You are on page 1of 21

1.

PREDAVANJE
Dvije glavne okosnice:

 1. dobra su oskudna (rijetka)


 2. potreba za efikasnim korištenjem

 ekonomija je znanost koja proučava kako društvo bira:


 uporabu oskudnih proizvodnih sredstava,
 koja imaju alternativnu upotrebu,

 da bi proizvelo dobra različitih vrsta i razdijelilo ih među različite grupe


 ograničenost resursa – središnji pojam
 učinkovitost – optimizacija
 Pozitivna (objektivna) ekonomija – je ona ekonomija koja pojave i procese u
privredi ocjenjuje bez upotrebe vrijednosnih sudova. (objektivni pristup,
neupitna, bez vrijednosnih sudova).

 Normativna (subjektivna) ekonomija – je ona ekonomija koja pojave i procese u


privredi ocjenjuje na temelju etičkih i vrijednosnih sudova. (subjektivni pristup,
pristrana, sa etičkim i vrijednosnim sudovima).

Oskudnost – rijetkost

 Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i
mogućnosti njihovog zadovoljenja s druge.
 Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskih dobrima. Dobra kojih ima u izobilju
nazivaju se neekonomskim ili slobodnim dobrima.
 Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna.
 Ekonomika proučava samo ekonomska dobra.

Izbor

 Oskudnost prisiljava ljude na donošenje odluka – da naprave određeni izbor.


 Kada je dobro rijetko ljudi moraju napraviti izbor između korisnog i manje korisnog.
 Oni se suočavaju s trade-offom; da li zadovoljiti više jednu potrebu odnosno -
zadovoljiti manje drugu potrebu.

Oportunitetni troškovi

 Izbravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu.


 Vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.
 Vrijednost najvrednijeg propuštenog dobra ili usluge.

Podjela ekonomije

 općenito ekonomija se dijeli na dva područja


 mikroekonomiju
 i makroekonomiju
Mikroekonomija

 prefiks
 mikro – iz grčkog jezika – „malo“
 glavni igrači: potrošači i proizvođači
 mikroekonomija je znanstvena grana koja proučava ponašanje pojedinačnih
ekonomskih entiteta, kao što su proizvodnja poduzeća, kućanstva, seljačka
gospodarstva, potrošačke skupine, industrijski sektori…

 osnivač mikroekonomije:
 Adam Smith (1723. – 1790.)
 1776. objavio „Bogatstvo naroda“ – objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije

Makroekonomija

 od grčkih riječi makros (veliki) i oikonomia (ekonomija)

 makroekonomija je grana ekonomije koja proučava ponašanje i funkcioniranje


privrede kao cjeline
 najčešće države ili regije
 bavi se agregatima

 osnivač: John Maynard Keynes (1883. – 1946.)


 1936. objavio djelo „Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca“ (General Theory of
Employment, Interest and Money)
 dani temelji makroekonomije
 MAKROEKONOMIJA – znanost koja proučava ponašanje gospodarstva kao cjeline.

 Opći ciljevi makroekonomske politike su:


a) visoka i rastuća razina proizvodnje,
b) visoka zaposlenost, niska nezaposlenost,
c) cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na
slobodnim tržištima.

Nerazdvojivost mikroekonomije i makroekonomije

 Mikroekonomija i makroekonomija nisu međusobno razdvojene ekonomske


discipline.
 One se međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata
događa u makroekonomskom okruženju.
 Mikroekonomija pretpostavlja makroekonomiju kao i obrnuto.
 Makroekonomija – proučava funkcioniranje privrede kao cjeline. Utvrđuje
međuzavisnost makroekonomskih varijabli:

-GDP (vrijednost državne proizvodnje u godini dana),


-agregatna ponuda,
-agregatna potražnja,
-investicije,
-štednja,
-izvoz – uvoz.
 Proučava tj. daje odgovore na pitanja:
-Što određuje razinu proizvodnje?
-Kolika je nezaposlenost (stopu nezaposlenosti)?
-Što određuje razinu cijena?
-Što određuje inflaciju?
-Što određuje ekonomski rast?

