Univerzitet u Tuzli

Mašinski Fakultet
Odsjek: Energetsko mašinstvo
Tuzla, 07. 01. 2019.

SEMINARSKI RAD
Predmet: Mehanika Fluida II
Tema: Numerička simulacija strujanja fluida

Student: Belmin Salihović Prof.: Dr.sc. Izet Alić, red.prof

Broj indeksa: I-16/16 Asistent: Lejla Ramić
 SADRŽAJ
Popis slika……………………………………………………………………………………..3

1. Uvod u programski zadatak………………………………………………………………...4

2. Definisanje i izračunavanje kritične brzine strujanja………………………………...…….5

3. Postupci simulacije unutar programskog paketa STAR CCM+……………………………6

3.1 Učitavanje geometrije u simulaciju……………………………………………………….6

3.2 Podjela geometrije na površine, definisanje regiona……………………………………...7

3.3 Kreiranje površinske I zapreminske mreže geometrije…………………………………...9

3.4 Unošenje fizičkih karakteristika zadatog fluida…………………………………………11

3.5 Kreiranje presjeka za praćenje rezultata simulacije……………………………………..13

3.6 Definisanje scena i pokretanje simulacije……………………………………………….15

3.7 Rezultati simulacije laminarnog strujanja……………………………………………….16

3.8 Rezultati simulacije turbulentnog strujanja……………………………………………...18

4. Komentar na rezultate simulacije…………………………………………………………20

2
 POPIS SLIKA:

3.1 Učitana geometrija………………………………………………………….….………...6

3.2 Definisan ulaz i izlaz na geometriji……………………………………….….………….7
3.3 Definisan tip ulaza…………………………………………………………….…….…...8
3.4 Definisan tip izlaza……………………………………………………………………....8
3.5 Odabir modela mreža…………………………………………………………………….9
3.6 Površinska mreža……………………………………………………………………….10
3.7 Zapreminska mreža……………………………………………………………………..10
3.8 Fizičke karakteristike modela…………………………………………………………..11
3.9 Vrijednost pritiska………………………………………………………………………12
3.10 Vrijednost temperature…………………………………………………………….……12
3.11 Vrijednost brzine…………………………………………………………………….….12
3.12 Presjek paralelan sa x-z ravninom……………………………………………………..13
3.13 Presjek paralelan sa x-y ravninom……………………………………………………..13
3.14 Dijagram promjene brzine laminarnog toka (skalar)…………………………………..16
3.15 Dijagram promjene brzine laminarnog toka (vektor)………………………………….16
3.16 Dijagram promjene pritiska laminarnog toka………………………………………….17
3.17 Dijagram promjene temperature laminarnog toka……………………………………..17
3.18 Dijagram promjene brzine turbulentnog toka (skalar)…………………………………18
3.19 Dijagram promjene brzine turbulentnog toka (vektor)………………………………...18
3.20 Dijagram promjene pritiska turbulentnog toka………………………………………...19
3.21 Dijagram promjene temperature turbulentnog toka……………………………………19

3
 1. UVOD U PROGRAMSKI ZADATAK

U sklopu oblasti “Numerička mehanika fluida” potrebno je izvršiti simulaciju strujanja

tečnosti oko tijela u kvadratnom kanalu. Kao podloga za rješavanje simulacije koristi se
zadani 3D crtež (.igs). Simulacija se izvršava u programskom paketu STAR-CCM+.

Zadani su sljedeći parametri simulacije:

Fluid je voda gustine ρ=1000kg/m3 i temperature 𝑇 = 300𝐾. Pritisak je atmosferski

vrijednosti p=101250Pa. Dimenzije 3D modela su 80x80x250mm, poprečnog presjeka
a∙a=80∙80mm=640mm2.

Kao rezultate simulacije potrebno je predstaviti raspodjele brzina u skalarnom i vektorskom

obliku, raspored temperatura u skalarnom obliku i raspored pritiska. Usporediti rezultate za
laminarni i turbulentni režim strujanja i diskutovati rezultate.

Za određivanje režima strujanja koristi se Reynoldsov broj, tj. njegova granična vrijednost
koja iznosi 2320. Reynoldsov broj je bezdimenzionalan. Vrijednosti Reynoldsovog broja
ispod granične označavaju laminarno strujanje, a vrijednosti iznad granične označavaju
turbulentno strujanje. Za programski zadatak bit će potrebna granična vrijednost
Reynoldsovog broja da bi se odredila granična vrijednost brzine strujanja. Formula za
Reynoldsov broj glasi:

𝜌∙𝑣∙𝑑 𝑣∙𝑑
𝑅𝑒 = = ……(1),
𝜇 𝜐

gdje su veličine i mjerne jedinice sljedeće:

𝑘𝑔
𝜌 [𝑚3 ] – gustina fluida,

4∙𝐴
𝑑[𝑚] – ekvivalentni prečnik koji se izračunava za presjeke koji nisu kružni, 𝑑 = …(2), gdje
𝑂
je A površina poprečnog presjeka (u našem slučaju kvadrata), a O je obim tog poprečnog
presjeka,
𝑚2
𝜐[ ] – kinematska viskoznost fluida,
𝑠

𝜇[𝑃𝑎 ∙ 𝑠] – dinamička viskoznost fluida.

