Вы находитесь на странице: 1из 348

.oiZ !

W ^ycn,
^ °A<^^c4^y o a ^ 4 t^ j

cWAGYHAW!ISA !
WO^F °
oc^dkoi!' ^ oaooM^KfH^
'<<^<<^TT 0<<<4W^r4C ^ a^A<&4.

U U ^A(2D
/D#/^c M3).-^ /

J ^t^ww?ycđ
^ ...-.^!2*rOA^PC 0.,..A^A^cJLo<MF^ Tg!WWOon^
'oa<M?^....^ WRog' .wtR?!5*T"^
<T<.<K.''j:;R"'..., ] <^,c
z^^«a!!y..Er. #KOTA& 4) ^ ^ N
R ;." 3<*^^'
St..BROO ""
^ f *-= c--W
^ A ^ '"t-'V . c
WMR^.,^/:97' t:.SC ^< , X R )< _./ .^ w a < x ^ B " J- t ^

____
r/70WWVWCA. Bžo9*^M^° 'j. ^^4/
o«f<!of«:.^ -%\M.ryf., ^ Of<WC4!! ^^!OBA
.MRORKMOf 7'^'\]t«<«'\-?.^9
S.
*> c..\
,yV§^0&ki*'rh DW*WO ^ ^ W

.Ay/0
-^ .A '

r4?0M?y^
ff^tCJAA'p
SARAJE
.n^A <C37).,
r , ^ B E N j K ^ . 'Ac
^ p^/MC^7T?^ ^ , 7 ^TAA ^4!^^
RtH<«y--„. SPL^ C..
*'°^)R tefSfH
-04h<tM
<,E—
-
MOSTAR-. " f ,- ^
B 5 AČ

*MauKA ; vts 5ćEM!o o*


AVAt/^Av.^i^ Kofčutanskt kana!
--=-----?; H,CVO---------E(/^
r---- ??*(___
atA!V ?p . ChVft'Af -/^^/70H?
KORČUUt "
L asto v sk t *karso^

MUJET
-sOt/ć

^Comc
.^A///f ^^^ESCARA o
j' S4SSO h^@ ' !#0<?roAt4 BoVaK
^CW !ET!
M<A4(4/r//a? ,
AC^MCfMJq!Lir
' ^

&M/wAA'a<!!t^ '"aćAMSW
POL. 6AR6AN;a

.CAMP06ASS0
SAN SEVERO <^ER^O%y^
^Zr.
C^O,...1______
&4ArA#eftC
RMANEREDONIA
X Z.jManfredon)a
««<&. FOGG!A\j
^ NOtA
,^^^^tG . - V#\jRAN)
AARLEnA
{oM/QSA- B!TWTO , BARt
"^BENEVENTO 0) PUGUA
1
'ž i A j -^ R * - .s r i K ,, ^ _!fnm-«4z* -.. c -s:
*.A_ cf«w<« .

'
&^awĐ
iCS<UW ;
!___!_ ____Mlif^ .° . . ____ A-
^ *3?we^b ^ ^ ^ A$^M47ri
V
' 1 .. !.,

t.,^ .A .«-!rj - r i ; ^ ' '' - " ' * '' ' * i ^ . « '- T , '? -„ A —
'-"^'^r- "'-?^ -'r.'! r L"
)vnata t .CMn
<-^ aowvo(j
^jf<« . %a.*A.
K^S^R "NOVt j(ac)
^ ^^<wSpwy
^hA
S3C.*oc"^
^ ^!

AfJFLJ/ZVA0 g 00&jr ^ iaHT^a^^BBPGRAP <^ayrw/


(, : UČA
u4A^Jf Š^BAC* . 1 «<<../
T /<MMf ^f^ /fVHfAift^7č4
MUSEVEHF^

y <M
O.<"OM \.* * ''' ' **^g^"*f 1 šS oa^fMC^Lj^aCuM^JS

*"*% ?/Soi,4 .
4A^ — f-sS t ^
'r°^.
v.-jAafHeaAĆ^ TVor-
. _ %.<.«..«««, ^ %, .^ ..^
^ ' "% <W W /.<C ,<?<A - Oi ^
11Š4 ^*iw ^ p^/Mr

VVW OCRAWO
(^Cf) I '
4^J^* aeM/.

<?s.. y, olofi

W! M- ' *2LJ2?0?-
HatcA^^)Wwvf^p " ss ^ ,« .^ < \;
/ AWč// r .' 4 ^ w
-ro *^<««, A
p.H9\u<^nst M ) 7?,«^j *"' "^?3'i \.^ rro v v c ^ - .'iA^np
j
L/!M ^WCO^ -*y^;:r
c *7 U '*^:^08rr? <AH^52 ^ Of«^
^ ^.-^0. «,Ć0^ « .c \,A <«<«.««-« e,
J " " ! \R A N A .^! ««ooa,
DU RRČ ^^t^
(DHAČ) Y "
^ o ^^#M?a*f74J} ^PMLEP^'
W A/MM/U4
t> s ^ .- l^ -
BIBLIOTEKA
P O S E B N A IZ D A N JA

Urednik
DRAGAN K. VUKČEVIĆ

Recenzenti:
BRANKO PAVIĆEVIĆ
MIJAT ŠUKOVIĆ

Za izdavača
ŽARKORADONnĆ
BRANKO M AM ULA

SLUCAJ
JUGOSLAVIJA

CID
PODGORICA
2000
Sadržaj

Riječ a u to r a ................................................................................................ 7

I ODLAZAK T I T A ................................................................... 11
1 . PosljednjiraportvrhovnomkomatidantumaršaluTitu. . . . 11
2. Strahovanjaodstranevojneintervencije........................ 15
3.SpekulacijedaćeJNApreuzetikormilodržave . . . . . 23
4. Optužbe za sklonost Rusima.................................................... 26
5. Pobuna Albanaca 1981. g o d in e ..............................................35
6. JNA u začaranom krugu K o s o v a ........................................40
7. Gošnjak: To je taj a d m i r a l ....................................................44
8. Nagađanja o ponašanju Armije - t^ene stvame namjere . . . 50

II JNAPREDIZAZOVOMUNUTARNJIHNEMIRAISUKOBA .
1. Opći uslovi bezbjednosti u razjedinjenoj z e m l j i ........................ 55
2. Promjene u strategiji odbrane, organizaciji i komandovai^
oružanim s n a g a m a ................................................................59
S.JNAupozoravanaskorisusretsvriosurovomrealnošću . . . 72

IIIUBORBIZAOPSTANAKJUGOSLAVIJE.. . . . . . 79
1. Unutarnje i vai^ske o p a s n o s t i...................................................... 79
2. SKJ nije spreman otvoriti procese reform i.................................... 84
3. Srpski i albanski nacionalizam Kosova detonator političkih
promjena u Srbiji i J u g o sia v iji.................................... 89
4. Pokušaj s promjenama Ustava S F R J ................................. 97
5. Slovenija i Srbija pokreću mehanizam razbijanja Jugoslavije . . 109
6. Uzbuna u Sloveniji - JNA priprema u d a r .................................... 121
7. Jugoslavija i SSSR - neke usporedbe i poruke.............................. 128
8. Svijet 0 promijenjenoj situaciji u J u g o s la v iji.................... 146
9. O d la z a k iz A r m ije ...............................................................151
10. Ništa se krupnog u Armiji i s njom u državi neće učiniti
b ezT eb e........................................................................ *^ . . . 157
11. Partijaodbacujereform e................................................ ...... . 162
12. JNA i vlada Ante M a r k o v ić a ............................................ 178
13. Armija i dalje privlači opću p a ž n j u .......................................... 180
14. Pokušaj sa Savezom komunista - Pokretom za Jugoslaviju
(SK - PJ ) i Narodnim &ontom............................................ 189
IV NACIONALIZAM NA OTVORENOJ SCENI -
RATUJUGOSLAVIJI......................................................................... 195
1. Nacionalisti preuzimaju vlast u H rv atsk o j....................................... 195
2 . R aspinjanjeS rbauH rvatskoj..................................................... 201
3 . Poraz.IN A uSIoveniji-štodaIje?................................................209
4. Kadijevića treba s m i j e n i t i ..............................................................224
5. Neizvjestan položaj JNA u H rv a ts k o j.............................................228
6. Kmje Predsjedništvo objavljuje stanje neposredne
ratne pripravnosti...............................................................................240
7. Vojni problemi odbrane Krajine........................................................ 246
8. Bilansstrategijauhrvatsko-srpskomsukobuuHrvatskoj. . . 259

V UTRAŽENJUODGOVORA..............................................................265

Post f e s t u m ................................................................................................307
D o d a ta k ..................................................................................................... 317
Kosovo, r e f le k s ije .................................................................................... 319
S k r a ć e n ic e ................................................................................................333
Bilješka o p i s c u .......................................................................................... 337
RIJEČ AUTORA

Pisao sam ovu knjigu s osnovnom namjerom, da ukažem kako su za


Jugoslaviju i njezine narode postojala bolja iješenja od rasplamsavanja
međusobne mržnje i ratova, rušenja zemlje i strane okupacije.
Rad na kr^izi završio sam u februaru 1999. g. Neposredno su izbili
događaji na i oko Kosova. Nisu se mogli zaobići njihovi refleksi na jugo-
slovensku dramu, evropske i svjetske odnose. Svoje viđenje tih događaja
dao sam u dodatku: K o so v o , r e f le k s ije . Analiza kojom se u knjizi
bavim završavala je Dejtonskim sporazumom, očekivai^ima i ostvarenji-
ma. Događai^a koja su uslijedila kasnije bila su prilika za provjeru napi-
sanog i zaključenog, mijei^ao nisam ništa.
Sve što se dogodiio u Jugoslaviji, s njom i oko i^e svakako je jedan
od krupnih dogadaja koji su obi^ežili ovo stoljeće i posebno, njegov krij.
Jugoslavija je bila zapaženi učesnik krupnih zbivai^a koja su mijenjala
svijet, političke i socijaine odnose u njemu. Tragala je za novim, boljim i
uspješnijim iješenjima od onih koje je nametnula utakmiea dv^u biokova
i sistema i hladni rat, kojim su oni pola stoljeća okovali svijet. Posustala
je na pola puta kada su se pripremale krupne promjene postojeće društve-
ne, poiitičke i bezbjedonosne strukture uvjetovane nestankom jednog od
protivničkih blokova i društvenih sistema. Nekonsohdirana unutar svojih
granica nije bila spremna dočekati svu agresivnost i neizvjesnost dogada-
ja koji su udarali na vrata. Uslijedio je tragičan kraj, a sluč^ Jugoslavija
postat će paradigma stoljeća - u očekivanjima, pokušajima, uzletima i ne-
uspjesima. Svijet se \Taća problemima s početka stoljeća, kao što su se
vratili i narodi s jugoslavenskog prostora. Evidentan primjer je razbijanje
7
muhinacionalnih država i nacionaini ratovi koji se vode za samostalne dr-
žave, aii i mnogi drugi.
Dosta je pisano radi !i se o rušenju ih raspadu Jugosiavije. Već sama
diiema - rušer^e i!i raspad - nikoga ne ostavija ravnodušnim, bez obzira
da !i je su(^e!ovao i!i makar ozbiijno promišljao o r^ezinom stvaranju,
usponu, napose o t^ezinoj katakiizmi. U odgovoru na ovo pitanje prelama
se primama odgovornost unutrašnjih faktora i konf!ikata odnosno vanj-
skih utjecaja i pritisaka. Opredjeijujući se, nisam mogao prihvatiti pojed-
nostavijen odgovor, jedan i!i dmgi. A!i nema sumnje, Jugos!avija se nije
raspa!a, ona je razbijena. Vatre su potpaijene u kući, a vatrogasci un^esto
da pomognu ugasiti požar, srušiii su kuću i ona je izgorjeia.
Na najvišim vojnim dužnostima, u samom vrhu države, proveo sam
desetak godina. Bi!e su to godine Titovog odiaska, godine krize. Odgo-
vomost, koju sam preuzeo za odbranu zemije bez stvamog vrhovnog ko-
mandanta, obvezivala me da budno pratim što se događa u zem!ji i okru-
ženju. Kada smo ocijeniti, da će JNA biti primorana preuzeti ukupnu po!i-
tičku odgovomost u zemlji, obaveze su se mnogostmko povećate. S te i tak-
ve osmatračnice pratiii smo događanja u SKJ i vrhu državnog poiitičkog
sistema, u republikama, međunacionatnim odnosima, u privredi - njezinom
posrtanju i pokuš^ima refbrmi, kao i dmgim segmentima dmštva.
U drugoj potovini osamdesetih shvatiti smo, da Armija mora preuze-
ti političku odgovomost i pokušati zemlju spasiti od mšetrja i mta, za koji
smo bi!i sigumi da će pratiti razbijatije zem^e. Nije nam bi!a nan^em us-
postavijati vojni režim, a još mai^e diktatum. Niti smo to že^eli, niti bi to
mog!o u Evropi proći. Jednostavno rečeno, natnjera je bila da dobijemo
vrijeme za minimaino političko sređenje i odiaganje sporova, a najkmpni-
ja tješenja zajedničke države odiožiti dok ne protutnje turbu!encije koje
su zahvatile istočnu Evropu: očuvati Jugoslaviju, a reformirati je u mimi-
jim uvjetima. Vodeće gamiture republika i pokrajina moraie su, sve bez
iznimaka, otići s vlasti. S njima se, osim rijetkih pojedinaca, ništa nije mo-
glo uraditi za očuvanje Jugoslavije. To je bio i najozbiljniji problem p!ana
koji smo pripremaii. Savezni državni centar, i partijski vrh, bio je realno
bez poiitičke moći i nije predstav!jao ozbi!jnu prepreku našem planu.
Knjiga sadrži moja svjedočenja. Kazujem ih činjenično, otvoreno i
iskreno. Želim iziožiti sudu javnosti što je i kako je radila JNA, i mi na
njezinom če!u, u jednom dije!u jugos!avenske krize. U onom zadi^em,
kada je Jugoslavija razbijena, liječ bi trebaio da uzmu dmgi iz vrha
JNA.Uvjeren sam, da kada se jednog dana otvore arhivi, ali i duše, odgo-
vornost JNA neće biti onakva i onolika koiiko je se danas optužuje. JNA
odavno više nema. Nema je tko ni braniti, osim otpisanih i umirovijenih
generala i oficira. A!i njih više nitko ne čuje, režimi u novostvorenim dr-
8
žavama su se postarali da budu uniženi i odstrar^eni iz javnog života.
JNA nije biia na viasti u zemlji koja je uništena. Prava viast biia je u re-
pubiikama, a u centru države - ako je uopće i bilo neke viasti - onda je
ona biia u rukama dvaju pred^edništava: države i partije, partije prije
svega. K.ada se jednom zaustave poiitičko-propagandni porivi i vrati u
normalan život, odgovornost za razbijanje Jugosiavije uputit će se na pra-
vu adresu - onima koji su držaii viast.
Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost što nije izvršiio državni
udar. Umjesto toga, ono je dozvoiiio da nacionatističke vođe i separati-
stičko ponašanje dviju zapadnih republika gumu JNA u mke veiikosrp-
skog nacionaiizma, koji je Armiju beskmpulozno iskoristio u međunacio-
nalnom ratu, i na kr^u odbacio.
U knjizi sam iznio i što sam činio za očuvanje Jugosiavije, što ni-
sam, a morao sam. Ostavijam svojoj generaciji kao i onima stasalima u
vrtlogu novijih događanja na ovom tiu, da prosuđuju o rečenome. Vjero-
vao sam, da retrogradne snage iz najtamnije prošlosti naših naroda sa
svojim nacionalističkim ratnim zastavama mogu se i-^ o r^ u zaustaviti.
Nije bilo razioga strahu da JNA nastupi protivu t^ih, zatraži i dobije u to-
me podršku većine od svih jugoslavenskih naroda. Uz sve neizvjesnosti,
krajtiji ishod bio bi neuporedivo boiji od onog što su građani JugosJavije,
i svijet zajedno s njima, doživjeli.
Istraživanja što se to dogodilo i što se i da^e događa s Jugoslavijom
ne znače pisanje historije. Bilo bi to preurar^eno. Siučaj Jugosiavija još
nije okončan, rane su svježe, pobjednici još slave, a žrtve čekaju pravdu.
I na kraju, htio bih ovom prihkom zahvaiiti prijateljima akademiku
Branku Pavićeviću, akademiku Mijatu Šukoviću, dr Dušanu Plenča, Pe-
trašinu Kasalici generalnom direktoru Luke Bar i dr Antoniju Jerkov, koji
su svaki na svoj način doprinijeli da ova kr^iga nađe put do čitaoca. Du-
gujem posebnu zahvalnost svojoj supruzi Mirjani Jakelić-Mamula na ini-
cijativama i podršci u pisanju i uređenju tekst^ knjige.

Branko Mamula
I
ODLAZAK TITA

/. vrAovMOW AroTMOMćfoMfM w!or.ya/M TltfM

Na Dan armije 22. decembra 1979. u Karađorđevu, mi smo se vojni-


ci zadnji put sreli s vrhovnim komandantom maršalom Titom i podnijeli
mu raport. Samo deset dana kasnije Tito odlazi u bolnicu u Ljub^ani oda-
kle se više nikad neće vratiti.
Kao načelniku Generalštaba palo mi je u dužnost da na sjednici Sa-
vjeta narodne odbrane uoči Dana armije podnesem kratak izvješt^^ o do-
stignutom u protekloj godini i o stanju u oružanim snagama. Sjednici su
kao članovi prisustvovali prvi Ijudi Federacije, republika i pokrajina, JNA
i TO. Shvatio sam, da je prilika upozoriti jugoslavensko rukovodstvo i
vodeće republičke rukovodioce, n^moćnije u auditorijumu, na naše viđe-
nje političkih kretanja u jugoslavenskom društvu. Stanje u društvu cijenili
smo negativno, opterećeno ozbiljnim opasnostima po našu višenacional-
nu z^ednicu. Tito je znao za naše ocjene i r^emu je to najmarije trebalo
ponavljati. Ali ovaj put smo to iznijeli na način koji je upozoravao na po-
sljedice. Bila je to ujedno i moja promocija pred okupljenom jugoslaven-
skom poiitičkom elitom. Dužnost u Generalštabu tek sam bio preuzeo
augusta mjeseca od generala Potočara. Htio sam ih upoznati i sa svojim
ličnim stavom o problemima zemlje. Ovo upozorenje JNA odista je bilo
zapaženo, što su mi neki od prisutnih i potvrdili odmah po završetku sku-
pa. Ali svatko ga je tumačio na svoj način. Ipak, većina se slagala s izni-
jetim ocjenama, što u godinama koje su dolazile neće biti čest sluč^.
11
Tito nije uspio s nama razgovarati. Na njegovom licu zapazio sam
da mu nije sve „legio". Meni je svakako n^manje bila namjera njega uz-
nemiravati tim prije, što su nas liječnici pred sjednicu izvijestili,. da se nje-
govo zdravstveno startje pogoršava i da ga poštedimo što je više moguće.
Ne znam što bi nam Tito rekao i kako bi sve završilo da stvari nisu uzele
sasvim dmgi tok. Naime, predsjednik SlV-a Veseiin Đuranović je ne-
predviđeno istupio s prijedlogom devalvacije dinara i zahtjevom za novu
tranšu medunarodnog z^ma. Tito je odbio i jedno i drugo, ukorio viadu i
Đuranovića hčno, na što je ovaj ponudio ostavku. Tito se naljutio: ,,I to je
sve što imate kao argumente", i žavršio sjednicu. Biia je to više nego ne-
iagodna situacija. I štd je još mnogo važnije, sjednica je završena a da se o
vojsci i njezinom upozorenju, tu pred Maršalom, nije ništa reklo. Zadnja
prilika je prošla. Sve što ćemo kasnije činiti st^alo je isključivo do nas, da
promišljamo, rizikujemo, prihvaćamo ili se zaustavljamo pred izazovima.
Za Dan Armije Maršai se slabo osjećao, sve se svelo na prigodan
pozdrav generala Ljubičića, odlazak do šatora koji smo mu pripremiii kao
poklon i zajednički ručak.
Među stvarima koje je trebalo raspraviti s Maršalom ostaia je molbtt
generala Stane Potočara, da ga se odlaskom u penziju unaprijedi u čin ge-
neraia armije. Potočar se bio obratio Maršalu i od njega je očekivao odiu-
l<u. Kabinet je molbu uputio generaiu Ljubičiću sa zahtjevom da zauzme
stav i dade prijedlog iješenja. Zapalo je generaia Šarca, Ćuića i mene da
razmotrimo Potočarevu moibu i predložimo iješenje. Poslije rasprave,
siožili smo se da bi unapređenje Potočara bio presedan, jer nijedan od na-
čeinika Generalštaba nije bio unaprijeđen u čin generala armije, pa ni is-
taknuti generaii kao Koča Popović, Peko Dapčević, Rnde Hamović ili
Viktor Bubanj, koji su uspješno vodili Generalštab u godinama krupnih
doktrinamih odluka i pregrupisanja Armije,
Ljubičić nas je poveo k Maršaiu, ja sam iznio stav grupe i prijediog
s obrazioženjem. Tito ga je usvojio i^molba je odbijena.
Potočar mi to do smrti nije mogao oprpstiti.
Trojica nas generaia: Nikola Ljubičić, Asim Hodžić i ja posjetili
smo Tita 8. januara '80-te na Brdu kod Kranja, u času predaha u liječenju
i pred odiukom da ii da dozvoii amputaciju noge. Poslije kratkog izvješta-
ja, na njegov zah^ev, ostaii smo još oko jedan sat. O tom razgovoru gene-
rai Hodžić sačinio je zabiiješku. Tito je smatrao, da u našim reagiranjima
u vezi situacije oko vojne akcije SSSR-a u Afganistanu moramo voditi
računa da se ne stekne utisak, da srho mi pokretači kamparije među nean-
gažiranim zemijama protiv SSSR-a.
Da mi trebamo (^elovati u okviru neangažiranih zemaija protiv daij-
njeg zaoštravanja.
12
Da je odluka Kartera da se uskrati žito SSSR-u ioš potez. To je upe-
reno protiv sovjetskog naroda, a ne protiv vlade i samo će izazvati reakci-
ju naroda.
Da nemamo dovoijno podataka što se stvamo zbiio u Afganistanu, pri-
je i u toku sovjetske akcije. Međutim, jasno je da Sovjete nitko nije pozvao.
Da je Lenjin Afganistanu dao nezavisnost, a sada je to ovom akci-
jom pogaženo. Finska je biia druga zemlja koja je dobiia nezavisnost. S
obzirom da je akcija SSSR-a bazirana na „sporazumu o prijateijstvu i
uzajamnoj pomoći", to bi se moglo dogoditi i Finskoj. Da je neophodno
pratiti što se događa na svim važnijim strategijskim pravcima i područji-
ma sukoba dviju supersila i dvaju blokova, a ne samo oko Afganistana.
Da moramo pažljivo pratiti što se događa u Bugarskoj i Mađarskoj.
Tito se interesirao kako reagira Rumunjska i što se u ovoj situaciji događa
kod t^ih.
Očekivao je, da će SSSR imati poteškoća s isiamskim svijetom, što
se može odraziti i na one dijeiove SSSR-a koji su naseijeni isiamskim ži-
vljem. Napomenuo je, da tu i tamo ima i kod nas nekih pojava i da je na
to skrenuo pažnju, što su neke strane agencije zionamjemo interpretiraie.
Da se događaji razvijaju vrio nepovoijno i u opasnom pravcu. Sada
,,ve!iki" sagledavaju što da!je da rade. Ako se ovako nastavi, sukob SAD
- SSSR nije daleko. Ovo je i veiiki udarac za pokret nesvrstanih. To je
daljnji pokušaj cijepanja Pokreta nesvrstanih. Za sada, ipak, ne očekuje
„vrući rat", aii hladni rat je tu a on je iscrp^t^ući.
Da će hladni rat i nas mnogo koštati. Ova nam je situacija inače pala
u najnezgodnije vrijeme, kada nam je u težištu piivredna stabdizacija.
Ako se nastavi daljnji razvoj u negativnom pravcu moramo vidjeti da
još više suzimo investicione programe. Posebno moramo sagledati sta-
nje rezervi hrane, goriva i nekih drugih bitnih potreba, kao i nphovu !oka-
ciju.
Tito je postavio i pitanje da !i je što žita izvoženo iz Vojvodine i Sla-
vonije.
Smatrao je, da nam je Zapad odnosno Karter vrlo nezgodno proturio
posjetu Metju Nimica, a da se o tome sada i bezobrazno piše.
Vidjelo se da Tito prolazi svoj križni put. Mijenjao je raspoloženja i
teme razgovora. U jednom Času se i našalio: „Kako bi to izgledalo da ja,
kao vrhovni komandant izađem pred svetog Petra na jednoj nozi i raporti-
ram, đa sam konačno stigao". Pomata četvrtasta cma putna torba stajala
je uz uzglavlje. Uz ostalo, u ovoj se torbi nalazio i pištolj. Admiral Ko-
stić, i^egov ađutant pokušavao je ovu torbu u vrijeme bolesti i najteže
krize skloniti. Marša! nije dozvoljavao.
13
U b'itičnom periodu, upravijat^e zemljom preuzelo je koiektivno dr-
žavno rukovodstvo. Bez pravih i jasnih ustavnih oviašćenja, karizme iič-
nosti i potrebne efikasnosti federainih institucija - sistem viasti federaine
države jedva da je postojao. Vpjska je ostaia bez vrhovnpg kpmandanta.
Da to nije nikakvo pretjerivat^e pokazr^e slučaj kada smo iz nekih razio-
ga trebaii izaći na jedno od uređenih komandnih nijesta u rejonu Bcogra-
da. Ono je bilo pripremijeno mnpgo ranije za srnješt^ ograničenog broja
štapskog osobfja, ministra odbrane, načelnika generaištaba i nekoiiko ge-
nerala. Za vrhovnog komandanta bio je pripremijen nešto veći i boije ure-
đen prostor u tom istom podzemnom objektu. Prostor je dograđivan neko-
liko puta za smještaj novih uređaja, eiektronike, centara i sistema za pri-
jem i obradu infbrmacija, praćenje stanja na vpjištima, ukratko - onako
kako se uređuju modema komandna rnjesta vrhovne komande. Pripremiii
smo dolazak „koiektivnog vrhovnog komandanta" - devetorice članova
Predsjedništva, njihovih sekretara i načelnika kabineta. Morali smo niak-
simaino stisnuti štapsko osobije i generaie, aii još uvijek nas je biio previ-
še, pa smo neke smjestili pod šatore. Naš predlog je bio da dođe samo
predsjednik Predsjednišfva kako ne bismo ispreturah funkcionainu pove-
zanost vrhovne kmande. Prijedlog nije bio prihvaćen. Članovi Predsjedni-
štva su samo zajednički mogii donositi odiuke, osim u posve izuzetnim
prilikama, aii i tada su pismeno iii teiefbnski moraii biti konzuitirani. Tek
nakon što bi se svi prikupiii, trebaio je izvijestiti Pred;^edništvo o podu-
zetom i tražiti sugiasnost 0 donesenim odiukama po kojima bi vojska, da
je stvamo došio do rata, biia već duboko angažirana u ratnim operacija-
ma. Kada su u Predsjedništvu CK. SKJ čuii, da je državno predsjedništvo
pred izlaskom na komandno mjesto, doiazi nam generai Petar Matić čian
partijskog predsjedništva sa zahtjevom, da se u vrhovnu komandu ukijuči
i Predsjedništvo CK SKJ, kao dio „koiektivnog vrhovnog komandanta".
Ako se dobro sjećam, ovo je Predsjedništvo brojiio 21 iii 22 čiana. Partija
je po Ustavu iz 1974. g. bila odgovorna za odbranu socijaiizma u zajed-
ničkoj državi. Rat, kojim bi se rukovodilo s komandnog mjesta vrhovne
komande bez sumnje bi bio presudan i za socijaiizam i za Jugosiaviju,
kao z^edničku drŽavu. Tako promatrano, teško bi se mogio suprotstaviti
zahtjevu. Jednako, teško da bi itko razuman mogao shvatiti da je „kolek-
tivni vrhovni komandant" od tndesetak osoba išta dmgo do kreatura s ko-
jom su se, poslije Titovog odlaska, srele JNA i oružane snage.
Pravi smisao prakse koja se naturala bio je, da se kroz oba predsjed-
ništva - državno i pai*tijsko- nametnu republički i pokrajinski uljecaji u
komandovanju oružanim snagama. Odlučno smo se suprotstavili da se
partijsko predsjedništvo uvede u vrhovnu komandu. Nismo dožvolili da
nas devalviraju i naprave rugiom i što je važnije, da se u vrhovnu koman-

14
du ugradi potpuna uemoć. Nismo smjeli dozvoliti takav presedan već na
samom početku posttitovskog vremena. Državno predsjedništvo - kolek-
tivni vrhovni komandant - unijet će, u godinama koje slijede, u komando-
vanje JNA dovoljno nejedinstva, nemoći i konačno, potpuno suprotsta-
vijene interese repuMika i tako onemogućiti JNA da izvrši svoje ustavne
obaveze i spriječi razbijai^e zemlje. Generaiu Matiću nije bilo teško obja-
sniti sav besmisao zahtjeva Predsjedništva CK SKJ.
Titovu smrt 4. maja i sahranu 8. m ^a 1980. doživio sam teško i s
veoma izniiješanim osjećanjima. Bi!o mi je jasno, da je jedan prosperite-
tan period Jugoslavije definitivno završen i da ulazimo u dugoročnu kri-
zu. Vaijda najveći skup državnika i vladara svijeta koji je ikad viđen na
sahrani državnika jedne male zemlje kao da nije bio oprošt^ samo od Ti-
ta, nego i od Jugoslavije.

2. oć/ vq/'He

U svijetu je postojala velika zabrinutost za budućnost Jugosiavije.


Mi smo u oružanim snagama imali mogućnost pratiti što svijet očekuje da
će se dogoditi s Jugoslavijom. Strah od mogućih potresa nisu širili samo
zionamjemi, kako se to nama ponekad činiio. Nacionalistički pokreti po-
četkom '70-tih godina u Hrvatskoj i nekim drugim republikama bili su ja-
san indikator s čime će se zemlja suočiti poslije Tita. GiaVda pažnja i jed-
nog i drugog bloka bila je koncentrirana na događ^e u zemlji, koji bi mo-
gii ići u prilog jednih i izazvatf intervenciju drugih. Još za Titova života
napravljeno je mnogo scenarija na temu: što bi se mogio dogoditi. Sjećam
se odiagai^a Titovog posjeta Itaiiji u decembru 1970. g. Stanje u zemiji
biio je pod jakim utjec^em nacionalizma u Hrvatskoj i Makedoniji. Po-
sjet je bio odložen zbog pritisaka desnice na itaiijansku viadu, da ne pri-
hvati nikakove razgovore o granici. Razlog ovome su biii neuspjeii razgo-
vori Veijka Viahovića i Krste Crvenkovskog u novembru iste godine s
dvojicom čianova Poiitbiroa bugarske partije - Veičevim i Tr^skim (?).
Potvrdiio se, da Bugari pretendir^u na makedonski nacionalni teritorij.
Iza njih su st^ali Rusi i držaii pitanje Makedonije otvoreno. Preko tog
podiučja, Aibanije i našeg južnog primoija izbiii bi na Sredozemije. Itdii-
jani su očekivaii da će se Jugosiavija posiije Tita pocijepati i da će Ruši
uzeti n^veći dio, a oni za takav sluč^ žeie zadržati pravo na „zonu B".
Negdje u to vrijeme paia je po^eta Gromika Itahji i prema infbrma-
cijama biio je riječi, da se Itaiijani ne bi protiviii da Rusi uzmu dio Jugo-
slavije pod uvjetom, da se prizna itaiijansko pravo na „zonu B" - bivšu

15
jugoslavensku granicu. Desnica u Italiji stalno je nametala pitanje što će
biti poslije Tita. Dospio nam je u ruke scenario „Stotinu posljednjih časo-
va italijanske republike" prema kojemu poslije Titove smrti Rusi ulaze u
Jugoslaviju i preuzimaju vlast uz pomoć JNA i starih partijskih kadrova.
Iz Jugoslavije se planira specijalan rat protiv Italije - diverzanti, obavje-
štajci, vazdušno-desantne i pomorsko-&santne jedinice u malim sastavi-
ma. U Italiji im daju podršku komunisti i Ijevičari. Stvara se situacija da
Rusi interveniraju i svladaju italijanske snage na glavnom pravcu u Lom-
bardijskoj ravnici, a zatim prodiru prema Apeninima. Italijanska vlada
potpisuje primirje, a komunisti dolaze na vlast. Ostaju, međutim, mosto-
brani na jugu preko kojih će intervenirati Saveznici. Dakle, prema ovom
scenariju preuzimanjem vlasti nije i kraj.
Važno je uočiti, da se u dokumentu insistira na svim mogućim po-
sljedicama po susjednu Italiju nakon Titovog odlaska.
Ministar vanjskih poslova Mirko Tepavac na sjednici S^vjeta nai'od-
ne odbrane kojim predsjedava Tito, na Brionima septembra '70-te, poseb-
no je govorio o oživljavanju rUske agresije prema Mediteranu. Iz razgo-
vpra s predsjednikom tnađarske vlade Jene Fokom zaključio je, da ov^
zna za planove protiv naše žemlje. Spomenuo je i razgovor Pape s britan-
skim ministrom vanjskih poslova Stjuartom. Papa ga je otvoreno pitao da
li će se NATO angažirati ukoliko Jugoslavija, poslije Tita, bude napadnu-
ta, što je Papa osjećao kao realnu opasnost. S^uart je odgovorio, da NA-
TO nije Jugoslaviji dao nikakvu formalnu garanciju, ali da je zainteresi-
ran ža njezin prostor. Mitja Ribičič, predsjednik SFV-a, za vrijeme posje-
ta SSSR-u u junu nrjesecu bio je upozoren od n^viših sovjetskih rukovo-
dilaca da neće ostati mimi, ako socijalizam u Jugoslaviji bude ugrožen.
U vrijeme Titove bolesti, počet^m 1980-te stizale su do nas razli-
čite infbrmacije - o vpjnim pokretima i vježbama, dovođetiju novih so-
vjetskih snaga u Bugarsku i Mađarsku i njihovom grupiranju na pravcima
prema našpj zemlji. Situacija u zem^i bila je pritisnuta Maršalovom bole-
šću i kr^em, kpji se očekivao svakog časa. SSSR je ušao u afganistansku
avanturu i izazivao SAD i naša pozicija između dva bloka na prilazima
Sredozemlju, uvijek bremenita opasnostima, sada je odlaskom Tita mogla
biti ugrožena sve do otvorene agresije. Tito nas je u razgovoru na Brdu
kod Kranja upozorio na upravo ovakav mogući tok događaja. Biti smo
uznemireni. Kao prvi zadatak nametnula se potreba da raztučimo stvamu
opasnost od onoga što nam podvaljr^u obavještajne službe s jedne i s dru-
ge strane - Istoka i Zapada. One su se statno nadmetate oko Jugostavije i
nama je to bito dobro poznato. Odtučiti smo postaviti pitanje su^ednim
zemtjama: Itatiji i Grčkoj, članicama NATO-a i Mađarskoj i Bugarskoj,
čtanicama Varšavskog ugovora o neuobičajenim vpjnim aktivnostima u
16
zimskom periodu ujihovih oružanih snaga i Mokovskih snaga na irjiho-
vom nacionalnom prostoru. Našim vojnim izaslanicima i obavješt^nim
centrima dah smo zadatak da pojačano izviđ^u sve pravce dovođet^a
snaga i grupiranja prema nama. Itahja je prva reagirala preko svog vojnog
izaslanika, da razumije našu zabrinutost i da će smanjiti vojne vježbe. Po-
novili su i sada, kao i mnogo puta ranije, iskazanu zainteresiranost za sta-
bilan položž^ Jugosiavije. U Grčkoj se ništa posebno nije događalo. Ma-
đarska i Bugarska nisu se javiie. Izvješt^i obavještajne siužbe su govoriii
da je sovjetska 35. motostreijačka divizija iz Zvolena u Siovačkpj preba-
čena u Mađarsku, a uočene su i brpjne željezničke kompozicije s voj-
skom, tehnikom i opremom na Mukačevu, Užgorodu i Čopu - preiazima
iz Ukr^ine u Mađarsku.
Zapadne obavještajne siužbe, zainteresirane da ii Varšavski ugovor
nešto priperma kako bi promijenio polož:^ Jugosiavije, pratile su ove po-
krete mnogo iakše nego mi i potvrđivaie su, da se u Mađarskoj grupišu
snage. Prema njihovim procjenama, iz SSSR-a su na putu dvije svježe di-
vizije. U Mađarskpj se već naiazila sovjetska grupacija od četiri divizije,
od čega dvije oMopne, uz šest mađarskih divizija i značajne vazduho-
piovne grupacije za podršku. Uočen je i pojačan tr^ektni saobrać^ izme-
đu Odese i Vame s ukrcanom vojnom tehnikom i opremom. Bugarska je
u to vrijeme imala tri armije kopnene vojske koje šu bile orijentirane pre-
ma Turskoj, Grčkoj i Jugoslaviji. Stizaia je tehnika i oprema i za Ibrmira-
nje četvrte armije, pa bi prema Makedoniji i Albaniji bh^šalonirane dvi-
je armije. Zapravo se ni tada ni kasnije nije uspjeio s dovoljno vjerojatno-
će utvrditi, da li je tehnika i oprema biia namijenjena za četvrtu bugarsku
armiju ili bi se bila formirala posebna sovjetska armija za ^lučaj odh^e
da se izbija na južni Jadran i Šredozemlje, U Bugarskoj su se, nedaleko
od naše granice, izvodile zims!;^ vježbe većih razmjera nego prethodnih
godina, i mi smo ih mogli pratiti. *
U užem dijelu Generalštaba, razmotrili smo nekohko procjena pri-
stigiih informacija i zaključiii, da je neophodno podignuti operativnu go-
tovpst Armije s maiom domobilizacijom u graničnom pojasu i na desant-
no opasnim prostorima i pojačati protudesantne snage u prvom pojasu od-
brane. Kao novinu, organizirali smo u taktičkoj dubini uz granicu teritori-
jalne protuokiopne odrede i u njih uključih između 20.000 do 30.000 voj-
nika i statješina. Jezgro je činio aktivni sastav graničnih jedinica, ostatak
se mobilizirao u prigraničnim rejonima za vrijeme od tri do šeSt-sati..Jedi-
nice JNA imaie su na najvažnijim pravcima obrazovanu odbranu po dubi-
ni i samo u nekohko rejona moraii smo ih ojačati. Broj domobiliziranog
sastava i dijeia u 3 do 6 - časovnoj gotovosti nije preiazio 60.000 Ijudi.
Mirnodopski sastav JNA brojio je nešto oko 300.000 vojnika i staiješina.

17
Ojačanje borbenog poretka za 20% nije bilo mnogo, ako se ima u vidu da
su ratne oružane snage brojiie između 2 i 2,5 miliona vojnika i staiješina.
Više od predviđenog pojačanja nismo mogli učiniti jer je naprezanje ze-
mije i izdvajanje za vojsku bilo značajno, te smo sve troškove morali po-
kriti iz armijskog budžeta. Ubrzanom obukom protuoklopnih i protude-
santnih odreda biio je moguće za desetak dana dostići stepen gotovosti
dovoljan da ne budemo iznenađeni i da možemo izvršiti mobilizaciju
giavnine ratne armije za shjedećih 48 sati. Posebno je bilo značajno ra-
dio-tehničko izviđaiije i izviđanje iz vazduha dosta vehke dubine zagra-
ničhog prostora.
Prijedlog je bio raspravijen kod Saveznog sekretara za narodnu od-
branu generala Ljubičića, a odmah poslije toga izložen Predsjedništvu ko-
jim je predsjedavao Lazar Koliševski, kao potpredsjednik. Ništa nije bilo
spomo. Traženo je, da s ovim upoznamo Maršala čim i kohko mu dozvoli
zdravstveno stanje.
Kada su zadaci saopćavani komandantima armija, teritorijaine od-
brane, vazduhoplovstva i momarice i s njima upoznati generali Genera!-
štaba i sekretarijata za narodnu odbranu došio je do ozbi^nih kritika na
moj račun. Zantjerke su se odnosile na prenagijenost mjera, na činjenicu
da nisu bili prethodno upoznati i konsuitirani, a radilo se o kmpnim odlu-
kama s mogućim poiitičkim i beztjedonosnim posijedicama. U pitanje su
se dovodiie infbrmacije na kojima smo temeijih prijediog i dobiii odiuku
Predsjedništva. Načelnik Giavne inspekcije geneml Dušan Korać smatrao
je takav način rada Generaištaba i SSNO-a nedoz^oijenim. Bivši pred-
sjednik SKJ u JNA general Džemal Šarac upozoiio je, da ne može preuzi-
mati odgovomostza odluke čije je uporište veoma spomo. Moj bliski pri-
jateij, general Dušan Vujatović pomoćnik SSNO-a za vcjnu privredu, sa-
vjetovao mi je da još jedanput provjerim infbrmacije jer one za njega nisu
bile ni uvjerljive ni logične. Najzanimijivije je biio razmišljanje koman-
danta Ljubljanske armije generala Franca Tavčara. Pošao je od pretpo-
stavke, da će se intervenirati protiv Jugoslavije samo ako događaji u ze-
miji krenu u susret vanjskoj intervenciji. Cijenio sam Tavčarevu sposob-
nost da zdravo i realno promišlja, pa sam njegove primjedbe htio pojasni-
ti. U dužem razgovoru shvatio sam da se piaši da, Titovim odlaskom, do-
gađaji u zemlji ne krenu vrio nesretnim putevima - socijahuh nemira i
nacionalnih sukoba i jedan dio Jugoslavije okrenuti prema Istoku, a dmgi
prema Zapadu. Podržao je donesenu odluku, kao i većina komandanata.
Svi su tražih da se mjere oružanih snaga dopune rnjerama političkih fak-
tora, posebno komiteta za općenarodnu odbranu i društvenu samozašhtu.
Bilo je dosta prijedloga da se povede šira diplomatska aktivnost i neutra-
hzira organizirano širenje špekulacije u svijetu o Jugoslaviji poslije Tita.

18
Rasprava je pokazala da se u tim kritičnim trenucima i dugoročno, kada
Tito više ne bude s nama, zemija može zaštititi od opasnosti samo sveu-
kupnim angažiranjem, a ne jedino vojnom spremnošću.
Za mene je to bilo prvo veCko iskustvo da se s brojnim kolektivom
GŠ i SSNO-a veiike težine i utjec^a u zemiji mora opreznije rukovoditi.
Sujeta pojedinaca i čitavih struktura objektivna je okolnost u kojoj se radi
u veiikim sistemima. No, iznad svega izdizao se zaključak da se u dono-
šenju odluka mora iskoristiti sva pamet ovog velikog i kvalihciranog ko-
iektiva. Druga kr^nost - beskonačne rasprave i usaglašavanje sa stotina-
ma staiješina u GŠ i SSNO-u ne mogu biti iješenje za ehkasan rad opera-
tivnog vrha oružanih snaga. S vremenom mi je sazrela ideja da se Štab
vrhovne komande reorganizira i da u rjega uđu sve strukture Generaišta-
ba i SSNO-a vezane za oružanu borbu i njezino materijaino i tehničko i
obavještajno obezbjeđerje; da se smanji broj angažiranih staiješina u šta-
bu VK, a ostatak da se angažira u operativnim i taktičkim komandarpa i
jedinicama, da se na čelo Štaba VK postavi sekretar za odbranu, a načet-
nik Generalštaba da odgovara za poslove iz generalštabnog kruga (mobi-
iizacija, planiranje i vođenje ratnih operaćija, obavještajno obezbjeđenje,
funkcioniranje sistema rukovođenja i komandovanja, veze). Brojno sma-
njen, operativan i pokretan štab VK s nekohko izgrađenih komandnih
mjesta, mogao je u svakoj situaciji držati pod kontrolom strategijske i
operativne sastave i rukovoditi oružanom borbom.
Temeljitom anahzom iskustava o podizanju gotovosti oružanih sna-
ga zimi i na proljeće '80-te došii smo i do još jednog vrio važ3&og sazna-
nja - konačnb je prevaziđena strategijska postavka, da se samo s razvije-
nim ratnim oružanim snagama do dva i poi miiiona vojnika, možeptihva-
titi odbrana zenilje. Problem se otvorio jbš prodorom hberaližma u JNA,
krajem 60-tih godina i ostao je bez odgovora punih deset i više godina.
Viadajuća strategijska ideja imala ie dvije ozbiline slabosti. Prva, otkriva-
nje opasnosti od agresije i pravovremena mobihzacija i razvoj snaga bile
su sasvim nesigume. Potencijaini agresori mogti su gotovim i^razvijenim
snagama otpočeti agresiju tako, da nama nije ostajalo više od 6 do 8 sati
od trenutka otkrivanja relevantnih poi^azatelja^o otpočinjanja agresije.
Druga, na svaku pojavu opasnosti nismo mogli mobilizirati ratnu armiju i
teritorijainu odbranu. Nalaziii smo se između dviju vpjnih grupacija
NATO i Varšavskog ugovora - odaMe su često doiaziia tyozorenja, pa i
indikatori moguće opasnosti. Modei goCbvosti izgrađen zima/proijeće
!980. g. omogućavao je dovoijan stepen sigumosti, nije bio bučan i iza-\
zovan i financijski je bio podnošijiv.
Moraii smo popravljati ili bolje rečenb izgraditi integralni sistem
infbrmiranja o svim događ^ima u susjedstvu i svijetu od znač^a za si-
19
gurnosf zemlje. Razbijeni sistem federaine države u zemlji doveo je do
istog probiema u odnosu na inozemstvo. Kao i druge n^važnije funkcije
federaine države i dr^vna bezbjednost (DB) se podijeliia po repubiika-
ma. U federaini centar DB u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslo-
ve stizaie su infbrmacije prema selekciji repuMičkih pohtičkih vođa. Slič-
no se rukovodiio i s organima siužbi u inozemstvu. Repubiike su stekle
pravo da u određenim zemljama kandidiraju svoje ijude za ambasadore i
članove ambasada. Službe DB tih repubhka dobijale su od njih direktne
infbrmacije kpje su koristiie prema svojim potrebama. Federainim organi-
ma infbrmacije su stizaie selekcionirane i nisu davale pravu siiku svega
onoga što smo trebali i mogli znah. U vrijeme podizanja operativne goto-
vosti zima/proijeće '80-te infbrmacije smo upravo .Jcopaii" i cijediii ih iz
republičkih centara gdje ih je bilo najviše. U samom federalnom vrhu bi!o
je također više centara - unutrašnji poslovi, vanjski posiovi i narodna od-
brana. Ovdje je biia boija međusobna raznijena in&trmacija, aii ne i zado-
voljav^uća. Svatko je ijubomomo čuvao svoje izvore i surevnjivo se od-
nosio prema drugima. Uspostavijena praksa štehla je zemlji na svakom
području - sigurnosnom, dipiomatskom, ekonomskom i svakom drugom.
Ipak je nama u oružanim snagama integralni sistem bio n^neophodniji.
Tako je od nas potekla inicijativa, da se sve relevantne infbrmacije stječu
na jeđnom mjestu i podvrgnu anahhčkom postupku. Svaki će resor zatim sa
svojim analitičkim timovima istraživati činjenice i izlučiti zaključak va-
žan za i^egovu oblast djelatnosti i odgovomosti. Smisao z^edničke anah-
tičke siužbe u vrhu zemlje bio je, da se uskladi osnovna potitika i akcije
savezne države i republika prema pojedinim zemljama i phoritetima surad-
nje ili sukoba, ako i kada do njih dođe. Tako rade sve organizirane drža-
ve. Naš je projekat bio zaustavljen u Sekretahjatu vanjskih poslova. $e-
kretar Josip Vrhovec je tražio da se ispita cjelishodnost i pravi cilj našeg
prijedloga. Dokumenat se kiselio u zgradi preko puta našeg zdanja dvije
godine. Tek će dolaskom Lazara Mojsova na mjesto sekretara vaiqskih po-
siova doći do dogovora i zajedničkih mjera. Na žalost, bile su kratkog do-
meta. Republike i njihovi ambasadoh veoma su se različito ponašali prema
jedinstvenoj akciji. Ovisilo je o vladajućoj gamituh u repubhci i i^ezinom
odnosu prema Federaciji, a to se mijei^alo ne samo od repbulike do repubh-
ke, nego i od jedne do dmge generacije vlad^ućih elita. Na kr^u su sVi
digli mke od zajedničke i usklađene politike i akcija. Dobro je poznato do
kakovog je kaosa došlo u našim spoljnopolihčkim odnosima i ponašanju u
zadnjim godinama Jugoslavije. Jednostavno, informacija, vrlo važan seg-
ment za mkovođenje z^edničkom &žavom i za konzistentnost njezine ppli-
tike i (^elovarja morao je biti razbijen phje nego je razbijena sama država.
Tokom januara, febmara i marta '80-te obiiazio sam s komandanti-
ma armija i štabova TO važne pravce, rejone, gradove i zone aerodroma.
20
Prisustvovao sam vježbama i susretao se s komandantima i štabovima od-
govomim za svaki važniji r^on i pravac odbrane. Odiukom Predsjedni-
štva trebaio je predočiti najširoj javnosti da smo spremni odgovoriti na
svaku moguću intervenciju. Sugerirano je, da TV uživo prenosi neku od
vježbi posUje čega bih pred kamerama odgovarao na novinarska pitanja.
Odabrao sam divizijsku vježbu u Brankovini, pokr^ Vaijeva. Siuč^no se
dogodilo da se odbtana „crvenih" izvodila na poiož^ima gr^e se krajem
1914. g. branila 1. sprska armija pred austrougarskom vojskom. Tamo još
uvijek postoje ostaci rovova i oni su na polož^ima s kojih se uspješno
brane prilazi Valjevu i strategijskpj gredi - Rudnik, Suvobor, Ma^en, Po-
vlen. Dovo^no duboko u Srbiji da ne izazivamo pozomost susjeda. S ko-
mandantom Beogradske amhje generalom Petrom Gračaninom i gmpom
oScira iz GŠ otišao sam u Brankovinu. Vježbom je rukovodio general
Đokić, komandant gardijske divizije. S jeseni 1979. g. ova je divizija pro-
šla nekoliko vježbi, dakle bila je u punoj kondiciji za dosta složene zim-
ske uvjete. Ekipa TV dobro je odabrala odsječke vježbe, om ^a i vatrena
dcjstva i na kr^u, ocjene i poruke iz mojih odgovora na novinarska pita-
tqa. I u zemlji i izvan zem^e bilo je zapaženo da smo budni, ali da nismo
uplašeni. Bugarski komentari bili su dmgačiji, što smo i očekivali. Oni su
uz samu našu granicu izvodili pukovske vježbe divizija razvijenih na
pravcitna prema našpj zetnlji. Po štampi su pisali da izmišljamo dpa-
snosti, nasjedamo zapadnoj propagandi i špekulacijama i pokazujemo ne-
prijateljstvo prema susjedima na Istoku. Nekoliko n^eseci kasnije, u jesen
1980. g. posjetio nas je načelnik Generalštaba Mađarske, general Ištvan
Olah. Ostavio je izvanredan utisak na sve nas. Nije, bio običan, ntqmatqe
protokolaran. Njegova je obitelj stara komunistička porodica iz vremena
Bele Kuna. Našoj Narodnooslobodilačkoj borbi divio se još kao &jete i
nije nikada ni prestao, uz sve lomove što ih je doživio kao vpjnik socijali-
stičke Mađarske. Tragične 1956. g. bio je komandant divizije. Sudjelovao
je u sukobu s pobui^enicima, na barikadama je bilo pola miliona Ijudi.
Kazuje, da se ne zna tko je tada bio suroviji. Prema njemu, Mađari su u
međusobnom obračunu bili bespoštedniji od Rusa. Nade su bile iznevje-
rene, a nastupila razočaranja. U novije vrijeme spadao je u grupu ii^aknu-
tih nacionainih reformatora. Njegova razmišljanja ni u kojem sluč^u nisu
biia dogmatska kao većine kolega u istočnoevropskim zemljama. Na kra-
ju razgovora o programima suradnje naših dviju armija, generai Olah mi
je postavio pitanje, kako sam mogao razumjeti da će nas Varšavski ugo-
vor napasti za vrijeme Titove bolesti. Umjesto odgovora upitao sam ga
što bi on učinio u času kada odiazi stup države, a u svijetu se godinama
kombinira s proinjenama u Jugoslaviji nakon njegovog odlaška. Pošteno
je odgovorio: „Osigurao bih zemiju pd mogućih vanjskih f unutrašnjih
opasnosti". I mi smo samo toliko učiniii, rekao sam. Pfovjedo sam kdliko
21
su bili tačni podaci o doiasku tri ruske divizije u Mađarsku u tr^esecu fe-
bruaru. Potvrdio je, da su jedna za drugom iz Ukrajine ušie dvije divizije
radi smjene postojećih, a motostreijačka divizija iz Slovačke izašlaJ^ s
dijeiovima za obuku u zimskim usiovima. Nakon vrio otvorenih objašnje-
nja tokom kojih sam izrazio sumnju da se u kritično vrijeme u Mađarskoj
sluč^no našlo sedam sovjetskih divizija, generai Olah mi je rekao: „Nije
nemoguće da vas u datom času napadnu snage VU iz Mađarske, pri čemu
će mađarske snage izvršavati svoje obaveze što ni ja, niti mađarsko ruko-
vodstvo ne možemo zaustaviti, aii Te uvjeravam da ću naći načina da te
na vrijeme obavijestim". Dugo sam razmišijao o velikom obećanju koje
sam čuo. O tome nisam mogao ni sa kim razgovarati, niti biio koga iz-
vijestiti. Već smo bih izbušeni kao rešeto i iako bi se biio moglo dogoditi
da upropastim q^nog čovjeka i iskrenog prijateija.
Ipak, ni tada kao ni danas kada pišem ovu knjigu, ne mogu se oteti
dojmu da je SSSR agresijom na Afganistan otvarao svoje historijske geo-
strategijske dileme: kako s evroazijskog kopna izaći na otvorena, topla
mora i postati globalna velesila. Procjene utjec^^nih geopolitičkih i geo-
strategijskih institucija i istaknutih pojedinaca ukazivale su da bi se cilj
mogao ostvariti preko Afjganistana, u prvoj fazi, i Beludžistana, u drugoj
fazi ukoliko stv^ s Afganistanom prođe bez n^ozbiljnijih svjetskih i me-
đublokovskih zapleta. Smatralo se, da otvoreni ratni sukob između Indije
i Pakistana neće biti teško izazvati i omogućiti sovjetsku vcjnu interven-
ciju preko Beludžistana u korist Indije. Cjelina sovjetsko-indijskih odno-
sa tih godina razmatrala se u tom kontekstu. Kao drugo ppdručje ostvare-
nja historijskog geostrategijskog cilja razmatrana je Jugoslavija i Albanija
i izlazak na Jadransko i Sredozemno more. Sredozemno more zatvoreno
Suezom i Gibraltarom imalo je ograničenu globalnu dimenziju, međutim,
prednost je ležaia u činjenici što se moglo šire i lakše teritorijalno povezi-
vati s ukupnim vojno-strategijskim potencijalom SSSR-a i Varšavskog
ugovora u sredtijoj i istočnoj Evropi. Sovjetsko prisustvo na Sredozemlju
mijenjalo bi globalne odnose dvaju blokova i dviju velesila. Došlo bi do
otvarat^a turskih moreuza i čitavo desno krilo Sjevemo-atlantskog pakta
istočno od Apeninskog poluotoka bilo bi dovedeno u kr^nje kritičan po-
ložč^. Otvarat^e turskih moreuza bila je n^redovitija tema vježbi Cmo-
morske flote, pribrežne avijacije i Odeskog vojnog okmga. Prisustvovao
sam Ijeti 1968.g. na čelu naše vojno-pomorsl^e delegacije jednoj takvoj
vježbi. Po zamisli, angažiranim snagama i scenariju vježba je mogla imati
samo takav cilj, bez obzira koliko se cilj maskirao pred nama i pred veli-
kim brojem qihovih statješina svih nivoa angažiranif^na vježbi.
Titovo skretanje pažnje na stanje sovjetksih vojnih efektiva u M a ^
đarskoj i Bugarskoj i na ponašanje Rumunjske, kada je govorio o sovjet-

22
skoj agresiji na Afganistan, samo je moglo značiti da on ne isključnje da
se avanturom u koju se SSSR upustio zahvati i Jugoslavija i Albanija. Po
našoj ocjeni, njegova bolest i stnrt biii bi za to pravi trenutak.
SSSR je imao dovoijno vojnog potencijala i snaga da poduzme
ostvarivanje strategijskog piana na oba geopoiitička područja. Sovjeti su
agresijom na Afganistan pokazah da Je strategijsko nukleamo omžje sa-
mo prijetnja i da njegovu upotrebu ne treba ukalkulirati u ratni rizik. Tak-
tička nukleama omqa su se tek počela razn^eštati u Evropi i njihovo
stvamo korištenje bilo je otvoreno pitanje jer nukleami prag između tak-
tičkog i strategijskog oružja praktično nije postojao. Opasnost, dokie bi
Sovjeti mogli ići ležala je u poodmakloj bolesti i senilnosti Brežnjeva i
objektivnoj procjeni Poiitbiroa, da SSSR gubi ekonomsku moć i ugied u
svijetu i da na dugoj stazi neće izdržati utakmicu s protivničkim biokom i
dmgom odnosno prvom veiesilom, pa historijske geopolitičke citjeve tre-
ba ostvariti dok imaju vojnu premoć nad dmgim blokom.

J. cc ^rcMzet: </ržovc

TV reportaža o posjeti generala Ljubičića predsjedniku Titu u Lju-


bljanskom medicinskom centm poslije amputacije noge, pogoršanju op-
ćeg zdravstvenog stanja i izvještaju liječničkog konzilijuma trenutačno je
obišla svijet. Vjerovalo se, da je Ljubičić dobio ovlašćenje da, kao prvi
čovjek JNA, u svoje mke preuzme odgovomost za zemlju. Ljubičić je bio
čovjek n^većeg Titovog povjerenja. Što se tiče Staee Dolanca, nakon
zadnje Titove posjete SSSR-u 1978. g. kada se u razgovom s Brežnje-
vom Dolanc pokušavao upadicama nadmetati s Titom u kritičkim stavo-
vima prema SSSR-u i Brežnjevtjevog upozorenja na Dotančevo pon^ša-
nje pitanjem upućenim Titu: „Tko je ov^ čovjek?" on je konačno ostao
na tankom ledu. Na povratku, Dolanc je u avionu rekao Titu da će sazvati
jugoslavensko partijsko rukovodstvo i izvijestiti o razgovorima s Brežnje-
vom ciljajući na razlike u tjegovim i Titovim stavovima. Tito je Odbru-
' sio: Vi više nećete sazivati jugoslavensko mkbvodstvo, to ću ja učiniti.
Dolančevapozicija broj 2 uPartiji i državi bilaje okončana. Prisustvovao
sam 1978. g. kao komandant vojno-pomorske oblasti u vilF„Dalmacija"
u Splitu predaji odlikovanja Dolancu. Tito je tim povodom rekao nekoli-
ko škrtih riječi, nije ga hvalio kako je ov^ bio navikao. Dolane očito pri-
premljen na hladan Titov opro^t^ odgovorio je, da je u životu ithao dva
učitelja - Tita i Kardelja. Dobro je znao, da se s Titom nitko iz nomenkla-
ture nije uspoređivao i namjemo ga je želio povrijediti.
23
General Ljubičić je postao čovjek broj 2. Brarrko MikuHć na mjestu
Dolanca u SKJ nije mogao imati u^ec^ svog prethodnika. Na čeiu JNA,
Ljubičić je mogao postati n^moćniji čovjek i otuda je dolazilo nespokoj-
stvo u zemlji i mnogo više, u inozemstvu. Lično nisam bio tog mišijenja.
Poznavao sam generala IJubičića i bio siguran da se s JNA neće odvažiti
na takav korak. Operativno rukovođenje JNA bilo je u mojoj nadležnosti
i ništa se ne bi moglo učiniti mimo mene. Otvorenih očiju pratio sam sve
što se događa i nisam prin^ećivao ništa neuobič^eno. Uz sve što se mo-
glo i nije moglo pratiti, imao sam na umu i čir^enicu da u komunističkim
armijama, okovanim ideološkćm sviješću i disciplinom nema slučč^a voj-
nog udara ili su veoma rijetki. Poijska s Jaruzeiskim je nešto drugo. Tu se
nije radilo o klasičnom vojnom udaru. Jaruzelski je s vojskom preuzeo
vlast u suglasnosti s rukovodstvom zemlje kako bi pretekao Sovjetsku ar-
miju da to ona ne učini, kao što je bio siuč^ u Mađarskoj i ČSSR-u. Nije
to učinio ni najuvaženiji vojskovođa II svjetskog rata maršal Žukov, s je-
dinstvenim i neokmjenim ugledom među sovjetskim Ijudima i oružanim
snagama, nego je na XX kongresu KP SS osigurao doiazak Hruščova na
vlast. On je vjemo služio Hruščova sve dok ga ov^^ nije smijenio i to dok
je Žukov bio odsutan iz zemlje. Maršala Jazova iz 1991. g. ne treba ni
spominjati. Vlast se valjala po moskovskim prospektima, a armija do kra-
ja nezadovoljna politikom i režimom Gorba&Va nije bila sposobna preu-
zeti vlast.
Nekoliko n^eseci poslije Maršalove smrti, jednog sam jutra zatekao
na stolu informaciju, da je republički štab TO Slovenije izvijestio sloven-
sko rukovodstvo, a ovi Predsjedništvo SFM, daje tokom noći pripremlje-
no naređetije Generalštaba o podizatiju pripravnosti jediniea JNA i TO či-
j a ^ ^ ž i n a uznemirava, a pravi cilj je sutnnjiv. Ništa nisam znao o ta-
kvdm naređet^u, pa sam pozvao generala Milana Bjelogrlića, načelnika
operativne uprave. Bjelogrlić me izvijestio da je tokom noći poslao nare-
đet^e svim komandama armija i štabovima TO. Naređenje je Ljubičić
s ^ sastavio i rekao mu, da nikoga ne obavještava. Taj „nitko" bio sam
naravno ja. Iz naređenja koje mi je pokazao Bjelogrlić n i^ proizlazilo ni-
šta što bi trebalo posebno uznemiravati. Bilo je sročeno cudno, koniuzno
i ne yjenqem da ga je itko u kotnandama i štabovima shvatio. Valjda je
zbog toga i došlo do uznemirenosti. Čit^enica je također, da na ovo nitko
osim slovenskog rukovodstva nije reagirao. I to je bio više indikator op-
ćeg osjećat^a i očekivat^a u Ljubljani, nego Ljubičićeva namjera. Zamje-
rio sam Bjelogrliću. Doveo sam ga u Generalštab kao obrazovanog i isku-
snog generala. Osim naših škola završio je i rusku generalštabnu akade-
miju. Bio sam uvjeren da mi neće ništa učiniti iza leđa. Ipak sam mu
skrenuo pažnju da se ništa sličnog više ne bi smjelo ponoviti, bez obzira

24
što tko od tijega tražio. Ljubičić je stigao u kancelariju nešto kasnije i nije
znao da su iz Siovenije reagirali. Izvijestio sam ga i predložio mu, da ob-
jasni Predsjedništvu što je htio s izdatim naređenjem. Što se mene tiče,
zamolio sam ga da s nesuvislim naređenjem bez ikakv'og pravog cilja i čvr-
ste narnjere ne uznemirava i ne dovodi nas u neugodan položaj. Završio
sam, da se sa mnom može ili surađivati ili razići, trećeg izbora nema. Ka-
ko je svoj postupak objasnio Predsjedništvu ne znam, ali prašina se slegla.
Ne vjerujem, da je general Ljubičić izdatim naređenjem spremao
išta sličnog vojnom udaru. On naprosto nije imao osobne predispozicije
za odlučan korak. Godinu ili dvije nakon Ljubičićevog odlaska iz JNA
kružile su najrazličitije priče kako je nešto namjeravao, ali se nije usudio.
Meni je o tome, kao vrlo povjerljivo, pričao pukovnik Drago Malenica,
upravnik „Karađorđeva". Njemu je ,Jedan pukovnik" iz najuže ministro-
ve okoline ispričao što se događalo na Surčinu kada se Ljubičić vratio iz
posjete Titu u Ljubljani. Ministar je bio nervozan, kolebao se oko krupne
odluke. Samo je jedna krupna odluka mogla biti uzrokom nemira čovjeka
čiji je vrhovni komandant odlazio, a on se nije osjećao sposobnim uhvati-
ti se ukoštac sa situacijom koja se naslućivala. U Predsjedništvo nije vje-
rovao, kao ni itko od nas. Neinam ličnih saznatja što je sve podsticalo
Ljubičića da nešto poduzme, niti što ga je sputavalo da to ne učini. Među-
tim, ostala je sasvim nerazjašnjena namjera izgradnje i oprema kuće na
voj^noj ekonomiji u Surčinu. Kuća je bila uređena kao suženo komandno
mjesto, imala je odličan sistem veza, štapsku opremu, protuatomsko sklo-
nište, sobe za odmor i spavanje, kuhinju s trpezarijom, veće zalihe kon-
zervirane hrane itd. Sva oprema je bila prvorazredna, uvezena iz Njemač-
ke i Italije. Kuća je dovršena 1978. g. a da o njpj ništa nisu znali građe-
vinski organi pa čak ni organi bezbjednosti, barem su tako tvrdili. Gene-
ral Ilija Radaković pomoćnik ministra za pozadinu, na mpje direktno po-
stavljeno pitai^e odgovorio je, da u kući nije bio, da mu je rečeno da kao
građevinske troškove unese adekvatnu sumu. Ne sjećam se više tačno iz-
nosa, ali znam da se baratalo smiješno niskom sumom za gradnju i opre-
mu takve kuće. Makro i mikro lokacija kuće bila je još zagonetnija - u
blizini aerodroma Surčin gdje se u slučaju agresije s Istoka očekivao va-
zdušni desant velikih raznijera u strategijskpj vpjnpj operaciji preko Bač-
ke i Srema prema Beogradu. Kuća je izgrađena na vpjnpj ekonomiji, oko
dvjesta metara daleko od velikog svu^ca i smrad se osjećao u kući. Vojno
imanje u Dobanovcima udaljeno 2-3 km od Surčina bilo je veoma dobro
uređeno za odmor i postpjale su dobre veze s Generalštabom za prijem
inlbrmacija i prenos naređenja. Ostaje, dakle, da se ipak nekad i s nečim
računalo, pa se zato s objektom u Surčinu nije sinjelo ići u normalan si-
stem rukovođei^a i komandovaqa oružanim snagama. Generati, kpji su o

25
tome mogH nešto reći nisu više bili u JNA: general Brana Joksović načel-
nik službe bezbjednosti bio je već mrtav, general Barac načeinik inžinjer-
sko-građevinske uprave penzioniran, a pukovnik Đekić preko koga je
gradnja i opremanje n^vjerovatnije išia, bio je i nadalje u vezi s Ljubiči-
ćem i ubrzo je i otišao iz JNA, pa se od njega ništa nije moglo doznati bez
otvaranja istrage. Na to se nisam odiučio. Bio bi se otvorio sukob s Ljubi-
čićem i srpskim predsjedništvom kojemu je on sada bio na čelu, sa sasvim
nejasnim ciljem i bez pravih argumenata. Armiji bi to samo štetiio, pod-
grijavalo sumnje u nju i njezino prethodno, ali i aktualno rukovodstvo.

Kada je general Dušan Pekić bio siguran da generai Ljubičić odiazi


s dužnosti ministra odbrane u aprilu 1982. g. odlučio se, da ga optuži u
Predsjedništvu SFRJ za suradnju s Rusima. Uputio je pismo predsjedniku
Sergeju Krajgeru. Po prijemu pisma Krajger je pozvao Pekića na razgo-
vor. Htio je utvrditi činjenice budući je i sam sumt^ao uponašanje Ljubi-
čića, ali su mu nedostajali argumenti. Problem Ljubičićeve suradnje s Ru-
sima otvorio je još Veljko Mićunović naš ambasador u SSSR-u počet-
kom '70-ih i o tome je adresirao optužbu protiv Ljubičića Titu, predsjed-
niku vlade Mitji Ribičiću i Mirku Tepavcu, ministru vanjskih poslova.
Krajger očito nije imao nanjeru da pitanje koje je pokrenuo Pekić raspra-
vlja, pa čak niti da ga saopćava Ljubičiću. Znao je da bi to bilo bez svrhe.
Od samog Ljubičića i tako nije mogao doznati njegov stvami odnos pre-
ma Rusima. Raspirivatjem svađe između Ljubičića i Pekića ne bi mogao
ništa polučiti što bi Ljubičiću smetalo. Ovaj je već bio izabran za pred-
sjednika Predsjedništva Srbije. Dogodilo se, međutim, da je Ljubičić sa-
znao za Pekićevo pismo i zahtijevao je, da se ovaj pozove na odgovomost
za tešku političku klevetu i da napusti Armiju. Kr^ger je svakako želio
zaštititi Pekića, to tim više, što mu je dao i niz dragocjenih infbrmacija
koje su Sloveniji trebale u njenom stalnom sukobu s Armijom. Rješenje
spora se tiašlo angažiranjem člana Predsjedništva SFRJ Petra Stambolića,
da umiri Ljubičića. Formalno se nije moglo osporiti Pekićevo pravo i
obaveza da, kao visoki oBcir Armije, infbrmira Predsjedništvo - vrhovnu
komandu omžanih snaga - o izdaji, a Pekićevo je pismo imalo t^ čilj. Či-
njenice koje je izložio, svatko je mogao tumačiti na svoj način, a LJubičić
pravdati Titom i &žavnom politikom. Nikakova rasprava ne bi ništa doni-
jela, pa je sasvim pametno da ona nije ni otvorena.
Izvan svake je sumi^e, da je Ljubičić u SSSR-u bio izvanredno tre-
tiran. Bio sam z:^edno s vodećim generalima Saveznog sekretarijata za
26
odbranu - Đoko Jovanić, Džemil Šarac, Enver Ćemaiović, Dušan Vujato-
vić- u posjeti sovjetskim oružanim snagama poiovinom '70-ih godina.
Svrha posjete je biia upoznavanje s novim avionima, brodovima, tenkovi-
ma, PVO sistemima i artiijenjom velikih dometa u cilju nabavke iii otku-
pa licenci za proizvodnju u zemlji. Premda je u to vrijeme Brežnjev iežao
u bolnici u dosta teškom stanju, primio je Ljubičića izvan protokoia.
Dvije godine prije našeg posjeta SSSR-u, nakon dugog prekida od-
nosa s njihovim oružanim snagama zbog inter\^encije u ČSSR-u, ministar
odbrane 'maršal Grečko u proljeće 1972. g. doveo je delegaciju u posjetu
oružanim snagama Jugosiavije. Grečko je nama iz oružanih snaga uputio
vrlo oštru ki'itiku što smo nasjeli na zapadnu propagandu i mobilizirali
Armiju protivu SSSR-a u vrijeme njihovogmpada u ČSSR. Ljubičić je,
umjesto da vrati loptu i postavi pitatrje što smo mi kao „stari disidenti"
trebaii učiniti kada še krenulo u realizaciju doktrine ograničenog suvere-
niteta, ostao je ukopan, bez teksta. Načelnik Generalštaba Viktor Bubanj
nije izdržao i na sebi svojstven neobuzdan način odgovorio je Grečku.
Svima nama prijala je ova Bubnjeva pobuna prema Grečku, kao i prema
snishodljivom ponašanju Ljubičića.
Odnosi sa SSSR-om staino su opterećivali JNA: u vrijeme generala
Gošnjaka, Ljubičića i za mojega mandata. S obzirom da se Jugoslavija
nalazila na vrlo važnom geostrategijskom području, između dva svjetska
vojno-politička bloka i nije moglo biti drugačije. Na Armiji su se, više
nego i na jednom drugom dijelu državne politike, prelamali odnosi snaga
u zemlji^i njihovog pristupa podijeljenom svijetu Istoka i Zapada.
Generala Gošnjaka bili su optužili da je glavninu oružanih snaga
grupirao prema Zapadu, a da su granice prema Istoku bile neadekvatno
zaštićene. JNA je bila nespremna na sjeveroistočnim granicama 1968. g.
kada su oružane snage SSSR-a i zemalja Varšavskog ugovora interveni-
rale u Čehoslovačkoj. Očekivalo se, da će SSSR istim udarcem dokr^čiti
i jugoslavenski „revizionizam". Mijalko Todorović-Plavi predsjednik Iz-
vršnog komiteta CK SKJ održao je govor na velikom skupu u Beogradu
koji se pretvorio u protusovjetski, a ne samo protiv intervencije, čime je
otvorio problem s Rusima, i razračun je počeo. Todorović je, uz vrlo utje-
cajnu grupu generala u vrhu JNA, optužio prethodnog načelnika General-
štaba generala Radu Hamovića (aktualni načelnik Generalštaba general
Miloš Šumonja bio je tek preuzeo dužnost, kr^em 1967) zato što nije htio
prekinuti odmor u Dubrovniku i pomoći Generalštabu da izvrši mobiliza-
ciju, razvoj i grupiranje snaga na sjevero-istočnom &ontu. Dogodilo se,
da su se divizjje mobilizirale predugo i prekasno su izbile na prednje po-
lož^e prema Mađarskoj kako bi se suprotstavile razvijenim i pripremlje-
nini snagama VU, da je došlo do napada. Ocijetjeno je, da je to bila saku-
27
pljena masa naoružanih Ijudi, a ne organizirana i pripremijena vojska za
borbu u prvom pojasu odbrane. Napadom na Gošnjaka i Hamovića ciijaio
se na Tita, osiabljenog studentskim nemirima 1968.g. i krahom privredne
reforme istih godina. Kao \Thovni komandant Tito nije dozvoljavao da
mu se partijski vrh miješa u rukovođet^e Armijom. Sada su i njega htjeli
dovesti u poziciju da odgovori na direktno postavljeno pitanje što bi se
bilo desilo s tako nespremnom odbranom na sjeveroistočnim granicama,
da su Rusi krenuh. General Hamović, kao donedavni načelnik GŠ, sma-
tran je najviše krivim. Nije se znalo koliko će Tito stati iza Gošnjaka, pa
mu se ponešto toleriralo, a za Hamovića je ocijet^eno da će ga se lako žr-
tvovati. Hamović je nedugo nakon toga penzioniran i dugo je ostao pod
sumnjom da radi za Ruse.
Tito je bio obaviješten o ozbiljnim potresima unutar JNA, na koju je
on bio vrlo osjetljiv i reagirao je kao i uvijek kada bi osjetio opasnost.
Nakon kratkog vremena sazvan je skup n^odgovomijih statješina u Ar-
miji na koji, u ime Tita, dolazi predsjednik viade Mitja Ribičič. Ribičiče-
va ocjena je bila posve drugačija. Ne poriče greške u mobilizaciji, razvoju
i grupiranju snaga; otvara se problem općenarodne odbrane i teritorijalne
vojske kao odgovor na agresiju jednog ili drugog bloka; isključuje se zla
namjera vojnog vrha i izdaja; otvoreno se napad^u liberali da žele iskori-
stiti trenutak da se nametnu zemlji, a da upravo oni svojim nebdmjerenim
ponašanjem provociraju Ruse da nas napadnu. Mijalko Todorović i nje-
gov govor na rnitingu na Trgu Marxa i Engelsa u Beogradu povodom
upada VU u ČSSR se proziva i označava glavnim vinovnikom opasne
kampanje s mogućim još opasnijim posljedicama.
Unutar same Armije prilika da se učvrsti potjeda liberala, Titovom
intervencijom pretvorena je u rjihov poraz. Dugo vremena se u JNA vo-
dila bitka između dva moćna centra: generala Gošnjaka, Hamovića, Ne-
nezića i većine generala na komandnim dužnostima u armijama kao po-
bornikafčvrste ruke i generala Ivana Rukavine, Bogdana OreŠčanina, Iva-
na Dolničara, Branka Borojevića i grupe nekadašt^ih komesara armija -
Voje Kovačevića, Đure Lončarevića, Vlade Šćekića kao predstavnika li-
beralnog kursa u oružanim snagama. Sukob s cmogorskom grupom ko-
mesara otvorio se na Ijeto 1953. g., odmah po ukidanju Ainkcije političkih
komesara u Armiji. Nestankom ove funkcije došlo je do slabljenja ukup-
nog u^ecaja generala Cmogoraca u JNA, koji je do 1953. g., bio vrlo iz-
razit. General Gošnjak je mogao izdržati napade jer je bio snažna i stabil-
na ličnost, a imao je i punu Titovu podršku. Povodom sluč^a Aleksandra
Rankovića na Brionskom plenumu 1966.g. ozbiljno je poljuljan polož^
Gošnjaka. Ov^ nije krio simpatije za Rankovića i u vrijeme priprema
Brionskog plenumaustaoje u qegovu odbranu. Na optužbe, da Ranković

28
hoće vlast i detronizaci^u Tita, (jošnjak je odgovorio da Ranković ne žeh
viast nego penziju i predložio da se probiem riješi penzioniranjem Ranko-
vića, Kardeija i njega- Gošnjaka. Nije biia prihvaćena Gošt^akova opcija
tješenja krize na liniji čvrstog kursa. Pobijedila je miada garda: Mika Tri-
pa!o, Krste Crvenkovski, Marko Nikezić, Mirko Tepavac, Latinka Pero-
vić i drugi. Ovi su zadržali Kardelja kao ideologa novog, iiberalnijeg i sa-
moupravnog kursa, a uklonili staru gardu dogmatske komunističke orijen-
tacije - Rankovića, a samo godinu dana posiije njega i Gošnjaka. Redom
su uklanjani ili već bili uklonjeni republički rukovodioci: Miha Marinko,
Lazar Koiiševski, Đuro Pucar, Petar Stambolić i ostali. Vladimir Bakarić
u Hrvatskoj je preživio i uz Kardeija, prihvaćen je za ideoioga novog kur-
sa jugosiavenskog razvoja.
Među generalima i admirahma osjećaia su se jaka stmjat^a liberali-
zma na jednoj i čvrstog kursa, na drugcj strani^ Ta strujairja nisu bila
osionjena na iste pohtičke i ideoioške osnove kao u društvu, ah su biia iz
njih izvedena. Podršku liberalizmu u Armiji davali su protagonisti novog,
samoupravnog kursa s Kardeljom na čelu. Odiaskom Gošiijaka postojala
je realna opasnost da hberalizam podrije Armiju. Odgovor, zašto se to
ipak nije dogodilo uz švu podršku najmoćnijih Ijudi iz društva i vrlo jaku
grupu generala JNA, može se sažeti u nekolikd jednostavnih zaključaka.
Unošenje samoupravljanja u Armiju naišlo je na subjektivan, ah još više
na objektivan otpor armijskog ustrojstva i zakonitosti kpje se ne mogu
amaterski mijei^ati. Dogma - naoružani narod - iz jednog vremena stva-
ranj& m^rksističke teorije o vojnom sistemu bila je, i ostaia, nebuiozna. Ve-
oma mnogo je ličila na kasnije pokuš^e re&Mme ruskog vojnog sistema
na osnovama Gorbačov^eve perestrojke i novog mišljema. Nije većina ju-
gostavenskog armijskog kadra bita konzervahvna te ne bi biia u stanju pri-
hvahti suvremene koncepte izgradme vojske. Jednostavno, nije postojao iz-
građen koncept. N^mčn^je je u vojsci moguće rušiti postojeće bez jasnog
i sigumog novog. Ono što je bilo moguće, učii^eno je. Primitivizam i dril
ustuknuli su pred razumnijim pogledima i iješenjima odnosa u Armiji.
Prddorom liberalizma u Armiji rukovodih su generah Rukavina i
Oreščanin. Uz sve uvažavanje generala Oreščantha kao istakntitog inte-
lektualca iz generacije ratnih kadrova, on nije shvaćao kamo se zaputio
Rukavina, a ov^ je bio hrvatski nacionalista. Oreščanin je, zajedno s gru-
pom bivših komesara, trebao Rukavini samo u periodu prvog udara na
Armiju. Njegovi će saveznici kasnije postati sasvim drugi generali. Veći-
na njih će svoja prava lica otkriti 1971. g. za vrijeme hvratskog nacionah-
zma i bit će uklomeni iz Armije. Na žalost ne i svi! Nakon svega i Ruka-
vina je morao otići iz Armije. H^elo se da to bude bez velike svađe, pa je
na odlasku bio unapiijeđen u čin generala armije.