 Podloga za ekonomsku politiku.


*Inflacija opći rast razine cijena.
*Deflacija je opći pad. Mjeri se pomoću harmoniziranog indeksa cijena.

 Ekonomska politika je interakcija (međudjelovanje) mjera i ciljeva nekog društva.

 Ciljevi mogu biti:


-opći – zajednički za većinu zemalja (ekonomski rast velik, niska inflacija, niska
nezaposlenost, izvoz = uvozu);
-komplementarni – ostvarivanje jednog cilja pomaže ostvarivanju drugog cilja;
-konfliktni – njih je većina, pitanje preferencija, ostvarenje jednog cilja rezultira
zanemarivanje drugog cilja, npr. veliki vanjski dug i sl.
-specifični – varijabilni (javljaju se regionalne jednakosti ili nejednakosti)

 Sa aspekta mjera ekonomska politika se dijeli na:


-fiskalnu politiku,
-monetarnu politiku,
-politiku dohotka,
-tečajnu politiku.
 Kod ekonomskih analiza dolazi do određenih razlika jer je makroekonomija nastala
kao posljedica međudjelovanja različitih ideja i događaja.
 Razlozi neslaganja ekonomista:
 različito vrednovanje ekonomske politike (npr. dohodovne jednakosti ili nejednakosti,
ekonomski rast),
 različiti odnosi prema nezaposlenosti ili inflaciji (demokrati – dohodovna nejednakost
i nezaposlenost; republikanci – ekonomski rast i inflacija),
 vrijednosni sudovi,
 uzročno – posljedične veze (što je uzrok, a što posljedica?)
 pristranost (što je važno, a što ne?)
 ekonomisti ne mogu vršiti kontrolirane eksperimente, kao kod prirodnih znanosti.
 Makroekonomija – promjene
-to je znanost koja se mijenja i evoluira
-politika vezana uz makroekonomiju, kakva je bila pogodna za 50-te godine prošlog
stoljeća, sada se s procesom globalizacije i brzog širenja informacija značajno mijenja

 problemi se umnogostručuju i postaju složeniji kako vrijeme teče:


 nezaposlenost i inflacija
 stagflacija
 stagnirajući prihodi
 kronični deficit budžeta
 kronični vanjskotrgovinski deficit

*Stagnacija gospodarstva i visoka inflacija = stagflacija

Makroekonomija – kroz povijest

 promjene u teorijama kao reakcija na nailazeće probleme


 ključne točke razvoja u povijesti ekonomije:
-Klasična teorija – početak 20. stoljeća
-Adam Smith (1723 – 1790), David Ricardo (1772 – 1823), Jean Baptiste Say (1767 –
1832)
 Keynesijanski pristup – 1930-te
 Monetarizam – 1970-te
 Ekonomika ponude – 1980-te
 Ekonomika racionalnih očekivanja
 Neoklasična sinteza
 4 glavne teme – problemi makroekonomije
 Inflacija
 Nezaposlenost
 Stopa privrednog rasta
 Predviđanje kretanja u poslovnom ciklusu
*Japan = primjer za problem deflacije.

*Negativna stopa inflacije nije isto što i deflacija.

Osnovne makroekonomske teme i središnja makroekonomska pitanja koja treba rješavati

 TEME:
-kratkoročna ekonomska kolebanja (poslovni ciklusi)
-dugoročni trendovi (gospodarski rast)
 PITANJA:
-Zašto u pojedinim periodima padaju proizvodnja i zaposlenost i kako smanjiti
nezaposlenost?
-Zašto nastaje inflacija?
-Kako država može povećati stopu gospodarskog rasta?
2. PREDAVANJE

PODRUČJE BAVLJENJA MAKROEKONOMIJE

- problemi prvog reda


- dominiraju u razgovorima o politici, u medijima
- velik utjecaj na sve građane neke države, svakog dana..
- sile koje oblikuju današnji život se mogu shvatiti tek uz poznavanje određenih
principa iz makroekonomije
MAKROEKONOMIJA KAO DISCIPLINA

