Вы находитесь на странице: 1из 27

Gistav Kurbe

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%93%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2_%D0%9A
%D1%83%D1%80%D0%B1%D0%B5

Гистав Курбе
Из Википедије, слободне енциклопедије

Иди на навигацију Иди на претрагу


Гистав Курбе

Гистав Курбе
Датум рођења 10. јун 1819.
Орнан
Место рођења
Француска
Датум смрти 31. децембар 1877. (58 год.)
Тур де Пеј
Место смрти
Швајцарска
Гистав Курбе (франц. Gustave Courbet; Орнан, 10. јун 1819 — Тур де Пеј, 31. децембар 1877)
је био највећи представник реализма у сликарству и дао је печат целом покрету. Он је рекао:
„Ја не сликам анђеле, јер их не видим“, чиме негира машту и интуицију, већ користи
искључиво оно што види, и онако како види. По њему је сврха реализма да укаже на
социјалне неправде које трпе сељаци и радници, а не да приказује историјско сликарство које
је било на првом месту у хијерархији Академије. Ради велика монументална платна на којима
су анонимни сељаци и радници, људи са дна друштвене лествице који никада до тада нису
били вредни пажње. Он је сликар своје епохе, само оног времена у коме живи. До тог
момента уметници идеализују природу, али реалисти, напротив, сликају трауматичне и
баналне ситуације. Оптужују га да уводи естетику ружног. Слике Густава Курбеа су у
потпуној супротности у односу на владајуће стандарде сликарства. Тада се први пут
раздвајају званични ставови Академије и они незванични. 1855. године је требало да Париз
постане центар светске излобе. Густав Курбе је донео 40 слика комисији и они су све одбили.
Онда је направио поред изложбе мали павиљон и унутра је изложио сва та дела. На свим
својим малим сликама, Курбе је присутан. Једно од најпознатијих дела Густава Курбеа је
Туцачи камена , које је нажалост уништено. Идеолошки је најпровокативније. Старац и дечак
припремају камен за пут, што нам говори о положају друштвених слојева и њиховој
безизлазној ситуацији. Старац је почео са тешким радом још као младић, и читав живот ради
напорно, без могућности да напредују. Показује да се не може напредовати у друштву, да ма
колики труд уложили људи неће променити свој положај.

Значајна дела

Гистав Курбе „Сахрана у Орнану“ (1849-1850), уље на платну. Музеј Орсе, Париз
• Срећа поздравља генија (Љубавници у парку)
• Госпођице на обали Сене
• Туцачи камена (Путари)
• Сахрана у Орнану
• Одмор после вечере на Орнану
• Околина Орнана
• Просејавање

http://politehnicka.blogspot.com/2013/05/gistav-kurbe-
realizam.html
Gistav Kurbe, realizam
Gistav Kurbe Wiki
Jean Désiré Gustave Courbet
10 June 1819 – 31 December 1877
was a French painter who led the Realist movement in 19th-century French painting.

KURBE SA CRNIM PSOM (Luković)


1844.
LJUBAVNICI U PARKU (Luković)

RANJENIK (Luković)

ČOVEK SA KOŽNIM POJASOM (Luković)

ČOVEK SA LULOM - autoportret(Luković)


1848-49

SUSRET (Luković)

BONŽUR MESJE KURBE (Luković)

SREĆA POZDRAVLJA GENIJA (Luković)


POSLE RUČKA U ORNANU (Luković)

BODLER (Luković)

ŠANFLERI (Luković)
• TUCAČI KAMENA (Luković i Janson)
1849.

SAHRANA U ORNANU (Luković)

GOSPOĐICE NA OBALI SENE (Luković)


• ATELJE Wiki ili Sedam godina Kurbeove umetničke karijere (Luković i Janson) ili
Unutrašnjost mog ateljea, istinita alegorija u kojoj je sažeto sedam godina mog umetničkog
života
1854-1855.