29
Vojska se oporavila, aii ne i izliječila od liberaiizma. Bilo je dovede-
no u pitanje jedinstvo oružanih snaga. General Ljubičić se nalazio na pol'a
puta između dviju grupacija generala. Maršal je osjećao, a bio je i obavi-
ješten, da poI<raj generala Branka Borojevića predsjednika SKJ u Armiji i
generala Ivana Dolničara pomoćnika za političko-pravni sektor, Ljubičić
neće biti u stnaju osigurati jedinstveno ponašanje rukovodećeg kadra u
JNA. Bio je to razlog da uputi pismo Saveznom sekretaru za narodnu od-
branu u kojemu je decidirano izložio kakovu armiju želi: armiju s punim
hijerarhijskim odnosima, s disciplinom i sa starješinama kvalificiranim i
odgovornim za svoj posao. DemoI<ratizaciji odnosahao je značajno mje-
sto - u izgradnji međuljudskih odnosa, traganju za najboljim tješenjima
razvoja i izgradnje Armije i donošenju najkrupnijih odluka. Dobra ravno-
teža između konstante vojnog sistema i novoga što je dolazilo.
N osioci liberalizma morali su jedan za drugim otići iz Armije ili
preuzeti beznačajne funkcije.
U mojem mandatu, pa i nešto ranije, susreo sam se s problemom od-
nosa s Rusima nekoliko puta. Prvi put na sjednici skupštinskog odbora za
narodnu odbranu početkom '70-ih pri izrnjeni zakona o obalnom moru.
Cilj iztnjena zakona je bio đa se omogući ruskoj floti da vrši remont svo-
jih brodova u Tivtu i da, radi odmora i popune, dobije više termina za po-
sjet ratnih brodova našim lukama. Morala se održati ravnoteža prema
američkoj floti na Sredozemlju, pa su njoj i flotama drugih sredozemnih
zemalja dati isti uvjeti. Amerikancima nije trebao remont i odmor u jugo-
slavenskim lukama. Imali su za to mogućnosti u većini sredozemnih ze-
rnalja. Rusi to nisu imali, brodovi su plutali na otvorenom moru. Ravno-
teža blokovskih pomorskih snaga na Sredozemlju bio je znač^an faktor
stabilnosti u regionu i bio sam uvjeren da Rusima treba omogućiti olakši-
ce. O tome se odlučivalo na nr^višem mjestu, a ja sam kao admiral na če-
lu mtne momariee bio dužan da uvjerljivo obrazložim izmjene zakona.
Predsjedavala je Stana Tomašević, a među poslarucima je bio i Osman
Karabegović. Jedno za drugim su tražili od mene objašnje!ije, da li je to
što je izloženo u zakonu sve ili se nešto skriva. Bilo je jasno da se misli
na baziranje ruske flote u našim lukama. Nikad ne bih prihvatio braniti
zakon koji bi to omogućavao, rekao sam im. Vjerovali su mi, i nakon pa-
uze i vrto žive rasprave među poslanicima, zakon je prošao. Provodili
smO ga disciplinirano, bez odstupanja.
Drugi put se to dogodilo 3. jula 1976. g. kod prcdsjednika Tita, u
Užičkoj. Neg^e oko 10 satLprije podne pozvao me kapetan bojnog broda
Zvonko Kostić lični Maršalov sekretar i prenio mi naređenje da odmah
dođem i javim se Maršalu. Svašta mi je prošlo kroz glavu, ali se nisam
uspio ničega sjedti što bi bio raztog pozivu. Nikad nisam imao straha u
30
susretu s Vrhovnim komandantom Titom. Osjećao sam ga više kao oca
nego starješinu u strogom hijerarhijskom odnosu. Primio me u radnom
kabinetu veoma raspoiožen. Tek se bio vratio iz Beriina sa skupa evrop-
skih i svjetskih komunističkih i radničkih lidera. Počeo je podsjećanjem
kako su u Izvršnom komitetu CK postojala veoma oprečna mišljenja da ii
ići ih ne na skup koga je inicirao Brežnjev i istočnoevropski komunistički
lager. Sam je odlučio da pođe i sada je s oduševijertjem iznosio kako su
naši jugosiavenski stavovi dominirali, pa im se na kr^u priklonio i sam
Brežnjev. Govorio je o pojedinostima očito zanijet nečim što je on osje-
ćao kao novu, pozitivnu dimenziju u međukomunističkim odnosima i
uvažavanju n^različitijih iskustava. Sjećam se, da je samit u Helsinkiju iz
1975. g. i Berlinski skup komunista cijenio kao dva krupna događ^a u
mijenjanju evropskih i svjetskih odnosa. T ^ dio monologa je potr^ao.
Znao sam da mene nije pozvao da mi to saopći. Čekao sam. U jednom je
času prešao na ono što se odnosilo na mene i bio je vrlo neposredan. Ka-
zao je: „Pozvao sam Vas zbog tri stvari. Prva je, da mi iz hste - koju nii
je pružio - predložite ađutanta". Uzeo sam hstu na kojoj je bilo deset ili
dvanaest kandidata. Lista je stigla od generala Ljubičića. Neke sam kan-
didate poznavao, neke nisam. Iz mornarice su bila dvojica - admirah
Veljko Dokmanović i Tihomir Vilović. Poshje kraćeg razmišljanja odgo-
vorio sam da meritomo mogu govoriti o dvojici kandidata iz momarice.
Složio se, i potanko me ispitivao o njihovom školovanju, kvalifikacijama,
znanju jezika, ličnim i radnim karakteristikama. Odlučio se za Vilovića,
školovanog u SSSR-u i Engleskoj, sa znanjem tri svjetska jezika od kojih
je treći bio italijanski. Drugo, pitao me je što mislim p svpjpj daljnjpj ka-
rijeri. Odgovorio sam bez razmišljanja, da sa&t na najvišoj dužnosti u
momarici, te da mi je želja da uspješno obavim dužnost i odem u mirovi-
nu. Maršal me jo podsjetio da imam pedeset pet godinat i da nema nikakve
potrebe da razmišljam o umirovljenju. Rekao je još toliko: „Imam u vidu
da Vi preuzmete neke više dužnošti u vpjsci". Time je završio i prešao na
treće pitanje. Ono je doslovno glasilo: „Recjte mi Mamula, ima li izdaje u
vrhu Armije?" Dobro sam zapamtio svaku riječ. Bio sam iznenađen. Kak-
va izdaja i zašto mene o tome pita? Kao na filmskoj traci u mislima sam
prelazio sve sluč^eve koji su se događah u Armiji i eventuaino-mogh biti
razlogom da Tito brine o niogućoj izdaji. Tito je osjetio da se mučim,
ustao i prošetao, a zatim ppnovo'sjeo za radni stol. Odjednom mi je sinu-
lo. Sjetio sam se ocjene stanja u Armiji koju su general Ljubičić i general
Šarac, prvi kao mihistar a dmgi, kao predsjednik partije u prisustvu najvi-
ših staiješina JNA, izlagah Maršaiu u martu ih aprilu. Pokušao sam pono-
viti neke od tih ocjena i izvući se. Tito me prekinuo i vratio na pitanje - u
vrhu Armije? Odgovorio sam, da ne žnam ni za kakav sluč^ i da ne vje-
rujem da bi netko od Ijudi koje poznajem u vrhu Armije mbgao učiniti iz-
31
daju. Tito je promijenio izgled i očito bio nezadovoljan odgovorom.
Ostao sam još nekoliko minuta, bilo je jasno da je razgovor završen i za-
moiio sam da mi dozvoli da odem. Na odlasku mi je naredio, da ono o če-
mu me posebno pitao ne smijem nikome saopćtiti, a V ilovića da mu od-
mah pošaljem. Otišao sam zbunjem, ali uvjeren da sam dobro učinio što
se nisam upustio u raspredanje slučajeva koji su mogli biti povod Marša-
lu, da mi posfavi pitanje izdaje. Sluč^ generala Đoke Jovanića još nije
bio izbio, to će se dogoditi kasnije. Ali ni njemu se ničim nije moglo do-
kazati da je pripremao vojni udar, posebno, da je u sve bila upletena Jo-
vanka, Maršalova supruga. Sve što je Jovanić učinio bila je konsultacija
najvišiR generala u SSNO i GŠ o mogućem kandidatu za sekretara za na-
rodnu odbranu, budući da je general Ljubičić završavao treći mandat. O
tome mi je ispričao general Stane Potočar kojega je Jovanić, također,
konzuitirao. Potočar je bio uvjeren, da se radi samo o najobičnijoj nesmo-
trenosti, a sve drugo bila je podvala Jovaniću, ali i Jovanki Broz. Samo
što ova podvala nije došla od njegovog zemljaka Dane Ćuića, kako je to
nekoliko puta javno i^avljivao Đoko Jovanić. General Potočar imenovao
je generala koji je učinio ovu intrigu. Sluč^ generala Radojice N enezića i
pukovnika Međedovića komandanta puka u gardijskoj diviziji bio je dav-
no istražen i riješen i nije mogao biti predmet aktualne Titove brige. Pre-
šao sam neke druge slučajeve, ali nijedan od t^ih nije u tom momentu
mogao biti predmetom Titove preokupacije. Na kraju mi se postaviio pi-
tanje zašto Maršal ne traži odgovM'e od generala Ljubičića i načeihika
vojne bezbjednosti generala Brane Joksovića. Na to nisam našao odgo-
vor. Činjenica, da je Maršal na Bakarićev prijediog prihvatio četvrti man-
dat generalu Ljubičiću i da će ov:^, nakon Doianca, postati čovjek broj
dva u Jugoslaviji, nije dovodila u pitanje Titovo povjerenje u Ljubičićevu
lojalnost. Bakarić je presjekao diiemu, da H Hrvatska da kandidira sekre-
tara za vanjske poslove na nijesto Miioša Minića iii sekretara za narodnu
odbranu na n^esto N ikole Ljubičića. Odlučio se za prvog, i za sekretara je
bio postavijen Josip Vrhovec, a Ljubičić je produžio mandat do i982. g.
Iz svih mojih kasnijih saznaija vojni se udar uvijek vezivao za rusku
inic^ativu. Nisam nikada dijeiio to mišijenje. Rusi su mogii dati podršku
snagama koje bi u Jugosiaviji izvršiie udar i to kroz intervenciju ili vojnu
prijetnju drugima da se ne mješ^u. U blokovski podijeljenoj Evropi s go-
tovo mehaničkom ravnotežom siie, vojna intervencija se nije mogia do-
goditi bez nijvećeg rizika. Druga mogućnost biia bi dugoročni u^ecaj na
vojnu doktrinu naših oružanih snaga, t^ihovu tehničku izgrad^u i ka-
drovsku strukturu, dakle stvaranje uvjeta da se u siuč^u unutrašqe iii re-
gionaine krize'izvrši udar. U jugosiavenskom siuč^u takva opasnost u Ti-
tovo vrijeme n^e postojala. Vcjni sistem bio je iskijučivo u njegovim ru-
kama. Posiijč Tita, društvena kontroia nad vpjnim sistemom općenarodne
32
odbrane bila je ugrađena od nijesne zajednice do predsjedništva države i
vrhovne komande. Samo vlastititom unutrašt^om snagom, uz podršku ve-
ćinskih naroda ili najozbiljnijih klasno-socijalnih sukoba, vojni sistem -
njegovo mirnodopsko jezgro - JNA mogia se oteti ispod kontroie. Ta je
mogućnost bila realna. Malo je, međutim, upućenih Ijudi u Jugoslaviji i
ozbiljnih promatrača izvana vjerovalo, da bi se jugoslavenske vojne star-
ješine okrenule SSSR-u. Njima je itekako bilo jasno da bi u tom slučaju
SSSR uveo Jugoslaviju u lager. A oni su o lageru imali potpune informa-
cije i saznanja. Ruska je armija imponiraia i imala je među naina simpati-
ja, ali sovjetski sistem nikako. Samo su budale mogle vjerovati da bi še
ruska armija ponašaia izvan okvira sovjetskog sistema i njegovih politič-
kih interesa i ukazivala nam nesebičnu podršku.
U novije vrijeme, kako znamo, u martu 1991. g. Borislav Jović i ge-
neral Veljko Kadijević dogovorili su se, da Kadijević ode u Moskvu i za-
traži od maršaja Jazova podršku vojno-državnom udaru u Jugoslaviji.
Jazov je odbio. To se unaprijed znaio i trebalo je to i očekivati. Kod Jazo-
va, čovjeka koji nije znao i smogao snage da zaustavi raspad svoje vlasti-
te zemlje, tražilo se pokriće za vlastitu neodlučnost. Podršku ne bi dao ni
maršal Ogarkov, zadnji iz plejade vehkih vojnika - učesnika otadžbin-
skog rata, da je bio na čelu oružanih snaga SSSR-a. On je imao hrabrosti
da se suprotstavi Brežnjevu, Poiitbirou i većini maršala u globalnoj voj-
no-političkoj strategiji u vrijeme postavljar^a raketa kratkog dometa u
Evropi na kojima je paia ruska strategija i kada su počeli ustupci Zapadu.
Raziog je jednostavan - svako miješat^e ruske armije proizilaB ili iz real-
nih dugoročnih interesa ili krupnih interesa historijskog trenutka Rusije.
Rusi su se umiješali u jugoslavensku krizu kada je &^ebalo ojačati vlastiti
ugled i u^ec^ u svijetu, koji je naglo opao poshje ujedinjenja Njemačke i
raspada istočnoevropskog bloka. Osigurai^e dugoročnog ruskog interesa
na Balkanu u uspostavljanju novih odnosa izazvanih jugoslavenskom kri-
zom imalo je, također, vrlo važnu ulogu. Uplitanje je išlo veoma oprezno ne
vezujući se ni u kojem slučaju samo za jednu novonastalu državu na tlu
Jugoslavije, a još manje za jednu vladč^uću garthturu ili političku opciju.
Rusija u balkanskoj optici ima posebno n^esto. U srpskoj psihologiji
ona je nezanrjenljiv zaštitnik njihovih interesa, bez obzira na različita hi-
storijska iskustva (npr. odnos Kominteme prema jedinstvu Kraljevine Sr-
ba, Hrvata i Slovenaca). Socijalistička Jugoslavija n^teže je izgrađivala
odnose sa SSSR-oni. Ti su odnosi prolazili sve faze - nadahnuće i neo-
graničeno povjerenje, razočaranje i strah, savezništvo i neprijateljstvo.*

* 0 odiasku generata Kadijevića u Moskvu doznao sant u ijeto 1991. g. od dopisni-


ka BBC-a za Balkan Miše Glčni-a. Bilo mi je veoma neugodno da me strani novinar upo-
znaje o putu jugosiavenskog ministra odbrane s kojim sam bio neposredno vezan.
. 33
SSSR je bio nezaobilazan faktor naše ukupne poiitike i ponašanja. Jugo-
siavija je posiije 1948. g. za SSSR postala samostalan i nesiguran činiiac.
Nije ga se uspjelo potčiniti, pa ga se moralo uvažavati. Jednako, u tneđu-
komunističkim odnosima Istoka u nešto kasnijoj fazi i političkim odnosi-
ma među blokovima u Evropi od samog t^ihovog stvaranja. U moćnoj van-
blokovskoj grupaciji Jugoslavija je stjecala snagu kada ju je gubila u me-
đublokovskim ili međukomunističkim relacijama. Tito je bio priznati stup
i nosilac ukupne jugoslavenske politike, a u odnosima sa SSSR-om pravi
i suptiini znalac. Romunista u ideološkom opredjeijenju, pragmatičar u po-
litičkom i društvenom djelu imao je simpatije za SSSR, aii i mnogo opre-
za. Znao je dobro odtnjeriti kada se može i treba ^tegnuti, a kada je rizično
ili bi pak to išlo naruku nekom trećem. Nitko u jugoslavenskom rukovod-
sNu nije mogao naslijediti Tita, naročito ne u stalnom hrvanju sa SSSR-om.
Poslije Titove smrti, strah od so\jetske intervencije nametnuo se go-
tovo kao nešto normaino. Danas, s distance od blizu dvadeset godina mo-
ra se priznati da je bilo nerealno očekivati da će '80-ih godina bilo koja
strana mijenjati postojeće odnose u Evropi i svijetu. Mi u vojsci, po sa-
moj svojoj fimkciji i odgovomosti, bi!i smo posijednji koji smo to imali
pravo priznati. Jedan pokušaj da to učinimo vratio nam se na vr!o neugo-
dan način. Podnosih smo izvješt^ Predsjedništvu u 1985. g. i n^avili, da
bi u svijetiu novih odnosa nakon Helsinkija bilo potrebno sagiedati našu
koncepciju i strategiju odbrane. Spomenuh smo i SSSR i pron^ene koje
se tamo &gađaju i mijenjaju strategijske odnose u Evropi. Naše su glav-
ne snage bile gmpirane na sjeveroistočnim granicama i bi!o je više nego
iogično da su nas zanimaie promjene u SSSR-u i istočnoevropskim ze-
nilj^ama. Č!an Pre^dsjedništva Josip Vrhovec nije osporio našu glavnu mi-
sao, nego se oborio na način razmišijat^a o Rusima. Pobunili smo se na
nedvosmislene insinuacije Vrhovća i tražili od Predsjedništva da zauzme
stav o Vrhovčevoj vr!o krupnoj po!itičkqj optužbi ha naš račun. Kako bi
smirio duhove predsjednik Sinan Hasani dao je pauzu. Iskoristili smo pre-
kid da se sastanemo s Vrhovcem i upozorili ga da se okani stalnog češa-
nja i sumnjičenja Armije. Kao obično, u Predsjedništvu su svi imali prayo
- oni koji tuže i oni koji se brane. Odbacili smo optužbe da se približava-
mo Rusima, što je bio giavni cilj i smisao Vrhovčevog podmetanja. Posti-
gli smo da se to zapisnički konstatira, ali ništa više od toga. Ovo nam je
bila dobra pouka da svaka kasnija preispitivanja koncepta, strategije i pla-
nova^odbranermoraju ostati intema. Njihovu verifikaciju u Predsjedni-
štvu, u tnjeri u kojbj su ona bila neophodna, morah smo tražiti uz oprez i
najrazhčitija lobnanja.
Poshednjih desetak godina ruski utjec^ na jugoslavenskom tlu bio
je sasvim dmgačiji. Narodi i države koje su stvorih ili se u n^strašnijem

34
ratu ikad doživljenom na našem tiu boriii da ih stvore, raziičito su doži-
vijavaii nemoć Rusije. Neki su od nje očekivaii nemoguće, navlačiii je na
stranputice u jugoslavenskom požaru. Objektivno, svima je tiedostojaia
na kantaru odmjeravai^a moći Amerike i Evrope u siučaju Jugosiavije.
Monopoi američke vojno-poiitičke moći nikome ne odgovara, aii protu-
teže moćne Rusije više nema.

3. /P^/. gO!//we

' Tokom i980. g. radili smo na pregrupiranju snaga - ojačavaii jugoi-


stočno vojište. Južni i istočni dio Srbije, sjevemi dio Makedonije i Koso-
vo biii su n^manje zaposjednuti mimodopskim gamizonima. Mogućnost
da se SŠSR odiuči za iziazak na Sredozemije nametao se kao i^egov veli-
kiliskorak u cilju popravka svog nepovoijnog strategijskog polož^a u
globalnom nadmetanju sa suprotnim biokom. N^kraći put k Sredozemlju
vodio je iz Bugarske preko Makedonije, južne Srbije, Kosova i Albanije.
K tome, ruska flota - 5. eskadra na Sredozemnom 'moru trebala je b ^ u ,
ciijalo se na Boku Kotorsku. Od polovice šezdesetih, Kosovo je bi!o voj-
no ispražnjeno. U operativnom rasporedu na jugoistočnom vojištu snaga
jedne brigade u Prištini bila je premala. Stalna mogućnost nemira na Ko-
sovu, u čemu smo imali dovoljno iskustva kroz čitavo poslijeratno razdo-
bije, sa svoje je strane također, tražiia je znač^no ojačanje. Ranije rasfbr-
mirani gamizoni stvarali su nam sada ozbiijne probleme budući da smo
bili bez stambenog smještaja za vojsku, za smještaj staiješina i qihovih
porodica, bez zgrada za komande, bez skladišta i radionica, bez pohgona
i svega potrebnog za život,pbuku i održavaqe spremnosti vojske. U dvije
godine uspjeii smo oformiti diviziju u Štipu, cjačati diviziju u Zaječaru i
fbrmirati korpus na Kosovu. U Surdulici je obnovljen gamizon pješadij-
skog puka namijenjenog za Vlasinsku visoravan odnosno pravac preko
kojgg su Bugari u I i II svjetskom ratu upućivah jake snage i presijecah
moravsko-vardarski pravac na njegovom n^osjet!jivijem injestu, Siće-
vačkoj klisuri.
Pobuna albanskih nacionalista kr^em marta i početkom apiila 1981.
g. zatekla nas je na polovini obavljenog posla. Korpus je bio formiran,
stizale su snage iz Slovenije i Hrvatske. Nekoliko n^eseci prije pobune,
za komandanta je postavljen general Anton Lukežić iz Sarajeva. Iskusan,
politički zreo i stabilan^^Lukežić je bio pravo iješei^e za događ^e koji sa-
mo što nisu izbili. Sje&m se našeg razgovbra u Generalštabu neposredno
pred njegov odlazak na dužnost u Prištinu, kao i onog nakon događ^a u

35
proljeće 1981. g. kada mi je Lukežić rekao, da su procjene koje sam mu
izložio pred odlazak kako bih ga uveo u (ne)prilike s kojima će se sresti
bile vrlo blizu onome što se kasnije i dogodilo. U Generalštabu smo uisti-
nu imali dobra i ispravna saznanja i velika iskustva s Kosovom. Događaji
iz 1968. g. bili su svježi. Komandant korpusa iz Skoplja general Dane
Petkovski, kpji je bio odgovoran za operaciju 1968. g. bio je još uvijek u
aktivnpj službi kao pomoćnik za političko-prarmi sektor u Sekretarijatu
za narodnu odbranu. Dosta je znao o Kosovu i general Dušan Hrshć ko-
mandant korpusa u Prištini prije njegovog rasibrmiranja i likvMacije gar-
nizona na Koso\m. lako je bio u mirovini često smo se nalazili kao ze-
mljaci i on mi je wlo kritički govorio o dobrim i lošim iskustvima, ne sa-
mo vpjnim nego političkim i društvenim, prije svega. Povremeno sam se
susretao i s generalpm Savom Drljevićem komandantom vpjne uprave na
Kosovu početkom 1945. g. u vtijeme sukoba širokih razn^era s alban-
skim nacionalistima. Skretao mi je pažnju na teritorijalnu odbranu Koso-
ya čiju su glavninu činili Albanei, kako je to bio slučaj i s teritorijalnom
odbranom u svim đrugihi nacionalnim sredinama. Međutim, njemu je
dstalo u sjećanju, da su i tada - kr^em 1944. g. - na Kosovu jedinice bile
sastaVljene uglavnom od Albanaca i kada su se pubunile, Kosovo je palo.
II svjetski rat je još tr^ao i Vrhovni štah je brzo reagirao i jakim snagama
presjekao pobunu i početkom 1945. g. ponovno uspostavio vlast. Sva smo
ta iskustva imali dobro sređena i kod preuzimattja dužnosti žeho sam ih
što temeljitije proučiti tim prije što je mpje pspbno poznavanje Kosova
bilo vrlo'skromno, da ne kažem nikakvo.
Prvi put sam bio na Kosovu kao komandant vojno-pomorske oblasti
neposredno pred stupar^e na dužnost načelnika Generalštaba zajedno s
admiralom Miodragom Radosavljevićem pomoćnikom komandanta voj-
no-pomorske oblasti, Ljubomirom Jokićem iz momaričkog školskog cen-
tra i pukovnikom dr Agolijem iz momaričke vojne bolnice. Naime, prili-
kom jedne ppsjete Splitu Mahmut Bakali tadašnji predsjednik SKJ Koso-
va pozvao nas je, da obiđemo Kosovo. Formalan je razlog bio, da se mla-
di Albanfci više javljaju u momaričke podoficirske škole i akademije. U
Prištini su nas dočekali na najvišem nivou - Bakali, Nimani, Ristić i dru-
gi. Bili su čuli da je donijeta odluka za moje postavljenje u Generalštabu,
pa su se trudili da nam što više pokažu. Prvo si iznijeli iscrpan presjek
stanja u Pokrajini, potom smo krenuli u obilazak. Optimistički su gle&li
na privredni potencijal Kosovaf Političkim odnosima pridavali su osobit
znač^ tvrdeći da se međunacidnalni odnosi Albanaca, Srba i Cmogoraca
poboljšavaju. Autonomiju Kosova uzimali su za uporište napretka tada i u
budućnosti. Palo nam je u oči, da su zagovomici nezvanične komunikaci-
je Kosova s Albahijom pri čemu je granična kontrola pojedno'stavljena vi-

36
še nego na drugim našim granicama. Vjerovali su da je liberalizacija gra-
ničnog režima korisna za Kosovo i za njihov i jugoslavenski utjecaj na
okamenjene društvene odnose u Albaniji. Dokazivali su rečeno činjeni-
com, da malo tko s Kosova želi ostati u Albaniji. Obratno, imaju pro-
blema da se građani Albanije posHje posjeta vračaju natrag. Neki ostaju
na Kosovu, a drugi - većina, želi se preko Kosova dočepati Evrope. O na-
učnim i kulturnim vezama govorili su u n^ljepšem svijetlu. Misle da Pri-
ština postaje kultumi centar Albanaca, ovih u Jugoslaviji, a u budućnosti
svih Albanaca.
Obišli smo ugljenokope i termoelektranu u Obiliću, mdnike u Ko-
sovskoj Mitrovici, zatim Peć, Đakovicu, Suvu Reku kao i omladinsku
radnu akciju Ibar - Lepenac kod Prištine. Mnogo smo razgovarali i došh
do određenih sazhanja, koje smo htjeli provjeriti u nastavku razgovora s
Bakalijem, Nimanijem i dmgima. Sada su naša pitanja bila konkretnija i
dublje su zadiraia u prave probleme. Jedno od njih odnosilo se na prirod-
na bogatstva, energente i mde. Lfsput smo od Ijudi čuh da se Kosove eks-
pioatira - depresirane cijene stmje i mineraia. Dobih smo vrlo određen
odgovor da vode razgovore u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj ka-
ko bi presjekli praksu da ih ostaie republike - od Slovenije do Makedoni-
je - izrabijuju, a stalno im nabij^u na nos kako im d^u ogromne subven-
cije. Dmgo se pitanje odnosilo na ppvećano iseljavanje Srba. Odgovorih
su, da je sve više u pitanju privredna migracija s obzirom da je Kosovo
zaostalo i životni je standard daleko ispod onog u Smederevu, Kragujev-
cu ih Kruševcu kamo se Srbi iseljay:^u. Primijetili su, kako Srbi skupo
prod^u svpja imanja, a u Srbiji kOpuju bolja za polovicu dobijenog nov-
ca. Razgovor smo završili za večerom, kasno u noč. Ujutro ranp pred sam
polazak na aerodrom i let za Spht, sreli smo na hodniku Bakahja očito
neispavanog i uznemirenog. Odmah nam se počeo ispričavati z ^ g onog
što se u toku noći dogodilo, a o čemu mi ništa nismo bih čuh. Pukovnik
dr Agoli zajedno s bratom, jednim od direktora u mdniku „Trepča" vra-
ćao se noću kohma iz Prištine za Kosovsku Mitrovicu kada su na cesti
nale^eh na namjemo smšeno stablo, povrijedih se i završili u bolnici. Mi
smo isto takvim kohma, u momaričkim unilbrmama, krstarili cestama i
bili zapaženi. Očekivalo se, da ćemo tu noć ih rano t^utro krenuti za aero-
drom i stablom se prepriječilo put skretanja za aerodrom. Srećom , ništa
se tragično nije đogodilo, ali nas je to upozohlo na stvamo stanje na Ko-
^ovu. Bakah je moho da oko toga ne pravimo pitanje, bio je noćas s mih-
cijom na licu nqesta i izdao potrebna naređenja.
Po povratku smo napisati izvješt^ u kpjemu snio posebno skrenuti
pažnju na postjedice potpuno otvorenih granica s Atbanijom tmo i na ne-
kontrotiranu naučnu i kutturnu suradnju fakutteta u Phštini s onima u At-

37
baniji. Priština, kao grad, izrastala je u metropoiu čija je raskoš sasvim u
neskladu s općim siromaštvom stanovništva. Autonomija pokrajine koja
je dobijena Ustavom iz 1974. g. dala je većinskom narodu zamah i ohra-
brenje, aii je unijela strah u manjinski srpski i cmogorski narod. Na Ko-
sovu su nacionaližmi i jednih i drugih bili kronični. Revanšizmi su se
smjet^ivali. Sada su Albanci bili na redu. Kao većinski narod u Pokrajini,
koja je dobila punu političku autonomiju i priliku da prevlada teško na-
sljeđe prošlosti, nisu izdržali iskušet^a. H^eli su nacionalno čisto Koso-
vo, a sljedeće 1981. godine Kosovo kao republiku i otcjepljenjeod Jugo-
slavije. Zaključili smo, da se pod u^ecajem svih tih okolnpsti na Kosovu
tnogu očeMvati novi potresi.
Sukobi sa studentima u Prištini izbili su kr^em marta/početkom
aprila 1981. g. Očekivalo se, da će se riješiti pregovorima. Pokrajinsko
rukovodstvo podržavalo je u Predsjedništvu države takve nerealne nade
uz uvjeravanje, da će sami vlastitim snagama riješiti krizu. Kada su se ne-
miri proširili na dmge dijelove Kosova mkovodstvo zemlje bilo je zateče-
no i iznenađeno. Dolazilo je do jednih pa dmgih procjena, odluke su se
mijenjale, a situacija izmicala kontroli. Već na samom početku, vidjeli
smo da od mkovodstva zemlje ne možemo ništa očekivati. &enuli smo
na svoj posao ne čekajući naređenja. S geueralpm Bjelogrlićem i gmpom
generala i oficira izrađen je plan dovođet^a jedinica u rejon Ft ištine i dm-
gih kosovskih centara - Peći, Đakovice,_ Urpšeyca,.Ppdttjeva,.KQSQVske
Mitrovice. Imali smo na umu da bi nemiri na Kosovu mogli izazvati vanj-
sku'intervenciju i odlučili smo, da bez krajnje potrebe ne dižemo snage s
prvog pojasa odbrane. Utvrdili smo stavove i odredili prioritete za dovo-
đenje i angažiranje snaga na Kosovu.
-- Snage se moraju pokrenuti odmah a probleme popune, logistike i
sve dmge tješavati tokom matša i u očekt^ućim rejonima.
- Ne mobilizirati snage teritorijalne odbrane nego iskrsle probleme rje-
šavati aktivnim snagama JNA čiji je sastav višenacionalni - jugoslavenski.
- Odmah preuzeR kontrolu nad svim skladištima om ^a i opreme te-
ritorijalne odbrane i ojačati t^ihovu odbranu. U skladištima TO nalazilo
se između 60 i 70 Mljada pušaka, stoRne minobacača, protuoktopnih
oruqa s odgovar^ućom municijom. Tu su bila i vetika skiadišta JNA,
jednako ugrožena u novonastalpj situaciji.
- Osigurati aerodrom Priština od mogućih iznenađenja. Na aerodro-
mu je bazirao puk tada modemih MIG-ova 2 1/BIS s ubpjttini sredstvima.
- Z^tittti privredne objekte i in&astruktum od šireg značaja za pri-
vrednt sistem zemlje kao i njihovo funkcioniranje: u Prištink Obitiću, Mt-
trovici i dmgim centtima.

38
- Osigurati giavne komunikacije za dovođenje snaga JNA iz Make-
donije.južnei zapadneSrbije, CrneGore.
Predsjedništvo nas je obavještavalo o pregovorima sa studentima i
očekivanjima. Masovni nemiri još nisu bili izbiii, aii su se uočavaia kreta-
nja k Prištini. Izašavši iz svojih blagovaonica i s fakulteta studenti su se
uspjeli povezati s brojnom masom građana na ulicama. Bilo je posve oči-
to da de se situacija vrlo brzo oteti političkpj i milicijskoj kontroli. Nismo
smjeli čekati, jer bi sve bilo prekasno. Jedinice JNA imale su i svojih pro-
blema u prelasku iz mirnodopskog stanja u stanje pune borbene gotovosti,
pogotovu za upotrebu u nemirima u zemlji. Odiučiii smo odmah pokrenu-
ti snage iz Skoplja, Niša, Valjeva, Kraijeva i Raške. Pokazalo se, da im je
bilo potrebno više od dvanaest sati da krenu i da je naređenje bilo izdato
u zadr^em trenutku. Pokret je bio uočen i obaviješteno je poja-^inskcL ru-
kovodstvo i Predsjedništvo SFRJ. Na postavljeno pitanje što radimo i na-
mjeravamo, odgovorili smo da izlazimo na vježbe. Sasvim neuvjerijivo,
jer su snage sa svih strana ulazile na Kosovo. U međuvremenu, događaji
su krenuii putem masovne pobune pa se nije trebalo dalje pravdati. Na-
zvao me Lazar Mojsov predsjednik CK SKJ koji je kao član državnog
predsjedništva zastupao odsutnog predsjednika i tra^o,^ da vpjne snage
budu spremne za, kako je on rekao, demonstraciju siie ako izbiju sukobi.
General Stevan Mirković načelnik štaba Skopske armije s dvije brigade,
od kojih jedna oklopna, već je čelom bio prošao Uroševac i kretao se pre-
ma Pijištini. Oklopna brigada armije iz Niša prešia je prijevoj Medveđa i
biia na putu za Po&jevo i rejonu aerodroma. Snage iz Kraijeva i Raške
pristigle su dq Ljeposavića i jednim se dijelom kretale prema Peći iJĐa-
kovjci, a drugim prema Mitrovici. Kada je Mojsov, nakon nekoliko sati,
ponovo zvao i pitao za spremnost da uđemo u Prištinu odgovorili smo, da
nema razloga ulaziti u grad i metež sve dok ne ocijenimo, da je čas za od-
lučan nastup. Tenkovi u gradu mogu postati meta napada, a izvan grada
su sigumi. Bilo nam je dovoljno pola sata da uđemo u grad i intervenira-
mo. U samom gradu bilo je dovoljno pješadijskih snaga generala Lukeži-
ća kao podrška miliciji, za osigurat^e objekata i sprečavanje blokada uli-
ca - dizatija barikada.
Oružani sukobi u Prištini izbili su sutradan, a tokom dana i sHjedeće
noći proširili su se na veći dio Kosova. U Prištini je došlo do intervencije
oklopnih i pješadijskih snaga iz očekujućih rejona. Kada je okupijena ma-
sa vidjeia koionu tenkova razbježaia se po okolnim uhcama očekt^ući da
im se pridruže radnici iz najbližih naselja. Mnogo se.pobunjenika kretalo
k Prištini, nešto manje prema dmgim centrima nemira i sukoba^ Samo se
manji dio uspio probiti prikrivenim putevima, većinu bismo presretali i
oni bi se razbježali pred vojskom. Nije bilo moguće predvidjeti koliko

39
odlučno će pobui^eni Albanci uiaziti u okrš^e s vojskom i da li će pobu-
na poprimiti n^šire razn^ere i doći do otvorene oružane borbe. Na Koso-
vu je bilo dosta oruqa, ali ne i dobo^no za oružani sukob s JNA. Skiadi-
šta teritorijalne odbrane našia su se sada pod neposrednim i jakim priti-
skom. Neka od njih teško su odoijevaia. Odiućio sam uputiti pojaćat^e iz
jedinica koje su prethodno bi!e stavijene u pripravnost. Jedna od njih bio
je bataijon oklopnih transportera s pješadijom koji je prethodnog dana do-
veden iz Niša do Kuršumlije. Noću smo ih pokrenuh prema n^ugroženi-
jem, velikom skiadištu oru^a u rejonu Podujeva. Pravovremeno se stiglo
do skladišta. Grupe napadaća su pobjegle i skJadište je bilo odbranjeno. U
protivnom, oko 15 hiljada otetih pušaka i drugog oruqa bilo bi izmijenilo
situaciju i mi bismo se suoćili s masovnom bružanom pobunom. Ne mo-
žemo nagađati kako bi se tada ovi događ^i završili. Možda bi rat za ruše-
nje Jugoslavije zapoćeo na Kosovu, a teško je vjerovati da bi i jedan i
drugi blok ostao pasivan. Stalna mogućnost i opasnost izbijanja sukoba
na Kosovu bila je, nekpliko godina kasnije, inspiracija za amerićki film
po kojemu HI svjetsld rat izbija na Kosovu i zbog irjega. Bez obzira na
stvame nainjere scenariste, a još više onih koji su stigali iza njega, ćinje-
nica je da je Kosovo uzeto kao povod. Neki su nas ppjedinci, poslije sve-
ga, uvjeravali da pobui^eni Albanci nisu imali namjeru izazvati rat na
Kosovu, da njihov mentalitet nije takav da su spremni boriti se s organizi-
ranom vojnom silom već da masom naroda, ppjedinaćnim oružanim akci-
jama i odmetnutim naoružanim grupama mogu terorizirati i onemoguća-
vati funkcionirai^e vlasti, ali ništa više od toga. Ako je i tako, svodti se na
isto uz napomenu, da ih netko s jedne ili druge strane može podržati da bi
ostvarili svoje krajnje ciljeve i šire strategijske interese onoga tko bi ih
podržap. Nama je bilo veoma stalo da ne dođe do masovnog krvoprolića,
da se ne upetljamo u rat i izazovemo intervenciju. U tome smo uspjeli za-
hvaljujući prije svega pravovremenom i odlučnom angažiranju JNA s ja-
snim ciljem: ne isprovocirati rat, već ga spriječiti.

d. MzđćaraMoiM Ko.yovđ

Problemi nastali poslije gušenja pobune bili su mnogi i vrlo ozbi^ni.


Najkrupniji su bili, pogoršaoi ppliti^ki pdnosi na Kosovu i m r ^ a prema
JNA, do koje je došlo poslije sukoba i žrtava. Osjeć^ Albanaca, da je
JNA doveia ponovo Srbe na čelo Kosova, otežavao je svaku našu surad-
rju s njima. Takovo shvaćai^e Aibanaca donijelo je mnogo nevolja. Me-
du regrutima JNA biio je 12 - 14 % Albanaca, dakle najviše poslije Srba i
Hrvata. Bili smo uspjeli u vojne škole dobiti nešto više pitomaca Albana-
40
ca koji će za tri do četiri godine popuniti Armiju znatnim brojem oficira
te nacionalnosti. Smatraii smo to uspjehom, ali on će se ubrzo poslije po-
bune prctvoriti u problem. leiitorijainu odbranu koja je brpjila oko
6Q^^^000 vojnih obveznika morali smo reorganizirati. Bilo je jasno da će bi-
ti teško išta značajnije postići s teritorijainom odbranom u kojoj je oko
70% obveznika albanske nacionalnosti i od kojih je veliki broj tijih sudje-
lovao u pobuni. General Asim Hodžić načelntk uprave TO u Generalšta-
bu, otišao je s grupom staiješina na Kosovo proučiti stai^e kako bi izložio
prijedlog za reorganizaciju TO. Vratio se nakon desetak dana i prediožio
da se lO svede ukupno na 7.000 obveznika, a svi drugi da se brišu iz spi-
skova TO. Tek nakon poboljšanja općih pohtičkih priiika na Kosovu mo-
ći će se govoriti o pron^eni preoviađujućeg raspoiožei^a među Albanci-
ma i o njihovom uključivanju u vojne strukture TO. Biio je jasno da je u
pitanju dugoročni proces, a da se u tom času mora nešto sasvim drugo od-
lučiti i poduzeti. Na Kosovu je, uz vojne obveznike angažirane u TO, bilo
još i 250.000 neraspoređenih. Operativni poiož^ Kosova se znatno iz-
mijenio kada smo u procjenama došli do zakijučka, da bi se Aibanija ino-
gla uključiti ako bi došlo do agresije na Jugosiaviju. Dubije ^ d i j e su
nam pokazale da bi se s Kosovom bitno izm^enila strategijska operativna
situacija na jugoistočnom vojištu. Iz tih razloga znač^no smo ojačali tek
formirani korpus na Kosovu. Ukupne snage na Kosovu u 1982. g. dosti-
gle su tri motorizirane brigade, jedan artiljerijski, jedan protuoklopni je-
dan protuvazdušni i jedan inžinjerijski puk. Sagrađeni su u potpunosti no-
vi gamizoni, a nekadašnji obnovljeni i prošireni. Operativnim pianom
predviđeno je ojačavanje snaga na Kosovu s oboda - skopske, niške i be-
ogradske armije ukoiiko bi razvoj događaja na Kosovu i oko Kosova to
zahtijevao. Prije nego što dođe do takove situacije vojne obveznike treba-
lo je izvesti s Kosova i u malim sastavima rasporediti na cijelom jugosla-
venskom prostom. Kosovo se brzim priraštajem stanovništva širilona sve
strane. Iz Makedonije su nas upozoravali da Albanci, preko Buianovca i
Kurnanova, odsijecaju Makedoniju od Jugoslavije što u slučaju operacija
iz Bugarske prema Sredozemlju može imati teške posljedice. Sjećam se
dugih razgovora s dr. Stavrovim predsjednikom Izvršnog vijeća Makedo-
nije. Iznio je podatak da u prvim razredima osnovnih škola u Kumanovu
ima 42% albanske djeed. Zapadnu Makedoniju s Tetovom kao centrom
naseljavaio je Albanaea više od 70% ukupnpg stanovništva. Makedonija
je u međuvremenu bila upala u tešku materijaino-finansijsku krizu, što je
još više otežalo situaeiju u tom dijelu zemlje. Sva tri susjeda pojačano su
osporavala SR Makedoniju. Nama je to ukazivalo da bi otvorena kiiza na
Balkanu doveia u pitanje taj dio SFRJ. U našim pianovima i pripremama,
kaO i u pianovima S lV -a, oko rasporeda rezervi, prostoru Makedonije pp-
svećivali smo najveću pažpju.
41
Kosovo je dovelo u pitanje koncept teritorijalne odbrane u višenaci-
onalnoj zajednici kod međusobno posvađanih nacionalnih skupina. Pola-
zeći od tih iskustava dolazi se do zaključka da INA, kao višenaeionalni
vojni sastav pati u osnovi od istih slabosti. Otvarati te probleme u ono je
vrijeme bilo suviše riskantno. Naši pokušaji da na primjeru Kosova doka-
žemo neka od tih iskustava ne izvodeći kiajnje zaključke, nisu dali rezul-
tate i postah smo oprezni. Krenuli smo k praktičnom riješavanju probiema.
Teritorijalnu odbranu Kosova smo doista rasfonnirah, a da bismo zadrža-
li privid TO Kosova zadržah smo štabove i svega nekohko hiljada provje-
renog sastava. Intemim planom za izvlačenje vojnih obveznika s KosoVa
u slučaju ratne opasnosti rasterehli smo n^znač^niji dio jugoistočnog voji-
šta mase Ijudi u čije ponašanje nismo bih sigumi. Pokriće za ov^ dio našeg
plana s Kosovom imali smo u shčnom izvlačenju demogralškog viška voj-
nih obveznika iz Vojvodine i Slavonije u dubinu državne teritorije - u Bo-
snu i Srbiju. Ni ovi planovi nisu bili prošh u razgovorima u Novom Sadu i
Zagrebu, međutim, oni su za nas bili logični i mi smo ih operacionalizirali.
Star^e na Kosovu nas će u JNA pritiskati najneposrednije. Prividno
međusobno uvažavanje, a stvamo nepovjerenje stalno je iskrilo i često
dovodilo do otvorenih sukoba. Bih smo vrlo zainteresirani da se iskoraći
iz začaranog kmga. O tome svjedoče naši neuspjeh pokušaji da z^ednič-
ki s mkovodstvom Kosova nađemo iješenje otvorenih problema. Na ža-
lost, oni nisu mogli biti nađeni u stalno napetim političkim odnosima u
višenacionalnoj kosovskoj zajednici. StaMlni odnosi na Kosovu nisu od-
govarali ni srpskom ni albanskom nacionalizmu. Tako su albanski nacio-
nalisti držali svoj problem otvorenim - nacionalni suverenitet, samostalna
država i otcjepljenje. Srpski nacionalizam imao je na Kosovu uporište iz
kojeg su se svaki trenutak mogle potpaliti vatre. JNA se nalazila u procje-
pu nadmetanja dvaju nacionalizama. Njihovi su se sukobi teško odražava-
li na cjelokupno stanje u JNA, posebno na vojite jedinice i ukupni vojni
potencijal na Kosovu. Pokušaj, da u decembm 1983. g. naše ocjene i pro-
bleme izložimo pokrajinskom rukovodstvu, a prisutni su bih svi vodeći
Ijudi Kosova iz PriŠtine odnosno Beograda - Fadilj Hodža, Veli Deva,
Kolj Široka, Azem Vlasi i dmgi, doveo je do daljnjih razmimoilaženja.
Htjeli smo biti i bih smo otvoreni - tako smo. jedino mogh nešto učiniti.
Vjerbvali smo da su njih, kao i nas, zabrir^avali i žuljah isti problemi.
Očigledno smo promaših. Čule su se izjave: Vi nas optužujete za stvari
za koje bismo mi vas morah optuživati. Iznijeli smo podatak, da je od
marta 1981. g. do 30. novembra 1983. g. otkriveno 169 tajnih organizaci-
ja, gmpa i trojki koje su obuhvatile 1.097 vojnika albanske narodnosti.
Karakteristično je bilo, da su sve gmpe bile dobro organizirane i krajnje
ekstremne u svojim namjerama i aktivnostima. Naveli smo nekoliko izra-

42
zitih slučajeva. Tako su npr. u gamizonu u Koprivnici planiraii trovanje
hrane vojnika. Otrov - cijankaiij trebao im je dati jedan Aibanac, zlatar iz
Koprivnice. Kod njega je pretresom nađeno 2,5 kg cijankalija, a godišhje
mu za njegov posao - prema vlastitoj izjavi - treba svega 100 grama. U
Mostaru su pripremali podmetnuti požar u hangare i skladišta i zapaliti
avione i gorivo, a potom se s naomžanjem i opremom uputiti i probijati
na Kosovo. Dvojica vojnika aibanske narodnosti, poslije hapšenja grupe
koja je pripremala trovanje vode za piće u garnizonu u Vipavi, provalila
su 12. juna '83. u vojni magazin, uzeli oružje i municiju i pobjegli. Prili-
kom potrage pružali su otopr miliciji, a jedan je prije hapšenja izvršio sa-
moubistvo. Bila je otkrivena i gmpa od osam pitomaca vojne akademije u
organiziranju bjekstva s omžjem. Trojici je suđeno, a s petoricom su oba-
vljeni razgovori na koje su bili pozvani i roditelji i utvrđeno je, da su pod-
legli prijetnjama osuđenih organizatora. Pmžena im je prilika da produže
školovanje u akademiji i kasnije su postali oficiri JNA.
Nekoliko prisutnih mkovodećih Albanaca bez uvijanja su nam, na
samom sastanku, rekli, da smo izjednačili sve Albance s nacionalistima i
da ih progonimo. Odbacili smo optužbe, oprostili se i otišli. JNA, njezine
staiješine i službe nisu nikada nad Albancima vršili odmazdu zato što smo
se u jednom času morali sukobiti s nacionalistima i razbiti njihovu pobunu.
Dok smo još svi bili na okupu u komandi korpusa u Prištini - mi iz
Beograda i ^enerali iz Niške armije i Prištinskog korpusa - htjeli smo
ocijeniti što smo učinili i gdje smo sada. Suglasili smo se da smo previše
očekivali tog decembarskog dana. Naši sugovomici nisu bili u staiqu čuti
i razumjeti ono, i na onakav način izloženo, šte smo i kako smo iznijeli.
Sagledavajući problem iz jugoslavenske perspektive s n^težim pos^edi-
cama za njezine oružane snage, nismo mogii a da ih ne upozorimo na nji-
hovu odgovomost. Posiije 1971. g. u Hrvatskoj, 1981.g. na Kosovu kao i
nekih drugih sluč^eva - cestna alera u Sloveniji npr. - bilo nam je jasno,
da se nacionalistički pokred inicir^u i vode iz same Partiie, SKJ. Oku-
pljenom rukovodstvu u Prištini smo, izlažući čiiqenice, zapravo to i reHi.
General Steianovski Metodije, zadužen za TO u Generalštabu za-
mjerio mi je što sam onoliko stvari ofkrio pred ^udima koji sjede na dvije
stolice - s nama i s nacionalistima. Imenovao je Veli Devu, ali nije mislio
samo na njega. General Dane Ćuić pred^ednik SKJ u JNA komentarisao
je zašto je kosovskom rukovodstvu postavio pitai^e kako je bilo moguće
da su nacionalističku pobunu 1981. g. ocijenili kao kontrarevoluciju, a
pola pobunjenika bili su članovi SKJ. Bivše kosovsko rukovodstvo je bilo
povezano s Albanijom i njezinim centrima u Jugoslaviji i Evropi^ a pvo
sadašnje nue se potmdilo da otkrije veze, čuva ih za sljedeći udar - za-
ključiojeCuić.
43
činjenica, da se jugoslavenska politika prema Kosovu nije slagala s
politikom Srbije davaia je prostora i jednom i drugom nacionalizmu. Zato
donijete odiuke posiije događaja 1981. g. i ne daju rezultate. Problemi
JNA s albanskim, ali i s drugim nacionalistima, ostaju. Oni su dugoročni i
u višenacionalnoj armiji vrlo opasni. Moramo ih tješavati sami jer pomoć
kosovskog rukovodstva nismo dobili, a jugoslavenski vrh nikada nije
uspio naći zajednički pristup Kosovu i složiti se oko irjega.

7. Gošnjak: 7 b a ć J T n f r a /

Moj izbor za načelnika Generalštaba vjerojatno je inicirao Tito. Nije


bilo nikoga tko bi st^ao iza mene. Hrvatsko rukpvodstvo nije utjecalo na
vodenje i uzdizairje vojnih kadrova iz Hrvatske kako su to činile druge re-
publike - Slovenija, Makedonija, Cma Gora i donekle Srbija. Bosna i
Hercegovina ponašala se poput Hrvatske. Tome je bio razlog što su imale
mnogo ratnih kadrova i dmgo, sve do nekoliko zadi^ih godina nisu ovo-
me poklanjale posebnu pažnju. Stvaranjem teritorijalne odbrane počet-
kom '70-ih probudio se interes i u ove dvije republike. U godinama ^ d a
se ubrzavalo razbijanje Jugoslavije briga za „svoje" kadrove se izrazjto
pojačala. Počela su prebrojavai^a: koliko tko ima generala, na kojim
funkcijama, s kakvim utjecajem? Istovremeno, bilo je vrlo uočljivo da
odgovarajuće društveno-političke z^ednice gotovo ništa nisu činile da
mladi Šlovenci, Hrvati, Albanci - veoma malobrojni medu mladim gene-
racijama vojnih starješina - stupaju u Armiju. Vjemjem, da je probuđena
želja za uljecajem na vrh Armije i armijske gmpacije potjecala iz osjeća-
ja, da će na kraju Armija presudivati o putu Jugoslavije. Ljudi koji bi ra-
čunali na dugoročnost zemlje vodili bi stalnu brigu da u svakoj generaciji
oficira imaju proporcionalan broj. Kada je baza široka, vrh je jednostavno
konstituirati i održavati vječiti i tragičan „ključ". Generali srpske narpd-
nosti bili su najbrojniji, najviše ih je bilo iz Hrvatske - Like, Korduna,
Banije i iz Bosanske Krajine. Njihov „prolaz" na visoke položaje bio je
ograničen općejugoslavenskim ključem. Konačno je čak i republički ključ
igrao značajnu ulogu, npr. u Bosni za Muslimane.
Kako je bilo s mojom promocijom? Dogodilo se to u proljeće 1966. g.
Bio je organiziran susret najviših staiješina omžanih snaga s vrhovnim
komandantom Titom u Topčidem. Formalan razlog je bio referiranje o
borbenoj gotovosti Armije. Maršala je sasvim konkretno zanimalo stanje
među najvišim staiješinama. Referirali su komandanti armija. General
Gošnjak je sumirao izloženo i zaključio, da je stanje u Armiji dobro, da je

44
bilo svega nekoliko siučč^eva prodora nacionaiizma. Poimenično je spo-
menut general Miloje Milojević bivši komandant beogradske armije. Ri-
ječ je uzeo Maršal. Govorio je o prekretnom vremenu u kpjemu se doga-
đaju sukobi oko puteva našeg da^njeg razvpja, da su se među r^egovim
najbiižim suradnicima našii ijudi s kpjima se mora raskrstiti a što rjemu
veoma teško pada, da se radi o napadu i na njega lično ph čemu je spo-
menuo nedozvoljene metode i sredstva. Bilo je jasno da se radi o obavje-
štajnpj službi, a nju je protiv Tita mogao upotrebiti jedino Rariković. No i
prije toga sastanka prodiralo je po kuloarima, da je došlo do sukoba Tita i
Rankovića. Zaključujući, Mamal je naglasio, da se Armija mora očuvati
od u^ecaja tih snaga, a moguće pokuš^e da treba odiučno spriječiti.
Napušt^ući Topčider, Marša! se rukovao sa svima nama. Dok mi je
prilazio čuo sam Goši^aka kako mu kaže: ,,To je t^ admiral", na što je
Maršal uzvratio: „Znam ja njega". Znao me je iz ranih '60-ih godina kada
sam bio komandant vpjno-pomorskog područja u Puli u čijpj je nadle-
žnosti bilo osigurat^e Briona. Te i slijedećih godina biio je izvjesno, da
me se počelo „voditi". Prije toga, bio sam samo jedan od dvije stotine ge-
nerala i admirala, koliko ih je Armija imala. Koncem te godine biti ću
unaprijeđen u drugi admiralski čin, sa šest godina provedenih u prvom,
štp je za moj tempo uzdizanja biio neobično. Shjedeće, 1967.g. ppsta-
vijen sam za zamjenika vodećeg admiraia Mate Jerkovića. Od njega sam
preuzeo dužnost 1970. g.
Umnožavali su se kontakti i susreti s Maršalom. U oktobru 1972. g.
organizirali smo združenu vježbu pomorskih, kopnenih i vazduhoplovnih
snaga u srednjem Jadranu - Podgora '72. Tito je s vodećim Ijudima Fede-
racije i republika tri dana pratio vježbu.
Za vrijeme trećeg egipatsko-sirijskog i izraelskog rata 1973. g. poja-
vila se potreba da se Egiptu hitno pomogne u teškoj ratnoj tehnici. Dobio
sam zadatak da organiziram pomorski transport oklopne brigade i druge
vpjne opreme i oru^a iz naših iuka do Aleksandrije. Egipat je bio u krizi.
Izraeiske snage bile su prešle Suez i uputile se prema Kairu. Ne bez pro-
/ blema svake vrsti, transport je konačno stigao u Aleksandriju i oklopna
brigada je pravo s brodova bila uvedene u borbu. Maršal je o svemu bio
tekuće izvještavan.
U februaru 1974. g. Tito je posjetio Indiju, Bangladeš, Nepal i Siri-
ju. U ime JNA bio sam čian deiegacije. Uz vanjsko-političke i privredne
teme, vojna suradnja zauzimaia je značajno rnjesto u razgovorima u Indi-
ji, Bangladešu i Siriji.
Na dužnosti komandanta vpjno-pomorske oblasti, između 1976. i
1979. g., često sam bio u Titovoj pratnji, na referiranju i susretima s viso-
kim stranim predstavnicima na Brionima, u Igalu ili u vili „Dalmacija" u
45
SpHtu. U nizu situacija moje sudjelovanje na sastancima kod Tita biio je
iznad mog službenog ranga i odgovomosti u oružanim snagama.
Biio je različitih siučajeva. U vrijeme posjete kineske deiegacije na
čelu s generalnim sekretarom KP Kine Kua Huo Fengom 1978. g. na Bri-
onima sam prisustvovao razgovorima, a da nisam znao što mi je zadatak.
Vojna pitanja nisu biia doticana, a i da jesu nisam imao nikakvih instruk-
cija iz^eograda.
Uoči 1. m ^a 1978. g. pozvao me general Berislav Badurina šef ka-
bineta predsjednilm Tita i prenio mi naređenje, da sutra sa suprugom bu-
dem na Brionima. Bila je organizirana vožnja brodom „Galeb" uz zapad-
nu istarsku obalu. Nakon što smo z^edno s Karde^om i qegovom supru-
gom dočekali Maršala, brod je isplovio. Tito je poslije nekoliko riječi
uobič^enih u takvim prihkama otišao i ja sam ostao sam s Kardeljom.
Supruge su se srnjestile za drugim stolom u satonu. Između Kardelja i
mene započeo je razgovor o najraznovrsnijim temama aktualnog staqa u
zemlji. Kardetj se interesirao što mislim o jednom, pa drugom problemu.
Svoja sam mišljenja iznosio bez ustručavanja, izbjegav^ući da se upu-
stim u razgovor o onome o čemu nisam imao vlastitog stava. Tokom raz-
govora sve smo se više pribhžavali pitanjima vojne doktrine, općenarod-
ne odbrane, teritorijalne vojske u višenacionalnoj zemlji s jakim repubhč-
kim centrima, JNA i refbrmama u njoj. Dok je u p o čet^ on više propitki-
vao, u nastavku me puštao da slobodnije i duije govorim. Ubrzo sam
shvatio da sam na ovaj izlet brodom pozvan kako bi Karde^ ste^ o osob-
ni utisak o čovjeku za kcjega je vjerojatno čuo da je krut i autoritaran voj-
nik, predstavnik klasične vojne škole, a kani ga se uzdizati na n^više du-
žnosti u oružanim snagama. Iz razgovora s generahma s kojima se on če-
šće susretao, s generalom Dolničarom na prinijer, o meni i nije mogao
dobiti drugačije mišljenje. Otvoreno sam izložio Kardelju što mislim o li-
beratizmu u vojsci, a što o vojnom konzervatizmu i u n^kraćem skicirao
viđenje našeg vojnog sistema i doktrine na kojoj bi se trebao graditi.
Pustio me da kažem sve što sam imao, a zatim je dosta dugo ali tole-
rantno, govorio s čime se ne slaže. Objašnjavao mi je vojnu hlozofiju ko-
ju sam već imao prilike čuti od njega i Vladimira Bakarića početkom '70-
ih na skupu visokih vojnih staiješina u Domu JNA u Beogradu kada smo
konstituirah sistem općenarodne odbrane. Nebulozan koncept koga tada
većina, pa ni ja, nije rezumjela. Došlo je vrijeme ručka, Maršal je izašao
iz apartmana i upuho se prema salonu u kojemu smo razgovarah. Preki-
nuh smo i krenuh u salon za ručavanje i u hodu iza Tita nastavih ra^a-
šnjavati spoma pitanja. Maršal kao da nije imao mnogo interesa za naš
razgovor, sjeo je za stol a mi, prema protokolu, jedan s jedne, a drugi s
druge strane njemu i razgovor je bio prekinut. Po povratku na Brione su-
46
pruga i ja oprostili smo se od Tita, Kardelja i njegove supruge i vratiii se
u Split. Više nikad nisam vidio Kardelja niti čuo što je zakijučio nakon
našeg trosatnog razgovora i da ii sam, po njemu, dobio proiaznu ocjenu.
Na dužnost načelnika Generaištaba postavljen sam 12. juna 1979. g.
Moj dolazak u Generalštab bio je različito prihvaćen i komentiran.
Uz profesionalnu zavist generala koji su mislili, da su - a neki su i bili -
kvalificiraniji od mene za tu visoku funkciju, bilo je mnogo političkih na-
gađanja u zemlji i nekim evropskim centrima kojima je Jugoslavija pred-
stavljala stalan interes. Tako npr. u zapadnonjemačkom listu „Velt" povo-.
dom mog naimenovat^a, Hans Gerd Reval predstavlja me 29.08.'79. u ru-
brici „ProRl" na spektakularan način. Sutradan, 30. augusta austrijski list
„Kleine Zeitung" objavio je istovjetan, ali dulji članak Karla Gustava
Štrema pod naslovom „Novi načelnik Generalštaba i stara monarhija".
...„Tito je naimenovao 58-godišnjeg admirala Branka Mamulu na
drugi najviši položaj u zemlji. Naimenovanje Mamule nije samo zanimlji-
vo s vojnog, već i s političkog aspekta. Mamula je Srbin, ali porijeklom iz
Hrvatske. On po^eče iz oblasti nekadašnje austro-ugarske vojne granice,
iz onog područja oko Karlovca koji se još i danas označava kao „Kordun"
...Branko Mamula potječe iz oblasti u kojoj su vrlo izražene vojne tradici-
je. On sam predstavlja tipičan proizvod partizanskog pokreta drugog
svjetskog rata... Ov^ admiral je često viđan u Titovoj okolini. Mamula se
istakao i kao vojni pisac... Srpski admiral izHrvatske zaslužuje, međutim,
posebno zanimanje iz drugih razloga. On je potomak one velike srpske
porodice Mamula koja je kao carsko-kraljevske graničare dala niz istak-
nutih oficira staroj Austriji. Najčuveniji među rrjima bio je onaj general
Mamula koji je 1848. g. z^edno s hrvatskim banom Jelačićem ugušio
mađarsku revoluciju. Tako su hrvatski i srpski graničan spasili kuću Hab-
sburgovaca od, kako je tada izgledalo, sigurne propasti. Ovog pretka par-
tizanskog admirala car Franjo Josip je naimenovao za guvemera Dalma-
cije... Graničari su vjekovima branili staru Austriju od Turaka i učestvo-
vali su u mnogim drugim bitkama za interese cara u Beču. Na vojnoj gra-
nici razvijena je borbena tradicija, koja se može označiti kao preteča ka-
snijeg partizanskog vođei^a rata... Malo je poznato, da su mnogi visoki
Titovi partizanski oficiri upravo iz ove, u izvjesnom smislu austro-ugar-
ske sredihe... Naravno, to ne bi trebalo politički pogrešno razumjeti. Sino-
vi iz ovih pograničnih porodica postali su, čim su se priključili Titu, odu-
ševljeni komunisti. Ipak se pokazuje, da kod njih postoji nešto što bi se
moglo označiti kao egzistencijalno austrćugarsko obilježje - prije svega
tradicija vojnih vrlina... Već godinama je primijećeno da je karlovačka
oblast, koja je nekad davala staroj austrougarskoj monarhiji natprosječan
broj profesionalnih oficira, zadržala svoj značaj kolijevke nmogih vcjnih
47
ličnosti od karijere. U Jugosiaviji su se tu i tamo mogle čuti čak žaiopoj-
ke, da više jugosiavenskih generaia po<ječe iz karlovačke oblasti nego iz
svih drugih dijelova Jugoslavlje z^edno. U svakom slučaju, s naimenova-
i^em Mamule ... prvi put je prekršen hepisani zakon prema kojemu dvije
najviše komandne funkcije u Jugoslavenskoj armiji ne smiju biti u ruka-
ma iste nacionainosti... Sada je situacija, međutim, takova da je ministar
odbrane general Ljubičić isto tako Srbin kao i novi načeinik Generaištaba
Mamula. To bi mogio dovesti do izvjesnih pohtičkih probiema... Kruže
glasovi, da će se sadašnji ministar odbrane general Ljubičić n^zad povu-
ći... U tom slučaju bi naimenovanje Mamule za ministra odbrane... još vi-
še ojačalo utjecaj Srba iz Hrvatske u Armiji ... Riječ je prije svega o jed-
noj prilično zatvorenoj grupi, koja se zalaže za jačaiije centralističke via-
sti. Utjecaj ove grupe će nesunmjivo biti značajan i u donošenju politič-
kih odluka, što bi bilo od nemaiog znač^a za period poslije Tita".
Malo je tko mogao imati simpatija za tako predstavljenog načelnika
Generalštaba. Srbi, jernije „pravi" Srbin, Hrvati i Siovenci zato što je Sr-
bin i što je iz „zatvorene grupe" i teži centralističkoj viasti, među genera-
lima i visokim oficirima JNA zbog fbrsirai^a Srba iz Hrvatske ispred svih
ostaiih i zbog austrougarskog mentahteta jačeg od ideološkog, komuni-
stičkog koji je privremen - karijeristički.
Slično će se u austrijskoj štampi dogoditi i u vrijeme moje posjete
austrijskim oružanim snagama 1980. g. Ootovo u svim Hstovima bio sam
predstavljen kao potomak „poznate austrijske porodice". Udamo je bilo,
da šam vojnik drugačijeg kova od tipičnih komunističkih generala, da se
očekuju promjene u jugoslavenskoj vojsci u pravcu evropskog ponašanja
i napuštanja balkanskog mentaliteta i doktrina nametnutih komunizmom i
autoritetom Tita. Na svakom koraku pokazivali su da me tretir^u izvan
protokolarnih okvira.
Kada sam u m ^u 1982. g. bio postavljen za ministra odbrane, gene-
ral Rajko Tanasković komandant TO Srbije upozorio me na diskusije u
krugovima srpskog rukovodstva. Dovodilo se u pitai^e moje političko
opredjeljenje - za kakvu sam Jugoslaviju ili drukčije rečeno, preispitivao
se moj odnos prema Srbiji i njezinom viđenju Jugoslavije. Posebno ih je
zanimao odnos prema dvjema pokr^inama: Kosovu i Vojvodini. Tana-
sković je vjerovao da ih širi general Ljubičić, koji je nakon odlaska iz
JNA izabran za predqednika Predsjedništva Srbije. Upoznao me je i s ne-
kim ocjenama iz istih krugova koje su mi išle u prilog. Naglasio je poseb-
no dva događ^a: izlaganje pred Titom i jugoslavenskim rukovodstvom
na sjednici Savjeta za narodnu odbranu decembm 1979. g. u Karadoiđevu -
ocjene, upozoreiqa i rizik koji sam preuzeo, a što je na sve ostavilo snažan
utisak i kao drugo, sprečavanje da pobuna na Kosovu 1981. g. ne poprimi
48
široke i krvave razmjere, pri čemu je JNA očuvala ugled općejugosiaven-
ske oružane sile iz Titovog vremena. Znalo se da sam, s već spomenutom
grupom generala, iz Generalštaba neposredno rukovodio operacijom.
Postojalo mi je sve jasnije da sam iskoračio na jugoslavensku poli-
tičku scenu i da ću morati ponijeti teret kojega nisam bio posve svjestan,
a još manje za nj pripremljen. Najmanje je to bio vojni teret, mnogo više
politički i psihološki. Vjerovao sam u jugostavensko socijalističko dru-
štvo. Uz svu kritičnost koja je u meni narastala nakon povratka s dužnosti
vojnog savjetnika u Sudanu, početkom 1963.g. i bližeg promatranja Ijudi
iz samog vrha zemije, nisam vidio svu dubinu provalije koju je otvorilo
nekoliko zadnjih generacija rukovodioca u Federaciji i republikama još za
Titova života, u njegovim poznim godinama. Poslije Tita, provatija je po-
stajata sve dublja i to se gotovo dnevno moglo uočavati. Jugostavenski
društveni razvoj se (Jogmatizirao, zatvorio za svaku izvaninstitucionalnu
inicijativu, jednom riječju bio je zaustavljen. Takovo je stanje tr^ato du-
go, 15 - 20 godina i doveto je do ozbitjnih tenzija koje su izbijale na sve
strane. Ostala je Armija, ali načeta repubtičkim teritorijatnim vojskatna i
nejedinstvenim sistemom komandovat^a oružanim snagama. Za jedinstvo
oružanih snaga borit ćemo se s nacionalistima za vrijeme cijelog mog
mandata. Vrijeme je pokazalo, da je naš uspjeh bio djetomičan.
O samoj funkciji ministra odbrane koja je post^ala aktualna Ljubi-
čićevim odlaskom dana 15. tn^a 1982. g., vodili su se razgovori u drugpj
polovini 1981. g. i početkom 1982. g. Iz Hrvatske su me izvijestili da su
od tri kandidata odabrali mene i im ^u natnjeru da me predlože Predsjed-
ništvu. Druga dvojica bili su generali Bruno Vuletić i Dane Cuić. Tražila
se moja suglasnost. Odgovorio sam, da pronađu nekog drugog i poštede
me. Bilo mi je sada jasnije nego drugima o kojem i kakovom teretu se ra-
di i nisam bio siguran da ću ga moći podt^eti. Btinula me situacija u ze-
mlji kcjom nitko nije vladao. Odgovorili su mi, da će me ipak predložiti.
Mandatar vlade koja se konstruirala u maju 1982. g. bila je Milka Planinc
i ona je ustrajavala na prijedlogu. Tih dana me je na ulasku u Predsjedni-
štvo susreo Ra.if Dizdarević i rekao mi da su usaglašavali prijedlog člano-
va nove vlade i da me oni iz Bosne i Hercegovine podržav^u. Čuo je da
se ustručavam i upućr^e me tko će sve biti u vladi. Spominje Dolanca i
Mojsova. Kaže, da Planinc bez takvog tima ne želi preuzeti dužnost pred-
sjednika vlade. Zna, da me Kr^ger zove da sa mnom razgovara o rezer-
vama koje imam. Tako je i bilo. Kr^ger me je uvjeravao da nema razloga
da ne prihvatim dužnost, da su sve republike podržale prijedlog sastava
vlade i da je već sve usaglašeno. Poznato mu je, da se sa mnom računalo
već tada kada sam preuzeo dužnost načelnika Generalštaba. Molio sam ga
da mi ostavi vremena da još jedanput sve preberem. Zbog procedure u

49
Skupštini trebao sam mu dati odgovor za dva dana. Savjetovao sam se s
dvojicom biiskih prijatelja iz vojske. Biii su uvjereni, da će me Armija
podržati. Javio sam se Miiki Planinc, a zatim i predsjedniku Krajgeru i
saopćio im da prihvaćam.
General Ljubičić je moj izbor primio s odbojnošću. Čak je komenti-
rao da sam na čudan način kandidiran. Njega o tome nije nitko pitao. Bio
je napustio kancelariju 5 -o g ili 6 -o g maja i ključeve od kase poslao mi
po pukovniku Ognjanoviću, iz kabineta ministra. Dužnost mi nije preda-
vao. Dan ili dva prije izbora nove vlade u Skupštini, Ljubičić je došao u
Ministarstvo i na koiegiju protestirao što ga se nije konzultiralo, štoviše
čak niti vodeće generale u SSNO-u. Zaboravio je, da je samo prije neko-
liko godina zbog konzultacija upravo tih generala tko bi mogao njega -
Ljubičića zamijeniti, general Đoko Jovanić optužen za pripremu puča.
General Dane Ćuić predsjednik SKJ, smatrao je da se trebalo predložiti
više generala. Očito nije znao da je i on bio predložen. Ostaii članovi ko-
legija su podržali izbor, većina čak vrlo iskreno.

o vJrmi/o - n/'ene s'tvarne

Ponovno je iz Njemačke došlo „upozorenje" o mogućem ponašanju


JNA. Kada je najavijen novi izbor viade Miike Pianinc, uoči !8. januara
1982. g. list „Handelblat" pod naslovom „Jugoslavija objavila rat javašlu-
k u ' piše, da je Jugoslavija na nove polož^e istakla n^bolje i portretira
četiri ključne ličnosti - Planinc, Dolanca, Mpjsova i Mamulu. List navodi
dalje... „Ključna Rgura je bez sumr^e Slovenac Stane Dolanc, političar
koji je sa svojih 58 godina već prošao n^važnije funkcije u najvišem par-
tijskom vrhu". Navodeći razloge zbog kojih Dolanc preuzima ministar-
stvo unutrašrqih poslova ističe... „osim toga, postoji još jedan razlog zbog
kojega će resor ministra unutrašnjih poslova Stane Doianca dobiti na zna-
čč^u. Time što će za ministra odbrane biti naimenovan sadašt^i šef Gene-
ralštaba admiral Branko Mamula - Srbin podrijetlom iz Hrvatske, Armija
će u smislu bezuslovne pokomosti pokojnom Vrhovnom komandantu Ti-
tu, biti depohtizirana. Mamula se smatra sposobnim oficirom, ali pripada
krugu jugoslavenskih oficira koji su više odani zemlji i partiji općenito i
nisu više „hksirani" za jednu određenu ličnost... utoliko će bitno porasti
uloge... ministra unutrašnjih poslpva".
Slovenija će se upravo tako ponašati prema JNA u čemu Dolanc nije
bio bez u(^ela. Dolazila su tada, međuhm, i brpjna ohrabretrja kako Armi-
ji, tako i meni hčno iz svih krajeva Jugoslavije. Predugo bi bilo iznositi

50
sve što je narod očekivao od Armije. Pretjerivato se i u nekim sluč^evi-
ma tražiio da JNA uradi ono, što ona niti itko drugi u Jugoslaviji nije mo-
gao uraditi.
Kao i toliki drugi u tim danima, promiš^ao sam što nam je činiti ka-
ko bismo pomogli da se zemlja izvuče iz krize. Sve što se moglo zakijuči-
ti bilo je, da su Ju&oslaviii neophodne refbrme i to bez oklijevanja, i da
JNA mora podržati snage koje su u njih spremne krenuti. Do ove točke
nije bilo razlika između mene i nekoiiko n^biižih sugovomika iz vrha
Armije. Razlike su nastajale kada smo stigii do pitanja, kako će se u tome
ppnašati Armija. Stajao sam na stanovištu da JNA ne može ostati isključi-
vo unutar kasarni, već da moi^a izaći na političku scenu. Povukao sam
jednu historijsku paraieiu. Narodno-osiobodiiačka vojska Jugoslavije bila
je najvažniji činilac narodno-osiobodiiačkog rata i među prvim dostignu-
ćima avnojske Jugosiavije. U ratu za osiobođenje zemlje sve se kovalo u
njoj i oko nje. Država, izrasia na njezinim pobjedama, nije se u novim
međunarodnim odnosima u Evropi i svijetu još dugo po završetku rata
mogia stabilizirati bez osionca na nju. Samo uvažavana vojna sila mogla
je novoj državi garantirati mir na granicama, vjem i spokpjstvo građana.
Uopće nije bilo sporno da su NOVJ u ratu i JNA poslije i^ega, osim same
vojne sile, bili i prvorazredan poiitički taktor. Pokušaji da se negira poii-
tička uloga JNA biia je, dakie, na historijskom iskustvu sasvim neprihva-
tijiva. U najkritičnijim razdobljima izrastanja i stabihziranja nove jugo-
slavenske zajednice, JNA je bila nezaobilazan vojni, ali i politički faktor.
Kada Tita više nije biio, a zemlja se našla u procijepu različitih procesa,
zabluda i interesa nikom pametnom i dobronarnjemopa nije se postavljalo
pitanje, da li će JNA biti politički faktor. Pa čak ni onom nedobronainjer-
nom - njemu možda još i manje - ako ni zbog čega dmgog, a ono zbog
straha da će Armija zaključiti, da joj je to jedini put i radi Jugoslavije, i
radi same sebe. Postavilo se pitaqe: u kpjpj će mjeri Armija postati sa-
mostalan faktor? U svakom slučaju, ona sama nije bila sposobna iješavati
nastale probleme. Ali mogla je stvorid uvjete kako bi ih iješavali kvalifici-
r:mi i pošteni Ijudi, jugoslavenskog i socijalističkog opredjeljet^a. Naša
politička razmišljai^a nisu izlazila izvan okvira refbrmi socijalizma u za-
jedničkpj državi. Ovo je bilo dobro poznato. O tome mnogo kasnije jasno
govori Anton Bebler civilni stmčqak za vojna pitaqa, kako ga jituliraju,
u intervjuu „Slobodnoj Daimaciji" od 28. aprila 19991. g. pod naslovom
„Slovenija nesvrstana":,JNA i dalje (^eluje u skladu s *MamulinoQi doktri-
nom', zalaže se za pravi socijalizam i pokušava restaurirati poboljšanu
verziju titoizma". Bilo je, međutim, potrebno zaključiti i ono kr^i^e:
nikakve nedorečene ustavne odredbe, nemoć i razvlašćenja zajedničke dr-
žave po Ustavu iz 1974. g. ne bi nas sn^ele spriječiti u našoj nan^eri.

51
Počeli smo razmišljati što nas sve čeka na tom rizičnom putu i spre-
mati se za iskorak, kada ocijenimo da je trenutak. Smatrali smo, da bi bilo
važno otu^iti umirovljene generale. Oni su imali zapažen utjecaj na jav-
no mnjenje u Beogradu i Srbiji, republičkim centrima i u Jugoslaviji kao
cjelini. Generacije ratnih i poratnih rukovodećih starješina JNA bile su
međusobno podijeljene još iz yremena odlaska generala Koče Popovića i
Peke Dapčevića, crnogorskih generala - komesara, grupe Mihaila Apo-
stolskog i Radovana Vukanovića, zastupnika „čvrste ruke" generala Ha-
movića, Nenezića i samog ministra odbrane Gošnjaka, liberala generala
Oreščanina, Borojevića i Dolničara, kao i pojedinaca - generala Pavla
Jakšića i Gojka Nikoliša zbog neslaganja u vojnom konceptu izgradnje si-
stema odbrane i odnosa unutar JNA i jugoslavetiškog društva. Nije moglo
biti nikakve suradnje s generalima koji su iz JNA otišli po osnovama na-
cionalizma - generali Rukavina, Bobetko i drugi.
Titovim odlaskom bilo je sve više razloga da se zaborave stari spo-
rovi. Odbrana osnovnih tekoviiia antifašističke borbe i najvrednijih do-
stignuća socijalističke epohe i samog Titovog djela pokrenula nas je u ak-
ciju da okupimo sve ratne i poratne rukovodeće gamiture i stvorimo zna-
čajan oslonac jugoslavenskoj zajednici, posebno JNA za koju nije mogao
biti dovoljan autoritet samo moje generacije, jedne od mlađih i mat^e po-
znatih. Naše aktivne generaie upućivali smo na susrete s n^poznadjim
generalima u mirovini - Kočom, Pekom, Hamovićem, Vukanovićem,
Terzićem i drugima da im izlože zamisao, čuju mišljet^a i sugestije, Ge-
ner^ Svetozar Oro načelnik političke uprave bio je veoma iniciiativan i
dnevno je osmišljavao kontakte. Osim o krupnim temama, bilo je govora
i 0 običnim, ^udskim potrebama. Tako je Koča u temeljitom i vrio iscip-
nom razgovoru s generalom Danom Petkovskim tražio, da ga prevedemo
na vojnu mirovinu i da dobije vojnu - generalsku ličnu kartu. O ^bno
sam se susretao s Pekom, Savom Ddjevićem, Veijkom Kovačevićem,
Gojkom Nikolišem, Radom Hamovićem, Viadom Janjićem - Capom, Mi-
hailom Apostoiskim i druginra. S nekima sam se dopisivao. Onima u po-
odmaklim godinanaa i zdravstveno oronuhma slah smo hječnike specija-
liste iz VMA (Capi u Dubrovnik, Koči avionom u Sloveniju kada mu je
pozhlo ! morah ga prebacih na VMA). Htjeh smo, da ovi zasiužni jugo-
slavenski generah oqete da i nadalje pripadaju Armiji koju su vodili u ra-
tu, gradih u miru, da su jpj i dalje potrebni i & su u njoj uvaženi.
S k ^ najviših ratnih kadrova - korpusnih i armijskih komandanata i
n^viših vojnih statješina poratnih generacija pripremah smo tokom druge
poiovine '84. g. i održah početkom '85-te povodom 40-te godišnjice po-
bjede nad fašizmom. Dvodnevni sastanak sa širokim odzivom, smišlje-
nim vpjnim i pohtičkim sadrž^ima rasprave, imao je izrazito snažan od-

52
jek u jugoslavenskom društvu i oružanim snagama. Skupovi istog ciija i
siičnog sadržaja održani su i u većini republičkih centara, istovremeno i u
sjedištima komandi armija, kao i s momaričkim kadrovima u Splitu, a va-
zduhoplovnim u Zemunu.
Uspostavila se komunikacija aktivne vojne gamiture i svih prethod-
nih. Kao rezultat, pojavile su se brojne inicijative od n^šireg jugoslaven-
skog političkog i odbranbenog znač^a. Teorijsko oblikovanje našeg isku-
stva NOR-a i izgradr^e omžanih snaga dobilo je jak potic^. Javijaju se
pojedinačni, ah i gmpni institucionalni programi. Izvomo su raspravljena
mnoga, dugo vremena spoma pitarija posebno aktualizirana poslije Tita -
sremski iront, „uništena srpska mladost", proboj ili zaobilaženje srem-
skog &onta južno od Save, prerano iii prekasno fbrmirar^e 1. proleterske
brigade i povlačenje iz Srbije i dmgo.
Došlo je i do snažnog porasta ugleda JNA. S jedne strane, poziva je
se, da se aktivnije uključi u raz^ješavanja jugoslavenske krize, a s dmge
strane, zazire se od trjezinog ponašanja. Hh'atska emigrantska štampa,
n^organiziranija izvan granica Jugosiavije, podržana od evropskih i ame-
ričkih antijugoslavenskih i antikomunističkih medija pokreće pravu ofan-
zivu da ukaže na opasnosti od JNA i razobliči t^ezine vodeće iičnosti. Po-
vremeno se javljaju i dmgi emigrantski listovi - srpski, slovenski, alban-
ski ali slabije organizirani i s manje u^ec^a.

53
II
JNA PREDIZAZOVOM UNUTARNJIH
NEM IRAI SUKOBA

7. O pcf M ra^cć7:'w/eMq/ zew !(/f

JNA j teritorijalnu odbranu trebalo je pripremati za moguće unutar-


nje nemire i sukobe. Njihova organizacija, oprema, obuka, doktrina upo-
trebe - taktika naročito, bila je zasnovana na odbrani zemtje od vanjskog
napada velikih vojnih grupacija. Takova opasnost nije hila nestata, ati sU
razgovori i pripreme za razoružanje u Evropi bili u toku. Narastala je mo-
gućnost unutamjih nemira u zemlji i, u takvim sluč^evima, intervencije
izvana. Na to su nam neposredno ukazivala iskustva iz Hrvatske 1971. i
Kosova 1981. g. Trebalo je probuditi osjećanje i budnost za takav mogući
razvoj u Jugoslaviji. Govoriti o unutamjim sukobima bila je jeres, jugo-
sl^ensko rukovodstvo nije bilo spremno da je čuje. Javnost nije bila ni
minimalno pripremljena. Sredstva javnog infbrmiranja budno su pratiia
svaki ma i n^manji nagovještaj za pronijenama u omžanim snagama i
podvrgavala ga sumnjičenju. Neki su to činil otvoreno, dmgi posredno
prenoseći što ovi pišu, nekad i kritizirajući ih, ali se prašina uvijek vitlala.
Repubiike su biie najmanje spremne raspravijati o biio čemu što bi moglo
značiti promjene unutar omžanih snaga. Bile su postigle toliko utjecaja na
organizaciju i komandovanje omžanim snagama, da bi svaka promjena
bila na njihovu štetu.
Za nas je biio vrlo važno saznanje o stanju među starješinskim ka-
drom, posebno visokim vojnim starješinama. Procjena informiranosti
55
staiješina o stvamim prilikama u zemlji s kraja 1982. g. ozbiljno nas je
upozorila. Vjera u monolitnost Partije i zemlje zasljepljivala je ne samo
običng Ijude nego i visoki rukovodeći kadar. Samo najmisaoniji među nji-
ma shvaćali su što bi se moglo dogoditi u slučaju da zemlja uđe u rat -
zahvaćena unutamjim nemirima i vaidskom intervencijom. Većina je vje-
rovala u pozitivno ponašanje vodećih Ijudi u Federaciji, republikama i po-
krajinama. Stvarao se privid da bi komiteti za općenarodnu odbranu i dru-'
štvenu samozaštitu pod neposrednim rukovodstvom SKJ bili u stanju pre-
mostiti poremećaje u funkcioniraidu vlasti. Tek u intimnim kmgovima
moglo se ponešto čuti. Služba vojne bezbjednosti povremeno je dopirala
d ^ t^ o v ih ocjena. Njezine ocjene uvijek oslikav^ući cmu stranu raspo-
ložei^a u JNA, bile su stereotipne. Naviknuti na takve ocjene Službe bez-
bjednosti, staiješinama na komandnim dužnostima otupio je instinkt da
uoče ono pravo što upozorava na ozbiljne probleme i istinska kretanja. S
dmge strane, Služba bezbjednosti se bpjala otvoriti stvaran problem kada
bi ga osjetila. Različito su se razumijevala moja ohrabrivanja i podrška
koju sam u tom smislu pmžao, od pre^erivanja do ocjene da sam sa svo-
jim mandatom prolazan, a što poslije idco se istrče. Imali su za sobom du-
go iskustvo i ne malo sluč^eva kada su platili „prerano kukurijekai^e".
General dr Sreten Čupić, kada smo obojica bili u mirovini, prepričao mi
je razgovor među visokim staiješinama u Komandi I. armije u Beogradu
poslije jednog mog izlaganja - čudilo ih je, „odakle ovom čovjeku toliko
hrabrosti". Služba bezbjednosti JNA nije se sinjela miješati u civilne
s^ukture, posebno ne u mkovodstva. Samo kraće vrijeme nakom odlaska
R :^ovića, general Ivan Mišković načelnik Službe vojne bezbjednosti
bio je dobio od Tita šira ovlašćei^a, što je brzo platio, s pravom ili bez
prava - ne ulazim u to. Međutim, to se iskustvo zapamtilo. Dolaskom ge-
nerala Dane Cuića za načelnika Službe bezbjednosti sva ovlašćenja izvan
vojske su dokinuta. Nama u JNA, konkretnije meni koji sam kao ministar
rukovodio i bio odgovoran za ponašaiqe vojne službe bezbjednosti, posta-
vilo se pitai^e kako doći do relevantnih infbrmacija. Poslije Tita, SDB Ju-
goslavije više ih nije imala. Republička rukovodstva nisu propuštala in-
fbrmacije u Federaciju kada bi ove otkrivale ozbiljne probleme u republi-
ci, pogotovu rukovodstvima. Mogao bih navesti brojne prindere manipu-
lacija n^važnijim informacijama. Spomenut ću samo dva. Stane Dolanc
kao ministar unutrašnjih poslova i mkovodilac državne službe bezbjedno-
sti u vrijeme pripreme Olimpijade - Sar^evo '84. nalazi u SDB Bosne i
Hercegovine Ijude ili čovjeka koji mu d^u podatke, da se predsjednik
Olimpijskog komiteta Branko Mikulić bavi nezakonitim radnjama i izvia-
či ličnu korist iz uvoza opreme i sredstava za Otimpijadu. Dolanc pokreće
mehanizam Mikulićeve odgovomosti, a ov^ oštro uzvraća. Neće ni da
čuje o bilo kakovoj odgovomosti, nego postavlja pitaide odakle Doiancu
56
informacije jer ih služba bezbjednosti Bosne i Hercegovine zvanično nije
dostavila. Vlada Milke Planinc po nalogu Predsjedništva SFRJ formirala
je komisiju da ispita zakonitost posiovanja Olimpijskog komiteta. Utvrđe-
no je, da se u svemu radiio strogo po zakonu. Izuzetak je bio upućivanje
milicije BiH da preuzme pratnju roba od granice SFRJ preko Slovenije i
Hrvatske do Sarajeva, zašto nije tražena dozvola SUP-a navedenih repu-
blika. Zajedno s Milankom Renovicdm predsjednikom Predsjedništva
BiH i Matom Andrićem ministrom unutrašnjih poslova BiH bio sam od-
ređen da raspravimo slučaj i smirimo sukob Dolanca i Mikulića. Slučaj je
raspravljen i skinut s dnevnog reda, ali ne i sumnja u ponašanje Savezne
uprave državne bezbjednosti.
Javnosti je nešto više poznat slučaj Pavia Gažija ministra unutra-
šnjih poslova Hrvatske. Bio sam uvučen u ov^ siuč^ i doživio sam, da
me rukovodstvo Hrvatske teško osudilo za podršku i sumnjive veze izme-
đu JNA, mene lično i vojne službe bezbjecdnosti s Gažijem. Od Gažija
smo primili depešu s optužbama na račun hrvatskog rukovodstva, Jure
Biiića posebno, da spremaju politički udar. U depeši je za Juru Bilića na-
veo, da se ovaj za vrijeme posjete Sibiru u razgovorima s Rusima ponu-
dio na nedvosmislen način. Depeša je bila naslovljena na mene, kao pr-
vog i Dolanca, kao drugoga adresanta. Bio sam iznenađen da je depešu
naslovio na mene, a ne na Lazara Koliševskog predsjednika Savjeta za
zaštitu ustavnog poretka, s obzirom da se Dolanc nalazio u posjeti Tur-
skoj i Bugarskoj. Sve što sam mogao učiniti bilo je da upoznam Kolišev-
skog i da informaciju do Dolančevog povratka ne prenosimo dalje, a onda
reagiramo prema zajedničkom stavu. Koliševsld je s infbrmacijom upo-
znao Vjdoja Žarkovića, a ov^ ostale čianove Predqedništva. Saznaio je
rukovodstvo Hrvatske i postavilo pitaqe zašto je depeša posiata meni od-
nosno JNA, a ne Koiiševskom. Z^edno s JNA stavijen sam na optuženič-
ku kiupu prije nego što sam biio što uspio razjasniti. U optužbe Gažija, da
se priprema državni udar nisam vjerovao. Biie su suviše naivne, udari se
ne priprem^u i ne izvode na način kako ih je predstavio Gaži. Biiićeva
suradnja s Rusima odudaraia je od osnovne iinije optužbe da je udar pod
zapadnim u^ec^em. Očito je Gaži pisao u uzbuđenju siuš^ući neobuzda-
ne napade na Federaciju - u PredsjednišA'u, CK-u, Saboru Hrvatske. Biii
su se vremenski zgusnuii, pa ga je uhvatio strah da će događaji preteći
bezbjednost za koju je odgovarao. Sasvim sam razumio dobronamjemost
Gažija, aii u postojećim odnosima u Federaciji i repubiikama ona nije
mogla proći bez oštre reakcije.
Hrvatsko rukovodstvo nije propuštaio priiiku za razračun s nama u
Federaciji, aii i međusobno, jer je odnos prema Federaciji varirao među
grupama. Gaži je bio izveden pred saborsku komisiju, oduzet mu je man-

57
dat ministra unutrašnjih poslova i bio je umirovljen. Isključen je iz CK
SKH, a zatim i iz članstva SK. Optužili su ga, da je surađivao s mađar-
skom obavještajnom siužbom posredovanjem jednog Mađara, viasnika
privatne kompanije u Beču, a koja je radila s „Podravkom" iz Koprivnice
gdje je Gaži nekada bio direktor. U progonu Gažija isticao se Mika Špi-
Ijak, čiji je sin Vanja bio pred hapšenjem zbog maiverzacija u INI, o če-
mu je podatke posjedovala Služba unutrašnjih poslova Hrvatske. ŠpHjak
je bio predsjednik Predsjedništva SFRJ, a zatim predsjednik CK SKH i
imao je u svojim rukama sve mehanizme za progon Gažija. G ^ija se ipak
nije uspjeip strpati u zatvor. Za to nije bilo argumenata, kao ni za poHtič-
ku i moralnu diskvalifikaciju, što bi bilo još teže od zatvora.
Za vrijeme vježbe u Makedoniji na mene se vršio snažan pritisak.
Vježbi su prisostvovala državna i partijska rukovodstva Federacije i repu-
blika. Iz Hrvatske su bili Milutin Baltić predsjednik državnog i Josip Vr-
hovec predsjednik partijskog predsjedništva i Mika Špiljak predsjednik
Predsjedništva SFRJ. Tokom vježbe, za vrijeme pauza i po završetku nisu
se dali „skinuti". Bilo je aluzija i na pokretanje postupka za moj opoziv s
dužnosti ministra, s obzirom da sam predložen iz Hrvatske. Znao sam da
to ne mogu učiniti. Odnosi u Federaciji bili su isprepleteni različitim inte-
resima, da su i imali tu moć nisam imao namjeru popuštati. Bilo je više
nego očito, da se radi o razračunu grupa za i protiv Gažija, sve drugo bila
je forma i licen^eije. Odbio sam svaku da^nju raspravu i oni su razumje-
li, da JNA i ja lično čvrsto stojimo na objema nogama i da se nemamo na-
n^rupovjjati.
I poslije odlaska Gažija nastavljeni su pokuš^i da se JNA zarati s
rukovodstvom Hrvatske. Odnosi sa Slovenijom bili su duboko poremeće-
ni već nakon XIII kongresa SKJ i sukoba oko koneepcije općenarodne
odbrane. Sukobi će se samo pojačavati slijedećih godina i u 1987. i 1988.
g. doživjeti vrhunac. Služba državne bezbjednosti se postarala da se to
dogodi i s Hrvatskom. Beogradska sredstva javnog inlbrmiranja - „Politi-
ka" i Radio Beograd - u sluč^u ubistava vojnika u Paraćinu optužila su
JNA, da je nesposobna kontrolirati svoje unutrašnje odnose i zaštiti vojni-
ke te postavila pitarje, koliko će tek biti sposobna zaštititi zemlju od na-
dolazećeg nacionalizma. Rukovodstvo Hrvatske - Ante Marković i Stan-
ko Stcjčević podržavali su JNA u toj i drugim prilikama. Zdravko Mustać
načelnik SDB u federalnom ministarstvu unutrašrgih poslova „zabunom"
šalje podatke naše obavješt^ne službe u Zagreb i oni dospijevaju u ruke
Markovića i Stojčevića, a riječ je bila upravo o rgima. Te je podatke naša
služba bila dobila od jednog stranog obavještajca koga su pratile sve slu-
žbe: republičke, pokrč^inske i naša armijska i sve što se od tijega saznalo
bile su obavezne dostavljati SDB-u SFRJ, ali isključivo za i^ezinu upo-

58
trebu. Da li su se te obaveze držaie i druge službe ne znam, vjerujem da
nisu. Da sam znao za navedenu informaciju ne bismo je proslijedili. Ad-
miral Stane Brovet učinio je to rutinski, kao što je činio i s drugim inibr-
macijama te vrste. Materijal nije posebno teretio dvojicu rukovodiiaca iz
Hrvatske, naročito ne politički. Upravijena je u Zagreb s namjerom, da im
se pruži dokaz da ih armijska služba prati, a to znači da sam umiješan i ja
iično, i da se pridruže napadima štampe u Beogradu. Stojčević mi je po-
slao materijal, razjasnio sam sluč^ s Brovetom i otputovao u Zagreb. Vr-
lo brzo smo se Stojčević, Marković i ja složili da je riječ o podvali i naši
odnosi su ostali nenarušeni.
Ponašanja SDB-a govorila su više od bilo kojeg drugog segmenta
državmh funkcija kamo su zapravo dospjeli odnosi u Federaciji, među re-
publikama i odnosi s JNA. Armiji se još uvijek n^više vjerovalo, ali me-
šetarenja oko t^e i njezino potkopavanje bivalo je sve očitije kako se kri-
za razvijala - prodorom nacionalizma u Sloveniji i Hrvatskoj, strahom od
srpske hegemonije polovinom '80-ih, a naročito poslije VMI sjednice CK
SKS. Mi smo u JNA morali izvući zaključke i ne dozvoliti da nas drže u
zabludi i navedu na tanak led. U ličnitn odnosima rukovodećih Ijudi i naj-
boljih operativaca u službama obavljala se razn^ena infbrmacija: kupova-
lo i prodavalo. Ipak se do pravih i pravovremenih inlbrmacija doiazilo vr-
lo teško. Isti je sluč^ bio i u suradnji sa stranim obavješt^nim službama.
Formalno je sve išlo preko SDB-a Federacije, a u stvari su repuMičke
službe radile neposredno. JNA je morala imati uvid u cjelinu na tqu reie-"
vantnih podataka. Nama je bilo potrebnije nego drugima da znamo s čim
se u zemlji i na granicama možemo sresti. Nismo žaiiii truda da se preva-
ziđe zatvorenost republika prema centru države. Bio je to Sizifbv posao.
Blokada prema Federaciji bivala je sve veća kako se sukob među republi-
kama širio i poprimao razmjere nacionalnih neprijateljstava.
Ne mogu ulaziti u ulogu službi državne bezbjednosti u narastanju ju-
goslavenske krize, pa sve do razbijanja zemlje i rata koji će se voditi četi-
ri godine. Siguran sam, da su otie bile od većeg značaja i nose više odgo-
vomosti nego što smo to do sada uspjeli saznati.