- relativno mlada
- niz promjena i teorija kroz povijest
Danas važne pojave
- globalizacija
- jačanje gospodarskih sila Kine i Indije
- IT revolucija
- globalna financijska kriza
... utječu na današnje poimanje ove discipline
OSNOVE MAKROEKONOMIJE

- oko mnogih koncepata i pojava postoje žive diskusije


- općenito su za znanost važne različite diskusije koje vode novim spoznajama u
boljem razumijevanju
- ali, postoji niz različitih područja oko kojih se makroekonomisti slažu - to će činiti
jezgru o kojoj ćemo pričati

MAKROEKONOMIST - OČEKIVANJA

- zadovoljava visoke standarde u različitim smjerovima


- mora kombinirati talente koji se rijetko pronalaze zajedno
-mora biti: matematičar, povjesničar, državnik, filozof
- mora razumjeti simbole i komunicirati riječima---

4 GLAVNE TEME
- problemi makroekonomije
- stopa privrednog rasta
- predviđanje kretanja u poslovnom ciklusu
- inflacija
- nezaposlenost

AGREGATI
- kako pratiti funkcioniranje privrede kao cjeline?
- prije velike depresije nisu se izračunavali pokazatelji celokupne gospodarske
aktivnosti
- agregirati - sumirati, zbrojiti
- važno je dobro definirati koncepte i konstruirati mjere koje im odgovaraju
- preciznost, konzistentnost
- usporedivost

BDP
BDP je Bruto Domaći Proizvod = GDP (Gross domestic product)
- mjera celokupne gospodarske aktivnosti neke zemlje
- sva razmatranja u makroekonomiji na neki način barem dotiču ovu temu
- važno je dobro razumijevanje ovog pojma
Prije Velike krize (1929. - 1933.) se nije niti mjerio
- korišteni podaci po raznim drugim pojavama
- količina pošiljki određenih ruda
- prodaja u nekoj robnoj kući

BDP DEFINICIJA
- makroekonomski indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga
proizvedenih tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama
- nešto općenito definicija: mjera toka ekonomske aktivnosti neke geografske cjeline u
određenom vremenskom periodu
- najčešće se vezuje uz državu ili naciju, ali može i uz regiju

TOK:
- ekonomske varijable, 2 tipa:
- tok - događa se u periodu vremena
- primjer dohotka
- zaliha - definiraj se za neku točku u vremenu
- primjer - vaša ušteđevina na određeni datum
- postoji međusobna povezanost - zaliha se stvara na osnovu nekog toka

BDP - IZRAČUN
- EKONOMSKA AKTIVNOST
- može se vezati uz različite koncepte:
1. Proizvodnja
- BDP je zbroj dodane vrijednosti u gospodarstvu tijekom dananog razdoblja

2. Potrošnja
- BDP je vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom
danog razdoblja

3. Dohodak
- BDP je zbroj dohodaka u gospodarstvu tijekom danog razdoblja
1. IZRAČUN POMOĆU PROIZVODNJE

1. IZRAČUN POMOĆU PROIZVODNJE

- problem dvostrukog obračuna


- finalni proizvod, njegova cijena, neću uključuje trošak intermedijarnog dobra
- stoga u ovakvom izračunu računamo samo s vrijednostima konačnog proizvoda
- primjer kruha

2. IZRAČUN POMOĆU POTROŠNJE


- potrebno je biti jako precizan:
1. Potrošnja na finalna dobra koja zadovoljavaju neposredne potrebe (immediate) -
Consumption - konzumacija
- kućanstva konzumiraju
- domaća proizvodnja
- uvoz
-- Vlada konzumira
- domaća proizvodnja
- uvoz
-- strana potrošnja
- izvoz
2. IZRAČUN POMOĆU POTROŠNJE
- BDP je vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom
danoga razdoblja
- to znači da se zbrajaju vrijednosti proizvodnje finalnih, ali ne i intermedijarnih
proizvoda
- INTERMEDIJARNO je dobro proizvod koji se koristi u proizvodnji nekog drugog
dobra npr. krumpir u proizvodnji čipsa. To je definicija BDP-a sa proizvodne strane.
2. IZRAČUN POMOĆU POTROŠNJE

