Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Treba obratiti pažnju na činjenicu da kod ove grupe namirnica ne postoji donja granica unosa,
odnosno minimalna količina koju je potrebno uneti u toku dana.
To znači da ne moramo uopšte unositi slatkiše – to nikako neće naškoditi zdravlju. Sa druge
strane, jako je važno da se gornja granica poštuje, odnosno da se ne unosi više od tih 5%
šećera. Naravno, ukoliko je nečija energetska potrošnja mala, i količina šećera treba da je srazmerno
manja, pa neće dostići navedenih 25 g.
Veće količine slatkiša mogu unositi samo osobe sa velikom energetskom potrošnjom, na primer
sportisti i osobe koje se bave teškim fizičkim radom.
Najgori izbor su slatkiši koji sadrže samo šećer, kao što su penaste i gumene bombone, gazirani
bezalkoholni napici sa dodatim šećerom i slično. U svakom slučaju, jako je važna količina koja se
unese, a u nekim grupama kao što su gojazni i dijabetičari unos svih prostih šećera apsolutno se
ograničava.
Kada su u pitanju industrijski slatkiši, uvek treba pažljivo čitati deklaraciju, pošto postoje proizvodi
sa smanjenim sadržajem šećera i smanjenom energetskom vrednošću. U slučaju da se prave
poslastice kod kuće, treba birati na primer pite od tankih kora sa voćnim filom(minimalno dodati
šećer), pečene jabuke ili bundeve sa orasima i malo meda, sutlijaš na mleku sa dodatim voćnim
kompotom umesto šećera.
Da li su kaše (ovsene i sl.) i dalje broj 1. kada je reč o doručku ili ipak smemo da se najedemo "kao
čovek" kada jedemo prvi jutarnji obrok?
Doručak je obavezan. Nikako nije preporučljivo da se doručak izostavlja, a šta će se jesti zavisi od
navika, rasporeda aktivnosti u toku dana i od ličnih afiniteta. Kaše od žitarica i žitnih pahuljica
sa mlekom ili jogurtom predstavljaju dobar izbor, pogotovo u kombinaciji sa svežim voćem, ali
nema razloga da se izbegava sendvič sa integralnim hlebom i salatom, ili omlet sa pečurkama ili
sirom, na primer. Bitno je da doručak bude dobro ukomponovan sa ostalim obrocima.
Sa druge strane, prejedanje pogađa sistem za varenje (jetru, žuč, pankreas, želudac i creva), ali preko
viška šećera i masnoća u krvi takođe deluje na ceo organizam.
Naročito je štetno ponavljano naizmenično prejedanje i gladovanje (nekoliko nedelja stroge dijete na
granici gladovanja nakon koje sledi nekoliko nedelja "opuštanja"), kada organizam potpuno gubi
sposobnost samoregulacije gladi i sitosti, što je najčešće uvod u neki od metaboličkih
poremećaja (šećernu bolest, gojaznost, povišen pritisak, upalu pankreasa ili žučne kese i
"masnu" jetru). Treba napomenuti da su višenedeljne kure takozvane "detoksikacije" besmislene i
nepotrebne, pošto je ljudski organizam pravljen da funkcioniše bez prekida tokom celog života i ima
sposobnost neprekidne eliminacije produkata metabolizma. Jedino šta je zaista potrebno jeste biti
umeren i prilagoditi ishranu svojim potrebama: uzrastu, fizičkoj aktivnosti i ostalim navikama.
Kada je piće u pitanju šta izabrati: mleko, jogurt, prirodne sokove ili vodu?
Sve tri kategorije imaju svoje mesto u ishrani, a zajedničko im je da u najvećem procentu sadrže
vodu. Mleko i jogurt predstavljaju namirnice koji su dobri izvori visokovrednih belančevina i
kalcijuma i neophodni su u ishrani naročito dece, omladine i starijih. Njih treba da izbegavaju samo
osobe koje su alergične na belančevine mleka, a mleko još i osobe koje nisu tolerantne na laktozu, a
kojih je u našoj populaciji veoma malo.
Mleko i jogurt spadaju u istu grupu namirnica, tako da mogu menjati jedna drugu. Po svom sastavu u
osobinama, šire uzevši mleko može da zameni vodu, ali se to primenjuje samo kod odojčadi.
Kod odraslih se uvek mora voditi računa i o kalorijskoj vrednosti mleka. Prirodni voćni sokovi,
naprotiv, predstavljaju izvor prirodno sadržanih šećera, a takođe i minerala i vitamina. Oni ne mogu
da zamene vodu zbog sadržaja šećera, a ne mogu da zamene mleko i jogurt, jer nemaju
belančevine.
Najzad, voda ne sadrži ništa sem – vode i služi isključivo za hidraciju organizma. Neke mineralne
vode obogaćene su mineralima, vitaminima i drugim jedinjenjima koja imaju još neko dodatno
dejstvo (rehidracija, remineralizacija, energetska nadoknada), pa treba obratiti pažnju na energetsku
vrednost koja može biti neočekivano visoka.
Ishrana mi je 82% masti, nikad nisam bila zdravija: Doktorka otkriva tajnu vitkosti i kože bez bora!
Koncept mlevenja hrane i ekstrahovanja hranljivih materija nije nov i ima svojih prednosti, a takođe i
nedostataka. Kada je u pitanju voće, ceđenjem se zadržavaju voda, minerali i vitamini,ali se gube
pektini i celuloza, odnosno nesvarljivi ugljeni hidrati i dijetna vlakna.
Prednost je što je takav način pripreme pogodan za obolele od zapaljenskih bolesti digestivnog trakta
ili sindroma kratkog creva, gde se u dijeti upravo izbegavaju vlakna.
Sa druge srane, zdravima se ne preporučuje da voće unose isključivo na ovaj način, jer su vlakna u
ishrani veoma potrebna, a sa druge strane, izostavljanje žvakanja voća doprinosi bržoj degeneraciji
zuba i desni.
Žvakanje takođe predstavlja pripremu za varenje, tokom koje se luče enzimi u usnoj duplji, što
poboljšava usvajanje nutrimenata iz hrane. Nasuprot ceđenju, mlevenjem hrane vlakna se
usitnjavaju i zadržavaju se u napitku, što ovaj način pripreme čini pogodnijim za zdravu populaciju.
Naročito je korisno na ovaj način tretirati zeleno lisnato povrće (kelj, spanać) i korenasto povrće
(cvekla, šargarepa, celer), koji se retko unose u svežem obliku. Mešavine dobijene na ovaj način ne
treba da sadrže samo voće, već u pravilnim srazmerama i povrće, orašasto voće i semenke, uz dodatu
vodu ili mleko. Na ovaj način se ostvaruju sve dobrobiti, a izbegavaju nedostaci u vidu preteranog
unosa voća.
Za Stil pričala Prof. dr Sonja Radaković, Načlenik Sektora za preventivnu medicinu VMA
Autor: Vanja Milenković
Doktor Nestorović: Antibiotik ništa ne leči, uzmite beli luk, propolis i origano!