2. M odčraue, orgamzac^: t
^oMtaMdovat^M orMŽan:?n .ywagawa

Budući da nismo bili spremni suočiti se s realnošću situacije koja je


nastajala, bili smo prisiljeni raditi ono i onoliko koliko je društvo, njego-
ve vodeće strukture i saznanja visokih statješina JNA moglo akceptirati.
59
Odlučili smo otvoriti problem širih i^anrednih priiika u zemlji podudar-
np s vojnom intervencijom izvana. Locirali smo moguće okolnosti na ju-
goigtpčno vpjište (JIV)^ gdje su nedavna iskustva s Kosova mogla poslu-
žiti kao model prirnjenljiv i na ostale dijeiove zemlje, u kojima bi se mo-
gli dogoditi slični nacionalni ili socijalni nemiri. U komandno-štabnu rat-
nu vježbu nazvanu „Sloga *83." uključili smo federalno državno i partij-
sko rukovodstvo, rukovodstva republika Srbije, Makedonije i Cme Gore i
pokr^ine Koseva kao neposredne sudionike, rukovodstva ostlaih repubh-
ka kao posrednike i sudački aparat. Komande r štabovi JNA i TO na JIV-
u radili su po planovima za takvu ratnu varijantu, a Generalštab i Mini-
starstvo odbrane shodno svojim ulogama u štabu Vrhovne komande. Pri-
premljenim elaboratom za vježbu, osnovnom situacijom i presjecima po
etapama rata uveli smo učesnike u ozbiljne probleme. Napadač je prešao
granicu, probijao se napadnim klinovima u dubinu teritorije, vazdušnim
desantima i masovnim udarima avijacije prekrio veći dio jugoistočnog
vojišta, a nacionalističke pobune izbile su u nekoliko rejona. Neki od uče-
snika, koji su imali šire ratno iskustvo kao Cvijetin Mijatović na prinijer,
shvatili su našu pravu narnjem i davali nam po&šku. Dmgi su nas upozo-
ravali da ne odemo predaleko. Posebno kada se radilo o lociranju rejona
pobune, proglašavanju vanrednog stanja i upotrebe omžanih snaga u li-
kvidaciji žarišta. Samo su republike i pokr^ine imale pravo davati pcjene
bezbjednsoti na svom podmčju. Sve dmgo bila je uzurpacija njihovih
ustavnih prava, a ukoliko to radi JNA i neposredna opasnost po ustavni
poredak zemlje. Malo se tko zabrinuo zbog gubitka kontrole nad dijelom
teritorije, problemima mobilizacije, manevra snagama i ratnim rezervaina
u nastalim uvjetima. Otvaraio se i pitanje dobro poznato u Generalštabu -
previše rezervi Ijudstva, hrane, goriva i dmgih materijalnih dobara u Vpj-
vodini, Slavoniji i još nekim dijelovima zemlje, a premalo u Makedoniji,
Cmoj Gori, južnoj Srbiji. U jednom času, kada su cestovne i željezničke
komunikacije dolinom Morave i preko Kosova bile prekinute i Makedo-
nija ostala odsječena od centralnih dijelova zemlje, pred neizvjesnošću
unutarnjih nemim i sukoba, prekinuli smo vježbu. Bilo bi previše da se
odjednom sve provari, ali smo istakli dovoljno problema da možemo le-
galno raditi na unapređenju priprema u JNA, TO i odbrani zemlje u iz-
vanrednim prilikama.
Poslije izvršenih analiza vježbe pred skupom najviših rukovodilaca
zemlje i omžanih snaga izvukli smo zaključak, da je neophodno unaprije-
diti cjelokupan sistem ONO za djelovanje u složenim uslovima napada
spolja i unutamjih nemira u zemlji. Kako se radilo o svježim iskustvima
nacionalističke pobune na Kosovu i već dmgoj godini produbljene soci-
jalne krize, nije bilo teško prihvatiti opći zaključak. Mnogo je teže išlo s

60
promjenama koje je bilo potrebno učiniti u oružanim snagama da bi se
postiglo jedinstveno komandovanje i iz i^ega iskijučiia repubiička rukp-
vodstva. Problem je suviše duboko zadirao u ustavni sistem zemlje i bilo
je preambiciozno da na zakijučcima jedne štapske vježbe nametnemo sa-
veznim i republičkim rukovodstvima novi sistem rukovođenja i koman-
dovanja oružanim snagama. Bit če nam potrebne tri godine da bismo
uspjeli, ali ni tada do kraja.
JNA i TO će se postepeno osposobljavati za rješavanje krizne situa-
cije u zemlji. U dvije godine formirani su tzv. gotovi bataljoni spremni
odmah stupiti u borbu. Bilo ih je ukupno dvanaest. Bataljoni vojne poHci-
je su brojno ojačani, bolje naoružani i opremljeni. Bilo ih je po dva u sva-
koj armiji i tri u SSNO-u, ukupno devetnaest. Od pitomaca vojnih škola i
akademija organizirani su i obučavani četni i bataljonski sastavi za dej-
stva u protudesantnoj odbrani i kriznim situacijama. Organiziran je brz
vaz:dušni transport i ubrzano su građeni pomorsko-desantni čamci i bro-
dovi za intervencije duž obale i na otocima. Helikopterima su uvježbavani
taktički desanti, uz vatrenu pripremu i podršku. Počela je proizvodiua i na-
bavka posebne policijske opreme i borbenih sredstava za ulične borbe ka-
ko bi se kontrolirali iskrsii nemiri. Proširen je i modemiziran centar za di-
verzantsku i protudiverzantsku obuku kroz koji je godišnje proiazilo stoti-
ne starješina, vojnika na ugovorenom roku i rezervnih vojnih obveznika.
Najsporije je išlo s^oktrinorh, posebno taktičkom upotrebom nave-
denih i svih drugih sastava. Radilo se o oportunizmu - da se otvoreno ne
pokaže da se spremamo na unutr^nje sukobe. Tada to nitko nije htio ra-
zurnjeti. Živjelo se u uvjerenju da unutrašiiji sukobi širih raztnjera, pogo-
tovu građanski rat, u kojima bi morala sudjelovati JNA naprosto nisu mo-
gući. Baš naprotiv, naišli bismo na osudu Armije, koja, kao da se pripre-
ma za vrio sumnjive zadatke. JNA se sve vrijeme sunuijičija, a u drugpj
polovini '80-ih direktno i napadala, & je pobjegla ispod kontroie društva
i da svojim neustavnim ponašanjem prijeti.
Prioritetno iješenje koje smo morali tražit! biio je komandovai^e te-
ritorijalnom odbranom (TO). U koncept općenarodne odbrane bila je
ugrađena ideja nacionaine - repubiičke vpjske, teritorijaine odbrane. Na
iskustvu Hrvatske 1971. i Kosova 1981. g. vidjelo se da, u slučž^u ozbilj-
ne unutan^e krize TO može biti upotrebljena protiv zajedničke države i
njezine vojske. Kao neposredan zadatak nametalo se potčiiuavanje jedin-
stvenoj komandi oružanih snaga na svim razinama, a ne jedino Vrhovnpj
kpmandi. To je značilo isključiti republička rukovodstva iz sistema ko-
mandovanja oružanim snagama i oružanom borbom. Četiri jedinstva stra-
tegije odbrane: jedinstvo ratišta, oružanih snaga, oružane borbe i svih vr-
sta otpora i jedinstvo komandovanja, nisu mogla biti spoma.
61
U rgpjnbKkama nije bilo spremnosti da se odreknu svoje vojske.
Upravo to se smatraio veiikim dostignućem nacionaine - državne suvere-
nosti republika. Tražiio se da TO bude naoružana kao i JNA, modemom i
teškom ratnom tehnikom. TO je brojno bila veća od ratne JNA. Biii smo
već stigii do rasprava da ii u TO organizirati divizijske i korpusne sasta-
ve. Dakle, do potpuno dviju uporednih vojsM. Nama su se postavijala oba
aspekta - i politički i vojni - komandovai^a i rukovođenja oružanim sna-
gama. Poiitički je dovoljno objašnjen i on će se u međunacionainom ratu
1991 - 1995. iskazati na tako očevidan način, da nema potrebe za dalj-
njim dokazima. Načelna potčinjenost TO Vrhovnoj komandi nije ništa
znhčila, najmanje je osiguravala jedinstveno komandovanje svim oruža-
nim snagama zemlje. Na strategijskom i operativnom nivou organizirala
se suradnja i sadejstvo, a na taktičkom nivou - potčinjavanje teritorijainih
jedinica, ako dejstvuju u zoni odgovomosti taktičkih sastava JNA. Štabo-
vi TO ni tada se nisu potčiiijavali komandama JNA. Da su anđeli, koman-
danti dviju uporednih struktura^vojski na istom prostom, ne bi mogli be-
nevolentno, pravovremeno i uspješno organizirati suradnju u ratnim uvje-
tima kod stalnih prornjena borbene situacije, popuštati jedan dmgome i
prepuštati komandovat^e. Uza sve to, zakonom o ONO i strategijom om-
žane borbe koje je usvojila Skupština odnosno Predsjedništvo SFRJ bilo
je prgdviđeno da snagama na privremeno zauzetom teritoriju (PZT), a to
je u radikalnoj ratnoj varijanti mogao biti veći dio države, komandnju šta-
bovi TO potčinjeni republikama, a preko ovih Vrhovnoj komandi - Pred-
sjedništvu. Sjećam se posjete načelnika Generalštaba Velike Britanije ko-
ji mi je, nakon našeg tmda da mu u poduljem izlaganju objasnimo si-
stem ONO, postavio jedno vrlo jednostavno pitanje: ,J(dco^admirale mi-
slite da ćete upravljati i komandovati tim složenim sistemom?" Profesio-
nalnom vojniku bilo je jasno da naš sistem komandovai^a ne bi izdržao
iskušenja rata, sve da se i nisu umiješala politička pitanja i međunacional-
ni odnosi.
Stvarao se i krijumčario i treći dio vojne organizacije, kojeg su neke
republike pod svaku cijenu htjele izvući ispod kontrole Vrhovne komande
- Predsjedništva SFRJ, uz n^različitija obrazložei^a. Do pojave je najpri-
je došlo u Hrvatskoj 1971. g. - tzv. omladinski odredi. General Srećko
Manola, tada komandant TO Hrvatske twdio je da nema potrebe da se
omžane snage opterećuju omladinskim odredima. Njih, za različite lokal-
ne zadatke, može drganizirati svako selo, naselje, mjesna zž^ednica. Smi-
sao je bio da preko stmkture TO, ovi sastavi ne budu uppće pod Vrhov-
nom komandom oružanih snaga negd pod neposre&om repubhčkom kp-
mandom. Argumenti generala Manole bili su odbačeni jer je 1971. g. bilo
više nego jasno na što se cilja, tako da to nije moglo promaknuti ni vpjsci.

62
ni drugim snagama u Jugoslaviji suprotstavljenim hrvatskom nacionali-
zmu. U Sioveniji stvari s tzv. narodnom zaštitom nikad nisu dovedene do
kraja. Slovensko rukovodstvo upomo je tvrdilo da narodna zaštita nije na-
oružana odnosno da je naomžana lovačkim puškama i sličnim omžjem i
da s milicijom, posebno u graničnom podmčju, može obavljati poslove
pogranične kontrole un^esto tzv. prostome strukture TO. Prostoma struk-
tura TO je dio omžanih snaga i ujezina upotreba ima pohtičke imphkacije
u zemlji i kod susjeda u inozemstvu. Daljnje objaši^enje je prolazilo od
wlo pozitivnih iskustava iz NOR-a s narodnom zaštitom u okupiranim
podmčjima Slovenije.
U dokumentima XIII kongresa SKJ zabilježena je moja vrlo oštra
rasprava s Francom Popitom predsjednikom Komisije pri CK SKJ za
ONO i još nekim slovenskim vodećim komunistima o cjehni koncepcije
ONO i posebno, o narodnoj zaštiti. U kongresnoj deklaraciji ona nije
uspjelunaći mjesta. Nikad dozvoljena, bez ustavnog statusa i regulative u
važećim zakonima o općenarodnoj odbrani, narodna je žaštita organizira-
np dočekala rat 1991. g. Prethodno naomžana, a već od početka obučava-
na za oružanu borbu u ovom je ratu bila iskorištena protiv JNA. Na deta-
Iju narodne zaštite mpže se naći jedna od znač^nih potvrda odluke slo-
venskog mkovodstva, onog socijalističko-komunističkog, o otcjepljenju,
u krajnjem slučaju, uz upotrebu vojne sile.
Vojni aspekt izmjene sistema komandovanja proizlazio je iz studije
vježbi i provjera vojno-ratnih planova u 1981. i 1982. g. Vrlo oštro su se
isticala dva problema. Prvi, da li ćemo agresiju, pogotovu iznenadnu, ko-
ja je uvođer^em novih strategijskih doktrina postč^ala sve opasnija, moći
prihvatiti gotovim snagama - mimodopskom armijom. Bilp je jasno da
ratne snage ne možemo dpvoljno brzo mobihzirati, razyiti i pripremiti ^
izvrše tzv. strategijski prihvat, prime prvu bitku. Odgovor ha ov^ pro-
blem uvjetovao je cjelinu strategije naše odbrane i doktrinu vođenja om-
žane borbe. Zaključenpje, da &ontalni i kombinirani oblikborbe nećeino
mom jnimjenjivati u početnom periodu rata, kada je on n^prin^ereniji.
Rečeno običnim riječima - nećemo moći voditi borbu pd M me^anice, a
da ne napustimo veliki dio prostora. Mobilizaciju i razvpj snaga morat će-
mo vršiti u najtežim uvjetima prvog udara i prodora grupacija agresora i
mobilizirati se od &onta i s prvog pojasa odbrane unazad. S obzirom na
dubinu prostora„ternpo i dubinu napada suvremenih vpjnih smpacija. to
bi bilo gotovo bezizgledno. Proizlazilo je, da bismo i partizanski oblik
oružane borbe piorah razvijati u najnepovoljnijim okolnostima, bez
o^onca na dejstva ošnovnih i najbolje naomžanih fbrmacija oružanih
snaga koje ne bismo uspjeli mobilizirati. Novi modaliteti vojnog inter-
vencionizma i strategijski modeli agresije polazili su od namjere da kr^-

63
t^i^i^hod rata približi se t^egovom počeku. Težnja, da se odmah prvom
bitkom odlučujuće utječe na ukupan ishod ratnog procesa bili su doveli
našu koncepciju, strategiju i doktrinu odbrane pred najozbiljniji izazov.
Ona je u svojoj osnovnoj pretpostavci polazila od sasvim suprotnog -
produženog rata u prostoru i vremenu, koji bi odgovarao masovnoj ornža-
noj borbi i otporu, n^primjerenijem korištenju prostora i oblicima borbe
koje smo pripremali - strategiji kombiniranja svih iaktora rata, oblika i
sredstava oružane borbe.
Bili su to više nego dovoljni razlozi da preispitamo ukupnost vpjnog
sistema i strategije odbrane i na općim osnovama koncepcije ONO dogra-
dimo ili mijenjamo važeća iješer^a.
Drugi, da bi se strategijski nivo vođenja oružane borbe izgubio u
mnoštvu operaeija što bi ih izvbdila armija u ratu. Ocijenjeno je, da bi se
na čitavom ratištu izvodilo i do deset operacija istovremeno, mčun^ući
na napad samo jedne grupacije - NATO ili VU. U sluč^u„isturene od-
brane" druge vojne grupacije na našu teritoriju, dakle pri agresiji i s d^ge
strane, moralo bi se izvoditi još pet do šest operacija. Svejii se one mora-
le objedinjavati u Vrhovnoj komandi, što bi bilo nemoguće. Konstatirali
smo, da je neophodno uvesti strategijske nivoe komandovar^a i rukovo-
đenja na vojištima. Vojišta su se vrlo lako uočavaia, kako u geostrategij-
skom pogledu tako i po giupiranju snaga jednog i diugog bloka na prav-
cima koji su vodiii u našu zemiju ih preko naše zemLje k dubijim ciljevi-
ma na evropskom, sredozemnom i bhsko-istočnom ratištu. DaLLsmo za-
datak Generalštabu i izložili pravce mogućih iješei^a. Na zadatku se radi-
lo više od dvije godine. Konačne odluke donijete su početkom 1987,. g.
Trebalo nam je više od godinu dana da uvjerimo Predsjedništvo SFRJ,
predsjedništva republika i pokrajina, rukovodstvo CK SKJ - posebno Po-
pitovu komisiju za općenarodnu odbranu, Vpjni savjet i Savjet narodne
odbrane, umirovljene generaie s važnih ratnih i poratnih iunkcija da nam
pomognu da se razjasne i prihvate nove stnikture R i K reorganizacije
oružanih snaga (korpusne i brigadne organizacije uinjesto divizijske) i u
drugim važnim poslovima kpji su bih pred nama.
Odluke su donijete uz mnogo lobirai^a. Tada već ništa nije prolazilo
bez pripremijene podrške. Dvije^u repubhke Slovenija i Bosna i Herce-
govina izgubile komande armija. Cma Gora nije imala armiju, ah je sa-
mostalan kprpus u Titogradu bio u sličnom statusu. Njegovo potčinjava-
nje komandi vpjišta u Skoplju, a ne u Beogradu naišlo je na otpor. Na sve
strane izražavala se otvorena sumnja u naše prave nainjere i ciljeve. Jugo-
slavenski etnički problemt su se zgušnjavah, a zemlja prolazita kroz du-
boku ekonomsku i dmštvenu krizu. Nisu nas razumjeli čak ni oni, od ko-
jih smo to pon^prije i ponajviše očekivali. Pronalazih su se raziičiti moti-
64
vi da nas zaustave, sve do pitanja osobne zavisti. liustrirat ću to prepi-
skom* između generala Nikole Ljubičića člana Predsjedništva SFRJ, naj-
kompetentnijeg u Predsjedništvu za vojna pitairja i mene, kao ministra
odbrane, iz septembra 1986., kada se novo iješenje organfzacije oružanih
snaga bilo već našlo i objašnjavalo strukturama vodećih Ijudi u Federaciji
i republikama.
Pokraj svih vojno-strategijskih argumenata, osnovni problem koga
smo novom organizacijom R i K oružanim snagama h^eli riješiti bio je
društveno-političke naravi. Nacionalizam je kao paprat bujao na sve stra-
ne. Vrlo izrazito u Sloveniji, a tek nešto kasnije, otvoreno i u Srbiji. U
Hrvatskoj prikriveno i ustrašeno porazom u 1971.g. vrebao je ozbiljan za-
plet u Jugoslaviji, da bi izbio u prvi plan. Smatrali smo, da u takvim okol-
nostima, a one su vremenom mogle biti samo gore, vojno-strategijsko
grupiranje ne bi se smjelo poklapati,.s republičkim granicarna. Već smo
ranije bili donijeli intemu odluku da komandanti armija u armijama čije
su se zone odgovomosti poklapale s granicama republika ne bi smjeli biti
iz odnosnih republika, a oni i komahdanti TO republika - osim u iznim-
nom sluč^u - ne bi smjeli biti iste nacionalnosti. Novom organizacijom
mkovođei^a i komandovanja republički i pokrajinski štabovi TO posTali
su potčinjeni komandama vojišta. Izmijenjeh je raniji stav, da snagama na
privren^eno zauzetim teritorijama obavezno komanduju štabovi teritori-
jalne odbrane. Takav stav bio je u suprotnosti s bitnim principom nove
organizacije komandovanja da komande vojišta komanduju svim snaga-
ma na vojištu, bez obzira da li su ga dijelom (čak i većim dijelom) zapo-
sjele agresorske snage.
Mora se imati u vidu, da su nam vojno-strategijski argumenti rela-
tivno uvjerljivi 1982. g. jako oslabili 1 9 8 ^ . i kasnije. Dvije supersile po-
čele su razgovore o razoružaiju, smai^enju napetošti i izgmdnji međusob-
nog povjerenja. Godine 1985. dolazi do prvog susreta Gorbačov-Regan u
Rejlqaviku. Počela je rasprav&o uklanjanjujaketa srednjeg i malog dometa
u Evropi i smanjenju konvencionalnih snaga i naoružanja vojnih blokova.
Otvoren je problem smanjenja ukupnih nukleamih potencijala suprotsta-
vljenih snaga. Rat među blokovima gubio je na aktualnosti. Jednako, ne-
stajala je opasnost napada na Jugoslaviju s radikalnim ratnim ciljem.
Uz sva popuštanja vojno-strategijskih suprotnosti u Evropi i sma-
njenja opasnosti od vai^skog napada na zemlju, mi smo ustr^avali na
promjenama u organizaciji i rukovođenju našim oružanim snagama.
Glavni razlozi radi kojih smo ušli u pronijene postajali su, kako je vrije-
me odmiealo, sve uvjerljiviji. iJvjerljiviji za one koji su nanajeravali bra-

V. str. 66,67.
65
nFE&CEAHHnnW - FREMJEPMSTVO SFM
HUEDSEĐSTVO SFM — nrEACEAMEACTBO HA C^M
SluSbeno

9. aeotembar 'fB6tfaA/Eod.
BEOn'AA- BE06MD-EEATFAA

ADMIRM. FICCE

^EOGRAD

Dcuže Bran]!o,
Priča se, đa je na kursu ko ji je sac organlzovK!,
počethbm juna sa t^iubličkim tuhovodiocijna, iznošsjo, kad se govorilo
o novoj organizaciji i kcmndovanju JNA - da je stara organizaeija pati-
la od slabosti - što je razđvajala, slabila, pa i razbijala jeđinstvo
Jugoelavije.
T!isHm da je to teSka ocjena, a vjerovatno i nepo-
tr^ M , je r ta organizacija koja je nastala krajam šezdesetih i početkom
sedandesetih godina izdržala je! <i±a hrvatskog separatizma, srpshog libe-
ralizttta, ttaisedonskog ekstremizta i slovenačkih pcobiettia sa oestama i dt. i
nije oslabila Jugoslaviju.
Nije ukusno tako o totB govoriti^ je r se sa
istom slrdio đtug Tito, a n ije ni potrebno je r za novu organizaciju i sis-
tem komandovanja iznosili ste niz drugih argumenata.
Medjutim, ako se otvata takva dishusija, onda bi
trebalo skupiti sve one penzionisane generale, pcttočnlke saveznog setkre-
tara, načelnike Generalštaba, kcmanđante armija, vidova i kemanđante glav-
nih t^tubličkih štabova iz tog perioda do osamđesetih godina - da i eni

Mislim da sve to nije potrebno.

66
DrMpM

Družg

PrMt^o 3đ7!t Rzae cd 5. eepierš^M o .p ., pc H?: Kim


že^tc redt o ee pptvrffo M semtnarM sa repMMtč^tm ^ po.bv;^M8/ci&!!
rM?ćcwJ^eMM t dt,7etom JeM?! ^^MJt fz orpcme t oppaMtsoc^jđ Pe&Mctj#.
B^^o je r t j e J t o orMŽcno^ ^om&t, orM&m^ sMgam t pott-
^i!M t pe&no je & sc&Jnja; orpcntscctjc ne obesbjed^Mje to jedtnetvo M
pott-eb!M/j m jert. Ftje Mfo r tje J t o jed^nsčOM VMpoefaP^je.
Do Ttl^je tz^ojfentA Ms^oga, a Po SM Pt cppMmentt
Aoje t W MptsmM Msooja^, ne MIo s^HnMe počp^e & po^rec&mo i pre-
^Zo^emo sno&jne promjene MBtX. B!s treM 3c&0M0ttt & SM se opdt MsZoot
M^o^-ZsB Z?t oođtZf orMFcHM M:^!M Msmopo &mH tes^entZt, h:^o n eamoj sem-
Zjt ta/co t H o^rM^enjM te i!coJep i&t mog'Ze MSćcM cpasnosM.
&:& je t pocZ !cojtm MsZootm sa&Z&tja c o ^ t s a o tj a Bti!;
Msoojena ineM Je posnato, ibo ^ Mnjen^ca' & Je JMgosZooensZca naiwdna ormt-
ja M evtm pcrtod^m: pos'Z'Ztono Mt,fecaZa na jeMnStoo BP&/ m!!ar ea Zcoje
strone ow MZo nopa&HO. :
M je MZo počreM & se t ooom prtZt^om i^ r^ s ti MgZed ciMt-
ga f t t a ts p:os&g razZoga JSo je on MOtjeZc prt/nM&o prot^^ene !a& SM f7:
HoooefMorene oiicoZnoeM traKZe.
I H3 iicMjM, OMO nt^esM Za^o s n a & ^ promjene ^ao Zfto SM
mncgc pror.'tjeKe !cc.^e se traže M VsčavM, pa se o n^ima otvoreno raspMvZ&.
MtsZtm & ete preosJetZ^tvo prtmtM ćo ^to se prt.^!, c
moeaa t poagrtjava.

DrnparsM poz&av. ^ ,

ZB.sepćemZ!ra jSgS.

67
niti Jugosiaviju, ali naše su namjere postajaie sve jasnije i onima koji su
se spremaH za razbijanje Jugoslavije. Činjenica, da je odiuka donijeta uz
sugiasnost većine govori da je još početkom 1987. g. većina bila opredije-
Ijena za očuvanje Jugoslavije, z^edničke domovine. Već krajem 1987. g.
takovu odluku ne bi više bilo moguće ishoditi.
Kr^nji cilj našeg plana išao je dalje od onoga što smo postigli po-
četkom 1987. g. Imali smo nan^eru stvoriti jedinstvenu oružanu silu,
ostajući pri konceptu općenarodne odbrane. Većina nas u JNA osjećali
smo potrebu za dobro i široko organiziranom teritorijalnom odbranom i
kao vojnom organizacijom i kao pokretom najšireg organiziranja naroda
u općenarodnom odbrambenom ratu. Kao stručni Ijudi uočili smo ozbilj-
ne slabosti TO kao paralelnog vojnog sistema i organizacije, s vlastitim
sistemom komandovanja i rukovođenja, pozadinskom i drugim službama.
Dvije vojske na istom ratištu i u istoj oružanoj borbi pod dvije uporedne
komande nisu se mogle održati. U političkim prilikama u koje smo ulazili
s kr^a 80-ih bila je to neposredna opasnost za očuvanje zemlje, njezinog
ustavnog poretka, državnog i teritorijalnog integriteta.
Nova organizacija otvorila je mogućnosti za racionalizaciju i moder-
nizaciju oružanih snaga. Proces je započeo sa smanjivai^em veoma broj-
nih ratnih oružanih snaga od blizu 2,5 miliona Ijudi. Početkom 1987. g.
objavljeno je da su ratne oružane snage smanjene za 15%. U mimodop-
skoj JNA predviđeno je da se vpjnički sastav od 230.000 svede na
180.000, što je bilo smanjei^e više od 20%. Vrijeme služenja vojnog roka
skraćeno je na godinu dana, a počelo se i s uvođenjem nekoliko hiljada
profesionalnih vojnika. Izdaci za izdržavanje i opremanje vojske smanje-
ni su početkom '80-ih s 5,8% na 4,5% nacionalnog dohotka. Zbog stal-
nog godiši^eg pada vrijednosti dinara nekoliko se godina dobivalo manje
od 4%. Naučno-istraživački rad u svim područjima modemizacije omža-
nih snaga visoko je vrednovan, Radrovski i financijski osiguran. Od oko 2
- 4 % početkom '80-ih ova su izdvajai^a kr^em osamdesetih porasla na
8 do 10% ukupnog vpjnog budžeta. Osuvremenjen je sistem obuke tmp-
nog sastava, komandi i štabova. Školski sistem se relbrmirao i prilagodio
suvremenim zah^evima obriazovanja kadrova i proširenim osnovama ka-
drovske popune. Doškolovai^em podoHcira u oficirskim školama i aka-
demijama kao i dopunsldm vpjnim obrazovanjem rezervnih oHcira i nji-
hovim prijemom u aktivnu službu nastojali smo popraviti nacionalnu
struktum staiješinskog sastava koja je bila izrazito nepovoljna za kadar
slovenske, hrvatske i albanske narodnosti.
Pred sam kr^ 1987. godine donijeta je odluka o ukidanju vpjnih
okmga i odsjeka i prijenos mobilizacijskih poslova na dmštveno-politiČ-
ke zajednice. Proces njihovog ukidahja počeo je mnogo ranije i opiti su
68
trajali desetak godina. Savjet narodne odbrane postavio je zadatak Mini-
starstvu odbrane da se riješi anabronizma vojnih okruga, koje su ukinule
skoro sve vojske. U pogoršanim političkim uvjetima u zemiji činilo nam
se rizičnim ispuštati iz ruku poslove mobiiizacije, pa smo odugoviačiii.
Prihvatio sam da napravimo ustupak „podruštvljavanja" mobiiizacije ka-
da smo zauzeli stanovište, da će JNA ukohko dođe do eskalacije krize i
opasnosti opstatika preuzeti konrolu nad zemijom. U tom siuč^u bilo je
svejedno da li mobilizaciju oružanih snaga sprovode društveno-politički
organi ili vojni okruzi i odsjeci. Međutim, kada je JNA odustala od nave-
denog stava, dolazi do ozbiijnih probiema. Slovenija odbija siati regrute.i
vojne obveznike. Pokuš^ s ponovnim uspostavljanjem vojno-teritorijaine
organizacije u Sloveniji nije uspio.
Ministar odbrane general Kadijević i načelnik Generalštaba general
Adžić uputili su mi zanrjerke, da nisam smio dozvoliti ukidanje vojnih
okruga. Prihvaćam, da se JNA našla pred većim proMemima mobilizacije
nego da su postojali vojni okruzi i odsjeci. Ali ne vjerujem, da bi se s mo-
bilizacijom u Sloveniji i drugim republikama uspjelo, uz sve vojno-teri-
torijalne organe. ProMem je bio poiitičkog, a ne vojno-administrativnog
karaktera. Otvaraii su se mnogi novi probiemi osuvremenjivanja oružanih
snaga i aktuahzirali davno poznati. U potvrdu, izložiti ću skicu planiranih
protnjena u oružanim snagama koju sam s^činio neposredno posiije do-
nijetih odiuka početkom '87.g. i to u izvomom oMiku, bez obzira na moja
kasnija saznanja. ^

1. ONO - općenarodna odbrana sazdana na bratstvu i jedinstvu


i stabilnim međunacionalnim odnosima dovedena je u pitanje
kada su međunacionaini odnosi ugroženi;
Kao mala zemlja između dvaju Mokova nemamo dmge opcije;
Unijeti mehanizme zaštite ONO u krizi međunacionainih odno-
sa (iskustvo Kosova);

Podruštvljavat^e odbrane poiitički i normativno mijenjati.

2. JNA - mora se smanjivati i uspješnije modemizirati;


Sve više postt^ad proiesionaina vojska;
Naučno-istraživački rad mora dobiti na znač^u;
Imati konstruktivna rješenja, a proizvodnju pianski pripremiti
(to rade i dmge modeme omžane snage).

3. Komitete za ONO i DSZ ukinuti. Njihova Amkcija u sluč^u


da se sistem raspada od.DOČetka je bila iluzija.
69
4. JNA - pmvna država - višepartijski parlamentami sistem -
nepolitička vojska.
Objektivno, JNA sada ne može prjhvatid nepolitički status.
Postoje živi ijudi - komunisti koji su uš!i u JNA kao pohtičku
armiju. U nekoj drugoj organizaciji društveno-političkih odnosa
i državnog sistema to će biti moguće.

5. Z ^one i pravila unutrašt^ih odnosa osloboditi krutosti, civi-


lizacijski prevaziđenih normi, suvišnosti, tradicionahzma, soci-
jalnih apsurdnosti. Sačuvati JNA da sistem rukovođet^a i ko-
mandovanja ne uzurpira Ijudska i građanska prava čovjeka.

6. U vojnpj organizaciji- jednostatješinstvo, hijerarhija, disci-


plina. U rukovođenju odbtanom uspostavljati savjete, stručne
odbore i komitete i ugraditi ih u sistem. Umirovijene kadrove
ugrađivati u vojne savjete i savjete narodne odbrane Federacije i
republika. Vršiti demokratizaciju rukovođeDja preko !judi koji
zn^u proMeme, a nisu opterBĆeni direktnom odgovomošću.

7. Vojne koiektive razvijati kao korektive, inicijatore i koordi-


natore između vojne Mjetarhije komandovanja i !judi - statje-
šinskog i vojničkog sastava. Kolektivinia treb^u rukovoditi de-
mokratski izabrane osobe, a ne statještne jedinica.

8. Kadrovsko popunjavat^e - osobni dohoci morat će se „repu-


blički" formirati (ići dalje od sadašnjih tješenja);
Disperzija osnovnog vojnog škoistva na repuMičke centre tamo
gdje nema škoia, a postoje uvjeti kao što su vehki gamizoni:
Ljubljana, Skoplje, Titograd;
Slično i s višim razinama vojnog obrazovanja za što nije potreb-
na veiika infrastmktura.

Upućivane su nam kritike da se dogmatski i konzervativno ponaša-


mo; da kadar iz razvijenijih repuMika ne dobijamo jer ne poznajemo su-
vremeni marketing u propagandi vojnog poziva; da su premali osobni do-
hoci statješina i jednaki u svim repubiikama bez obzira na razvijenost i
raziičitost standarda; osporavana je obuka i komandovanje na jednom -
većinskom jeziku; prigovarano je da zanemarujemo kuiture manjinskih
naroda i da se oficiri otuđuju od nacionalnih intelektuainih sredina; da ne
prihvaćamo civilno služenje vojnog roka i da se pred vojnim sudovima
vode procesi onim vojnicima kojima savjest ne dozvoljava nošenje oruž-

70
ja; da odbijamo rasprave o obavljat^u vjerskih obreda u vojnim ustanova-
ma - kasarnama i bolnicama u vrijeme vjerskih praznika. Itd. itd.
Bilo je previše zahtjeva. Očito smo ulazili u novo vrijeme. Tražilo
se sasvim drugačije ustrojstvo vojske, a do tijega nije moglo doći bez sve-
ukupnih društvenih i političkih reformi. Za retbrme n^veći dio vodećih
kadrova u Jugosiaviji nije bio spreman. Relerendum u SKJ kr^em 1985. i
početkom 1986. g. pokazao je da je većina članstva za reforme, a većina
rukovodećih partijskih struktura protiv. U JNA brže je narastala svijest o
neophodnosti društveno-političkih prort^ena. U nju je svake godine dola-
zilo stotine hiljada mladih Ijudi iz svih kr^eva zemlje i najrazličitijih so-
eijalnih i kulturnih sredina. Oni su donosili nova shvaćartja. Nisu se mo-
gia zanemarivati dnevna iskustva u kontaktu s mladim generacijama voj-
nika i statješina. U vodećim strukturama Armije došlo je relativno brzo
do saznanja da se smjelije mora zakoračiti u promjene. Oko toga smo se
razišli s vodećim institucijama zemlje i počeli sve otvorenije upućivati
kritike partijskom i državnom rukovodstvu. Tražili smo promjene uz rizik
da nas sumnjiče i osude, što se na kraju i dogodilo.
Pred navalom novih problema nismo se uvijek i brzo snalazili. Poče-
la je utrka s vremenom. Morali smo odabrati prioritete. O n^važnijem -
stvarnju jedinstvenih oružanih snaga pod jedinstvenom komandom, do-
voljno je rečeno. Unapređenje unutrašnjih odnosa u Armiji bilo je drugo
važno područje od n^većeg interesa za jedinstvo vojnog kolektiva. Tre-
balo je stvoriti uvjete, da se lakše podnosi težak vojnički život i ograniče-
nja, da vojnici s manje trauma i zadovoljniji napušt^u Armiju, a da mla-
dim starješinama poziv postane privlačan. Vrijeme nas je preteklo. Glo-
mazan i po prirodi inertan vojni mehanizam nije uspio odraditi ni ono za
što smo već imali izgrađene kriterije i donijete odluke.
Opredijelili smo se za bitno dmgačije unutrašnje ustrojstvo vojske.
Kod toga nismo mislili na depolitizaciju kakova se danas sprovodi u Vpj-
sci Jugoslavije. Vjerovali smo, da nema depolitizirane vojske - statješine
su Ijudi kao i svi drugi i politički se opredjeljuju lijevo, desno, na centru.
Kada smo se zalagali da se izvrše refbrme Saveza komunista Jugoslavije
vjerovali smo da se pod njegovim generalnim vođstvom može izvršiti de-
mokratizacija društva. Drugačiji je problem bilo pitanje SKJ u JNA, koji
je bio izgubio svaki smisao. Nismo vjerovali da SKJ u JNA može izvršiti
iole bitniji u^ecaj na promjene unutan^ih odnosa u Armiji, a na vojnu hi-
jerarhiju nikakav. S druge strane, prelazak komunista iz JNA u nacional-
ne komunističke partije doveo bi do nacionalnih podjela u vojsci što se i
dogodilo. Cijenili smo, da je jedinstvo oružanih snaga zaloga svakom iza-
zovu kao i odgovom omžanih snaga na njega i to jedinstvo ni pod koju
cijenu nismo željeli dovesti u pitanje.
71
I danas mislim, da nema nepolitičke vojske kada je riječ o namjeni.
Nepotrebne su u njoj stranačke organizacije pa da bude instrumentaiizira-
na. Posebno, proiesionalna vojska u vojnim intervencijama. U ratovima od-
nosi su drugačiji. Općenacionalni interesi su odlučr^ući, a instrumentali-
zacija limitirana. Profesionalna vojska ima ograničenu ulogu, vojni obve-
znici čine glavninu oružane sile i nitko se ne odriče opće vojne obaveze.

3. y vr/o yMwvow rea/no.yĆM

U 1983. godini bilo je sasvim jasno da je Jugoslavija uronila u vrio


tešku ekonomsku i iinančijsku krizu. Zahvatanje države iz dohotka bilo
se popelo na 53%. Birokratški aparat osam država i federacije bio je vrlo
broj^, razgranat i multiplicirao se od federacije pa sve do n^nižih dru-
štveno-političkih z^ednica. Uporedo s državnim stvarao se samoupravni
sistem sa svojim organima i funkcijama, vrlo sličnim iii jednakim držav-
nima. Između države i samouravnih organa dolazi do sukoba, prvenstve-
no na pitanjima dohotka i ahiortiza^ije, ali i zaduživanja u inozemstvu.
Osnovne organizacije udruženog rada, kao privredni subjekti, mogle su se
zaduživati u inozemstvu. Poslovne banke i narodne banke republika i po-
kr^ina davaie su garancije svpjim radnim organizacijama. Federalna dr-
žava imala je samo opći uvid. Znalo se da su dugovi veiiki, ali nitko nije
znao koliki su. Predsjednik viade Milka Planinc, tek će nakon dvije godi-
ne svog mandata utvrditi cjihovu stvamu veličinu. Mnogi je se i q eć^u
upravo po tome što je bila prva koja je objavila koliki su naši dugovi u
inozemstvu - 20 milijardi doiara. Dolar je bio jeftin i svi su krenuli da na
uvozu jeftine strane akumulacije poveć^u potroštju, ali ne i proizvodnju.
Utvrđeno je, da smq od 5 milijardi duga iz 1978. g. stigli do 20 milijardi
dolara u 1982. g. Nije preostalo drugo nego da država SFRJ garantira da
će svi dugovi^^^bez obzira tko ih je učinio, biti plaćeni. U zemlji se nikako
nije mogao izvesti čist račun tko je i koliko uamao i na koje ih je svrhe
trošio. Dugovi su se socijalizirali i teško su Snansijski i politički opteretili
jugoslavensko društvo i njegove unutarnje odnose. Svatko se osjećao pre-
vatenim, jer drugi je dizao i potrošio sredstva koja sada t^ega terete. Me-
đunarodni monetami fbnd, svjetska banka, komercijalne i nacionalne
banke zemalja - potražioca nametale su uvjete, rokove i režim vraćarja
dugova. Počele su prin^enjivati penale koji su izazvali dvojbu može li ju-
goslavenska privieda podnijeti zah^eve i uvjete međunarodnih monetar-
nih institucija ili im se treba oduprijeti, bez obzira na neizvjesnost eko-
nomskih i političkih posljedica.

72
Ekonomska se situacija nagio pogoršala u zimu 1982/83. Neposre-
dan uzrok bila je energetska kriza. Nismo imali sredstava za uvoz nafite.
Nafta je već bila postaia osnovna energetska sirovina u Jugoslaviji. Ni ve-
liko poskupljenje u naAnoj krizi 1973. g. nije nas navelo da tražimo alter-
nativnč izvore. Uvođenje gasa i izgradnja infrastrukture za korišćenje
ovog energenta išlo je presporo. Ugljenokopi su bili zatvoreni ili se u njih
godinama nije ulagalo i trebalo je vremena da se oni ponovo aktiviraju.
Ograničet^a potrošnje energije uvedena su počev od velikih industrijskih
potrošača do škola, dječjih vrtića, bolnica, zagrijavanja stanova i išključi-
vanja liftova pa čak i ulične rasvjete. Slijedilo je ograničenje uvoza roba
široke potrošnje. U zemlji je došlo do ozbi^ne zabrinutosti i uznemireno-
sti. Naviknuti na visok životni standard s manirima potrošačkog društva,
građani su ova ograničet^a i nestašice doživjeli kao materijalni, ali jos vi-
še kao psihološki udar. Bilo je sasvim neizvjesno hoće li vlada uspjeti
svladati probleme pred kojima se našla i da li će narod biti dovoljno str-
pljiv da čeka. Dnevno su u vladu stizali protesti i pritisci sa svih strana.
Predsjedništvo zemlje svaljivalo je na vladu krivicu za stvoreno stanje. Sa
svoje strane, vladi nije bilo ni n^manje lako nalaziti tješenja kako ona
neposredna koja se nisu mogla odgađati, a pogotovu ona dugoročna kpja
bi vodila uklanjat^u samih uzroka krize i temeljnim refbrmama privred-
nog sistema. Problemom su se n^esecima bavila sva državna i part^ska
rukovodstva u Federaciji i republikama. Na koncu je nađeno tješenje, da
se vlada bavi tekućom politikom, a za dugoročne društveno-ekonomske
reforme da se zaduži već ranije fbrmirano široko općejugoslavensko tijelo
uglednih i kompetentnih stručnjaka pod rukovodstvom Sergeja Krajgera,
poznato kao „Kr^gerova komisija" kpja je u roku od dvije godine trebala
podnijeti program s prijedlogom ekonomskih mjera i neophodnih dru-
štvenih reformi. Početkom jula 1983. godine na prijedlog Vlade, Skupšti-
na SFRJ usvaja dokumenat Komisije poznat kao Dugoročni program eko-
nomske stabilizacije od kojeg se očekivalo da pokrene teme^nu privrednu
reformu.
U vojsci su se ekonomski problemi i neposredna ograničenja doži-
vjela kao i kod svih pstalih građana. Prvi put nakon Tita osjetila se opća
sumnja u (ne)izvjesnost puta kojim idemo. Čak više od toga, sumnja da li
je rukovodstvo zemlje sposobno naći izlaz iz krize. Pri kaotičnom stanj,u
privredno-ekonomsldh odnosa u zemlji i financijskih stega iz inozem-
stva, vlada je objektivno bila nemoćna.
Odlučili smo upoznati Predsjedništvo SFRJ s našim viđenjem stvar-
nog stanja i mogućih posljedica. Namjera nam je bila upozoriti Predsjed-
ništvo na moguće posljedice nastale krize, zahtijevati odlučnije nijere i
skrenuti pažnju na moguće ponašanje JNA, ako one ne budu poduzete.

73
Predsjednik Predsjedništva Mika Špiljak primio nas je 1i. juna 1983.^.
Sa mnom je bio predsjednik SKJ u JNA generai Dane Ćuić i načelnik
bezbjednosti oružanih snaga general Jere Grubišić. Jznijet ću nekoliko
n^važnijih ocjena, predviđaqa i upozoretrja.
- BezbjedonOsna situačija zemije se daije pogoršava: ni jedno bit-
no pitar^e se ne tješava; nema se cjelovitog koncepta i postepeno gubi-
mo vlast u zemlj!, na ekonomskom planu stvari se daije pogoršav^u i tre-
ba očekivati da će to daije tako teći, ako se ne učine odiučni koraci i
preokreti; ekonomska kriza kroz koju zemija proiazi izraz je ukupnog
stanja.
- Mi ćemo se ove iii siijedeće godine susresti s vrio surovom realno-
šću i nećemo pod ovim uslovima moći vraćati dugpve. A što će to onda
za nas značid moramo vrio temeijito i hitno proučiti i pripremiti nqere, a
kad se odlučimo (mi, a ne da nam se to nametne u n^nepovoijnijoj situa-
ciji) energično ih provoditi. Nisam ni najmar^e optimista koliko su
spremne podnijeti naše mlađe generacije, pa i starije - opuštene i izmore-
ne - ili razne obogaćene strukture ih već danas brpjne grupe razhčitih
ideoloških opredjeljenja suprotnih osnovnom kursu naše poiitike i socija-
lističke izgradnje. Za ove zadi^e sam siguran da nisu spremne, aii ne
znam ni koliko su one prve.
- Vojno-politička i geostrategijska procjena SAD i Zapada (između
dva bloka, na Baikanu i Sredozemlju; ugied u svijetu, posebno među ne-
svrstanima) bila bi u našu korist. Zakijučak bi bio,,da bi se Zapad vrio te-
ško odiučio na kr^nji korak - da nas ekonomski obore i da nas iziože na-
p ^ u unutarnjih neprijateija i spoijnoj interVenciji s krajnjim ciijem mije-
njanja spcijaiističkog sistema u SFRJ i njezinog komadanja. Nacionaino
cijepanje i^o jedan od ciljeva unutarnjeg i spoijnog rata protiv Jugosiavi-
je nije dovoijno izučeno. Ne \jerujem, da bi u ovom vremenu i kod stanja
vojnopoiitičkih i vojnostrategijskih oduosa u Evropi, na Sredozemlju i
Baikanu, kao i općih odnosa među veiikim siiama, biia moguća otvorena
agresija na nas. Ne kažem, da ćemo ovoiiko biti sigumi u ov^ faktor su-
tra, ako bi došio do bitnijeg narušavanja vojnostrategijskih odnosa među
veiikim siiama, što nije nemoguće.
Ukupan zaključak za odbranu od spoijne agresije mora biti pozitivan.
Kada je riječ o unutarnjim konfiiktima - stvar je nešto drugačija.
Teritorijaina odbrana u nekim rejonima zemlje može se izvrći protivu
nas. To je rizik koncepcije naoružanog naroda. Iredentisti na Kosovu su
to i981. g. mogli vrlo iako pokazati, da ih nismo u pravi čas onemogućiii.
Zato procjene bezbjedonosne situacije moraju biti reaine i šire od regije,
pokrajina i repubiika i u čitavoj zemiji moraju se stvoriti usiovi da se kri-
zne situacije mogu brzo eiiminirati. Kada bi se JNA moraia upotrebiti
74 .
moram reći, da bi ponašatije bilo vrlo različito. Neprijatelje zemlje, njezi-
nog ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti, kada su oni jasno identiH-
cirani, onemogućilo bi se bez pogovora. Ali, kada bi se konftiktne situaci-
je javile kao poslj.edice naših grešaka i krupnih promašaja u rukovođenju
zemljom, bilo bi problema da se upotrebi JNA. I mi bismo sami, na ruko-
vodećim mjestima došli u dilemu kako se dalje ponašati. Zato Vas želimo
upoznati, da povremeno dajemo procjene komandantima, komitetima SK,
političkim radnicima i organima bezbjednosti koje su znatno kritičnije, a
nekad i drugačije od onih koje dajete vi iz Predsjedništva ili Centralnog
komiteta. Moramo tako raditi da ne bismo bili iznenađeni i šokirani na-
stalom situacijom, za koju ne znamo kada može izbiti. Vrlo često obilazi-
mo jedinice i komande, susrećemo se sa starješinama i vojnicima, razgo-
varamo, informiramo ih i osluškujemo raspoloženje. Ocjenjujemo, da u
našim sredinama ima iluzija i da bi događaji Ijude iznenadili i dio njih iz-
gubio bi sposobnost snalaženja u datoj situaciji. Na kraju, dok je još vrije-
me, treba se nešto poduzeti, jer se ubrzano gubi povjerenje u rukovod-
stvo, samoupravljarije, pa i u socijalizam kao sistem.
Uzimajući riječ, Mika Špiljak je iznio, da smo ga učvrstili u uvjere-
nju koje je i sam imao, da misli isto što i mi. Istakao je, da ne zna kako se
treba organizirati, posebno što sa SlV-om, i ako imamo neku idqu da mu
je predložimo. Tvrdi, da u Predsjedruštvu nema grupašenja, ali da je ono
starački nesposobno da nešto poduzme i da je neodlučno. Zahtijevao je,
da mu se javljamo i da ga „držimo u kursv".
U zemlji se ništa nije mijenjalo. Na refbrme se nije bilo lako odluči-
ti. One su, prije svega, uključivale društvene pronrjene. Kozmetika posto-
jećeg društveno-^konomskog sistema nije mogla dati znač^nije rezultate
od uklat^ar^a neposrednih nedaća koje su gušiie svakodnevni život gra-
đana. Sredstva javnog infbrmiranja Mokitt^u ozbi^na promiš^anja bu-
dućnosti. Obilje kritičkih analiza i stavova o privrednom razvoju, politič-
kom^istemu i neophodnosti refbrmi dolazilo je kako iz samoupravnih or-
ganizacija tako i izvaninstitucionalnih grupa, kao i od pojedinact^ Pobuna
labinskih rudara u Istri bila je eksplicitno upozoretqe da se već poodma-
klo samoupravljanje ne miri s državnom regulativom u pfivredi, i više od
toga, da se mor^u razbiti dogmatski i birokratski okovi u kojima se našlo
jugoslavensko društvo. U Krajgerovoj komisiji re&rme su bile tema sva-
kodnevnih rasprava. Tragalo se za tješenjima jednako prihvatljivim za
sve u Jugoslaviji. Politički i privredni sistem jedino je tako mogao funkci-
onirati. Sa svoje strane^ vlada Milke Planinc odlučno je zakoračila putem
refbmu. Refbrmski napori zaustavljeni su kr^em 1985. godine. U Part^i
je pobijedila struja koja je optuživala da tržišna privreda dovodi u nevo-
poljan ppložaj nerazvijene repuMike. Planinc je bila optužena da vodi po-

75
litiku cijena kojom se prelijeva dohodak iz privrede nerazvijenih i Srbije
u Hr\'atsku i Sloveniju. Zahtijevčmo je, da vlada kontrolira primamu ras-
podjelu i da uvede programiranu inflaciju. Hrabra i poštena Milka Planinc
podnosi ostavku, koja se ne ^Hihvaća i ona više manje fbrmalno produža-
va mandat dok stvamo, od početka 1986. godine, Vladu vodi član Pred-
sjedništva SFRJ Branko Mikulić koji će u m ^u te godine i fbrmalno pre-
uzeti dužnost premijera. Dogmatske snage u SKJ i stmkturama savezne
države očekivale su sada, dapače zahtijevale da Branko Mikulić, kao
predsjednik vlade, administrativnom preraspodjelom dohotka očuva po-
stojeće stanje između razvijenih i nerazvijenih dijelova zemlje. Budući da
to nije bilo moguće Mikulić je, neg^e na polovini svog mandata, morao
liberalizirati cijene što ga je izložilo žestokom napadu srpske politike i
propagande. Nedugo iza toga podnosi ostavku.
Partija je izgubila kreativnu moć, ali nije birokratsku. Stoga je i bilo
moguće da npr. gmpa članova Predsjedništva CK SKJ 12. oktobra 1984.
g. uzima pravo da disciplinira vladu, savezne sekretare, predsjednike sa-
veznih komiteta. Partija se sve više koristila ustavnim pravom da je ,,SKJ
odgovoran za zaštitu daljnjeg razvoja socijalističke revolucije". Programi
i odluke institucija federalne države, uključivo Skupštine i vlade, po pra-
vilu su prolazili kroz filter Predsjedništva CK SKJ prije nego su izloženi
raspravi i pušteni u sistem odlučivat^a. Partija snosi odgovomost što je
okamenjenost jugoslavenskog dmštva predugo tr^ala i potrošile se vri-
jednosti jednog izuzetno uspješnog vremena njegovog razvoja. To je bilo
uzrokom i da n^manje dvije ili tri mkovodeće gamiture u Federaciji i re-
publikama nisu bile u stanju učiniti pomake, uz svu kompetentnost i ka-
pacitete koje su neke od njih po^edovale. Ustrcjstvo i mehanizam politič-
kog sistema, uz sve svoje mai^kavosti, omogućavali su brži razvoj demo-
kratizacije dmštvenih odnosa i političkog odlučivai^a u Jugoslaviji, nego
što je to Partija dozvoljavala.
U vojsci smo tokom '84. i '85-te godine radili na iznijetom progra-
mu i tražili odgovore na otvorena pitai^a bezbjednosti u vrlo neizvjesnoj
budućnosti z^edničke države. Postepeno smo izgrađivali procjene mogu-
ćeg ponašai^a subjekata dmštva i n^znač^nijih vanjskih političkih i voj-
nih faktora, ukoliko se stigne do Rubikona, i JNA bude primprana otvore-
no izaći na političku pozomicu i preuzeti odgovomost za sudbinu Jugo-
slavije. N^teže je išlo s utvrđivanjem dmštveno-političkih osnova za te-
kuće i sve buduće korake koje bismo poduzeli. Bili smo uvjereni, da je
moguće očuvati Jugoslaviju kao državu, i dmštveno-politički sistem de-
mokratskog socijalizma. To sv^ako nije mogla biti unitama i centrali-
stička Jugoslavija, s većinskotn srpskom hegemonijom. Nismo vjerovali
da je moguća bilo kakova zajednička jugoslavenska država, a da ne bi u

76
obzir biie uzete sve, nekad i vrio veiike, različitosti nacionainih interesa.
Nije to bi!a ni Jugostavija po Ustavu iz 1974. g., ustavno-pravno nedeS-
nirana. Slovenija sa svojom demokratskom projekcijom „civilnog dru-
štva" pojavila se znatno kasnije.
Socijaiizam smo vi(^eii u transibrmaciji u demokratsko pluraino
društvo s. tržišnom ekonomijom i pravnom državom. Moram biti preci-
zan: o pluralnom društvu ima!i smo mnogo nedoumica. Vjerovaii smo, da
je pred uiazak u 2!. stoijeće, na općem socijaiističkom demokratskom
kursu moguć pristup svim promjenama. Da je u demokratizirano socijaii-
stičko društvo moguće ugraditi raziičita mišljenja, inicijative, programe i
partije općejugosiavenske orijentacije. Da!je od toga nismo se usuđivaii,
opterećeni iskustvima Kraljevine Jugos!avije. Višestranačko društvo po-
dijeijeno u raz!ičite građanske, nacionaine i nacionaiističke partije doče-
ka!o je iašističku invaziju razbijeno s već upo!a završenim pos!om za
okupatore. Nije nam argumenat, a još mar^e utjeha, što su se naša predvi-
đanja obistiniia na avnojskoj Jugoslaviji. Že!im istaknuti činjenicu, da ni-
smo mog!i sagiedati mogućnost da se očuva Jugosiavija ukoliko bi na
v!ast doš!e nacionalističke partije n^raz!ičitijih provenijencija i progra-
ma. Odbrana integriteta države bi!a je naša ustavna obaveza i graničnik
naših razmiš!jatqa.

77
III
U BO R BIZA OPSTANAK JUGOSLAVIJE

7. ^ opa^wo^7/

Ugled Jugosiavije topio se u svijetu. Dva su mi sluč^a u neposred-


nom sjećanju. Prvi je, posjeta ministra odbrane SAD V^nbergera našim
oružanim snagama u jesen 1982. g., u vrijeme naših sporova su MMF-
om oko inozemnih dugova. Za Predsjedništvo SFRJ nosio je porukupred-
sjednika Regana s preporukom kako prevazići blokadu koju su nam na-
metnuli međunarodni financijski krugovi. Neposredno pred njegov dola-
zak stigla je preko Službe državne bezbjednosti inibrmacija da V^nber-
ger s naslova SAD nosi ček na pola mihjarde dolara pomoći (!!). Veliki
zvanični avion ministra odbrane zbog smanjene vidljivosti na Bat^nič-
kom aerodromu nismo mogli prihvatiti. Predložili smo da avion sleti na
dubrovački aerodrom i dali mu vrijeme slijetai^a. Naša delegacija s Ba-
tajnice, uključivo i američkog ambasadora Andersona, vojnog izaslanika i
savjetnika, poletjela je znatno bržim malim avionom koji se koristio za
ove svrhe, sletjela u Dubrovnik prije V^^nbergera i dočekaia ga po pred-
viđenom protokolu. Razgovori su vođeni u Kuparima do kasno u noć s
prekidima, da bi ministar mogao otići u Ćilipe i iz aviona obaviti veze
propisane funkcijom komandovanja oružanim snagama. O sadrž^u poru-
ke nije bilo riječi. Sutradan se vrijeme popravilo i stigli smo u Beograd. U
Ptpdsjedništvu, Vajnbergera je primio predsjednik Petar Stambolić. Posli-
je kurtoaznih međusobnih pozdrava, prenošenja Hčnog pozdrava i predaje
pisma predsjednika Regana, počeh su razgovori. U sjećai^u mi je ostalo

79
pitanje Stambolića, da li je iskazana podrška u pismu stav i drugih zema-
!ja Zapada, čiji smo bi!i dužnici. Vajnberger je odgovorio da od stava koji
će zau^ti Jugosiavija ovisi ponašanje SAD i tih zemalja. Dodao je : ,,Ka-
da ovan krene, ovce ga prate". Stamboiić je razumio simboiiku - da neće
biti prostora za razgovore s drugima ako se s Amerikom ne sporazumije-
mo. Snašao se i brzo reagirao. Rekao je, da sličnu podršku i uslove dobi-
jamo i s druge strane (SSSR i istočnoevropske zemlje) i da nam to d^e
mogućnost da se odiučimo na ono što je u danom času za nas korisnije.
Ambasador je pokušao da maio izvuče V^nbergera a!i se V^nberger nije
mnogo uzbuđivao. Dobro je znao našu stvamu situaciju, da financij^i
ovisimo o SAD i Zapadu, a ne od SSSR-a. Stambolić se poslije podne od
kuće zanimao za utisak i eventualnu Vž^nbergerovu reakciju. Odgovorio
sam, da je u u!ozi predsjednika države morao dati do znatija da nismo bez
izlaza. U svakom drugom pogledu posjeta je tekla vrlo korektno, izvije-
stio sam Stamboiića. U režimu otplate dugova nije bilo popuštanja. Zima
1982/83. donijeia je mnogo problema.
Drugi prirnjer je moj odiazak u Libiju na zimu 1983. s pismom
Predsjedništva SFRJ za predsjednika Gadafija, s molbom da nam isporuči
milion do milion i pol tona naAe. Trebalo je premostiti kritičnu situaciju s
energijom, dijelom iz dugova koje smo potraživali od Libije, a dijelom na
odgođeno plaćanje. Dugovi Libije odnosili su se na isporuku om^a,
opreme i školovanje vojnih kadrova. Vjerojatno je to i bio razlog što je
Predsjedništvo mene odredilo za ovu misiju. Osim molbe za isporuku
nafte, u pismu je bio i poziv Gadafiju da posjeti Jugoslaviju. Dp nas su
stizale njegove kritike da napuštamo Titov put i da smo se okrenuli Zapa-
du- Htjelo ga se uvjeriti da promjena u kursu državne politike nema i da
libijsko-jugoslavenski odnosi ostaju onakvi kako su izgrađeni za vrijeme
Tita. U Tripolju me dočekao ministar odbrane Džefer Junis s hašim am-
basadorom Vukom Dragaševićem. Još iste večeri poletjeli smo iz Tripoli-
ja na jugoistok. Nisu nam precizno rekli gdje je predsjednik, osim da je
izvan glavnog grada. Nama je bilo poznato da je kod Bengazija, u jednom
selu, imao svoj veliki i uređeni šator i da tamo često odsjeda. Put kolima
od aerodroma do mjesta boravka bio je jednako obavijen t^nom. Bilo je
očigledno dovoljno razloga za to. Osiguranje nas je uvelo u šator, sjeli
smo na divane i čekali. Kada je Gadafi ušao, htjeli su me predstaviti ali je
on odmah reagirao i rekao da poznaje Mamulu s „Galeba", da sam bio
protiv prodaje brodova i podmornica Libiji i angažiranja jugoslavenskih
posada u vrijeme kada je američka VI flota ugrožavala libijski teritorijal-
ni mtegritet u zalivu Gabez. Tačno je, da su 1978. g. vođeni takovi razgo-
vori na „Galebu". Na moje traženje da se o zahtjevu predsjednika Gadafi-
ja izvijesti maršal Tito, koji je bio u apartmanu na popodnevnom odmoru.

80
Gadafi me je upozorio, da sam kao komandant momarice kompetentna
ličnost i da će Maršal prihvatiti moje mišljenje, prema tome da tješenje
ovisi o meni. Spomenuo je prijateijske odnose naših dviju zemalja koje
grade maršal Tito i on, i da ih nitko ni na jednoj ni na drugoj strani ne
smije dovoditi u pitanje.
Siabo odabrani emisar bila je samo jedna od nesretnih okoinosti.
Glavna je bila, otvoreno iznijeta tvrdnja predsjednika Gadafija da napu-
štamo Titov put revoiucije. Dugo je govorio o „imperijaiističkom vozu"
koji tutnji arapskim zemijama i guta i satire ih jednu za dmgom, bez pra-
vog otpora i ujedinjenja. Na voz smo se konačno uhvatili i mi, Jugosiave-
ni i povukli mnoge nesvrstane zemije. Naizn^enično, ambasador Draga-
šević i ja prokušavali smo ohjasniti da se u našcj nesvrstanoj politici ništa
ne mijenja i pozivali Vođu^kako se naziva pred^ednika Gadafija, da po-
sjetiJugosiavijuisamseuvjeri..
Podsjetili smo ga, da su to isti ijudi iz vremena Tita, da ih on zna i
da će lako razjasniti spoma pitanja. Zaokrete o kojima govori trebat će sa-
gledati s jugoslavenske strane pri čemu naše ocjene i odnosi s Egiptom i
drugim zemijana koje je spominjao ne mor^u obavezno biti identične.
Pokušali smo se izvući iz beskonačne diskusije o pohtici nesvrstanosti i
usredotočiti na ono zašto sam došao: nafta i posjeta Vođe Beogradu. Od-
lučio sam izmamiti odiuku i zamolio da nas osiobodi, da mu ne uzimamo
dragocjeno vrijeme, da nam je veoma žao što se vraćamo neobavljena po-
sla, da su u pitanju nesporazumi i da će jugosiavenskim narodima teško
biti razunrjeti da nas prijateljska Libija nije pomogia u Času kad nam je
veoma teško. Zamoiio sam za dozvpiu da odemo. Gadafi nije dozvolio,
zadržao nas je još oko dva sata i na kraju zak^učio, da saopćim drugovi-
ma da će tokom siijedeća dva mjeseca nafta biti isporučena i da će uskorp
doći u Jugoslaviju.
U pitanje je bila dovedena vrio čvrsta GadaHjeva podrška Titu i Ju-
goslaviji. U vrijeme razbijat^a Jugosiavije i građanskog rata, on se nije
mirio s nestankom Jugoslavije. Jedan je od rijetkih arapskih i isianoskih
iidera koji se javno oglasio u priiog očuvanja jugosiavenske višenacional-
ne z^ednice, osuđivao nacionaiističke vođe i podršku koju su im davale
strane zemlje. Kritika, koja nam je upućivana iz Libije i ponovijena^ za
vrijeme Gadafijeve po^ete Beogradu iste godine, da se napušta Titov put,
biia je tačna: u međunarodnim odnosima, posebno u Pokretu nesvrstano-
sti i u unutrašnjim društvenim odnosima u Jugoslaviji. Bez Jugoslavije,
teško se moglo govoriti o Pokretu nesvrstanih kao znač^nom činiocu u
međunarodnim odnosima.
Jugoslavija je svoj renome gubila na sve strane, na Istoku i na Zapa-
du i među nesvrstanim zemljama. Kolektivno državno predsjedništvo uz
81
svu nedorečenost položaja, nemoći, osporavanja izbomosti i nedefinirane
odgovomosti u zajedničkoj državi, svake je godine mijenjalo predsjedni-
ka iz druge republike ili pokrajine. U CK SKJ je bio isti slučaj. Na svaki
siijedeći susret u svijetu išla je nova, nepoznata ličnost. Strani državnici
nisu znaii s kim će se susresti, s kakvim ličnostima će voditi razgovore,
što mogu očekivati. Sve se više sumi^alo u kontinuitet politike i poštiva-
nje dogovorenog. Najneposrednije prirnjedbeje dao Čaušesku. Siične pri-
mjedbe nešto su kasnije došle i od Gorbačova. U SSSR-u su se neuskia-
đeno za kratko vrijeme izredali predsjednici državnog predsjedništva, CK
SKJ-u i vlade i izricali ocjene o našim odnosima sa SSSR-om. Došio je i
do surevnjivosti, gdje je tko i od koga primljen i kako su primljene naše
ocjene. Sa sovjetske strane biloje ozbiijnih zanijerki. Poručeno je, da se
dogovorimo i preko jedne Hčnosti iziožimo naše stavove, zahtjeve, pri-
mjedbe i dmgo. Švejzajedno, (^elovato je neozbiijno i (iovodilo u pitanje
naš ugled, stavove i poiitiku. Za vrijeme posjete Kubi Mitja Ribičić i Du-
šan Čkrebić, iz partijskog predsjedništva, davaii su i^ave o kojima je pi-
sala svjetska štampa kao izmijenjenom kursu jugosiavenske politike. Mo-
rali smo se braniti, a u partijskom rukovodstvu raščišćavati stavove o na-
šoj politici prema Kubi, ocjeni ijezinog ponašaija u Latinskoj Americi,
odnosa prema građanskom ratu u Nikaragvi. Ministarstvo varjskih posio-
va nije bilo u stanju iskordinirati sve centre političke moći i djelovanja
prema inozemstvu - u Federaciji, republikama i pokrajinama. Raziičiti is-
tupi u svijetu otkrivali su pukotine u zemlji i upućivati snage ztih nainjera
prema Jugoslaviji, da ih iskoriste kada za to dođe vrijeme.
U decembm 1985. s ministrom vanjskih poslova Raifbm Dizdarevi-
ćem razmijenio sam mišljenja o međunarodnom položaju naše zemlje i
nekim važnim unutarnjim pitanjima od značaja za njezin polož^ u svije-
tu. Dizdarevića je neposredno potaklo omalovažavanje jugoslavenske de-
legacije na proslavi 40-te godišnjice Ujedinjenih nacija. Ispustili su nas iz
poziva za prijem šefova delegacija kod predsjednika Regana. Dizdarević
nije mogao prihvatiti objašnjenje američkog ministra vanjskih poslova
Šulca, da se radi o omaški. Bio je uvjeren, da se radilo o namjemom po-
stupku prema Jugoslaviji, kao državi i kao istaknutom predstavniku Po-
kreta nesvrstanih. Neće nas direktno onemogućavati, ali će nam davati do
znanja da su oni gospodari situacije i odnosa u svijetu. Dalje je rečeno, da
pritisci mogu ići do crte da nas se ne dovede u potčinjen polož^ SSSR-u.
Protiv nas će jačati drugu alternativu - emigrante, Amnesty intemational i
medije. Misli, da velesile kao altemadvu drže snage i procese koji vode k
cijepanju SFR Jugoslavije. Potiče ih opozicija iz zemlje (razgovori u Lju-
bljani između srpskih i slovenskih opozicionih intelektualaca o prekraja-
i^u Jugoslavije). Procjenjuje, da će se pokušati očuvati neka vrsta socija-
lizma, sa socijaldemokracijom. Ne bismo išh na potpuno vraćai^e natrag,
82
čak ne bismo odbacili ni samoupravijar^e, barem ne po ibrmi. Ako bi se u
našem unutarnjem razvoju našio iješenje u tom pravcu, ne bi biio razbija-
nja Jugosiavije. U tim okolnostima ni Hrvatska ne bi tražiia samostainu
državu zbog aspiracija Italije, Mađarske i Austrije. Svaka moguća kombi-
nacija novih qešeiqa Jugoslavije vezivala bi i Sloveniju i Hrvatsku i u
mnogome opredijelila sudbinu Bosne i Hercegovine. Ova kombinacija i
međuzavisnost može biti spoma do mjere, da se ne bi mogta riješiti. Sio-
žili smo se da i jedna i dmga velika sila sve rečeno zn^u. Zakijučak im
može biti da očuv^u kompaktnost Jugoslavije uz daijrrju borbu za demo-
kratizaciju, a kao minimum, prihvaćar^e socijaldemokracije. Vezivanje
za pojedine grupe, strukture, dijelove opozicije pojačavati će se. Istok u
svim sferama dmštvenog i političkog utjec^a, Zapad isto tako, ali će ka-
pital, tehnologija, podmčje kulture imati primarno značer^e. Nacionati-
zmom i kleronacionalizmom se mogu koristiti i jedni i dmgi. Na Zapadu
više jer im ^u našu brojnu emigraciju, a tu je i jaka i izrazito antikomuni-
stička katolička crkva s papom Vojtilom na čelu. Posebno smo se složili
da može doći do sukoba unutar zemlje, bez vojne intervencije izvana.
Mogu se očekivati terorizam i dmgi n^militantniji obhci ugrožavanja na-
še sigurnosti u zemlji i izvan zemlje. Tek u zadrrjoj fazi mogućeg razbija-
nja i podjele SFRJ može se očekivati, uz pojačani terorizam i masovne di-
verzije, vojna intervencija. Da li će u slučaju dugoročne pripreme cijepa-
nja i pojačanog terorizma doći do građanskog rata ostalo je bez čvrstog
odgovora. Spomenuti su laktori i za i prodv. Pokušali smo ocijeniti posto-
janost jugoslavenskog z^edništva. Neću iznositi sve što je rečeno, spo-
menuti ću tek neke faktore. Republike su politički i ustavno podijeljene u
toj n^eri da bi mogle odlučivati i samostalno, ovisno od unutarrrjih odno-
sa i procjena vlastitih interesa u z^edničkpj ili samostalnpj državi. Zajed-
nički privredni plan, devizna sredstva objedir^ena u Federaciji (novi devi-
zni zakon), investiranje izvan-svpjih republika nisu od bitnog utjecaja.
Najvažniji faktori z^edničke države su demografski - izmiješanost naro-
da: Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Hrvati u Bosni i HercegOvini i
Vojvodini, Muslimani u Srbiji, Albanci u Srbiji, Makedoniji i Cmpj Gori.
Važan je ekonomski faktor zajedrhštva - privredna, saobrać^na i ener-
getska in&astmktura je jedirrstvena; izvori sirovina u jedrum, a prerada u
dmgim republikama i konačno, tržište povezt^e interese republika. Sto se
tiče JNA rečeno je, da snage razbijar^a Jugoslavije ne rnpgu, a da ne za-
ključe da će JNA teško napustiti SFRJ kao jedinstvenu državu. Te snage
svakako zn^^u i za sve probleme koji bi JNA to otežavali, međutim, cije-
nit će da bi ih JNA bila u starrju svladati. Izveden je zaključak, da će se
JNA naći u središtu usn^eretrih aktivnosti velikih sila, rrjihovih službi i
predstavnika. U zemlji na udam opozicioruh i političkih neprijateljskih
centara s antikomunističkih i naciorralističkih st^ališta.
83
Nedugo posHje z^edničkih procjena s Raifbm Dizdarevićem saznali
smo iz nekoliko infbrmacija da je na savjetovanju vojnih izaslanika oru-
žanih snaga NATO zemaija u Veiikoj Britaniji, u zadnjoj dekadi januara
1986. bilo dosta riječi o našim oružanim snagama, mogućim kadrovskim
promjenama pri fbrmiranju vlade Branka Mikulića u m ^u 1986. i drugim
važnim vojnim i političkim pitanjima SFRJ. Potvrđivala se naša procjena
da će naše oružane snage postati centar interesa. Primljena je infbrmacija:
- Od 21. do 29. januara održano je savjetovanje NATO zemalja u
Londonu. Prvo su razmatrali pitanja vezana za SSSR, a zatim za SFRJ. U
centru pažnje bila su slijedeća pitat^a:
- kadrovske promjene u oružanim snagama SFRJ kao i u SFRJ i
njihov uijecaj na vpjnu politiku i dalje, na sveukupni razvpj u
SFRJ;
- uijecaj knjige admirala Branka Mamule „Savremeni svijet i
naša odbrana" na razvoj i reogranizaciju oružanih snaga SFRJ;
- insistiranje na čvršćoj vpjnpj politici i recipročnim zah^evima
u odnosima s oružanim snagama SFRJ, i drugo.
- Vojno izaslanstvo oružanih snaga SAD-a u Beogradu iznijeio je
na savjetovanju procjenu, da će admiral flote B. Mamula ostati na poioža-
ju saveznog sela-etara za narodnu odbranu, barem naredne dvije godine
zbog toga što „SFRJ nema jaču i afirmiraniju Hčnost". Pored toga ocje-
njuju, da je „rizično mijenjati sekretara za narodnu odbranu u vrijeme
da zemba proiazi kroz krizu, a oružane snage postižu pozitivne rezultate
u svim oblastima i kad njihov, a posebno ministrov ugied jača u SFRJ".
Ostanak admirala fiote Mamuie u užem jugosiavenskom vcjno-politič-
kom rukovodstvu povezuju s povjerenjem masa u to rukovodstvo.
- Sponnnjani su i drugi mogući kandidati za poiož^ saveznog se-
kretara za narodnu odbranu: Stane Doianc, Vidpje Žarković, Veljko fQa-
dijević, Zorko Čanadi i Anton Lukežić.
- Na sastanku, a posebno u pauzama, previadavaio je mišljenje da bi
Amerikancima, a vjerojatno i Rusima, više odgovaraio da na poiožaj sa-
veznog sekretara za narodnu odbranu dođe nei^ manje snažna i afirmira-
na iičnost.

U jesen 1985^ godine došio je u Ljubijani do prvog susreta vodećih


oppzicionih inteiektuaiaca Siovenije i Srbije o budućnosti Jugosiavije.
Govoriio se o „trećpj Jugosiaviji" kao konfederativnpj državi, a došio je
do rasprave i o i^ezinpj utemeljenosti, međusobnim iskorištavanjima, ne-
84
povjerenju i mržuji i prijedioga za stvaranje samostainih nacionalnih dr-
žava. Kao osnova novog državnog organiziranja kod jednih je bila čovje-
kova lična sloboda i prava, kod drugih je bila nacija kao spona čovjeka
pojedinca i šire z^ednice - konfederativne Jugoslavije iii Evropske unije.
U idqnom smislu protežirano je vezivanje za Zapad i nužnost stvarat^a
uvjeta za priMižavat^e tekovinama zapadne demokracije, te prevaziiaže-
i^e baikansMh elemenata u nacionalnoj svijesti. Biio je usamljenih upo-
zorenja, da treba odbaciti oba zla, jer negativnih elemenata ima i na Isto-
ku i u Zapadnoj Evropi (socijalni položaj radnika i drugo). Sasvim otvo-
reno je govoreno da treba razoriti Partiju, ne kroz direktne napade, nego
svakodnevno pronalaziti konkretne siučajeve i rušiti duh boijševizma. Iz-
ražena je ozbiljna bpjazan od vojne diktature. Rečeno je, da ona ne bi mo-
gla riješiti probleme i da bi nakon nje bilo još gore. Jedan od učesnika iz
Srbije iznoseći porazno ekonomsko zaostt^anje Srbije tvrdio je, da se kri-
za može prevazići samo vojnim udarom. Argumenti su mu bih - politički
piuralizam nije moguć jer vlastodršci neće ni s kim dijeliti vlast, a raspad
Jugoslavije ne žele velike sile. Karakteristično je, da je većina prisutnih
slovenskih intelektualaca, osim Franca Bučara, polazila od treće Jugosla-
vije kao z^edničke države. O stavu slovenskih opozicionih intelektuala-
ca, povodom desetogodišnjice susreta u Ljubljani, iscrpno je u intervjuu
govorila Spomenka Hribar, jedan od organizatora skupa. Nije martje va-
žna preporuka Slovenaca prisutnim srpskim intelektualcima da je jedino
rješer^e za Srbe, da se zalažu za očuvanje Jugoslavije i r^ezine promjene
jer podijeljena na pokrajine i s velikim brojem Srba u drugim republika-
ma, Srbija se ne može izboriti za bolji status i poziciju, kao što to može
homogena Slovenija. Radilo se o odgovoru Dobrici Ćosiću, da se Jugo-
slavija održava na antisrpskim stavovima. On je zastupao stavove poznate
iz cjegove besjede u SANU, knjige „Stvamo i moguće" i romana „Gre-
šnik", da je stvaranjem Jugoslavije nakon I, a posebno nakon II svjetskog
rata, Srbija i srpski narod izgubio sve elemente nprmalnog nacionalnog,
kultumog i ekonomskog razvoja i na sebe, politikom Kominteme, KPJ,
angažiranjem Kardelja i Tita, primio grjjeh velikosrpske hegemonije koji
ga je doveo u situaciju da nema svoje države. Stvarar^em Makedonije,
Kosova i Vojvodine oduzet je ne samo dio teritorije nego dio istorije i
kulture. Rješenje za Kosovo vidio je u organizirai^u plebiscita i novog
razgraničenja s Albanijom. Time bi se Srbiji stvorili uslovi za homogeni-
zaciju teritorije i organiziraitje države.
Mozaik stanja u Jugoslaviji i vjerojatnih daljqih kretanja ka sve za-
oštrenijoj krizi u zemlji ubrzano se dopunjavao.
Inlbrmacija o skupu u Ljubljani kmžila je rukovodstvom zemlje.
Stavovi izloženi u raspravi među vodećim intelektualcima bili su već

85
ugrađeni ili će se ugrađivati u nacionalne programe, na jedan ili drugi na-
čin. Ugrađivale su ih opozicione grupe i partije, a pokazalo se da su oni
postupno postajali dio programa politokratija na vlasti. U Sloveniji nešto
ranije, u Srbiji poslije Memoranduma SANU i VIII sjednice CK SK Srbi-
je, u Hrvatskoj su biti u programu nacionalista početkom '70-ih i nisu ne-
stali s Karađorđevom, preživjeli su u kulturnim i znanstvenim institucija-
ma, a koncem 80-ih preselili se i u partijske programe. Puč u predsjedni-
štvu CK Hrvatske, dan uoči 11. kongresa, decembra 1989. izveden je na
tim stavovima. U vodećim strukturama zajedničke države, i još uvijek je-
dinstvenog SKJ, nije se ozbiljno razgovaralo o svemu tome što se doga-
đalo i što je upozoravalo. Isti je odnos bio prema kritikama iz same Parti-
je. Čak i kada su one plebiscitamo stizale iz članstva. Poznat je prinrjer
da se na 13. sjednici CK SKJ, čiji sam bio član, u Ijeto 1985. g. nismo
mogli složiti oko zaključaka, jer su oni bili otišli dalje od vlad^ućeg ša-
blona i rutine u CK. Odlučeno je da se nacrt zaključaka uputi na javnu
raspravu u partijske organizacije. Kr^em 1985. i početkom 1986. g. sre-
đeni su stavovi proizašli iz vrlo široke i otvorene rasprave. Kritike na
dogmatsko i konzervativno rukovodstvo SKJ i njihov birokratizirani apa-
rat bile su oštre i zadirale su u samu suštihu vodeće uloge partije komuni-
sta. Sa svih strana, od Slovenije do Makedonije tražile su se relbmK. Sve
do preispitivar^a osnovnih opredjeljenja i programa SKJ, uloge koju ima
u društvu i metoda kako je ostvaruje. Jedino socijalizam i Jugpslavija kao
zajednička država nije dovođeno u pitanje. Sve dmgo u SKJ-u više nije
zadovoljavalo članstvo. Snažno je izbijao osjeć^ da se mpr^u vršiti pro-
mjene ili sići s pozomice i Vodstvo prepusRti drugim snagama. Sumirani
su prijedlozi iz rasprave, ali je u zaključke CK SKJ uvršteno ono uobiča-
jeno što ništa ne mijenja niti unosi nemir u lijeni mehanizam, uspavani in-
telekt i savjest. Podsjetit ću, da je svijest da su refbrme neophodne izbila
još na XII kongresu SKJ 1982. g. Bila je fbrmirana komisija za preispiti-
vanje političkog sistema u zem^i na čelu s dr Tihomirom Vlaškalićem.
Nakon tri godine rada, Komisija je konačno objavila šest separata u kpji-
ma su se tretirala različita podmčja političkog sistema. Ti su tekstovi bili
prepuni pojedinačnih anahza, ali bez sinteze, stavova i prijedloga gdje i
kako dograditi, a u čemu mijeihati sistem. Komisije Saveznog savjeta za
pitaiha dmštvenog uređenja morat će te, 1985-e godine, utrošiti nekoliko
mjeseci rada da bi se došlo do završnog dokumenta i ukazalo na strateške
pravce pron^ena i dogradnje političkog sistema. Time se trebalo otvarati
prostor refbrmama kpje je prepomčavala Kr^gerova komisija i krenuti u
susret koracima kpje je poduzimala vlada Milke Planinc. Vrijetpe je brzo
pmljecalo, a konzervativne snage u SKJ jačale da bi koncem 1985. godi-
ne presjekle i politički i privredni program refbrmi.