3. IZRAČUN POMOĆU DOHOTKA

 Kad tvrtka primjerice proda kruh te plati intermedijarne obaveze, ostatak novca (od 2kn)
odlazi na:
1. porez na prodaju (indirektni porez)
2. plaće radnicima = dohodak od rada
3. profit = kapitalni dohodak
-podatak za gospodarstvo SAD-a;
podjela dohodaka
-dohodak od rada: 65% BDP-a
-kapitalni dohodak: 28% BDP-a
-porezi: 7% BDP-a

NOMINALNI I REALNI BDP

 Nominalni BDP: zbroj količina proizvedenih finalnih dobara pomnoženim s njihovima


cijenama
 Nominalni BDP raste tijekom vremena iz dva razloga:
 1. rast proizvodnje većine dobara
 2. rast cijena
 kako bismo mogli uspoređivati razinu proizvodnje u različitim razdobljima potrebno je
eliminirati učinak rasta cijena
 jedno rješenje: množiti količinu sa stalnim cijenama
 ovdje se javlja problem što se ne proizvode stalno isti proizvodi, a i među proizvodima
relativne se cijene mijenjaju
 Rješenje:
 koriste se indeksi cijena
 neka se godina odabire kao referentna (u knjizi Biancharda je prikazana 1996.)

NOMINALNI I REALNI BDP

 Nominalni GDP (GDP po tekućim cijenama) – kada GDP za pojedinu godinu dobivamo
korištenjem stvarnih tržišnih cijena te godine. Njegova je pouzdanost mala, a vrijednost mu
se može mijenjati iz godine u godinu zbog promjene realnog outputa ili zbog promjene u
rzaini cijena.

 Realni GDP – vrijednost proizvodnje u stalnim cijenama iz jedne godine, odražavajući samo
promjene količina proizvedenih dobara i usluga.

 Formule:

 Q = realni GDP = nominalni GDP


GDP deflator (stalne cijene)

 GDP deflator = nominalni GDP


realni GDP

 nominalni GDP = realni GDP * GDP deflator


POTENCIJALNI GDP

 je dugoročni trend realnog GDP-a


 predstavlja dugoročne proizvodne mogućnosti proizvodnje koju privreda može ostvariti iz
održavanja stabilnih cijena

 Mijenja se u vremenu zbog:


-porasta zaposlenih tj. radne snage,
-porasta količine kapitala,
-napretka tehnologije

GDP JAZ

 Razlika između potencijalnog i stvarnog GDP-a

 Veliki GDP jaz znači da je privreda u silaznom kretanju i da djeluje unutar granice svojih
proizvodnih mogućnosti

PROBLEMI PRI IZRAČUNU BDP-A

 BDP ne uključuje:
 dobrovoljni rad i rad kod kuće
 ne uzima u obzir količinu uživanja/opuštanja stanovništva
 1900-te, radni tjedan je podrazumijevao 53 radna sata
 danas normalni radni tjedan podrazumijeva 40 radnih sati
 ne uzima u obzir poboljšanje kvalitete
 bijela tehnika, elektronički uređaji nekad i sada nemaju iste performanse
 ne uzima u obzir sivu ekonomiju
 skrivena ekonomija, crno tržište
 tržište zabranjenih roba i usluga
 prikrivanje prihoda – zbog plaćanja poreza
 izbjegavanje regulacija i kontrole cijena
 ovo se može samo procjenjivati (danas u SAD 8-10% BDP-a čini ova ekonomija)
 kod nas – neke procjene govore da bi moglo iznositi oko 30% BDP-a
 najveći prostor za sivu ekonomiju: u graditeljstvu, trgovini, uslugama i ribarstvu