http://www.znanje.org/i/i24/04iv09/04iv0903/gistav%20kurbe.htm

GISTAV KURBE

BIOGRAFIJA
GALERIJA
OBJASNJENJA SLIKA
O UMJETNIKU:
Ponosan na svoje porijeklo ,rodjen je u selu Ornansu u blizini francusko-svicarske granice 1819.
Socijalista po ubjedjenju,Kurbe je poceo kao neobarokni romanticar pocetkom pedesetih godina
devetnaestog vijeka.Ali,1848.godine,pod utiskom revolucionarnih pobuna koje su se tada sirile po
Evropi,Kurbe je dosao do uvjerenja da je romanticarsko isticanje osjecanja i maste samo bjezanje
od stvarnosti tog vremena.Savremeni umjetnik mora se drzati svog licnog neposrednog
dozivljaja:"Ne mogu da slikam andjele zato sto ih ne vidim",rekao je.On mora biti realista.Kao
izraz,"realizam "nije sasvim precizan.Za Kurbea on je znacio nesto srodno Karavadjovom
naturalizmu.Kao poklonik Rembranta,on je dosta cvrsto vezan za tradiciju Karavadja,a njegovo
djelo ,kao i Karavadjovo,optuzivali su zbog njegove navodne vulgarnosti i nedostatka duhovnog
sadrzaja.Na Pariskoj izlozbi 1855 Kurbeove slike nisu bile primljene. On je na njih privukao ipak
paznju javnosti priredivsi privatnu izlozbu u jednoj prostranoj baraci ,koju je nazvao "Paviljon
realizma".U sredistu izlozbe bilo je ogromno platno ,najvece djelo njegovog zivota,nazvano
Unutrasnjost mog ateljea ,istinita alegorija u kojoj je sazeto sedam godina mog umjetnickog zivota.
Kurbe je realizam izrazio ne samo u prizorima savremenog zivota ,vec u materijalizaciji same
boje,kroz njen gust,gotovo reljefni namaz,pri cemu se sluzio ,pored cetke i slikarskim nozem.Umro
je u Svicarskoj 1877.

SAHRANA U ORNANU

UMJETNIKOV ATELJE
MLADE SELJANKE

COVJEK SA LULOM

PEJZAZ ORNANA

IZVOR
CVIJECE

SAHRANA U ORNANU- prikaz Kurbeovih suseljana sa golim pejzazom.Tu je smjesteno 50 figura


prirodne velicine .Pozirali su nacelnik od 100 kg,zupnik ,notar,njegovi prijatelji,njegov
otac,grobar,pas,mrtvac i njegovi nosaci.Mislio je da ce izbjeci 2 parohijska pjevaca,ali nije mogao
jer su mu rekli da su uvrijedjeni sto oni u cijeloj zupi nisu pozirali.Ova slika je ponovo utvrdila
neoklasicku iluzionisticku dubinu.
TUCACI KAMENA(slika iz knjige)-sa ovim platnom se podigla bura 1849 god.,kad ga je
izlozio.Prvo platno u kome je dao pun izraz svog programskog realizma.Kurbe je vidio dva covjeka
kako na nekom putu tucaju kamen,pa ih je pozvao da mu poziraju u ateljeu.Naslikao ih je u
prirodnoj velicini,solidno i cinjenicki,bez ikakvog Milettovog otvorenog patosa ili
osjecanja.Mladicevo lice je okrenuto od nas ,a starcevo poluskriveno sa sesirom.No nece biti da ih
je Kurbe slucajno odabrao:njihova razlika u godinama je znacajna,jer je jedan suvise star, a drugi je
suvise mlad.Ispunjeni dostojanstvom svoje simbolike,oni od nas traze saosjecanje.Kurbeov
prijatelj,socijalista Proudhon,uporedio ih je sa parabolom iz Jevandjelja.

UNUTRASNJOST MOG ATELJEA-Kad su mu slike odbijene za izlozbu u Parizu,Kurbe je


organizovao privatnu izlozbu u cijem sredistu je bila ova slika.Ovo ogromno platno je najvece djelo
njegovog zivota."Istinita alegorija" je neka vrsta segacenja(alegorije su same po sebi istinite).Okvir
je poznat:Kurbeova kompozicija ocigledno spada u tip Velaskezovih "Mladih plemkinja".Ali sada je
umjetnik u sredistu;njegovi posjetioci su ovde njegovi gosti,a ne kraljevski pokrovitelji koji ulaze
kad oni to zazele.Tu se nalaze dvije grupe:na lijevoj strani je narod-vise tipovi nego pojedinci-koje
je umjetnik skupio iz okoline zavicaja u Ornansu:lovci,seljaci,radnici,jedan Jevrej,jedan
svestenik...Nasuprot tome,na desnoj strani su kupci,kriticari i intelektualci.Sav taj svijet je cudesno
pasivan,kao da ocekuje nesto sto nama nije znano.Samo dvoje iz grupe posmatraju umjetnika kako
radi:mali djecak,koji treba da predstavlja nevino oko,i naga zena -model.Kakva je njena uloga?
Mozda bi u njoj mogli vidjeti nadahnuce ili muzu?Kurbe ju je vjerovatno zamislio kao Prirodu ili
nepresusenu istinu Istinu.Znacajno je to sto je centralna grupa osvjetljena prirodnom
,jasnom,dnevnom svijetlosti,a pozadina i likovi sa strane su skriveni u polumraku.

"Znanje.org" ne odgovara za sadrzaj pojedinacnih stranica.