86
Upbraženost, da smo postigli u revoluciji, na svom samostainom so-
cijalističkom putu, međunarodnom poiožaju, standardu života i sioboda-
ma građana, ono čime se ne mogu pohvaliti drugi na Istoku, a po demo-
kratskim pomacima malo tko i na Zapadu, zasjenila je poraznu stvarnost
da dvadeset godina stojimo na mjestu, trošimo dostignuto, gubimo ugled i
sposobnost vođstva.
Altemativne opcije i njihovi nosioci tek su se začinjale, ali je r^iho-
vo pojedinačno i gmpno postojanje bio očigledno. Javile su se u &sopisi-
ma - Nova revija, Javnost, Naši razgledi, Kiijiževne novine, Praxis, Mia-
dina. Mnogo više i češće u zatvorenim krugovima, uskim grupama i klu-
bovima. Stvaralo se uporedno javno mnjei^e. Znadžeija, a ona je postaja-
ia sve više objektivna potreba da se čuje drugačije mišijenje od zvanič-
nog, je narastala. Priviižavanje opozicionim i aitemativnim političkim i
kultumim centrima utjecalo je na društvenu svijest i ponašanje i ono se u
dmgoj polovini 80-ih već snažno osjećalo u SKJ. U svakom nacionalnom
d m š ^ se na dmgi način artikuiiraio i vodilo je k podjelama. Razhke su
n^prije bile u viđenju socijaiizma i dmštvenog razvoja na njegovim
osnovama. Ekonomsko^zaostajanje u Evropi nisu sve republike jednako
osjećale. Slovenija i Hrvatska bile su geografski, ekonomski i kultumo
više vezane za Evropu. U njima je, prije nego u dmgim dijeiovima Jugo-
siavije, došio do traženja dmgih mogućnosti bržeg privrednog razvoja i
hvatanja koraka sa Zapadom. Otvaraio se pitaiqe soeijaiizma kao držav-
nog sistema i upoređenja s viad^ućim zapadno-evropskim sistemima i
SAD. Gorbačov u SSSR-u i neke socijalističke zemije na Istoku ulaziie
su u reforme socijalizma. Siovenija je u Jugosiaviji prva otvoriia proces
reformi, a!i ove nisu - osim verba!no - polazile od demokratskog socijali-
zma i njegovih reformi. To su uočavali svi ozbiljniji analitičari i na Istoku
i na Zapadu. U zemlji će to postati jasnije kada smo se naš!i pred privred-
nom reformom vlade Ante Markovića. Zahtjevi opozicije, čiji je utjecaj u
Sloveniji postajao jednako važan kao vladajuće partije a njihove uloge i
programi izmiješani, izazvali su nepovjerenje i otpor u dmgiiA jugosla-
venskim republikama. Počela je pot^ela Jugoslavije na demokratski sje-
ver i konzervativni jug. Do ptvorenog političkog sukoba će doći poslije
VIII sjednice CK Srbije. Dva viđenja budućnosti Jugoslavije - Slovenija i
Srbija - postali su orijentiri, međusobno nepomirljivi. Ostali će se svrsta-
vati na jednu ili dmgu stranu. SKJ više nije mogao uspostavljati ni privid-
no jedinstvo u jugoslavenskom dmštvu. Jasno izražena opredjeljenja za
socijalizam i Jugoslaviju 1985/86. godine izmijenit će se u uzavrelim me-
đunacionalnim odnosima u dmgoj polovini 80-ih.
Mi smo u JNA morali izvući zaključak, da se približava razbijanje
SKJ. Ideološke veze, teorijske osnove, programi i organizacija Partije bila

87
je tiajvažnija spona od samog nastanka avnojske Jugoslavije. Na njoj je
izgrađena teorija i praksa općenarodne odbrane. Nestankom jedinstvene
Partije, nestat će bitna okosnica zajedničke države i njezine odbrane. Nu-
dila su nam se dva izbora: ili čekati da se zaustave negativni procesi unu-
tar samog SKJ i on se okrene vlastitim i društvenim reformama ili da se
spremimo za presijecanje negativnih kretanja u društvu preuzimanjem di-
rektnih odgovomosti za vođenje zemlje i tragai^e za poiitičkim, ustavnim
i državnim promjenama za iziazak iz duge krize. Odlučili smo se, da prvi
izbor ne bi trebalo napuštati sve dok postoji makar i n^manje nade, a pri-
premati se za dmgi koji je izgiedao mnogo vjerojatniji. Odluku je trebalo
donijeti kada se pojave indikatori političke i dmštvene krize ili neposred-
ni pokušaji da se JNA onemogući za odiučujući korak.
U dmgoj polovini 1986. i početkom 1987. g. razrađene su političke
osnove, kriteriji procjena za odluku i počele operativne pripreme. Pripre-
me su pokrivale mjere budnosti i povišene borbene gotovosti održavane
po zvaničnim odlukama Predsjedništva SPRJ i pl^ovim a Saveznog se-
kretarijata za narodnu odbranu i Generalštaba. Nije bilo potrebe da se
upoznaje visoki armijski sastav, bilo bi to rizično prije časa odluke. Do-
voljne su bile ocjene stanja u zemlji i upozore^a na moguća pogotšanja i
opasnosti koje su se redovno saopćavale višem rukovodećem kadru u Ar-
miji. Zauzeli smo stav, da armijski kadar u pravilu ne ulazi u n^^različitije
sukobe otvorene u zemlji, ograđuje se, a svoje stavove kada istupa jasno
saopćava. Nismo bili više spremni dijeliti odgovomost u Partiji i društvu
za cijepanje zemlje.
Nije išlo ni lako ni glatko uzimanje otklona od stavova partijskog i
državnog rukovodstva i izgradnja vlastite pozicije. Biio je medu armij-
skim kadrovima mudrijaša i natjecanja za primat u podršci ili suprotsta-
vljanju različitim ideološkim, političkim, ekonomskim, kuitumim ili
bezbjednosnim opcijatha u republikama, pokr^inama i nižim društveno-
političkim zajednicama. Poznat je sluč^ pukovnika Đorđevića u Sabom
Hrvatske. Njega su redovito uspijevale izmanipulirati n^različitije ruši-
lačke snage. Dobijali smo od službenih organa Hrvatske kao i od građana
pitanja da li su ihegovi stavovi lični ili stavovi JNA, zašto ga toleriramo i
ne tražimo raztješenje funkcije u Saboru. Najviše je bilo problema s ka-
drovima teritorijalne odbrane i organa općenarodne odbrane - od federa-
cije do općine, gdje su radile aktivne vojne staiješihe. Njihova je odgo-
vomost bila dvojna - kao što je bio dvojan i polož^ TO i organa ONO -
u društvenopolitičkim zajednicama i vojsci. Odabir kadrova iz JNA u or-
gane ONO bio je u najvećem broju sluČajeva odiiv isluženih starješina
JNA. Kadrovi s fakulteta ONO, masovno pristigli u organe ONO nameta-
li su se kao politički i općevojni intelektualci aktivnim oficirima ograni-

88
čenije obrazovanim. Sama odluka da se obrazr^u dvije uporedne kadrov-
ske strukture - na fakuitetima za ONO, i vojnim akademijama i visokim
vojnim školama - jedna je od mnogih besmishca naturena u vrijeme pro-
dora liberalizma u atrofirani sistem općenarodne odbrane.
Ograničenost našeg utjecaja na cjelokupan vojni sistem i sistem
ONO nalagao nam je opreznost. U siučaju da JNA preuzme odgovomost
za vođenje zemije biio je predviđeno da se sistem ONO svede na njegov
najfunkcionalniji dio, TO neposredno potčini JNA, a sve ostalo da se su-
spendira kao smetnja.
Treba zapaziti, da smo vrlo brzo posiije Tita raščistiii da od držav-
nog Predsjedništva nemamo što očekivati. Mnogo duže tr^aia su očeki-
vanja da SKJ krene u :efbrme. Ideološka sputanost, potpuno suprotna
Psnovnim učenjima marksizma, duhovno je osiromašila i onesposobila
komuniste da u kriznim časovima „kada kvantitet društvenih pojava pre-
rasta u novi kvalitet" poduzmu odlučne korake, izađu iz shema, pogled^u
preko ograničenih horizonata svakodnevice, odrede ciljeve, pregmpir^u
društvene i političke snage za vrijeme koje dolazi. U najmanju ruku, da
razumiju i podrže procese, u^eču na njih i ugrađuju se u prestrojavanje. U
JNA komunisti nisu mogli biti ispred drugih socijalnih gmpa u dvomili-
onskom članstvu SKJ. Po prirodi svojeg poziva, mogu biti samo ograni-
čeniji od dmgih. Iluzija i vjere u SKJ smo se konačno odrekli tek kada je
demokratizacija iz Slovenije i antibirokratska revolucija iz Srbije krenula
putem razbijanja i cijepat^a SKJ i Jugoslavije kao z^edničke države.

J i H a c :o /!a //z n w ć/ctoMo/or


p o ////c ^ /A ^ro/?ycM a M A * 6 /// / ,A/gos^/av///

15. januara 1986. g. u ,J(njiževnim novinama" objavtjena je prva


peticija 2.000 građana Kosova polja, kao prvi organizirani protest Srba i
Cmogoraca s Kosova protiv albanskog nacionaiizma i separatizma, a 26.
febmara zbio se prvi protestni dolazak Srba i Cmogoraca s Kosova u Be-
ograd (oko 100 Ijudi). Tokom narednih godina, Srbi i Cmogorci s Kosova
su na ovaj način više puta protestirali i tražili direktnu žaštitu republičkih
i federalnih organa pred pritiscima Albanaca i narušavanjima zakonitosti
na Kosovu. U Srbiji je tema Kosova i ugroženosti Srba u ovoj pokr^ini
sve više zaokupljala pažnju javnosti,dok su u dmgim dijelovima Jugosla-
vije ovakvi protesti izazivali nepovjeret^e i strah od Srbije.
Stanje duhova u Srbiji i na Kosovu mogto se sagledati širim praće-
njem javnog mnjenja. Morala se zapaziti sahrana Aleksandra Rankovića
89
20. augusta 1983. g. Na njoj se okupilo oko 100.000 Ijudi i bio je to do ta-
da n^masovniji protest prije svega srpskom, ali i jugoslavenskom ruko-
vodstvu i politici. Nezadovoljstvo stanjem na Kosovu i ustavnim poioža-
jem pokrajine u Federaciji bili su u centru protesta. Beogradska intelektu-
alna scena bila je izrazito živa polovinom 80-ih (suđenje Gojku Đogo
zbog zbirke pjesama „Vunena vremena", kazališna predstava „Golubnja-
ča" Jovana Radulovića, studija „Stranački pluralizam ili monizam" Voji-
slava Koštunice i Koste Čavoškog, pokretai^e časopisa „Javnost", Ibrmi-
ranje Odbora za odbranu sioboda pod idejnim vodstvom Dobrice Ćosića).
Nepovjerenje drugih jugoslavenskih sredina našlo je izraz u ,JJijeloj
knjizi" Stipe Šuvara i savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvara-
laštva, upučenoj prije svega Srbiji. Na savjetovanju je bilo rečeno da ana-
lizu treba shvatiti kao pomoć Savezu komunista Srbije. „Bijelu knjigu"
nije prihvatila nijedna intelektualna sredina, ona nije ništa raščišćavala,
vršila je frontainu osudu, nije imala osjeć^a za selekciju i nrjeru a sam
SKJ, pod čijim patronatom je pisana, ukopavala je dalje u konzervatizam.
Srbiju je i posebno pogađala, jer je došla oćLjednog od vodećih hrvatskih
partijskih intelektuaiaca tog vremena, koji se penjao k samom vrhu SKJ.
Utjecaj srpskih nacionalističkih intelektualaca na Kosovu je ojačao.
Oni su bili uvaženiji tumači srpskih i cmogorskih interesa od SKJ. Alban-
ski vodeći inteiektuaici bili su izvan SKJ, ali su imaii snažan utjecm na
rukovodeće strukture Kosova. Separatističko ponašat^e Albanaca izgra-
đeno je pod njihovim utjecajem. Rukovodeće gamiture na Kosovu su ih
tolerirale, neke im se priklanjale i identiiiciraie s rjima. Polazili su od
shvaćanja da bi diugačije ponašanje značiio gubljet^e svake veze s matič-
nim kretanjima u narodu. Gotovo istu fatainu grešku učinit će samo godi-
nu iii dvije kasnije većina nacionainih mkovodstava SKJ. Suradnja iii to-
lerancija nacionaiizma mogla je voditi samo jednom ciiju - razbijanju Ju-
gosiavije i napuštanju socijaiističkog puta.
Otvarati stvame probleme na Kosovu značilo je priznati neuspjeh
mjera i vaijanost ocjena na kojima su donijete odluke u novembru i98i.
g. nakon pobune Aibanaca. Na sjednici u martu 1986. g. dva predsjedni-
štva - CK SKJ i SFRJ - nemaju, jednako kao ni mkovodstvo Kosova i
Srbije, hrabrosti zaključiti da je u pitanju neuspjeh. Radiio se o najneurai-
gičnijem podmčju Jugosiavije i angažiranju svih jugosiavenskih snaga
skoro četiri godine, a događ^i se ponovno otimaju kontroii. Kosovo je bi-
io pred novim poiitičkim sukobima. Dolasci Srba i Cmogoraca u Beograd
navještavali su, da sukoba više neće biti samo na Kosovu. Oni će trebati
svima: nosiocima viasti u Federaciji, republikama i pokr^inama, opozici-
ji, unitaristima i separatistima. Samo tako se mogio razunijeti zatvaranje
očiju perd pojavama krize u koju će preko Kosova biti uvučena cijela Ju-

90
goslavija. Rukovodeći Ijudi ne mogu ničim opravdati ustupanje pred na-
cionalizmom u Srbiji, njegovim organiziranim utjecajem na Kosovo i do-
zvoljavanje rukovodstvu Kosova da se na sHčan način ponaša prema al-
banskim nacionaiistima i separatistima. Istim aršinom morali su se mjeriti
uspjesi borbe protivu nacionalizma unutar oba entiteta. Samo tako bi bor-
ba biia prihvaćena u narodu i uspjela. I više od toga. Program stabiiizacije
stanja na Kosovu trebao je biti dugoročan. Cilj je morao biti civilizacijski
pomak svih stanovnika Kosova, većinskih Albanaca prvenstveno. Neiz-
bježno je bilo ulaziti u sva podmčja Ijudskog života i unapređivati ih u
duhu vremena i dostignuča drugih jugoslavenskih i evropskih naroda.
Program mjera poiitičkih organa, policije i vojske bio je nedovoijan. Mo-
gao je jedino stvarati preduslove za dublje sociološke i ukupne društvene
promjene, a one bi tek vodile k dugoročnoj stabilizaciji stanja.
Ekonomska pomoć jugoslavenskih republika Kosovu morala je teži-
ti tom istom ciiju. Strategija najrazvijenijih - Slovenije i Hrvatske - ,,uia-
gati ćemo, kohko ubiremo koristi" bila je odgovor na rasipanje dobijenih
sredstava za nacionalno iživijavanje, lični luksuz i bogaćenje rukovodećih
kosovskih garnitura. Ali strategija neposrednih interesa nije mogla ništa
dugoročno iješavati na Kosovu. Obratno, uspostavljaia je eksploataciju
Kosova. Poput one razvijene Evrope i SAD u Airici i Južnoj Americi.
Ekonomsko i civilizacijsko zaost^anje nije se tješavaio, nego odgađalo
sukobe za sljedeću priliku jednih ih drugih nacionalista. Ovisilo je od ko-
i^unkture u jugosiavenskim odnosima. Dolazio je red na Srbe i Cmogor-
ce da oni uprav^^u dogadajima.
Naše procjene u JNA biie su drugačije od onih na qednici predsjed-
ništava CK SKJ i SFRJ. Njihova je vrijednost bila u tri okolnosh: prva,
davana su prema dnevnom uvidu vojnih starješina sa svih dijelova Koso-
va; druga, vršili smo svoju vojnu dužnost (uključivo politički rad u naro-
du) aii nismo bili odgovomi za poiitičko stai^e na Kosovu; treća, višena-
cionaini sastav staiješina i vojnika omogućavao je otjektivnost u prosuđi-
vanju uspjeha i neuspjeha u sređivanju stanja. U godišnjem reterisanju
1986. g. komandant Niške armije, pod čijom komandom je korpus na Ko-
sovu, izložio je:
da je polihčka i bezbjedonosna situacija veoma teška. Ona proiz-
lazi iz zaoštrenih međunacionalnih odnosa i istovremeno podshče
te odnose i dalje ih pogoršava. Da iseljavanje Srba i Cmogoraca
nije zaustavljeno, niti se poduzim^u odgovar^uće nijere da bi se
zaustavilo. Na Kosovu ima preko 700 etnički čistih naselja gdje
žive isključivo Albanci. U općini Glogovac živi isključivo alban-
sko stanovništvo, a uskoro će to postati i općine Podujevo, Kača-
nik, Đakovica i Dečane. Da je albanski nacionalizam i separati-
91
zam jak, organiziran, djelirje u dubokoj ilegali i očigledno je u
sprezi s aibanskom emigracijom. Sve pozidvne rezultate partij-
skih i državnih organa minimiziraju i tumače ih sebi u priiog: oni
su ih iznudiii od viasti. Da je srpski i cmogorski nacionahzam
sve organiziraniji, ofanzivniji i pod neposrednim utjec^em naci-
onalista i desnice izvan Kosova, iz Beograda. Njihova osnovna
teza je ,,da nema zajedničkog života s Albancima na Kosovu" i
„slobodu čemo braniti svim sredstvima". Da je veći dio građana
upiašen, zbunjen i očekuju, da problem „netko" riješi. Konfuznoj
situaciji pogoduje vrio teška situacija u privredi.

Komandant zaključuje izlaganje o Kosovu konstatacijom, da se me-


đunacionalni odnosi pogoršavaju uz mogućnost oštrijeg sudara. Sve su
češće međunacionalne razmirice među običnim Ijudima. U privrednim or-
ganizacijama veliki je broj havarija i paljevina. Javno mnjer^e se drži u
neprekidnoj napetosti čas albanskim, čas srpskim demonstracijama.
Na sjednici dvč^u predsjedništava u martu '86. izložili smo ono i
onoliko koliko se odnosilo na naš vojnički posao na Kosovu. Nismo se
hljeli dublje uplitati u gordijski čvor Kosova. Činili smo to bezuspješno
mnogo puta. Od nas se zaziralo i na Kosovu i u Srbiji da sebi uzimamo
previše prava. Stanje na Kosovu cijenio je na sjednici svatko iz svog ugla,
ciljeva, interesa i odgovomosti. Bez jedinstvene ocjene bili smo nespo-
sobni voditi dnevnu politiku i usklađivati je s dugoročnim programom.
Dugoročni program zapravo nije ni postojao.
Dvoličnost ponašanja rukovodstva nije mogla donijeti rezultate. Po-
slije sjednice dv^u predsjedništava ništa se nije mijenjalo. M^ifestacije
srpskog nacionalizma biv^u sve učestalije i u njima sudjeluje sve više
Ijudi. Masovno se dolazi i protestuje u Beogradu. Problem Kosova name-
će se rukovodstvu Srbije i Jugoslavije. Dolazi do sučeljavanja s grupama
koje stižu u Beograd i predstavnici CK i države redovno i:7/Iače &blji
kraj. Početkom aprila '86-te to se događa Lazaru Mojsovu, Ivanu Stam-
boliću i Bogdanu Trifunoviću u „Sava centru", gdje je stiglo oko 500 Sr-
ba i Cmogoraca. Vođe u auditorijumu zn^u da se neće ništa realizirati od
onoga što im se s govomice obećava. Oni su bili svjesni nemoći rukovod-
stva Srbije i Jugoslavije na Kosovu. Cilj dolazaka je i bio da se nemoć m-
kovpdstva na n^gmblji način predstavi javnosti.
U junu iste godine nacionalističke vođe dolaze na ideju da se izvede
predstava s masovnim iseljavanjem Srba i Cmogoraca s Kosova. Na cesti
između Kosova polja i Prištine članovi Predsjedništva CK Srbije - Petar
Gračanin i Veljko Marković i predsjednik CK Kosova Azem Vlasi bez
velikih problema zaustavljaju izmanipulirane seljake i vraćaju ih kućama.
92
Vođe Srba s Kosova, međutim, ne odustaju, hoće po svaku cijenu iz-
ložiti rukovodstvo zemlje rugtu. Početkom novembra doiazi veća grupa s
Kosova u Skupštinu SFRJ, ne d^u se zaustaviti i hoće razgovarati baš u
Skupštini. Državno predsjedništvo upućuje Veseiina Đuranovića, a partij-
sko predsjedništvo Milana Pančevskog. Njih ne zanima priča ove dvojice,
oni su pokazali da mogu prodrijeti u Skupštinu i da ih nitko ne može zau-
staviti. Institucije padaju pred njima - na Kosovu, u Srbiji i Jugoslaviji.
Zanimljivo i otvoreno o pokretu Srba i Cmogoraca na Kosovu govori je-
dan od vođa antibirokratske revoiucije - Miroslav Šolević u seriji BBC-a
„Smrt Jugoslavije".
Jugosiavensku scenu istovremeno s događ^ima odozdo uznemirava-
ju i događ^i u intelektuainim vrhovima i političkim vodstvima u Srbiji.
Septembra 1986. g. objavljuje se Memorandum Srpske akademije nauka i
umetnosti - SANU. U njemu je sadržana analiza društvenih prihka u Ju-
goslaviji i položaja Srbije i srpskog naroda u qqj. Nacionalističke snage
u Srbiji nameću Memorandum javnosti kao srpski nacionalni program.
Posebno se naglašava da u ustavnim pronijenama mma pasti.Titov, Kar-
deljev i Bakarićev koncept „slaba Srbija - jaka Jugoslavija".
Među komunistima u Srbiji nastaje uznemirenost, ali je tretman Me-
moranduma u drugim republikama i među drugim narodima znatno
ozbiljniji. Postavlja se pitanje: što zapravo Srbi nanajeravaju? Rukovod-
stvo Srbije s Ivanom Stambolićem na če!u sminqe javnost, traži da se
Memorandumu ne pridaje poseban značaj: ,jte izražava većinsko nhš^e-
nje Srba, ni stavove rukovodstva Srbije". Zahtijeva se od SANU da se iz-
jasni o Memorandumu jer je na njezinoj sjednici maja '85-te prihvaćena
inicijativa i odredena grupa akademika za rad na njemu. U decembru,
SANU na izvanrednoj sjednici cinično „izražava neslaganje s načinom na
koji se Memorandum tumači u javnosti", i to je sve.
U 1987. godinu ušlo se sa svim preduslovima za produbljivanje kri-
ze. Izvori krize će, osim Kosova, biti Srbija i Slovenija, U februaru '87-e
slavenski kultumi stvaraoci fbrmuliraju osnove slovenskog nacionalnog
programa i objavljuju ga u 57. broju časoptsa „Nova revija".
Riječ je sada o slovenskom „memorandumu" i novom uznemirava-
t^u jugoslavenskog javnog mi^enja. Slovenski nacionalni program je pd-
govor na Memor^dum SANU, ali i kompletiranje dogovora vodećih in-
telektualaca Srbije i Slovenije u Ljubljani o nekoj novoj Jugoslaviji ili
njezinom nacionalnom razila^nju. Dolazi do brojnih kritičkih rasprava u
SFRJ i republikama. FQih ima i u slovenskom rukovodstvu odakle se želi
umiriti jugoslavenska javnost. Slične su poruke kao srpskog rukovodstva
o Memorandumu SANU - da nije većinsko opredjeljenje naroda, niti stav
rukovodstva i da mu he treba pridavati neki znač^.
93
Važan događ^ na Kosovu zbio se 24. aprila 1987. g. kada je pred-
sjednik CK SK Srbije Slobodan Milošević na protestnom skupu Srba i
Cmogoraca u Kosovom Po^u, izazvan nastupom vođa skupa da stane na
kr^ agresivnom albanskom nacionalizmu i^avio: „Niko ne sme narod da
bije". Svi analitičari događ^a te prijelomne godine ocijenili su ovaj skup
i Miloševićevu i:^avu kao zaokret u prilazu problemu Kosova u političko-
m rukovodstvu Srbije. Zaokret se nije odnosio samo na Kosovo i Vojvo-
dinu, kao pokr^ine SR Srbije. Uslijedio je zaokret i u načinu kako qeša-
vatiptvorenujugoslavenskukrizu.
Tok događ^a i historijsko nasljeđe opredijelilo je da Kosovo bude
odabrano kao ključna točka raspirivanja nacionatizma u Srbiji i Jugosla-
viji. Anj?anski nacionalizam i separatizam radikaliziran do otvorenih su-
koba i stalno iseljavar^e Srba i Cmogoraca bio je jak argumenat za izbor
Kosova. JugoslavensM opredijeljeni građani među svim narodima tražili
su da se već jednom sredi žarište s kpjega se uznemirava zemlja. Dogmat-
ske snage u SKJ, čiji je u^ec{^ bio snažan, prizivale su čvrstu ruku u pre-
sijecatiju jugoslavenske krize. U JNA prevladavala je spremnost da se ju-
gosiavenska kriza zaustavi dok je još vrijeme i da ne dođe do razbijarrja
zemije. Iskustva JNA s Kospva bila su neposredna i drugačija od onih ko-
ja su imala rukovodstva Kosova i Srbije, kao i od ocjena u partijskom i
državnom vrhu Federacije. Malo se zna, a još manje vjemje koliko je
JNA ulagala napora da mijenja raspoložer^a Albanaca prema Jugoslaviji,
Srbima i Cmogorcima s kpjima žive zajedno vezani za istu sudbinu i bu-
dućnost. Između čekića i nakovnja - albanskih nacionalista i separatista i
srpskih emisara iz Beograda, JNA se rujednog trenutka nije dala pokole-
bati. Ilustrirat ću to dokumentom korpusa s Košova. Naime, u junu 1987.
prije sjednice CK SKS-a o Kosovu, general Ve$p Sr^dić koniandant kor-
pusaju Prištini poslao nam je na naše tražerrje izvještaj o z^edničkim ak-
cijama vpjske i dmštveno-političkih organizacija. Navesti ću nekoliko
&agmenata iz kojih se mogu vi^eti najraznovrsrriji pokuš^i JNA da po-
mogne u liječerrju starrja na Kosovu.
...„Neprekidno širimo i produbljrrjerho suradnju s narodom Kosova
radi doprinosa rrkupnim naporima dmštva na stabilizaciji situacije u SAP
Kosovo... Imamo brpjne poteškoće i otvorene probleme zbog nepostpja-
r^a želje za takvom suradr^om od strane dmštveno-političkih stmktura,
ipak cenimo da smo ostvarili početne rezultate... Širi se sve više akcija
posete vojnika i njihovih roditelja građanima albanske narodnosti za vre-
me polagar^a svečane obaveze svake partije vpjnika... Ovakav oblik dm-?
žer^a Ijudi daje nepobitne rezultate u prevazilažer^u nepoznavarrja običa-
ja, kuitrrre i kvaliteta svake naše nacije i narodnosti... Upisom zajma sko-
ro svih starešina (98%) veoma snažno je izražena želja da pripadnici Ar-

94
mije neposredno pomognu zapošljavanju miadih ijudi na Kosovu... Zavr-
šeni kursevi albanskog jezika koje su posećivale sve starešine, građanska
lica i deo članova porodica od posebnog su značaja, kako s političkog
aspekta tako i onog praktičnog, a to je ostvarivanje lakše komunikac^e
između starešina i Ijudi na Kosovu..."
M iloševićevo obećanje Srbima i Cmogorcima u Kosovu poiju aprila
-8 7 -e značiio je obavezu i prestiž. Za tijega lično i za Srbiju u predstoje-
ćoj međunacionalnoj i međurepubličkoj borbi sasvim izvjesnoj u nepo-
srednoj budućnosti. Objektivno gledano, na dvoiičnim i oportunističkim
ocjenama s prethodnih sjednica u Srbiji nije se na federalnom vrhu mogla
voditi akcija sa smislom i ciljem, nije mogla biti jedinstvena i povezana.
U vrio protuiječnim uslovima sazvana je 9. ^ednica CK SKJ o Kosovu.
Nju je nametnula situacija - nemoć partijskih i državnih organa da rješa-
vaju probleme Kosova na jednoj strani, i agresivni nastup srpskih nacio-
nalista da iznude prornjene u politici Srbije na Kosovu, ali i prema Jugo-
slaviji u duhu preporuka Memoranduma SANU, na drugoj strani. Pripre-
ma i tok sjednice su ukazivali na ukrštene interese i ciljeve grupa različi-
tih političkih opredjeljenja u CK SKJ i oko njega.
Trista do četiristo Srba i Cmogoraca s Kosova okupljenih ispred
Skupštine SFRJ, gt^e se sjednica održavala, vršili su pritisak, postav^aii
uslove i prijetili upadom u Skupštinu. Jedan od zah^eva je bio da ih se re-
dovno izrvještava o toku sjednice. Ivica Račan član predsjedništva CK SKJ
bio je određen da ih informira i prenosi i^ihove zah^eve. Uključile su se
nacionalističke vođe iz Beograda i u jednom času poveli ih da prodru u
Skupštinu. CK je dva puta prekidao sjednicu da bi se Predsjedništvo CK
konzultiralo kako završiti, a da ne dođe do sasvim nepredviđenog ishoda.
Državno predsjedništvo također je zasjedaio u Skupštini da bi nepo-
sredno rukovodiio mjerama ukoliko demonstranti krenu u zgradu da prisi-
le CK da prihvati njihove stavove ili da ga ra^ure, nije se isključivalo ni
fizičko nasilje. Uz Predsjedništvo su bili predqednik vlade Branko Miku-
iić, Ivan Stamboiić predsjednik Predsjedništva Srbije, Dobroslav ĆulaRć
ministar unutrašnjih poslova i ja. Šačica Ijudi sa^erala je cjelokupno m-
kovodstvo zemlje u mišju mpu. Nered, panika i kukavičluk u pon^^anju
čianova rukovodstva države davali su do znaqa da sa zemljom može ra-
diti tko što hoće, i kako hoće. Beograđani se nisu h^eli priključiti demon-
strantima i ovi su ostali izolirani. Intbrmaeije koje su stizale u Predsjedni-
štvo bile su kontradiktome. Kako je padala noć strah je bivao sve veći, a
broj demonstranata se popeo na dvije do tri hi^ade Ijudi. Tenziju su podi-
zale intbrmacije SSUP-a da su na ulasku u Beograd vlakovi, jedan, dmgi,
pa treći s nekoliko hiljada Srba s Kosova. Samo sat ranije razgovarao sam
s generalom Vesom Srdićem, on me je uvjeravao da od jučer nije bilo ni-
95
kakvih pokreta, baretn ne masovnih jer ih oni prate. Bilo mi je jasno, da
je sve to u parku ispred Skupštine i s viakovima na uiasku u beogradsku
stanicu režija, a na što ona na kraju može završiti nisam bio siguran. Javio
sam se predsjedniku Mojsovu i otišao iz Skupštine u Generaištab. Htio
sam, da u siučaju neizvjesnog razvpja događaja JNA s jedinicama u goto-
vosti spriječi n^gore. Tražio sam provjeru, ima h na žeijezničkoj stanici
u Topčideru iii Beogradu vlakova s masama putnika s Kosova i da ii su
najavljeni njihovi dolasci. OBciri bezbjednosti su me izvijestih da ih ne-
ma, niti su n^avijeni. Izvijesho sam Mojsova i saopćio mu da se u Skup-
štinu neću vraćati, a tok događ^a pratit ću iz Generaištaba. Sjednica CK
biia je pri kr^u, većina stavova nacionalista s Kosova bila je ugrađena u
zakijučke CK. Kada im je Račan saopćio ishod bih su zadovoijni, smatra-
li su da su zavmih posao. Bilo ih je toHko, da su se ukrcali u svega neko-
hko autobusa i vratih se na Kosovo.
Malo je kome u CK, osim režiserima, biio jasno što se dogodiio na
plenumu. Srpskom nacionalizmu osigurana je pobjeda i otvorena su vrata
za široke akcije u Srbiji i Jugoslaviji.
U augustu iste godine izbija Snancijska afera „Agrokomerc". Fikret
Abdić direktor poduzeća izdavao je nijenice bez pokrića. Jedno od naj-
prosperitetnijih poduzeća u Bosni i Hercegovini uvučeno je u nelegaine
poslove, blokirano, i samo je bilo pitanje vremena kada će biti stavijen
kijuč u bravu. SR Bosna i Hercegovina je potresena i njezini ključni ruko-
vodeći kadrovi padati će jedan za drugim. Počeo je sudski proces protivu
Abdića i suradnika. Stavljen je pod istragu Hakija Pozderac, iz porodice
Pozderaca čiji je najistaknutiji član Hamdija Pozderac bio potpredsjednik
Predsjedništva SFRJ, a u slijedećoj godini trebao je preuzeti nrjesto pred-
sjednika. Morao je podnijeti ostavku, a razračun u vrhu bosanskog ruko-
vodećeg kadra je otpočeo. Funkcioneri izrasli na položaje pod rukom Mi-
kulića i Pozderca izloženi su napadima. Veći broj njih optužen je za privi-
legije, bogaćenje i kriminak Obnovijena je afera „Neum" s vikendicama,
kojoj nije bilo kraja. A onda i mnoge druge... a da se nije ni pokušavaio
prikriti prave nanijere prema Bosni i Jugoslaviji.
Bili smo vrlo osjetljivi na potrese u Bosni i Hercegovini. Nismo sum-
njali, da će rušilačke snage u zemlji produbljivati krizu u Bosni i Hercegovi-
ni pokrenutu aferom Agrokomerca. Obavih smo razgovore s rukovodstvom
SR Hrvatske s nanrjerom, da pomognemo da se ne dopush raspad n^veće
radne organizacije na granici Bosne i Hrvatske, čiji su poljoptivredno-pre-
rađivački programi značih pravi privredni pteporod na sitomašnom područ-
ju Cazinske kr^ine, Bihaća, Korduna i pHtvičkog kraja. Hrvatsko ruko-
vodstvo shvaćalo je znač^ poduzeća iz Vehke Kladuše za region i ze-
mlju. Nije se angažiralo, jer je smatralo dal)i Bosanci, posebno predsjed-
nik SlV-a Branko MikuHć, vrlo oqehjivo prihvahH miješat^e sa strane.
96
Krajem 1986. g. započinju rasprave o promjeni Ustava SFRJ iz
1974. g. Kako se i očekivalo, ispoljavaju se vrlo oštre razlike između SR
Srbije i SAP Kosova i Vojvodine o konceptu Srbije kao države. Predsjed-
ništvo Srbije donosi 25. novembra Predlog da se uklone nedosljednosti u
ustavnom položaju SR Srbije. Riječ je o oduzimatiju stečenog položaja
pokrajina u Ustavu iz '74-te po kojemu su one skoro izjednačene s repu-
blikama. Pokrajinska rukovodstva su odmah reagirala - 27. novembra
Predsjedništvo SAP Vojvodine, a 3. decembra SAP Kosova donose za-
ključke da je Predlog Predsjedništva SR Srbije neprihvatljiv.
Predsjedništvo SFRJ 21. januara 1987. izlazi s prijedlogom da se
mijenja Ustav SFRJ. Od promjena su se očekivale toliko različite stvari
da je od samog početka bilo jasno da do suglasnosti ne može doći. Većina
republika i obje autonomne pokr^ine su za očuvanje i proširenje vlastitih
državnih funkcija i prava. Republike se ne žele odreći principa, da je fe-
deralna vlast onolika koliko su joj one prenijele prava i odgovomosti. Sr-
bija i JNA su za jačanje centralnih funkcija z^edničke države. Između ru-
kovodstva Srbije i JNA nema dogovora i usaglašavar^a. Svatko ima svoje
razloge. Srbija, ukijučivai^e autonomnih pokr^ina Vojvodine i Kosova u
zajedničku republičku državu, jačanje nacionalnog i državnog u^ecaja u
z^^edničkoj državi. Pokrajine će se suprotstaviti ustavnim pronijenama i
iijih će se populističkim pritiskom „dogodio se narod" u 1988. g. razvla-
stiti i stvpriti.centraliziranu SR Srbiju, kakve su uostalom bile i sve druge
socijalističke republike u Jugoslaviji. Revizija republičkog ustava 28.
marta 1989. g. prihvaćanjem Amandmana na Ustav SR Srbije popraćena
je masovnim demonstracijama na Kosovu kada je poginulo dvadeset dvo-
je demonstranata i dva milicionara, uz veliki brpj povrijeđenih.
JNA je bila za uspostavljaiqe vlasti federalne države čija je ona om-
žana sila, koja u Ustavu iz '74-te nije određena. A bez definirane federal-
ne države federatna vojska - JNA - nije na legalan način mogla izvršava-
ti svpje ustavne obaveze: odbranu integriteta i ustavnog poretka zemlje.
Kada se radi o odbrani zemlje svako se dmštvo nalazi pred iskuše-
njima i provjerom svih vrednota na kpjima ono počiva, političkog sistema
kojeg je odabralo i na njemu uspostavljenih institucija odbrane i izgrađe-
nog vpjnog sistema. Promatrano s tog stanovišta, ustav Jugoslavije iz
1974-te godine imao je u svpjim temeljnim iješenjima kmpne promašaje.
Oni nisu omogućavali da se cjelokupni Ijudski i materijalni potencijal ze-
mlje iskoiisti na n^svrsishodniji način i u datpj situaciji suprotstavi mno-

97
gostruko nadmoćnijem protivniku na osjetljivom jugosiavenskom prosto-
ru geostrategijski položenom između dva veiika vojna bloka. Koncept op-
ćenarodne odbrane - jednogiasno usvojen u zemlji i ugrađen u ustav -
predviđao je, da se tako moćnom protivniku može uspješno suprotstaviti
samo u dugotr^nom ratu na cjeiokupnom jugoslavenskom prostoru dok-
trinom kombinirane frontalne i partizanske oružane borbe uz n^različitije
oblike organiziranog općenarodnog otpora. Norme na kojima se zasniva
odbrana svake zemije svode se na jedinstvo ratišta, oružane borbe, oruža-
nih snaga i jedinstvo komandovanja. Odbrana Jugoslavije ni po čemu nije
mog!a bit! izuzetak. Tri stava ugrađena u ustav '74-te nisu o iznesenim
imperativima uspješne odbrane zemije uopće ili su nedovoljno vodiia ra-
čuna. Prvi se odnosio na Predsjedništvo SFRJ ujedno kolektivnog vrhov-
nog komandanta oružanih snaga. Njegovi članovi birani su u republikama
i autonpmnim pokrajinama i njima su odgovaraii za svpj rad umjesto da
budu birani u federalnpj skupštini i njpj odgovomi, budući da komanduju
oružanim snagama SFRJ. Drugi se odnosi na pravo konsenzusa republika
i autonomnih po^aiina na ustavom utvrđene isključive Amkcije federaci-
je^ među kojima su odbrana zemlje i komandovanje oružanim snagama.
Proizilazi, da se utjecaj republika i autonomnih pokrajina na pripremu i
upotrebu oru^nih snaga vrši po dva osnova - njezinog č!ana u Rredsjgd-
ništvu i njenim pravom konsenzusa. Treći je, da su repub!ike - a u nekim
funkcijama i autonomne pokrajine - ddbile status država i među ostalim
stekle pravo da organiziraju svoju vpjsku i rukovode njome. Sve u svemu,
ustav iz 1974-te bio je u raskoraku s uvjetima pod kojima su se mogle
pripremati oružane snage i poduzeti odbrana zemlje. U tome dakle, treba
tražiti razloge zašto je JNA i njezino rukovodstvo insistiralo, da se jasno
definiraju odgovomosti federalne države za odbranu zemlje i ustavno -
pravna reguiativa koja bi joj to omogućila.
Osim ovog posve armijskog ugla sagledavanja ustavnih pronijena
akceptirali smo i provjerena historijska iskustva i či^^enice, da je Jugosla-
vija od svojeg nastanka 1918. godine konzumirala tri modela ustavnog
konstituiranja. Unitaristički - u vrijeme Kraljevine Jugoslavije; federalni
- onaj avnojski i dmgi iz 1963. popularno nazvan „povelja samoupravlja-
nja" - u vrijeme socijalističke Jugoslavije u periodu od 30 godina, i ko-
načno nedefinirani „labavo federativni", a praktično konfederativni ustav
iz '74-te. On^ prvi doveo je do raspadanja Jugoslavije i prije udara faši-
stičkih armija 1941. godine. Za vrijeme tridesetogodišnjeg federativnog
ustrojstva socijalističke Jugoslavije, zemlja je dosegla najviše domete u
svim podmčjima unutrašnjeg razvoja i učvrstila i proširila svoju međuna-
rodnu afirmaciju. Ustav iz '74-te ništa nije tješavao, samo je odložio pita-
nje opstanka Jugoslavije kao zajedničke države. Problemi s početka '70-
ih brzo su se ponovno javili u daleko oštrijim oblicima i u ozbiljno pore-
98
mećenim međunacionalnim odnosima u zemlji, samo sada više nije bilo
karizmatske ličnosti Tita. Nad Jugoslavijom se nadvila dilema: zajednič-
ka država ili razlaz. Mi u JNA bili smo uvjereni da je federalno uređenje
zemlje perspdktiva svih naših naroda, njihove emancipacije i suverenosti.
Dugoročnije gledano, nismo držaii da je budućnost u stvaranju nacionai-
nih država i cijepanju širih zajednica. Trend kretanja u Zapadnoj Evropi
tekao je u sasvim obratnom pravcu.
Oko 20-og augusta '87. general Kadijević mi je potanko referirao o
raspravi u skupštinskoj komisiji za promjenu Ustava. Predviđanja što će
se dogoditi oko ustavnih promjena pokazala su se, na žalost, točna. Ku-
čan je u ime SR Slovenije zvanično upozorio, da „razbijanju SFRJ može
voditi ne samo olabavljena federacija nego i pokušaj da se oduzmu prava
republikama". Nepotrebno je tumačiti, da se ovdje misli na iziazak SR
Slovenije iz Jugoslavije, ukOliko se ustraje na konstituiratiju funkcija sa-
vezne države. Razmišijanja o izlasku iz Jugoslavije trajala su dugo , još iz
vremena partijskog i državnog rukovodstva stasalog poslije odlaska ratne
generacije. Indoktrinacija je duboko prodria u narod. Vidmarova poruka
sa skupštine književnika Jugoslavije u Ivangradu '84-te nije ostavljala ni-
kakovu sumnju. Slovenskim idejama o daljnjem slabljenju Federacije,
sve do njezinog cijepanja, moglo se stati na put u drugim dijeloviatn Ju-
goslavije, ali u Sloveniji nije. Ako se načne zajednička država bilo u ko-
jem dijelu, cijepanje je neizbježno. Moralo se dobro prosuditi što se sve
može i treba učiniti da se zaustavi kurs Slovenije ,jia razlaz".
Uključivatije svih republika da zajedno sa slovenskim rukovod-
stvom traže izlaz, činio nam se pravi i važan korak. Sve su republike s
kojima smo razgovarali prihvatile da su slovenski zah^evi krajnost, me-
đutim, većini je odgovaralo jačanje, a ne slabljenje repubUčkog polož^a.
Zato tiije bilo političke volje da se Slovenija drži na jugoslavenskom kur-
su. Jugoslavenski kurs je bilo moguće očuvati uz svestrane refbrme i pro-
mjene u Ustavu, da nekoliko glavnih iunkcija i odgovomosti Federacije
budu jasno definirane - jedinstvo privrednog sistema i društveno-eko-
nomskog plana, jedinstveno tržište i financijski sistem, vanjski poslovi i
odbrana. Z^edničku državu nije bilo moguće očuvati u bilo kojem obtiku
-federacije, konfederacije, z^ednice država - bez navedenih z^edničkih
funkcija. Rasprava o Ustavu, po našem prosuđivarqu, morala je poći od
toga da li hoćemo ili nećemo z^edničku državu. U 1987. takva se raspra-
va još mogla voditi. Unitarizam i hegemon^a večipskog srpskog naroda i
SR Srbije bila je potencijalna opasnost. Unitarizam, međutim, nitko nije
prihvaćao i on nije imao reatnog izgteda. Ni pod ustovom da se SAP Voj-
vodina i Kosovo ugrade u SR Srbiju i izgube stečeni potož^. Među repu-
btikama i s Federacijom trebato je tražiti ustavna rješenja i mehanizme

99
zaštite od unitarizma. Centralizacija svih funkcija države u Federaciji ne
bi moglo biti rješenje, kao što je i njezino razvlašćenje u Ustavu '74. bila
greška. Rješenje se moglo naći, ali je dominiraio pitanje: hoćemo li ili
nećemo zajedničku državu. Kadijeviću sam dao takove instrukcije. .
Nismo mogli vjerovati da bi cijeparje Jugoslavije bilo moguće odlu-
kom jedne repubiike. Velike sile morale bi dati blagoslov. One to, među-
tim, ne bi učinile sve dok mi pokazujemo sposobnost da riješimo svoje unu-
tamje probieme. Pokušali smo sagledati interese velikih sila i susjeda, da
se SFRJ pocijepa. U ocjenama međunarodnog poiož^a Jugoslavije povre-
meno se oživljavala podjela s Jalte. U vrijeme Tita, našeg prosperiteta, viso-
kog stepena jedinstva, izvanrednog međunarodnog ugieda i utjec^a ništa se
nije moglo dogoditi. Nije bilo altemative avnojskoj Jugoslaviji. Kao ni u
vrijeme jaltske konferencije kada smo bili razvijen općenarodni antifaši-
stički poki'et s jakom NOVJ, jedinom siiom na tlu Jugoslavije. drugog
partnera veliki saveznici antifašističke koalicije u Jugoslaviji nisu imaii.
Kako su 1987. g. stajale osnove na kojima je počivala snaga zemlje i
nj.ezino_z^edništvo?
Napustili smo bili privrednu reformu iz '60-ih godina, osudili i ka-
znili studente '68-e u rrjihovom pokuš^u da se zemtja promjenama koje
ne diraju u temelje postojećeg poretka vrati socijalizmu, potresao nas je
nacionalizam krajem '60-ih i početkom '70-ih otvorenom pobunom u Hr-
vatskoj i nešto manje otvorenom u Sloveniji i Makedoniji, pa Hberalistič-
ki kurs Srbije. Tih dana su neka poznata imena pravne inteligencije i jed-
nako poznati javni i kultumi radnici Srbije krenuli u napad na ustav koji
se pripremao. Kritike su upućivane s poznate matrice velikosrpskog hege-
monizma - Makedonija i Cma Gora su dio Srbije, granice nisu na Drini,
granice su tamo gdje su grobovi srpskih vojnika. Tita više nije bilo.
Vladala je zabluda da će samoupravni društveni sistem razriješiti
sve nagomilane probleme uključivo i međunacionalne odnose kroz viso-
ku samoupravu dmštvenih z^ednica. A!i samoupravljanje se, kao mode!
socijalizma, pokazalo nemoćnim pred podijeljenom zemljom na samo-
staine države, sa svim karakteristikama klasičnih država: centraliziranom
vlašću i monstrouznim birokratskim aparatom. Od ideološkog i opće-
ekonomskog opre^eljetija, samoupravljanje je kroz ZUR postalo drugi,
uporedni društveno-politički sistem konkurentan klasičnoj državi koja ni-
je odstupala - odumirata kako se to teoretski bilo n^avilo. Tržište je bito
podijeljeno i nije moglo biti elemenat jugoslavenskog samoupravnog je-
dinstva. Samoupravijanje nije unaprijedilo motiviranost u radu i privređi-
vanju, V l^ ištv o nad sredstvima za proizvodnju ostaio je nedefinirano -
svačije i ničije. Sredstva rada bila su izložena raubovanju, tehničkom i
tehnološkom starenju sa sve nižim proizvodnim učincima. Pokuš^i s !ič-
100
tiom i privatnom inicijativom nisu davali rezultate. Svijest, da sve što nije
društveno jeste kapitalističko, veomajaka u većem dijelu zemlje, nije do-
zvoijavala promjene u priveđivanju.
.. Samoupravijanje, kao istinska aitemativa socijaiizma budućnosti,
uveliko je kompromitiranp.
Ekonomske razlike su se produbljivale u ^evemim i južnim dijelo-
vima Federacije. Dmštvena potrošnja po glavi stanovnika se razlikovala i
do osam puta. Devizni sistem i odgovarajući zakon iz 1985. ne uspijevaju
osigurati devize Federaciji za vraćanje dugova, bankovni sistem ne može
uspostaviti kontrolu nad devizama privrednih subjekata u inozemstvu.
Strategija međunacionalnih odnosa - bratstvo i jedinstvo - imala je
presudan značaj za narodno-oslobodila,čki pokret i njegovu pobjedu. U
poslijeratnoj obndvi, izgradnji i zaštiti od.vatrjskih prijetriji imala je isti ili
vrlo sličan značaj. K.ada su se iscfple duhovne rezerve i nadahnuća borbe,
obnove-i strane opasnosti jugoslavenska se z^ednica našla pred ogolje-
nim problemima razlika u kultufhom naslijeđu, razini društveno - proiz-
vodnih snaga, etničke i političke tradicije, stoljetnih utjec^a bitno različi-
tih imperijalnih civilizacija i drugih. Zajednica se morala izgrađivati na
kompromisu svih utjecaja, uz stalno opredjeljenje za razvoj i napredak k
modemom socijalističkom društvu. Centralizirani politički sistem morao
se mijenjati i dati više slobode za nacionalno ispoljavanje. Ne snaije se is-
puštati iz vida, da je nacionalni fenomen zadnjih decenija opsjeo mnogo
razvijenija društva nego što je jugoslavensko.
Pod uljecajem naraslih nacionalnih kretar^a kr^em '60-ih i počet-
kom '70-ih učinjeni su, međutim, veliki ustupci nacionalnim i nacionaii-
stičkim pritiscima. Ustav iz 1974. omogućio je da se stvori osam država i
ozbiljno oslabi zajednička federativna država. Time je jugoslavenska za-
jednica došla do same ivice opstanka. Svaki novi udar mogao je dovesti
do sloma. U političkim rukovodstvima nije bilo spremnosti da se uravno-
teži jugoslavensko društvo razumnim rasporedom moći i prava Federacije
i republika.
JNA se našla pred izazovom da zaustavi nemile dOgađ^e. SKJ nije
mogao više biti kohezioni faktor podijeljene zemlje, niti su postojali iz-
gledi da obnovi svoj ugled i moć. Baza SKJ i narod imali bi takvu mo-
gućnost, ali njima je trebalo prokrčiti put do nrjesta odlučivanja u Federa-
ciji i republikama. Rukovodstva SKJ to niti su že^ela, niti mogla. Njihovi
interesi i interesi naroda su se nepovratno r^zišli. Nemoć SKJ i jugosla-
venskog državnog rukovodstva iskazana u prethodnim godinama poja-
vom Srbije i Slovenije na dva potpuno suprotstav^ena stanovišta o bu-
dućnosti državnog uređenja i opstanka jugoslavenske državne zajednice
dovela su nas do zaključka, da će vojni udar biti neizbježan.
101
Ubistvo u Paraćinu predstavijalo je izazov Armiji. Manijačko ubi-
stvo četvorice vojnika i ranjavanjem petorice dok su spavali u kasami u
Paraćinu 3. septembra 1987. postavilo nas je u procjep između gašenja
požara u vlastitoj kući uz nacionalističko naslađivanje i napade štampe,
posebno „Politike" („Pucar^ u Jugoslaviju"), Tanjuga i Radio Beograda, i
naše odluke, da ćemo braniti Jugoslaviju i samoupravni socijalizam i po
cijenu vojnog udara. Prvo smo odlučili, da pred javnošću otklonimo od-
govomost za tragediju u Paraćinu i prenesemo je na pravo nqesto - zatro-
vane međunacionalne odnose na Kosovu i u zemlji. Namjera nacionali-
stičkih vođa, da kroz štampu i massmedije prikažu Armiju kao nesposob-
nu da uspostavi red u vlastitim redovima i zaštiti vojnike, nije nas iznena-
dila. Mnogo perfidnija nan^era mkovodećih struktura zemije, da Armiju
stave na svoje mjesto podstakla nas je da im otvoreno kažemo što misli-
mo 0 njima i iijihovom vođenju zemlje. Dmgo, da ubrzamo pripreme u
JNA da nas ne bi mkovodstvo zemlje, a Pred:^edništvo SFRJ kao vrhov-
na komanda svojim mjerama i potpaljeni massmediji pretekli okrećući
javnost protivu nas. Ako krenu, bili smo posve odlučni. Osnovni planovi i
jedinice su bile spremne. Pokriveni su bili odlukama Predsjedništva SFM
i naređenim mjerama za izvanredne prilike. One su obuhvaćale povišenu
borbenu gotovost dijelova jedinica i komandi u svim većim gamizonima.
U Beogradu, republičkim i pokrajinskim centrima određene jedinice su
bile pod posebnim režimom i stalno dogotovljane za svoju nan^enu.
Ostao je izvršni dio plana sa svim pojedinostima i upoznavairje staiješina
određenih jedinica sa zadatkom.
Objektivno, nije bilo moguće ni poslije najdetaijhije jstrage utvM
motiv ubojice, vojnika Albanca Keljmendija. Među ubijenima i rapjeni-
ma bilo je vojnika različitih nacionalnosti. Ubica je pucao nasumce na
vojnike u spavaonici. Njegovim samoubistvom odmah nakon zločina
ostali smo bez mogućnosti & doznamo činjenice na kojima bismo mogli
procjenjivati i zaključivati. Mnogo toga je govorilo u prilog da je zločin
učinio iz lične osvete i da je u času ubistva bio neuračunljiv. U istrazi u
Prizrenu, odakle je Keljmendi rodom, utvrđeno je da je bio zatvaran zbog
pokušaja tjekstva u Albaniju'i da potječe iz porodice istaknute u sukobi-
ma na Kosovu 198l.g. Pri odlasku u JNA organi SUP-a nisu poslali do-
kumente o tome, što su bili dužni. Pokušavali smo otkriti organizaciju i
konkretne Ijude iza slučaja Keljmendi i nismo došli do valjanih podataka.
Služba bezbjednosti s Kosova nije ni u jednom periodu surađivala s na-
šim armijskim službama, pa ni u pvpni slučaju. Nije bilo tragova stranih
obavještajnih službi, emigrantskih i terorističkih organizacija. Podmeta-
nja, da bi to mogli biti srpski nacionalisti s Kosova radi dolijevanja ulja
na vatru nisu davala osnova da bismo poveli istragu. Sigumo je bilo jedno

102
- Ketjmendi je bio albanski nacionalista. Organizacija nacionaiista i sepa-
ratista s Kosova angažirala je vojnike i statješine protivu JNA i o tome
smo imaii nmoštvo nepobitnih dokaza.
Na sjednici Predsjedništva CK SKJ od 9. septembra 1987. iznio sam
slučaj u Paraćinu i dao mu ocjenu. Na pitanje otvoreno u sredstvima jav-
nog infbrmiranja - kako ćemo odbraniti Jugoslaviju kada nismo u stanju
uspostaviti red u JNA i zaštititi živote vojnika - odgovorio sam, da Para-
ćin nije jedini sluć^ gdje su bili ugroženi životi vojnika, prvenstveno od
albanskih nacionalista ali i drugih. Armija se strpljivo, s mnogo politič-
kog takta ali i oštrih mjera borila s njima kroz sve vrijeme od 1981. g. Ni-
su je Onemogućili, neće ni ubuduće. A da li će društvo stalno proizvoditi
nove nacionaliste među mladima i slati ih u Armiju, među !^ima i ubice,
nije armijska odgovornost.
Na sjednici Predsjedništva CK u izlaganju* sam mnogo više vreme-
na i pažnje posvetio općem star^u u zemlji nego slućaju u Paraćinu. Ni-

!z tzlaganja:
Kriza u kojoj se naiazi Jugosiavija jeste prije svega poiitička, a zatim ekonomska,
pri čemu ekonomska, pored viastitih uzroka, zavisi od ppiitičke...
Trinaesti kongres SKJ odredio je zadatak da se jača jedinstvo zemije i jedinstvo
SKJ. To se ne ostvaruje. Naprotiv, stanje se bitno pogoršava, a SKJ je izbačen na tnargine
i tijegova uioga se sve vtše ignorira Napadnut i kao jednopartijski sistem i kao prevaziđe-
ni boljševički - Lenjinov mode], ideotoški pocijepan po najbitnijim pitanjima prevaziiaže-
nja krize i daljnjeg razvoja jugos!avenskog društva, on nema sigume osnove na kojoj bi.se
sredio, reorganizirao, izvukao iz apatije i ušao u krupne promjene koje se dnevno nameću
jedna za drugom. U času kada nam treba n^eHkasnija politička vodeča snaga, mi je ne-
mamo. Međudržavni kompromisi osam država, i kada bi se mogii postići, što nije slučaj,
ne mogu zamijeniti vodeću poiitičku snagu. Nema iziaska iz krize u zaustavijanju već
opasnog toka događ^a bez ra^ašttjavattja karaktera i zadataka vodeće poiitičke snage
društva, bez poHtičkih i drušh enih promjena... Sredstva javnog infbrmiranja sve više po-
staju samostalan poiitički faktor koji prozivanjima i insinuacijama odiučujuće utječe na
vođenje državne i partijske poiitike. Druga bitna karakteristika stanja u sredstvima javnog
infbrmiranja jeste jak utjec^ antikomunističkih i nacionaiističkih snaga, koje raspiruju su-
kobe među vodeeim repub)ičkim strukturama i ovih s institucijama Federacije. Vr!o je
malp štampe i medija općenito koji podržav^u po!itiku odbrane jedinstva Jugbsiavije. Po-
našanje sve većeg broja bivših i sadašnjih rukovodećih Ijudi u medijskom obraćanju jav-
nosti vodi k rušenju institucija zem!je...
Mjere S!V-a svatko sprovodi, i!i ne sprovodi, u skiadu s procjenama viastitih inte-
resa i u tim usiovima nemoguće je ocijeniti njihovu objektivnu ekonomsku vrijednost i
domet. Teže je pobrojati krupne promašaje ekonomske poiitike u sjeni nezakonitih radnji,
malverzacija i podvala kakove su npr. mjenice bez pokrića, koje više nisu izuzetak...
Na JNA se sada, u miru, direktno preiama cjeiokupno teško i krizno stanje u zemiji
unatoč ogromnim.naporima koje uiaže statješinski kadar i SK da se očuva mora! i jedin-
stvo Atmije. S!uč^ u Paraćinu samo je tragičan pokazate!j s kakvim probiemima se suo-
čava JNA pri postojećem stanju đruštvenih cdnosa u zemlji...
103
sam se ograničio samo na nacionalizam, nego sam zahvatio i sve druge
krizne pojave. Zaključio sam, da rukovodstvo gubi kontrolu nad događa-
jima i da je ugrožen integritet zemlje i postojeći društveni poredak.
Predsjedništvo CK SKJ primilo je informaciju, saslušalo ocjene i
upozorenja bez posebnog uznemiravanja.
Na sjednici Komiteta SKJ za JNA 23. septembra odlučili smo, da re-
čeno na zatvorenoj sjednici Predsjedništva CK SKJ iznesemo pred najširu
jugoslavensku javnost. Htjeii smo da se čuje ocjena rukovodstva oružanih
snaga o opasnostima koje su se nadvile nad zemijom i nesposobnosti ru-
kovodstva da ih ukloni. Narnjeravali smo, da kažem sasvim otvoreno, pri-
premiti javno mnjenje za odlučan iskorak JNA ako se na njega odlučimo.
Nismo isključivali da će Predsjedništvo na moje iziaganje reagirati na na-
čin da ćemo to odmah morati učiniti.
Sasvim slučajno se sjednica Komiteta SKJ za JNA vremenski poklo-
pila s VIII sjednicom CK SK Srbije i razračunom dviju vodećih ličnosti u
političkom vrhu Srbije - Ivana Stambolića i Slobodana Miloševića i pri-
pisivala nam se podrška Miloševiću. Posebno se takav zak^učak izvlačio
iz otvoreno iznijetih podataka o albanskom nacionalizmu i opasnostima
nametnutim JNA. Imali smo svoj program s jasno postav^enim ci^em
mnogo ranije, nego se otvorio sukob u rukovodstvu Srbije.
Svjetska štampa je naše upozorenje rukovodstvu zemlje uzela ozbilj-
no, mnogo ozbiijnije nego štampa u zemlji, i nije ga svodila na Kosovo.
Dva-tri dana nakon sjednice Komiteta SKI JNA, u Beograd su stigli iz-
vjestiteiji n^većih svjetskih agencija, da s lica mjesta prate razvoj koji su

Kao što je poznato, naša koncepcija odbrane zahtijeva masovne oružane snage. U
oružanim snagama u koje je ukijučeno preko dva miiiona ijudi ne može moraino-poiitič-
ko stanje biti drugačije od onoga koje je dominantno u društvu. Budući da se koncepcija
općenarodne odbrane osianja na moraini faktor oružanih snaga i na svestranu podršku na-
roda, onda se mora ustvrditi da se bez odgovarajućeg moraia naroda općenarodna odbrana
kao koncepcija odbrane zemije ne može održati. Da je moraini &ktor već ozbiijno nagri-
žen ukazuju mnogi događ^i koji snažno udaraju u same temeije društvenog bića...
Sa stanovišta bezbjednosti zemije veoma su značajne i biokovske vojno-poiitičke
procjene o stanju u našoj zemiji. Situacija se ocjenjuje kao krizna, s tendencijom daijnjeg
pogoršavanja.
Kao n^teži i n^opasniji probiem za stabiinost zemije, pa i širu regionainu bezbjed-
nost, gotovo u svim procjenama izdvaja se proMem Kosova. tzražava se zabrinutost da si-
tuacija dobija takve dimenzije koje jugosiavensko društvo neće moći kontroHrati, što bi
prouzrokovaio direktno strano miješanje. ..
Moramo se što prije objektivno i bez predtasuda, s veiikom odgovomošću i strpije-
njem, uz demokratski dijalog i bez etiketiranja, suočiti s reainim stanjem ukupnih odnosa
u društvu da bi se našta prava fješenja. Aitemativa tome jeste potonuće u sve dubiju krizu
s potpuno neizvjesnim posijedicama za opstanak jugosiavenske z^ednice.
104
pretpostavljaH: JNA će izaći iz kasami. Ne vjerujem da su strani obavje-
št^ni organi bili prodrii u naše stvame nan^ere i upućivaii štampu. Jed-
nostavno su s više ozbiljnosti - barem n^poznatije agencije - cijeniii ju-
goslavensku krizu, nesposobnost da se razriješi u političkim i državnm in-
stitucijama i vidjeli mogućnost da JNA preuzme odgovomost za buduć-
nost zemlje.
Domaća štampa je reagiraia raziičito. Jedan je dio i dalje potpaljivao
sluč^ Paraćin. Nama nakloqeni listovi nisu shvatili poruku kako valja,
pa su istovremeno davali podršku i nama i državnom mkovodstvu odgo-
vomom za porazno star^e u društvu. Određen broj hstova je, iz bojazni da
se ne uznemirava javno mnjenje, pisao kao da se ništa nije dogodiio što bi
unosilo nespokojstvo. N^oštrije su reagiraii iz Slovenije. U mojem izla-
ganju bila je spomenuta „Nova revija" u kontekstu slovenskog memoran-
duma. Već sutradan - 24. septembra - sa Zbota radnika „Nove revije"
upućuje se protestno pismo Skupštini SFRJ...
..."Admira! Mamula je označio „Novu reviju" kao jednog od
nč^opasnijih neprijatelja JNA, a time i Jugosiavije u celini.
I^ednačavai^e težine paraćinske h*agedije, afere Agrokomerca i
Nove revije je neverovatno i zastrašrquće. Prema mišljenju Sa-
veznog sekretara za narodnu odbranu deiovanje Nove revije
predstavlja ne samo politički delikt nego suponira kao krinunai-
na delatnost.
Odtučno odbacujemo takve insinuacije, koje nem^u nikakve
veze sa sadržajem tekstova u Novoj reviji i s prirodom našeg ra-
da. Kao inteiektuaici imamo neetuđivo pravo i dužnost da kri-
tički analiziramo sve segmente društvene stvamosti, ukijučujući
i JNA. Naša kritičnost nije znak mržnje, već obratno - znak na-
še brige za sudbinu društva u kome živimo, naš doprinos k raz-
iješenju društvenih problema.
Krajnje je vreme da JNA prestane da bude tabu - tema i da pre-
stane da se ponašakao država u državi, koja je van dohvata jav-
ne kritike i kontrole. Ako je stvamo naro&a armija, kako kaže
njeno ime, onda mora i odgovarati narodu, odnosno pristati na
javnu kritiku i kontrolu.
Ne zahtevamo od JNA da se slaže s našom kritikom, aii ne do-
zvotjavamo da nas prikazuje kao kriminalce i neprijatelje naro-
da. S takvom ocenom admiral Mamula je uzurpirao na&ežnost
pravosudnih organa, koji do sada nisu poveli nikakve sudske
postupke protiv Nove revije, što znači da je Nova revija pred
zakonom čista. U svemu ovome uopšte nije u pitanju samo No-

105
va revija. Istovremeno nas je nastup Saveznog sekretara za na-
rodnu odbranu duboko zabrinuo zbog političkih ambicija JNA.
Prvi put u istoriji socijalističke samoupravne Jugoslavije desilo
se da je Armija tako agresivno ušla u javnu raspravu, žigosala
stvarne i umišljene poteškoće, stvame i izmišljene neprijatelje i
iskritikovala nesposobnost političkih struktura za rešavanje na-
rast^ućih problema.
Mislimo da je tim gestom prekoračila granice svojih ustavnih nad-
ležnosti, jer nema zakonsko pravo da vlastitom pesnicom odlu-
čuje kada je jugoslavenski društveni sistem u opasnosti. Ako je
JNA stvamo narodna armija, mora takvu vrstu odluka prepustiti
organima civilne narodne vlasti, u prvom redu Skupštini SFRJ."
Potpisnik teksta je vtšilac dužnosti glavnog i odgovomog urednika
,J^ove revije" Boris A. Novak, član Savezne skupštine SFRJ.
Ljubljansko „Delo" u broju od 29.09.'87. objav^uje ov^ protest
„protivu neistinite i uvredljive ocjene djelovanja *Nove revije' koju je na
9. ^ednici Komiteta SKJ za JNA izrekao savezni sekretar za narodnu od-
branu admiral flote Branko Mamula."
U mojem izlaganju na sjednici Komiteta SKJ za JNA nikakove ocje-
ne nisu korespondirale između „Nove revije", Paraćina i Agrokomerca.
„Oslobođenje" iz Sar^eva u komentam objavljenom 25. septembra ista-
klo je: „Jedna od najvažnijih poruka Komiteta organizacije SKJ u JNA,
koja je naišla na jednodušnu podršku našeg javnog mnjenja glasi: Jugo-
slavija može opstati u ovom bremenitom svijetu jedino kao ravnopravna
socijalistička i samoupravna zajednica. Riječ Armije pogodila je osjeća-
nje cijelog naroda, jer iz tog naroda ta riječ i potiče."
Urednik NIN-a Jug Grizelj komentirajući sjednicu Komiteta u ,,SIo-
bodnoj Dalmaciji" zaključuje: „Branko Mamula nije makar tko, on je
ozbiljan i mudar, najviši vojni funkcioner zemlje i savezni sekretar za na-
rodnu odbranu - takav čovjek mjeri svaku riječ po pet puta prije nego što
je izrekne, a naročito kada ta riječ ide u široku javnost. Otuda njegovo iz-
laganje, a pogotovu u kontekstu ocjene da se cjelokupna društvena situa-
cija odražava ozbiljno na pripadnike Armije i da vrši pritisak na njihovu
svijest, motivaciju, ponašanje i angažiranje, treba shvatiti kao najozbiljni-
je upozorenje koje stiže iz jednog organizma, do sada jedinog jugoslaven-
skog organizma, koje se nikada nije dijelilo i cijepalo i koje je oduvijek
predstavljalo garanciju mimog razvoja Jugoslavije i očuvanje njezinog
integriteta. Jesmo li mi u stat^u i primiti ga tako ozbiljno?"
Grizelj je nosio grijeh prema meni iz vremena kada sam izabran za
ministra odbrane u vladi Milke Planinc. Predstavio je u NIN-u sasvim

106
drugog čovjeka pod mojim imenom, izmješao je nešto o meni a nešto o
nekom drugom, čak je fotograflja bila nekog trećeg. Htio je da se ispriča,
nisam prihvatio jer mi njegove namjere nisu bile jasne. Svi su me uvjera-
vali da je čestiti čovjek i da se radi o omaški. Vrijeme je prošlo i incident
se zaboravio. Sada se javio, osjetio je da je JNA odiučna na svom putu i
upozorio je, da nas se ozbiljno shvati. Najkvalificiraniji članak o paraćin-
skom slučaju i njegovoj zloupotrebi u Srbiji potekao je iz pera Milorada
Vučelića u „Književnim novinama", septembra '87. pod naslovom „Lice i
naličje našeg doba"*.
Ovaj istaknuti intelektuaiac na uvjerijiv način ukazuje na ozbiijnu
društvenu i političku opasnost stavova kakve su zauzeli dr Radoš Smilj-
ković na sjednici Gradskog komiteta SK Beograd i dr Živorad Minović
glavni i odgovomi urednik „Politike" u tekstu ,,Pre Paraćina i posle Para-
ćina-nijeisto".
Državno i partijsko rukovodstvo zemlje svodilo je upozorenje JNA
na pokušaj vojnog puča optužujući JNA, da je dala povoda da se protiv
nje usnijere n^različitije antijugoslavenske snage iz zemlje i svijeta.

... Na ovom ptemensko-rodovskom tatasu razvijaju se čitave potitičke poetike


prepune zova krvi i smrti. Događaji na Kosovu i tragedijm paračinskoj kasarni prerasta}u
u tozinke koje dobijaju odzive poput onog koji je pregnantno iztožio potitikotog dr Radoš
Smitjković, na nedavnoj sednici u Gradskom komitetu SK Beograda: ... pozivanje na str-
ptjenje, na čekanje, na htadne gtave u situaciji kada su one ktvave i kada se po podu vatja-
ju teševi usnutih vojnika i teta sitovanih devojaka, žena, starica... detuje kontraproduktiv-
no... Odavno je poznata narodna izreka: ,,Na Ijutu ranu tjuta trava..." tsti profesor i poHti-
čar ističe da ,,nas j Paraćin ponovo uverio da su stavovi SK ispravni"!
Ati u ovakvoj osobenoj funkcionatizaciji tragedijeu kasami u Paraćinu Smitjković
nije usamtjen. Gtavni i odgovomi urednik „Poiitike" dr^ivorađ Minović ,jnis!i" da stanje
,,pre Paraćina i poste Paraćina - nije isto". Očito je da Minović i njegova uređivačka ,,po-
titika" hoće i žete da od jednog ztočina (bez ikakve dodatne upitnosti) naprave vetiki i
presudni društveni dogad^, kamen-međaš u našoj novijoj istoriji...
t dok uspatjeni aktivisti i pripadnici ptemerta imaju za sve gotova rešenja i odgovo-
re, ktikću i uzvikuju parote o „hvatanju za gušu", „svim sredstvima", previjaju „tjute trave
na tjute rane" i stično savezni sekretar za ttarodnu odbtanu Branko Mamuta u jednom od
najkmpnijih i najznač^nijih potitičkih govota postednjih godina konstatuje i upozorava
veotna autoritativno i osnovano da ,4njere koje su do sada preduzimane ne samo što nisu
uspjete zaustaviti krizu i preokrenuti tok događaja nego se kriza kreće ka onoj tački na ko-
joj može biti ugrožen integritet zemtje i postojeći društveni sistem"....
Admirat Mamuta za raztiku od naših todovskih potitičkih i „teorijskih" barbatoge-
nija koji u svetu ,,iza brda" vide samo haos, ptotivnike i eksptoatatore, „podsjeća na upo-
zorenja nekih krugova u inostranstvu, među njitna dobronamemih tjudi i naših prijatetja,
đa proMemi u našoj zemtji stihijno narastaju do mjere koje prevazitaze mogućnosti ruko-
vodstva da ih kontrotiraju"!
t dok se danas rešenja panično fingir^u prizivanjem komešarskih uprava nad dm-
štvom, savezni sekretar za narodnu odbranu iztaz vidi u„stavtjanju SKJ na četo demokrat-
skeenergije'udmštvu...
107
Naša odbrana pred drža\Tio-partijskom komisijom koju su sačii^a-
vali predsjednik Predsjedništva SFRJ Lazar Mojsov, predsjednik Pred-
sjedništva CK SKJ Boško Krunić i č!an Predsjedništva SFRJ Nikola Lju-
bičić koja je biia sazvana 7.i0.'87. u Beogradu u Užičkoj 16, tek je iza-
zvala sumnju u ponašanje JNA i moje lično.
Nakon što je genera! Ljubičić u ime Komisije iznio oštru kritiku
istupanja na sjednici Komiteta SKJ za JNA, mi smo ponovili sve rečeno
na sjednici Predsjedništva CK SKJ i na sjednici Komiteta SKJ za JNA.
Zaključili smo, da smo ispravno postupili, da naše istupanje može biti
podstrek da se zaustavi daijnje potonuće u neizvjesnost kao i zaokretu
prema odlučnim akcijama. I konačno, da ne odstupamo ni koraka od ono-
ga što smo rekli.
Susret u Užičkoj 16 bio nam je n^^avljen. Da se ne bi izazivala sum-
i^a saopćen nam je Dnevni red: konsultacije o prijemu regruta poslije slu-
čaja u Paraćinu - mogući problemi; promjene u vojnom organiziranju na
Kosovu; ocjene sastanka s n^višim rukovodiocima Slovenije održanom u
SSNO-u 19. 09. '87. Na sastanak su pozvani general Georgije Jovičić pred-
sjednik Komiteta SKJ za JNA i član Predsjedništva CK SKJ-u general
Veljko Kadijević, zainjenik saveznog sekretara za narodnu odbranu i ja.
Očekivao sam da može doći do ozbiljnih nesuglasica u ocjenama i
upozorenjima koje sam uputio rukovodstvu zemlje. JBilo je izvan sumnje
da će se o tome raspravljati. Nisam isključivao mogućnost da nas razrije-
še dužnosti, pa i uhapse. Naredio sam da se iz gardijske brigade izdvoji
ojačan vod vojnih specijalaca, presvuče u civilna odijela, dovede i raspo-
redi pko U^čke^^^^^ Redovnom milicijskom obezbjeđei^u moglo se učini-
ti neobično da se toliko Ijudi nalazi okolo na ulici i u dvorištu zgrade, me-
đutim, događalo se i ranije da kod važnih skupova bude nešto više Ijudi u
spoljnom obezbjeđenju. Nisam siguran da general Ljubičić to nije uočio,
jer je brzo napustio sastanak kada je čuo naš tvrdi stav i riješenost. U sva-
kom slučaju oprez i sumnja već ranije stvoreni u Pred^edništvu SFRJ op-
terećivati će naše odnose sve do mojeg odlaska s dužnosti ministra odbra-
ne u maju 1988. godine. Bili su vrlo suzdržani, nisu se usuđivali otvarati
pitanja ponašanja JNA. Osjećali smo se slobodni u našim postupcima i
pripremama, ali i vrlo odgovomi za svaki postupak.
Mojsov će nešto kasnije u razgovoru s generalom Kadijevićem (do-
bro su se znali još iz partijske škole „Đuro Đaković") ispričati da je gene-
ral Ljubičić na sastanku Predsjedništva SFRJ, kada je bilo riječi o mojoj
odgovomosti za iznijeta upozorenja na sjednici od 23. septembra, predlo-
žio da se razmisli da se umjesto generala Kadijevića za saveznog sekreta-
ra za narodnu odbranu predloži general Gračanin. Prijedlog je odbačen,
jer su neki članovi Predsjedništva - među njima i Veselin Đuranović -

108
postavili pitanje otkuda sada, da penzioniranog generaia Gračanina pred-
lažu za saveznog sekretara za narodnu odbranu. Ostalo je na tome.
Nedugo poslije rasprave u Užičkoj 16 održavala se sjednica CK
SKJ. Dobrivoje Vidić iz Srbije i Dušan Dragosavac iz Hrvatske, obojica
članovi Predsjedništva CK SKJ, postavili su vrlo slična pitanja: da li su
ocjene koje je pred jugoslavenskom i svjetskom javnošću dao prvi čovjek
oružanih snaga - kako su rekli - tačne ili su tačne ocjene koje daju partij-
sko i državno rukovodstvp. One su toliko različite, da se mora povući pi-
tanje odgovomosti za one koji su dali netačne. Kao član CK SKJ bio sam
prisutan i mimo saslušao pitanje. Očekivalo se, da ću se javiti za riječ i
objašnjavati ocjene koje sam iznio na sjednici armijskog komiteta SKJ.
Bila bi ludost javiti se za riječ. Sjednice CK SKJ ličile su tada na sve prije
nego na skupove na kojima se može razgovarati o krucijalnim pitanjima
zemlje. Ostao sam miran i riječ je uzeo predsjednik Predsjedništva CK
SKJ Boško Krunić i obavijestio, da je bila fbrmirana posebna grupa dvaju
predsjedništava i raščistila ocjene s mkovodstvom Armije. Ni on nije ob-
jašnjavao i saopćavao rezultat rasprave. Naprosto nije želio otvarati deli-
katne odnose s JNA pred potpuno heterogenim CK SIU.
Armija je iz slučaja Paraćin izašla pjačanog položaja u zemlji i s ve-
ćim respektom u svijetu. Nade u Armiju su porasle i narodi Jugoslavije su
se osjećali sigumijima.
Događaji u zćmlji ubrzano su preticali našu mogućnost kontrole.
Siovenija svojim „demokratskim avangardizmom", a Srbija poslije
VIII. sjednice svojom „antibirokratskom revolucijom" razbijale su ze-
miju. Sa strašću otvorenih neprijate^a izazivale su međusobne sukobe,
bojkote, blokade. Položaj JNA u novom ciklusu krize i sukoba postao je
veoma težak. Održati općejugoslavenski kurs i vlastiti prestiž bio je impe-
rativ rijezine moći i utjecaja. To je bio sine non da se preu-
zme odgovomost za sudbinu zemlje.