BDP – PROBLEMI

BDP ne obraća pažnju na:

 okoliš
 buku
 zagađenje
 otpad

 BDP ne specificira tko zapravo dobiva dohodak i kako je raspoređen među stanovništvom
BDP I SREĆA STANOVNIŠTVA

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD PO STANOVNIKU


POSLOVNI CIKLUS

 neregularne fluktuacije agregatne proizvodnje i realnog BDP-a


 nelinearan karakter nemogućnost izvođenja preciznih prognoza, pogotovo u dužem
razdoblju.
 ima 2 temeljne faze:
 kontrakcija (recession)
 ekspanzija (expansion)

 Dno – najniža točka gospodarskog ciklusa; depresija (trough)


 Vrh – najviša točka gospodarskog ciklusa (peak)

ZAPOSLENOST

 Mjeri se stopom zaposlenosti


 Stopa zaposlenosti = broj zaposlenih / veličina radne snage
 Stopa nezaposlenosti = broj nezaposlenih / veličina radne snage
 Radna snaga = statistički evidentirani zaposleni + nezaposleni radnici
 Stopa nezaposlenosti se kreće u skladu s poslovnim ciklusom;
 U vrijeme recesije i represije ona raste, dok u vrijeme ekspanzije ona opada

ZAŠTO EKONOMISTI BRINU OKO NEZAPOSLENOSTI?

 Zbog izravnih učinaka na blagostanje nezaposlenih.


 U SAD su ljudi manje vremena nezaposleni i brže pronalaze posao; u Europi nezaposleni
ostaju tijekom duljih razdoblja
 Nezaposlenost je ekonomski signal da gospodarstvo neke svoje resurse ne koristi efikasno.
 Isto tako je upitno da li je preopasno da je stopa nezaposlenosti preniska jer se radna snaga
koristi preefikasno i ekonomija može doći u situaciju nedostatka radne snage.
STABILNOST CIJENA

 Pokazatelj opće razine cijena je INDEKS POTROŠAČKIH CIJENA (CPI = Consumer Price Indeks).
 CPI predstavlja trošak fiksne košare dobara koju kupuju tipični potrošači.
 STOPA INFLACIJE je promjena razine cijena. STOPA INFLACIJE = ((CPI ove godine – CPI prošle
godine) / CPI prošle godine ) x 100

 Deflacija = pad opće razine cijena


 Inflacija = rast opće razine cijena

KRATKI, SREDNJI I DUGI ROK

 Makroekonomisti razlikuju kratki, srednji i dugi rok

 kratki rok (nekoliko godina)


 srednji rok (desetljeće)
 dugi rok (nekoliko desetljeća)
3. PREDAVANJE

DETERMINANTE POTRAŽNJE ZA NOVCEM


1. Transakcijska potražnja
2. Potražnja za novcem kao imovinom
Do transakcijske potražnje dolazi:
- jer novac koristimo kao sredstvo razmjene

- potražuju ga i kućanstva i tvrtke

KAMATNE STOPE
nominalne i realne
nominalna — mjeri dobitak u valuti po jedinici te valute za određenu investiciju i to u godini
dana
-> (to je ono što dogovarate kad primjerice oročavate novac) J ali, kada razmišljamo o
pravome dobitku nakon godine dana — o čemu još moramo razmišljati?
stopi inflacije
-> Realna kamatna stopa: Rrealna = Rnonzinalna – Infacija