4
 2. DEFINISANJE I IZRAČUNAVANJE KRITIČNE BRZINE
STRUJANJA

Vrijednost kritične brzine strujanja se izračunava iz jednačine Reynoldsovog broja, uzevši u

obzir kritičnu vrijednost Reynoldsovog broja. Za vodu temperature 300K usvaja se
kinematska viskoznost fluida u vrijednosti od ν=8.51∙10-4 m2/s. Potrebno je izračunati i
ekvivalentni prečnik poprečnog presjeka:

4 ∙ 𝐴 4 ∙ 𝑎2 4 ∙ 640
𝑑= = = = 80𝑚𝑚 = 0.08𝑚
𝑂 4∙𝑎 4 ∙ 80

Iz jednačine za Reynoldsov broj (1) izrazit ćemo brzinu:

2
−4 𝑚
𝑅𝑒 ∙ 𝜐 2320 ∙ 8.51 ∙ 10 𝑠 = 24.67 𝑚
𝑣𝑘𝑟 = =
𝑑 0.08𝑚 𝑠

Dakle kritična vrijednost brzine je 24.67m/s. Za simulaciju laminarnog strujanja možemo

usvojiti 20m/s a za turbulentno strujanje 30m/s.

5
 3. POSTUPCI SIMULACIJE UNUTAR PROGRAMSKOG PAKETA
STAR-CCM+

3.1 Učitavanje geometrije u simulaciju

Nakon otvaranja programa, potrebno je kliknuti na File=>New, nakon čega se pojavi novi
prozor. U tom novom prozoru pod opcijom Type izaberemo Simulation te kliknemo OK.
Nakon toga slijedi učitavanje gotove geometrije ili modeliranje nove. U programskom
zadatku treba učitati zadatu geometriju tipa .igs, a to se može uraditi na sljedeći način:
File=>Import=>Import surface mesh, nakon čega se otvara prozor za odabir željene
geometrije. Tada jednostavno ukucamo naziv našeg .igs fajla te potvrdimo odabir. Time smo
učitali geometriju

Slika 3.1. Učitana geometrija

6
 3.2 Podjela geometrije na površine, definisanje regiona
Prvo što trebamo uraditi nakon što smo učitali geometriju je dijeljenje iste na površine. Ovaj
korak je važan zbog toga što ćemo kasnije morati odrediti ulaznu i izlaznu površinu. Ispod
imena naše simulacije nalazi se padajuća lista Geometry. U toj padajućoj listi imamo novu
padajuću listu pod nazivom Parts. Dalje klikamo na Parts=>Geometrija10=>Surfaces=>Faces.
Klikamo desnim klikom na Faces i odabiremo opciju Split by Patch. Time smo podijelili našu
geometriju na površine. Nakon toga nam se automatski otvara sljedeći prozor:

Slika 3.2. Definisan ulaz i izlaz na geometriji

Brojevima na lijevoj strani su označene pojedine površine. Mi trebamo označiti dvije

kvadratne površine kao ulaz i izlaz, s tim što ulaz mora biti bliži prepreci u odnosu na izlaz.
Nakon što površinama damo naziv “ulaz” i “izlaz”, klikamo pojedinačno Create za svaku, te
onda close. Nakon toga moramo definisati regione. Idemo desnim klikom na Geometrija10 u
padajućoj listi Parts, te odabiremo opciju Assign parts to regions. Potom nam se otvara novi
prozor. U tom prozoru u drugoj padajućoj listi odaberemo Create a boundary for each part
surface, te kliknemo na Apply pa na Close. Time ćemo svaku površinu ograničiti zasebno.
Poslije ovoga moramo opisati kreirane regione.

To ćemo uraditi na sljedeći način: Kliknemo na Regions=>Region=>Boundaries. Tu ćemo

vidjeti naše regione za ulaz i izlaz. Da bismo opisali regione ulaz, pa onda izlaz, trebamo dva
7
puta kliknuti na ulaz/izlaz. U opciji Type izaberemo Velocity inlet za ulaz a za izlaz
izaberemo Pressure outlet. Za izlaz ćemo izabrati opciju Pressure outlet na isti način:

Otvorit će nam se sljedeći prozori:

Slika 3.3. Definisani tipovi ulaza Slika 3.4 Definisani tipovi izlaza

Nakon što smo odabrali tipove ulaza i izlaza, kliknemo na close.