3 . 3^JoveM(/a / p o A re Ć M m e A a H iza m ra zb (/a w /a .A# go^!/av!/e

O star^u u Sloveniji krajem oktobra 1987. i ocjenama okruglog stola


u Ljubljani na temu „Slovenija u Jugoslaviji" grupu generala u Zagrebu
infbrmirao je njihov ratni drug, lakultetski profesor koji je bio i aktivni
učesnik u navedenoj raspravi. Govoreći o strategijskim ciljevima sloven-
skog mkovodstva u odnosu na Jugoslaviju rekao je, da su kao prvi zada-
tak postavili da se Jugoslavija translbrmira u konMeraciju s odgovaraju-
ćim statusom Slovenije. Otvoreno su govorili da su nezadovoljni svojim
109
položajem, da je ostaii dio Jugoslavije ispod civilizacijskog nivoa ^vrope,
zaostaii Balkan sa svim karakteristikama zaosta].osti svijesd i ponašai^a,
sporim pron^enama u kuitumim i materijalnim odnosima, da n^veći dio
tog nerazvijenog svijeta želi da živi na račun razvijenih, Slovenije poseb-
no, da tom zaostaiom svijetu odgovara unitaristička i centralistička Jugo-
siavija, da se SKJ toliko kompromitirao da se dovodi u pitanje komuni-
stička ideologija koja je paia na ispitu. Slovensko opredjeljenje je za ci-
vilno društvo, jer je Slovenija sastavni dio Zapadne Evrope, te da se u
skladu s tim treba i ponašati.
Profesor je pojasnio, da se radi o kartezijanskom sindromu (racio-
nalnom, pragmatičnom i jasnom razmišljaiiju) i indoktrinaciji na tim
osnovama kpja je prodrla u gene Slovenaca, posebno miađe generacije.
Na realizaciji strategijskih ciljeva djeluje i iegalno rukovodstvo i opozici-
ja, sve do ekstremne. Kod rukovodstva je osnovna deviza - ćutati i ne
izazivati, a kod ekstremne opozicije - javno istupati i izazivati. Slovensko
rukovodstvo se uplašilo, ocjenjivao je profesor, & je opozicija postala su-
više glasna i da je istrčavanjem izazvala oštre reakcije jugoslavenskog
društva i zato se odlučilo održati plenum CK Slovenije na kojemu će se
osuditi ponašanje ekstremista kao stav koji nanosi štete Slovencima.
Za Srbiju je rečeno, da će brzo pokušati promijeniti svoj status podi-
jeljenosti i poniženja koje su joj nametnuH Tito, Kardelj i Bakarić i da će
ono što će se uskoro zbiti u Srbiji predstavijati n^^sioženiji probiem Jugo-
slavije.
Bilo je riječi i o JNA. Svi prisutni iz slovenskog rukovodstva i opo-
zicije složili su se, da je JNA jedina ostaia na pozicijama SKJ i da treba
očekivati da JNA neće dozvoliti raspad Jugosiavije, a time će biti poko-
pana i ideja konfederalizma u Sloveniji.
Dva koncepta unutar SKJ - dogmatski i socijaidemokratski, ,,bai-
kanski" i „evropski" trebali su se sučeliti na idejnom plenumu CK SKJ.
Međutim, kao što se moglo i očekivati, riješeno nije ništa. U SKJ su
i dalje egzistirali i jedan i drugi. Svatko je radio i ponašao se prema svo-
jim ciijevima i izgrađenoj strategiji.
SKJ i zemlja su ulazili u sve dublju idejnu, političku i ekonomsku
krizu.
S državnim i partijskim rukovodstvom Slovenije vodili smo razgo-
vofe u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu 19.09.'87. Bio je to
treći razgovor u godini dana, dva u Ljubljani i ov^ u Beogradu. Teme su
bile vojne. U onom dijelu gdje vojna pitanja dotiču cjelinu državnog ure-
đenja, stvari se nisu micale s mrtve tačke. Pojedina vojna pitanja nisu bila
riješena. Bili smo za kompromise, osim u tačkama gdje se narušavalo je-

110
dinstvo oružanih snaga i komandovanje. Slovenskom rukovodstvu, za
raz!i!m od nas iz rukovodstva JNA, bi!a je pred očima posve drugačija Ju-
gosiavija pa su mnogi prijedlozi koji su se odnosih na oružane snage po-
!aziii od toga. Našli smo nekoiiko dodimih točaka i bili spremni da ih
osmisiimo i reguiiramo: disiocirati neke od vpjnih škola u Ljubijanp; na-
doknadu u plaćama staqešina prema standardu života u republici; službo-
vanje odgovar^ućeg postotka staiješina slovenske nacionalnosti u Slove-
niji (veći od pro^eka u drugim republikama). Nismo mogli prihvatiti slu-
ženje civiinog vojnog roka. Jednbstavno hismo zna!i kako bismo ga rije-
šili. Radne jedinice nismo imali, a postojao je i odium prema njima kao
kažnjeničkim, što su ustvari bi!e neposredno poslije II svjetskog rata. Ak-
ceptiram, da smo trebali s više hrabrosti prihvatiti se ovoga problema i
riješiti ga. On se nametao i od njega se nije moglo pobjeći. U vezi Siove-
naca oiicira - vojnih intelektualaca i njihovog povezivanja sa slovenskom
nacionalnom inteligencijom, radi!i smo što smo mogii. Uvjeti službe, ži-
vota i kruga kretanja bi!i su razHčiti u Armiji (premješt^i, vođer^a u s!u-
žbi, školovanja) nasuprot daieko stabilnijim uvjetima inteiektualaca u
građanskim institucijama. Nije nam bi!o strano zalaganje predstavnika
malobrojne nacije, kao što je siovenska, za svoje Ijude, da se ne otuđe iz
svog kultumog kruga! Uostalom oni se drugačije ne bi uspjeii historijski
održati. Češći susreti, rasprave odabranih tema i mogie su se naći među-
sobne veze. Mislim da ih sa Slovencima nije bilo malo. Problemi odnosa
sa Slovehijom nisu !eža!i u vojsci. Vjerujem, da su oni bi!i u njoj i s
njom, oni bi se na jedan i!i drugi način riješiii. ProMemi su bili u uređer^u
države, a vojska je postaia po!igon sudarat^a raz!ičitih koncepcija što je
jugoslavenska država, i kako je treba urediti.
JNA je mogia postojati u z^jedničkpj i to federativncj državi. Tako
je bi!a zasnovana u ustavnoj i zakonskoj reguiativi i u svim praktičnim
djeiatnostima, organiziranju, komandnoj strukturi, kadrovat^u i svemu
drugom. Teritorijaina odbrana bi!a je zasnovana sasvim drugačije - na
konfederativnoj i!i čak zajednici samostianih država. Već je rečeno što
smo čini!i kako bismo stvoriii jedinstvene oružane snage i sistem koman-
dovanja. Uz sve naše napore, dijeiom i uspjehe, osta!a je činjenic^ da reo-
granizacijom vojnih snaga i sistema komandovanja nismo uk!oni!i različi-
te zakonske osnove dviju uporednih vojski. Sta!no su izbija!i novi sporo-
vi. Siovenija je.prednjači!a u tome i zato naši sastanci nišu ništa tješavaii.
Svakome od nas koji smo se bavih vpjnom teorijom i praksom bi!o
je jasno da zč^ednička vojska u konfederaciji i!i z^ednici država može bi-
ti drugačija od JNA. Uostaiom, postojale su i postoje z^edničke vojske
koahcija VaršaVskog ugovora i NATO-a. Ih vpjske razhčitih država pod
z^edničkom komandom - u I i II svjetskom ratu, i mnogo ranije. Naš

111
problem je bio - zajednička vojska, JNA - u federativnoj državi koja u
praksi nije postojaia, odnosno jedinstvene oružane snage - JNA i TO - a
normativima države bile su stvorene dvije uporedne vojske.
Kosovo, Slovenija i mogući razvoj u Jugoslaviji podstaknut stanjem
duhova u ove dvije nacionalne sredine i njihovim političkim zajednicama
moraie su u pripremi dolaska Miloševića na viast u Srbiji biti faktori ne-
posredne anaiize pojedinaca ili grupa koji su Miloševića doveli na vlast.
Ne vjerujem, da je on stigao na čeio Srbije samo na talasu nemira kosov-
skih Srba i zovu intelektualne elite na obnovu programa Veiike Srbijt^ O
pripremi inauguracije Miloševića premalo se zna. Neospomo je, da je
uloga generala Ljubičića bila presudna u odtnjevaranju snaga između Mi-
loševića i Stambolića na VIII sjednici CK SK Srbije.
Ljeti '87-e g. skrenuo sam Stamboliću pažnju na Ljubičićevo upomo
nastojanje da drži pod kontrolom veze i moje osobne i šire iz vrha JNA s
vodedm Ijudima, državnim i partijskim organima Srbije. Rekao sam
Stamboliću, da se Ljubičić ponaša kao neprikosnoveni vođa, da to može
imati negativne posljedice i da se treba osloboditi t^egovog liderstva.
Stambolić je branio Ljubičićevu privrženost Titu i strahovanja za Jugosla-
viju, što nije bilo spomo, a moje je pritnjedbe shvado kao našu međusob-
nu surevnjivost.
U Srbiji su se s VIII sjednicom CK SK Srbije dogodile promjene o
čijim se posljedicama tada moglo samo nagađati. Tih dana, mi smo se u
JNA bavili slučajem Paraćin i s tim u vezi napadima beogradske štampe i
medija općenito. U h^ci koja se digla nismo bili na nišanu samo mi iz
JNA, napadi su se upućivali dub^e, na aktualnu političku scenu i ukupne
odnose u Jugoslaviji. Htjeli smo ustvrditi tko stoji iza toga. Razgovarali
smo s obje čelne ličnosti: StamboIićemAr državnom pred^edništvu i Mi-
loševićem u CK Srbije. Tvrdili su, da nisu posrijedi zvaničtu stavovi, oni
da dt^u punu podršku rukovodstvu JNA, da se u štampi i na radiju povre-
meno javlj^u napisi i komentari i protivu qih, d^u ih novinari povezani
s antikomunističkom i nacionalističkom inteligencijom ili autori nepo-
sredno iz tih redova. Obećali su, da će ispitati slučtqeve i zaustaviti napa-
de. Nisu mi bili uvjerljivi, radilo se o sredstvima infbrmirar^a koja su bila
pod t^ihovom kontrolom, a ne o bulevarskoj štampi. Nije nam preostalo
drugo, nego da se odbranimo sami. S istragom u sluč^u Paraćin morali
smo se žuriti u Armiji, na Kosovu i tragovima koji su vodili u albanske
antijugoslavenske centre u Švicarskoj, Njemačkoj i Švedskoj. Čvrsto smo
nan^eravali, da čim utvrdimo činjenice, odgovomost za sve pstrašćeniji
nacionalizam Albanaca, ali i drugih naroda, uputimo na pravo mjesto - u
partijsko i državno rukovodstvo zem^e, i prvom prilikom sve iznesemo
pred jugoslavensku javnost. To smo i učinili na ^edtuci CK SKJ 9. sep-
112
tembra odnosno 23. septembra 1987. g. na redovnoj sjednici Komiteta
SKJ u JNA.
Neposredne pripreme VIII sjednice CK SK Srbije nismo posebno
pratili. Nosioci priprema očito su bili Milosević i I.jubičić, a oni nisu bili
s nama u bliskim odnosima. Još od proljeća iste godine bilo nam je jasno
da se odnosi između Miloševića i Stambolića zaoštravaju i da će doći do
razračuna. S obzirom da će se obračun, kao uvijek, izvršiti u Partiji Milo-
šević će imati i formalnu prednost budući da, kao predsjednik CK, ima
pravo organizirati pripreme, dok drugi to mogu vršiti ili pod njegovom
kontrolom ili ilegalno. Milošević nam je kao ličnost bio nepoznat, ali smo
poslije promocije na Kosovu lako uočavali njegovo arogantno nametanje
Srbiji i Jugoslaviji. Zaparloženo opće stanje u SKJ, toleriranje ili anemič-
na borba protivu probuđenog i nasrtljivog hegen3.onističkog nacionalizma
u Srbiji vapilo je za promjenama u rukovodstvu. Na političkom horizohtu
Srbije pojavile su se dvije ličnosti: Slobodan Miloševič kao već aktualni
predsjednik CK SK Srbije i Dragiša Buca Pavlović predsjednik<jradskog
komiteta SK Beograd. Po našim procjenama, prava bitka će se voditi iz-
među njih dvojice. Stambolići su već bili politički istrošeni u Srbiji, a
Ivana Štambolića su smatrali odgovomim za nagli nacionalistički prodor
na srpsku političku^scenu zadt^ih godina, poslije odlaska Tita. Bucu Pa-
vlovića smo poznavali i cijenili kao modemog, obrazovanog, otvorenog
za komunikaciju i hrabrog čovjeka koji nudi više od ostalih koje smo po-
znavali u nomenklaturi Srbije. Bili smo mu spremni pmžiti podršku ujed-
no i Stamboliću, kao legalno izabranom pre^edniku, jer svako nasilno
rušenje vlasti predstavljao je novi potres ne samo u Srbiji nego u čitavoj
zemlji. Stambolić je trebao uvesti Bucu Pavlovića u vodeću gamitum Sr-
bije i dati mu prednost među srpskim kadrovima u jugoslavenskoj fedem-
ciji. Na VIII sjednici Stambolićeva je gmpa uveliko izgubila zahvatjujući
njegovojmaivnosti i nespretnosti, a račun je platio Dragiša Buca Paviović.
Njegova je politička karijera sasječena u koijenu, a on kao čovjek iziožen
gmbom i bezobzimom šikanirat^u. Miiošević je tako na VIII sjednici i
početku svog liderskog uspona dobro odabrao glavnog protivnika u Srbi-
ji, nemilosrdno ga uklonio i otvorio put svojoj vladavini do danas.
N ^ a je najmanje odgovarlao da se sukob u mkovodstvu Srbije do-
godi u vrijeme kada smo, poslije Paraćina, pospremali stvari u vlastitoj
kući i branili se od napada i provokacija.
Nismo znali g ^e je skovan pian promjena poiitičke scene u Srbiji. U
scenariju u kojemu je važnu ulogu igrao general Ljubičić normalno je bi-
io očekivati da ćemo mi iz mkovodstva JNA biii iskijučeni. Nas je, me-
đutim, u krivom pravcu vodiia i jedna dmga informacija iz Boke Kotor-
ske 0 susretu nekih vodećih Ijudi iz Federacije. U vrijeme kada su Vidoje

113
Žarković i Lazar KoHševski na ijeto 1987. g. boravili u Igaiu pozvao me
je savezni sekretar unutrašnjih posiova Dobrosiav ĆuiaHć i na sugestivan
način prediožio nai da dođem na odmor u Boku Kotorsku. Istovremeno,
sam shčan poziv primio i od Dare Petkovića poznatog komuniste iz Koto-
ra, kpji je kao akdvista Bokeijske momarice bio s nama iz ratne momari-
ce znanac već dugi niz godina. Bio je prijatelj Žarkovića i Koliševskog, a
mene u pismu poziva kao „trećeg brata". Nije biio vrijeme za mpj odmor,
a k tome sam i osjećao da pozivi im^u određenu svrhu. Pretpostavijao
sam da se radi o nekom dogovom što bi u Jugoslaviji trebalo poduzeti, i
da se traži podrška JNA. Ćulafić je, n^vjerojatnije, kada me pozivao bio
uključen. Tko se sve okupio i da li je bi!o riječi i o kakovim promjenama
u Jugoslaviji, ne mogu tvrditi.
Nisam imao posebne rezerve, prvenstveno ne prema Vidoju Žarko-
viću.koga sam dugo i dobro poznavao, još iz ratne momarice. Njegovo
učešće u traženju izlaza iz krize moglo je biti samo na tragu avnojske Ju-
goslavije i samoupravnog socijalizma, kao što je to bio i naš, u JNA. Jed-
nostavno, nisam želio unaprijed miješati Armiju u bilo kakav program
promjena prije nego ocijenimo njegov cilj i koncept. Imali smo svoje pro-
cjene, stavove i o&uke i nismo ih hljeh mijenjati, a da ne budemo sasvim
uvjereni da je to što se nudi bolji i prihvatljiviji izlaz dovoljno ehkasan, a
manje rizičan od našeg plana u JNA.
Neovisno od mpjih zak^učivanja, Lazar Mpjsov u razgovoru s gene-
ralom Kadijevićem poslije v m sjednice spomenuo je, da su Koliševski i
Žarković imah sastanak s nekim rukovodiocima iz Fedemcije i dogovara-
li se kako izaći iz krize. Rekao je, da je čuo da će Koliševski biti u Lon-
donu kod ambasadora Ćaleskog ,,dok se stvari budu raspetljavale u Srbi-
ji". Žarković da je preuzeo na sebe da obori vladu Branka Mikulića. I do-
godilb se sve ono što je ispričao Mojsov. Koliševski je za vrijeme VIII
sjednice bio izvan zemlje. Žarković je na sjednici Predsjedništva CK SKJ
od 9. septembra, kada je bilo riječi i o sluč^u Paraćin, postavio pitat^e
povjerei^a ministra hnancija Rikanovića, generalnog guvemera Narodne
banke Vlatkovića i direktora Savezne društvene kontrole (SDK) Tasića
zbog nepoduzimanja mjera prema „Agrokomercu" u aprilu '87. kada su,
navodno, imah prvu infbrmaciju. Njihovim padom morao bi otići i Miku-
lić jer je znao za infbrmaciju, a k tome je bio i dugogodišnji rukovodilac
Bosne i Hercegovine i morao je znati za nagomilane probleme „Agroko-
merca", koje je sada štampa nemilosrdno krčmila. Žarkoyić je iskoristio i
prisustvo na naŠoj sjednici Komiteta od 23.09.'87. i ponovno napao vladu
bez obzira na činjenicu što mu to na Predsjedništvu CK SKJ nije prihva-
ćeno. Najozbiljnije smo zamjerili Žarkoviću zbog nekorektnosti prema
JNA i njezinim tribinama.

114
Promjene u rukovodstvu Srbije dovele su JNA u nepovoijatr položaj.
N^manje su to razna sumnjičet^a JNA i optužbe za podršku koje su se
zadnjih godina iznosile u puMicistici na temu V m qednice. Nisu to biii
ni pokušaji organizatora da se neposredno posiije ^ednice poziv^u na
našu podršku. Posiije VIII ^ednice nastala je nova situacija bremenitija
opasnostima po JNA od prethodne, kada smo razrađivaii plan preuzima-
nja odgovornosti za zemlju. U Armiji je bilo 60% statješina stpske nacio-
nalnosti, a dolazak Miloševića i najavu da će uspostaviti red podržata je
većina srpskog naroda. Antibirokratska revolucija se poistovjećivala s re-
formama koje je članstvo SKJ smatralo neophodnim. Rezerve prema pu-
čističkom metodu na V in ^ednici bile su nedovoljne da izazovu otpor,
traže preispitivanje u CK SKJ što se to dogodilo u Srbiji i kamo smjera
novo rukovodstvo u nacionalnoj i jugoslavenskoj polidci. Zbačeno ruko-
vodstvo Srbije bilo je iznenađeno, zbunjeno i uplašeno, osim iznimaka:
sekret^ unutrašnjih poslova Laiević, general Đorđević i javnosti šire po-
znat principjelan i odlučan stav Dragiše Pavlovića. Nije biio spremnosti
da se organizirano suprotstavi naletu srpskog radikainog nacionainog pro-
grama za koga je već tada, na samom početku, bilo jasno da će poremetiti
veoma kritičnu ravnotežu višenacionalnog jugosiavenskog društva. Oče-
kivalo se da će se vojska suprotstaviti. Neki od vodećih Ijudi iz prethod-
nog rukovodstva Srbije - Ivan Stamboiić i Radiša Gačić upiašeni i der-
moralizirani dolazili su nam i tražiii da ih se zaštiti ako dođe do progona i
fizičke ugroženosti. Dali šmo im do znanja da ne očekrjemo bezakot^e i
ugrožavanje života Ijudi. Rekli smo im sasvim određeno da, ako bi stvari
dotle došle bio bi to znak za uzbunu u cjelokupnom jugoslavenskom dru-
štvu. JNA tada ne bi ostala skrštenih ruku. Preporučili smo im da se ne
predč^u. Ivanu Stamboliću sam lično savjetovao da ne pred:^ du^ost
predsjednika Predsjedništva SR Srbije dok ga ne primor^u. Očekivao
sam da se stvari mogu razviti na način da će Armija morati intervenirati i
da će nam biti potreban. O nje bio izgubljen, čak se nije usudio prijaviti
ismijavanja službe bezbjednosti. Odlučiii smo izvršiti procjenu novostvo-
renog stanja i odnosa u zemlji, poslije događ^a u Srbiji, i da o tome ge-
neral Kadijević i ja razmijenimo mišijenja s prvim ijudima SR Hrvatske,
Slovenije, Bosne i Hercegovine. Ako postignemo suglasnost da pokrene-
mo raspravu u CK SKJ. Ciij je bio, da se zaustave prije svega militantne
snage s Kosova ali i sve druge da, koristeći Miioševićevu pobjedu u Srbi-
ji, dovedu u pitanje opstanak Jugosiavije.
Procjenili smo, da pobjeda Slobodana Miloševića, a prije svega na-
čin na koji je ona pripremljena i izvedena, prijeti da se vrio heterogene i
politički najrazličitije prohhrane snage oko njega nametnu Jugoslaviji, ih
barem to pokušaju, i to u času kad zemlja bez pravog rukovodstva i razdi-

115
rana političkim sukobima uz izrazito jačat^e antikomunističkih i naciona-
iističkih snaga nalazi se u dubokoj ekonomskoj krizi, pri čemu svaki čas
prijete socijalni nemiri širih i n^širih razrnjera. Da su institucije Federaci-
je zbunjene oštrim sukobima oko prornjene Ustava, kosovskim događaji-
ma, aterom Agrokomerc, ubistvima vojnika u Paraćinu, siovenskim ulti-
mativnim ponašanjem i onemogućene da funkcioniraju. Da štampa i ma-
smediji nacionalno i republički podijeljeni ruše svakoga na koga im se
ukaže, ili oni sami proziv^u po svom izboru. Predsjedništvo SFRJ je po-
sebno uzdrmano ostavkom Hamdije Pozderca. Po masmedijskim scenari-
stima svaki od članova Predsjedništva ima barem toiiko grijeha koiiko i
Pozderac i samo je pitanje trenutka kada će na nekog ukazati prstom. Da
se kriza produbila, a postojeće snage su nemoćne. Traže se snage da po-
vedu zemlju k izlazu. Izlaz može biti u liberainom socijalističkom i de-
mokratskom konceptu i!i u konzerviranju postojećeg dogmatskog koncepta
koga je vrijeme pregazilo. Prvi koncept odgovara Sloveniji, Hrvatskoj,
Vojvodini, donekle Bosni i Hercegovini. Drugi odgovara dijelu zemlje s
nerazvijenim privrednim i društvenim odnosima. Srbija je presudna u od-
ređivanju puta daljnjeg razvoja, a u njoj se mogao očekivati prolom.
Od faktora izvan Srbije, cijenili smo, da slovensko ponašanje izazi-
va i jača dogmatske snage u Srbiji i drugim dijelovima Jugoslavije. Ako
bi se prihvatio koncept kojega je nudila Slovenija, daljnji put ka konfede-
ralizaciji - nacionalna privreda, devizni sistem i republičko bilansiranje -
dovelo bi Crnu Goru u vrlo težak polož^. Ono što se dogodilo u Makedo-
niji zadnjih godina vuklo je ovu republiku, kao i Cmu Goru, k nekom tko
u datom času može predstavljati izlaz. I oni su vidjeli da je to Srbija. Ma-
kedonija je u prošlosti bila vezana sa Srbijom, kao i s Bugarskom. Narod-
no-oslobodilačka borba i revolucija učinili su svoje na deRnitivnom fbr-
miranju nacionalne svijesti Makedonaca. Stvorena je nacionalna država
Makedonija. Ali ona je cijelo vrijeme veoma osporavana od svih susjeda:
Bugarske, Grčke, Albanije i Turske. Sve je to bilo marginalno dok je Ma-
kedonija, kao uostalom i cijela Jugoslavija, doživ^avala materijalni, kul-
tumi i Ukupni društveni procvat. Zadnjih godina, naročito poslije afere
FENI u Kavadarcima, Makedonija zapada u duboku privrednu krizu. Ma-
kedonija s Cmom Gorom i Kosovom ovisila je od Fonda za nerazvijene,
a Slovenija i Hrvatska više nisu bile spremne odv^ati financijska sred-
stva za t^ihovo privredno saniranje.
Svaka skica novog puta Jugoslavije morala je uključiti JNA. Bez iqe
nikakva strategija jugoslavenskog puta ne bi bila realna i pored uspjeha u
Srbiji i na Kosovu, i po&ške u Makedoniji i Crhcj Gori. Mi u rukovod-
stvu JNA bili smo na distanci s novim mkovodstvom u Srbiji, nismo že-
Ijcli nikakve posebne kontakte osim n^zvaničnijih. Miloševiću je bio ja-

116
san naš stav iz razgovora koje smo imaii s generaiom Petrom Gračani-
nom. Preko sredstava infbrmiranja isticano je, da novo rukovodstvo pbdr-
žavaju kijučni srpski generaii - generai Ljubičić nekad ministar narodne
odbrane a sada član Predsjedništva SFRJ, general Gračanin bivši načelnik
Generaištaba a sada čian Predsjedništva CK SK Srbije i general Aleksan-
dar Janjić nekad komandant armije u Nišu a sada predsjednik Saveza bo-
raca SR Srbije. Često su u štampi spominjani i drugi umirovijeni generaii:
Milojica Pantelić, Pero Laloyić i još neki.
Nismo smjeli ispustiti iz vida da jedan broj umirovljenih generala
nezadovoljan postupcima prema njima podrži Miloševića i okrene se pro-
tivu rukovodstva JNA. Posebno oni koji su imali pretenzija na dužnost
ministra, načelnika Generalštaba, komandanata armija i druge visoke
funkcije u vojsci, a nisu ih ostvarili. Informacije iz Zagreba govoriie su
da umirovljena „lička grupa" u Beogradu i Zagrebu očekuje dolazak Sti-
pe Šuvara na čelo SKJ i da on žajedno sa Slobodanom Miloševićem može
uspostaviti red u SKJ i Jugoslaviji. U tom smisiu, oni su podržali i moje
izlaganje na sjednici Komiteta SKJ u JNA u septembru. Očekivali su na-
šu podfšku Miloševiću, a kako do nje nije došlo osuđivali su nas. Utjec^
umirovljenih generala na ponašat^e aktivnog sastava nije se ni u je&iom
času smio zanemarivati. Međutim, naši kontakti s umirovljenim generali-
ma i višim starješinama u Beogradu, Zagrebu, Splitu, Sar^evu, Ljubljani,
Skoplju i drugdje davali su ipak drugačiju sliku. Većina ih je shvaćala da
se lako može izgubiti međunacionalna, međurepubhčka kao i unutar-re-
publička ravnoteža u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, i da Jugoslavija
može doći u neposrednu opasnost. Tražili su, da se što otvoren^e suprot-
stavljamo i oglasimo, da nećemo ni srpskoj ni slovenskoj vodećoj gami-
turi dozvoliti da ruše Jugoslaviju.
Među aktivnim sastavom u JNA nismo zapazili posebnu podmku
Milbševiću. Aktivni general M. Đorđević se na VHI qe(Mci CK SK Srbi-
je i^asnio protiv pučističkog metoda Miloševića. I^egovo neslaganje bi-
lo je znač^no za JNA, više od onoga što je on lično predstavijao na srp-
skpj političkoj sceni i u JNA. Komandnu vcjnu hijerarhiju nije dbveo u
pitanje ugled tada sasvim nepoznatog lidera i gamiture oko njega. Stvari
će se vremenom mijet^ati i to se kod dijela kadra moralo očekivati. Me-
đutim, pokazalo se da su statješine u JNA, uz rijetke iznimke, slušale svo-
je pretpostavljene do kraja rata kcji je vodila JNA.
Naše procjene s jeseni '87. pokazivale su da je na generalskim polo-
žajima nacionalni odnos bio uravnotežen. Produžili smo službovanje ge-
nerala na 60 odnosno 62 godine i tako zadržali na n:qvišim poiož^ima
nešto ratnih kadrova. Slovenaca, na prin^er, bilo je više na generalskSn
polož^ima od r^ihove republičke proporcije. Također Hrvati i Muslimani
117
bili su ravnonijemo zastupijeni sa Srbima i Cmogoreima na visokim voj-
nim polož^ima. Biti smo uvjereni, da će JNA izvršavati svoje zadatke
bez ob^ta na pronijene u jednom iti dmgom repubtičkom mkovodstvu. I
da se većina statješina srpske nacionalnosti neće dmgačije ponašad u od-
brani vitatnih interesa Jugoslavije.
Zaktjučili smo: prvd, da zajedno s četnim Ijudima Hrvatske, Stove-
nije, Bosne i Hercegovine postavimo pitanje potitičkih motiva i metoda
izvršenih kadrovstdh promjena u rukovodstvu CK SK Srbije; dmgo, da
našu odiuku za konačno zaustavljanje krize ne mijenjamo, a pianove do-
gradimo u odnosu na novonastalu situaciju u Srbiji i Sioveniji; treće, da
obavijestimo statješine da ih nikakvi zakijučci nacionainih mkovodstava
Saveza komunista ne obavezuju, da se o njima ne i^jašnjavi^u, ne usv^a-
ju ih i ne tumače. Posebnu pažnju trebaio je skrenuti onim staiješinama
koji su biii čianovi CK repubiika i pokr^^ina. I n^posiije, da otvoreno
razgovaramo i ogradimo se od onog što se dogodiio u rukovodstvu Srbije.
Vjerovaii smo, da je toiiko dovoijno da se shvati da ćemo se ponašati sa-
m ost^o.
Prema dogovom, generai Kadijević i ja počeii smo razgovore. U Hr-
vatskoj smo razgovaraii s Antom Markovićem i Stankom Stojčevićem, u
Sioveniji s Francom Popitom i Miianom Kučanom koji su preuzeii oba-
vezu da razgovaraju sa Stanom Doiancom. Iz Bosne i Hercegovjne razgo-
varaii smo s Brankom Mikuiićem koji je preuzeo na sebe da razgovara s
Miiankom Renovicom, Miianom Uzeicem i Matom Andrićem.
U j^im razgovorima prihvaćene su naše procjene. Aii od toga je biio
maio koristi. Nitko se nije htio iziožiti i rizikirati. Otvoriia bi se pitdnja u
svakbj repubiici i đovodilo do odgovomosti mkovodstva, a pitanja je biio
mnogo i na svim stranama. Siov^ci su biii n^jasniji. Rekii su: imamo
svojih problema, ne žeiimo se mješati u tuđe i izazivati sukobe. Popit i
Kučan su upoznaii Dolanca s našim razgovorom. Kada je ov^ krajem ok-
tobra razgovarao s Miloševićem iz Slovenije su mu javiii, da mi prenese
sadržaj razgovora. Dolanc mi je naveo siijedeće: o Kosovu - Doianc sma-
tra da je Miiošević čist; o promjenama u SIV-u siožiii su se, da bi najbo-
ije iješenje bio Ante Marković; oko izbora Raifa Dizdarevića, da neće
proći u Bosni bez obzira na podršku Srbije, u Predsjedništvu SFRJ da ga
također ne će podržati. Doianc me upozorio, da je razgovarao s genera-
iom Ljubičićem da o VIII sjednici CK SK Srbije upozna Predsjedništvo
CK SKJ na što mu je Ljubičić odgovorio ,,da ii ćeš Ti podnijeti izvještaj o
tome što se događa u Sioveniji" i prekinuo razgovor. Upoznao sam Do-
ianca da smo generai Kadijević i ja razgovaraii s Mojsovom i Krunićem i
tražiii da se o stanju u Srbiji (VIII sjednica) raspravija na CK SKJ. Do-
ianc je prokomentirao, da Mojsov o tome d^e vrio raziičite ocjene, a
118
Krunić nema snage da problem iznese pred CK SKJ, čak ni pred Pred-
sjedništvo CK SKJ. Shvatio sam na kr^u, da iz Slovenije ne žele da se
otvara problem Srbije jer bi se zasigumo nametnuo i probiem Slovenije,
koja u tom času najneposrednije otvara pitanje opstanka Jugoslavije.
Generai Jovičić predsjednik SKJ u JNA pokrenuo je na sjednici
Predsjedništva CK SKJ 16. novembra 1987. pitanje „kompletne informa-
cije o V m sjednici CK Srbije". Nitko ga nije podržao, a glas generala Jo-
vičića da u ime JNA otvori prpblem bio je preslab. Postavljena su mu pi-
taqa: što se traži, o čemu ra^rava, što je cilj? Pred^edništvo CK SKJ
propustilo je priliku, i to u vremenu kada se otvaralo pitanje opstanka Ju-
goslavije, da u puču unutar CK SK Srbije prepozna opasnosti i otvori slu-
č^ Milošević u SKJ, srpskpj i jugoslavenskpj javnosti. Toliko je moglo i
moralo učiniti kako bi se razbile iluzije o Miloševićevom liječerrju i pre-
porodu Saveza komunista i spašavanju Jugoslavije što su se širile u Šr^biji
i čitavpj zemlji. Trebalo je već na Samom početku žigosati njegov rušilač-
ki stil koji će zemlji don^ed strahovite nesreće u godinama kpje su slije-
dile. Trebalo je onako, l&ko je to V. Halher učinio godinu dana kasnije,
upirući prstom u Miloševića i tražeći njegovu odgovomost. Huzije su za-
hvatile i predane komuniste i protagoniste avnojske Jugoslavije, Ijude ko-
ji se nikada nisu mirili s nacionalizmom vlastitog naroda, pogotovu nisu
bili spremni prihvatiti nametar^e velikosrpskog programa Jugoslaviji,
njegovo izazivapje nacionalista u dmgim republikama i njihovo zaje^ič-
ko mšet^e Jugoslavije. O tome, kako je sa svpjim najbližim sugovomici-
ma u Predsjedništvu doživljavao MiloševiĆa i njegovu pobjedu na v n i
sjednici, vrlo otvoreno govori Stipe Šuvar, tadašnji kandidat za pred^eni-
ka CK SKJ u sljedećem mandatu, u feljtonu spHtskog „Feral Tribuna"
marta 1994. g. Na pitanje novinara: „Tko su tada bili Vaši pdlitički isto-
mišljenici?", Šuvar odgovara: „Prije svih Vidoje Žarković i Marko Orlan-
dić s kojima sam se nešto više dmžio.... Često smo razgovarali o Miloše-
viću i jedan dmgoga uvjeravali: ,,Čuj, ako Milošević raščisti s memoran-
dumskom politikom obračuna s Titom (a time i s Jugoslavijom kakva je
ostala nakon Tita), to će biti jedino što nas može spasiti. A ako pak sam
postane zarobljenikom nacionaiizma, lakše ćemo se možda obračunati s
njim nego li s Ivanom Stambolićem, kpjega protežira sva srpska nacional-
na elita, i to upravo ona koja je sročila Memorandum SANU"... U Milo-
ševiću tada nisam prepoznao kaplara za dovmenje upravo takve politike.
Naprotiv, smatrao sam da mu treba dati šansu. Život me je međutim de-
mantirao već u onom trenutku kada sam postao pred^ednikom Pred^edni-
štvaCKSKJ..."'

Feljton „5. godinaraspada", „Ferai Tribune", SpHt,2i.03.i994. g.,str. 26.


119
Bito je i đrugih vrsta i načina podrške Miloševiću. Boško Krunić, ta-
da predsjednik Predsjedništva CK SKJ bio je uvjeren, da mu je uklanja-
njem Stambolića Milošević pomogao, budući da je Stambolić inšistirao
da se izvrše ustavne promjene u Srbiji i pokr^ine izgube autonomiju.
Marko Lolić izvršni sekretar Predsjedništva CK SKJ ukorio je 2. novem-
bra 1987. sa sjednice Komisije za informativno-propagandnu aktivnost
neke novine iz Hrvatske i Slovenije što se jednostrano bave VIII sjedni-
com CK SK Srbije. U dobijanim informacijama optuživali su Zdravka
Mustaća načelnika Savezne službe državne bezbjednosti, da nagovara ru-
kovodstvo Hrvatske da podrži VIII sjednicu i Slobodana Miloševića, te
da uiječe na sredstva javnog informiranja u Zagrebu i Splitu, da se pona-
šaju manje kritički.
U tako stvorenim okolnostima oko ocjene VIII sjednice, pokušt^ ge-
nerala Jovičića u ime JNA bio je glas vapijućeg u pustinji. Kao što smo i
očekivali, našli smo se sami. Nismo imali mogućnosti da se dalje miješa-
mo u odnose u Srbiji, a da se ne umiješamo u cjelokupne odnose u zemlji.
Događ^ima oko i neposredno posiije VIII sjednice ugrožavanje Jugosla-
vije, za što smo kao oružana sila zemlje odgovomi, nije u široj javnosti
bilo prepoznatljivo. Među samim Srbima bila su velika i pozitivna očeki-
vanja od novog rukovodstva. Među drugim jugoslovenskim narodima, u
Savezu komunista, među borcima NOR-a, umirovljenim vojnim staiješi-
nama, dijelom i među aktivnim vojnim sastavom biia su dvojbena. Treba-
lo je vremena i konkretnih mjera tog novog rukovodstva na Kosovu, u
Vojvodini, nešto kasnije u Cmoj Gori pa da se prepozna nacionalistički-
veiikosrpski koncept i opasnost po avnojsku Jugosiaviju.
Od poiovine 1988. godine počinje ostvarivaqe novog, veiikosrp-
skog konc^ta. Režija je poznata*. Pred miiionima Jugosiovena demon-
strira se veiikosrpski nacionaiizam koji mši sve pred sobom. Ono, na što
su jugosiavenski orijentirane ličnosti upozoravaie odinah posiije VIII

* 9. jula 1988. godine oko hiljadu Srba i Cmogoraca s Kosova doiazi u Novi Sad da
izrazi nezadovoijstvo poiitikom vojvođanskog rukovodstva. Tri nrjeseca kasnije, 5. okto-
bra održava se treći po redu protestni miting u Novom Sadu, a 6. oktobra Predsjedništvo
Pokr^inskog komiteta SK Vojvodine podnosi koiektivnu ostavku.
Masovni mitinzi u Titogradu i Kolašinu održani su 20. i 2 i. augusta protivu poiitič-
kog rukovodstva Cme Gore. Nakon tri mjeseca protesti se ponavijaju i 27. novembra poli-
cija se razračunava s radnicima Nikšićke žeijezare kod Žute grede, a <0. i H . januara
1989. godine pod pritiskom masovnog mitinga u Titogradu aktuaino rukovodstvo Cme
Gore podnosi ostavku.
Vodeće iičnosti Kosova: Kaćuša Jašari i Azem Vlasi smijetrjeni su 17. novembra
1988. godine. Započinju masovne demonstracije Albanaca. U febmaru 1989. godine orga-
niziraju štrajk rudara u Starom Trgu. 1 događ^i se red^u do Gazimestana u junu 1989. i
dalje.
120
sjednice, postaje kristalno jasno i zastrašujuće. Mnogi se otrežr^avaju i
vide, da iz antibirokratske revolucije ili kako su je realizatori sami sebi
preveii i željeli vi(^eti „refbrmi srpskog i jugoslavenskog društva" izrasta
nacionaiistički pokret koji potresa Jugoslaviju i dovodi u pitanje njezin
daljnji opstanak. Neki cmogorski, makedonski, pa i hrvatski mkovodioci
zaključuju, da su tražili krivi oslonac za rješavar^e svojih nacionalnih i
republičkih problema, jugoslavensku projekciju budućnosti ili svoju
osobnu promociju na vodeće funkcije u Federaciji. Sve je prekasno. Srp-
ske nacionalističke snage su se brzo okupljafe i marširale. Brzo su se oku-
pljale ište takve snage i u dmgim nacionalnim sredinama. Programi ovih
su dmgačiji - ne mogu se nametnuti cjelini jugoslavenskog društva kao
što će to pokušati Srbi i oni izabim dmgo - otcjepljenje od Jugoslavije.
Nacionalistički sukob je politički pripremljen. Bilo je samo pitat^e.vremena
i odabranog povoda da se povuče obarač i započne međunacionalni rat.
Poiožaj JNA postaje mnogo složeniji. U njezinom najvišem mko-
vodstvu gubi se hrabrost i vjera u Armiju i njene mogućnosti da samostal-
no istupi. Uznemiravaju se staiješine dmgih nacionainosti, gube se ugled
i moć vladanja veiikim armijskim mehanizmom, otvaraju mpe za prodore
sa strane i unošenje među armijski sastav razUčitih nacionaiističkih, anti-
komunističkih, defetističkih i razbijačkih opcija. Objektivno, u 1990-qj
se samo najodiučnijim akcijama vojnog rukovodstva mogla još uvijek
spasiti JNA i Jugoslavija. Ah o tome su u vrhu rukovodstva Armije po-
stojale sada sasvim nove, dmgačije procjene i Armija je krenula krivim
putem. Opravdanja, da se Armija ne može popunjavati vojnim obveznici-
ma iz većine republika, i da one ne će h^eti dalje uplaćivati financijska
sredstva za izdržavai^e Armije nisu uzrok, nego posljedice armijškog
prelaska na stranu Srbije i Miloševića.

U Sioveniji je strah od JNA stalno bio u porastu. Morali su imati u


vidu, da ono što priprem^u neće Armiji promaknuti. Kr^em '87-e i po-
četkom '88-e godine još nije postojao strah da bi Srbija s Miloševićem i
JNA nastupili zajedno. Miioševiću je trebaio vremena da izvrši smjenu
kadrova i konsoiidira pobjedu. Vodeći ijudi Siovenije - Popit, Kučan i
Dolanc su znaii da mkovodstvo Armije ne podržava Miioševića. Straho-
vali su da, hakon niza uzastopnih izazova, JNA ne nastupi samostaino^.*

* Zanimtjivu ocjenu o JNA dao je Stipe Šuvar svojevremeni predsjednik Predsjedni-


štva CK SKJ u interyju-u spiitskom listu „Ferai Tribune" u apriiu 1994. g., šest godina
12i
Početkom 1988. g. za tiovi napad na JNA iskorišten je moj odlazak
u Etiopiju na čelu vojno-tehničke delegacije. Do po^ete Etiopiji došlo je
na temelju dogovora predsjednika Predsjedništva SFRJ Lazara Mojsova i
predsjednika Etiopije Mengistu-Haile-Mariama u vrijeme njegove posje-
te Jugoslaviji novembra '87.g. Poluzvanični slovenski list „Delo" objavio
je čianak „Admiral usred gladi" dopisnika lista iz N^robija A. Pudgara.
U članku se napada JNA i Jugoslavija, da prodaje oružje Etiopiji gdje sto-
tine hiljada Ijudi, staraca i nejači umire od gladi, a da se licemjemo pred
svijetom zalaže za mir.
Koncept o opremar^u naših oružanih snaga nužno je sadržavao i vo-
jno-ekonomsku i naučno-tehničku suradnju s inozemstvom, kao što je to
sluč^ u svim ili večini armija. Osnovni zadatak utvrđene politike bio je
da se osloncem na vlastite snage naoružavamo i opremamo naše oružane
snage svim oru^ima i sredstvima masovne prinrjene, a složenom ratnom
tehnikom ovisno o tehničko-tehnološko razvojnim mogućnostima zemlje.
U vojno-tehnološkom razvoju bio je sadržan i širi društveni interes ze-
mlje: (1) razvijanjem vlastite vojne tehndlogije postizao se ne samo visok
stepen vojno-odbrambene, već i političke samostalnosti; (2) razvoj vpjne
tehnologije u povratnoj sprezi utjecao je na cjelinu razvcja domaćih teh-
nologija; (3) naučno-tehnička i vojno-ekonomska suradf^a s inozem-
stvom bila je inspirirana ne samo ekonomskom nego i tehničko-tehnolo-
škim i političkim ihteresima naše zemlje. Ekonomski efekti ostvarivani
osamdesetih godina bili su dostigh nivo od jedne do dvije milijarde dola-
ra godišnje. Mogućnost da prijateljskim nesvrstanim zemljama ponudimo
naše proizvode vojne industrije i da pomognemo u njihovom tehničko-
tehnološkom razvoju bili su prilog otporu pritiscima i ucjenama, vrlo če-
ste pojave u vojno-tehničkoj suradnji s velikim silama i blokovskim ze-
mljama.

nakon događaja o kojima je riječ. Kaže: „Vojska je bi!a na distanci od Miloševića, aii da
smo od nje zatražili da intervenira protiv njega ne bi se ni za živu gtavu umiješala. To
vam stoposto jamčim! Nisu to nalazili politički oportunim... A da je kojim stuč^em to i
htjela, ostvariia bi ga za sebe, a ne s nama i za nas, koji smo nešto drugačije gledali na
razvoj Jugosiavije u budućnosti." Poslije šest godina, tako, a na 70. sjednici Predsjedni-
štva CK SKJ (8-10. mart '88.) Šuvar je ulogu Armije ovako ocijenio: „Ukmtko - kaže on
- gledajući tendencijski, napadi na JNA predstavij^u vrio opasnu tačku na ptavcu politič-
kog komplota protiv socijalizma u našoj zemiji. Jer, nije toiiko objekat napada JNA već
sistem u čijoj je funkciji i ona, jednako tako kao Što nije ciij tih napada demokratizacija,
već tjeranje vode na m!in nacionalističkib rješenja i antikomunizma. Utotiko ne shvaćam
odnosno ne prihvaćam izjavu druga Kučana da neki izjednačavajd JNA sa socijatizmom,
pa ni iqavu druga Šestinca, na ovoj našoj qednici, da je stekao dojam da neki Ijudi tretira-
ju Armiju kao da je Tito (...) Ona se ne može i ne smije iqednačavati ni sa socija!izmom,
ni s Titom, a!i ni uspoređivati s njima niti odvajati od njih".
122
Ništa nije bilo prikriveno u vojno-tehničkoj i šire, u vojnoj suradnji
sa stranim zemijama. Nije bilo razloga da to činimo ni s Etiopijom, gdje
je vojna suradnja bila na najnižem nivou.
Što je biia prava nan^era Etiopije i predsjednika Mengistu-a da se
osioni na Jugoslaviju, nisam uspio zaključiti ni posHje završene posjete.
Pretpostavijam, da se htio osloboditi blokovskog pritiska Varšavskog
ugovora. Hi im barem dati do znanja da postoji i druga attemativa, a da to
nije Zapad čije ponašat^e nije bilo dmgačije od SSSR-a i Varšavskog
ugovora. Ne treba isključiti ni dmgu moguću procjenu. U toku su bili pre-
govori između SSSR-a i SAD-a o vojnom dezangažirat^u u Evropi. Nije
već tada biio teško zaključiti da se SSSR odriče uloge giobalne velesiie i
da će kao posljedica biti napuštar^e fiotnog prisustva na oceanima, uklju-
čivo Indijski ocean. Kod takvog razvoja Etiopija i Rog Afrike nemaju vi-
še značaj za SSSR. Odlazak SSSR-a s tog podmqa ostavija Etiopiju, so-
cijalističku zem^u, u nepovoijnom okmženju i opasnosti da dmštveni i
pohtički sistem bude oboren.
0 mogućnosti i svrsishodnosti izgradnje vojno-industrijskog kom-
pieksa u Etiopiji podnio sam početkom febmara '88. g. izvješt^ Predsjed-
ništvu SFRJ, neposredno posiije povratka. Upozorio sam, da prije nego
Šro preuzmemo biio kakvu obavezu moramo dobro odvagnuti da !i ćemo i
na koji način su(^eiovati u izgradiqi vpjne industiije u Etiopiji. Konstati-
rao sam, da su u program izgradnje vojne industrije ušii s istočnoevrop-
skim zemljama: SSSR-om, ČSSR-om, DDR-om, Bugarskom pa čak i sa
Sjevernom Korejom. Izgradiii su tvornice streijačkog naomžanja i muni-
cije i ostavili mnogo prostora za nove tehničke linije i proširei^a.
Rusku netrpeljivost prema našem prisustvu, o čemu se govoriio u iz-
vještaju naše ambasade iz Adis Abebe, doživio sam neposredno u susretu
s vodećim generalima mske vojne misije u Etiopiji na prijemu priređe-
nom u našu čast. Bez okolišenja su me pitali zašto smo došli u Etiopiju?
Mnogo prije vas smo dolaziii u Etiopiju, rekao sam. Sada nas evo ponov-
no. Pozvao nas je predsjednik Etiopije, radimo svoj posao kao što vi radi-
te vaš, nisam vas pitao zašto ste vi ovdje i štp radite, digao sam čašu i na-
zdravio.
1 da zaključim. Ništa nismo učinili u Etiopiji što već godinama ni-
smo radili u Indiji, Kuvajtu, Iraku, Libiji ili Švedskoj. Najmanje smo pro-
davali omžje i bili trgovci smrću. Otvoren kredit Etiopiji iznosio je svsga
40 miliona dolgra i to je bilo sve u našoj vojno-tehničkoj suradnji. Nije
bilo razloga da napuštamo suradnju s Etiopijom zbog gladnih Ijudi. Tako
postup^ući, u Africi bismo malo s kime mogli surađivati. Ni u Aziji,
osim sa zemljama bogatim naftom.

123
Nakon svega, postavtja mi se pitanje, što bi nam danas mogii reći
umiješaru rukovodioci i glasila Slovenije posljje poznatih afera šverca
oruqem preko aerodroma na Bmiku i graničnih prijelaza, ne za rat u
A&ici, nego u Jugosiaviji, njihovoj dojučeraši^oj domovini, među subra-
ćom, rođacima, prijateijima i su^edima. Broj mrtvih, ubogaijenih, protje-
ranih i gladnih nije manji nego u Etiopiji. Uz to, jedan detalj - Ujedinjene
nacije su na samom početku rata donijele zabranu uvoza oružja u zemlje
bivše Jugoslavije i ona je bila na snazi doj^egovog kraja.
Na sjednici Vojnog savjeta omžanih snaga održanoj 25. marta 1988.
g. izv^ena je temeljita ocjena pogoršanog stanja u zemlji, i Sloveniji po-
sebno. Izazovi JNA u Sloveniji su postali svakodnevna praksa putem štam-
pe, na javnim skupovima, kroz istupanja rukovodećih Ijudi, predstavnika
opozicije, kultumih i javnih radnika. Pokuš^i, da u otvorenim raspravama
sa slovenskim rukovodstvom iješavamo spoma pitanja nisu davali rezultata.
N^češći je odgovor bio, da Slovenci tako ne misle, da se radi ,,o mangu-
pima i pijanom Smoleu", ne prid^ite im previše pažqe. Ov^ put su se is-
padi protivu JNA uisdnu zgusnuli, a nama u JNA je od početka kampanje
bilo jasno da nju vodi rukovodstvo republike Slovenije. Zbog toga smo se
odlučili javno upozoriti rukovodstvo Slovenije na opasan trend u sloven-
skom javnom mi^enju, ozbiljnom narušavai^u ugleda JNA za što iqih sma-
tramo odgovomima i da takvo ponašaqe nećemo dalje trpjeti. Upozore-
nje je bilo javno, dao sam ga osobno na udamom nijestu u TV programu.
Pripisala nam se nan^era izvršenja državnog udara u Sloveniji i da
ćemo pohapsiti rukovodeće Ijude, predstavnike opozicije, istaknute kul-
tume i javne radnike, novinare... čiji su spiskovi, navodno, već ranije bili
sastavljeni. General Višnjić komandant armije u Ljubljani bio je neodgo-
voran i iznio svoju interpretaciju rasprave u užem sastavu Vojnog savjeta
&du ministm unutraši^ih poslova Slovenije. Viši^iću je moralo biti ja-
sno, da će ministar Ertl izvjestiti svoje nadležne u vladi i Predsjedništvu
Slovenije. Razgovor s Ertlom Višnjić je kasnije opravdavao kao norma-
lan način međusobnog infbrmiraiija, da mu je rekao onako i onoliko kako
je instruiran od načelnika službe bezbjednosti SSNO-a generala Ćerani-
ća. Osim toga, branio se Viši^ić, sve je rečeno u TV i^avi s Vojnog sa-
vjeta, ili se dalo razuinjeti ako doslovno i nije rečeno. Svoju naivnost u
odnosima s državnom službom bezbjednosti Slovenije uočio je Višnjić
tek nešto poslije toga u vlastitoj komandi. Načelnik te službe Ivan Eržen,
vrbovao je podoficira Napotnika i uputio ga da iz kase pukovnika Makol-
ča načelnika vojne bezbjednosti u komandi Armije snimi spisak potenci-
jalnih organizatora otcjepljerja Slovenije. Pretpostavljali su da je takav
popis napravila služba vojne bezbjednosti. Trebalo je JNA optužiti da pri-
prema puč i hapšenje glavnih aktera secesije. Napotnik je uočen, praćen.

124
a kod otvarat^a kase ti^no sniman - uhvaćen na (^elu. Na sasiušanju je
rekao kakav je zadatak imao i da ga je prinuo od Eržena lično.
Javna izazivanja, podmetanja i iicen^etja prevršila su n^eru. Dnev-
nim pisanjima u štampi, nastupima na masmedijima i javnim skupovima s
uvredijivim paroiama i neprihvatijivim porukama prema JNA, akteri su
demonstrirali odiučnost da ih ništa ne može zaustaviti. Političke snage su
s njima, policija je vezanih ruku, a vojska se ne usuđuje n^ešati u javni
život građana. N^perfidnijim intrigama izlagaii su JNA osudi u zem^i i
inozemstvu. Optužbe, da je JNA agresivna sila, samostalni politički fak-
tor, da se nameće društvu, sve do kvaiifikacije da je okupatorska vcjska
na tlu Slovenije, nisu ostaie bez efekta.
Odlučili smo uputiti im zadnju opomenu. Učinih smo to javno kako
nikoga ne bi iznenadio siijedeći korak, aiko na r^ega budemo primorani.
Vjerovali smo, da će shvatiti poruku i da će se zaustaviti. Tako se i dogo-
dilo. Brzo su stigli alarmi: Armija priprema puč. Predsjedništvo Slovenije
traži hithu qednicu Predsjedništva SFRJ s temom da se ispitaju namjere
Armije i da je se stavi pod kontrolu. Da su kpjim sluč^em omalovažiii i
ovo upozoreqe, rasplet u Jugoslaviji dogodio bi se tri godine ranije i bio
bi bitno drugačiji.
Na sjednici Predsjedništva SFRJ 4. aphla 1988. g. podnijeli smo In-
formaciju čiji osnovni - uvodni dio navodim u cjelosti.
„Znač^ne karakteristike perioda o kojem ćemo danas referisati su
ubrzani napadi nacionahstičkih snaga na ukupne tekovine revolucije i
JNA kao jednu od tih tekovina, koja po procjeni nacionahsta stoji na putu
da se i svi drugi ciljevi ostvare. To je n^jasnije izložio Dobrica Ćosić 27.
marta 1988. na Skupštini Udruženja ktrjiževnika Srbije posvećenoj ustav-
nim promjenama. To je dovoijno jasno bilo rečeno i u napisima Nove re-
vije, Miadine i još nekih glasila iz SR Slovenije, posebno zadrijih mjeseci
otkako je kampanja dobila na širini, zamahu i, prema našoj ocjeni, pretva-
ra se u pokret za rušenje Jugoslavije.
Jedna druga ocjena je došla 26. 03. 1988. od italijanskog minsitra
vanjskih poslova Andreotija, koji se zalaže za pomoć „demokratskim sna-
gama u Jugoslaviji s obzirom da se radi o sukobu dogmatskih i demokrat-
skih snaga unutar SKJ - ili čitavom društvu", ali ne može da ne uoči po-
goršano stai^e u SR Sloveniji „odakle su napadi na JNA sve izraženiji i
beskrupulozniji i mogu, prema njegovoj ocjeni, imati nesagledive poslje-
dice za jedinstvo i integritet Jugoslavije." U tekstu „Otok slobode" (fbto-
grafija pokazuje da je to Slovenija u Jugoslaviji) u Newsweek-u od
21.03.'88., jednoj od najčitanijih američkih revija, Božo Kovač direktor
iista „Delo", glasila SSRN Slovenije, delegat i predsjednik Odbora za

125
unutrašnju politiku Skupštine SFRJ d^e iqave o rušenju tabua po siste-
mu domina.
U nastavku teksta ekspiicite se govori o JNA.
Prostor neprijateijskom djeiovanju protiv Jugoslavije d^e se obiiato
i u masmedijima i na skupovima u Evropi. Njemačka TV dva dana preno-
si Boterija, urednika Miadine. Dr France Bučar u Sekciji evropskog par-
lamenta u Strazburu poziva Zapad da ne daje nikakvu financijsku pomoć
našoj zemlji jer je to, navodno, n^boiji put za rušenje komunističkog, cen-
tralističkog, komintemovskog i staljinističkog režima u Jugoslaviji.
Čine se veliki napori iz disidentskih listova iz SR Siovenije da se u
&ont napada uMjuče omiadinski listovi i radio u SR Hrvatskoj, posebno u
Zagrebu i Rijeci. Cijenimo, da postoji ozbiljna opasnost i pretpostavke u
ovom kriznom vremenu i uz masovno nezadovoljstvo omladine, da se po-
kret proširi i na neke centre u SR Hrvatskpj i drugim repuHikama i po-
krajinama.
Cijenimo, da podudamost tema, objekata napada, vremena kada se
to čini, argumenata i metoda dijela pomenute štampe u zemlji sa štam-
pom ekstremne neprijateijske organizacije nije siučajna i zahtijeva našu
najveću pažnju.
Ocijenih smo, da se u Jugoslaviji vodi specijalan rat po svim pozna-
tim načeiima i metodama i da je doživio svpj visok'stadij razvoja. To je
vrijeme kada se već politički, materijaino i moraino razara jedna za dru-
gom institucija, stvara se masovno nepovjerenje u rukovodstva i pojedin-
ce - ove sadašnje i one pređašnje - da bi se na kraju prišio ostvarenju
krajnjeg cilja - rušenju ustavnog poretka i integriteta zemije.
Ukazali smo na ovaj proces u septembru tnjesecu prošle godine na
sjednici Predsjedništva CK SKJ, na sjednici ovog Predsjedništva
17.02.'88. g., na sjednici Predsjedništva CK SKJ 8,10. i 19.03.'88. i zadnji
put na sjednici Predsjedništva SFRJ 23. marta. Ostajemo pri svim ocjena-
ma, ne samo zato što one nisu nigdje argumentirano opovrgnute nego i
prije svega, što nam da^t^i razvpj situacije, na žalost, sve više d^e za
pravo.
Stali smo na stanovište da teme na kojima se temelje napadi na JNA
nisu prevashodno uže armijske, nego da je u pitanju državna spoljna i od-
brambenajpolitika. Zaključili smo da nas prvenstveno treb^u braniti in-
stitucije gdje se ta politika konstituira i odakle se njome rukovodi. To su
Predsjedništvo SFIU, Predsjedništvo CK SKJ, Skupština SFRJ, SIV. N ^-
zad smo se odlučili da se oglasimo s redovne godišnje sjednice Vpjnog
savjeta omžanih snaga održane 25. marta '88. Oglasili smo se zadnji, iako
smo mi- oružane snage - bili napadnuti. Držali smo se ocjene, da je do-

126
veden u pitanje opstanak zemtje i da JNA mora ustati u njihovu odbranu i
upozoriti rukovodstvo Siovenije
Mishm, da smo odlučnim stavom uspjeli očuvati i daije ojačati po!o-
JNA. Snage destrukeije su se privremeno zaustavile. Novi taias naišao
je u junu '88. kada je u LjuNjani počeo proces pred Vojnim sudom Janši,
Zavrlu i Tasiću iz iista „Mladina" i podo&ciru Borštnaru iz Komande ar-
mije zbog krađe vojnih dokumenata i odavanja vojne tajne. Protesti će
trajati '88. i '89. godinu, sve do njihovog izlaska iz zatvora. U vrijeme su-
đeqa ^e v n o se okupljalo desetak hiljada demonstranata i onemogućava-
li rad Sudskog vijeća. Od Janše se smiš^eno izgrađivao vođa. Zatvor je
doprinio da on postane prvi heroj „oslobođenja" Slovenije. Za vrijeme su-
koba s JNA juna/jula 1991. na unifbrmi je nosio oznaku „broj 1.".
Dimitrij Rupel ministar vanjskih poslova Slovenije u objavljenim
memoarima „T^na države" govori o JaMi kao ključnom čovjeku kritič-
nih dana Slovenije. Malo je vjerojatna tvrdnja nekih analitičara slovenske
stvamosti pred otcjep^enje, da je sam politički vrh Slovenije na čelu s
Kučanom st^ao) iza hapšeqa Janše $ ciljem da ga se onemogući u borbi
za primat u otcjep^erqu i kasnije u borbi za vlast. Poslije doživljenog tri-
jumfa, Janša jednostavno nije htio slušati, postao je samostalan i opasan
za Ijude na vlasti.
Kučan i slovensko rukovodstvo s novim saveznim ministrom odbra-
ne generalom Kadijevićem i izmijenjenim armijskim vrhom postup^u u
rukavicama. Ukazuju na diskontinuitet u poiitici i ponašanju Armije po-
slije mojeg odlaska. Na sjednici CK SK SLovenije 21. juna 1988. Kučan
utvrđuje daje Vojni savjet zasjedao bez znai^a jednog i drugog Predsjed-
ništva što upućuje na zaključak, da se nešto krilo pa je odatle proistekao
zadatak generala Višcjića koji je mogao ličiti na pripremu puča*. Kučan
zatim podsjeća, da je u novije vrijeme došio do podudarai^a ocjena partij-
ske konferencije. JNA i sjednice CK SK Slovenije o napadima na JNA.
Na mene osobno svaljuje se u javnim nastupima (J. Smole, M. Ribičić)
odgovomost ,,što je Vojni savjet pobjegao ispod kontrole i izdigao se iz-
nad dmštvenih ovlašćenja". Nova taktika polazila je od stava: izmijenila
se vodeća gamitura, dajmo joj šansu. Ljubav je kratko tr^ala, JNA i vo-

* Na sjednici Predsjedništva CK SK Slovenije od 2!. juna 1988. Stipe Šuvar, kao


član Predsjedništva CK SKJ, izjavio je: „Razumijem historijske i psihoioške, pa i mental-
ne korijene straha od centraiizma i unitarizma, posebno u Sioveniji i stovenskom narodu.
A!i manje razumijem kada se i na razini organiziranih socijalističkih snaga u S!oveniji
prenag!ašava opasnost od eentra!izma i unitarizma u Jugos!aviji. Jer, duboko sam uvjeren,
da centraiizam i unitarizam u Jugosiaviji ne može proći; da se Jugoslavija ne može spasiti
nikakvom vojnom diktaturom i!i uvođenjem neke diktature i!i hegemonijom jednog naro-
da nad ostaiim narodima. To je za mene historijski ad acta. Mi nismo više za to „sposob-
ni", i kada bi netko htio."
127
deći_ljudi Slovenije imali su pptpunp različite političke ciljeve: JNA -dr-
žavni i teritonjalni integritet i ustavni poredak Jugoslavije, a slovensko
rukovodstvo i opozicione vođe - da ga obore.
U svojpj knjizi „Razbijanje Jugoslavije 1990 - 1992" (izdat^e DIK
Književne novine - „Enciklopedija" - Beograd, 1995.) Dušan Vilić i Boško
Todorović (str. 246-247) tvrde & je organizirana kampai^a protivu JNA
otpočela u drugpj polovici 1984. g., a odluku da je don^elo najviše partijsko
i državno rukovodstvo Slovenije na jednpj od svpjih zatvorenih sjednica.
Vilić i Todorović upućuju da je glavne poteze povlačila njemačka obavje-
štajna služba (BND) iz Pulaha. Da je podatke o z^edničkpj 72. sjednici
CK SKJ i CK SK Slovenije njemačkoj obavještajnpj službi i inozemnim
listovima, preko njemačkih novinara Viktora Majera i R. HoBera, još iste
noći nakon održane sjednice dao Milan Kučan, a ne Janez Janša. Tim po-
dacima, u stranoj javnosti, data je teža kompromitir^uća vrijednost proti-
vu JNA, nego onome što je znao i preko „Mladine" pružio Janez Janša.
U knjizi se navodi (str. 247): „Celom kampanjom je rukovođeno iz
vrha Slovenije, a u dosluhu s centrima iz inozemstva. Cilj je bio da se
stvori utisak kako hapšenje Janše i drugova predstavlja uvod u vpjni udar
JNA u Republici Sloveniji. Zapravo, igru s Janšom i drugovima oko kra-
đe povjerljivog vojnog dokumenta, kako se kasnije ispostavilo, pripremio
je sam politički vrh Slovenije s Milanom Kučanom na čelu. Samu režiju
izvela je Državna bezbednost Slovenije, sigumo uz puno učešće Stane
Dolanca, koji je u to vreme bio član Pred^edništva SFRJ, predsednik Sa-
veznog saveta za zaštitu ustavnog poretka i u Predsedništvu zadužen za
državnu bezbednost".
Ne bih raspravljao o iznijetim informacijama. Za većinu sam prvi
put saznao kada sam pročitao knjigu. Bilo mi je poznato da centar BND
iz Pulaha vodi akciju protivu JNA. Uhapšeni austrijski državljanin Marc
Petric rasturao je letke po Rijeci protiv JNA, bio uhapšen i rasvijetlio nam
jemekoliko važnih detalja. Ali on nam nije mogao ništa saopćiti o glav-
nim akterima. Bio je samo izvršilac. Vrijednost saznanja iz izloženih po-
dataka u knjizi je za JNA, njezino tadašt^e rukovodstvo i mene lično, da
su naše procjene pravih ciljeva rukovodstva Slovenije bile ispravne, upo-
zorenje sa sjednice Vojnog savjeta opravdano, a odlučnost da idemo do
kraja, ako se ne zaustave, jedino što nam je preostalo.

7. 5'5'S'R.' : /?orMA^e
\
Važna saznanja donio sam iz posjete SSSR-a augusta 1987. i febru-
ara 1988. Živo me zanimalo kako se ponaša sovjetsko vojno rukovodstvo
128
prema perestrojci - novom kursu unutrašr^e i vai^ske politike Gorbačo-
va. Za nas je to imaio višestruki znač^. SSSR je, kao i Jugosiavija, ulazio
u refbrme. Obje su zemije že^ele sačuvati socijalizam, kao sistem. Više-
nacionaine zemlje s jedinstvenom amujom, bila bi siijedeće siičnosti. Išii
smo u susret probuđenim naeionalizmima i ugrožavanju z^edničke drža-
ve. Kod nas je proces tekao brže. Baltičke države i sukobi u zakavkaskim
državama nagovještavaie su pron^ene i u SSSR-u. Sve češće se čulo, da
je „posijednja imperija" u opasnosti.
Dabome, usiovi su biii raziičiti: u stepenu razvoja socijaiističkih od-
nosa, prava i sioboda građana, samostainosti nacionainih država, privred-
nim sistemima i standardu života, osnovama izgradr^e oružanih snaga i
sistema beztjednosti, međunarodnom poiož^u itd. Konačno, SSSR je bio
giobaina vojn^ veiesiia na čeiu vojno-poiitičkog bioka, s nukieamim ar-
senaiom ravnom drugom bioku i konvencionainim vojnim snagama iznad
dmgog bioka. Jugosiavija, maia i nesvrstana zemlja s istaknutom međuna-
rodnom poiitičkom pozicijom i važnim geostrategijskim poiož^em izme-
đu dva bioka. Za njezino očuvaqe kao jedinstvene države interes su imaia
oba bioka. Vjerovaii smo, da je interes SAD i evropskih siia znatno raziičit
prema Jugosiaviji od onoga prema SSSR-u, ogromncj zemlji na evro-azij-
skom kontinentu i suprotstav^enom bioku - državama istočne Evrope.
Antikomunistička strategija, stara koiiko i SSSR, obnovijena siabije-
njem socijaiističkih sistema i biokovske kohezije '80-tih godina, biia je
jedinstvena. SSSR - bastion komunizma bio je osnovni ciij te strategije
od samog i^ezinog uspostavljanja. Jugoslavija nije biia svrstana u socija-
listički lager istočne Evrope. Njezine međunaro&e i socijaiističke koor-
dinate biie su bitno drugačije. Napustiia je real-socijalizam i izgrađivaia
svoj viastiti modei, ukiapaia se u tržišnu ekonomiju i svjetske standarde
privređivanja. Jugosiavenski modei socijaiizma bio je prilagodljiv. Očeki-
valo se, da će reforme dovesti do prikijučka Evropi. Na generalnom planu
očekivalo se, da sudbina Jugoslavije bude drugačija od SSSR-a i istočno
- evropske zajednice. Jedno je biio izvjesno, ako dođe do krupnih pore-
mećaja u SSSR-u i na istoku Evrope, Jugosiavija neće biti pošteđena. Vrije-
me je pokazaio da je antikomunistička shema biia ista za sve socijaiističke
zemlje, a nacionalizam poluga njihovog rušenja. SSSR i Jugosiavija našli
su se pred istim problemom. Jugoslavija mnogo težim i razomijim.
U augustu i987. g. otputovao sam u SSSR na poziv generaia armije
Jazova. Posjeta je nazvana „radni odmor" i protekia je u razgovorima s is-
taknutim generalima i kraćim odmorom u Suhomiju, na Cmomorskom
primoqu. Dugo vremena nije bilo susreta sa sovjetskim ministrom odbra-
ne. Maršal Ustinov nije nikada htio doći u Jugoslaviju. General armije
Spkoldv prekratko je bio na dužnosti ministra i nije mu doteklo vremena.
129
Bilo je niz otvorenih pitat^a suradt^e sa sovjetskim oružanim snagama.
SSSR je dugovao oko 2 milijarde doiara Jugoslaviji i nije se mogla naći
lista komercijainih roba za uvoz iz SSSR-a. U nafti su ograničili piaća-
nja, jer je ova sirovina biia gotovo isto što i piaćanje u gotovini. Mi smo
imali interes za obnovu vazduhopiovstva modemijim avionima i hehkop-
terima, ako u narednih pet do sedam godina naš projekat novogaviona ne
bismo mogii pokrenuti. Biio je i niz drugih tema za razgovore. Konačno,
upoznavanje s novim ministrom odbrane imalo je svoj znač^. General-
pukovnik Igor Rodionov načeinik štaba Moskovskog vojnog okruga bio
je moj prvi sugovomik, posiije Jazova. Na dužnost je postavtjen pred
kratko vrijeme, poslije siijetanja avionom miadog t^emačkog avanturiste
Rusta na kremaijski trg i sti^ene statješina komande vojnog okmga Mo-
skve. Pretpostaviti je, da je bio Gorbačovljev izbor. Prolazeći koiima kroz
sela za Vladimir i Suzdalj, stare prijestolnice ruskih knezova, general Ro-
dionov je uz sve prisustvo političkog „zamestitelja" okmga-jednog gene-
ral-potpukovnika i pukovnika iz službe bezbjednosti-pokazujući mi ti-
pična stara mska sela zapitao me: ,,Na što Vam ovo liči?" Odgovorio sam
mu, da sam rođen u jednom sličnom, samo dmgačije obojenom selu, i na-
šalio se: pa što mi fali? General očito spreman da mi nešto više i šire kaže
0 SSSR-u, nastavio je: a kakvo je Vaše seio sada? Svakako, mnogo dm-
gačije od onog vremena, iako je cijelo selo izgotjelo za vrijeme II svjet-
skog rata. A ovo se nije mijenjalo od vremena Petra Veiikog, odgovorio
je general i produžio: Rusija je SSSR-u daia n^više, a sama je ostala ne-
razvijena i siromašna. Muslimanske zemlje imaju visok demografski pri-
rašt^, dva do tri puta veći od Rusai, degeneracija mladih u Rusiji je vrlo
visoka-naglasio je - negdje oko 42% u svakoj generaciji od čega debila
ima 50%. Upravo zbog toga je i uvedena zabrana alkohola. U omžanim
snagama sve je više nemsidh naroda, a statješine su pretežno Rusi što
stvara probleme u vojnim sastavima. U Afganistanu ratuju uglavnom Ru-
si i oni ginu, većina drugih nisu bili spremni da pođu u Af]ganistan, pa se
odustalo da ih se siiom šalje. Ne vidi razloga za afjganistansku avantum.
lonako ćemo se morati povući - kaže. Nakon obiiaska Vladimira i Suzda-
Ija, bogatih spomenicima mske kršćanske kulture, širenja Velike kijevske
kneževine na sjeveroistok Rusije, odbrane od mongolskih osv^ačkih hor-
di i znamenitosti od početka XI st., mčali smo i krenuh natrag za Mo-
skvu. Rodionov je i da!je otvarao probleme socijahzma, SSSR-a, Rusije.
Iznosio je svoja mišljenja i postavljao pitanja: što se ovo događa sa soci-
jalističkim zemljama, kuda vodi nova politika? Vrlp uzbuđen, mkom je
pokazivao smjer kojim su išli sedamdeset godina, a zatim ispmžio mku u
suprotnom pravcu i objasnio, da su očito bili na krivom putu. Pita se - i
mene pita - kako se može stići Zapad koji je za 70 godina daleko iskora-
čio. Čini mu se da je sve velika prevara - ili ono što su radili proteklih se-
130
damdeset godina, ili ovo što sada rade. Ne vjeruje, da se može čitava is-
točna Evropa i SSSR pomiriti s napuštanjem vlastitog puta.
Našao sam se u poiožaju, da objašnjavam da su SSSR i Istočnoe-
vropska zajednica učinile napredak i da godine nisu izgubljene. Bilo je ri-
ječi o ogromnim ijudskim i intelektualnim potencijalima, prirodnim re-
sursima, prostranstvima, vojnim snagama i faktoru odvraćanja od nasiija
izvana i iznutra. Rodionov je bio skeptičan i rezonovao je, ako imaju sve
te potencijale zašto ih ne koriste, nego odstupaju i čekaju poraz. Generai-
potpukovnik, politički zamestiteij, nije se suprotstavljao. Rodionova nije
mnogo brinulo ni prisustvo pukovnika vojne bezbjednosti.
Sve je navodilo na zaključak, da je ono što on govori opće raspolo-
ženje među vojnim kadrovima najvažnijeg - centralnog vojnog okruga u
Moskvi, ako ne i šire.
Mcje kraće objašnjetije poiožaja i probiema Jugoslavije siušali su s
pažnjom. Optimizam, da reformama možemo očuvati socijalizam i jedin-
stvo zemlje nisu komentirali. Mi smo za njih bili ipak nešto sasvim drugo
i to je Rodionov i rekao. Spomenuo je Tita, pohvalno govorio o putevima
koje je otvarao socijalizmu i svijetu. Gorbačova nije spominjao, a zapra-
vo je sve vrijeme o njemu i njegovoj poiitici i govorio.
Susret s maršalom Ahromejevim bio je od posebnog interesa. U to
vrijeme on je zauzimao poseban poiožaj u oružanim snagama, bio je na-
čeinik Generalštaba i svajetnik predsjednika Gorbačova za razoružanje -
smanjei^e oružanih snaga dviju velesila i itjihovih blokova u Evropi.
Maršala Ahromejeva sam poznavao otprije. Bio je u posjeti Jugoslaviji.
Obišao je Kadinjaču, Sutjesku i Tjentište i spuštao se Jadranskom obalom
u Kupare na dva-tri dana odmora. Imali smo prilike šire razgovarati o bi-
lateralnoj vojnoj suradnji i probiemima suvremenih vojno-političkih od-
nosa. Pripremao sam knjigu „Suvremeni svijet i naša odbrana" i biia su
mi svježa promišljanja o vojnom faktoru u suvremenom svijetu. Zadržali
smo se na oblicima vojnog intervencionizma u izvanblokovskim zemlja-
ma. Ahromejev se nije slagao da je vojni intervencionizam ono što oni
(Sovjeti) rade u zemljama Airike. U zemljama Varšavskog ugovora -
Poljska, Mađarska, ČSSR - radiio se o odbrani socijalizama i solidarnoj
odgovomosti svih članica bioka, ukoiiko je socijaiizam ugrožen u jednoj
od njih. Znatno kasnije, kada je knjiga odštampana i on je uspio pročitati,
preko našeg vojnog atašea u Moskvi siao je prirnjedbe, zamjerke, aii je
knjigu i glavni predmet - koncept, strategija i doktrina naše odbrane - po-
zitivno ocjei^ivao.
Maršai Ahromejev se ozbiijno bavio vojnom teorijom i praksom. Po
mom sudu, teorija mu je biia jača strana. Pri susretu u Moskvi, u augustu
'87., nakon tri godine, zbiii su se procesi drugačiji od njegovih predviđa-
13i
nja u našim razgovorima u Kuparima. I od mojih, dakako. A!i su pronije-
ne u blokovskoj po!itici bile najvidljivije. Nije krio preveiik teret koji mu
je pripao kao savjetniku Gorbačova. Osnovni sadrž^ pregovora među ve-
likim si!ama i blokovima bili su vojni odnosi. Stalo mu je bilo da mi kaže
što se događa u razgovorima o smanjenju oružanih snaga. Počeo je od-
mah u kolima, na putu iz njegovog kabineta u Generalštabu prema jedncj
od rezidencija ministarstva odbrane u Podmoskovlju. Oborio se na politi-
ku predsjednika Gorbačova na neočekivan način. Osnovna mu je misao
bila, da Gorbačov ne shvaća kuda vodi gu^Ijenje vojne prednosti SSSR-a
u Evropi. Podsjetio je, da SAD im^u prednost na svjetskim morima i u
globalnim odnosima. SSSR ne bi smio rizikirati prevlast u konvencional-
nim snagama u Ewopi i euro-raketama malog i srednjeg dometa, bio je
kategoričan Ahromejev. Ravncteža u interkontinentalnim raketama važna
je samo sa stnaovišta nosača. Objasnio je dva različita prilaza strategij-
skom nukleamom oru^u - njihov i američki. Amerikanci imaju prevlast
na s\jetskim morima i daju prednost podmomicama i avionima velikog
doleta kao nosačima strategijskog i nukleamog dm^a, a oni - Sovjeti po-
kretnim raketnim lanserima na kopnu. Za Ahromqeva strategijski nukle-
ami arsena! služi zastrašivanju i nije ^elatni vojni iaktor rata. Ograniče-
nost upotrebe nukleamog oruqa n^veće razome moći, neće izmijeniti iz-
gradnju kosmičkog proturaketnog sistema. O tome će se dugo pregovarati
i sporo odlučivati. Ahromejev se izrazio da će proMem ostati slijedećcj
generaciji da ga qešava. Njegova je preokupacija bila Evropa: napuštanje
istočnoevropske zajednice, organičavanje na kopnenu silu na evroazij-
skom kontinentu, gubljenje položaja ravnopravne svjetske velesile. O
usvojenoj doktrini - razumna dovoljnost - govorio je s cinizmom kao o
porazu uvijenom u oblandu.
Pokušao sam Ahromejevu skrenuti pažnju na „treću korpu" iz Hel-
sinkija - Ijudske slobode i građanska prava. Htio sam reći, da uz svu voj-
nu prednost u Evropi, ne mogu izdržati pred zah^evima Ijudi i naroda ako
ne iznađu i ta tješenja. U svojim razmišljanjima nije se dao smesti. To su
problemi dmgih, neka ih i iješavaju. Armija ih u tome neće ometati.
Upravo obratno - armija može samo osigurati refbrme socijalizma. Vojna
prednost je stup, kojega su sovjetski Ijudi izgradili uz velike odricanja,
kcjega se Gorbačov mora držati u svom rizičnom poduhvatu s perestroj-
kom - govorio je Ahromejev. Nije moguće da Ahromejev nije shvatio
međuzavisnost svih komponenata reibrme. Valjda jednostavno nije htio
da mu bilo što zamagli glavnu stvar. Vojna prednost i njezino očuvanje
bila je za njega uvjet svih drugih promjena u SSSR-u, lageru i cijelom
socijalističkom svijetu. Poslije tročasovnog razgovora ostalo mi je neja-
sno kako se čovjek s bitno drugačijim stavovima od predsjednikovih na-
šao u ulozi njegovog savjetnika. Oružane snage su, valjda, u kritičnom
132
periodu promjena (strah da mogu biti poražene bez rata, izgubiti u narodu
prestiž i utjec^, ostati bez službe i egzistencije) tražile ličnosti i način da
se suprotstave prebrzim i neodn^erenim protnjenama u svjetskim i evrop-
skim odnosima. Izborom m ^ a la Arhomejeva učitule su n^više što su
mogle u granicama iegainih institucija vlasti. Za vpjni udar očito su bili
nesposobni, kao i druge socijalističke armije. Pošto su 1991. g. izveti ope-
retski pokušaj vojnog udara, maršai Abromejev se našao među optuženi-
ma i izvršio je samoubistvo. Pošten, postojan i pametan vojnik kakav je
bio, nije imao drugog časnog izlaza.
Susret s general-pukovnikom Besmertnihom, komandantom Don-
skog vojnog okruga u Staljingradu, protekao je u obitasku grada i bojišta s
kojega su „tenkovi krenuli na Zapad". Mislim, da su mi rekli da je on brat
ili bliski rođak tadašnjeg ministra vanjskih poslova SSSR-a Besmertniha.
Moj prvi susret s gradom-herojem ponosom sovjetskih naroda i nje-
gove armije, bojištem na kojemu je došio do prekretnice u ratu antifaši-
stičke koalicije i svih nas boraca antifašističkog rata, ostavio je na mene
najdublji utisak. Imao sam priliku, da na vojno-pomorskim manevrima
na Cmom moru i Krimu u junu 1968. upoznam i duže razgovaram s ge-
neralom armije Pavelom Hjičovim komandantom 112. gardijske divizije,
jedne od poznatih u opkoljenom Staljingradu i saznam mnogo presudnih
pojedinosti u odbrani grada u njegovom najkritičnijem penodu. Sceno-
graiija prikaza odsudne bitke otadžbinskog rataje vrlo dobro smišljena. U
jednom času čovjek ima utisak da se nalazi usred ratnog meteža, tu je
Mamajev kurgan, iskrsavaju Nijemei i Rusi, slavni komandanti o kojima
sam toliko pročitao, a sada sam se gotovo izgubio među borcima uklesa-
nim, naslikanim, izvajanim na punktovima gdje su se danima, nedjeljama
i mjesecima vodile borbe za život ili protivu života.
General Besmertnih je suzdržaniji od generala Rodionova. Uloga i
prosuđivanja rtiarš^la Ahromejeva nisu za upoređivanja s operativnim ko-
mandantinta, Ov^ general vjeruje da će SSSR provesti reforme - pere-
strojku, da će uhvatiti korak sa suvremenim svijetom. Kategoričan je, da
se ne može dozvoliti vojno slabljenje SSSR-a pred Zapadom. Bila bi to
katastrofalna greška. I njega sam podsjetio da perestrojka i vojni odnosi
blokova i velikih sila u Evropi idu zajedno. Nije se slagao. Na tlu Staljin-
grada ne može, čak nema prava, sovjetski general drugačije razmišljati.
Uvažava, da su razgovori sa Zapadom potrebni, da će se morati čini.ti
ustupci, ali s obje stfane. Poljska je, naveo je kao primjer, popuštanje do
graniee kada se socijalizam dovodi u pitanje. Ovaj general vidi socijali-
zam kao međaš u popuštanju vojno-političkih odnosa u Evropi. Na pod-
ručju vojnih odnosa jednako misli i zauzima čvrste stavove što upućuje
na zaključak, da se radi o izgrađenoj koncepciji u rukovodećoj strukturi
sovjetske armije.
133
U Suhumiju sam sreo mtađeg generala, rodom iz Abhazije, dakle
domaćeg čovjeka komandanta divizije raspoređene na gruzijskom dijelu
Cmomorske obaie. Mlad, veseo čovjek, mogao je dobro popiti, nisu ga
brinuli sovjetski problemi, sasvim prizemljen, ugodan sugovomik. Nisam
znao da postoje nekakovi probiemi Abhazije i da će se voditi rat s Gruzi-
jom za otcjepijenje i autonomni status unutar Ruske Federacije. Vrijeme
je bito sivo, ni sunce ni kiša, spamo i dosadno. Preko dana bismo obitaziii
grad i obaiu, a uveče giedaii himove. U pratnji je bio pukovnik bezbjed-
nosti, obrazovan i iskusan čovjek, primakao se pedesetoj godini, bio na
stužbi u zapadnoj Evropi i Americi, govorio je nekoliko jezika. Ostavijao
je dojam demoraiiziranog oficira, nije naravno kazivao ništa o svom po-
siu osim poneke žaoke: „Ostavili smo kožu preskačući američke i evrop-
ske piotove, a sada ispada da smo sve radili na svoju mku, iz avanturi-
zma". Misiim da nije siučž^no pripremio da gledamo kratkometražni fiim
armijske proizvodnje, jedne od zadnjih vojnih parada Sovjetske armije.
Zastave, pa paradni stroj u dvanaestorednim koionama. Prva dva reda su
maršaii, admiraii fiote, generati armije, bluze na obje strane prekhvene
odiikovanjima, ruke podignute na pozdrav na ruski način - maio odmak-
nute od suncobrana na šapkama - od^u počast predsjedniku Gorbačovu i
Poiitbirou na tribini. Kamera ih snima, n^istaknutije pojedinačno fbkusi-
ra, prepoznajem ih. Predsjednika Gorbačova snimaju kratko i kamera se
brzo vraća na maršaie, kao da se gledaocu nudi uspoređivanje. Proiazak
ešaiona oružja pokriva se ranijim snimcima Gorbačova s nekog mitinga,
u košuiji, ne ostavija utisak vođe. Ne treba biti posebno domišljat pa da se
razumije poruka. Mnogo je važnije zapaziti da oni to d^u na Simskom
piatnu, makar i u zatvorenom krugu. Pukovnik me po završetku pitao, da
li mi se fiim svidio. Prećutao sam odgovor. Promatrajući pukovnika tih
nekoiiko dana i slušajući povremene žaoke, shvatio sam da je armija uz-
nemirena. Kada se među ijudima obavještajne i kontraobavješt^ne službe
počne razmišljati što su i zašto su radiii onda je to vredniji pokazateij sta-
nja nego što, makar i h^iskrenije, kazuju zvanične osobe.
S komandantom Zakavkaskog vpjnog okruga generai-pukovnikom
čijeg se imena ne sjećam, sreo sam se pri dolasku u Suhumi, dočekao me
tta aerodromu, ručaii smo zajedno i on se vratio u komandu u Tbiiisi,
imao je obaveza. Dogovoriii smo susret u Tbiiisiju i mi smo rano ujutru
dogovorenog dana poietjeii avionom da bismo imaii pred sobom cijeii
dan. Generai se trudio kako bismo završili obiman program u jednom da-
nu, pa smo staino biii u pokretu. U Tbilisiju su ostati nepomjereni Staiji-
novi spomenici, znamenja i ^ećanja. Vodič nam je za vrijeme obiiaska
grada spomenuo svaki detalj iz Staijinove mladosti, posjeta u godinama
kada je vladao, projekata i pokiona posvećenih gradu i Gruziji. Grad dje-

134
luje organizirano, bogato, čisto, tnnogo trgovina, tavemi, ćevabdžinica,
kafea. Život je na uiicama i u parkovima, mnogo siičnosti s grčkim, tali-
janskim - mediteranskim ambijentom.
Posiije kračeg obilaska grada, pošli smo u komandu vojnog okmga,
a zatim na jedan punkt komandnog r^esta. Predstavio mi je vojni okmg -
granice, odgovomost, zadatak i dmgo. Zapazio sam, da kada govori o za-
datku čini to stereotipno kao da se ništa nije dogodilo u odnosima među
velikim siiama i biokovima. Odnosi i procesi Istoka i Zapada još se ne
osječaju u Zakavka;^u i Predt^em istoku. Pada u oči, da miješanju Irana i
Turske i izazivanju sukoba među narodima u azijskim dijelovima SSSR-
a pridaju veiiki značaj. Turska ih više brine od Irana. Amerikanci su pri-
sutni u Turskoj i drže je pod u^ecajem, a s Iranom su u stalnom sukobu.
Po povratku u Beograd napisao sam izvještaj Predsjedništvu SFRJ.
Glavni 3io odnosio se na moguće varijante nabavki iz SSSR-a. Do reali-
zacije nije došlo, situacija u SSSR-u i kod nas se brzo mijenjala. Sve je
govorilo da se u Evropi ide k mim i daljnje trošenje na odbranu ličilo je
na rasipništvo. U izvješt^u je bilo posebno riječi o odnosu vodećih armij-
skih kmgova prema perestrojci, vojnim odnosima u Evropi i predsjedniku
Gorbačovu. Izvještaj je cirkulirao u oba Pred^jedništva i glavnim institu-
cijama Federacije.
U febmam 1988. godine SSSR je slavio 70-tu godišt^icu formiranja
Crvene armije. Proslavi su prisustvovale delegacije šest članica Varšav-
skog ugovora i još sedam delegacija socijalističkib zemalja: ^evem e Ko-
reje, Laosa, Kambodže, Vijetnama, Mongolije, Kube i Jugoslavije. Gene-
ral-armije Lušev zamjenik ministra odbrane bio je domaćin naše delega-
cije. Poslije izbora Jazova za ministra odbrane, uinjesto Luševa kpji je bio
najuvaženiji kandidat, ovaj se povukao, ni o čemu se nije i^ašnjavao. S
ministrima, članovima delegacija i visokim sovjetskim rukovodiocima u
raznim smo prihkama razmjenjivaii mišijenja. Od poznatih, sreii smo se s
maršalom Kulikovim još uvijek komandantom Vamavskog ugovora^M-
miralom flote Smimovim komandantom ratne momarice postavljenim na
mjesto Gorškova, i još nekima. Maršal Ahromejev bio je i daJje na istpj
dužnosti. Starijih generacija na proslavi nije bilo. Izmijenjeno je piavilo
da se maršali, generah armija i admirali Eote i nakon penzioniranja drže
blizu, a u ovakvim prilikama i obavezno pozivaju. Novina, ne vjerujem
da je izum armije. Očito se političko mkovodstvo želi osloboditi balasta
prošlosti. Ministri odbrane Varšavskog ugovora su vrlo različitih raspolo-
ženja. Većina je zabrinuta, očekuju promjene, ne izjašnjavaju se mnogo o
njima. Ministar odbrane Poijske generai Sivicki osjeća se sigumijim, pro-
vodi reforme u armiji, prati promjene u dmštvu, Jamzelski im daje ton i
tempo u jedinstvenom procesu preobražaja Poljske. Slično je u Mađar-

135
skoj, tamo su protr^ene uzele maha i ministar odbrane general Karpati us-
pijeva se prilagoditi. On je uz pokojnog generala Olaha još početkom
'80-tih bio pobomik refbrmi. Istočna Njemačka je na starom kursu, mini-
star generai armije Kesler kiitizira poiitiku popuštanja i razomžarija u
Evropi, više od sovjetsidh maršala.
Novi ijudi na svim važnijim funkcijama u Sovjetskoj armiji nisu, ka-
ko ih doživljavam, donijeli i nova shvaćarrja. Istočno-azijske socijalistič-
ke zemije su daleko od vmće teme: vojnih odnosa u Evropi. Mnogo više
ih zanim^u odnosi Kine i SSSR-a i probiemi pjihovih regiona na Pacifi-
ku. Prisustvo velikih sila: Amerike, Japana i Kine su konstante s kojima
računaju.
Sporan bi bio zmednički imeniteij za zemije Varšavskog ugovora, a
između ctjih i azijskih socijalističkih zemalja, vojno-strategijske raziike
su tolike, da su upoređer^a nemoguća. Odnos prema proinjenama koje
uvodi Gorbačov ne može se generaino ocjei^ivati. Na vojnom pianu, u
Evropi, vodeći vojni kadar Varšavskog ugovora i SSSR-a je rezerviran ih
otvoreno protivan. Jačanje američkog monopola moći i povlačenje SSSR-a
kao giobalne sile zabrii^ava i istočno - azijske socijalističke zemije. Ve-
ćina ministara odbrane tih zemalja ne vjeruje, da će se SSSR povući sa
svjetskih mora i ostati kopnena sila, kakova je bila do II svjetskog rata.
Maršal Jazov se ne snaiazi u vođenju sioženog posla koji je preuzeo.
Nije siguran u svoju poziciju u poiitičkom vrhu zemije i pred Gorbačo-
vom, niti u vojnom vrhu gdje je izvučen ispred tuceta generaia, kad je po-
stavljen za ministra. Vjerojatno je rjegov n^veći problem neraščišćen
vlastiti stav o ključnim pitanjima perestrpjke, vpjnih odnosa s protivnič-
kom veiesiiom i njezinim vojnim biokom, i o socijaiizmu. Za potvrdu,
navest ću nekoliko događaja u vrijeme proslave. Po dolasku u Moskvu,
bilo je predviđeno da ministri posjete Jazova i uže armijsko rukovodstvo i
čestit^u 70-tu godiši^icu fbrmiranja Crvene armije. Stigli smo u zakaza-
no vrijeme i Jazov je otvorio skup. Neobično kratkim i improviziranim
presjekom kroz 70 godina, u jednom dahu prešao je na pripreme za raz-
govore s ministrom odbrane SAD Karlućijem čiji je dolazak trebao uslje-
diti kroz neko kraće vrijeme. Uvod u program razgovora ispod nivoa,
smiješan. Kaže: ,,Mi smo njih pritjeraii da dođu konačno u SSSR. Karlući
će doći ovdje da sjedne s nama. Da nismo imah moćnu oružanu silu soci-
jalizam se ne bi odbranio". Svima je jasno da Kariući dolazi kao dobitnik,
da dalje vrši pritisak i iznuđava ustupke, a sudbina socijalizma je pred ve-
likim opasnostima, unutrašnjim i vai^skim. Jazov je zatim nastavio s
istim ocjenama kao Ahromejev, a u jednom je času rekao da je prihvaća-
nje asimetrije na centralno-evropskom ratišm u razgovorima greška, a
ona je već biia prihvaćena. Rekao je „donijet ćemo sve na vagu, pa tamo
136
gdje je asimetrija tamo ćemo odsjeći, bilo na jednoj, biio na drugoj strani,
a ne samo na jednoj strani", insistira, da se raspravija sa SAD o cjelini
snaga, a ne samo o snagama na centralno-evropskom ratištu. Siušao sam
zn^ući da je ta taza prošia i djeiovaio mi je neodgovomo stvarati iiuzije,
da će se razgovori vratiti na početak.
Po redu nas je pitao za mišljenje. Ne znam zašto je počeo od mene.
Odgovorio sam mu, da koiiko shvaćam radi se o izgradnji piatfbrme za
razgovore dviju veiesila i dvaju blokova, a Jugosiavija je nesvrstana ze-
mija i ne možemo u tome sudjeiovati. Što se tiče naše podrške u borbi za
mir, koegzistenciju i razoružanje Jugoslavija se davno dekiarirala, rekao
sam. Rumunjski ministar odbrane general Milea sjedio je do mene, i od-
govorio je da ne želi davati mišijenje. Jazov je reagirao nervozno i obra-
čajući se meni rekao, kako staino ponavljamo da smo neangažirani, a
spremamo neki blok među nesvrstanima .
Na dan Crvene armije, poslijepodne, održana je svečana priredba u
Kongresnoj dvorani u Kremlju. Vođe delegacija sjedile su na tribini iza
Poiitbiroa. Predsjednik Gorbačov prije početka svečanosti pozdravio se s
nama i priredba je započela. General Jazov podnio je referat. Historijat
nastanka Crvene armije, put stvaratija velike oružane siie i posebno,
otadžbinski rat vrlo sohdno su izloženi. Hladni rat, evropska i svjetska
podjela, blokovi, nukieama opasnost po čovječanstvo data je smireno, ne-
što što se dogodilo, biio vrlo rizično i doveio do ptegovora. O pregovori-
ma, popuštanju napetosti, razoružanju do „razumne dovoljnosti" Jazov je
govorio kronološki, spominjao je i probleme, aii ničeg shčnog o proble-
mima vojno-strategijskih odnosa na štetu SSSR-a i socijaiističkih zema-
ija u srednjoj Evropi i na globainom pianu. Nesiaganja i protesti o kojima
smo siušali bili su za uske vojne krugove.
Zapažen je dio referata o perestrojci u Sovjetskoj armiji. Nesuvisio
krpanje novih ideja na staru odeždu nije nikoga moglo uvjeriti da se nešto
stvamo poduzima, iii barem da se razumije što bi trebaio značiti pere-
strojka u armiji. Refbrmirati ogromnu armiju i vojni sistem, demokratizi-
rati vrlo tvrdu vojnu hijerarhiju, mijenjati unutrašnje odnose, discipiinu,
motiviranost i svijest o socijalističkim prednostima nad onim drugim -
kapitahstičkim, traženje novog puta i doktrine unutraštijeg razvoja zemije
bilo bi mnogo i za nekog novog, modemog Lenjina i Frunzea i zah^evalo
bi vremena, kao i međunarodne i unutrašnje pretpostavke. Potpuno novi
odnosi s dojučerašnjim neprijateljem bili su u dijametralnoj suprotnosti s*

* Tada smo, u m ^u '88. pripremaii skup dvadesetak nesvrstanih zematja radi raz-
mjene mišijenja i dogovora o suradnji u opremanju oružanih snaga i izgradnji odgovar^u-
ćih doktrina za odbranu maiih nesvrstanih zemaijas Reakcije sovjetskih generata u Etiopiji
i ova ministra Jazova, bile su iste.
137
programima obučavanja i pripremat^a generacija sovjetske armije. Posto-
jao je samo jedan čist račun - pobjeda. Drugačija razmišijanja i ponašanja
bila su kontrarevoiucionama, nedozvoijiva i kažnjiva.
Očekivati brze promjene u sovjetskim oružanim snagama ne bi biio
realno i u siučaju da je sve ra^ašnjeno, usagiašeno i razrađeno. Međutim,
s n^višeg nivoa sovjetske armije očekivaia su se upozorenja da će pronijene
ići teško, uz nerazumijevat^e i otpore. Poiitički vrh i predsjednik Gorba-
čov jednom od sintagmi reibrmi - „glasnost"- fbrmaino su i vojnom vrhu
da!i pravo na kritiku i upozorenje. Kao minimum da se izlože pravci i
osnove transfbrmacije, dadu limiti preko kojih se ne bi sn^elo prelaziti a
da se ne ugrozi odbrana zemlje, stvori unutrašnji nered u armiji i zem^i.
Mog!a su se jasno uočiti dva kursa: intemi armijski i javni, što pred poli-
tičkim rukovodstvom i narodom neće moći dugo teći uporedo. U jednom
času mora doći do sudara. I doš!o je, u augustu !99!., a rezultat je poznat.
Zanemarujući što se uistinu dogodiio, a što je bi!a režija, ništa nije
riješeno. Odnosi ruske vpjske prema režimu Borisa Jeijcina mnogo su kri-
tičniji nego sovjetske armije prema Gorbačovu, prije raspada SSSR-a i
njegovog smjenjivanja. Povremeni otvoreni sukobi vodećih generala s
Jeijcinom samo produbijuju jaz.
Gorbačov se zanimao kakve su utiske ponijeii učesnici prosiave o
pokretanju perestrojke u Sovjetskoj armiji. Za vrijeme posjete Jugosiaviji,
u martu '88-e htio je čuti moje mišijenje. Ne žeieći uiaziti u vrio složeno
unutrašnje pitanje SSSR-a odgovorio sam mu, da je armijski mehani^m
i u njentu viadajuća svijest inertna i da se mora biti strpljiv i sistematiČan
u zahtjevima za pronijenama.
U Predsjedništvu SFRJ i CK SKJ postbjaie su i drugačije infbrmaci-
je o odnosu Sovjetske armije prema Gorbačovu i perestrpjci od ocjena
formiranih u našem Ministarstvu odbrane. Izložiti ću dio razgovora u če-
tiri oka iznieđu Branka Mikuiića predsjednika SlV-a i Ljubomira Strou-
gla predsjednika vlade ČSSR u Pragu, maja 1987. Na Mikulićevo pitai^e,
kakva je pozicija Gorbačova u Sovjetskom Savezu, ima !i podršku ruko-
vodstva i kakav je odnos armijskih kadrova prema njemu, Strougal je od-
govorio:
„Mogu da kažem, da su davno počele pripreme, još za vrijeme An-
dropova. Andropov je zadužio Gorbačova da s timom kadrova izradi ana-
!izu star^a u sovjetskom društvu. Gprbačov je u to vrijeme okupio tim u
kojemu su bi!i, među ostaiima, Riškov, Medvedov i Jakovljev i izradili su
tu analizu. Ta je analiza bila podloga za odluke plenuma CK mjesec dana
poslije izbora Gorbačova za generalnog sekretara. Tu je analizu Gorba-
čov prezentirao CK-u.