M2
->širi novac
M I + štedni računi, oročeni depoziti do godine dana

M3
-> M2 + oročeni depoziti preko god nu dana

M4
-> M3 + manje likvidna sredstva

KAMATNE STOPE
•vrlo važan koncept za shvaćanje
Definicija: • iznos kamate koji se plaća po jedinici vremena za posudbu određene svote
novaca, a izražava se kao postotak posuđenog iznosa
• cijena novca
• to je plaćanje za korištenje novca u nekom razdoblju
• postoji cijeli niz kamatnih stopa s kojima se susrećemo
KAMATNE STOPE – KAKO SE KREĆU
RAZDOBLJE
Krediti od preko noćne posude do stambenih kredita koji se otplaćuju i po 30 godina
- pravilo: što je kredit podignut za dulje razdoblje veća je kamatna stopa
- oni koji novac posuđuju "žrtvuju" svoj brz pristup novcu sami ako im je to kompenzirano
većom naknadom - većom kamatnom stopom
- dulje razdoblje sa sobom veže i veći rizik

RIZIK

Obveznice
- kod obveznica kamatna stopa opet ovisi o riziku
- obveznice vlade SAD-a se smatraju obveznicama 'bez rizika'
- što je s različitim velikim kompanijama, državama EU (Grčka, mi...?)
- jako ovisi o poslovanju, odnosno državnom dugu i političkoj stabilnosti
- svaki rizik donosi povećanje ove stope obveznica bez rizika

LIKVIDNOST

Imovina
- likvidna imovina može se brzo pretvoriti u gotovinu i bez velikog gubitka na vrijednosti
- nelikvidna imovina (npr. određeni zajmovi koji se ne mogu brzo pretvoriti u gotovinu
zahtevaju i više kamatne stope)

•Makroekonomisti razlikuju novčane komponente:


•M I, M2, M3 ... (različite države )

■Najvažniji M1: transakcijski novac


• M I se isključivo fokusira na ulogu novca kao sredstva razmjene.
• gotovina, depoziti po videnju (tekući računi), čekovni depoziti izdani od financijskih
institucija
• kovani, papirni i depozitni novac
NOVAC
Najlikvidnija roba — najlakše ju 'potrošiti' zamijeniti za nešto
3 osnovne funkcije:
1) sredstvo za razmjenu
bez toga bismo se morali 'trampiti'
2) sredstvo za odrectivanje vrijednosti
3) pohrana vrijednosti
zadržimo novac kako bismo ga potrošili kasnije

NOVAC
Generalna definicija: Bilo što, što se može koristiti i prihvaćeno je za razmjenu za ostale robe
i usluge
3 vrste novca:
1. Robne prirode
- prvi novac
- zlatni grumeni, srebro, perlice...

2. Bankovni novac
- čekovi
- onaj na depozitnim računima

3. Fiducijarni (fiat money)


- novčanice i kovanice
- kod kojega je nominalna vrijednost daleko veća od tržišne vrijednosti materijala od
kojeg je napravljen, a temelj mu je povjerenje ljudi u njegovu opću prihvatljivost

JEDNAKOST INVESTICIJA I ŠTEDNJE


Odluke o potrošnji i štednju su jedno te isto: uz zadani raspoloživi dohodak, jednom kada
potrošač odredi svoju potrošnju, njegova štednja je sama određena i obratno.
JEDNAKOST INVESTICIJA I ŠTEDNJE
U ravnoteži investicije moraju biti jednake i štednji, odnosno zbroju privatne i javne štednje

Povijest

 Suprotstavljene strane:
 Monetarna ili fiskalna politika
 Monetarizam ili Keynesianizam
 Monetarizam se pojavio:
- 1970-tih godina
- prvo snažna inflacija, pa zatim stagflacija
- do tada je bila donekle sekundarna i bila pratilac fiskalnoj politici (fiskalna je politika do
tada bila uspješna: velika depresija oko 1930., te je jedna slabija recesija 1945. do 1950

JEDNAKOST INVESTICIJA I ŠTEDNJE


JEDNAKOST INVESTICIJA I ŠTEDNJE

• Proizvodnja ovisi o potražnji, koja ovisi o dohotku, koji je sam sebi jednak proizvodnji.
• Porast potrainje (primjerice, porast državne potrošnje) dovodi do porasta proizvodnje i
odgovarajućeg porasta dohotka.
• Ovaj porast dohotka dovodi do porasta potražnje, koji dovodi do daljnjeg porasta
proizvodnje i tako dalje.
• Konačni rezultat je porast domaćeg proizvoda koji veči od početne promjene potražnje, i to
za iznos promjene potražnje pomnožene multiplikatorom.