8
 3.3 Kreiranje površinske i zapreminske mreže geometrije
Sada je potrebno omrežiti geometriju, tj. napraviti Surface i Volume mesh. To ćemo učiniti u
nekoliko koraka. Idemo desnim klikom na Continua, te kliknemo na New=> Mesh
continuum. Nakon toga će se ispod Continua pojaviti Mesh 1, a ispod toga Models. Na
Models idemo desnim klikom te izaberemo Select meshing models. U novom prozoru izabrat
ćemo Surface Wrapper I Surface Remesher za površinsku mrežu a Trimmer za zapreminsku
mrežu te potvrditi odabir sa Close.

Taj prozor izgleda ovako:

Slika 3.5. Odabir modela mreža

Ispod Opcije Models imamo opciju Reference values. Kliknemo tu da bismo proširili listu pa
onda kliknemo na Base size. Vidjećemo da nam je veličina jedne baze mreže 1 metar. Smanjit
ćemo tu vrijednost 1000 puta, tj na 0.001m. Što je manja vrijednost, to će rezultati simulacije
biti precizniji.

Potom trebamo zapravo kreirati mreže. To ćemo uraditi tako što kliknemo na opciju Generate
surface mesh za površinsku mrežu, a za zapreminsku mrežu kliknemo na opciju Generate
volume mesh. Da bismo sada mogli zapravo vidjeti našu omreženu geometriju, moramo
kreirati scenu. Kliknemo na opciju Scenes=>New scene=>Mesh. Sada bi nam se trebala
pojaviti omrežena geometrija.

9
To izgleda ovako:

Slika 3.6. Površinska mreža

Slika 3.7. Zapreminska mreža

Na ovim slikama mreže su slabo vidljive jer je jedna baza reda veličine 1mm. Ovim korakom
završeno je kreiranje mreža geometrije.

10
 3.4 Unošenje fizičkih karakteristika zadatog fluida
U ovom koraku treba definisati fizičke karakteristike fluida kao što su gustina, pritisak,
temperatura i brzina protoka. Opet idemo desnim klikom na Continua te odaberemo
New=>Physics continuum. U listi će nam se stvoriti nova stavka pod imenom Physics 1. Da
bismo precizno definisali fizičke karakteristike, trebamo kliknuti desnim klikom na Models
ispod opcije Physics 1. Otvorit će nam se novi prozor te ćemo izabrati sljedeće opcije:

Slika 3.8. Fizičke karakteristike modela

Slika 3.8. se odnosi na laminarno strujanje. Za turbulentno ćemo umjesto Laminar izabrati
Turbulent, Reynolds averaged Navier-Stokes, K-epsilon turbulence, Realizable K-epsilon two
layer i Two layer all y+ wall treatment. Automatski će se odabrati opcija Exact wall distance.
Nakon odabiranja opcija koje opisuju tip toka potrebno je urediti pritisak, temperaturu i
brzinu, tj. ukucati vrijednosti koje su zadate u postavci. Pod Physics 1 imamo opciju Initial
conditions. Za pressure ukucamo 101325Pa, temperatura je automatski zadata na 300K a
vrijednost brzine ćemo upisati u zavisnosti od režima strujanja koji simuliramo.

11
Te vrijednosti su prikazane na sljedećim slikama:

Slika 3.9. Vrijednost pritiska Slika 3.10 Vrijednost temperature

Slika 3.11. Vrijednost brzine (za laminaran tok)

Nakon ovoga ne smijemo zaboraviti definisati tip fluida, njegovu viskoznost i gustinu. U
našem slučaju to je voda gustine 1000kg/m3, i dinamičke viskoznosti 8.51∙10-4 Pas. Te
vrijednosti ćemo upisati u Models=>Liquid=>Density (ili Dynamic viscosity). Time smo
završili definisanje fizičkih karakteristika našeg fluida.