138
Jakovtjev, koji je bio sovjetski ambasador u Kanadi, sada je sekretar
CK, misaon čovjek, podsjeća mnogo na vašeg Kardelja. Dok je Suslov
bio na vlasti otjerao ga je iz partijskog aparata za ambasadora u Kanadu.
Međutim, na njega i na dosta širok krug misaonih kadrova sada se oslanja
Gorbačov. On ima jasnu većinu u rukovodstvu za sobom. Ligačov je pri-
hvatio Gorbačovljevu hniju, on nije stvaralac već je odan čovjek i tvrd or-
ganizator. Za Gorbačova je važno da ima podršku ministra bezbjednosti,
koji je član Politbiroa. Gorbačov je čovjek kojega je podigao Andropov.
Sokolov, ministarodbrane, slabjealiposlušančovjek. Ahromejevje
strateg u Generalštabu, a bivši načelnik Generalštaba Ogarkov n^sposob-
niji vojnik u Sovjetskom Savezu. Ima mišljenja da je on smijet^en zbog
rušettja korejskog aviona. Međutim, to nije tačno. On je smijenjen zbog
toga što se otvoreno suprotstavio montaži SS-20 raketa u Evropi, izvan
teritorija Sovjetskog Saveza. Tvrdio je, a pokazalo se da je bio u pravu,
da je to historijska greška, jer se tako omogućilo Sjedinjenim Američkim
Državama da instaliraju „peršinge" u Evropi. Sada Gorbačov traži izlaz,
ali da ne prizna tu grešku. On drži kontrolu nad situacijom u Armiji, ali s
maršalima stalno diskutira, danima s njima sjedi i na kr^u uspijeva da se
sastanci zaključuju na liniji njegovih razmišljanja. Dobro je što armijski
vrh u SSSR-u ne vodi politiku te zemlje, već je sprovodi".
U pripremi dolaska predsjednika Gorbačova u Jugoslaviju, u Pred-
sjedništvu SFRJ sam 1.03.'88-me usmeno izložio dio ocjene s proslave u
Moskvi. U stenografskoj bilješci je zapisano: „Vjerojatno ste uočili da su
nedavno izabrana dva nova člana Politbiroa... Jazov je bi kandidat ali nije
prošao. To još samo po sebi nije moralo mnogo značiti, jer je bito mini-
stara odbrane koji nisu bili članovi Politbiroa. Međutim, da nije unaprije-
đen u čin maršala sada, povodom 70-te godišnjice to je rezerva i prema
njemu i prema Armiji. Gorbačov mora računati s Armijom, tražiti podr-
šku ako je može dobiti, ili da je potisne ako podršku ne može dobiti.
U armiji perestrojke nema i Gorbačovljeva pozicija nije jaka. Poti-
snuti oružane snage je teško ili nemoguće. Andropov i Gorbačov su izni-
kli iz NKVD-a. Gorbačov je, prema našim saznanjima, oslonjen na
NKVD. Ako bi to značilo i podršku potiskivanju Armije, može doći do
problema. Jedanput se to već dogodilo, prilikom dolaska Hruščova na
vlast. Sukob divizija unutrašnjih poslova pod komandom Berije i divizija
Sovjetske armije privučenih u rejon Moskve pod komandom maršala Žu-
kova, izbjegnut je u zadt^i čas. Jazov nije Žukov, ali to može izvesti ne-
tko đrugi, s armijom se ne može igrati.
U vrhu oružanih snaga Gorbačov drži kritičnu ravnotežu. Ne d^e
nikome pravu prednost. U hijerarhiji Sovjetske armije je pravilo da mini-
star ima velika ovlašćenja, a svi drugi ograničena. Dvojica njegovih pot-
139
činjenih su maršali, a on to nije postao. Protuteža Jazovu u vojnom vrhu
su maršal Kulikov komandant snaga Varšavskog ugovora - Brežnjevljev
izbor, načelnik Generalštaba i savjetnik Gorbačova maršal Ahromejev,
samostalna ličnost kritičan prema politici Gorbačova i general armije Lu-
šev, s ugledom i prestižom u armiji. Jazova su odabrali za ministra da bi
slušao. Nije sposoban za samostalan iskorak, niti bi prihvatio da neki od
navedenih, ili tko drugi, to učini".
Otvoreno sam izložio uvjerenje, poslije dvije posjete SSSR-u u rela-
tivno kratkom vremenu, da bez podrške armije Gorbačov ne može uspjeti.
Očekivanja su u mnogo čemu bila nerealna kako u zemlji tako i među soci-
jalističkim partnerima u lageru i na Zapadu. Njegov je zahvat bio suviše ši-
rok, a zadirao je sve do samih temelja socijalističkog društva i nije mogao
uspjeti prije nego su ga zaustavile, a zatim i odbacile najrazličitije snage
nastale u kaosu reformi. Njima se pridružila i armija, izigrana i ozbi^no
poljuljana. Kaos koji je zavladao u SSSR-u prenio se i u armiju. Partije,
grupe i pojedinci u borbi za vlast stvorili su u^ec^ na nju, njene štabove,
gamizone i komandante. Takova armija nije mogla više ništa učiniti da
spriječi raspad SSSR-a. Uloga Gorbačova i Jeljcina u raspadu SSSR-a izu-
čavati će se kada Jeljcin ode s vlasti. Tada će moć i nemoć Sovjetske ar-
mije da presudno ulječe na događ^e i spriječi raspad SSSR-a biti jasnija.
Stanje duha u sovjetskim oružanim snagama sagledao sam još je-
danput, početkom 1990. u Vami, na konferenciji o pomorskom razoruža-
nju u organizaciji UN.
Prošle su tri godine od razgovora sa sovjetskim generalima. Krupni
događaji mijenjali su političku i geostrategijsku sliku Evrope: h^emačka
se neočekivano brzo ujedinila; socijalistički sistemi u stednjoj i istočnoj
Evropi padali su jedan za drugim, a zem^e ulazile u potpunu neizvje-
soost; sovjetska armija povlačila se iz Evrope i nikome, pa ni rukovod-
stvu SSSR-a nije bilo jasno njeno moguće ponašanje; SAD su ubrzavale
rušenje sovjetske imperije.
Uz sve protnjene u okmženju i probleme iz t^ih proizašle, za SSSR
je do n^težih potresa došlo u samom vrhu sovjetske vlasti. Jeljcin je za-
htjevom za osamostaljenje Rusije i dogovorom s Ukrajinom i Bjelorusi-
jom Ijeti '90-te pokrenuo raspad SSSR-a i on će se i zbiti odlaskom Gor-
bačova, godinu dana kasnije.
Sovjetskj generali bili su ozlojeđeni gubitkom istočne Evrope i za-
brinuti političkom i ekonomskom nestabilnošću koja je zadesila SSSR.
Ali njihova glavna preokupacija postali su unutrašr^i problemi oružanih
snaga, sasvim konkretno: četiri i po milionsku armiju trebalo je svesti na
miliom i po ili manje. Gorući životni zahijevi stodne hiljada oficira koji
su otpušteni iz armije i tijihovih porodica zasjenili su sve drugo. Za SSSR
140
vrlo povotjni vojno-strategijski odnosi u Evropi i projektirani geostrate-
gijski balans u svijetu gubiii su se z^edno sa sistemoni SSSR-a koji je
nestajao. Tehničko i tehnološko zaost^anje za Zapadom kroničan pro-
blem sovjetske armije, zbog kpjega je maršal Ogarkov ušao u direktnu
konirontaciju s Brežnjevom a zatim i s Andropovom kada su ovi predla-
gaii kontroiu naoiužartja, kao da u vrhu oružanih snaga više nikoga nije
zanimao. U vrijeme Gorbačova, armiju je više od svih drugih poraza po-
godiio gubljer^e prestiža. Ona više ništa nije mogla učiniti da bi popravila
viastiti poiož^. Vojno rukovodstvo, naviklo na red i stabilnost, susreio se
s novom i skoro potpuno nepredvidijivom situacijom. Svijet u kojemu su
oni rasli više nije postojao, zavladao je kaos i oni su bili u stai^u šoka. Sta-
vovi sovjetske delegacije u Vami odražavah su teško i konfuzno stanje u
sovjetskom društvu i gubljei^e geostrategijskih parametara ugrađenih u
pomorsku strategiju na kojima su stvarane sovjetske pomorske snage.
Kada je tvorac sovjetske pomorske strategije admira! flote GoKkov
1976. g. napisao poznato djelo „Pomorska moc države" poklonio mi je
primjerak. Pročitao sam ga i zapazio mnogo shčnosti sa studijama ame-
ričkog admirala Al&eda Mehena s kraja prošlog i početkom ovog stolje-
ća. Admiral Mehen je prvi ukazao na osnove na kojima počiva pomorska
moć i ustvrdio principe kojima se rukovodi pomorska strategija. Na idqi
vladanja morima izgrađena su sva njegova djela. Strategijski principi do
kojih je došao ležah su u osnovi strategijskih planova svih vehkih moma-
rica pred I svjetski rat. Oni su postali osnov na kojemu su se obučavah
kadrovi i služih kao vodič u materijalno-tehničkcj izgradnji svih vehkih
flota. Mehenovo djelo prodire u redove kmpnih kapitahsta i industrijalaca
koji u razvoju pomorskih snaga vide usiov osvajanja svjetskih izvora si-
rovina i tržišta roba, i daju im snažnu podišku. S admiraiom Gorškovim
sreo sam se dvije godine nakon što mi je posiao io^igu, bio nam je u po-
sjeti s delegacijom ratne momarice. U siobodnom razgovom, pitao me je
što mislim o izloženoj građi i zauzetim stavovima. Poštivao sam ga, bio
je stariji čovjek s veiikim iskustvom i širokim obrazovanjem,. dvadeset
godina bio je komandant sovjetskih pomorskih snaga koje su uiaziie u
utakmicu s momaricom SAD za primat na svjetskim morima. Nanojera-
vao sam mu reći sve što misiim, aii nisam bio siguran da ii će toiiko moći
primiti Pohvaiio sam studiju, uporedio je s Mehenovim principima po-
morske moći i na kr^u prevaho, da bi mu Petar Veiiki zavidio. Reakcija
je biia neočekivana: ,J)obro ste shvatiii". Daije o tome djeiu - u giobai-
nom citju koji su namijeniii svojim pomorskint snagama - nije biio potre-
be rasprav^ati. Postavio sam pitanja iziaska fiote na otvorena mora, iogi-
stike, baza, vazdušne zaštite, konačno - ekonomske moći zemije da izdrži
trku. Tad je odgovorio osomo: ,J*a i Engiezi tek kada su oviadaii morima

i41
unaprijediH su svoju ekonomiju, na britanskim otocima nisu to mogii po-
stići, propaii bi da su ih Francuzi ili Nijemci ograničiii na Veiiku Britani-
ju. Amerikanci žeie vladati svijetom, mi im to ne ćemo dozvoiiti jer u
tom slučaju SSSR se neće održati ni kao kontinentaina evro-azijska siia".
Nije biio ukusno, niti je imaio ikakav znač^ da ga ubjeđujem da trka sa
SAD na otvorenim morima s postojećom sovjetskom privredom neće iz-
držati, a sve drugo je bilo točno.
Deiegacija SSSR-a u Vami '90-te kao da je stigia iz nekog drugog
svijeta. Od globalnih ambicija iz 70-tih i 80-tih nije ništa ostalo. Iznijeti
prijedlozi za „uspostavljanje povjerenja i razoružanje na moru" proizlazili
su iz bitno druge koncepcije. Odrekli su se otvorenih mora i prihvatili da
se povuku u sovjetska unutarnja - zatvorena mora. Umjesto posebne po-
morske strategije o čemu su se dugo sporili maršal Ogarkov i admiral
Gorškov nova doktrina pomorskih snaga proizlazila .j6 .iz šire. po^Šjce
kopnenoj vojsci u odbrani granica SSSR.-a. Za to im nisu bili potrebni
već izgrađeni nosači aviona i helikoptera, ni oni koji su bili u izgradnji.
Podmomice nosači nuklearnih raketnih oružja koje bi ostale poslije sma-
njivanja interkontinentalnih nuklearnih potencijala dviju protivničkih
strana, jedva da bi imale ikakav značaj ako ne bi postojale odgovarajuće
pomorsko-vazdušne snage da zaštite njihov razvoj na otvorenim morima.
Naivno je djelovao prijedlog sovjetske delegacije da se fbrmiraju pomor-
ske snage UN za kontrolu morskih regiona gdje bi izbili sukobi ili bili na
vidiku. Prijedlog se mogao shvatiti kao pokuš^ da se Amerikanci odrek-
nu gospodstva na svjetskim morima. Skoro da čovjek ne povjeruje.
Imao sam prilike razgova^ati s komandantom Atlantske flote admi-
ralom Trejhom za vrijeme moje posjete ratnoj momarici SAD 1978. g.
Upućivao je vrlo oštru kritiku Karterovoj administraciji koja da je dozvo-
lila da ratna momarica padne ispod kritične linije od četiri stotine kapital-
nih brodova, da ih Rusi stižu u svim vrstama ratni^ brodova osim nosača
aviona, s podmomicama da su ispred njih, spomenuo je predsjednika Te-
odora Ruzvelta koji da je početkom stoljeća izveo ametičku flotu na veli-
ka mora i ona je u 11 svjetskom ratu omogućila pobjedu Saveznika, a sada
se dozvoljava da ih Rusi, uz prevlast na evropskom ratištu, ugrožav:^u na
svjetskim morima, Kuba da im drži nož pod trbuhom i sve u tom i tako-
vom smislu. U pokuš^u da se izvučem iz rasprave o stvarima daleko iz-
van cilja moje po^ete rekao sam, da će Amerika lako i brzo izgraditi flo-
tu kad osjeti da je ugrožena. Spomenuo sam gubitak Paciftčke flote u Perl
Harbom 1941. godine i izgradnju ogromnih flotnih snaga za samo dvije
godine. Admiral je odbacio moj argumenat pitanjem: „Tko će nam obez-
bijediti te dvije godine? Rusi su tada zaposlili Hitlera i stvorili nam vrije-
me, a sada su svaki čas spremni da nas napadnu i neće biti vremena".

142
Reganova administracija popravila je položaj pomorskih i svih dru-
gih dijelova oružanih snaga SAD. Utakmica je prenesena u svemir - ,,rat
zvijezda", SSSR je morao prihvatiti izazov i uvaiiti se u nebulozne pro-
grame daleko iznad svoje moći. Bilo bi izvan pameti očekivati, da će se
Amerikanci povući i napustiti globalne prednosti postignute u II svjet-
skom ratu i poslije njega radi nekakove solidarnosti i izgradnje povjerenja
sa SSSR-om koji je bio na koijenima.
Geopolitičke i geostrategijske pretpostavke u usvajanju programa,
struktuiranju snaga i usvajanju doktrina u vrhu oružanih snaga SSSR-a
nisu biie do kraja raspravljene i realno vrednovane. Šezdesetih i sedamde-
setih godina u vrhovnoj komandi postojale su ozbiljne razlike među vo-
dećim generalima i admiralima o tome. Jedni su prizemljivali ambicije
državnog i partijskog rukovodstva, ili ih barem nisu podsticali, drugi su ih
koristili da bi promovirali oru^a i snage kojima bi se uspostavljala ravno-
teža sa suprotnim blokom, sve do mijenjai^a geopolitičke karte svijeta,
bez obzira na cijenu. Krug se nikada nije zatvarao, nastajaia je spiraia u
trci, i strana čija je ekonomska moć i geopoiitički poiož^ povoijniji od-
njeia je pobjedu. SSSR je izgubio bitku sa svim posijedicama. Svojim ge-
ografskim poiožajem ta ogromna zemija deficitama je priiazima na otvo-
rena mora. prirodni nedostatak nije uspjeia sviadati kroz svoju histori-
ju ni u trećem pokušaju i time promijeniti geopoiitički poiož^ u odnosu
na veiika mora. A bez toga se ne može ni postati ni održati veiesiia.
Upoređet^a i poruke transfbrmacije višenacionaine Sovjetske armije
i Jugosiavenske narodne armije su moguće i korisne. Giavnina Sovjetske
armije postaia je armija Ruske Federacije, kao što je giavnina JNA posta-
ia Vcjska Jugosiavije - savezne države Srbije i Cme Gore. U jednoj i
dmgoj armiji nema više ideoioških osnova komunističkih partija na koji-
ma je počivaio njihovo vaspitairje, motiviranost i snaga. Povratiti msku
armiju pa stare dmštvene, poiitičke i moraino-patriotske vrijednosti car-
skog doba, prije Oktobarske revoiucije, nije moguće. Komunisdčke vri-
jednosti su odbačene. Treće iii ne postoji iii je nedefinirano. Demokratske
vrijednosti koje u Rusiji treba stvoriti na način kako ih natura Amerika ne
mogu biti osnova preporodu jednog veiikog naroda raziičite tradicije, kui-
tumog ! patriotskog obrasca i njegovih omžanih snaga. Do izgradrye svo-
jih novih autentičnih vrijednosti proteći će još vremena. Upoređenje s
Vojskom SRJ nije posve moguće. Identično je, da se ni Vojska Jugosiavi-
je ne može vratiti na početak - osiobodiiačke ratove s početka ovog sto-
ijeća. Kao što se ni srpsko ni cmogorsko dmštvo ne može vratiti u ta vre-
mena. Ona su prošia, nasijeđe se ugrađuje u Novo, aii samo to nasijeđe ne
može biti to Novo. Jednu i dmgu armiju stigia je ista sudbina - oduzeta je
komunistima i ustupijena nacionaiistima.

143
Nacionalisti su upotrebili JNA na nedozvoljen način. Rusi to nisu
učinili, a da li će nije sasvim izvjesno (izvan granica Ruske Federacije ži-
vi oko 20% Rusa, negdje u kompaktnim etničkim cjeiinama). Traženje
istinskih vnjednosti na kojima bi počivao duh i motivi, ustrojstvo i vaspi-
tanje vojske - ruske, srpsko-cmogorsko-jugoslavenske (i svih drugih
bivših socijaiističkih zemalja) će trajati. Nacionalna se društva moraju
prethodno transformirati i odrediti. Do tada, i bez tih odrednica, vojske su
vrio ranjive, nesigume u iskušenjima, bez jasnih ciijeva i čvrstih motiva
za koje se treba žrtvovati i poginuti. Ne treba očekivati da će vojska sa-
mim tim što je profesibnalna lako izvršavati složene zadatke.
Iz tih razloga, među ostalim, ruska vojska pokazala je nemoć u Če-
čeniji. Ruskoj Federaciji mogu se javiti slične opasnosti s državama dm-
gih neruskih naroda. U sukobima na granicama Federacije s državama s
kojima ima sporova, problem ratnih ciljeva i motiva je samo nešto mat^i.
Na primjer, ako bi to u jednom času bila Ukrajina zbog Krima. Rusku Fe-
deraciju, njezinu cjelovitost i eventualne sporove na granicama, uključivo
i one n^ozbiljnije - proširenje NATO-a na Istok, štid prijehoa nuklear-
nim omžjem, a ne stvama borbena vrijednost konvencionalnih vojnih
snaga. Njihov profesionalan dio je premalen da bi mogao ukloniti ozbilj-
nu opasnost. Ruska doktnna je oduvijek ppčivala na masi i ogromnom
prostom. Vojska Jugoslavije je u težem polož^u, suočena s neposreduiai
spoljnim i unutarnjim izazovima. Rat s vojskom kosovskih Albanaca i ne-
izvjesnost intervencije NATO ilustrir^u njezin izuzetno težak polož^ u
ovom času, ali i dugoročno sve dok SRJ ne sredi svpje unutarnje odnose i
međunarodni polož^.
Gorbačov je osporavao sličnost perestrpjke u SSSR-u i model sa-
moupravnog socijalizma u Jugoslaviji. Kriza i sukobi kod nas oko dalj-
r^eg puta dmštveno-političkog i ekonomskog razvpja zemije objektivno
su nametale zaključak da naš model socijalizma nije uspio. Ograde od po-
sustalog i neuspjelog modela su bile logične. Međutim, kod Gorbačova
nije bio manje važan ni sam prestiž. Sovjetskom rukovodstvu nije proma-
kla procjena Z. Bžežinskog, jednog od stratega američke politike, iz apri-
la 1988. g. kada je ovaj rekao: „Uopće uzevši, u svakom pogledu Jugosla-
vija je ispred perestrpjke najmanje 15 godina. Jugoslavenska se partija ne
može uporediti s vlašću partija istočno-evropske zajednice. U Jugoslaviji
se daleko otišlo u smisiu negacije dogmatizma, etatizma i monopola Par-
tije. Ima mnogo razloga za nezadovoljstvo Ijudi, ali ima i više nego u ze-
mtjama istočne Evrope otpusnih ventila koji otežavaju da se na jednom
mjestu akumulira previše nezadovoljstva".
Među te ventile prvo stavlja samoupravljanje, pa nabraja i druge,
kao što je mnogo otvoreniji i demokratičniji život koji amortizira nabpje.
144
Gorbačov se tek trebao izboriti za ono što je Jugoslavija već ostvarila.
Uza sve to Jugoslavija nije uspjela izaći iz duge, dvadesetogodišqe krize.
U tako ogromnoj zem^i kao što je bio SSSR maticu je biio teško skrenuti
iz qezinih tokova. U proteklih sedamdeset godina piovidba je bila teška,
nekad i oč^na, ali se ploviio. Gorbačovu, neiskusnom kormilaru, „mali"
jugoslavenski eksperimenat mogao je biti izazov i upozoret^e. Na žalost,
nije bio ni jedno ni drugo.
Izlaskom na veliku scenu s ambicijama preporoda socijalizma Gor-
bačov je po svaku cijenu želio biti autentičan. Da ne ponavija već viđeno,
tim više što je ono neuspjelo. On i štab koji je okupio, nije mogao da ne
-uoči darje problem jugoslavenskog modela i sovjetske perestrojke bio isti
- paći tješenje u okvirima socijalizma za tržišnu privredu, Ijudska prava i
giađanske slobode, parlamentarizam i pravnu državu. Poznato je, da se u
sovjetskom rukovodstvu izuzetno pažljivo pratilo i analiziralo sve što se
događa u Jugoslaviji. Pri CK KPSS postojala je komisija za praćenje dru-
štveno-političke situacije u Jugoslaviji i izradu procjena o daljnjem raz-
voju događaja.
Mora se prihvatiti čit^enica, da je i taktika unutraši^e borbe u
SSSR-u s protivnicima perestrojke ^erala Gorbačova od bilo kakovih
uporedbi sa samoupravnim socijalizmom, naročito kada se radilo o qeša-
vanju nacionalnih pitai^a, gdje Jugoslavija nije uspjela. Unutrašnje inibr-
mirat^e u SSSR-u ukazivalo je da nije nemoguće da dođe do raspada Ju-
goslavije. Upozoravalp se, da će imperijalističke snage u tom sluč^u mo-
rati voditi računa o liniji Jalte. Gorbačovu nije bilo stalo do uspjeha ,ju-
goslavenskog modela". Važno nijesto davao je bilansu interesa u među-
narodnim odnosima i usklađivanju politike među velikim državama i to je
bilo ugrađeno u sovjetski diplomatski iječnik kao realna politika. Primije-
njeno na Balkan i Jugoslaviju, značilo je poštovanje razgraničavanja s
Jalte. U tom dijelu, Jugoslavija je uživala podršku Gorbačova.
Unutrašnji procesi u SSSR-u u drugoj polovini osamdesetih bili su
veoma slični onima u Jugoslaviji. U svakpj zemlji uspostavljale su se dvi-
je koncepcije izlaska socijalizma iz krize - konzervativna i hegemonistič-
ka nasuprot demokratskpj i refbrmističkpj. Njihov oštar sukob otvorio je
prostor i mogućnosti antikomunističkim i nacionalističkim snagama, koje
su preuzele vođenje društva.
Nepomirljivi stavovi u rukovodstvima i svekolike posljedice u naci-
onalnim društvima slično su se odrazile na oružane snage i JNA i Sovjet-
ske armije. Kao najvažnije, obje su armije bile onemogućene i onesposo-
bljene da izvišavaju svoju zadaću. JNA se raspada kada je Jugoslavija
razbijena. Sovjetska armija se razdijelila na nacionalne armije podijelje-
nog Sovjetskog Saveza. Ni jedna od njih, ni ona n^brojnija - armija Ru-
145
ske Federacije ne predstavija više silu koja može sigumo zaštititi interese
svojih naroda i države. Širenje NATO-a i vojnog potencijala SAD prema
granicama Rusije očevidno govori o vojnoj moći ruske armije i njenom
malom respektu.

5'v^'ef o MJMgos'/avi/!'

Poslije Tita, Jugoslavija je svojom stalnom i narastajućom krizom


skretala pažnju velikih sila, njihovih blokova i naših susjeda. Brinule su
ih naroćito moguće promjene međušobnih vojno-pohtićkih odnosa ako
dode do kolapsa Jugoslavije. U Evropi polovinom 80-tih još ništa nije bi-
lo sigumo. Proces popuštanja međublokovske napetosti bio je na poćetku.
Gorbaćov je bio daleko od cilja da provede refbrme i održi stabilnim so-
vjetsko društvo. Jugslavija je svojim geostrategijskim položajem i politič-
kim ugledom naslijeđenim iz vremena Tita imala svoju specifičnu težinu
u mjerenju evropskih odnosa. Uvažavana i osporavana i na Istoku i na
Zapadu, bila je u središtu pažtrje. Predviđali su joj razlićite sudbine, i pri
tome sagledavajući svoje interese i ovisno o njima, davah podršku stabih-
zaciji i refbrmama ili se nametali, podrivali je i pripremah razbijanje.
Kao što sam već naveo, jednu od relevantnih ocjena o nama izložio
je u martu '88. italijanski ministar vanjskih poslova Andreoti i među osta-
lim ističe: ,JPoiitički kmgovi Austrije smatraju da su njihove današnje
granice hmitir^ući faktor austrijskoj ekenomiji, te da bi im neka unija sa
Slovenijom pružiia šansu i omogućila daljnji ekspanzionizam, a od ,,sIo-
venskog rukovodstva već nekohko godina dobij^u jasne signale da je
Slovencima tijesno u jugosiavenskoj z^ednici".
Ambasador Velike Britanije u Grčkoj Džeremi Tpmas iznio je u no-
vembru 1987. našem ambasadoru u Ateni Sultanoviću bcjenu ser Džefri
ministra inostranih poslova u vladi Margaret Tačer g. Hou-a. Tomas je
dao do znanja da iznosi ocjenu vlade Vehke Britanije i moli da je Sulta-
nović prenese Beogradu. On kaže, da su u Londonu jako zabrinuti, a mi-
nistar Hou i ,jako, jako zabrinut" novijim kretanjima u Jugoslaviji. Naro-
čito jh brinu tri proMema: Kosovo, centrifugalne tendencije u Sloveniji,
ponekad i u Hrvatskpj, kao i ukupno ekonomsko stanje u zemlji. Izrazio
je interes Velike Britanije za čvrstu, nezavisnu i nesvrstanu Jugoslaviju
kakva je bila u Titovo vrijeme. Oni u Britaniji to povezuju s jakom fede-
racijom i centrainom viašću. Ambasador žeh precizirati i kaže da „im^u
pun respekt za jugoslavenski sistem i prava svih repubhka i regiona na
samoupra\'u, ali to ne bi sn^elo ugroziti cjehnu i jedinstvo zemlje. Svako

146
pomjeranje u tom smislu imaio bi nesagiedive „strašne posljedice" i za
Evropu i Baikan". Tpmas skreće pažnju na „evropeizaciju Slovenije". Ta-
kovih razmišijanja, prema njihovim saznanjima, ima u Hrvatskoj. Radi se
0 inteiektuaicima i ne smije ih se potcijeniti. Oni u Veiikoj Britaniji sve
pomno prate, ne toiiko zbog Jugosiavije, koliko zbog siičnih ideja o „aip-
skim državama iii repubiikama". S njima im^u probiema Itaiijani. Radi
se o staroj „austrijskoj vezi". Britanci im^u kompieks prema german-
skom duhu zbog negativnog historijskog iskustva i a jpnor: ih ne mogu
prihvatiti. Ambasador je poruku zakijučio: Sve ijude u Jugosiaviji treba
uvjeriti da ništa nije reaino što dovodi u pitanje sadaši^e granice, cjeiinu i
poziciju Jugosiavije. Nitko zvaničan u Veiikcj Britaniji nikada ne bi po-
držao biio kakvu ideju o Sioveniji izvan Jugosiavije.
Na decembarskom zasjedanju NATO-a 1987. u ekspertnim raspra-
vama posebno $u tretirali Jugosiaviju. Ističe se, da je Jugosiavija jedina
socijaiistička zemija u Evropi za čiji daijnji unutrašnji razvoj Zapad nije
siguran i čija ih unutrašnja situacija „veoma preokupira". Ni u jednoj dru-
goj soćijaiističkoj zemiji ne predviđ^u opasnosti „propasti sistema kao u
siučaju Jugoslavije" i „kasnije, Albanije". Svi zapadni političari koji su u
posijednje vrijeme posjetiii Jugoslaviju vratiii su se s „osvješćenjem o te-
škoj stvarnosti u njoj" prenoseći svoje utiske, saznai^a i zakijučke NA-
TO-u. Posljednji je to učinio ministar inozemnih poslova Kra^evine Ni-
zozemske nakon nedavne posjete Beogradu. ,,Ne aiarmira toiiko ozbiij-
nost ekonomske situacije, koiiko skoro nepremostiva dubina poiitičkih
pot^eia. Repubiike su se potpuno osamostaiile i ponašaju se kao suverene
države. Federalna vlast nema ugieda i gubi viast. Fedemino kpiektivno
rukovodstvo nije u stanju riješiti nijedan ozbiijniji probiem. Dalji^im osa-
mostavijivai^em repubiika, što je za sada jedina perspektiva, prijeti reaina
opasnost da sistem jednostavno prestane funkcionirati" - predviđaju
stručnjaci NATO-a zaduženi za praćenje Jugosiavije. Stav NATO-a je
bio da „Zapad ne bi dozvoiio u pogoršanim usiovima povratak Jugosiavi-
je u Istočni biok, ali ne bi zbog toga ušao u Treći svjetski rat nego bi kori-
stio kr^nji ekonomski i politički pritisak". Poiitičari iz ekspertskog tima
NATO tvrdili su da „Jugosiavija još u v ije k ^ i u iluziji da je .toiikp pp-
sebna, znač^na i poiitički prestižna da se svi o njoj brinu jer bi bez njezi-
nog nezavisnog i samoupravnog razvoja svijet bio kvaiitetno drugačiji".
Daije, da Jugoslavija sve više zaostaje za prornjenama u drugim socijali-
stičkim zemljama, izuzev Rumunjske i Albanije. Suradnja s integriranom
Evropom može biti životna samo ukoiiko se Jugoslavija, uinjesto feudaii-
zacije, otvori integrativnim procesima u samoj zemiji, barem na osnovu
jedinstvenog tržišta. U analizi je ukazano, da i Istok računa na krizu Jugo-
siavije. Rečeno je, da nema signaia o tome ,,da ii se na Istoku nešto snu-

147
je", ali se i na toj strani računa ,,s veiikim rizikom jugoslavenske krize",
pa ne treba isključiti da ona postane predmet konsuttacija na reiaciji Istok
- Zapad koje su u toku.
Toliko o nama stručnjaci NATO-a u decembru 1987. godine.
Na sastanku ambasadora i političkih savjetnika zapadnih zemalja i
Japana akreditiranih u Beogradu (SAD, Velika Britanija, SR Njemačka,
Italija, Francuska, Kanada i Japan) u oktobru 1988. g. izvršena je procje-
na i data analiza društveno-političke i bezbjednosne situacije u Jugoslavi-
ji. Opća je ocjena, da se situacija zaoštrava do opasnih granica i u prvi
plan ističu sukob Srbije sa saveznim državnim i partijskim rukovod-
stvom. Nijedna republika ne odust^e od svojih stavova, a rukovodstvo
Srbije di'ži u rezervi mogućnost da izvrši dodatni pritisak održavanjem
masovnog mitinga u Beogradu poslije najavljenog Plenuma CK SKJ (17.
sjednica). Slažu se u ocjeni, da je u Jugoslaviji eksplodirao srpski nacio-
nalizam, a da su Slovenci i Hrvati zbog toga digli uzbunu. Tvrde, da su za
17. sjednicu CK zauzeti čvrsti stavovi i da će sjednica produbiti postojeći
sukob. Opći je utisak na savjetovanju, da je Jugoslavija postala „slaba
točka" Evrope i upozorav^u da uskoro može doći do nereda, sukoba, ne
isključuju ni građanski rat. Najteži zaključak obrazlažu, da razjedir^enost
u državnom i partijskom rukovodstvu ne d^e nade da bi se totalna kriza,
kako kvalificiraju stanje u Jugoslaviji, mogla iješiti mimim putem. Ocje-
njuju, da je JNA jedinstvena i da je ona jedina snaga sposobna raziješiti
društveno-političku i ekonomsku krizu u zemlji. Ne isključuju moguć-
nost intervencije Zapada, ako se procjeni da bi Jugoslavija mogla krenuti
drugim putem (misli se na SSSR).
Amerikanci na sastanku uočav^u još dvije znač^ne karakteristike
jugoslavenske tekuće situacije. Za miting u Titogradu tvrde da je najzna-
čajniji do tada, s obzirom da je održan izvan Srbije i da je dao podršku
srpskom lideru Slobodanu Miloševiću. Predviđtju da će se slično dogodi-
ti i u drugim republikama gdje žive Srbi i da će Kosovo biti motiv skupo-
va. Nakon niza mitinga u Vojvodini i mitinga u Titogradu američki anali-
tičari izvlače zaključak da bi izlasci naroda na ulice mogh postati samo-
stalan politički činilac i snaga koja će se teško kontrolirati - „marševi na-
cionalnih i socijalnih kolona postali su normalno sredstvo za izazivanje
sukoba u današnjoj Jugoslaviji. Refbrme Ustava malo će pomoći da se ti
sukobi iješe, a sjenke građanskog rata nadvij^u se nad Jugoslavijom."
Kako smo shvatili procjene situacije u Jugoslaviji glavnih svjetskih
aktera?
SSSR ne poklanja Jugoslaviji posebnu paži^u. Gorbačov nije sklon
da se model samoupravnog socijalizma izvuče iz stagnacije i započne s

148
reformama. U međublokovskim razgovorima Jugosiavija ulazi u biians
sporazuma s Jalte, jer ni Istok ni Zapad ne računaju da bi jednostavno
mogli mijenjati geopolitički piožaj Jugoslavije.
Zapad nema jedinstven priiaz. Razlike između EZ i SAD su značaj-
ne, a unutar EZ između Francuske i Veiike Britanije i I^ijemačke. Jedni is-
tiču demokratizaciju i nacionaino samoopre<^e!jenje u prvi plan, a drugi
očuvarrje cjelovitosti - nemijenjanje granica. Ne vide kijuč u ekonom-
skim reformama, ključ je u iznijeni društveno-političkih odnosa.
Naši unutrašnji probiemi - ekonomska kriza, blokada društvenih i
razYQjnih procesa, a iznad svega nacionalne por^ele učinile su da više pi-
smo mogii biti samostalan poiitički faktor.
I jedni i drugi se siažu, da je JNA jedina snaga sposobna staviti pod
kontrolu događaje u zemlji. Partijsko i državno rukovodstvo Federacije to
više nisu mogle garantirati.
Mi 0 sebi mislimo teže nego stranci. Bolje pozn^emo stvamo stanje
i možemo proniknuti u tijega dublje nego strane diplomatske i obavješt^-
ne siužbe. Na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka marta
'88-me konstatirano je zabrinjavajuće stanje u zemlji i rečeno da ,,sve iz-
raženiji procesi koji vode u daijnje pogoršavanje političko-bezbjedono-
snih i ukupnih priiika u zemlji, ako se ne zaustave u bliskoj perspektivi,
mogu dovesti u pitanje postojanje Jugosiavije kao socijalističke, samou-
pravne i federativne zajednice". Odmah je bila sazvana qednica Predsjed-
ništva SFRJ da bi razmatrala ocjene i zak^učke Savjeta. Za qednicu se
pripremao generai Kadijević s obzirom da je bio pred pteuzimanjem du-
žnosti ministra odbrane. Za sjgdnicu Predsjedništva pripremio sam Kadi-
jeviću skicu našeg stava:
- Ocjena Savjeta je n^teža od dosada iznijetih: odvija se specijalan
rat s ciljem rušenja SFRJ.
- Mjere svih organa države nepritnjerene su situaciji zbog razlika u
stavovima i sukoba u rukovodstvima; neizvjesnost što se može dogoditi
sa sistemom ima za posijedicu strah i oportunizam - u pravosuđu i svim
drugim organima države (mnogo je svježih primjera).
- Proces razbijanja zemije se ubrzao, a mi to ne uoČavamo. Ponaša-
mo se kao da se radi o nekome drugom, a ne o našoj z^edničkoj državi i
socijaiizmu. Antikomunisti i nacionaiisti ih obaraju s jednog pa drugog
ugia: 1970-te u Hrvatskoj, 1981-e na Kosovu i sada vrlo slični antijugo-
siavenski i antisocijalistički procesi u Sioveniji.
- Društveno-političke snage, državni organi, posebno organi repre-
sije nejednako se odnose prema pojavama - onima iz '71. i onima iz '81. i
ovim najnovijima.
149
Nitko nije odgovorio zašto to radimo - da li su jedni manje opasni
od drugih i po čemu: ciijevima, beskrupuloznosti metoda, paroiama ,,na-
cije na okup", traženju vanjske podrške iii nečem drugom?
Na ovo se pitanje mora odgovoriti!
- 1971. godine mobilizirali smo progresivne snage unutar svake na-
cije i presjekli opasnost cijepanja Jugosiavije. Učinili smo to i 1981., da li
ćemo to učiniti i sada protivu rušilačkih snaga u Sloveniji, a sutra u Srbiji?
- Da li je to izmicanje tokova razbijar^a SFRJ ispod kontrole o če-
mu smo iz JNA otvoreno upozorili u septembru 1987., a što je bilo i da-
nas je predmet napada svih antisocijalističkih i antijugoslavenskih snaga
u zemlji na JNA i njezine najviše starješine. Njihovi prijatelji među poli-
tičkom emigracijom ih objeručke podržavaju: vojska narnješta R^hstag,
da bi mogla napasti.
- Danas na političkoj sceni imamo ono što u septembru 1987. nismo
imali, barem ne u n^eri ovohko zahuktale i militantne agresivnosti kako-
vu doživljavamo od jeseni na ovamo. Svatko tko imalo analizira tok do-
gađaja vidi da se zam ^ac ubrzava. Nije teško odgovoriti zašto - ne smije
nam se dozvoliti predah i vrijeme da se sredimo, ili da se postignu uspjesi
koji bi ohrabrivali.
^M i iz oružanih snaga podržavamo mjere dogovorene na Savjetu za
zaštitu ustavnog poretka, ali tražimo i odgovore na otvorena pitanja.
U procjenama najrelevantnijih stranih faktora nismo mogli uočiti da
bi netko vpjnom intervencijom spriječio JNA da izvrši svoju ustavnu ulo-
gu - odbranu integriteta i ustavnog poretka zemlje. Takoder je bilo jasno
da ukoliko bi JNA preuzela vlast, to ne bi bilo prindjeno bez rezerve.
Sa svih bi se strana postavilo pitanje: kuda vodi JNA? Veći dio gm-
đana još uvijek je vjerovao u institucije države. Srbija s Miloševićem još
nije počeia javno nametati svpj plan Jugoslaviji. Slovenija je u jednom
trenutku direktno izazvala JNA, ali je brzo ustuknula nakon upozorei^a
Vpjnog savjeta. U Hrvatskoj je sve mirovalo. Lako bi nas se moglo shva-
titi kao uzurpatore vlasti iz vojnih kastinskih i ličnih ambicija. Trebalo je
računati i s političkim pritiscima i s ekonomskom blokadom. U širim
konstelacijama, u toku je bilo popuštanje među vpjnim blokovima i odlu-
čan korak JNA bez, naizgled, vidljivog povoda u zemlji bio bi osuđen
kao provokaeija uperena protiv vpjnog popuštanja i razoružanja u Evropi.
Rizik se morao ugraditi u samostalan poduhvat Armije. Lično sam bio
spreman preuzed ga. Tako ozbiljan korak JNA nije mogao biti vezan za
podršku nijedne ličnosti, grupe ili rukovodstva kao što se očekivalo kada
je kasnije došlo do sukoba.
Usprkos svemu, s današtijim iskustvom jugoslavenske tragedije ne
bih se dvoumio.
150
Sve do danas ostalo je otvoreno pitanje zašto sam otišao iz JNA, a
da nisam izvršio obavezu za koju se znalo da sam je spreman izvršiti. Od-
govor se najčešće pronalazio u konstataciji, da se rukovodstvo zemije po
svaku cijenu htjelo osloboditi ličnosti koja je od Armije učiniia samosta-
lan politički faktor u vrijeme kada je zemlja bila preopterećena probiemi-
ma opstanka. U stranoj štampi oni isti iistovi koji su bučno n^avili moj
dolazak na funkciju načelnika Generalštaba i ministra ocijeniii su sada
odlazak s dužnosti kao rasterećenje u mnoštvu problema Jugoslavije.
„Die Velt" od 13. m ^a '88. pod naslovom „Beograd svrgava jednog mi-
nistra" s potpisom istog novinara iz 1979. - Karl Gustav Štrem piše:
„Predsjednik Savezne vlade Branko Mikulić ... odbacio je jedan teret ...
on je iznenada razriješio dužnosti ministra odbrane admirala Branka Ma-
mulu i poslao ga u penziju..." Neplansko smjenjivanje ministra odbrane
što se dogodilo prvi put u mimo doba nije moglo da se sprovede bez su-
glasnosti ili čak inicijative najvišeg komunističkog rukovodstva... Uplete-
nost Mamule u javne polemike nije bilo uzrok, ali dobrodošao povod za
partijsko rukovodstvo i predsjednika vlade da ga snaijene. U Sloveniji je
opozicija širila verziju o mogućem vojnom puču - i novoizabrani pred-
sjednik Republike Janez Stanovnik upozorio je svoje slovenske suradnike
da pretjeranim zahtjevima za demokracijom ne podare „slovenskom pro-
Ijeću" sudbinu „praškog proljeća" u ČSSR-u 1968. godine.
Istina je da sam počeo ozbi^no smetati državnom i partijskom ruko-
vodstvu. Na ispraćaju u Zagrebu Josip Vrhovec mi je to bez uvijanja dao
na znanje. Ipak, odluku da odem donio sam sam, godinu dana prije odla-
ska. Razlozi su bili posve principijelne naravi. U 1988. g. navršavao sam
67 godina života. Generali armije i admirali flote imali su redovnu zakon-
sku mogućnost službovanja do navršene 65-te godine, a Predsjedništvo
SFRJ moglo im je produžiti službovanje još dvije godine. Kao član vla-
de bio sam biran u Skupštini SFRJ na četiri godine, koliko je trajao
mandat vlade. Po toj osnovi mogao sam produžiti još dvije godine. Ali za
mene su bili temeljni vojni zakoni i na njima izgrađen moralni kodeks u
Armiji.
Razgovore o kandidatu za slijedećeg ministra odbrane započeo sam
u aprilu 1987. s generalima na najvišim dužnostima: generalom Kadijevi-
ćem zamjenikom ministra, generalom Daljevićem pomoćnikom za poli-
tičko-pravne poslove, generalom Čanadijem načelnikom Generalštaba i
generaiom Jovičićem predsjednikom SKJ u JNA. Utvrdili smo kriterije

151
izbora i napraviii iistu s kojom sam krenuo na pojedinačne konsultacije s
članovima Predsjedništva SFRJ. Procedura je dalje vodiia na Komisiju za
rukovođenje i komandovanje oružanim snagama, a potom na sjednicu
Predsjedništva. Sve je biio završeno do polovine m ^a '87. što je puna go-
dina prije nego što sam napustio dužnost ministra. Pri tome su se javile
diieme: da li da se nastaia politička kriza premosti ratnim kadrovima u
poodmakiim godinama iii da se uvedu poslijeratni kadrovi i na n^više
dužnosti; da ii da se ministar odbrane bira iz ratne generacije na svega
dvije godine, do isteka mandata viade, iii dulje - još jedan mandat (n^-
mlađi generati iz II svjetskog rata bili bi tada stari 67-68 godina); da li na
dužnost ministra birati n^kompetentnijeg kandidata bez obzira na naciju i
matičnu republiku ili ići po republičkom redu - od tri poslijeratna mini-
stra odbrane (ne račun^ući maršala Tita) dvojica su bila iz Hrvatske (Go-
šnjak, Mamula) i jedan iz Srbije (Ljubičić); da li da se komandanti armija
zamijene odmah ili nakon fbrmiranja vojnih oblasti - vojišta, što je bilo u
toku, kao i još neka druga pitar^a.
Nakon iscrpnih diskusija stalo se na stanovište, da se dužnost mini-
stra ostavi za generala poteklog iz narodno-oslobodilačkog rata, da ga se
bira na dvije godine, a da se pri fbrmiranju nove vlade odluči da li mu
produžiti mandat ili ne. Načelnik Generalštaba slijedeće dvije-tri godine
da bude također jedan iz ratne generacije, a da se 1990-te zamijeni po-
sljeratnim generalom čije uvođenje treba početi stažiranjem u Generalšta-
bu godinu dana ranije, što se počelo prakticirati pred nekoliko godina i
pokazalo se korisnim. Komandante armija zadržati do fbrmirar^a vojnih
oblasti - vojišta, a nove komandante kroz to vrijeme uvoditi u dužnost.
Na dužnostima u Ministarstvu koje nisu komandno-operativne mogli su
se zadržati generali do 62-e godine života. Na takav način nekoliko naj-
mlađih generala iZTatne generacije, onih rođenih 1928. moglo je produži-
ti do 1990-te. Nije se mogao prihvatiti nikakav republički ključ kada je
bio u pitanju ministiar odbrane, tražilo se najkvaliScitanijeg. Posebno se
htjelo da on bude širih političkih pogleda, s ugledom u Afmiji i društvu,
sa solidnim vojnim obrazovanjem. Na drugim dužnostima u Ministarstvu,
Generalštabu i komandama vojnih oblasti - vojištima postići nacionalnu i
republičku uravnoteženost n^višeg nivoa kadrovske strukture.
Početno, kao kandidati za ministra razmatrani su generali Kadijević,
L u^žić i Čanadi. Odabran je i predložen general Kadijević. Za načelnika
Generalštaba general Mirković, a u slijedećem mandatu - 1990. g. gene-
ral Spirkovski. Do fbrmiranja vojnih oblasti - vojišta zadržani su koman-
danti armija: general Lukežić, Špegelj i Vištijić i komandant TO SR Srbi-
je general Todorović. Tokom 1988. ili najkasnije do polovine 1989. tre-
bali su ih zamijeniti: u ž^grebu - general Spirkovski, u Beogradu - gene-

132
ral Kolšek i u Skop^u - genera! Avramović. Pripremlieni prijedlozi pri-
hvaćeni su u Predsjedništvu SFRJ, a sama odluia ostavljena je za redo-
van rok - poćetak 1988.
Tokom 1987. g. došlo je do izmjene kandidata za iunkciju načelnika
Generalštaba, po odlasku generala Mirkovića. Un^esto Spirkovskog
predložen je general Blagoje Adžić načelnik armije u Sar^evu. Inicijativa
je potekla od bivšeg komandanta armije u Beogradu generala Bjelogrlića
u čiji sam kriterij vjerovao. General Lukežić komandant armije u Saraje-
vu pretpostavljeni generalu Adžiću se slagao. Stručnu spremnost Adžića,
političku postojanost, lični i moralni integritet obojica su visoko vredno-
vala. Važan motiv za izn^enu bila je potreba da se general Spirkovski za-
drži na dužnosti komandanta vojne oblasti - vojišta u Zagrebu tri do četiti
godine, dok se ne razriješe nagomilani jugoslavenski problenh čiji bi r ^ -
plet bio vrlo složen upravo u Sloveniji i Hrvatskoj. Od generala Spit^kov-
skpg očekivalo se istinsko jugoslavensko ponašanje^na podruqu g(^e su
uz Hrvate i Slovence živjeli Srbi i Muslimani (Cazinska kr^ina). General
Adžić vojno obrazovan, među ostalim i u Generalštabnoj akademiji
SSSR-a, uz političko iskustvo i širinu generala Kadijevića činio mi se do-
bar tandem. Bez imalo rezerve vjerovao sam u jugoslavensku i socijali-
stičku opredijeljenost ove dvojice generala. Bio sam uvjeren da će se
uspješno oprijeti mogućim pritiscima na Armiju. Prvenstveno sam imao u
vidu Srbiju i Miloševića, s obzirom da je većinski kadar poslijeratnih ge-
neracija bio iz Srbije i počeo je dolaziti na najviše komandne dužnosti.
Dakle, za postavljanje generala Kadijevića i Adžića na n^više dužnosti u
JNA osobno snosim punu odgovomost.
Stjecajem okolnosti, neposredno prije mog odlsaka iz Armije zbila
su se dva slučžja kpja su me navela da posumnjam u ponašanje geherala
KadijeVića, kada se nađe sam pred odlukom. Prvi, za vrijeme pregleda
plana pripravnosti za sluč^ da Armija bude primorana preuzeti samostal-
nu akciju u zemlji. U raspravi je u jednom trenutku rekao: „Ako bi Pred-
sjedništvo htjelo s nama bilo bi bolje, ako ne bi, djelovali bismo samo-
stalno". Dalje u toku razgovora: „Jedne bismo Ijude stavili pod kontrolu,
a s drugima bismo surađivali". Kada je bilo riječi o štampi i masmedijima
općenito: „utjecati na štampu - federalna rukovodstva, republike, a ako
ne bi bilo rezultata onda mi (tj. JNA) direktno".
Nekoliko puta je spomit^ao „odnos prema legalnim institucijama".
Ra:qasnili smo pitanje. Ali on prvi put pokreće stvari na ovakav način.
Od početka je bilo jasno da ne bi bilo nikakve potrebe da JNA preuzima
odgovomost za sudbinu zemlje kada bi legalne institucije vlasti bile u sta-
nju obavljati svoje funkcije. Pošli smo od toga, da od njih na federalnom
nivou ne možemo ništa očekivati. Repuhlike su bile svaka na svojem ko-
153
!oqeku, i to je bilo jasno. O obrascu prijelazne vlasti - s kim i kako - ne-
koiiko puta smo temeijito raspravljali i našli rješei^e. Moglo se i moralo
dograđivati predviđeno. U svakoj novoj situaciji Ijudi su se profiiiraii: s
jednima treba računati, druge otpisati. Nije ništa rečeno, ab sam shvatio
da se pod seiektivnim odnosom misb na Srbiju i Miloševića. dio smo
morab razjasniti. Bio sam neposredan i direktan: Srbiju ne bismo smjeb
imati proti^m sebe, a sada je to neizvjesno, makar koiiko se i na jednoj i
drugoj strani - našoj i njihovoj - prikrivalo. Uvjet za to je, da JNA održi
svoj općejugoslavenski ugied i prestiž. Tko god bi pokušao da joj to
ospori - Srbija, Siovenija ib netko treći mora unaprijed znati, da neće
proći. Težak zahljev za Armiju i njezino rukovodstvo, aii jedino moguć i
reaian. Tradicionalno je vojska u Srbiji iznad ugleda i iičnosti. Dolaskom
Miioševića na vlast ništa se nije izmijenilo u odnosu prema vojsci u srp-
skom narodu. Sve će ovisiti o tome kako će se ponašati Armija, naglasio
sam Kadijeviću. Prihvatiti asimetriju prema nekoj repubbci i narodu zna-
čiio bi prihvatiti razbijanje zemlje. Treba se vjerovati u Armiju, njezin
poiitički ugled i unutarnje jedinstvo, i neprekidno se boriti da se ono ne
naruši makar što se događaio. Spomenub smo i vjeru u Jugoslaviju makar
kobko da sam bio uvjeren, da u Kadijevićevo jugosiavensko opredjeijenje
nije mogio biti sumnje. Utemeijenost Jugosiavije se nametala s raznih
strana - izvana i iznutra - i nije se više mogia zaobići u razgovoru. Iz
svega što smo hijeb pojasniti prije mojeg odiaska, osjetio sam da crv
sumnje nagriza Kadijevića. Protumačio sam to strahom pred odgovonio-
sti u času kada mu se svaijuje ogroman teret na pieća i razumio potrebu
da se pročisti svaka diiema. Samo on^ tko je takvu odgovomost imao na
svojoj savjesti mogao ga je razurnjeti.
Znao sam se i sam lomib pred krupnim odiukama, yjerrqem da se to
svakome događa, aii kad nastupi trenutak donese se odluka i postupa. Ni
časa nisam sumi^ao, da će se Kadijević ponašati drugačije. Dmgi slučaj
odnosio se na sukob generala Mirkovića načeinika Generalštaba oružanih
snaga i generala Spegeija komandanta armije u 2^grebu. Marta 1988. g.
general Mirković je s ekipom Generalštaba i Ministarstva odbrane obišao
armiju u Hrvatskoj i na kraju obilaska iznio ocjenu obiđenih jedinica i
ustanova, te postavio odgovar^uće zadatke. General Špegelj pred sku-
pom staiješina komande armije i potčinjenih komandanata nije prihvatio
ocjenu, a zabm je u užem kmgu rekao da je ona uperena protiv njega -
Spegelja osobno zbog razbke u pogledima na ulogu JNA i nacionalne vri-
jednosti ugrađene u nju. Prošlo je izvjesno vrijeme i stigla je infbrmacija
da se u štabu generala Špegelja piiča da se ne radi o razbkama u ocjeni
armijskih sastava, nego o nacionalnom sukobu dvojice visokih staiješina
omžanih snaga. U nekim dijelovima JNA proturalo se mišljenje da je ge-

154
neral Mirković srpski nacionaiista i da je od njega moguće svašta očeki-
vati. Mirković lično nije postavijao pitanje Špegeljevog ponašanja nakon
izvršenog obilaska i izloženih ocjena. Slučaj je iznio tek na moje traženje.
Budući da je bio gotov pismeni izvještaj, pročitao sam ga, a Mirković mi
je potvrdio da su iznijete ocjene proizašle iz nađenog stanja i utvrđenih
činjenica i da on s ekipom starješina stoji iza njih.
General Kadijević je već postepeno preuzimao dužnost minish'a pa
sam ga ukratko upoznao s izvještajem i sutradan ujutro avionom smo za-
jedno odletjeli u Zagreb, da sa Špegeijom raspravimo slučaj. Morao sam
brzo reagirati iz dva razloga: general Mirković je bio načelnik General-
štaba i bih su potrebni debeli raziozi da komandant Armije ne prihvati
njegove ocjene i zadatke. Sve je dobijalo poseban značaj s obzirom da je
Špegelj siučaju davao nacionalnu konotaciju. Sa Špegeljom sam bio u do-
brim odnosima, ponekad smo išli zajedno i u iov. Svako moje popuštanje
Špegelju, posebno u tako delikatnom slučaju kakav je bio ov^, doveo bi
u pitanje moj principijelan stav i tumačio bi se da ga lično štitim. Uosta-
iom, njegov kasniji preiazak kao penzionera na stranu Tuđmana po dogo-
voru sa svojom partijom i njezinim predsjednikom Račanom, pripisivao
se meni, a posebno se isticalo njegovo forsiranje u službi i napredovanju.
Razgovor sa Špegeijom bio je kratak. Rekao sam radi čega smo došli i
zapitao, da li je točna informacija da nije prihvatio ocjene i zadatke koje
mu je postavio načeinik Generalštaba generai Mirković. Špegelj je počeo
objašnjavati. Prekinuo sam ga uz napomenu, da ne tražim obj^njenje ne-
go odgovor: prihvaća ii iii ne? Vidio je da je vTag odnio šalu, prihvatio je.
Završiii smo, a Špegelj je dobio naređenje da sazove isti staiješinski sa-
stav, prihvati ocjene i zadatke načelnika Generaištaba, ispriča se zbog in-
cidenta, a mene da izvijesti o učinjenom. Osporene ocjene stanja u 2^agre-
bačkoj armiji nisu bile razlog, nego priiika za protest protivu generaia
Mirkovića koga je Špegelj smatrao srpskim nacionaiistom. Vrlp mučan i
indikativan događaj. Nacionalizam u JNA počeo se ogiašavati na velikoj
sceni. Prerano je biio zaključivati da će nacionaiizam razoriti Armiju. In-
cident, mi smo ga tada tako ocijenili, davao nam je više za pravo da Ar-
mija mora krenuti svojim putem dok ne bude kasno.
Osobni, jugoslavenski i socijalistički dignitet ove dvojice generala
postati će paradigma odbrane odnosno rušenja Jugoslavije. General Mir-
ković se u najtežim vremenima destrukcije i razbijanja Jugoslavije potvr-
dio kao Jugostaven. Usudio se poimence nosiocima srpskog nacionalizma
javno izreći najteže osude. Ostao je dosijedan socijalističkom opre^elje-
nju kada je socijaiizam odbačen i mnogi, među njima i dotadašnji visoki
partijski, državni i vojni funkcioneri, i^avijivaii da nikada i nisu bili ko-
munisti - da su jednostavno bili zaluđeni boijševičkom propagandom.

155
O Špegelju je sve poznato. Nisam mogao vjerovati, kao i većma mo-
jih kolega, da će protiv Jugoslavije i JNA učiniti onoliko zla. U JNA je
odgojen, u ranim šezdesetim doveden je na visoke položaje, a na kr^u
karijere na jedan od najviših. Špegelju u JNA ništa nije moglo biti nepo-
znato, novo, u važnim rješenjima je zadnjih godina i sam sut^elovao.
Najmanje mu je moglo biti nepoznato da je Armija u svom biću općeju-
goslavenska. To je na vlastitom uzdizanju i lično doživljavao. Zločin ko-
jega je zastupao i naređivao kao ministar odbrane u Hrvatskoj protiv svo-
jih dojučerašnjih potčinjenih, drugova, prijatelja i njihovih žena i djece
upisan je u n^sramnije anale razbijanja Jugoslavije i rata na njezinom tlu.
Osobno je krstario Evropom, tražio oružje i uvozio ga, da bi rat mogao
otpočeti. Jugoslavija je bila još uvijek zajednička država a Špegelj, do
prije dvije godine komandant njezine Armije, tada još uvaženi član prei-
menovane komunističke partije i odabranik predsjednika Račana. Ni Tuđ-
man tada nije mogao prihvatiti obračun sa Srbima kakav je zastupao Špe-
gelj. Na koncu ga je otpustio, a ov^ se sklonio i skrivao po h^emačkoj
zn^ući kakav mu kraj može biti priređen sada kada je pao u nenulost. Po
povratku promijenio je političku partiju - jednu, drugu, treću, slično kao
što je mjenjao šinjele.
Važno je bilo zapaziti osjećanje generala Kadijevića poslije susreta
u Zagrebu. Na povratku u Beograd rekao mi je: ,,Ti si mogao na ultimati-
van način presjeći sukob, a kako ću ja moći?" Nisam mu odgovorio, aii
mi nije promakla malodušnost. Narednih dana ozbiljo sam razmišljao nije
li Kadijević samo trenutno u strahu i!i će u sluč^evima kada će trebati
„presjeći događaje visokog rizika" gubiti hrabrost. No, bi!o je sada preka-
sno razmišljati o nekom drugom ministru. S druge strane pak, dvije zad-
t^e epizode nisu mogle biti dovoljnim razlogom da se davno donijeta od-
iuka, i to po mojoj inicijativi, naprasno mijenja. Lako bi se mogio shvatiti
da mi je motiv drugačiji - podvala, da bi me zadržati na dužnosti. Najve-
ća i nezaobiiazna prepreka za bilo kakove promjene kh!a se u činjenici da
je jedino Kadijević bio upoznat s cjelinom plana preuzimanja odgovomo-
sti JNA za sudbinu zemije. Ona nas je vezivala na suradnju i!i fatalan raz-
laz. Prije najnovijih iskustava imao sam suprotan osjećaj - da Kadijević
jedva čeka čas da odem kako bi on s Armijom učinio preokret u zemiji.
Njegova taština i samouvjerenost nisu bile nepoznate sredinama gdje je
nekada radio. S Kadijevićem sam neposredno siužbovao u njegovim zre-
lim godinama kada iskustvo racionaiizira ličnost. Osim toga, bio mi je
.potčinjen i mogao se obuzdavati dok ttismo stigii u fazu kada sam postao
nemoćan. Bez obzira na jedne i!i dmge osobine, i!i razloge, vjerovao sam
da je spreman voditi JNA i prihvatiti rizik. Strah u momentu preuzimanja
neposredne odgovomosti činio mi se prirodnim. Uostalom, više nisam
imao izbora.
156
70. ArMpnoga M 7 .y ^om M č7ržav: n e ć e M Ć fM :'/:' 7:ez feAe

Odlazeći s dužnosti ministra, na Kadijevićev prijedlog, napravijen je


čvrst dogovor o rukovođei^u JNA u siučaju krajnje krize. Predviđeno je
da se vratim u Beograd, da budem s njim i da ćemo najkrupnije odluke
donositi zajednički. Tada je doslovno rekao: „Ništa se krupnoga u Armiji
i s njom u državi neće učiniti bez Tebe". Da će me obezbjeđivati za vrije-
me mog boravka u Opatiji jednako kao i za vrijeme aktivne službe, a
obezbjeđenje će biti u direktnoj odgovomosti njegovog kabineta. Ovo
stoga, što je smatrao da se moja veza i uijecaj na Armiju neće moći pri-
kriti pred stranim i našim siužbama.
Mislim, da je Kadijević u tom času bio doista iskren. Svoje je iične
mai^kavosti znao bolje od ikog drugog. Isto tako, da će mu situacija u ze-
miji brzo nametnuti donošeirje odluke. Htio je da tada budem s i^im i da
praktički ja donesem odluku. On kao ministar (iii u lunkciji koja bi prois-
tekla iz odluke) da bude zvanični i javni nosilac. Nisam imao ništa protiv,
mjesta i posia bilo je za nas obojicu i za desetine drugih. Da sam htio dru-
gačije, ne bih bio tražio da odem s dužnosti ministia. Za sudbinu zemije
biti će značajno konačno djelo, uspjeh kojemu se sve drugo niora podre-
diti. Moje su ambicije bile n^manji proMem.
Da bih osvijetiio neke važnije događ^e u i oko JNA koji će predo-
drediti njezino ponašaqe u trenutku kulminacije krize razbijanja SFRJ i
rata koji je ushjedio, moram se ponovno vratiti u 1989. godinu. Tu sam
godinu proveo u Opatiji. Rasteretio sam generala Kadijevića i njegov tim
u Beogradu osjećanja da im stojim nad glavom i ostavio ih da mogu mir-
no raditi svpj posao. Kadijević me je nekoiiko puta kurtoazno nazvao. Iz-
bjegavao je svaki razgovor o problemima koji su se brzo gomilali u ze-
mlji, u i oko JNA. Njegovo djeiovanje, stavovi i odnosi s republikama Sr-
bijom i posebno Siovenijom biii su u centru svihdogađanja. Od mene se
kriio, a moji susreti s nekim generaiima tretirani su kao prijetnja. Kako
sam već rekao, Kadijević je bio u toku mojih razmišijanja i piana o samo-
stainom nastupu Armije. Bojao se da pian ne izvedem preko generaia i vi-
sokih oHcira u Beogradu i komandi armija njemu iza ieđa, i protivu nje-
ga. Vjerovao je, da sam spreman to učiniti ako ocijenim, da on napušta
dogovorene stavove i poiitiku. A on je upravo to radio. Dokje to zahtije-
vaio da budem što daije od Ministarstva i Generaištaba odakie se mogio
odnose s Miioševićem pratiti, dotie je drugo zahtjevaio da budem u biizi-
ni pod kontroiom da nešto ne poduzmem bez njega, samostaino. Pobrinuo
sam se da stvari oko sebe raščistim i ustvrdio sam, da je obezbjeđenje ku-
će u Opatiji ažumo vodiio evidenciju svake posjete i tekuće izvještavaio
157
Kadijevićev kabinet. Generai Negovanović načeinik KOS-a u Ministar-
stvu po Kadijevićevom naiogu pozivao je generale na razgovor i tražio da
kažu zašto su me po^ećivaii i o čemu smo razgovaraii. Neposredno mi se
na takav odnos požaiio generai Simeon Bunčić pomoćnik ministra za po-
iitičko-pravni sektor. Spomenuo mi je da se slično dogodiio i admiraiu
Petru Šimiću predsjeniku SKJ u JNA. Provjerio sam. Šimić mi je potvr-
dm i^moiio me da o tome ne raspravijam s Kadijevićem. Rekao mi je: On
je sujetan, Vas se boji, zapiivao je u neke druge vode, nista nećete postići,
mene ćete dovesti u poiož^ da se Kadijević i ja raziđemo, a to će štetiti
Armiji. Nije mi htio ništa otkriti o tim „drugim vodama". Načeinika obez-
bjeđenja u kabinetu ministra pukovnika Miiana Damjanovića pozivao je
admirai Brovet po istom pitanju. Damjanović je krajem '88.g. tražio da ga
primim. Sreli smo se, i on mi je iznio zapažanja s ijetovanja u Kuparima
o vrio biiskim odnosima Miioševića i Kadijevića. Znao je moje stavove o
Miloševiću i njegovoj gamituri i htio me izvijesdti da Kadijević mijenja
odnose. Kad sam ponovno razgovarao s Danijanovićem negdje kr^em
1989. g. ovaj me uvjeravao, da su se te godine za vrijeme zajedničkog od-
mora u Kuparima Kadijević i Milošević dogovorili o političkom i vojnom
angažiranju JNA u raspletu jugoslavenske krize. Meni je predlagao, da se
odlučno angažiram. Bio je siguran da ja to mogu i da će me slijediti većina
generala i oficira. Bez obzira na moguće smicalice službe bezbjednosti i Da-
nr^anovića lično, podilaženja i očekivat^a, nesumqivo je bilo da se Kadije-
vić priklonio Miloševiću i da JNA ulazi u opasne vode jednonacionalnog -
veiikosrpskog ponašanja. Ništa se gore nije moglo dogoditi JNA i Jugosla-
viji. Time je bilo uslovljeno sve drugo što će se zbiti te i narednih godina.
Početkom 1990-te godine na 14. kongresu SKJ došlo je do razlaza
između mene i Kadijevića. Vjerovatno su se pojačale njegove sumnje u
moje moguće ponašanje. Neočekivano, u februaru dolazi general Nego-
vanović u Opatiju da me infbnnira o problemima pred kojima se nalazi
Armija i da mi prenese želju generala Kadijevića da pređem u Beograd
kako bi mogli uže surađivati s obzirom da se, poslije raspada Partije, kri-
za brzo produbljuje. Nisam mu više mogao vjerovati, zahvalio sam se, ali
o odlasku u Beograd nisam se i^asnio. Uslijedio je telefbnski poziv i na-
java dolaska admirala Broveta. Stigao je i Brovet i prenio mi Kadijeviće-
vu poruku, da je vrijeme da zajedno radimo na dogovorenom planu. Ni-
sam imao pravo dalje zatezati. Vjerovao sam, da se Kadijević lomi, nije
bio slijep te ne bi vidio kamo ga vodi Milošević - sada više nema drugpg
izlaza hego da preuzme odgovomost i krene po planu.
Otišao sam u Beograd i sreo se s Kadijevićem početkom marta. Mo-
rali smo pročistiti naše odnose. Međutim, po njemu kao da ništa nije bilo,
mene krivo infbrmiraju staiješine s kojima se susrećem, možemo ih po-

158
x\ati i z^ednički saslušati (!!), kao ne razumiju njegove prave nanrjere iti
da nas hoće posvađati, mi moramo biti iznad toga, krupne su stvari pred
nama, i slične isprike. Nije me razuvjerio, aii smo prešh na predmet našeg
susreta. Kao prvo, ukratko je izložio zakijučke iz procjene situacije koju
su izvrših Ministarstvo i Generaištab. Došh su do ocjene, da je Ustav su-
spendovan, da je Partija razbijena, da u zemiji vlada kaos i anarhija i vodi
u građanski rat, da se strani faktor nameče, a kao svježi prinijer navodi
Kosovo iz januara, stav L. Igibergera nekadašr^eg ambasadora SAD u Ju-
gosiaviji i ponašanje sadašnjeg ambasadora Cimermana. Kada je došao
na uiogu JNA dehnirao je: JNA več vodi giavnu riječ (!!), a institucije dr-
žave neka lunkcionir^u dok god mogu. I^oz to vrijeme procjetijivala bi
se situacija i tražio n^pogodniji momenat za zadnju riječ. Srbija u toj lazi
može biti n^spomija, a ključna je!!. Pokrenut je postupak za iznrjenu
koncepta odbrane, pa če osim odbrane od spoljnog neprijatelja, Armija
uzeti učešče u raztješavat^u unutamjih kriza posebno u sluč^u građan-
skog rata. Naglasio je ovaj dio, jer smo se na Kongresu i oko toga razišli,
a sada, evo, idu mi u susret. Meni je ostalo da ga ohrabrim da u pdr^e-
nom času iskorači dok ne bude prekasno, a zemlja utone u građanski rat.
Ako se pažijivije čit^u zabilješke i ocjene Borisava Joviča u dnevniku
„Posljednji dani SFRJ" lako se može uočiti, da u kritično vrijeme 1991.
godine Kadijevič spreman stiže do tačke na kpjpj bi trebao prelomiti i
preuzeti lizik, i on odustaje. Po mojoj prosudbi u pitanju su bila tri fakto-
ra koja su djelovala uporedo. Prvi, Kadijević nije bio genera! odluke nego
izvršenja; drugi, nije vjerovao u sposobnost JNA da izvrši svc^u ulogu; i
treči, nije smatrao da JNA treba u Jugoslaviji zadržavati narode kpji to ne
žele. O svemu ovome dosta je riječi u knjizi, komentirao bih samo ovo
posljednje. JNA nije trebala nikoga zadržavati niti tjerati iz Jugoslavije.
Njena ustavna uloga je bila vrlo jasna - da odbrani teritorijalni integritet i
ustavni poredak zemije dok se jugosiavenski narodi drugačije ne dogovo^^
re. Nije moglo biti govora o tomč, da M iloševič ili netko drugi pomoču
JNA prekraja Jugoslaviju i stvara novu državnu konstmkciju, kako bi svi
Srbi živjeli u jednoj državi. A prihvačeno je upravo to.
Sada poslije svega što se desiio i svega što smo iščitaii nemamo dm-
gog odgovora na pitanje čime se mkovodiio armijsko mkovodstvo i gene-
ral Kadijevič osobno, da napuste jugoslavensku opciju i prihvate veliko-
srpsku. Podvlačim: da napuste jugosiavensku pohtičku opciju, jer Kadije-
vič i vodeči generali oko njega - Adžič, Šimič, Brovet i dmgi - svi su bili
čvrsto opredijeijeni za jedinstvenu Jugoslaviju. Reaina procjena stanja u
zemlji i raspoloženje u JNA nije ih na to mogio navesti. Rukovodstvo Ar-
mije moraio je imati procjenu i upravljati se prema njoj. Jedino i isključi-
vo prema njoj. A pitanje, da li bi ih ona dovela do sukoba s Predsjedni-

159
štvom, rukovodstvima republika i drugim institucijama Federacije i repu-
blika, nije smjelo poroditi strah i onemogućiti Armiju da izvršava svoje
ustavne obaveze. Kadijeviću je biio poznato da smo za takovu situaciju
imaii qešenje i plan. On ga je prihvatio, dalje razradio i ažurirao. Ništa se
novo nije dogodilo što nismo bili predvidjeli. Aii kako nesigumi i ustra-
šeni po pravilu traže da se sklone pod skut jačega, a jači je izgledao Milo-
šević i probuđeni srpski nacionalizam, Kadijević se odlučio. Po svim pro-
cjenania, to se dogodilo 1989. Sav kasniji otpor generala Kadijevića i ge-
nerala Adžića posebno, o čemu iscrpno piše Borisav Jović, samo je križni
put uz Kalvariju do raspeća.
Što se mojeg položaja tiče, konstantno se radilo da me se onemogu-
ći. Masmedijski napadi prvenstveno u domaćoj štampi bili su u istom
kontekstu. Nisam sasvim shvaćao tko to i zašto toliko puca na odstrelje-
no^ slona. Mnogo kasnije, kada je došlo do raspada JNA dvojica visokih
statješina KOS-a našla su se pobuđenima da mi izlože kako i zašto se to
radilo. Osnovni motiv je bio, da se utječe na kadar u JNA ako bih se ja
pokušao nametnuti odnosno, da se zaustavi moje miješanje u politički ži-
vot u zemlji, gdje bih mogao tražiti podršku. U kabinetu generala Kadije-
vića, nakon što je napuštena Slovenija i našeg konačnog raziaza, prisjetili
su se generala i pukovnika pretendenata na čin generala, a iz raznih razlo-
ga „očepljenih" u moje vrijeme. Oni su trebali davati iqave, intervjue i
svjedočenja u dnevnoj i periodičnoj štampi, na radiju i televiziji, te poraz
Armije pripisati meni i generaeiji statješina oko mene u Ministarstvu, Ge-
neralštabu, komandama armija i korpusa. H^ka će trajati čitavu godinu.
U jednom trenutku kada je trebalo konačno ražalovati JNA, obrušila se u
medijima poput prave lavine. Težišta su se pon^erata od izd^e, nespo-
sobnosti, poltronstva, rasipništva do podvala s koncepcijom odbrane, ne-
pripremljenosti Apmije za građanski rat (!!), prema tekućem političkom
zah^evu Beograda'.
Armijskim statješinama i r^ihovim porodicama bili su zabranjeni
kontaktf sa mnbm i mojom porodicom. Generaii su kriomice dolazili da

' Kampanjom je neposredno rukovodio pukovnik, kasnije generai Vuk Obradović


načetnik kabineta Ministra. Usko povezan s vrhom SPS-a i via&jućim režimom Srbije či-
nio je sve da JNA prevede s jugosiavenskog na veiikosrpski program. Osjećao se toiiko
sigumim da to nije ni krio. Svakoga tko je drugačije mogao utjecati na JNA i ministra Ka-
dijevića, onemogućavao je ne birajući sredstva. S obzirom da je imao neshvatljivo veiiki
utjec^ na generata Kadijevića, svaka odiuka ministra prethodno je biia raspravijena s Ob-
radovićem. Njegova - Obradovićeva uioga u ponašanju JNA biia je značajnija od vodećih
generata uz Kadijevića, ukijučivo generaia Adžića koga je Kadijević smatrao nesposob-
nim. Odgovomost generaia Obradovića za nesiavan završetak JNA poznata je visokim
vojnim starješinama. On sam je to vrio dobro znao i priređuje predstavu svojim odiaskom
iz JNA, prije nego se ona raspaia, a njegova zvijezda u vthu režima u Srbiji se ugasiia.
160
se sa mnom susretnu, čuju neko mišljenje ili naprosto da porazgovar^u.
KOS dobija zadatak da me prati, ozvučuju mi prostorije, prisiuškuju teie-
fon i telefbne prijatelja s kojima sam komunicirao. O svemu ovome iiifbr-
mirao me general Bošković novi načeinik KOS-a poslije smjene i zatva-
ranja generala Vasiljevića. Shvaćao sam poiožaj generaia Vasiljevića. Si-
guran sam, da on lično nije imao ništa protivu mene. a svakako nije bio
oviašten da uspostavi n^ere kontroie nada nrmom. Morao je raditi što mu
je naređeno, da bi na koncu i sam bio žrtva te iste poiitike. Vasiljević je
bio Jugoslaven što u kritičnom momentu raspada JNA nije bila preporuka
da se uđe u sastav nove vojske koja je nastč^ala. Uz to, pametan, visoki
profesionalac, hrabar i ... opasan. Za pola godine otpušteno je iz aktivne
službe preko sedamdeset generala. Titovo - jugoslavensko jezgro trebalo
je iskorijeniti. Svi su oni, svatko na svoj način, bili krivi ili se sunu^alo
da bi to mogli biti. Čistka generala prin^eren je dokaz, da je ogromna ve-
ćina rukovodećeg kadra JNA biia jugoslavenski profilirana.
Vjera u Jugoslaviju i njezino očuvaqe kao z^ednice naroda nekome
je mogla biti spoma. Meni nije. Nije bila tada, kada su se rušilačke snage
mbgle zaustaviti. Nije ni sada kada je razrušena, jer na jugoslavenskim
prostorima život vodi i sve će više voditi međusobnom poveziv^ju. U
svakoj od novostvorenih država ratom i nasiljem izbačeni su Ijudi iz svo-
jih domova, ali se nacionalne manjine nisu dale „očistiti" bez obzira što
su upravo čiste nacionalne teritorije bile ratni cilj svake od zaraćenih stra-
na. Privremeno su one bile uspostavljene, ali čim je rat stao one gube bilo
kakove izglede da se tr^no održe svjedočeći o žilavosti naših multinacio-
nalnih zajednica danas i ubuduće, pa ma kakove se političke veze uspp-
stavljale među novim državama.
Dugo će vremena trebati za oporavak i u traganjima za autentičnim
sistemima i programima kpji će korespondirad s demokratskim i socijal-
nim pokretima Zapada. Izgubljena je socijalna ravnoteža, ogromna masa
Ijudi je osiromašena i obespravljena, a qihovo dostpjanstvo pogaženo.
Osvješćujući se od nacionalističldh predrasuda, manipulacija svake vrsti i
zamagljivanja stvamih interesa oni će naći adekvatne puteve, programe,
organizacije i vođe. Zajednički interesi u svakom nacionalnpm društvu i
državi, suradnja s dmgima i geopolitička povezanost put je stvamog qe-
šenja odnosa među narodima i državama prethodne Jugoslavije, šireg re-
gionalnog povezivanja i priključka Evropi.
I tako se vraćamo na početak. Historijska izm^ešanost naroda, isto-
vjetnost njihovih sudbina i težnji doveli su do stvaranja Jugoslavije. Za-
jednička volja naroda da se spasu fašističkog ropstva i uništenja omogući-
li su narodnooslobodilačku borbu, obnovu zemlje i tijezin preporod u če-
trdeset pet godina avnpjske državne zajednice. Ne može se izbjeći kmci-
161
jalno pitanje, da li je trebalo uništiti sve dostignuto i izgubiti toliko sjajnih
vrednota da bi se iz ničega ponovho počelo uspostavljati suradnju na za-
jedničkim interesima. Kažem suradnju. Ona je u ovom času svima neop-
hodna. Da li će i do kojih sve dmgih oblika povezivanja ona dovesti,
ostavimo to generacijama koje dolaze i njihovom novom artikuliranju
međusobnih odnosa.
Meni i mojoj generaciji ostaje da ponesemo odgovornost za sve što
se moglo, a nije uradiio da ne dođe do najtragičnijeg ishoda. U tom kon-
tekstu neizbježno je postaviti pitanje, da li je JNA trebaia preuzeti odgo-
vornost, kada su institucije države zatajiie? Moj se odgovor na ovo pita-
nje bitno razlikovao od Kadijevićevog i mi smo se razišli. JNA je doživjela
kraj kakav nitko nije očekivao, ukijučivao ni njeni otvoreni neprijatelji.