•Veličina multiplikatora izravno je povezana s vrijednošću sklonosti potrošnji: što je


veta sklonost potrošnji, veći je i mulfiplikator.

ODREĐIVANJE RAVNOTEŽNOG DOMAĆEG PROIZVODA


RAVNOTEŽA NA TRŽIŠTU DOBARA

 Ravnotežni domaći proizvod određen je uvjetom da proizvodnja bude jednaka


potražnji.
 U ravnoteži je proizvodnja jednaka autonomnoj potrošnji pomnoženoj s
multiplikatorom.
 Autonomna potrošnja je onaj dio potražnje koji ne ovisi o dohotku.

ODREĐIVANJE RAVNOTEŽNOG DOMAĆEG PROIZVODA

Uz pretpostavku do poduzeća ne drže zalihe, zalihe su jednake nuli te ravnoteža na tržištu


dobara zahtijeva da proizvodnja Y, bude jednaka potražnji za dobrima Z.

ODREĐIVANJE RAVNOTEŽNOG DOMAĆEG PROIZVODA


Pretpostavljajući da su izvoz i uvoz jednaki nuli, potražnja za dobrima jednaka je zbroju
osobne potrošnje, investicija i državne potrošnje.

SASTAV BDP-A

Što određuje potražnju za dobrima?

 Za razumijevanje postavljenog pitanja potrebno je razumijevanje postavljenog pitanja


potrebno je raščlaniti BDP.
 BDP je zbroj osobne potrošnje, investicija i državne potrošnje, investicija u zalihe i
izvoza umanjenog za uvoz.

GDP = C + I + G + NX

NX= X (izvoz) – Q (uvoz)

DRŽAVNA POTROŠNJA
Državna potrošnja (G) zajedno s porezima T, opisuje fiskalnu politiku — vladin izbor poreza
i potrošnje
■ Državna potrošnja (G) jest kupnja robe i usluga od strane saveznih državnih i lokalnih vlasti

Pretpostavka modela je da su T i G egzogene iz razloga:


• država se ne ponaša po istim pravilima kao potrošači I poduzeća, pa nema pouzdanog
pravila za G i T koje bi odgovaralo pravilu koje je ranije napisano za potrošnju
• jedna od zadaća makroekonomista je razmišljati o posljedlcama različitih odluka o potrošnji
i porezima te se tretiranjem G i T kao egzogemm varijablama postiže mogućnost davanja
odgovora i predviđanja "Ako država izabere ove vrijednosti G i T, dogodit će se slijedeće "
OSOBNA POTROŠNJA
Osobna potrošnja C dijeli se na:
-trajna dobra (koja se ne utroše jednokratno u proizvodnji),
-netrajna dobra (stvari koje se jednokratni potroše u proizvodnji) i usluge
Osobna potrošnja (C) jest kupnja robe i usluga od strane potrošača.
-najveći makroekonomski agregat

INVESTICIJE

Investicije I podrazumijevaju ulaganja u:


-rezidencijalne (objekte); građenje, poslovna i stambena namjena objekta
-nerezidencijalne – osobna sredstva – čiste investicije
-investicije (I)zbroj su nestambenih investicija – kupnje novih strojeva i opreme od strane
tvrtki i stambenih investicija – kupnje novih kuća i stanova od strane pojedinaca.

Kada ekonomisti razmišljaju o kretanjima gospodarske aktivnosti na godišnjoj razini,


ponajprije gledaju na međusobne utjecaje proizvodnje, dohodaka i potražnje

 promjene u potražnji za dobrima dovode do promjena u proizvodnji


 promjene u proizvodnji dovode do promjene
 promjene dohotka dovode do promjene potražnje za dobrima