12
 3.5 Kreiranje presjeka za praćenje rezultata simulacije
Sada je potrebno napraviti određene presjeke pomoću kojih ćemo lakše moći analizirati
rezultate simulacije. Presjeci se prave pomoću Opcije Derived parts. Kreirat ćemo presjeke na
sljedeći način: Derived parts=>New part=>Section=>Plane. Na našoj geometriji pojavit će se
određena presječna površ koju možemo pomjerati kako nam odgovara. Trebamo kreirati
nekoliko presjeka uz duž toka fluida i to na ulazu, na mjestu prepreke, odmah iza prepreke, na
slobodnoj površini geometrije te na kraju tj. izlazu. Trebamo kreirati i jedan presjek pomoću
kojeg možemo vidjeti promjenu veličina fluida tijekom čitavog toka kroz tunel. Presjeci
izgledaju ovako:

Slika 3.12. Presjek paralelan sa x-z ravninom

Slika 3.13. Presjek paralelan sa x-y ravninom

13
Nakon što pozicioniramo presjek na željeno mjesto trebamo kliknuti Create. Ako želimo
promijeniti orijentaciju presjeka onda u X osu upišemo 1 a u Y osu 0 i obrnuto. Z osa ostaje 0.
Nakon što smo kreirali sve željene presjeke, kliknemo na Close. Time je završeno kreiranje
presjeka.

14
 3.6 Definisanje scena i pokretanje simulacije
U ovom koraku potrebno je kreirati i podesiti scene potrebne za praćenje promjena određenih
veličina u toku simulacije. U zadatku treba pratiti promjenu brzine u skalarnom i vektorskom
obliku, te promjenu pritiska i temperature u skalarnom obliku. Dakle, trebaju nam tri skalarne
i jedna vektorska scena. Kliknemo desnim klikom na Scenes=>New scene=>Scalar (ili
Vector), te tako dobijemo željeni broj scena. Da bismo uključili vidljivost željenog presjeka u
toku simulacije (a to nam je potrebno da bismo mogli vidjeti dijagrame promjena) kliknemo
na Scene(plot) u gornjem lijevom uglu ispod imena naše simulacije, te kliknemo desnim
klikom na Parts ispod opcije Scalar (ili Vector) koja se nalazi pod opcijom Displayers, te
kliknemo na Edit. U novom prozoru možemo uključiti vidljivost određenog presjeka te
kliknuti na OK. To moramo ponoviti za svaku scenu pojedinačno. Da bismo odabrali veličinu
čiju promjenu analiziramo trebamo kliknuti na Scalar field ili Vector field ispod gore
navedene opcije Parts. U novom prozoru pod opcijom Function izaberemo željenu veličinu
(brzina, pritisak, itd). To ponovimo za svaku scenu. Prije nego pokrenemo simulaciju
potrebno je odrediti uslove zaustavljanja simulacije. To ćemo uraditi tako što se vratimo iz
Scene(plot) u Simulation te proširimo opciju Stopping criteria, te za opciju Maximum steps
(broj koraka) izaberemo 300. Time smo završili sve pripreme i sada možemo pokrenuti
simulaciju. To ćemo uraditi tako što kliknemo na ikonu čovjeka koji trči, u glavnoj alatnoj
traci na vrhu.

15
 3.7 Rezultati simulacije laminarnog strujanja
Nakon 300 iteracija dobijeni su sljedeći dijagrami laminarnog strujanja:

Slika 3.14. Dijagram promjene brzine laminarnog toka (skalar)

Slika 3.15. Dijagram promjene brzine laminarnog toka (vektor)

16
 Slika 3.16. Dijagram promjene pritiska laminarnog toka

Slika 3.17. Dijagram promjene temperature laminarnog toka

17
3.8 Rezultati simulacije turbulentnog strujanja

Slika 3.18 Dijagram promjene brzine turbulentnog toka (skalar)

Slika 3.19. Dijagram promjene brzine turbulentnog toka (vektor)

18
 Slika 3.20. Dijagram promjene pritiska turbulentnog toka

Slika 3.21. Dijagram promjene temperature turbulentnog toka

19
 4. KOMENTAR NA REZULTATE SIMULACIJE

Što se tiče brzine, na oba dijagrama laminarnog strujanja možemo primjetiti da se povećava
na mjestu prepreke zbog umanjenog poprečnog presjeka, te da usporava nakon što prođe
prepreku. Možemo također vidjeti da ima veće vrijednosti na rubovima tunela. Vrijednosti su
dosta manje od ulazne. Kod turbulentnog strujanja opseg vrijednosti je manji zato što kolizija
čestica usporava tok.

Za razliku od brzine, pritisak se povećava na mjestu gdje fluid udara u prepreku te se dosta
smanjuje na mjestu umanjenog poprečnog presjeka, a nakon toga se stabilizira. To vrijedi i za
laminarni i za turbulentni tok. Opseg vrijednosti pritiska je manji kod turbulentnog strujanja.

Temperatura većim dijelom u oba režima strujanja ima minimalnu vrijednost, najviše po
rubovima tunela, dok u dijelu gdje je brzina veća, i temperatura se povećava, te ostaje blago
povećana u središnjem dijelu toka. Opseg temperatura na dijagramima je neznatan.
Temperature se ne razlikuju na prvoj decimali.

20