7 7 . o ^ 7 7 ? a c M / 'e

U partijskim vrhovima godinama je carevao dogmatski um. U sin-


tagmi ,,I poslije Tita - Tito" izražena je sva nesposobnost da se zakorači u
budućnost. A budućnost je bila davno počela. Sačuvati ^elo antifašistič-
ke borbe, revoiucije i socijalističkih dostignuća iz n^plodnijeg Titovog
perioda moglo se samo refbrmama. Cjeiokupni društveni život, Partija i
državna organizacija zahtijevaii su refbrme. Pokušaji s privrednim refbr-
mama propadaii su jedan za drugim, jer su se ograničavaii isključivo na
ekonomsko područje. Pa čak i samo s njima, izdvojeno, mogio se više po-
stići da su im se uklat^aie političke i ideološke prepreke s kojima su se
najdirektnije sudarale. Mnogo jednostavnije je biio odbaciti ekonomske
reforme nego krenuti u društvene prenrjene. Izbor kadrova na rukovodeće
položaje postao je monopol vrlo uskih, vlad^ućih grupa čiji je kriterij bio
da se ne dovode „nemimi" duhovi, da se ,,ne talasa". Dovoijno je izvesti
sociopsihoiošku i intelektualnu analizu generacija vodećih kadrova u par-
tijskim i državnim stmkturama od početka '70-tih godina pa da se dođe
do poraznog zaključka. Bilo je pokuš^a da se siomi biroktarizirani dog-
matski obmč međutim, oni su brzo ugušeni, a t^ihovi nosioci odstranjeni.
Sve dubljim ulaskom u krizu poslije odlaska Tita, strah da proimene
nameću neprijatelji socijalizma bivao je jači. Na čeio SKJ po pravilu su
birani ijudi u koje nije bilo sumnje da će sačuvati ^Mo. Nekoliko
zadnjih predsjednika Predsjedništava CK SKJ nakon 13. kongresa bili su
izraziti predstavnici stanja duha i kursa Partije. Očuvanje Jugoslavije kao
zajednice naroda, Partija je nametala po istoj shemi: ako se ništa ne mije-
nja Jugoslavija će se sačuvati, u protivnom će se raspasti. Ustavne promi-

162
jene su se vodile oko preraspodjeie viasti iztneđu Federacije i repubiika.
One su bile potrebne. Ustav iz 1974., medutim, ništa nije postavio kao si-
gume osnove državnosti - federaciju, konfederaciju, z^ednicu suverenih
država iii biio koji dmgi jašan i normiran obiik državnosti. Međutim, pre-
raspodjeia viasti nije ništa značila za društvenu refbrmu. Čak je unazađi-
vaia uslove za pron^ene, jačaia konzervativne snage u svakoj nacionalnoj
sredini, u svim repubiikama.
Bio sam čian Centrainog komiteta SKJ u tri mandata, od H. kongre-
sa 1978. g. pa do samog kr^^a 1990-te. Bilo bi nepošteno da ne progovo-
rim o SKJ, o nama u njegovom Centrainom komitetu u godinama pred
njegov raspad - događ^ kojim je obitježen početak kraja Jugosiavije.
Nekoiiko sjednica CK pred sam raspad SKJ zaslužuju posebnu pa-
žnju. Ne po tome što se nešto riješiio, nego po pokuš^ima relativno veii-
kog broja čestitih i odgovomih ijudi u CK da udahnu život teško oboije-
lom organizmu SKJ. Bili su svjesni da su to uzaiudni pokuš^i, ali su
smatrali da ih treba učiniti kako bi se izbjegio n^gore iii barem umiri sa-
vjest.
Stipe Šuvar je došao na čelo Partije u junu 1988. i ulijevao je povje-
renje. Osporavanja ovog čovjeka u Hrvatskoj, primana su s rezer\'om. U
Maspoku se predstavio kao čvrst Jugoslaven. Bio je istaknuti intelektua-
lac jasnog socijalističkog opredjeljenja i hrabro se dokazivao u svojim
krugovima. Odmah po dolasku na funkciju predsjednika krenuo je smio-
no na pripremu 17. sjednice CK. SKJ tzv. idejnog plenuma. Trebalo je da
se na plenumu raščisti pitanje zaost^ar^a SKJ, izvuče se iz konzervati-
zma i zakorači u vlastite i dmštvene refbrme. Dugo se čekalo da se povu-
če najvažnija karika u lancu protnjena koje su već godinama kucale na
vrata. Jasno je, da je krivica po shvaćar^u većine ležala u SKJ, njegovoj
idejnoj poziciji i političkim stavovima u odnosu na budućnost socijaiizma
i dmštvenih odnosa u Jugoslaviji. Svi smo se pripremali. Članovi SK iz
JNA h^eli su snažno podržati kurs refbrmi. Jedino su se na tome kursu i
mogle ukloniti kmpne razlike među vodećim komunistima Srbije i Slove-
nije, koje su donunirale u SKJ i vodile ga k cijepanju. U pripremama po-
stavili smo pitanje: kakav bi mogao biti naš stav? Prije odgovora na po-
stavljeno pitanje h^eli smo raqasnisti što se događa na općpj jugoslaven-
skoj sceni i posebno, što se događa u Srbiji odnosno Sloveniji i u kakvoj
je to korelaciji.
Složili smo se, da u osnovi krize leži sukob dugo stvaranog nezado-
voljstva radničke klase i n^širih slc^eva naroda s duboko birokratiziranim
pardjskim, državnim i samoupra\pnm institucijama. Bilo nam je jasno da
će doći do empcije neraspoloženja. Uočili smo da se očekivalo da se to
dogodi prvenstveno na socijalnom planu, pa čak i u klasičnim oblicima -
163
štrajkovima. Nije se shvaćalo da kiasna nepovezanost i razbijenost rad-
ničke kiase u Jugoslaviji štr^kove limitira unutar lokainih granica i izvan
šire jugosiavenske političke scene i da to nije sluč^no. Jedinstven i uskla-
đen nastup radničke klase vodio bi privrednim i demokratskim reforma-
rna i povezivao bi Jugoslaviju. Iz istih razloga se upomo odbacivalo kon-
stituiranje trećeg doma Skupštine SFRJ - doma udruženog rada ili doma
samoupravljača. Suprotno su djelovali politički problemi. Konstatirali
smo, da međunacionalni odnosi svojim izlaskom na jugoslavensku pozor-
nicu od Ijeta 1987. g. dominiraju scenom. Uopće nismo sumnjali da su ta-
ko htjele nacionalne republičke elite. Poraznom smo ocijenili njihovu
strategiju da će razgarajući međunacionalne sukobe obarati postojeće i
graditi nove društvene i političke odnose. Potvrdili smo ocjenu da se prva
počela nametati Slovenija svojim demokratskim modelom, prijetila sece-
sijom, izazivala JNA i otvarala sukob u Jugoslaviji. Onda je došlo do
emocionalno nabijenog i agresivnog nacionalističkog pokreta u Srbiji.
Uočiii smo da t^ pokret ima veliku snagu i privlačnost među Srbitha
zbog jakih motiva - Kosovo, ignoriranja državnih prava Srbije u pokraji-
nama i nesposobnosti Federacije - SKJ i države - da vlada događ^ima,
još manje da ih tješava. Na zajedničkom skupu članova CK SKJ iz JNA
konstatirali smo, da će „t^ pokret nametnuti svoja tješetha. Što će se na
kr^u ispostaviti, to se sa sigumošću još ne može tvrditi. Moguće su različite
varijante - od nametanja tješenja Jugoslaviji do cijepanja Jugostavije. Sa-
svim je sigumo jedno, da su se stvorili novi odnosi i taspored političkih sna-
ga u zemlji i da stare institucije SK i države njih više ne zadovoljav^u."
Kao dmgo, cijenili smo da je bilo moguće voditi razgovore o jedin-
stvenoj socijalističkoj i demokratskoj Jugoslaviji i da bi tnjesto za to tre-
bala biti Ustavotvoma skupŠtina. Prije skupštinske rasprave smatrali smo,
da bi osnove za razgovore trebalo stvoriti u dogovom svih faktora - insti-
tucionalnih i vaninstitucionalnih - koji prihvaćaju z^edničke jugoslaven-
ske, socijalističke i demokratske pretpostavke. Otvorili smo mogućnost i
referenduma o dogovorenom.
Preduslov da uopće dođe do razgovora vidjeli smo u garantiranju re-
da, građanske i državne discipline u zemlji. Vjerovali smo da te uslove
može osigurati JNA i to legalno, kao instmment države koja postpji. Sve
dmgo cijenili smo kao gore varijante - cijepatrje države uz građanski rat i
upotrebu JNA ili uz miješanje stranih sila.
Prvi put sam otvorenije govorio pred oko petnaestak kolega članova
CK o angažirat^u JNA, razumljivo kao legalnog instmmenta države. Ne-
koliko nas pripremili smo se za diskusije. Dobro se ^ećam onoga o čemu su
na Plenumu govorili i general Kadijević i admiral Šimić, dva ključna čo-
vjeka JNA - ministar i predsjednik SKJ u JNA. Govorio sam i ja i među
164
nama nije bilo razlika. Ističem ovu činjenicu, jer tako neće biti godinu da-
na kasnije, neposredno pred i na samom 14. kongresu SKJ u januaru 19.$0.
Nama u JNA samo je načelno bila poznata Šuvareva zamisao da
unutar SKJ ne mogu postojati dva izrazito suprotstavljena stanovišta - Sr-
bije i Slovenije. Očekivali smo da će ih pokušati savladati nametanjem
rješenja reformi prihvatljivim za većinu. Umijeće partijskog vođe, a Šu-
var je imao takove ambicije, uvijek se ogledalo u pobjedi boljih i per-
spektivnijih programa. A tek tada se čisti kuća od protivnika. Bili smo
spremni podržati ga na prvom i još snažnije, na slijedećem koraku. Naža-
lost, Šuvar s nama iz Armije nije želio, ili se bojao, usaglašavati korake.
Imap je surevnjiv odnos prema Kadijeviću, kao i ov^ prema njemu. Ze-
mljaci su, i primat je bio važan i jednom i drugom. Sa Šimićem nije htio
gubiti vrijeme, vjerovao je da ovaj nema svog stava i prenosi Kadijevi-
ćev. Mene je otpisao. Izgledalo je da sam odlaskom s dužnosti izgubio
utjee^ u JNA. Armiju je procjenjivao nesposobnom da politički istupi
protivu Miloševića zbog njenog većinskog srpskog sastava. Kako je ka-
snije govorio u javnim istupima, zaključivao je, da je Armija nesprenona
da samostalno nastupi i izvede puč. Uz sve promaš^e, kada je riječ o Ar-
miji bio je duboko uvjeren da dobro poznaje njezino raspoloženje, znao je
„kako diše". Šuvar je „idejnom plenumu" CK SKJ prišao obratno - prvo,
da ukloni Miioševića i Kučana kako kasnije ne bi imao problema s pri-
hvaćanjem programa reformi. Procjena, da se može „skinuti" Milošević i
Kučan bila je iluzija. Za to je biia potrebna veoma ozbiljna priprenoa u
cjelokupnom SKJ, posebno u rukovodstvima g(^e se odlučivalo. Kučan je
već bio vođa u Sloveniji. Miloševićev ugled i utjec^ brzo su rasb. Popu-
lističke floskule - antibirokratska revolucija i događanje naroda - davale
su rezultata. Pred obaranjem su biia rukovodstva Kosova i Cme Gore, a u
Vojvodini je već bilo završeno. Ono što se u rukovodstvu SKJ moglo uči-
niti prije godinu dana u oktobru 1987. poslije 8. sjednice CK SK Srbije,
to sada više nije bilo moguće bez podrška mkovodstva Cme Gore, Make-
donije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Moralo se računati s čii^enicom
da Milošević postaje vođa spreman pomoću masa mšiti institucije države,
vršiti pritisak i nametati svoje stavove SKJ. Stav Armije bio bi od n^ve-
ćeg utjec^a na ishod. Kraj mojega izlaganja na 17. sjednici više nego ja-
sno je na to upućivao. Ne znam što je još trebalo i što se moglo javno re-
ći, pa da svima bude jasno da smo spremni i da dajemo podršku odlučnim
koracima u SKJ i drža\i.
Slabo pripremljena i neodlučno vođena sjednica je propala. Umjesto
„idejne bitke", kako je bila najavljena, između programa refbrmi i nacio-
nalističkih i separatističkih stavova Srbije i Siovenije, bili smo svjedoci nad-
mudrivanja oko statutamih prava CK: ima li pravo postaviti pitanje povjere-

165
nja članovima Predsjedništva CK ili nema? Kjajnje je naivno bilo očeki-
vati da će Milošević i Kučan otići sa scene putem proceduralnog trika. Sa-
motnjački stil, „sitni vez" Stipe Šuvara nije mogao dati rezultate u velikoj
političkoj krizi SKJ. Činjenica je, da Šuvaru Hrvatska nije dala podršku
iz ppprtunizma i banalnih kadrovskih računa. Prema nama u Armiji Šuvar
se nije htio otvoriti, a mi se nismo mogli nuditi. Nizak udarac nanio mu je
član Predsjedništva iz Makedonije, Vasil Tupurkovski čuvenom izjavom
0 „neprincipijelnoj koaliciji". Bosna i Hercegovina previše zauzeta svo-
jim unutrašnjim aferama i kadrovskim razračunima, više nije imala snage.
Poraz na 17. sjednici CK bio je i konačan poraz progresivnih ideja i
snaga u SKJ. Nacionalističke i rušilačke snage bile su ohrabrene u čita-
vom jugoslavenskom društvu. Stipe Šuvar je borac i ne miri se s porazom
koji &življava i osobno. Pokušava još jedanput, na 20. sjednici u januaru
1989. s istim temama, ali s radikalnim ciljem - jedinstvo ili cijepanje
SKJ. Inati se, nije izvukao nikakvo lično iskustvo s izgubljene 17. sjedni-
cerTeško nam je bilo vjerovati, da je bio svjestan da razbijanje SKJ jeste
1razbijanje Jugoslavije. Zabrinula nas je namjera i preko admirala Šimića
smo ga upozorili, da se okani sujete i da se ne igra sa sudbinom zemjje.
Prihvatio je, ali je ostao zatečen i 20. sjednica bila je bez cilja i značaja i
to na početku mučne 1989, godine kada će se jugoslavenski sukobi pro-
dubiti i još jedanput prelamati na Kosovu - Stari Trg.
14. kongres SKJ počeo je 20-og januara 1990. Nacionalnapartijska
rukovodstva došla su na Kongres s već izgrađenim, međusobno potpuno
suprotstavljenim stavovima, jasno iskazanim još na 17. ^ednici CK u no-
vembru '89-e: Srbija, s većinskim brojem delegata uz podršku Cme Gore
i Makedonije da se nametne Kongresu; Slovenija, da napusti Kongres i
istupi iz SKJ; Hrvatska se samo fbrmalno kolebala. Zaključci 11. kongte-
sa SK Hrvatske o&žanog nešto pred 14. kongres SKJ pokazivali su da je
prevladala nacionalistička stnqa unutar rukovodstva, s Račanom i Tom-
cem na čelu. Za one koji su pratili Kongres u Hrvatskoj, a bio sam jedan
od tih, nije bilo nikakove sumnje da će brvatska delegacija, njezin vodeći
dio ići na otcjepljenje, kao i Slovenija. Na konačni ishod Kongresa imati
će dakle, presudnu uiogu ponašanje najbrojnije partije - SK Srbije. Dele-
gati iz Srbije odbacivali su sve prijedioge dmgih nacionalnih delegacija.
U takvoj partiji komunista Jugoslavije, s onako iskazanim kvalitetom i
manirom većinskog dijela kakvim su ga prezentirali n^bučniji delegati
SK Srbije, malo bi tko želio produžiti. Oni, koji su i došli s namjerom da
izađu iz SKJ dobili su potvrdu na Kongresu i uvjerili dmge, da & to isto
morati učiniti prije ili kasnije.
Zanimao me stav delegacije JNA. Osjetio sam, da se tu nešto mije-
njalo. Delegacija JNA mogla je i morala biti katalizator oprečnih stavova
166
nacionalnih delegacija. Pokr^ nedozvoljivog približavanja i prihvaćanja
mnogih aspekata politike novog rukovodstva Srbije i otvorenih sukoba sa
Slovenijom, JNA je imala još uvijek ugieda kod većine prisutnih deiegata
i mogla je utjecati na ishod.
U prilog tome je išao i osnovni dokumenat Kongresa - Deklaracija,
socijalistička, demokratska i okrenuta budućnosti -tekst koji se mogao
mjeriti s n^vrednijim dokumentima KPJ/SKJ na njegovom dugom putu,
raskršćima i prijeiazima iz jedne epohe u drugu. Bilo je izvan sumnje da
se i4. kongres događao na prijelomu epohe.
Unutar SK u JNA bilo je veoma različitih mišljenja o mogućem is-
hodu Kongresa i o opciji kako da se postavi delegacija JNA. Grupa oko
admiraia Šimića bila je na strani članova SKJ okrenutih budućnosti i
shvačaia je hitorijski značaj trenutka. Šimićeva nedorečenost na nekim
važnim mjestima u presudnim trenucima posljedica su duboko usađenih
hijerarhijskih odnosa u njegovoj ličnosti. U datom času, tvrdo i dogmat-
sko jezgro unutar JNA se okupljalo oko generala Kadijevića, potpuno na
strani Miloševića i Šimić, zarobijenik svog duhovnog skiopa, ih je pri-
hvatio. Mnogo sam puta razgovarao s njim i bili su mi poznati njegovi
stavovi. Oni nisu bi!i kao Kadijevičevi i Miloševičevi: tko hoče neka ide
iz SKJ, možemo i bez njih. Na žalost, Šimić i delegacija JNA prihvatili su
te stavove. Svaki njihov pokušaj da utječu i traže razuman pristup kvatifi-
cirao se kao nedisciphna, čak kao izdaja jugoslavenskih interesa. U ta-
kvim uvjetima odbio sam, poslije odlaska siovenske delegacije, su(^elo-
vati u intenzivnim dogovorima i pripremama za produžetak Kongresa.
Moje je izlagai^e na Kongresu bio povod za neposredan sukob s Ka-
dijevićem i dogmatskim stavovima iza kojih je n^čvršće stajala delegaci-
ja Srbije i JNA. Kadijević je uzeo na sebe, da kao ministar odbrane i član
CK SKJ disciplinira armijsku delegaciju kako ne bi izašla iz zadatog
okvira razmišljat^a i akcije. Moja je diskusija bila solidno izvan takvog
okvira i nije mogla proći nezapaženo. Evo, što sam među ostalim rekao:
,,Na ovom Kongresu komunista Jugoslavije, u vremenu kada se temeljito
i brzo mijenja svijet oko nas, kao i odnosi i snaga i njihova opredjeljet^a
u našoj zemiji, moraii bismo ukazivati na put i ponuditi cjelovit koncept
raztješenja svih novih ali i starih probiema koji godinama opterećuju našu
višenacionainu socijaiističku z^ednicu. Radimo to u izvanredno složenom
vremenu dnevnih proti^ena, kada je budućnost ne samo naša nego socija-
iističkog svijeta u mnogo čemu nepredvidiva i neizvjesna. U tome je sva
sioženost posia koga treba da obavimo i odgovomost za odluke koje ćemo
donijeti, i još više za one koje bismo moraii, a ne bismo uspjeli donijeti.
Pluralizam poiitičkih utjec^a na jugosiavensko društvo brzo se kon-
stituiše. Savez komunista napušta svoj monopoiski i državni polož^ u
167
privrednom i političkom sistemu. I pokr^ svega, ost^e činjenica da se na
jugosiavenskom prostoru do sada još nije uspjela stvoriti poiitička organi-
zacija iii savez političkih udruženja - stranaka i ponuditi koncept i pro-
gram jugosiavenskog razvitka i preporoda prihvatijiv od svih iii većeg
broja političkih, društvenih i socijalnih taktora. Usuđujem se reći, da to
neće biti moguće postići ni u dogiednoj budućnosti. Svaki od ponuđenih
aitemativnih programa društveno-pohtički je preuzak, nacionaino netrpe-
ijiv iii potpuno isključiv prema dmgima da bi mogao biti prihvaćen kao
z^edničM program.
Neodiučnost unutar SKJ da se i u ovom vremenu trke za u^ecaj na
dmštvene i pohhčke promjene u Jugosiaviji daije odriče dogmi i zabluda
dovodi ga u poiož^ da prihvaća ono i onohko što više ne može iztjeći.
Spomenuti ću samo stav o višepartijskom sistemu. Redovno poslije pora-
za donose se neprovjerene i nepromišijene odluke. Nije manje štetno, u
kr^qem i opasno, prihvatiti izmiješane i kontraverzne stavove i prividno
qešavati otvorene probleme, a ostavljati prostor idejno-pohtički dijame-
tralno suprotstavijenim koncepcijama unutar isotg SK. Takvo stanje ima-
mo sada u konceptima SK Siovenije, Hrvatske i Srbije. S njima se došio
na Kongres, a koliko mogu vidjeti s njima će se i vrahti s Kongresa. Lič-
no mislim da je u takvom sluč^u, kada se i poshje dugo vremena i mno-
štva pokuš^a da se dođe do suglasnosh ne uspijeva, ispravnije konshtui-
sati različite komunističke i socijalishčke parhje koje bi na putu preporo-
da socijaiizma u piuraiističkoj političkoj atmosferi dokazivale prednosh
jednog ili drugog koncepta.
Shvaćanja, koja se susreću u dijeiovima SK da su pron^ene do kojih
je došio u socijalističkim zemljama režija neprijateija s kapitalishčkog
Zapada da konačno obori i porazi socijalizam mimim putem, bez rata i
opasnosti obostranog uništenja, ne bi mogla izdržati produbljenije i argu-
mentovane analize. Prvo, ne vjerujem da više itko ozbiijan na Zapadu i na
Istoku mish da socijalizam može biti historijski poražen. Bilo je takvih
shvaćanja, a ima ih i danas među n^konzervahvnijim i antikomunishč-
kim krugovima na Zapadu, kao i među nama u Jugoslaviji, i na Istoku, aii
ona ipak ne opre(^eljuju glavni tok događaja. Drugo, socijalizam se ugra-
đuje u društveno-političku strukturu Zapada i izgrađuje socijalna infra-
struktura, tako da ona - i konsenzus o njoj - predstavlja bitan faktor us-
postavijanja Evropske z^ednice. U z^ednički evropski dom, kako ga na-
ziv^u, ako i kada do njega dođe, socijalističke vrijednosti neće unositi sa-
mo istočno-evropske zemije nego i zemlje Zapada. Nameće se i pitanje
revidiranja idejnih stavova prema socijahstičkim i socijaldemokratskim
pokretima i partijama Zapa&, kao jednog od ideoloških netrpeijivosti i
podjela među socijalistima s pretenzijom samo na jednu istinu - našu, ko-

168
munističku. Ne smijemo ni u n^mračnijim trenucima kroz koje proiazi-
mo u ovim teškim vremenima izgubiti iz vida da je socijaiizam historijski
proces i da nije geograiski ograničen....
Evropska z^ednica, kako je poznato, stvara se na zč^edničkoj pri-
vrednoj, monetamoj, demokratskoj, ekološkoj i bezbjedonosnoj osnovi.
Ukijučivanje u t^ezine institucije biti će testirano i podržavano sa svakog
od navedenih podruqa integracije. Time će ona i postati privtačna i nuditi
prosperitet, posebno u utakmici s drugim regionainim centrima, koji se
uspostavljaju u svijetu. Ugrađivai^e naše beztjednosti u zajedničku
evropsku bezbjednost prihvaćeno je potpisivanjem Helsinškog završnog
dokumenta 1975. godine. Predviđat^e, da će pregovori u Beču stići do
pozitivnih rezultata do polovine tekuće godine i da se predviđa potpisiva-
nje sporazuma do kr^a godine upućuje na zaključak, da ima razloga da se
i naš koncept bezbjednosti adaptira novonastalcj vojno-političkoj i bez-
bjedonosnoj situaciji u Evropi. Nova situacija olakšava uslove naše naci-
onalne bezbjednosti, utječe na veličinu, sastav i karakter naših oružanih
snaga, na važeće doktrine upotrebe snaga, a u velikoj nijeri i na koncept
općenarodne odbrane zasnovan prije svega protivu moguće agresije veli-
kih blokovskih oružanih snaga s radikalnim političkim i strategijskim ci-
Ijevima protivu naše zemlje. SKJ bi morao izgraditi stavove o ovim pita-
njima kao što bi ih izgradio na drugim područjima promjena i refbrmi od
sličnog društvenog značaja.
I na kraju, Savez komunista Jugoslavije mora biti u star^u, kao što je
to bio u periodima svojih najkrupnijih dostignuća, izdignuti se iznad svo-
jih užih klasnih i ideoloških interesa (j. isključivo interesaradničke klase i
prihvatiti kao primame, suvremene općeljudske - eivilizacijske ciljeve:
ekonomske, demokratske, humanističke, ekološke, bezbjednosne i druge,
bez kojih ne bi bilo moguće pretendovati na razumijevat^e i širu podršku
masa u složenom društvu kakovo je naše jugoslavensko ili šire, evropsko
u koje se želimo postepeno uključivad.
SKJ nema potrebe da negira sve iza sebe i počne ispočetka kao što
to rade neke socijalističke zemlje istočne Evrope ili kako se nama poku-
šava nametnuti sa strane, posebno desne opozicije i antikomunista, da bi
nam se izgubio svaki trag u stvaranju i izgradnji jugoslavenskog socijali-
stičkog društva, a ostala historijska odgovomost za neuspjehe i lomove
koje doživljava dmštvo".
Izlaganja su bila ograničena na pet minuta, ja sam govorio oko deset
i iznio glavne dijelove, a pisani tekst sam priložio. Neposredno pošto sam
završio, predsjedavajući Komisije za relbrmu SKJ (Kongres je radio u ne-
koliko komisija) kapetan bojnog broda Vukota Popović predsjednik SKJ
u vojno-pomorskoj oblasti poslao je moj tekst diskusije Kadijeviću. Ov:^
169
me poz\^ao i počeo mi postavljati pitanja. Nisam bio spreman raspravljati
na način kako je Kadijević počeo. Upozorio sam ga na ponašanje i tražio
da kaže konkretnb, zašto me pozvao. Spustio je loptu i sve sveo na dva
dijela moga izlagai^a: strani faktor u jugoslavenskoj krizi i poziv na ras-
pravu o konceptu odbr^e u izn:jenjenim okolnostima u zemiji i var^skom
okruženju. Bilo mi je jasno da to nisu glavna pitanja, ali za njih je, po
tunkcionalnoj i potitičkoj odgovomosti u zemlji, na to imao pravo. Kadi-
jevića je Ijutilo da je izlagai^e generala Negovanovića nakon mene na is-
toj kongresnoj komisiji i po istom pitanju - uloga stranih obavješt^nih
službi u razbijaqu Jugoslavije ostaio neuvjerljivo. Negovanović je bio
mjerodavan kao načelnik kontraobavješt^ne službe da iznese meritorne
ocjene JNA i njezinog SK. ^
Ocjena, da je netko dmgi a ne mi - jugoslavenski komunisti kriv za
stanje u vlastitom društvu na čijem smo čelu bili 45 godina biia je besmi-
siica, aii je mogla poslužiti za obračun s ijudima koji drugačije misle.
Međutim, takav sam stav kao i uvijek, ignorirao.
O specijainom ratu s antikomunističkih pozicija, njegovoj širini, du-
goročnosti i razrađenim metodama, između Kadijevića i mene nije biio
razlika.
Nije bilo spomo da koncept odbrane i posebno, doktrine na kojima
su biie organizirane i obučavane omžane snage treba mijenjati. Vrijeme
opasnosti masovne invazije spolja zamijenjeno je unutrašnjim opasnosti-
ma sukoba i rata.
Završio sam s Kadijevićem. Otišao sam bez jasne predstave što još
mogu učiniti da se JNA zaustavi na nizbrdici kojom se kotrija. Kongres i
raspad Partije bila je gotova stvar. SKJ nije bio u stanju da se prestroji na
vrijeme, a sada je propustio i zadnju prihku. Organi države nisu bili spo-
sohni djelpvati bez Partije. Vlada Ante Markovića s reformama koje je
poduzeia imaia je još uvijek šansi. JNA također. Logično se nametao za-
ključak da ta dva segmenta države mor^u raditi usaglašeno. Smetnja je
bio Kadijević i i^egov podređeni polož^ prema Miloševiću. Kadijević ga
je sam odabrao, ništa ga formalno ni stvamo nije ^eralo da ga prihvati.
Kako razmrsiti ov^ čvor? S tim sam pitanjem napustio „Sava centar".
Odgovornost za izbor Kadijevića na čelo Armije u najkritičnijem ča-
su Jugoslavije, teško me pritiskala.

Dolaskom na čelo Vlade Ante Marković se našao pred tri važna pro-
blema: privredna reforma koju bi prihvatila većina u Jugoslaviji, odnosi
170
sa Srbijom i pitar^e po&ške JNA. O ovim se probiemima u Jugoslaviji
znalo dosta i naširoko. Čuo sam ih osobno u Markovićevoj interpretaciji
kada smo se prvi put sreli u njegovom kabinetu, mjesec-dva nakon što je
'89. preuzeo dužnost.
Nas smo se dvojica dobro znali još iz vremena kada je Momaricara-
diia elektromotore za podmomice u tvomici „Rade Končar" čiji je on bio
generaini direktor. Kasnije, s moje iunkcije u Ministarstvu odbrane i rrje-
gove u Predsjedništvu SR Hrvatske usagiašavaii smo stavove o kmpnim
događajima u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Tako smo se u oktobru 1987. bili
dogovorili o zajedničkom nastupu Hrvatske, Stovenije, BiH i JNA u Pred-
sjedništvu CK Jugoslavije i zah^evu da se izvrši ocjena VHI sjednice CK
SK Srbije i dolaska Slobodana Miloševića na čeio Srbije. Biii smo pripremi-
h temeljite procjene stanja u zemlji i imali smo gotovo identične pogiede.
Događaji u 1988. i 1989. godini potvrdili su naša predviđanja, ali su
se odigravali brže i drastičnije su utjecali na jedinstvo zemtje nego što
smo očekivali.
U novim uslovima, kao predsjednik Vlade SFRJ Marković je morao
ponovno procijeniti sve relevantne fiaktore situacije u zemlji i očekivanja
iz inozemstva - politička, financijska, bezbjedonosna. Došao je do vrto
realne i pragmatične osnove. St^ao je objema nogama na zemlji i <^elo-
vao uvjerljivo. Nakon što mi je izložio glavne probleme pred kojima se
nalazi, predložio mi je da se češće susrećemo. Želio je, da mu pomognem
u suradnji s generalom Kadijevićem i JNA. On nije znao za stvami odnos
generala Kadijevića prema meni, a ja ga nisam htio razočarati već na sa-
mom početku. Od suradnje s Armijom ovisilo je savladavanje dmgih
otvorenih problema.
U Vladi se intenzivno radilo na programu refbrmi. Običavao sam
dolaziti k Markoviću u kabinet naveče i tada bih gotovo redovno sretao
prof. dr Bajta, Kim Gligorova i koliko se sjećam prof dr Vojnića... nosio-
ce razrade programa. Bili su uvjereni da je moguće naći z^ednički - ju-
goslavenski model reformi i da će, ukoliko bude dobre volje u republič-
kim mkovodstvima, on biti i ostvaren. Za jugoslavensku višenacionalnu
zajednicu u dubokoj krizi dobro smišijen program ekonomskih refbrmi
bio je uslov da se izvrše i sve dmge promjene: dmštvene, političke, ustav-
ne i da se očuva jugoslavenska zajednica. Postojali su suštinski razlozi da
JNA podrži vla& Ante Markovića i program reformi. Predložio sam
Markoviću da vrlo otvoreno razgovara s Kadijevićem i traži podršku
osnovnim opredjeljet^ima Vlade. Obradovala me je vijest, kada sam ka-
snije čuo, da su kontakti s Armijom bolji, štoviše, da Kadijević pomaže
da se omekša stav Srbije - Miioševića i Jovića. Podrška Kadijevića nije
dugo trajaia. Iz objavljenih zapisa B. Jovića vidi se kako su on i Miloše-
171
vić naizn^enično, aii i zajedno obrađivali Kadijevića, da se ne zanosi An-
tom Markovićem, da Marković radi protiv Srbije i Jugosiavije, da je ame-
rički čovjek koji se samo dobro prikriva i tako redom. Na koncu se, kako
bilježi Jović, „Kadijević dozvao pamcti".
Bez podrške Armije, u novostvorenim okolnostima u zemlji, Vlada
nije mogla uspjeti: suprotstavljale su joj se Srbija i Slovenija. I obratno,
nz podršku Armije Vlada je mogla supstituirati razbijene i onemogućene
druge federalne institucije. Pri tome mislim prs'enstveno na dva predsjed-
ništva, od kojih je Predsjedništvo SFRJ i vrhovni komandant oružanih
snaga. Kadijević, koji je uvijek i za sve tražio pokrice nije pokušao da ga
nađe u Vladi - ako i ne u njezinoj ustavnoj poziciji, a ono svakako u
ugledu koga je uživaia u zemlji i svijetu.
U času kada je suradnja s Kadijevićem zahladila, a zatim došio i do
otvorenih sukoba na sjednicama Vlade, Marković je vjerovao da Kadije-
vić zna za naše susrete i da bi to moglo biti razlogom što su se njihovi
međusobni odnosi pogoršaii. Bio sam sasvim siguran da za to postoje
drugi, mnogo ozbiljniji raziozi, ali sam prepustio Markoviću da to sam
ocijeni. Krajem 1989. godine tjeđe se srećemo, iako su naši međusobni
odnosi ostali nepromijenjeni. U tom vremenu predlaže mi da preuzmem
dužnost predsjednika konzorcijuma za izgradnju jadranskog autoputa -
od granice s Italijom preko Istre, Hrvatskog primotja, Like, Dalmacije,
Hercegovine, Cme Gore i Kosova do Skoplja, odakle bi autoput vodio do
granice Grčke. Frojekat je bio transjugoslavenski uz izrazit interes susjed-
nih zemalja u povezivanju juga Evrope. Nudili su se povoljni krediti za-
padnih susjeda ali i drugih zemalja. Marković je do dolaska na čelo Vlade
vodio projekat, a sada to više nije mogao. Objasnio mi je, da će upravno-
operativne poslove voditi Ante Skataretiko bivši jugoslavenski ambasa-
dor u Italiji, sa svojim uredom uspostavljenim u Zagrebu. Moja bi uloga
bila da animiram republike i da se ishodi suglasnost na projekat. Oko ino-
zemnih kredita vodili bi brigu on, Skataretiko i bankari angažirani na tom
projektu. Smatrao je potrebnim da prvi čovjek projekta mora imati opće-
jugoslavenski ugled. Sa Skataretikom i Ijudima iz tehničke i hnancijske
grupe sreo sam se u Zagrebu i bio sam odlučio prihvatiti ponudu. Na mo-
ju odluku presudno je u^ecala činjenica da je projekat bio općčjugosla-
venski, prometnica koja je povezivala sve republike, još jedna veza cjelovi-
te jugoslavenske in&astrukture. Međutim, događ^i '90-te: razbijanje
SKJ, višes&anački izbori, pronijena karaktera i nosioca vlasti - deklasirali
su ov^ projekat koji više ne bi bio dobio podršku i da nije došlo do rata.
Marković i ja sreli smo se januara '90-te na 14. kongresu SKJ u kri-
tičnim &enucima Kongresa, izmijenili mišljenja i ocjene. Prihvatio je mo-
ju sugestiju da, kao predsjednik Vlade, odmah javno istupi i ohrabri n^ši-
172
ru jugostavensku javnost šokiranu raspadom Partije. On je tada bio jedna
od rijetkih jugosiavenskih poiitičkih ličnosti koja je uživaia nepodijeijene
simpat^e i povjerenje gotovo u cijeloj zemlji. Hegova je i^ava duboko
kosnula lidere čiji su ciljevi biii prekrajanje granica i razbijanje zemlje.
Jović u svojoj kajizi „Posijednji dani SFRJ" za dan 24. januara i990-te
jetko biiježi: „Ante Marković je požurio da izjavi da funkcionisanje Jugo-
siavije ne zavisi od SKJ. Va!j& misii da zavisi od njega samoga".
Nekoiiko važnih događaja dovesti će me u Mižu suradnju s Antom
Markovićem u 1990-oj i 1991-oj godini. Početkom 1990-te bio sam iza-
brah za predsjednika Savjeta Centra za strategijske studije. Vlada, kao
osnivač Centra odobrila je moje imenovanje i program rada koji smo
predložili. Među prioritetnim temama bila je: Stavovi velikih sila, evrop-
skih i susjednih država prema cjelovitosti Jugoslavije. Razrada teme je
obuhvatila evoluciju stavova stranih faktora od 1945 - 1990. i temeljito
razmatr^la njihov u^ecaj na unutrašnje odnose u Jugoslaviji. Istraživanja
su bila završena u m ^u '90-te, a u junu je vođena rasprava na jugoslaven-
skom nivou. Učešće su uzeli odgovarajući instituti i istaknuti pojedinci iz
svih republika, predstavnici spoljnih poslova, narodne odbrane i drugih
or^ana Federacije (dr Ljubivoje Aćimović, prof. dr Anton Bebler, Alek-
sandar Demajo, Zvone Dragan, dr Božidar Frangeš, prof. dr Zdravko
Grebo, dr Živojin Jazić, Cvijeto Job, Miroslav Kreačić, prof dr Lev
Kreft,mr Mario Nobilo, Mirko Ostojić, dr Ranko Petković, dr Vatroslav
Vekarić, mr Vladimir Vereš i drugi). Pokr:q svih razlika u prilazima došli
smo do zajedničkih zaključnih konstatacija koje su kr^em juna '90-te da-
te na korišćenje Predsjedništvu, Vladi, Skupštini, ministarstvima spoljnih
poslova, narodne odbrane i nekim drugim institucijama Federacije. Kao
najvažnijeističuse:
,,Svi relevantni međunarodni faktori zainteresovani su za očuvanje
teritorijalne celovitosti Jugoslavije, s tim što ta zainteresovanost, uslovno
rečeno, ima dva nivoa: jednim generalno, iz različitih razloga, ne odgova-
ra destabilizacija, a pogotovo raspad Jugoslavije, drugima ne odgovara da
do toga dođe u ovom momentu i uz primenu nasilja - što bi bilo gotovo
neizbežno - jer bi to ugrozilo i njihovu stabilnost, ali nisu u principu i
pod drugim okolnostima protiv dezintegracije Jugoslavije.
Međutim, kod većine država i drugih stranih faktora postoji linija
granične tolerancije u odnosu na sukobe u Jugoslaviji, kada bi ta linija bi-
la pređena (daljim zaoštravanjem konflikata u zemlji), ovi bi se strani
faktori (države i njihove grupaeije, odnosno organizacije) počele udalja-
vati od osnovnog proklamovanog principa - zainteresovanosti za celovi-
tost Jugoslavije - i opredeljivati za podršku pojedinih snaga koje će uče-
stvovati u podeli zemlje.
173
Sa tačke gledišta daljeg sprovođer^a spoijne politike Jugoslavije - a
im^ući u vidu ovakav pristup drugih zemalja - od izuzetnog je znač^a
održav^e kredibiiiteta Jugoslavije kao jedinstvenog međunarodnog su-
tjekta, odnosno ograničavai^e - koliko je i ako je to moguće - utic^a
unutrašnjih podeia na spoijnopolitičko delovanje zemije. Pri tome su naj-
bitnija tri momenta: prvo, održati osnovne karakteristike kredibilnog me-
đunarodnog subjekta - glavni ciljevi spoljne pohtike, jedinstvena odbra-
na, z^amčenost hnansijskih i drugih obaveza, ugovora, nadiežnosti i od-
govomosti; drugo, obezbeđivanje podrške za nastavak refbrmi SlV-a,
održavanje koraka u povezivai^u sa zapadnoevropskim integracijama i
dalje sprovođenje ustavno-pravnih promena u oblasti Ijudskih prava, pri-
stupanje odgovarajućim evropskim i univerzalnim instrumentima; treće,
kr^nje promišljen i izbalansiran pristup odnosima sa susedima, posebno
u vezi sa problemom maiqina. Od bitnog je značč^a razdvt^anje proble-
matike manjina od teritorijalnih pitat^a (granica) koje treba smatrati defi-
nitivno rešenim.
Sa tačke gledišta unutrašnjeg razvoja Jugoslavije, neophodno je
sprovesti demokratske političke i ekonontske promene takvog karaktera
kpje bi fbrmiraie stabilnu struktum vlasti nezavisno od promene odnosa
političkih snaga, odnosno utic^a i uioge političkih partija. Razgrađivanje
pohtičkog monopola mora isključiti mogućnost kako pohtičkog ih, još
gore nacionalnog revanšizma, tako i stvaraqe novog monopola sa drugim
ili suprotnim znakom. Drugim rečima, potrebno je kako psihološki, talco i
pravno-pohtički odvojiti postojanje i međunarodni subjektivitet Jugosla-
vije kao države od karaktera unutrašnjih pohtičkih i ekonomskih odnosa,
međupartijskog nadmetanja a posebno izbeći identifikovanje sa jednim
određenim modelom društvenog razvoja čije prevazilažei^e ne treba da
znači dezintegraciju zemlje. Pri tome, svakako, postoji o&eđeni „nivo"
vrednosti koje moraju biti ustavno-pravno utvrđene i poštovane - politič-
ki pluralizam, demokratski izbomi sistem, tržišna ekonomija, Ijudska pra-
va, kao i mehanizam zaštite društva od nacionainih, religioznih i rasnih
isključivosti i ekstremizma.
U ovakvim okvirima treba tražiti i rešenje problema federalnog iii
konfederalnog uređei^a zemije - polazeći od toga da su ppjmovi federa-
cije, konfederacije i suverenitet (poiitički, ekonomski, kuitumo-Jezički)
specifični u svakom pojedinačnom sluč^u i veoma relativizirani u odno-
su na i^ihovo klasično shvatanje. Stoga je moguća specifična fbrma fede-
racije sa nekim - ili sa nizom - konfederativnih eiemenata, pri čemu bi se
društvenim dogovorom deo suvereniteta repubhka preneo na organe sa-
veza. U protivnom, došii bi na dnevni red „scenariji" dezintegracije ze-
mlje. Može se dodati samo da je bilo koji od ovih „scenarija" veoma te-

174
ško ostvarljiv mimim putem, dok bi spektar „nemimog" puta mogao ići
od pojedinačnih sukoba, blokada; iseljavar^a i preseljavat^a do građan-
skog rata. Uz to, ne postoji način na koji bi se zemlja podeiila, a da time
budu zadovoljni svi oni koji bi se založili za podeiu, a da se ne govori o
onim snagama koje se zalažu za celovitost zemije. Sve ove činjenice su
jasne i stranim partnerima koji bi se, ugiavnom, uzdržali od svakog
ozbiljnijeg mešanja ukoiiko bi Jugoslavija sopstvenim snagama bila u sta-
nju da spreči dezintegraciju. Ako do toga ne dođe, n^utic^niji faktori u
međunarodnim odnosima će pokušati da ograniče i izoluju destabilizira-
jući uticaj Jugoslavije na odnose u Evropi, što bi vodiio potiskivanju i
udaljavanju zemije od savremenih civilizacijskih - ekonomskih, tehnolo-
ških i dmgih tokova, dok bi se ppjedini susedi pojaviii sa većim ili ma-
njim pretenzijama i zahtevima. Sve ovo govori o posebnoj istorijskoj od-
govomosti Jugoslavije, a posebno njenih vodećih saveznih i republičkih
poiitičkih kmgova ne samo u odnosu na narode i narodnosti koji žive u
našoj zemiji već i pred međunarodnom javnošću, odnosno pred Evropom
i svetom koji danas doživijav^u niz pozitivnih promena. Jugoslavija mo-
ra izbeći da u okvim ovih promena bude posmatrana kao anahronizam i
destabilizirajući faktor.
U razmatranju odgovora koje bi Jugosiavija kao siožena država tre-
baio da nađe u pogledu svog budućeg ustrojstva moraio bi se poći od či-
njenice da dominantni procesi u međunarodnoj z^ednici giedani u svojpj
ukupnosti, evoluir^u u pravcima koji bi mogli biti povoljni za unutrašnju
konsolidaciju jugosiavenskog dmštva i za uobiičavanje reaine osnove br-
žeg iziaska iz ustavne, poiitičke i ekonomske krize u kpjoj se ono naiazi.
Međunarodno okmženje današnje Jugosiavije nije, kao što je to mogao
biti siučaj u ranijim periodima njene posieratne istorije, ograničavajući či-
niiac efikasnijem traženju novih fleksibiinijih, bržih i smeiijih puteva iz-
iaska iz krize, na temeijima pristupa izgrađenog na uvažavanju reainih in-
teresa svih naših naroda i narodnosti, a u interesu Jugosiav^e kao ceiine i
jedinstvenog subjekta međunarodnih odnosa. Procesi u savremenom sve-
tu u periodu preiaska u XXI vek, posmatrani u svom sintetskom izrazu,
pokazuju da se uobličava takav raspored snaga i takva siika sveta koji ni-
su nesppjivi sa još punijom vaiorizacijom autentičnih civiiizacijskih vred-
nosti i bitnih interesa svih naroda i manjina u Jugoslaviji, u okvirima raci-
onaino postavljene modeme i funkcionaine savezne države. Razloge za
ohrabrujuće perspektive kpje je u dosadašnjem reiativno kratkom periodu
pmžio program Saveznog izvršnog veća treba tražiti upravo na uvažava-
nju naznačene čit^enice."
Više konsenzusa o Jugosiaviji nije biio moguće postići ni na tpj aka-
demskoj ravni. Značajno je, da je data široka podrška kako očuvanju cje-

i 75
lovitosti zemlje, tako i programu reformi na kojima je radila vlada Ante
Markovića. Pada u oči, da je miješanje SAD-a bilo viđeno u ograničenim
okvirima. Događaji u Jugoslaviji i evropska anemičncst izmijenili su
američko angažiranje u regionu i u Evropi. Slijedeći predmet moje surad-
nje s Antom Markovićem biio je uvođenje u funkciju novog općejugosla-
venskog TV programa - JUTEL. Raspadom starog općejugoslavenskog
TV sistema i njegovom podjelom na republičke i pokrajinske centre uz
već ranije izdijeijenu štampu, Vlada je ostala bez mogućnosti da se di-
rektno obrati svima u zemlji, iznese svoje stavove i odluke, podastre in-
formacije, traži podršku - jednom riječju, da neposredno komunicira sa
svim građanima Jugoslavije. Vlada je biia dovedena u poziciju da njezine
informacije repubiičke cenzure propuštaju kroz svoje nacionaino sito, da-
ju iii ne daju u programima svojih televizija ovisno o stavu koje zauzme re-
pubiičko rukovodstvo. Borba za i protiv Jugosiavije u zadnje dvije godine
njezinog postojar^a preiamaia se vrio neposredno preko VJade. Cilj nacio-
nainih vođa u repubiikama bio je onemogućiti refbrme. U tome nije bilo
raziike radi ii se o starim - socijaiističkim ili novim - demokratskim snaga-
ma. Izuzmemo ii JNA, reforme koje je poduzimaia viada Ante Markovića
ostaie su jedino vezivno tkivo jugosiavenskog društva, u tqih je polagana
nada i na njima je zajednička država uživala evropsku i svjetsku podmku.
TV program JUTEL tehnički se nije mogao oprenuti bez pompći
J^^A. Nebojša-Bata Tomašević bio je postavljen za direktora JUTEL-a i
Marković ga je uputio na mene da mu pomognem, jer je vojska biia odbi-
ia direktne pokuš^je iz Vlade. Biio im je rečeno da JNA nema takvih
sredstava. Dobro sam znao da ova sredstva postoje. Nabaviii smo ih da bi
se obezbjediii ako bi stacionami TV centri u siučaju rata biii razbijeni iii
na drugi način onemogućeni. Nakon nekoliko razgovora s generaiom
Markom Negovanovićem tada pomoćnikom ministra za poiitičko-pravne
posiove, ov^ se složio da kompletira jedan TV sistem s pred^nicima i
dade na korišćenje JUTEU-u, te da im se pomogne u dobijanju frekvenci-
je. Bojao se o tome odmah obavijestiti generaia Kadijevića budući da je
ovaj bio uvjeren da je JUTEL u stranpj siužbi. Na Negovanovića je n^u-
bjedijivije djaiovao argument da će uspostavijen sistem JUTEL-a biti od
nezamjenijive koristi ukoliko bi se, u određenom času, JNA moraia izrav-
no obratiti građanima Jugoslavije. Preko repubiičkih TV centara to bi se
mogio uraditi tek pošto bi ih JNA preuzeia, a to bi mogio biti prekasno.
Tako je JUTEL započeo, a poznato je što se sve s njim događaio tokom
rušenja zemije. JNA je dobiia natrag svoja sredstva, aii više ni njoj nisu
biia potrebna.
Drugi događ^ je s kraja juna '9i-e. Siovenija je donijeia sve odluke
za otcjepijei^e od Jugosiavije i na kraju je preuzeta carinsku siužbu, na-

i76
pala pogranične jedinice JNA i uspostavila kontroiu jugosiavenske držav-
ne granice. Postavilo se pitanje, da !i će JNA itervenirati i braniti integri-
tet zemlje kako joj Ustav SFRJ nalaže. Za većinu staqešina JNA nije po-
stojala nikakva dilema. Di!eme nije bi!o ni među vodećim generaiima Mi-
nistarstva odbrane i Generaištaba. Znao sam raspoioženja i o tome sam
razgovarao s Kadijevićem i njegovim prvim potčinjenim generaiima. Ka-
dijeviću kao i uvijek, nedost^aio je pokriće - Predsjedništvo SFRJ nije
tunkeioniraio, čekao se izbor Mesića, a ustavne zamjene u komandovanju
omžanim snagama nije bi!o. Ostaio je na Kadijeviću, da se kao nače!nik
Štaba Vrhovne komande odiuči i on se našao na mukama.
24. juna i^utra iznenada me je posjetio Miian Pavić bivši predsjed-
nik Privredne komore SFRJ, zr^ednički znanac Ante Markovića i moj.
Osjećao sam da u razgovoru oko!iša, konačno sam ipak shvatio pitanje:
da !i bi Armija bi!a spremna z^edno sa SlV-om nastupiti u Sioveniji?
Poruka je mogla biti samo Markovićeva što mi je Pavić i potvrdio. Bez
okiijevanja prihvatio sam posredovanje i otišao Kadijeviću. Iz!ožio sam
mu poruku i prediožio da akcije u Sioveniji usagiasi sa SJV-om, a on i
Marković da se prethodno o svemu dogovore. Kadijević se nekoiiko puta
vraćao na pitanje pouzdanosti suradnje s Markovićem u teškom trenutku
pred kojim se našia zemtja. Zanimaio ga je moje mišijenje čime se ruko-
vodi Marković: odbranom granica i cjeiovitosti SFRJ i!i ličnim nameta-
njem zemiji radi sprovođenja tuđih - zapadnih interesa, a otcjepijei^e S!o-
venije je dobar povod za to. Bi!o mi je poznato nepovjerenje između Ka-
dijevića i Markovića, a!i tada još nisam znao da Kadijević ne postavija sa-
mo vlastita pitanja i raščišćava jedino svoje diieme u vezi sa Slovenijom.
Razlozi za zajedničku akciju SlV-a i JNA bili su više nego jasni.
SIV svojim ustavnim ovlašćenjima nije mogao razriješiti problem držav-
ne granice. JNA je to i mogla i moraia. A!i Kadijević nije bio spreman
preuzeti odgovomost. Samostaina i odlučna akcija u Sioveniji nalagaia bi
da se na isti način tješavaju i drugi otvoreni kapitaini problemi u cijetoj
zemlji i jednako postupa prema svima. U junu !991. on je bio daieko od
toga. S druge strane, nije se skrštenih mku moglo giedati kako se razbija
zemija i mijenjaju granice. Preostala je dakle jedina altemativa - zajed-
nička akcija SlV-a i JNA. Imata je sve uslove za uspjeh i bila bi prihva-
ćena kao legalna. Kadijević je prihvatio moja uvjeravanja, da je najmar^i
rizik ako u Sloveniji nastupe zajedno. Još u mom prisustvu nazvao je te!e-
fonom Markovića i dogovoriii su sastanak. Činiio mi se da je Kadijeviću
naš razgovor donio i iično oiakšanje - nije više bio sam.
Sijedećeg dana, 25.06.1991. Slovenija i Hrvatska su na svojim n^-
višim organima usvojile akta o proglašavanju samostainosti i izdvajanju
iz SRJ. Istog dana, 25. juna 1991. g. sastaje se Skupština SFRJ i zauzima

177
stav, da se odbacuje legitimnost donijetih akata Skupštine Slovenije o ot-
cjepljenju, a Viadi i svim službenim jugosiavenskim organima, ukijučivo
i JNA i državnu bezbjednost, naloženo je ,,da neprekidno poduzimaju ko-
rakč i mjere koje su nametnute jednostranim aktima radi sprečavanja iz-
mjene jugosiavenskih granica". SIV je 26. juna ocijenio da su odluke Sio-
venije i Hrvatske o osamostaljenju neiegalne. Izdata je naredba o zabrani
uspostavljanja graničnih prijelaza unutar područja SFRJ, a SSUP i JNA
su ovlašćeni da uklone ove prijelaze i uspostave kontrolu nad državnim
granicama SFRJ koje su zaposjeii slovenski granični organi.
O vojnoj akciji u Sloveniji govorit ću posebno. Ovdje, samo o njezi-
noj ocjeni koju je dao Ante Marković poslije prvih neuspjeha JNA. Izja-
vio je, da je JNA prešla svoja ovlašćenja i da nije znao da će upotrebiti si-
lu. Ni jedno ni drugo nije bilo tačno. Kada se upotrebljava armija onda se
isključivo misli na silu, bilo da se sila neposredno ispoljava ili da se silom
prijeti, a silom se prijeti da bi se ona upotrebila. JNA je na putu k granič-
nim prijelazima bila izazvana na upotrebu sile - oru^a. Ovu činjenicu ni-
tko nije mogao osporiti u Sloveniji, Jugoslaviji, Evropi i svijetu. Nije mi
poznato zašto se Ante Marković upetljao s nesuvislom i^avom, jer time
nije uspio skinuti odgovomost sa sebe i SlV-a, a ne znam ni zašto bi to
trebao. Armiju je, svakako, definitivno izazvao protivu sebe. Pripisuje mu
se da je Armiji bilo zabrat^eno otvarati vatm, pa se čak tvrdi da nije poni-
jela municiju na izvršavanje zadataka. Uvjeren sam, da Ante Marković s
promašajima Armije nema nikakve veze. To je već bio zanatski dio posla
izveden na način da bi se postidjeli i zastavnici.
Danas znamo što se u to vrijeme odigravalo iza scene. O tome nas
podrobno infbrmira B. Jović u već spomenutoj knjizi. Kadijević mi o tome
u našim tadašnjiih razgovorima nije se usudio progovoriti ni jednu riječ.
Iz zapisa Borisava Jovića proizilazi:
- da su on i Milošević bili protiv angažiranja JNA za odbranu
državne granice SFRJ na sjeverozapadnom dijelu zemlje - u
Sloveniji i Hrcatskoj;
- da su buduće graniee Jugoslavije označili na zapadnoj etnič-
koj granici Srba i Hrvatskoj;
- da su od JNA tražih da se povuče na te granice Mz MC/enM, ako
to ne učini, da će Srbija fbmurati svoje omžane snage i organi-
zirati svoju odbranu, a JNA prepustiti svojpj sudbini.
Prijetnja ucjenom nije bila samo piazna puška. Tome u prilog išao je
ustav Republike Srbije usvojen 28. septembra 1990. g. dok još postoji
SFRJ, njezine omžane snage i sistem komandovanja njima. Ustavom je
utvrđeno da pred^ednik Republike,jukovodi omžanim snagama u mim i
r ^ ; naređt^e opštu i delimičnu mobilizaciju..." realna prepreka, da se
178
ustavna odredba može ostvaiiti biio je postojanje JNA i neizvjesnost nje-
zinog ponašanja. Pošlije neuspjeha u Sioveniji stekii su se uvjeti da se i
posijednja prepreka ukloni. Milošević i Jović pojačaii su pritisak na ruko-
vodstvo Armije. Odlazak autobusnih konvoja s majkama iz Srbije u Sio-
veniju i Hrvatsku da pronađu svoje sinove i postave komandama JNA za-
htjeve, da im se djeca vrate kućama, jer „Srbija nije u ratu", bio j$ u istom
kontekstu. Mase žena dnevno su opsjedaie Generaištab s istim zah^evi-
ma. Za rukovodstvo JNA zakijučak je morao biti sasvim jasan. Ona je na
svoj ustavni zadatak u Sloveniju krenula po svojoj odiuci. Sugiasnost
SlV-a nije davala legitimitet, budući da SIV nije imao pravo odluke o
upotrebi oružanih snaga. U Sloveniji je naišia na masovni oružani otpor, a
u Srbiji na politički otpor, psihološku i morainu destrukciju kolektiva
svojih jedinica. Otvorio se problem opstanka države SFRJ i JNA, kao nje-
zine oružane sile. Država nije imala rukovodstva. U vrijeme oružanih su-
koba u Sloveniji, Predsjedništvo SFRJ nije postojalo. JNA se našla pred
odlukom da preuzme odgovornost za zemiju u svoje ruke. Na tom putu
kao prvo, trebalo je izvesti protuudar u Sloveniji. Ovaj je protuudar bio
pripremljen, a od njega se odustalo bez ikakvih međunarodno-pravnih,
političkih i vojnih razloga. Pohtički - Evropska zajednica na Brionima
početkom jula '91-e prihvaća pravo SFRJ da uspostavi kontrolu svoje dr-
žavne granice; vojno - uspjeh bi bio motiviran i zagarantiran općim ras-
položenjem u Armiji, da se spere Ijaga doživljena u akciji kr^em juna,
povrati ugled u narodu i samopouzdat^e u vlasdtim redovima bez čega
Armija nije mogla preuzeti odgovomost za očuvanje zemlje. Rukovod-
stvo Armije sasvim neočekivano odlučilo se za povlačettje iz Slovenije.
Lično sam o tome doznao preko Adio-vijesti. Bio sam prisutan pred dvi-
je večeri u Generalštabu kada je izdato nateđenje komandantima zdrt^e-
nih sastava JNA za operaciju uspostavljat^a kohtrole državnih granica
S ^ J [u Sloveniji. Operacija je trebala započeti upravo onog jutra kada je
objavljena odluka o povlačenju. Prije nego je donijeta odluka o budućno-
sti Jugoslavije, povlačenje iz Slovenije bila je tragična greška. JNA je po-
pustila pod pritiscima i propustila još jednu, možda i zadt^u priliku da tok
kaotičnih događt^a stavi pod svoju kontrolu. Nitko ne može sa stopostot-
nom sigumošću tvrditi da bi jula '91-e Artnija uspjela. Ali, bila je to zad-
nja prilika kada je JNA još uvijek mogla spriječiti razbijatije zemlje, a na-
rode poštediti tragičnog međusobnog rata i svih neposrednih i dugoročnih
posljedica po njih, region i Evropu. Časno i razutnno bi bilo da je JNA
makar pokušala, izgubiti se nije moglo više od onoga što je izgubljeno.
Raspoloženje n^većeg broja statješina u Artniji išlo je u prilog odlučnog
nastupa. Za rtjih su, uz sve državne i političke mzloge, postojali i njihovi
neposredni, intimni - odbrana dostojanstva i n^dubljih patriotskih osje-
ćanja, izd^a zakletve, odgovomost za razbijatqe zetn^e.
179
7J. j?nv/ačif opĆM

Devedesete godine, kada su procesi cijepanja Jugosiavije uiazili u


svoju završnu fazu, sa svih strana stizali su emisari, davali savjete, preno-
siii nečije poruke, pozivali na razgovore, pa čak i prijetih.
Aprila '90-te, točnije 26. aprila punih pet sati slušao sam preporuke
Borisa Vukobrata, viasnika naAne kompanije iz Pariza. Vukobrata sam
upoznao osamdesetih godina kada sam preuzeo dužnost ministra odbrane.
Prepotučio mi ga je dr Tode Ćuruvija tada pred^ednik Savjeta za zaštitu
ustavnog poretka SR Hrvatske. Ćuruviji je bilo staio da Vukobrat uloži
novae u rekonstrukeiju boinice u Kninu u koju je utagala i Armija, pa mu
je htio učiniti uslugu da ga poveže s Armijom. Dao nam je infbrmacije o
Vukobratu kao uspješnom biznismenu, koji je pbsao započeo s ruskom
naAom, a sada je več visoko kotirao kod Franeuza, nosio jedno iii dva od-
likovanja Legije časti. Sreo sam se s njime nekoUko puta raznim povodi-
ma, siušao ocjene s veiike evropske poHtičke i poslovne scene aii ne ma-
t^e, njegova mišijer^a o tekućcj situaciji u Jugoslaviji gr^e je često bora-
vio. Imao je stočnu farmu u Konaviima, kod Dubrovnika. Redovitije se
Vukobrat susretao i vodio razgovore s generahma iz službe beztjednosti
- generalom Grubišićem, admiralom Brovetom, povremeno s pukovni-
kom Damjanovićem.
Vukobratu je bilo stalo do razgovora kojega smo vodili u Opatijj
26-og aprila '90-te. Vidjelo se to po učinjenim pripremama, podacima i
ocjenama kojima se služio i jasnim preporukama koje je prenosio Armiji.
Na početku razgovora pokušao sam raščistiti čije poruke nam prenosi, pa
sam spomenuo predsje&ika Miterana i Aancuske socijahste, što je Vuko-
brat prokomentirao s potcjenjivanjem - da Miteranu i socijalistima ne bi
trebalo davati previše značaja u Jugoslaviji. S druge strane, ijegovi napa-
di na vladu Ante Markovića nisu ulazili u kontekst da su poruke američ-
ke, jer su Amerikanci podržavali Markovića. Spominjao je predsjednika
Francuske akademije nauka, bivšeg šefa francuske obavješt^ne službe (u
vnjeme kada je Buš bio predsjednik CIA), Šaban del Masa, Delora, Džo-
zefa Kenedija sina pokojnog Roberta Kenedija s kojim je u poslovnim
odnosima, Švicarca dr Koppa (ili Kroppa?) predsjednika švicarskih ban-
kara. Tvrdio je, da mu se preko Valense i predsjednika Francuske akade-
mije otvara kanal do Papo, a preko mladog Kenedija do Buša. Očekuje,
da će uskoro komunicirati s Papom (nije mi bilo jasno o čemu), a s Bu-
šom 0 Jugosiaviji kada to bude potrebno. Stvorio sam utisak da se hvali i
ističe svoju moguću ulogu u raztješavanju juggslavenske krize, ali isto ta-
ko je bilo izvjesno, da nam se preko Vukpbrata poručuje, ah nikako da
precizno utvrdim - tko?
180 '
O Anti Markoviću i n^eratna SlV-a dao je ocjenu, da nas Marković
manipulita, da od tnjera SlV-a nema ništa i da će se to pokazati u drugoj
poiovini godine te da ćemo doživjeti još goru situaciju od one kada smo
ušii u tzv. novi program. Skidat^e „četiri nuie" ocijenio je kao tehničku
operaciju koju nam je „prodao" čovjek s iskustvom iz Južne Amerike. A
Bolivija ili Kolumbija i socijalistička Jugoslavija ni po čemu nisu slične,
struktura privrede i uzroci inSacija su sasvim raziičiti. Iznio je još mnogo
„argumenata" kojima se obarao na vladu Ante Markovića.
Središr^e pitar^e Armiji je biio zašto se ne odreče Saveza komunista
Jugoslavije i komunizma, kada su ga se svi na Istoku i u Jugoslaviji odre-
kli i kada je komunizam propala stvar. U ovom dijelu lako je bilo prepo-
znati opću poruku SAD i Zapada i antikomunističku strategiju dominant-
nu tih godina. Za Armiju je tvrdio da se angažira u dnevnom političkom
životu i kompromitira, a trebalo bi da je izvan toga i da čuva integritet Ju-
goslavije.
Odbacio sam Vukobratovu tezu da se Armija povuče s političke sce-
ne i u kasamama čeka kraj Jugosiavije. Bilo je posve jasno, da osim Ar-
mije u zem^i nema institucije koja se može s uspjehom založiti za očuva-
r^e države. SIV je to mogao samo (^elomično - dok tuje došlo do sukoba
među republikama, a u samom vrhu države između SlV-a i Predqedni-
štva. Rekao sam Vukobratu da poruči „svojima" da je političko angažira-
nje Armije u raziješerqu jugoslavenske krize dio njezinog zadatka odbra-
ne Jugoslavije, a on^ drugi - vojni, da joj ost^e kao zaditje sredstvo i
nećerno se libiti da ga iskoristimo kada dođe trenutak. Još sam mu rekao
da prenese, da antikomunistička eulbrija u Jugoslaviji vodi do pred^e
vlasti kr^nje desnim, nacionalističkim snagama i da uspostavljar^e desne
diktature nije promocija demokracije nego isključivo obararije komuni-
zma bez ikakovih demokratskih pomaka, da vodi cijepanju Jugoslavije i
građanskom ratu.
U ničemu se nismo složili, pa ni od mojih poruka nisam ništa očeki-
vao. Dogovorio sam se s generalom Kadijevićem da Vukobrata primi ad-
miral Brovet. Ovaj mi je nekoliko dana kasnije prenio da ga je primio i
vrlo striktno mu rekao koje poruke da prenese „svojima" i da tim poruka-
ma ništa ne dodaje niti oduzima.
Vukobratova posjeta bila je povod da sam u prvom susretu s Kadije-
vićem predložio da Francuzima, Englezima i Rusima direktno, bez po-
srednika, izložim o naše stavove.
Kr^em_aprila '90-te na sastanku kod generala Kadijevića procije-
njena je situacija u zemlji i dogovoreno, da general Adžić, prema ranijem
dogovoru s kolegom iz Francuske, otputuje u Pariz, iznese naše viđenje

181
situacije i ukaže na n^ere koje ćemo poduzeti, budemo ii primorani. Mar-
šaiuJazovu u SSSR-u iziožio bi admiral Brovet, a ja u Veiikoj Britaniji,
koristeći se pozivom koji mi je uputio Kraijevski institut za odbrambene
studije u Londonu.
Početkom juia '90-te admirai Brovet je referirao o putu u Moskvu i
razgovorima koje je vodio s maršaiom Jazovom. Jazov, da je sugiasan s
našom procjenom situacije u Jugosiaviji, a sam da je iznio procjenu stanja
u SSSR-u. Za SAD je rekao, da u SSSR-u i Jugostaviji radi na rušenju
kako države, tako i komunizma. Oni, da ne mogu ništa učiniti kako bi za-
ustavili SAD da Jugoslaviju ostave na miru. Nezadovoijan je vanjskom
politikom SSSR-a, na Kongresu su isturiii Komandanta vojnog okruga
Ural da napadne politiku Gorbačova i generai je bio primljen s apiauzom.
Posebne poruke od Jazova nije bilo,-a Kadijević je očekivao.
General Adžić je o posjeti načelniku Generaištaba Francuske rekao
samo toliko, da ga je ovaj pažljivo saslušao i da će prenijeti dalje, te da će
vojnog izaslanika u Beogradu smijeniti, jer bitno drugačije izvještava o
stanju u Jugoslaviji. ^
Za Veliku Britaniju je rečeno da je gđa Tačer pokazala interes da se
stanje u Jugoslaviji iznese u Kraljevskorn institutu. U infbrmaciji naše
Ambasade u Londonu navedeno je također i da je Tačerova za obaranje
komunizma, ali budući se plaši ujedinjene Njemačke daje podršku cjelo-
vitosti Jugoslavije.
Svoje sam izlaganje u Londonu održao krt^em novembra. Prijem na
koji je ono naišlo u ^uditorijumu Kraljevskog instituta i za okruglim sto-
lom, održanim slijedećeg dana s uglednirn predstavnicima Ministarstva
vacjskih poslova, Ministarstva odbrane, visokim vojnim i pohtičkim
fimkcionerima Velike Britanije angažiranim u Jugoslaviji u II svjetskom
ratu i s drugim kompetentnim iunkcionerima britanske prijestonice, bio je
iznad očekivat^a. Izražen je visok stepen razumijevatrja i uvažavat^a ar-
gumenata iznijetih u prilog očuvanju Jugoslavije.
Jedan od sudionika okruglog stola iz Ministarstva odbrane podsjetio
je rta moje razgovore s ministrom odbrane Jangerom 1985. godine za vri-
jeme poqete naše vojne delegacije oružanim snagama Velike Britanije i
upoređivao ih je s onim što sam sada iznio. Našao je kontinuitet i jednaku
neposrednost u iznošetrju problema, kcji su se onda nazirali, a danas te-
ško opterećuju Jugoslaviju. Već tada, 1985. godine želio sam skrenuti pa-
žnju na ozbiljne unutrašt^e sukobe, tješerrja koja tražimo i upozoriti da bi
nerazumno bilo ponašatrje velikih sila ako bi nam pokušale nametati is-
hod, nikome ne bi bilo od koristi, a Jugoslaviju, kao višenacionalnu za-
jednicu, ugrozilo bi i ona ne bi ostala mima. Isti dan poslije razgovora s
Jangerom tmao sam susret s nrinistrom spoljnih poslova g. Wau-om, pro-
182
dubili smo ocjene za koje je bio veoma zainteresiran da ih čuje, a zatim je
izložio njihove poglede od značaja za Jugoslaviju. Sutradan, izvan proto-
kola, na njegovu inicijativu imao sam susret s lordom Karingtonom tada
generalnim sekretarom NATO-a. Bio je neposredan i rekao, da je čuo za
razgovore s ministrima i da želi da neposredno razmijenimo mišljer^a.
Proveli smo dva sata u razgovoru o razhčitim pitanjima bezbjednosti u
Evropi, i u tom svijetlu, o p^)lož^u Jugoslavije. Ostavio je utisak da mu je
veoma stalo do.pbpuštanja u Evropi, nije pripadao jastrebovima koji bi da
Istok bace na koljena. Vrlo jasan stav je izložio o opasnosti mijenjat^a
granica bilo vanjskom silom ili unutrašnjim sukobima, pri čemu je spo-
menuo SSSR, nije Jugoslaviju, mada je bez sumnje mislio na nas i uputio
poruku podrške. Na kr^u je izrazio želju da posjeti Jugoslaviju, ali da zna
da to nije moguće dok je generalni sekretar. Lord Karington je došao u
Jugoslaviju kada se privodilo kraju njezino rušenje. Založio se, da se Ju-
goslavija očuva, ali je sve bilo prekasno, snage razaranja bile su otišle
predaleko, a velike sile nisu imale hrabrosti da zaustave Njemačku i preu-
zmu odgovomost.
Ali da se vratim mojem nastupu u Londonu u novembm '90-te, od-
jeku i posljedicama. Nakon izlaganja u Kraljevskom institutu, prisutnima
u diskusiji nije promaklo omalovažavanje i cinizam, kada je bilo riječi o
jedinstvu Jugoslavije, našeg zemljaka Krste Cvijića, jednog od urednika
,,Independent''-a, Uz njega, pojavio se u „Financial Times"-u od 24. no-
vembra '90-te članak Antoni Robinsona pod naslovom „Jugoslavenske
oružane snage spremne da intervenišu" i uznemirili javno mnjerrje u Hr-
vatskoj i Sloveniji, i samo nešto manje u drugim republikama. Nisam u
Londonu prijetio oružanim snagama nikome, pa ni Hrvatskoj i Sloveniji,
ali sam otvoreno izrazio strah od tragičnih posljedica koje su se na žalost
godinu dana kasnije dogodile.
U julu '90-te posjetio me čovjek iz samog vrha Službe bezbjednosti
Hrvatske, smijenjen dolaskom HDZ-a na vlast, ali još uvijek dobro oba-
viješten o događajima u krugu Tuđmana i HDZ-a u Zagrebu. Tuđman i
Boljkovac zadržali su u službi bezbjednosti kadrove koji su pripadali ško-
li Steve Krajačića a ovi su, kao uvijek, radili na više razboja pa su davali
informacije i smijenjenim kolegama. Među mnogim informacijama nala-
zila se i jedna, da je general iz vrha JNA u Beogradu, nakon pobjede
HDZ-a na izborima, boravio u Zagrebu i posjetio predsjednika reformira-
nih komunista Hrvatske Ivicu Račana. Bilo je riječi o JNA. Račan je pi-
tao, da li Armija sprema udar i preuzimanje vlasti u Hrvatskoj? Stavio je
do znanja generalu, da će se zajedno s Tuđmanom boriti za suverenitet
Hrvatske, protiv eventualnih pokuš^a Armije. Moj se sugovomik trudio i
meni dati do znanja da će uz HDZ sve najjače stranke opozicije, među

183
njima i bivši komunisti, boriti se za nezavisnost i suverenitet Hrvatske.
Znao sam da u to vrijeme nije bilo aktualnih planova JNA, da se obraču-
nava s HDZ-om u Hrvatskoj i da je tobožnji (ili stvami) razgovor s gene-
raiom JNA u Zagrebu bio povod da nam pomče svoju odiučnost, da brane
već dostignuto u Hrvatskoj i da udmženi idu kr^njem cilju.
U Zagrebu su pratiii moje aktivnosti u Hrvatskoj i one u JNA u Beo-
gradu, pa sam kr^em septembra '90-te primio pomku ,,s najvišeg rrtje-
sta", da se ne igram vatrom i ne uvlačim Amuju da vraća zauvijek izgu-
bijeno u Hrvatskoj. Moj poznanik jedva je smogao snage da pročita što
mu je rečeno, a kada sam ga obvezao da prenese jednako drzak odgovor
gospodi ,,s najvišeg mjesta" zakiinjao me da ga ne dovodim u neprijatan
poiož^ pred visokim dužnosnicima Hrvatske.
Hrvoje Šarinić, šef kabineta predsjednika Tuđmana, šalje mi 31. ok-
tobra '90-te telegram na adresu u Opatiji slijedećeg sadrž^a: ,,U nemo-
gućnosti da telefbnski stupim u vezu s Vama, čast mi je priopćiti Vam da
predsjednik Republike Hrvatske dr Frarqo Tuđman želi obaviti razgovor s
Vama, pa Vas molim da se hitno javite na telefbn 041-443-244 radi do-
govora o terminu. Sa štovanjem Hrvoje Šarinić šef kabineta, Zagreb,
3 l.hstopada 1990. „Bio sam u Beogradu i telegram mi nisu mogli uručiti,
pa su uputili urgenciju preko Republičkog štaba TO Hrvatske: ,,U nemo-
gućnosti da obavim razgovor i stupim u kontakt s admiralom flote B. Ma-
mulom voljan sam ga primiti. Tudjman F." U međuvremenu stigao je u
Generalštab i Šarinićev telegram, stvarao se utisak o žurbi, ali mi nije bilo
jasno 0 čemu se radilo. Nisam imao nikakvu namjeru voditi razgovore s
Tuđmanom, a ako je netko iz Armije trebao, onda su tu bili njezini zvanični
predstavnici. S obzirom da je u Tuđmanovom teiegramu stajalo da me je
voljan primiti tražio sam od naČelnika Kadijevićevog kabineta pukovnika
Vuka Obradovića, da odgovori predsjedniku Tuđmanu, da ja nisam tražio
prijem. Tuđmanova reakcija bila je buma, ali je u javnost izbiia tek posli-
je sjednice vlade 25. januara 1991. g. kojoj je on lično predsjedavao.
Na dnevnom redu vlade bila je odluka Predsjedništva SFRJ o razo-
ružat^u paravojnih fbrmacija u Hrvatskoj posiije otvorenog ilegalnog
uvoza oru^a iz Mađarske. Z. Stanivuković dopisnik iz Zagreba izvještava
0 toj sjednici: „Zbog n^novijeg saopćenja Saveznog sekretarijata za na-
rodnu odbranu u Zagrebu je juče hitno sazvana sjednica Viade Hrvatske.
Sjednicu je, pozivajući se na svoja ustavna ovlašćenja, otvorio predsjed-
nik Repubhke Hrvatske dr Franjo Tuđman... Pre&jednik Tuđman je
ocijenio da se radi o vanrednom stanju i da posljednje saopštenje Save-
znog sekretarijata za narodnu odbranu ugrožava suverenitet i slobodu Hr-
vatske... Prema saznanjima predsjednika Tuđmana, u Hrvatskoj je već
fbrmiran i vojno-civilni štab, a na njegovo bi čelo trebalo da stane gene-
184
ral Branko Mamula kojeg je predsjednik Republike Hrvatske za tu pritiku
prozvao jugoslavenskim Jaruzelskim".
Dva dana kasnije javlja se osobni savjetnik predsjednika Repubiike
Hrvatske dr Slaven Letica u intervjuu „Slobodnoj Daimaciji". J\fa jedno
pitanje novinara, Letica odgovara: „Jedino što je danas nemoguće zami-
siiti to je naš Jaruzelski". „Govorite o Branku Mamuii" - pita novinar.
,,Da, iako sam ja tog Mamulu n^avio prije tri n^eseca, iako je to jučer
Tuđman n^avio preko televizije, iako ja znam za takove Mamuiipe ambi-
cije. To su ambicije svih fizički niskih ijudi, koji im^u veiike apetite, a
uz to su i vehki hohštapleri"...
Stalni dopisnik „Vjesnika" iz Bona u brpju od 4. iebruara 1991. g.
piše: ,,U subotnjem broju Frarddurte Allgemaine Zeitunga Viktor Meier,
koji ovdje ima image jednog od n^upućenijih i nt^meritomijih tumača
naših prilika objavijuje članak na dva stupca (gotovo preko cijele druge
stranice) i to pod krajnje intrigantnim naslovom - ,,U Beogradu vide ad-
m ira la M a m u iu k a o n o v o g T ita."
General Martin Špegeij u intervjuu „Slobodnoj Dalmaciji" od 11. fe-
bruara '91-e ne ostavlja nikakve sumnje i tvrdi: „Mamula hoće zamijeniti
Tita". Na pitanje novinara, on konstatira: ,,To nije mišljenje, to je činjeni-
ca". Špegeljev intervju se štampa preko cijele stranice, a pomenuta se
tvrdnja štampa u samom naslovu n^krupnijim blok slovima.
Čemu tolika žurba Tuđmana kr^em oktobra '90-te da se sastanemo
i široki napad štampe i masmedija kr^em januara i početkom februara
'91. godine. Povod je mogao biti samo jedan. U oktobru je počela akcija
ilegalnog uvoza oruqa iz Mađarske pod operativnim rukovodstvom dvo-
jice ključnih ministara - Špegelja i Boljkovca (uvezeno je 60.000 auto-
matskih pušaka ,dcalašnjikov" i 7.000 automata za specijalce); 25-og ja-
nuara '91. donijeta je odluka o razoružanju stranačke paravojske HDZ-a.
Tuđman je htio n^prije razgovorima izraziti dobru volju za suradnju s
Armijom, a kada je sve otkriveno i osuđeno u Jugoslaviji i dijelu svjetske
javnosti, kao obično, izgubio je nerve i histerično ukazivao na opasnosti
koje prijete Hrvatskoj i drugima u Jugoslaviji od vojnog udara i ,Jugosla-
venskog Jaruzelskog". Tuđman nije samo sipao prašinu u oči svijetu i
vlastitom građanstvu. On i t^egovi n^bliži suradnici bili su u januatu '91.
uplašeni u tolikpj nqeri da su pripremali bijeg iz zemlje.
Krtjem 1990. godine, na ponovljenu molbu, primio sam u Zagrebu
Marka Strunju iz Trsta člana rukovodstva Socijalističke partije Italije i
delegata u Evropskom parlamentu u Strazburu s porukom, da se JNA di-
rektno angažira u cdbrani jedinstva Jugoslavije. Obrazložerrje za inter-
venciju talijanskih socijahsta bilo je, da Italija strahuje od cijepanja Jugo-
slavije i svih posljedica na granicanta i u međudržavnim odnosima dviju
185
zemalja. Razlog što su mene izabraH za sugovomika navodno je bilo mo-
je poznanstvo sa Strunjom iz vremena kada sam bio komandant u Puii i
što sam sada aktivno angažiran u obnovi SKJ, fbrmiranju Saveza komuni-
sta - Pokreta za Jugoslaviju. Strunje se nisam sjećao iz Puie, tiiti sam
imao informacije o njegovoj ulozi u Socijalističkoj partiji Italije i Evrop-
skom parlamentu, osim papira koje mi je sam stavio na uvid. Nisam pri-
hvatio otvorene razgovore, saslušao sam ga i preporučio mu da italijan-
skom ministru vanjskih posiova socijaiisti Đani de Mikelisu prepomči
odlučnije angažiranje za očuvanje Jugoslavije, posebno u Sloveniji i Hr-
vatskoj s čijim rukovodstvom se de Mikelis češće sast^e, a JNA će brani-
ti teritorijalni integritet Jugoslavije jer joj je to ustavna obaveza.
Strunje je posredovanje pokušao obnoviti u Ijeto '91., nakon Slove-
nije. Poslao mi je teiegram da se dogovorio sa Stipom Mesićem da se sa-
stanemo u Trstu u što skorije vrijeme, jer događaji u Hrvatskoj kreću opa-
snim tokom. Pozivu se nisam odazvao, bilo je smiješno da Mesić, koji je
preuzeo dužnost predsjednika Predsjedništva SFRJ u Beogradu i umiro-
vijeni admiral također u Beogradu idu u Trst na razgovore o jugosiaven-
skim problemima. Ni u Beogradu ni bih prihvatio razgovor s Mesićem, da
me pozvao (a pozivao je i sastajao se s desetak generala iz Hrvatske sa
stanom u Beogradu). Bio sam protivan, da se Mesića - čije je zaiaganje
za razbijanje Jugosiavije činilo njegov osnovni poiitički image - izabire
za njezinog predsjednika. Smatrao sam to sumanutom idejom. Nisam se
slagao s Kadijevićem i Adžićem da se donese takva odiuka radi mira u
kući i da bi se izbjegao pritisak međunarodne zajednice. Pritiscima svjet-
skih faktora nikad neće biti kr^a ako uoče da mi ne znamo što hoćemo, a
nama se s.Mesićem i drugim iskrsiim problemima upravo to događalo.
Nešto kasnije susreo sam se s Berislavom Badurinom bivšim gene-
ralnim sekretarom predsjednika Tita. Do susreta je došlo na Badurinovo
insistriranje u službenom stanu u uiici Svetozara Markovića u Beogradu,
gdje sam sa suprugom Zlatom bio sinješten nakon napuštar^a svog doma
u Opatiji. Ziata je Badurinu poznavala još iz NOB-e, oboje su Dalmatin-
ci, osuđivala je njegovo „mijenjanje šinjela" i protiviia se da ga primimo.
Badurina je pak, zazirao od susreta u kancelarijama u Ministarstvu ili Ge-
neralštabu, pa smo se, konačno, ipak dogovorih za razgovor u ulici S. Mar-
kovića. Došao je uzbuđen što nije nimalo odgovaralo rtjegovoj iičnosti. Na-
protiv, uvijek ležeran, šarmantan i rječit. Sada je bio drugačiji. Očito nije
došao samo da nas vidi i pozdravi. Počeo je opravdavanjem za posredo-
v^nje rekavši, da on pozn^e Tuđmana i Ankicu još iz vremena Tuđmano-
vog službovanja u JNA u Beogradu, da su bili i ostaii prijatelji neovisno
od puteva kojima ih je život vodio (Badurina u samom vrhu države uz Ti-
ta, a Tuđman u zatvoru te iste države), da su ga lukovodili principijelni

186
raztozi prijateijstva dviju porodica koji su iznad političke kor^unkture
jednog i drugog. Nama je to sada prvi put rekao i doiio ulje na vatru, pa je
naš razgovor brzo za^TŠio. Pokušao me je uvjeriti da griješim što ne pri-
hvaćam razgovor s Tuđmanom i što zatvaram vrata, jer nije sve onako ka-
ko ja mogu pročitati u štampi iii u infbrmaeijama KOS-a; na Tuđmana se
može utjecati i i^emu -Badurini - to uspijeva; Tuđman je uz sve, partizan
i antitašista; otvoren razgovor može štošta amortizirati u zaoštrenim od-
nosima između Vlade Hrvatske, Tuđmana i JNA. Odbacio sam svaki susret
s Tuđmanom, a ostavio Badurini da se sam ponaša po vlastitpj savjesti.
Što se mene tiče - rekao sam - ne mogu i nemam pravo voditi razgovore i
posredovati s čovjekom, koji oružanom pobunom ruši z^edničku državu
čiji sam ja oficir s najvišim rangom i koji sam, u toj državi, vršio n^više
vojne dužnosti, sve dok se dotični ne odrekne nasilja i ne prihvati dijaiog.
A tada mu neće trebati moje posredovanje, moći će to obaviti neposredno
sa zvaničnim perdstavnicima Armije i države. Rastajući se s Badurinom re-
kao sam mu, da sam spreman saslušati konkretne inicijative i prenijeti ih
armijskom rukovodstvu i da jedino u tom smislu, vrata nisu zatvorena. Pod-
sjećam, da je to vrijeme teškog položaja JNA u Hrvatskoj (Vukovar, Du-
brovnik, Varaždin, Kariovac, Split - Lora). Armija je stajala pred diiemom i
bez odluke: odlučna opća vojna operacija ili poviačenje iz Hrvatske.
Susret s Badurinom obnovljen je na Ijeto '92. kada je doputovao u
Beograd radi definitivnog preseljenja u Zagreb. Imao je navodno neke
prijedloge, pa se htio posavjetovati sa mnom, prije nego ih iznese drugoj
strani. Nikakvih konkretnih prijedloga nije bilo, a kako nikakvih odnosa s
rukovodstvom nove države - Srbije i SRJ nisam imao ne bi ih bio mogao
preuzeti i da ih je biio. Badurina mi je ponovio da griješim i podučio me,
da kruti stav u visokoj pohtici nikuda ne vodi.
Iz vrha vlasti Hrvatske slaie su se i neke druge poruke sve do povla-
čenja JNA iz Hrvatske, a poslije toga za posredovanjem u srpsko-hrvat-
skom sukobu u što se nisam želio miješati, tim prije što nisam imao nika-
kvih objektivnih usiova utjecati na ishod.
Iz tog vremena spomenuti ću „Otvoreno pismo Titovim generahma"
upućeno 3.!0.'91. iz Centralnog odbora Socijal-demokratskog saveza Ma-
kedonije na a&esu Štaba Vrhovne komande JNA u Beogradu, komandan-
tu Treće vojne oblasti JNA - Skopje i generalima u penziji: Petru Grača-
ninu, Stevanu Mirkoviću i meni - Branku Mamu!a. Bivši komunisti pro-
ziv^u genera!e za neustavno ponašanje; povlačer^e iz Slovenije po osno-
vu srpsko-slovenskog dogovora i napuštanje ideje o Jugoslaviji; samo-
voljno ponašaqe JNA u Sloveniji, Hrvatskpj i sve više u Makedoniji i Bo-
sni i Hercegovini; JNA je pod političkom kontrolom Srbije; Predsjedni-
štvo SFRJ blokirano je i to se svugdje u svijetu naziva vojnim udarom; ge-

!87
neraH se nisu ogiasili na stavove Narodne skupštine Srbije o veiikoj Srbiji
i srpskoj hegemoniji u Jugoslaviji, a ogiasiii su se svaki put i arbitrirati u
Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, BiH i tako redom... Na kr^u pisma mo-
le, da se JNA ne miješa u referendumsko i^ašnjavat^e građana u Make-
doniji ,,za sopstvenata idnina i idninata na Jugosiavija" koje je u toku. Nas
generale mole, da ne ispoijavamo previše „zagriženosti i dobronanrjemosti"
u !ješavanju njihovih probiema, kao što smo to do tada činili u Jugoslaviji.
I ovo „otvoreno pismo" ex-komunista Makedonije generalima, je-
dan je u nizu dokaza da su cijepanje Jugosiavije iniciraii komunisti i da su
podržah nacionahste u realizaciji piana. Poslije i8. oktobra i99i. kada je
u Hagu sahrat^ena Jugoslavija bi!o je samo pitanje vremena kada će se
JNA povući iz Makedonije i drugih repubiika, i pretpostavljeno bi!o ka-
kovo miješanje u makedonsku pohtičku scenu bi!o je bespredmetno.
U kontekstu pokušaja da se utječe na Armiju zasiužuju pažt^u stavo-
vi američkog ambasadora u Beogradu Cimermana. Bez namjere da u!a-
zim u ulogu Cimermana u razbijat^u Jugosiavije (o kojoj sam čuo i!i pro-
čitao mnoge kontraverze), iznijet ću dva siučaja koja upućuju da tijegova
uloga zaslužuje da se otjektivno rasvijetli jer je u jednom ili drugom pra-
cvu - razbijaqe ili očuvanje Jugosiavije - bi!a vr!o ve!ika: predstavijao je
najmoćniju svjetsku si!u u vrijeme krize i nestanka Jugoslavije.
Prvi je sluč^ iz razgovora s bivšim direktorom JUTEL-a Nebojšom
- Batom Tomašević početkom '96. u Beogradu. Tomašević mi je prigo-
vorio, da se nisam distancirao od Siobodana Miloševića*, da sam bio u
SK-PJ s njegovom suprugom Mirom Marković i da nisam utjecao na
JNA da izvrši vojni udar. Pokušao me podsjetiti na naš razgovor u prolje-
će 1991. kada je dolazio k meni zbog raznih tehničkih problema JUTEL-a.
Takav jedan razgovor smo, navodno, imali u aprilu '91-e za vrijeme ,,sa-
mita šestorice" u Ohridu i on mi je dao do znanja da je prije nekoliko da-

O mojim odnosima prema i s Miioševićem dovoijno je rečeno u ovoj knjizi. Prvi


koncept knjige sam napisao tokom ]992. pod istim nasiovom „Siučaj Jugosiavija" i )993.
godine ponudio ga trojici izdavača u Londonu. Namjera mi je biia, da ponudim široj svjet-
skoj javnosti viđenje događaja u Jugosiaviji i oko nje, s jedne od važnih osmatračnica na
kojoj sam proveo desetak godina pred sam njezin kr^ i da pokušam objektivizirati jedno-
strane oejene koje su vodiie jugosiavenske narode u sve duMju i civiiizacijsku provaiiju.
U tekstu sam bio iziožio sve retevantne infbrmacije, ocjene događaja i ličnosti zaktjučno s
] 992. godinom, pa prema tome i Miioševića na isti način na koji to činim i sada. Tomaše-
vić mi je trebao pomoči oko izdavanja knjige. Bio je na če)u izdavačkog odbora kuće Sot-
heby's u Londonu, pa sam mu poslao rukopis s molbom da ga pročita, sugerira doradu i
način konačne redakcije za štampu. Tomašević mi je odgovorio !2. juna '93. i naveo. da su
izdavači rukopis odtožiti, trenutno na Jugosiaviju ne že!e trošiti novac - boje se da brz tok
događaja ne učini knjigu neaktuainom, prediaže mi da nastavim rad na knjizi i da obnovi-
mo razgovore s izdavačima: že!i da dobijemo dobrog i poznatog izdavača. 2^što se Toma-
šević tri godine nije javijao i otkuda mu naknadna pamet poznato je, vjerujem, samo njemu.
!88
na bio s Cimermanom i da ovaj očekuje da JNA poduzme korake i zau-
stavi raspad Jugoslavije. A on - Tomašević - da mi je sugerirao da JNA
treba uhapsiti šestoricu u Ohridu i preuzeti vlast u zemlji. Očekivao je -
kaže - da ću shvatiti čija je poruka, međutim, očito je da ja to nisam i ni-
šta se nije dogodilo. Ne sjećam se takvog razgovora, sumnjam da bih pro-
pustio da ispitam barem vjerodostojnost poruke, utoliko više što je ona
odgovarala konceptu kojega sam cijelo vrijeme i sam zastupao u čemu
me je podrška SAD ili barem gledanje kroz prste moglo samo ohrabriti,
štoviše i samog Kadijevića čiji je skepticizam u takove korake Armije do-
bro poznat. Osim toga, pozivanje na Cimermana bilo je u Armiji u to vri-
jeme veoma sumnjivo i kontiaproduktivno, a to je Tomašević vrlo dobro
znao. Da je američki ambasa&r htio podstaknuti JNA na preuzimanje
vlasti, našao bi načina da to učini na uvjerljiv način u neposrednom kon-
taktu, a ne preko Tomaševića čije je ime u Armiji bilo dubiozno, što ame-
ričkom ambasadoru nije bilo nepoznato. K tome, da bi se izvršio vojni
udar na svaku, pogotovu sumnjivu, inicijativu čista je besmislica jer rizič-
nost i zamka, osobito ako bi se fiksiralo vrijeme i mjesto, ne bi nikog ra-
zumnog pokrenulo na akciju vojske od najvećeg značaja.
Drugi slučaj je tvrdnja poznatog profespra iz Zagreba, da ga je pro-
Ijeća '91. pozvao ambasador Cimerman na razgovor i preporučio mu, da
Generalštabu JNA prenese poruku da poduzme akciju i zaustavi krizu i
raspad Jugoslavije. Profesor je to navodno učinio i prenio Generalštabu -
kome lično, nije precizirao. Ne mogu komentirati, ali tvrdnju cijer^enog
profesora sam osobno čuo u društvu našeg z^edničkog prijatelja počet-
kom 1997, a opći dignitet ličnosti je nesunn^iv.
Spomenuo sam samo nekoliko n^karakterističnijih intervencija na
ponašanje Armije. Iz inozemstva ih je bilo i mnogo više, a iz zemlje su
stizale svakodnevno. Građani su tražili odlučno angažiranje Armije u od-
brani državnog integriteta i cjelovitosti Jugoslavije. Masovno razočarani
kada Armija to nije učinila, nisu jpj oprostili. Našim prijateljima i objek-
tivnim pohtičarima i državnicima u svijetu ostalo je jednako nejasno za-
što Armija nije intervenirala i događ^e uzela pod kontrolu dok se ne iz-
nađu pohtička rješenja budućnosti zemlje. S tog stanovišta, njezina histo-
rijska odgovomost za tragičnu sudbinu zemlje ne može biti sporna.