Portret devojke

http://kulturkokoska.rs/gistav-kurbe-seks-lazi-socijalizam/
Nije nam teško da Francusku u mislima povežemo sa idejama o slobodi i građanskim
pravima. Ali da li je Gistav Kurbe razmišljao previše slobodno čak i za svoju naprednu
zemlju?
• Facebook
• Twitter
• Tumblr
• Google

Gistav Kurbe (1819–1877.) se nije trudio da neguje imidž akademskog i salonskog slikara, već je
isticao svoje provincijsko poreklo. Štaviše, ovekovečio je Ornan iz kojeg je potekao, mesto sa tek
oko 4 hiljade stanovnika. Došao je u Pariz sa 20 godina da bi učio da slika. Ubrzo shvata da mu nije
potrebno da mu iko daje instrukcije (pokazaće se da će slabo trpeti autoritete svih vrsta). Tada
počinje sa samostalnim radom; izbacuje seriju autoportreta na kojima se prikazuje u različitim
ulogama, čime uspeva da privuče pažnju kritičara, izlagača i drugih umetnika. Okolina počinje da
gleda na Kurbea kao na svojeglavog, samouverenog ali i razmetljivog umentika.

Sahrana u Ornanu
Svoje čvrste stavove nije propuštao da iskaže u javnosti. U Parizu nailazi na političke
istomišljenike, i postaje vrlo blizak sa istaknutim socijalistom Prudonom. Upravo u tu, angažovanu,
stranu skreće Kurbeovo stvaralaštvo. Našao je socijalni pokret u njemu svog najznačajnijeg, a
svakako i najupadljivijeg promotera. Sahrana u Ornanu je možda prvi savremeni bilbord, istina
neuporedivo suptilniji od ovih današnjih. Prikaz jednog seoskog pogreba na platnu dimenzija
3,15×6,68 metara (!) bez ikakve romantike i patosa pobrao je od partijskih drugova hvalospeve, a
od neistomišljenika žaoke. Slikajući prizore za koje je tvrdio da ih je sam video, umetnik je davao
doprinos svom pokretu.
Manje su poznati Kurbeovi pejzaži u kojima je skoro uvek prikazivao mirnu okolinu svog rodnog
mesta.

The Château de Chillon


Političko angažovanje nije presudno uticalo na reputaciju koju je Gistav Kurbe stekao, ali je to
učinila serija aktova. To nisu bili aktovi na kakve su svi već navikli – to su bile slike koje su već
zagazile u pornografiju. Homoseksualne scene (Zajedno), smeli prikazi prostitutki, i najpoznatije
Kurbeovo delo uopšte: Poreklo sveta. L’Origine du monde je prvi put javno prikazano 1988.
Cenzura je bila sasvim očekivana.
Pokazao se Kurbe i kao čovek od akcije u odsudnom trenutku: za vreme Pariske Komune 1871.
poveo je računa da muzeji ne budu uništeni. Propast Komune donela mu je izgnanstvo iz Francuske.
Umro je u Švajcarskoj, od bolesti jetre. Razume se da je alkoholisanje išlo uz ličnost bučnog,
samoljubivog slikara-revolucionara.
Nije propustio da nam ostavi svoj credo:
„Kad umrem, nek se ovo kaže o meni: Nije pripadao nijednoj školi, nijednoj crkvi, nijednoj
instituciji, nijednoj akademiji, a ponajmanje nekom režimu – osim režimu slobode.“
Sve slike su preuzete sa Web Gallery of Art.
Ukoliko ste zainteresovani da pogledate još slika ili da pročitate nešto više o umetniku, skoknite
ovde.

https://www.artsy.net/artist/gustave-courbet

http://umetnostandfilozofija.blogspot.com/2014/11/gistav-kurbe.html

Gistav Kurbe
posted by Unknown on 10:48 AM No Comments

Gistav Kurbe (1819 - 1877) je bio najveći predstavnik realizma u slikarstvu. On je rekao:
„Ja ne slikam anđele, jer ih ne vidim“, čime negira maštu i intuiciju, već koristi stvarnost.
Po njemu je svrha realizma da ukaže na socijalne nepravde koje trpe seljaci i radnici.
Realizam je, dakle, reakcija naromantizam i u njemu se proučavaju materijali predmeta.
Kurbe je, kada su mu slike odbijene za svetsku izložbu, u jednoj drvenoj baraci, koju je
nazvao Paviljon, priredio izložbu svojih slika. Na svim svojim malim slikama, Kurbe je
prisutan. Na svom najboljem delu, Tucači kamena, predstavljen je dečak koji drži kamen,
zatim starac koji tuca kamenje i, u gornjem desnom uglu, deo neba koji predstava
slobodu.
• — Share It —

Вам также может понравиться