74. PokMJo/ &[vezo/w Ao/nMni^ta - Po^otoFM zo .A/gos/av7/M


- /V^ 77\Szro^/M7/K^o///o///

Pokuš^ obnove Saveza komunista Jugoslavije nakon raspada na 14.


kongresu u januam dehnitivno je propao u septembm 1990-e kada je
189
„Ivanovićev odbor" zaključio da većina nacionalnih - republičkih partija
bivših komunista ne želi obnovu. One su se već bile transformirale u raz-
ličite partije lijeve provinijencije, utjecaj ograničile na matične repubiike,
koje su se brzo kretale k samostalnim i suverenim državama. Ni u jednoj
od tih partija nije više postojala onjentacija za zajedničku državnost.
Iz ove činjenice mogu se izvući najmanje tri zaključka. Prvo, da su
komunisti prihvatili cijepanje Jugoslavije pri j e nego su o tome odlučile
institucije zajedničke države i date suglasnosti međunarodne zajednice.
Drugo, oni su zajedno s nacionalističkim i partijama desnice radili na us-
postavljanju suverenih nacionalnih država dok je još postojala zajednička
država. Treće, prepustili su JNA i njezinoj organizaciji komunista da sa-
ma izvršava ustavne obaveze i brani suverenitet i integritet SFRJ.
Organizacija komunista u JNA nije se mogla održati. Već davno pri-
je ovih doga&ja, po mišljenju mnogih vodećih Ijudi u Armiji, pa i moje-
ga, ona je bila izgubila svaki smisao. Problem depolitizacije Armije nije
bio složen u odnosu na raspuštanje organizacija SKJ u JNA, nego u ličnoj
opredijeljenosti značajnog broja komunista - vojnih starješina da ostanu
komunisti i pripadaju komunističkoj organizaciji. Njihovo svrstavanje u
nacionalne partije nije bilo moguće jer one više nisu priznavale z^ednič-
ku državu kojoj su ovi, kao vojne starješine, služili. Zasebna organizacija
komunista vojnih starješina bila je besmislena kada ne postoji jugosiaven-
ska organizacija komunista. Što se tiče pitanja depolitizacije vcjske kao do-
stignuća demokratske i multipartijske parlamentame države izložio sam
svpje mišljerrje. Takve vojske nema i neće je biti dok postoji država kao po-
srednik različitih društvenih interesa i vojska, kao njen irrstrumenat sile.
Organiziraiqe komunista - vojnih starješina nije bio takav problem
da bi samo zbog njega trebalo organizirati posebnu jugoslavensku komu-
nističku orgatrizaeiju. Cilj s kojim se prišlo fbrmiranju SK -PJ bio je
mnogo širi. Prvobitno je on bio zamišljen kao Pokret za Jugoslaviju, neka
vrst narodnog &onta s vodećom ulogom komunista. Polazilo se od pret-
postavke, da će JNA odlučno ići svcjim putem izvršavarrja svpjih ustav-
nih obaveza. Bilo je sasvim izvjesno, da će se odlučid na preuzimanje
vlasti u zemlji, jer su sve institucije države, posebno Predsjedništvo SFRJ
kao Vrhovna konaanda oružatrih snaga, bile pred kolapsom. Armiji je tre-
bala široka narodna podrška. Ona je potencijalno i postpjala, trebalo ju je
organizirati, usn^eravati i voditi. S takvom generalnom zamisli započeli
smo u oktobru 1990. u Topčideru. Na prijedlog rukovodećeg tima Armije
bio sam izabran na čelo Inicijativnog odbora. Osmišljavao sam Pokret pod
stresovima bumih događanja i pron^ena. Nanrjeravao sam, da se uključe
partije lijeve orijentacije, ptyenstveno bivši komunisti, neovisno o translbr-
macijama, iztnjenama naziva, pa čak i programa. Uvjet je bio da su i na-

190
dalje jugoslavenske orijentacije, a obiik z^edničke države za kpji su se za-
[agaii nije bio primaran. I^ih smo požnavaii i ako se s iqima dogpvorimo
oko zajedničkog programa nastavit ćemo razgovore s partijama koje su
nastajaie, istaknutim inteiektuaicima i javnim radnicima, ijudima s ugie-
dom u svpjoj sredini spremnima da se zaiože za J u g o s l a v i j u . Bilo je
to vrijeme antikomunističkog trijumfa, nacionalističkog naieta i revanša,
pa je zalaganje za socijaiističku Jugoslaviju izgledalo beznadežno, štovi-
še, sramno. Nekoiiko ugiednih ijudi iz proš!og saveznog i repubhčkih ru-
kovodstava odustali su neusuđujući se još jedanput izložiti javnom žigo-
sanju. Bivše komunističke partije su se preispitivaie iii giatko odbiie. Sve
je zavisilo da !i su bile za Jugoslaviju ili suverenu nacionalnu državu^Vo-
đeni su razgovori s bivšim makedonskim komunistima Petra Goševa. Od-
biii su. Kada sam htio obnoviti razgovor, odgovorih su me admiral Božo
Grubišić razočaran prvim susretom u Skopiju i generai Kadijević. Važna
okoinost da sam odustao bi!a je da su se iz Makedonije ukijučih u SK -
PJ grupa istaknutih inteiektuaiaca - takuitetskih proJesora srednje genera-
cije. Oni su okupili u organizacije SK - PJ u svim eentrima Makedonije
brojne predstavnike generacije stasaie u vremenu nacionaine emancipaci-
je kada je visoko vrednovana Komunistička partija Jugoslavije i Tito.
Na sastanak u Beogradu, u Topčider doiazio je Nijaz Duraković
predsjednik komunista Bosne i Hercegovine. Piihvatio je, da u rukovod-
stvo ŠK-PJ uđu Brigić, Berberović i Vuković. Ovog zadnjeg vii^eio se
kao mogućeg predsjednika SK - PJ. Uoči osnivačke skupštine, nenadano
ih je povukao i napao SK-PJ. Iz Bosne i Hercegovine un^esto ovih uklju-
čilo se nekoliko vrsnih ličposti, intelektualaca različitih generacija iz sva
tri naroda, predanih Jugoslavena, brojni komunisti razočarani Durakovi-
ćevom partijom i njenom nemoći pred nacionahstičkim razbijanjem Bo-
sne i Jugoslavije.
Momir Bulatović je redovito dolazio na pripremne sastanke u Topči-
der, a zatim uključivao predstavnike partije komunista Cme Gore u ruko-
vodeća tijela SK - PJ. Nije poviačio oštru hniju razgraničenja između
svoje Demokratske partije socijalista - DPS, kako su se kasnije preime-
novali cmogorski komunisti, i SK - PJ u Cmoj Gori.
Nagovještavao je, u početku, čak i moguće ujedinjavanje u jednu or-
ganizaciju. Iz Socijalističke partije Srbije - SPS-a nitko nije dolazio pa
sastanke u Topčider, pa ni kasnije kada' se SK-PJ uselila u zgradu na
Ušću, gdje je biio i rukovodstvo SPS-a. Nisu odbijali suradiiju, ali je nisu
ni nudili. Kao partija na vlasti, ostavljali su sebi siobodu da surađuju sa
SK-PJ na Ijevici ili sa Srpskom radikalnom strankom - SRS Vojislava
Šešeija na krajnjoj desnici, kako im i kada treba. U vrijeme o kojemu go-
vorim, niti se Milošević osobno, niti preko svoje supruge dr Mire Marko-

191
vić, miješao u SK - PJ. Objektivno, to mu tada nije ni trebalo. Bio mu je
dovbJjan utjecaj na vrh Armije od čijeg je ponašat^a u mnogo čemu ovi-
silo^i ponašai^e SK-PJ. Uiazak Mire Marković u SK-PJ nije bio bučan,
prije bih rekao da se prikrala na vrhovima prstiju. Sumr^am, da je to brač-
ni par ispianirao, kako to danas izgleda. Nismo se poznavali, pa je to vaij-
da bio raziog što mi je priiaziia s respektom. h^ezin utjec^ na odluke SK
- PJ tih je mjeseci bio jednak kao i svakog dntgog člana rukovodstva, pa i
mat^i. Biia je istinski zaokupljena Jugoslavijom, socijalizmom kao svjet-
skim procesom i kataklizmom koja ga je zadesila u srednjoj i istočnoj
Evropi. Prema događajima u Srbiji, Sioveniji ili Hrvatskoj odnosiia se
jednako kritički, nacionaiizam joj je bio stran. Srbe u Hrvatskoj, metode
borbe za odbranu nacionalne autonomije strogo je ocjettjivala, posebno je
osuđivata njihovu generalnu politiku & nema više z^edničkog života s
Hrvatima. Njeni će se stavovi mijet^ati u godinama koje su dolazile. Po-
stupno, ona je preuzeia vodeću ulogu u SK - PJ, a preko supruga postala
veoma utjec^na u SPS-u. Postaia je netoierantna prema suprotnim mi-
šljenjima, a protivnike je nemilosrdno čistiia. Liderske ambicije dovele su
je do zamagljenih i nejasnih poiitičkih konstrukcija kakav je JUL.
Dao sam nešto maio više prostora ocjeni dr Mire Marković jer je iz-
van svake sumnje da bračni par Miiošević - Marković vlada Srbijom, a
Mira Marković upravo je preko SK - PJ stigia na otvorenu poiitičku po-
zomicu Srbije.
S Račanovom refbrmiranom organizacijom u Hrvatskoj nismo vodi-
li razgovore. Nije se imalo o čefmu razgovarati, sve sam već bio prečistio
u našem međusobnom susretu u februaru iii se ra2jasnilo samo po sebi
poslije HDZ-ovske pobjede na izborima i Račanove i Tomčeve kolabora-
cije s HDZ. Organizacija SK - PJ u Hrvatskoj okupila je znač^an broj
komunista i antifašista Hrvata i Srba. Pojaviia se još uvijek pravovremeno
da pruži šansu Ijudima koji se nisu mirili s povratkom fašističke vlasti iz
1941. i s razbijanjem Jugoslavije u kojoj su svi iole dalekovidniji i Hrvati
i Srbi vidjeli jedino moguću zaštitu i budućnost. Ipak, veliki broj Ijudi se
dvoumio. Nije bilo u pitanju njihovo političko opredjeljenje već jasno sa-
znanje o koga se, i do koje crte, upire SK - PJ. Upravo u tom smislu ka-
rakterističan je sluč^ Pavla Gažija. Bio je jedan iz tzv. „topčiderske gru-
pe". Pavle je bio za odbranu Jugoslavije i zato je i došao na Topčider. Ali
Gaži je i mudar čovjek i vrlo dobro je uočio da će opstanak te partije ovi-
siti o ponašanju JNA: da li će ona htjeti i moći odbraniti Jugoslaviju. To
me je otvoreno i pitao. Moj odgovor, da je to preusko shvaćanje S K - PJ i
da še Jugoslavija može odbraniti na mnogo široj osnovi, nije ga zadovo-
Ijio. Shvatio sam da ne može rizikirati sukob s HDZ-om i Tuđmanom, a
da za jedinu stvamu snagu nije siguran da li će ili neće izvršiti svoju ulo-

192
gu odbrane zemlje. Bio je to raziog što nije htio prihvatiti izbor za pred-
sjednika Koordinacionog odbora S K - PJ za Hrvatsku, januara 1991. Oti-
šao je i zašutio. Nazovimo to kako hoćemo, ali pouka je jasna - da se JNA
čvrsto odlučila za svoju ustavnu obavezu da brani teritorijalni integritet i
ustavni poredak države čija je ona bila oružana sila, s njom i trjezinom
podrškom bili bi se najvećim dijelom našli i jugoslavenski narodi uključi-
vo i Hrvatsku i $loveniju, gdje su separatistički pokreti bili.otišli n^dalje
i bili neposredno podržavani iz inozemstva. Rat se približavao, u Hrvat-
sku se već uvozilo naoružatije na desetke hiljada. Dileme nije moglo biti.
S Cirilom Ribičičem i slovenskim komunistitna o Jugoslaviji se nije
imalo što razgovarati. Oni su svoj stav zauzeli na 14. kongtesu S ^ i
mnogo ranije, a u međuvremenu ništa se na slovenskoj ni na jugoslaven-
skoj sceni nije promijenilo. Slovenija je bila sve bliže otcjepljenju, a to su
komunisti podržavali jednako kao i sve druge partije u Sloveniji.
Komunisti - statješine u JNA dvoutnili su se, da li da se uključe u
SK-PJ. Nešto preko 50% odlučilo se produžiti svoje partijsko (^elovanje
u ŠK - PJ. Hrvata i Slovenaca bilo je u nešto manjem postotku, Srba,
Muslimana i Crnogoraca više. Sve je ovisilo od nacionalnog odnosa pre-
ma Jugoslaviji, pa ni s njima - vojnim statješinama nije moglo biti bitno
drugačije.
Na osnivačkom kongresu u decetiibru '90-te početna idqa o Pokretu
za Jugoslaviju našla se u drugom planu, u prvi plan je izbila organizacija
Saveza komunista. Veliki broj jugoslavenskih komunista nije prihvaćao
programe i političke akcije preobraženih nacionalnih organizacija komu-
nista i zahtjevi, da se obnovi SK Jugoslavije dolazili su sa svih strana. Po-
kret za Jugoslaviju ostao je njihovo političko opre^eljenje, ali utopljen u
SK - PJ nije bio funkcionalan za šire okupljat^e drugih jugoslavenskih i
antifašističkih snaga čije političko opredjeljenje nije bilo komunističko.
Kada su se o^orili sukobi u Hrvatskoj neposredno se nametnuo problem
šireg okupljai^a antifašista. Obnovijena je ideja o Narodnom &ontu i pri-
stupa se njegovom organiziranju.
Narodni front je bio različito prihvaćen ovisno o političkoj opciji za-
uzetoj u pojedinom nacionalnom rukovodstvu. U Sloveniji su u Ijeto
1991. progonili svaku ideju jugoslavenstva i i^ezine nosioce. U Hrvat-
skoj, Tuđman i HDZ nisujdezvolili registraciju SK - PJ i fbrmiranje Na-
rodnog fronta, progonili su i terorizirali članove, izvodili pred sud i osuđi-
vali na dugogodišnje robije. U Republici Srpskoj Krajini SDS, njegova
tajna policija i oružane formacije ponašale su se na isti način, samo pod-
muklije o čemu svjedoči ubistvo iz zasjede Dmitra Obradovića predsjed-
nika Skupštine općine Vrginmost, predsjednika Regionalnog odbora S K -
PJ za Kordun i potpredsjednika Republičkog odbora za Hrvatsku. Ljeti

193
1991. g. u Lici su ubijeni rukovodeći članovi SK - PJ: Mišo Kuprešanin,
Goran Dmitrović i Dane Uzelac.
Najdalje se s Frontom otišlo u Bosni i Hercegovini. Do polovine
augusta '91. organizacije su bile uspostavljene u Sarajevu i regionalnim cen-
trima, a počelo se s organiziranjem po općinama. Duraković s bivšim komu-
nistima bio je protivan, organizirao je Patriotski front i nije prihvaćao su-
radnju. U Crnoj Gori nisu prihvatili Front pod izgovorom, da imaju širo-
lcu socijal-demokratsku stranku Crne Gore čija je pobjeda na decembarskim
izborima '90-te bila izrazita. Stav Srbije je bio također negativan. Bojali
su se da se u Frontu ne oblikuje nova vlast. Ali, ako oružje bude tješavalo
sudbinu Jugoslavije - rekli su - onda će Front biti okosnica nove vlasti.
Iz Makedonije su tražili, da se umjesto Fronta formira Vlada narod-
nog spasa Jugoslavije.
Front, dakle, nigdje nije bio prihvaćen kao masovna organizacija ko-
ja bi okupiia narode u otporu rušenja Jugoslavije. N^više je zaživio i po-
čeo utjecati na događaje u Bosni. ^
Sa Slovenijom je bilo gotovo. Događaji u Hrvatskoj tekli su vrlo br-
zo i organizacioni procesi i političko okupljanje je zakasnilo. Rat između
Hrvata i Srba bio je uzeo maha, masovno su padale žrtve, počela etnička
čišćenja, strah i mržnja obuzeli su svijest i na jednoj i na drugoj strani.
U septembru 1991. godine sudbinu Jugoslavije preuzela je tješavati
EZ. U oktobru je u Hagu privhaćena pot^ela SFRJ i počeo proces prizna-
vanja Slovenije i Hrvatske. Vensov plan za Hrvatsku stupio je na snagu
početkom januara 1992. godine. Uz Tuđmana, potpisali su ga i Milošević
i Kadijević. JNA se povukla iz Hrvatske, a uvedene su mirovne snage UN
da štite ratom zahvaćene zone. SK - PJ i Narodni &ont našli su se pred
odlukom priznati cijepat^e Jugoslavije i otcjepljenje Hrvatske i Slovenije
ili im se suprotstaviti. Postavilo se pitanje kako se suprotstaviti: verbalno
ili djelatno - politički ili oružanom borbom? SK - PJ i Front ostali su
usamljeni. b^ihova oružana snaga nije bio nitko drugi nego JNA kojoj je
trebalo stvoriti politički legitimitet u odbrani Jugoslavije. A ona je napu-
štala Sioveniju i Hrvatsku po dogovoru s UN. Plavi šljemovi su se pripre-
mah da stignu u Hrvatsku. Organizirati i voditi partizanski rat u tim okol-
nostima i bez JNA bilo je bez ikakvih izgleda.
Na tom n^estu, i pred takovim odlukama, slomili su se SK - PJ i
Narodni &ont. To je bilo definitivno. Sve dalje što se događalo sa SK - PJ
izvan je osnovne ideje njezinog nastanka u jesen '90-te. Nespremnost ru-
kovodstva JNA da preuzme u svoje ruke odgovomost u čitavoj zemlji bio je
jasan pokazatelj, da je bitka za Jugoslaviju nepovratno izgubljena.

194
IV
NACIONALIZAM N A OTVORENOJ SCENI
- RAT U JUGOSLAVIJI

XI kongres SK Hrvatske u decembru 1989. godine iznenadio je sve,


osim projektante prevrata izvedenog uoči samog Kongresa na sjednici
Predsjedništva CK SKH. Nacionalistički prodor otpočeo je znatno ranije.
Pred jugoslavensku javnost izbio je na jednoj od sjednica CK SKJ krajem
'89-te u izlaganju člana CK SKH Celestina Sardelića. Na XI kongresu ru-
kovodstvo Saveza komunista Hrvatske svojim je odlukama c/e pre-
dalo vlast nacionalistima. Pokušaji otpora bili su ugušeni. Vodeći komu-
nisti srijaju pravo u naručje agresivnog hrvatskog nacionalizma. U godi-
nama koje su slijedile oni će surađivati s nacionalistima i bi'ti im glavni
saveznik i oslonac.
Posiije poraza u Karađorđevu 1971. godine, dugo prikrivani hrvatski
nacionalizam obnovljen je konačno u programu HDZ, stranke na čelu s dr
Franjom Tuđmanom.
Konstituiranje HDZ-a održano je 24. i 25. februara 1990. u repre-
zentativnoj koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Poruke su
bile zastrašujuće: granice Hrvatske na Drini, NDH je bila obnova hrvat-
ske državnosti i želja Hrvata, nacistička Njemačka izvršila je odmazdu za
versajske nepravde i uvrede, Srbi u Hrvatskoj i BiH bili su miljenici ko-
munista i glavni krivci za nesreće Hrvatske. Franjo Tuđman, netom iza-

195
bran za pred^ednika HDZ-a na ovom i . općem saboru osobno je rekao:
,,NDH nije bila samo puka kvisiinška tvorba i fašistički ziočin, već i izraz
povijesnih težnji brvatskog naroda". Komunisti su doveli Srbe na viast u
Hrvatskoj, ugušili „hrvatsko proijeće" 1971, omogućili devastaciju hrvat-
ske privrede, uzimanje deviza od turizma i pomorske privrede i odnošenje
u Beogmd - čulo se iz „Lisinskog". Nije bilo sumi^e tko se priprema pre-
uzeti vlast u Hrva^koj i što donosi hrvatskom i srpskom narodu. Poseban
prilog eulbriji dala je tzv. „Iseljena Hrvatska". Obnavlj^u se i pokreti
ultradesnih prolašističkih snaga i pruž^u ruku nacionalistima. Evropa i
svijet upomo zatvar^u oči.
U koaliciju s HDZ-om ušle su gmpacije različite geneze. Naglaša-
vao se kontinuitet svih: antifašista, radićevaca i ustaša. Na tome se istr^a-
va i danas. Upravo stoga je Franjo Tuđman i izabran za prvog čovjeka
HDZ-a, kao reprezentant svih. Svojom biograSjom mogao je pokriti le-
pezu različitih interesa i ciljeva. Bio je komunista i general JNA, zatvaran
je kao nacionalista, prihvatio je ustašku emigraciju kao suradnika u krei-
rat^u nove nacionalne politike Hrvatske i njezinu realizaciju u razbijaiqu
Jugoslavije i međunacionalnom ratu u Hrvatskcj i Bosni i Hercegovini.
Kao osobi izrazitog autokratskog karaktera bilo mu je moguće vladati ko-
alicijom HDZ-a, nametnuti joj se i disciplinirati je, okupiti hrvatske mase
i voditi ih k ostvarenju „povijesnih ciljeva i zadaća" Hrvatske. Onako ka-
ko ih je on vidio i najuže nacionalističko jezgro HDZ-a. Svaka objektiv-
na ocjena će prihvatiti, da je uspio ostvariti veći dio svojih izvomih zami-
sli i ciljeva. Kao i činjenicu, da ga cijena, koju je za to hrvatski narod pla-
tio i dalje plaća, nije posebno brinula. A o srpskom narodu, da se i ne go-
vori. Za Tuđmana je on neprijateljski narod i to ne krije. Karakterističan
nacionalistički grč na Kninskoj tvrđavi poslije „Oluje" augusta 1995. go-
dine obišao je svijet. Srbima je TV psiho-portret Franje Tuđmana nosio
poruku da porvatka u Kr^inu nema, a svijetu upozorenje da Hrvatska s
njim na čelu nema namjeru zaputiti se k demokraciji, Iju&kim slobodama
i Evropi. Evropa je, izgleda, poruku konačno shvatila. Da ju je uspjela
shvatiti febmara '90-te kada je krenula iz „Lisinskog" ne bi joj dala pro-
laz i podršku. Lišila bi se opasnih presedana mšei^a država i prekr^anja
granica, rata i razarar^a, grobnica i izbjeglica, obnove fašističkih metoda
vladanja Ijudima i njihovim sudbinama. Evropa je imala ozbiljnih razloga
da to učini. Žaiišta nacionalističkih razračuna nalaze se u svim evropskim
zemljama, od Velike Britanije i Španije na zapadu, do Rusije na istoku.
Nacionalističke snage u Hrvatskcj nisu bile poražene početkom se-
damdesetih. Karađorđevo, političke kampanje i suđenja doveli su do šut-
nje toliko karakteristične za hrvatsku političku scenu gotovo dvadeset go-
dina. Nosioci i sljedbenici „hrvatskog proljeća" uzmakli su iz političkih

196
foruma i premjestiii se u znanstvene, kuiturne, urnjetničke i obrazovne in-
stitucije. Za vlad^uće gamiture oni tamo nisu predstavljali posebnu opa-
snost, bili su na sporednom kolosjeku. Kakve ii tragične zablude! Nacio-
nalisti, međutim, ispravno shvaćajući značt^ tih institucija, znali su da
odatle mogu dublje i trajnije u^ecati na nacionaini duh, nego iz političkih
foruma sve manje uglednih i praktično nemoćnih da rješav^u društvene
probleme koji su se umnožavali. Čekalo se vrijeme kada će drugi nacio-
naiizmi, srpski posebno, progovoriti. Obnova vehkosrpskog nacionahzma
nakon odlaska Tita i doiaska Miioševića na srpsku i jugoslavensku političku
scenu neposredan je povod eksplozije nacionalizma u Hrvatskoj i Jugo-
siaviji. Zadnji jasan znak, da je Srbija krenula u prekr^atije Jugosiavije, bio
je miting na Ušću u Beogradu, kojemu je prisustvovalo oko milion Ijudi.
Pripreme za višestranačke izbore u Hrvatskoj započeie su nekohko ne-
djelja po završetku XI kongresa SKH i prihvaćanja poHtičkog pluralizma.
Najbučniji nastup bio je on:q HDZ-a na skupu u „Lisinskom". Pripremale
su se i druge partije, neke su se tek organizirale. Komunisti, preimenova-
ni u Stranku demokratskih prontjena (SKH - SDP), bih su u potrazi za
novim identitetom, od komunističkog su se htjeli odmaknuti što dalje.
Početkom marta '90-te Račan je uputio predsjednicu SUBNOR-a
Hrvatske Bprku Korać u Crikvenicu gdje sam bio na medicinskem tret-
manu, da se dogovorimo o izboru novog repubhčkog rukovodstva SUB-
NOR-a i predstavnika boraca Hrvatske u Federalnom boračkom ruko-
vodstvu, koje se među prvima počelo cijepati na nacionalnim progranh-
ma i time utjecalo na opći proces dezintegracije zemlje. Prenijela mi je i
Račanovu poruku da bi se žeho susresti sa nmom i dogovoriti oko pred-
stojećih izbora. Premda sam se poznavao s Račanom, međusobno tusmo
komunicirali. Međutim, nije bilo neobično da me pozove predsjednik par-
tije kojoj sam još uvijek pripadao. Za nekoliko dana sastali smo se u zgra-
di CK u Zagrebu i razgovor je otpočeo tijegovim podu^im uvbdom: pro-
cjenom važnih eiemenata tekućeg političkog trenutka, naglašavacjem da
se situacija brzo mijenja i da je dobro da se izbori održe ptije nego što se
druge partije organizir^u i srede. Najdutje je izlagao o izbomom progra-
mu. Težište je postavio na socijaini faktor, gdje je SDP u prednosti pred
svima. Dao je procjenu očekivanih izbomih rezultata. Ntqviše uspjeha je
predviđao Hrvatskoj narodnoj stranci dr Savke Dabčević - Kučar u koah-
ciji s nekohko manjih stranaka. Tuđmanovom HDZ-u nije pridavao pre-
velik znač^ i to stoga, što je nacionalistička i proustaška, obrazložio je.
Na kraju mi je pokazao iistu kandidata, a meni predložio da budem nosi-
lac liste. Ponuđeni mandat dosta mi je iscrpno obrazlagao zaključivši, da
imamo uslove n^eriti se s Tuđmanom kao i s drugima. Nije moglo biti
sumnje, da je Račan s najužim mkovodstvom SDP-a dogovorio da mi se

197
ponudi ova kandidatura. Kao prvo, spomenuo je da mu se dopalo moje iz-
laganje u listu „Borba" iz oktobra '89. Uvjeret^e, da je moguća refbrma
socijalizma i očuvaqe Jugoslavije uz uvjet, da se temeljito refbrmira i
preporodi SKJ, iznio sam u svom feljtonu u „Borbi", kao što sam to uvje-
renje branio i u svim drugim javnim istupima. Sve je to Račan već znao i
rečeno u „Borbi" za njega i njegov stranački štab nije bilo ništa novo. Za
izbornu utakmicu u Hrvatskoj vjerojatno su Račanu i r^egovom timu bile
važnije neke druge ocjene o meni. S dužnosti ministra odbrane otišao sam
pred nepune dvije godine ispraćen počasnim doktoratom Sveučiiišta u
Splitu i sličnom poveijom Sveučiiišta u Osijeku. Srbin s Korduna i rat-
nom biografijom koja se završila u Hrvatskom primotju i Istri. U pomor-
stvu i brodogradrji, prioritetnim granama hrvatske privrede, imao sam za-
paženih zasluga i uživao ugled. Na n^^višim dužnostima u oružanim sna-
gama proveo sam desetak godina i utjecaj na aktivni sastav Armije i umi-
rovijenike imao bi poseban znač^ na izborima. Siično se očekivalo i od
mojih veza s krupnim radnim organizacijama i vojnom industrijom. Mo-
jom kandidaturom htjelo se naći ličnost koja bi se mogla suprotstaviti
Tuđmanu, jer neovisno od demagoškog potcjenjivanja ovog, moralo je bi-
ti jasno da će glavni protivnik biti Tuđman i njegov HDZ. Ponudu nisam
očekivao, ali mi nije trebalo dugo razmišijati da je odbijem. Na to su me
upućivali principijeini razlozi. Prvo, nisam namjeravao aktivno se angaži-
rati u poiitičkom životu, ulaziti u rukovodstva, a pon^manje biti im na
čelu. Da sam drugačije mislio, n^prirodnije bi biio da sam ostao još dvije
godine u JNA, do kr^a mandata Vlade, što mi se nije osporavaio. Drugo,
moja neslaganja sa stavovima SDP-a bila su toiika, da nisam mogao pri-
hvatiti kandidaturu. Smatrao sam, da vodeći komunisti Hrvatske snose hi-
storijsku odgovomost što Hrvatsku prepuštaju n^ekstremnijim nacionaii-
stima. Nisam mislio da je greška što je S I ^ na XI kongresu prihvatio
pluralizam, bez obzira na svu neizvjesnost višestranačkog modela i psiho-
loške barijere u natua komunistima prema tome. Objektivno se nije imalo
kuda. Ali širom otvoriti vrata poraženim fašističkim snagama kpje su bez-
obzimo nastupale, otvoreno i bez ikakovih skrupula, bilo je nešto sasvim
dmgo. To nije bilo moguće doživjeti nigdje drugdje u Evropi. Pa ni na
njezinom Istoku, g ^ e se socijalistički sistem duboko urušio. Mađarska,
Bugarska i Rumunija bile su u II svjetskom ratu fašističke zemlje, pa ipak
u njima fašizam nije imao snage uskrsnuti. Kako bi to bilo moguće u Hr-
vatskoj s velikim i snažnim antifašističkim nasljeđem? Nama, sudionici-
ma NOR-a u Hrvatskoj bilo je dobro poznato da je uz ustašku državu dr
Ante Pavelića postojao i jaki antifašistički pokret od samog početka
NOB-e 1941-e i da se iz jedne u dmgu ratnu godinu umnožavao. Tvorili
su ga Hrvati i Srbi, da bi na kr^u, z^edno s dmgim jugoslavenskim naro-
dima, izašli iz toga rata i popeli se na pobjedničku tribinu kao četvrti u
198
velikoj antifašističkoj koaliciji. Užasavao sam se pomisli da propuštanjem
ekstremnih hrvatskih nacionalista uiazimo ponovno, po drugi put u poia
stoljeća, u međunacionalne sukobe kakove nam je bila nametnula ustaška
NDH. Srbima je iz „Lisinskog" bilo jasno poručeno što ih čeka. Oni će se
naći pred istim izazovom kao i 1941, a Račanova i Tomčeva SDP nije bi-
la isto što i Komunistička partija s Josipom Brozom - Titom, Radom
Končarom i Markom Oreškovićem. Naći će se drugi koji će povesti Srbe.
Oni su se već bili oglasili u Kninu, Šibeniku, Vojniću. Za nastalo politič-
ko stanje u Hrvatskoj držao sam odgovomim aktualno vodstvo u SDP,
bez obzira na greške i odgovomosti prethodnih generacija. Treće, za raz-
liku od Račana procjenjivao sam da Tuđman ima n^veće šanse za uspjeh.
Savka Dabčević - Kučar i Mika Tripalo bili su već politički potrošeni u
hrvatskom nacionalizmu, tražili su se svježi i radikalniji jurišnici. U ta-
kvim okolnostima Srbin, kao nosilac liste SKH - SDP nije imao nikako-
vih izgleda, a posebno s obzirom na optužbe da su komunisti upravo pre-
ko Srba vladali Hrvatskom. Izboma bitka morala se očekivati na nacio-
nalnim - nacionalističkim opre(^eljenjima a tukako na socijalnim gdje bi
komunisti, uz sve optužbe socijalizma kroz proteklih četrdeset godina,
ipak bili u prednosti. Svoju odluku sam Račanu saopćio uz kratko obra-
zloženje. Zamolio me da još jednom razmislim i dalje nismo raspravljali,
učinili bismo to ukoliko bih eventualno omekšao ocjene i promijenio od-
luku. I za mene i za njega bilo je sasvim izvjesno, da do toga neće doći.
Dao mi je do znanja da se u osnovi slaže sa mnom o HDZ-u i Tuđmanu i
da će oštro „prosvjedovati" na TV-u i u štampi povodom promocije HDZ
u dvorani „Lisinski". Nikome dlaka ne će pasti s glave povodom Tvog
prosvjeda - primijetio sam Račanu. Pred rastanak zatražio sam da mi još
objasni zašto je na listi samo general Špegelj, a nema drugih poznatih
imena generala pa sam spomenuo Ivicu Kukoča, Brunu Vuletića, Zorka
Čanadija i još neke. Račan je obrazložio, da se radi o lokalnim razlozima
u Podravini, ali da se lista može i proširiti.
Bio je to moj zadnji susret s Račanom. Čuli smo se još telefbnom da
definitivno potvrdim svoju odluku, uz obećanje da ću osobno na izborima
podržati SKH - SDP. U Ministarstvu odbrane u Beogradu založio sam se
za podršku Armije, zapravo, nismo imali altemative.
S Ivom Latinom predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske sastao
sam se na njegov zahtjev još istog dana. Zanimao ga je predmet razgovo-
ra s Račanom. Mislim, da je on predmet razgovora znao, a zapravo ga je
zanimao rezultat, moj stav. Nisam ga informirao, takav je bio dogovor s
Račanom. Otvorili smo temu što će se dogoditi u Hrvatskoj poslije pobje-
de HDZ-a u koju Latin, kao i ja, nije sumnjao. Procjene su nam bile slič-
ne, do razlika je došlo kada sam pokrenuo pitanje što se još uvijek može

199
poduzeti, dok ne bude prekasno. Uvjeti da se neka stranka registrira i iza-
đe na izbore biii su propisani: poštovanje vanjskih i unutraštrjih granica
zemije, očuvartje antifašističkih tekovina, međunacionaina tolerancija i
drugo. Svojom konvencijom HDZ je prekršio sve ili barem većinu tijih.
Postojaie su zakonske mogučnosti da se izlazak HDZ-a na izbore ospori
u Saboru čiji je sastav bio stari - komunistički, socijalistički, antifašistič-
ki. Zakon o višestrahačkim izborima i uvjetima, u čijem su pisanju sudje-
lovavli i predstavnici opozicionih stranaka bio je donijet u Saboru. Sabor
je imao pravo nadzora nad njegovom provedbom - do koje ga mjere
stranke poštuju. Predsjednik Latin nije vidio nikakovu mogućnost da se
stane na put hrvatskoj nacionalističkoj eufbriji. Rekao je, da će HDZ sru-
šiti Šabor, da su zastupnici uplašeni, a mnogo t^ih da je spremno preći
Tuđmanu. Ponovio mi je, da je Račan spreman istupiti u sredstvima jav-
nog infbrmiranja, a oni iz Sabora, da če razgovarati s predstavnicima
HDZ-a i uputiti im upozorerije.
Nakon nekoliko dana pročitao sam o susretu s predstavnicima
HDZ-a u Saboru. Navedeno je, kako im je skrenuta pažnja da ne dozvole
ekstremizam u izbomoj kampatiji. Nesumt^ivo je, da je Latin, kao većina
Ijudi u Sabom, bio uvjeren da HDZ dolazi na vlast i da im se ne smiju za-
mjerati. Karijeristi nisu gubili vrijeme i počeli su prelaziti u HDZ iz istih
onih pobuda iz kojih su zadnjih godina ulazili u SK.
Izbori u aprilu 1990-te doveli su HDZ na vlast. Komunisti - SKH -
SDP dobili su oko 33% glasova. Veliki broj glasova donijeli su im Srbi,
koji su listom giasali za t^ih. Time je SDP preuzela velike i kmpne oba-
veze, od kojih je najznačt^nija bila da se u novom ustavu očuva državna
ravnopravnost Srba s Hrvatitna. Bez ove ustavne. gatancije uz ono što su
čuli na Konvenciji HDZ i u predizbomoj kampanji, Srbi se nisu mogli
osjećati sigurnima. Sjećatqa na zločine ustaša iz 1941. bila su još s v je ^
a mogućnost da se ponove vrlo izvjesna.
Republika Hrvatska proglašena je 30. mt^a, a 22. decembra 1990.
donijet je novi ustav. Po ovom ustavu Srbi su izvlašćeni kao mvnopravan,
konstitutivan narod u Hrvatskoj. U ^ s k e porodice i u cjelinu srpske za-
jetMce u Hrvatskoj unijet je strah. Ni od kuda nije bilo garancija. Fede-
ralni organi su bili nemoćni. Nemoć se o^ećala u čitavcj zemlji, u svim
segmentima života, radio je tko je što htio i kako je htio - u Sloveniji, u
Srbiji, a sada i u Hrvatskoj. Uvjetet^e Srba u Hrvatskoj da će ih zaštititi
komunisti SKH - SDP za kpje su glasali brzo se topilo i pterastalo u
razočatanje. Smatrali su se izdanima, ptepuštenima na milost i nemilost
hrvatskim ekstremistima HDZ-a.

200
2. M

Bezizlaz Srba iskoristila je Srpska demokratska stranka (SDS) osno-


vana ktajem osamdesetih u ^evernoj Daimaciji na čelu s dr Jovanom Ra-
škovićem. Utemeljena na antikomunizmu, ona je povela borbu za oku-
pljanje Srba i zaštitu njihovih nacionalnih interesa. Prioritetan zadatak joj
je bio da u srpskom narodu iskorijeni utjec^^ Srba komunista, Ijudi s ugie-
dom - generaia JNA prije svih. Račan i SDP više nisu bili probiem, pre-
vareni Srbi su im okrenuti teđa. Prolazeći kao kroz sir, SDS je urušavao
nekadašnje bastione antifašističke borbe - partizanstd Kordun i Liku, Ba-
niju, Stavoniju i Baranju. U tjeto 1^90-te naeionalistička podijela u Hr-
vatskoj na HDZ i SDS bila je zavmena, a u augustu započinju prvi oruža-
ni sukobi - u Benkovcu i Krunskoj kr^ini.
Rukovodstvo Srbije počinje se direktno miješati u nastate pritike u
Hrvatskoj. Motivi su nađeni na humanom i moralnom planu - da se zašti-
ti srpski narod od ustaške opasnosti; potitičkom - da se spriječi SDS, i
posebno dr Jovan Rašković, da preuzme kontrotu nad Srbima i tako se iz-
bjegne rat s Hrvatima; u nacionalnim pravima - da se obrazuje etnička i
teritorijalna autonomija Srba u Hrvatskoj: Ako im^u pravo na samoopre-
djetjenje i otcjepljenje Hrvati u Jugoslaviji, onda isto takovo pravo imaju
Srbi u Hrvatskoj. Malo toga bi se moglo primijetiti ovim principima da su
uzeti kao tema akademske rasprave. Aii pitanje Hrvatske u Jugoslaviji
poslije pobjede HDZ-a, i Srba u Hrvatskoj u vrijeme kada se ubrzava
proces cijepanja Jugoslavije, najmanje je bilo akademsko pitanje.
Stav Srbije u procesima koji su se otvorili nakon doiaska Tuđmana i
H DZ-a na vtast u Hrvatskoj može se sagtedati iz razgovora koje je kra-
jem juna vodio predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović s genera-
iom Kadijevićem i s predsjednikom SR Srbije Siobodanom M iloševićem:
„Kažem Veijku', da bi ih najradije isterao iz Jugosiavije ( Sioveniju
i Hrvatslcu, op. B. Mamuia) jednostavnim presecanjem granice i proglaše-
njem da su se svojim odlukama sami doveii u tu situaciju, aii ne znam što
da radimo sa Srbima u Hrvatskoj!... Da se razradi akeija u tom smeru, sa
varijantama da se pre konačnog isterivanja održi referendum na osnovu
koga bi se odlučilo gde izvršiti razgraničenje. Vetjko se slaže...
Razgovor sa Stobodanom M iloševićem o stat^u u zemtji i u Srbiji.
On se staže sa idejom o 'izbacivanju' Siovenije i Hrvatske, aii me pita da
ti e .:.iska hoće da izvrši takvo naređenje'? Kažem mu da ona mora da izvr-

B. Jović: „Posiednji dani SFRJ", Bgd, !995. str. ]61/162.


201
ši naređetije i da ne sumnjam u to nego mi je prpblem što sa Srbima u Hr-
vatskoj i kako obezbediti većinu u Predsedništvu SFRJ za takovu odluku.
Sioba je dao dve ideje: pvo, da se 'odsecanje' Hrvatske izvrši tako
što će iičko-banijske i kordunaške opštine, koje su stvorile z^ednicu,
ostati sa naše strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom iqasni da
!i hoće da ostane iii izađe i dmgo, da se čianovi Predsedništva SFRJ iz
Siovenije i Hrvatske iskijuče iz giasar^a o odluci, jer oni ne predstavJj^u
onaj deo Jugosiavije koji tu odiuku donosi...
Sioba apetuje da tu odiuku donesemo n^kasnije za nedeiju dana,
ako želimo da spasemo državu. Bez Hrvatske i Slovenije Jugoslavija će
imati oko 17 miliona stanovnika, a to je za evropske prilike dovoljno."
O dogovorima u Beogradu zabilježenim u Jovićevom dnevniku ni-
sam mogao ništa znati. Poznato mi je, međutim, bilo fbrmirat^e Spcijali-
stičke partije Hrvatske - jugoslavenske orijentacije. Za njezinog predsjed-
nika izabran je Borislav Mikelić direktor tvomice „Gavrilović" iz Petri-
nje. Programska orijentacija partije potazila je od očuvairja Jugoslavije i
socijalizma. Trebala se oslanjati na bivše komuniste, socijalisdčki opre-
dijeljene gmđane, na lijevi i liberalni dio inteligencije. Slična partija je
već postpjala - Socijahstička partija Hrvatske sa Željkom Mažarom na
čelu. Pozvao sam ih obojicu i predložio im da se dogovore o fbrmiranju
zajedničke pai-tije ili hjevog pokreta, da djeluju zajednički i okupljaju i Hr-
vate i Srbe, onemogućp HDZ-u i SDS-u da ih dalje dijele i sukoMjavi^u.
Nije se isključivala lokalna suradnja s članstvom SKH-SDP, izuzevši one
iz mkovodstva koji nisu bili spremni suprotstaviti se HDZ-u i Tuđmanu.
Požurivao sam ih s nan^erom, da se 20. jula - na godišnjieu poziva
na ustanak 1941 - održi tradicionalni- zbor u šumi Abez pokraj Vrginmo-
-sta i oglasi nova, objedinjena socijalistička partija. Učesnici zbora s Bani-
je i Korduna primili bi ovu objavu kao ohrabrenje, a u dmgim dijelovima
Hrvatske ojačala bi vjera da nije sve izgubljeno, da nacionalisti ne će za-
trti tragove zajedničkog života i borbe Srba i Hrvata i da se Jugoslavija
može očuvati. Objedinjavanje je bilo aktualno i zbog n^avljenog zasjeda-
nja Sabora i usvajanja amandmana na Ustav Repubhke Hrvatske, koje je
bilo zakazano za kr^ jula. Mažar je bio izabran za poslanika u Sabom i
spreman da se o stavovima i njegovom nastupu dogovorimo. Težina nje-
gove riječi svakako bi vila veća, ako bi govorio u ime objedinjene socija-
lističke partije u kojoj bi bili zastupljeni i Srbi i Hrvati za razliku od svih
dmgih partija, uključivo i Račanove, gdje su nacionalne podjele bile
završene.
Polovinom jula sastah smo se u Karlovcu. Uz Mikelića i Mažara, sa-
stanku su prisustvovali i nekohcina istaknutih komunista iz Hrvatske, po-
sebno onih iz srpskih općina gdje se vodila borba za očuvar^e lijeve opci-
202
je pred sve agresivnijim SDS-om. Mažar je prvi izlagao, otvorio pitanje
naziva i aitemative: jedinstvena partija iii z^ednica partija. Mikelić je na-
stupio odbojno, dugo pričao i na kraju odbacio prijedlog objedinjavanja
uz posve nesuvislo objašnjenje, i pokušaj s organizacijom Ijevice u Hrvat-
skoj je propao. Prisutni su razaznavali da je Mažareva partija samostalna i
da on može direktno odiučivati što Mikelić nije mogao bez odObrenja So-
cijaiističke partije Srbije (SPS-a), koja se upravo bila ofbrmiia. Miješanje
SPS-a u prilike u Hrvatskoj počeio je dakie, od samog r^enog nastanka.
Postepeno saznanje da se imena poštenih i uglednih Ijudi žele iskoristiti
za međunaćionalno razračunavanje Srba i Hrvata dovela je do razočarenja
i napuštanja SPH - jugoslavenske orijentacije. Dio članova pristupio je
krajem '90-te Savezu komunista - Pokretu za Jugoslaviju. Mikelić tako-
đer, uz obećanje da će raspustiti svoju partiju što nije učinio, a sam je po-
slije nekoliko mjeseci napustio SK-PJ.
Zadržao sam se na SPH - jugoslavenske orijentaciej ne zbog njezi-
nog značaja u zamršenim političkim prilikama u Hrvatskoj poslije više-
stranačkih izbora, pobjede HDZ-a i pojave SDS-a nego sam htio ukazati
da je objeditdena Ijevica mogla utjecati, da ne dođe do potpune kontron-
tacije srpske i hrvatske nacionalne zajednice iz čega je izbio rat, razarar^a
i stradanja obaju naroda. Što nije došlo do suradnje i zajedničkog nastupa
demokratske Ijevice krivicu snose dvije partije nekadašnjih komunista -
SDP u Hrvatskoj s Račanom i Tomcem na čelu, i SPS u Srbiji s Miioševi-
ćern i Jovićem. Oya druga je bila nosilac velikosrpskog programa i dovć-
la do miješanja Srbije u rat u Hrvatskej, a SDP se staviia na stranu HDZ-
a i Tuđmana, podržala rat koji je on vodio protiv JNA i protiv Srba u Hr-
vatskoj. Svjedočenje Ive Ehjtžića* člana užeg rukovodstva SDP-a o do-

* Štovani gospodine Predsjedniče,


Primio sam vaše pismo s nasiovom „Stavovi T^ništva Direkcije o pokretanju inici-
jative za osnivanje Akcije socijaidemokrata Hrvatske". Kako po povratku iz SAD nasto-
jim svoju korespondenciju držati urednom, šaijem vam svoj odgovor.
Voiio bih da nam svima ostane na pameti kako je VAŠOM inicijativom i VAŠiM pi-
smom ovo postata nužna prigoda đa se progovori o stvarima koje ček^u da budu kazane.
Protekie su četiri godine kako smo svi zajedno krenuti na put demokratskog, više-
stranačkog ustroja samostaine i suverene Hrvatske.
Gospodine Predsjedniče!
Prisjetit čete se da smo još 1989. godine u pripravi X! kongersa bivšeg SKH javno
dijelili z^ednički stav o potrebi promptnih viSestranačkih izbora i korjenitoj preobrazbi
tadašnje Partije. Nadam se da čete se prisjetiti kako smo zajedničkim naporima osigurati
jedinstvo naše delegacije u obrani hrvatske samostalnosti na X!V kongresu bivšeg SKJ...
Tijekom domovinskog rata u nekoliko navrata obišao sam kao član rukovodstva
SDPH gotovo čitavu slobodnu Hrvatsku, radeči kao i mnogi drugi na što uspješnijem
uključivanju čtanova, simpatizera i organizacija SDPH u obranu Hrvatske. U tom ratnom
203
prinosu bivših komunista ratu u Hrvatskoj žalostan je epilog partije pod
čijom su se zastavom zajednički svrstali Srbi i Hrvati, iznijeli pobjedu u
ratu, a u miru izgrađivali Hrvatsku i Jugoslaviju.
Na ovom mjestu moram nešto reći i o vlastitom zauzimanju i za Mi-
keiića i za Družića. U izbornoj trci s Račanom za dužnost predsjednika
SK Hrvatske ki'ajem i989. g. admiral Pero Šimić prihvatio je moje zala-
ganje da Armija podrži kandidaturu Ive Družića, ali me je ipak upozora-
vao na Družićevu dislcusiju o JNA na jednoj od sjednica Ck SKJ. Smisao
te diskusije različito smo protumačih. Vrijeme je pokazalo, da je Šimić
bio u pravu.
Mikeiića sam zaštitio od oštre kritike komunista u Zagrebu i Beo-
gradu u decembru '90-te prilikom pristupanja njega i njegove partije u
SK - PJ. Od njega se tražilo da se izjasni, da li je sa SK - PJ ili SPS-om.
Mikelić je ubrzo napustio SK-PJ i vratio se SPS-u, kojemu je otpočetka i
pripadao. Bio je ličnost potrebna SPS-u i Miloševiću u nikad javno deH-
niranoj politici prema Srbima u Hrvatskoj. Dobio sam jedan ožiljak više,
ali i pravo, da prosuđujem ulogu SPŠ-a i njezinu odgovomost za tragedi-
ju Srba u Hrvatskoj.
U vrijeme kada je pokrenuta inicijativa za objedinjavanje lijevih par-
tija u Hrvatskoj pokušah smo angažirati na istim zadacima i boračku or-

tazdoblju sudjelovao sam rta preko 80 javnih thbina SDPH po čitavoj Hrvatskoj. irnao
sam preko pedeset nastupa na lokalnim radio i TV postojama i u iokalnim i nacionatnim
glasilima. U svim tim istupima nikada nisam ptomicao osobne interese, nego isključivo
politiku stranke, objašnjavajući stavove i braneći integritet rukovodstva i Predsjednika
stranke...
I naposljetku nešto o tome kako datje što je daieko važnije od onoga što je do sada
bilo. Bez obzira s kim i kako se SDPH kao sljednik SKH udružio, Hi će se udružiti, postoji
naš politički dug koji moramo namiriti da bismo zaista postali nova stranka. Naša je obaveza
da završimo sukob nahrvatskoj ijeviei koji tr^e gotovo četvrt stoljeća od t97i. godine.
Taj je sukob gtavnim uzrokom sušenja, mrvljenja i napokon povijesnog poraza Ije-
vice na izborima 1990. Štoviše, upravo je taj neugašeni razdor jedan od bitnih čimbenika
izbornog sunovrata SDP od stožerne ka sporednoj oporbenoj stranci, unatoč činjenici da
je upravo hrvatska Ijevica pokrenuia i pošteno provela demokratske promjene. Vjerodo-
stojnost ovdje neće biti dovoijno dokazati na razini poHtičke dektaracije, nego na razini
konkretnog poiitičkog čina.
Godine 1971. Mika Tripalo je izašao, a ivica je Račan ušao u hrvatsku poiitičku
scenu. Na razini pohtičkog simboia pad jednog značio je uspon drugog. Sada je vrijemc
da pokažemo kako su se stvari zaista promijenite, kako nitko ne mora otići, jer je demo-
kracija istinita Miko Tripalo se više puta javnim napisima i istupima deklarirao kao hrvat-
ski ijevičar neupitan i kao Hrvat i kao tjevičar...?
(ivo Družić, Zagreb, 20. iipnja 1994. navedeno prema „Hrvatska ijevica", Za-
greb, 1994 - rubrika „Sjaj i bijeda današnje Ijevice u Hrvatskoj" Družić Račanu: Tripalo
je neupitan i kao Hrvat i kao Ijevičar).
204
ganizaciju - SUBNOR Hrvatske. Prioritetno, trebalo je spriječiti hrvatske
i srpske nacionaliste predvođene HDZ-om i SDS-om da razbiju i unište
osnovnu tekovinu narodnooslobodiiačke borbe sažetu u krilatici: bratstvo
- jedinstvo. Svijest o nezamjenjivosti zajedničkog života Hrvata i Srba na
istim prostorima, u istoj državi s jednakim pravima i odgovornostima u
odnosu na zajedničku domovinu Hrvatsku i Jugoslaviju - temeljni sadržaj
bratstva i jedinstva - nacionalisti s jedne i s dmge strane s jednakim su ci-
nizmom i ostrašćenošću negiraii i napadali, zahtijevali „čiste račune". Za
hrvatske nacionaliste to je značiio potčiniti ili još bolje - očistiti Srbe iz
države Hrvatske, a za srpske nacionaliste njihova posebha država i razbi-
jena i onemogućena država Hrvata.
Nacionalisti su hvatali zamah, osporavali jedno za drugim partizan-
sko uporište u Hrvatskoj: nitko im se nije suprotstavtjao. Potencijaine
snage koje bi to mogle, i po svakoj logici trebaie, bile su veiike među Hr-
vatima, a posebno među Srbima, neposredno ugroženima. One su čekale
da ih netko trgne iz letargije prije nego i njih zahvati nacionaiistička brqi-
ca. Nikako nisam mogao sam sebi objasniti zbog čega doiazi do obamrlo-
sti ijudi u trenucima krupnih događ^a koji određuju trjihovu sudbinu. U
živćrfTmi je sjećanju bila 194! - isto ponašanje. Kordunaši i Banijci mir-
no odlaze na „pokrst" u glinsku crkvu augusta 1941. kao ovce na klanicu,
pratilo ih je svega desetak ustaša, a nitko nije ni pokušavao oduprijeti se.
Samo mjesec dana kasnije njihovi će zemljaci, susjedi i rođaci, bez straha
zalagati svoje živote, otimati oru^e, boriti se besprin^ernom hrabrošću.
Organizacija, mkovodstvo, istaknuti pojedinci brzo mijetrjaju ponašanje
masa i situaciju.
S takvim mislima i nadama predložio sam Republičkom odboru da
se aktivira SUBNOR Hrvatske. U r^emu je bilo imena koja su imala pod-
jednaki ugled i među Hrvatima i među Srbima spremrrih suprotstaviti se
nacionahstima, pokrenuti i povesti druge. Sukobi u Saveznom odboru
SUBNOR-a još nisu bili prenijeti u Hrvatsku.
U dogovoru s predsjednikom Radom Bulatom zakazan je sastanak
početkom juna 1990. u Domu Armije u Zagrebu. Iz Republičkog odbora
prisustvovali su generali Bulat, Špegelj i Čanadi, iz Beograda su stigli
Miloš Šumorija i Petar Babić, a iz Komande zagrebačke oblasti general
lominc pomoćnik kornandanta za političkorrpravne poslove. U pripremi
sastanka Rade Bulat me obavijestio, da Špegelj postavlja pitar^e što j.e
cilj sastanka i u kojoj ulozi se ja pojavljujem. Koleba^o se da'li da prisu-
stvuje i na kr^u se odlučio učestvovati. O sastanku sam obavrjestio Save-
znog sekretara Kadijevića, izložio mu ideje i svrhu sastanka te zatražio
podršku Armije. Složio se i obećao sudjelovanje nekoliko aktivnrh gene-
rala ratne i poratne generacije iz Hrvatske.
205
Bulat je otvorio sastanak, utvrdio cilj i po dogovoru dao mi riječ.
Rekao sam da je cilj susreta razn^ena mišijei^a o situaciji u zemtji, po-
sebno u Hrvatskoj i dogovor o pravcima naše aktivnosti, da sve radimo u
dogovoru s rukovodstvom JNA i kao dio šire aktivnosti Predsjedništva
SFRJ za očuvanje integriteta i ustavnog poretka SFRJ. Prediožio sam
otvorene razgovore u svim boračkim organizacijama u Hrvatskoj i utvrđi-
vanje aktivnosti prinijerene svakoj sredini. Tražio sam da sekcije ratnih
brigada i divizija iz Hrvatske koje djeluju u Beogradu usaglase svoje sta-
vove i programe s rukovodstvom SUBNOR-a Hrvatske. O izlaganju je
vođena rasprava. Isticao se odnos prema SKH - SDP. Neki diskutanti
upozoravah su da ne bismo srnjeli učiniti ništa što bi doprinosilo cijepa-
nju SKH - SDP na nacionalnoj osnovi. Složili smo se o glavnim odredni-
cama zajedničke budućnosti - jugoslavenstvu, tekovinama NOB-a i soci-
jalizmu. Kritički odnos prema rukovodstvu SKH - SDP i drugim partija-
ma polazio bi od tih medaša.
General Špegelj se zadnji javio za riječ. Usprotivio se iznijetim ocje-
nama o HDZ-u i odbacio kritiku rukovodstva SKH - SDP. Njegovi. sta-
voyi bili su oprečni rečenom u uvodnoj riječi i diskusiji većine. Odboj-
nost u nastupu ukazivala je da nam se pristupi sasvim razliku^u. Moglo
se, naravno, raspravljati o taktici SKH-SDP u opoziciji ili u vladi s
HDZ-om. Ali riječ je bila o budućnosti SFRJ i njezinih naroda i tu je le-
žalo naše razilaženje. Kako se kasnije išpostavilo, Špegelj je već vodio
razgovore s Tuđmanom o preuzimanju dužnosti ministra odbrane i zauzi-
mao je stavove proizašle iz dogovora s Tuđmanom.
Susret u Zagrebu završili smo gorkim saznanjem da će SUBNOR
HrvatskeTbiti teško sačuvati od nacionalnih/nacionalističkih podjela. Špe-
gelj, a s i^im i još neki generali na strani hrvatskog nacionalizma zdušno
će se založiti da to ostvare. Na drugoj strani, sa srpskim nacionalistima će
se naći ne manji broj generala Srba iz Hrvatske.
Dogovoreni su sastanci s regionalnim rukovodstvima na cijelom
podruqu Hrvatske. Na njih je trebalo pozvati rukovodstvo SUBNOR-a,
predstavnike komiteta SKH-SDP i društveno-političke z^ednice, ako to
žele. Prisustvovao sam sastanku u Vrginmostu na kojemu su, uz domaći-
ne, bili i predstavnici općina Petrinja, Glina i Vojnić. Bi!i su prisutni i
umirovljeni generali Bulat, Šumonja, Čanadi i istdknuti komunista sred-
nje generacije Jure Bilić čije je prisustvo na Kordunu i Baniji bila praksa
od ranije, Ijudi su ga zna!i i ima!i povjerei^a u njega. Općine Vrginmost,
G!ina i Petrinja ima!e su miješano stanovništvo: i Srba i Hrvata. U njima
se stvarao obrazac zajedničkog života u novim uvjetima, nastupanju jed-
nih i drugih nacionaiista. Sastanak je pripremio predsjednik općine Vr-
ginmost Dmitar Obradović, obrazovan, aktivan i ugiedan rukovodiiac ko-
206
jega su jednako dobro prihvaćali u obje nacionalne sredine. Na izborima
je pobijedio na listi SKH - SDP'.
Uznemiravajući su bili izvještaji čelnih Ijudi. Gubiia se vjera da se
može spriječiti SDS, da situaciju na Kordunu i Baniji stavi pod svoju
kontrolu. HDZ je preuzeo vlast i tražio da mu se potčine općinska ruko-
vodstva i narod. Srbi su bili ustrašeni, tražili su i očekivali zaštitu. Hrvati
su bili pod pritiskom HDZ-a da se pobjednički nametnu u općinama s ve-
ćinskim srpskim stanovništvom. Trebalo je dobro odmjeravati svaki ko-
rak, mala greška mogla je izazvati vamice i pretvoriti se u požar. SDS i
HDZ su izravno vodiii u sukob i trebalo ih je onemogućiti. LokainiHider
magistar Mile Dakić, kapetan „Darda" kako se sam nazivao, još je 4. fe-
bruara '90-te u Vojniću na skupu svoje Jugoslavenske samostaine demo-
kratske stranke najavio mogućnost formiranja srpske autonomne pokraji-
ne u Hrvatskoj. Sada je vrlo aktivno surađivao sa SDS-om u nacionah-
stičkom nametanju partizanskom Kordunu. Lako se mogio dogoditi da
sukob Srba i hrvatske vlasti započne u općinama s desne strane rijeke Ku-
pe, tridesetak kilometara od Zagreba. Osobno sam bio uvjeren da to ovisi
od i^oda sukoba Obradovića i Dakića. Propaganda SDS-a postavila je
Dakića na pijedestal zaštitnika i vođe Srba, a Obradovića prikazaia kao
Tuđmanovog i Boljkovčevog čovjeka - izd^nika Srba. Stvama razlika
među njima očitovaia se u dva principijelna i dijametraino suprotstavijena
stava o mogućem rješavanju položaja Srba u Hrvatskoj. Jedan, pregovori
i politička sredstva, borba za zaštitu Ijudskih, građanskih i nacionalnih
prava Srba, a omžje upotrebiti tek kao kr^nje sredstvo ukoiiko sve drugo
propadne. Dmgi, sasvim suprotan - oru^em dokazati da se vlast HDZ-a
ne može nametnuti Srbima i prisiiiti Tuđmana na pregovore. Očekivalo se
učešće Srbije u naomžavanju, neposrednom pritisku na Tuđmana i anga-
žiranje Predsjedništva SFRJ - Jović je bio predsjednik.
Jure Bilić je uočio neodgovar^ući stav rukovodstva SKH-SDP u
sukobu Srba i nove hrvatske viasti, pa se zalagao da se s Račanom uspo-
stavi suradt^a i zahtijeva akdvno sut^elovanje u iješavai^u sukoba. Kao
svi prisutni i Bilić je smatrao, da je to obaveza SKH- SDP - Srbi su gla-
saii za komuniste i nisu imali dmge partije osim nacionalističkog SDS-a.
Obećao je, da će se lično založiti u mkovodstvu SKH-SDP, vjerovao je
da se razgovorima može iznaći iješeqe i bojao se da unutar SKH-SDP ne
dođe do cijepanja na nacionalnoj osnovi.
Bio sam uvjeren, da se strategija bivših komunista Hrvatske bitno
izmijeniia. Ulazak SKH-SDP u državne organe viad^ućeg HDZ-a eo

(Jbiti su ga iz zasjede srpski nacionaiisti f992. godine na putu iz Topuskog za Vr-


gmtnost.
207
ipso je značilo prihvaćanje hrvatskog nacionahstičkog programa. Kjitika
surovog nastupa ekstremista HDZ-a nije mogia promijeniti tu osnovnu
činjenicu. U programu HDZ-a od početka je biio razbijanje Jugosiavije i
stvararije samostalne suverene države Hrvata. U tom programu nije biio
rnjesta za Srbe, a time je nestala spona Srba sa SKH-SDP. V erbaiiz^ i
kozmetika tu više ništa nisu mogle izmijeniti.
Poslije susreta u SUBNOR-u Hrvatske u Zagrebu, general Kadije-
vić je, po dogovoru, postao trojicu aktivnih generala da nam pomognu. U
Karlovac su stigii generai pukovnici Mićo Ćušić, Simeon Bunčić i Anton
Tus - prva gamitura JNA. Sreli smo se u Domu Armije da se dogovorimo,
podijehmo obaveze i krenemo na sastanke koji su bili u pripremi po regi-
jama. Prije nego sam uspio da im saopćim bilo što o ciiju i programu su-
sreta, jedan za drugim tražili su da ih oslobodim zadatka s kojim ih je upo-
znao generai Kadijević, prije njihovog odiaska iz Beograda. Motivi su bi-
ii razhčiti: general Ćušić, da takav posao treba da rade umirov^eni gene-
rali; general Bunčić, da se ne slaže sa stavom prema Račanu i SKH - SDP
general Tus, da se ne slaže s političkom akcijom koju poduzimamo u Hr-
vatskoj i da u rqqj neće su(^eiovati. Shvatio sam, da je svaki saopćio svo-
je prave razloge. O njima je biio bespredmetno raspravljati u Kariovcu. Ja-
vio sam Kadijeviću da to on učini i izvuče potrebne zakijučke. Uznemira-
vajući indikatori stanja u samom vrhu Armije: od oportunizma, raziičitih
poiitičkih stavova do otkazivanja posiušnosti i preiaska na drugu stranu.
I na haju, na poiitičkoj i društvenoj sceni i990/9i. nije biio paHija,
udruženja i organizacija koje bi, pred neposrednim napadom HDZ-a, za-
štitile Srbe i sve druge građane Hrvatske čije su Ijudske siobode i građan-
ska prava biia ugrožena. Nacionaiistički zanos na jednoj strani, iznenađe-
nost, oportunizam i strah na drugoj, ogoliii su poiitički život i međuijud-
ske odnose, prepustiii ih hrvatskim i srpskim nacionaiistima da ih artiku-
liraju, organiziraju i njima manipuiiraju shodno svojim ciijevima.
Ljevica snosi odgovomost za nacionaiističku dominaciju u Hrvat-
skoj. Ona se nije zaiožiia na udruživanju demokratskih snaga u otporu na-
cionaiističkoj euforiji, veiikosrpskim i veiikohrvatskim strategijama -
razbijanja Jugosiavije i međunacionainom ratu. Nije se sn^eio dogoditi
da ijudi, građani i narodi ostanu samo pred jednim izborom - nacionaii-
stičkim. Svaki rizik je bio ispiativ, neuporedivo manji od onoga što se do-
godiio od i990 - i995. i što se daije događa. Ljevica je pretrpjeia poraz i
zadugo nestaia kao ozbiijan činitac poiitičkog života i društvenih odnosa
u Hrvatskoj.

208
3. Poraz u - ^/o ?

Na historičarima je da ustvrde, kada se Slovenija odiučila otcijepiti


od Jugoslavije. Već sam naveo da Kučan i Popit u jesen !987. nisu htjeii
s nama iz Armije uzeti učešća, da se u vrhu SKJ zaustavi Miioševića u
njegovoj nantjeri da preuređuje Jugoslaviju po svojem ukusu. Njih Jugo-
slavija, očito, više nije zanimala. Lako su primili razbijanje SKJ na XIV
kongresu januara 1990. Odbijanje Miloševića i srpske većine na Kongre-
su da prihvate makar jedan od 458 amandmana na Deklaraciju samo su
dobrodošli argumenti za već odabrani put napuštat^a Jugosiavije. Dogo-
vor Kučana i Miloševića iz januara '91. da Slovenija može otići riječito
govori da je rasturanje Jugoslavije odgovaralo i jednom i drugom. Da nije
bilo tako, Kučanova strategija otcjep^enja uz pritnjenu sile ne bi imala
nikakvog izgleda. JNA ne bi na^ela, bila iznenađena i ponižena. Onemo-
gućena da se oporavi, bez popune, uz stalan pritisak roditelja i porodica,
da se vojnici vrate u Srbiju, agresivnu medijsku kampanju omalovažava-
nja vojnih statješina, JNA je konačno dovedena u polož^ da potpuno pvi-
si 0 volji Miloševića - kako će je, g(^e i zašto upotrijebiti. Velikosrpski
plan odbrane „srpskih zemalja" na frontu Karlobag, Ogulin, Karlovac,
Virovitica postavio joj se kao jedini izlaz po principu „uznti ili ostavi".
Za ovaj drugi sluč^, Jović i Milošević su pripremili ucjenu - fbrmiranje
vojske Srbije i napuštanje JNA. Ona više nije imala moralne i političke
snage da se odupre. Prihvatila je velikosrpski politički i vojni koncept i
izgubila jugoslavensko tlo pod nogama.
Naprijed je već rečeno o zajedničkom nastupu vlade Ante Markovi-
ća i JNA u Sloveniji. Ost^e nepoznanica, kako se moglo dogoditi da oko
2000 vojnika i statješina JNA upadne u zamku koju je postavilo oko
30.000 naoružanih teritorijalaca Slovenije, a da to rukovodeće statješine
dv^u korpusa raspoređenih u Sloveniji i Komanda vojne oblasti u Zagre-
bu na vrijeme ne saznaju. Neodrživo je opravdanje, da se radilo o izd^i
slovenskih kadrova. Izd^e je bilo, ali u ratu u Sloveniji takvo ponašanje
dijela kadra moralo se očekivati. Jednako je neprihvatljivo da je stav Vlade,
da se ne smije upotrebljavati oruqe osim u odbrani, mogao dc^esti do pora-
za JNA. Kako se moglo upasti u potpuno nerazuman odnos vojnih efekti-
va JNA i TO Slovenije, kada je JNA imala dovoljno snaga po dubini, a da
se ne slabe snage u Hrvatskoj g(^e su se svaki čas očekivali masovni oru-
žani napadi? Taktička upotreba oklopnih snaga bez izviđanja pravaca na-
stupanja, bez zaštite i podrške pješadije - van svake je pameti!
Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala
Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Bila je kasna večer, on je
209
bio sam u kabinetu vidno uznemiren, vrio zamoren, siomijen pod teretom
onoga što se dogodilo u Sloveniji. Sasvim nepovezano počeo je iznositi
tok operacije i njezin žalostan kr^. Teškim riječima ponavljao je krivicu
generala Adžića načelnika Generalštaba zbog slabe organizacije i rukovo-
đenja operacijom. Optuživao je Adžića, da se nepotrebno miješao u poje-
dinosti, umjesto da je postavio jasan ciij operacije i dao zadatak generalu
Koišeku komandantu Zagrebačke vojne oblasti, da je uljecao na vetičinu i
izbor shaga, pratio tok i intetvenirao kada je došio do probiema. Kadijevi-
ća je već od ranije brinulo m o^će ponašat^e generaia Kolšeka, Siovenca
po nacionainosti, ukoliko dođe do krize u Sioveniji. Sada su se dogodiie
krupne stvari zbog kojih se mora odgovarati, a Kadijeviću nije bilo jasno
što je u tome krivica koniuznog Adžićevog naređivanja, kako je rekao, a
što ponašanje Kolšeka, i da ii se radi o greškama ili zloj namjeri. Već je
bio načistu s odgovornošću komandanata ijubijanskog i mariborskog kor-
pusa, geherala Popovića i Delića, jer su učinili ozbiljne previde i greške u
okvirima mjihove odgovomosti, bez obzira na slab rad komande Zagre-
bačke oblasti i*^Genera!štaba. Generai Čad, također Slovenac, komandant
riječkog korpusa uspješno je izvršio svoj dio zadatka na južnim o^sjeci-
ma jugoslavensko-itaiijanske granice. Radio je odlučno i nije čekao da
mu Kolšek ili Adžić narede da se brani kad je napadnut ili da izviđa is-
pred sebe i uklanja prepreke koje mu se natnješt^u. Potomje Kadijević
počeo 0 svojoj i Adžićevoj odgovomosti. Smatrao je, da je minimum što
moraju uraditi - da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti
dostojanstvo Armije, rekao je. Za Antu Markovića je meni spočitavao.
„Kurvanjski se ponašao kao uvijek - pere ruke od svega, nije znao da će
Armija upotrijebiti si!u u izvršavanju zadataka (!), nije ga trebaio ukijuči-
vati", Ijutio se Kadijević.
Predložio sam mu, da ne gubi vrijeme na ono što se dogodilo, nego
da se brzo razmotri s Generaištabom što treba učiniti, da JNA izbije na
državne granice u Sloveniji i očuva integritet SFRJ na njima. Nije bilo
spomo da se kadrovske smjene mor^u učiniti, da se cjelovita analiza ne-
uspjeha u Sloveniji mora izvršiti, ali ipak ost^e gtavni zadatak: izbijanje
na granice i očuvanje integriteta zemije. Vrijeme je protjecalo i neuspjeh
JNA brzo se pretvarao u svršen čin. Nest^aia je Jugosiavija za što je ne-
posrednu odgovomost sada snosila Armija, a ne više ni rukovodstvo Slo-
venije ni Federacije.
Kadijević se složio. Pozvao je na sastanak generala Adžića i odgo-
var^uće rukovodioce Generalštaba i Ministarstva. Ček^ući na njihov do-
lazak skicirah smo sadržaj sastanka: ocjena proteklih događaja u Sloveni-
ji i zaključke za organiziranje sveobuhvatne operacije u Sloveniji - sla-
manje otpora TO, izbijanje na granice i onemogućavanje slovenskog m-

210
kovodstva da izvrši nasiinu secesiju. Dogovorili smo se, da generaia Koi-
šeka zamijeni generai Života Avramović komandant vojne oblasti u Sko-
piju. General Koišek nije više mogao ostati na dužnosti komandanta i na-
ći se pred novim iskušenjima. Znali smo Avramovića kao sposobnog oR-
cira koji je na dužnosti komandanta divizije u Varaždinu proveo nekoiiko
godina i bio uspješan, a početkom osamdesetih, poslije ispita kojemu sam
i osobno prisustvovao, proizveden u čin generala. Poznavao je vojišni
prostor, bio poštovan među vojnim staiješinama i dobro viđen u hrvat-
skom društvu. Od njega smo mnogo očeidvali u kritičnim trenucima kroz
koje su proiazile vojne snage u Sloveniji i Hrvatskoj, pred očima domaće
isvjetskejavnosti.
Pokazat će se, na žalost, da je on bio ispod zahtjeva teške situacije u
Ijeto i jesen '91. n^tom dijelu jugosiavenskog prostora.
Posebno je biio riječi kako objasniti jugoslavenskim građanima što
se dogodilo Armiji u Sioveniji, u čemu je njezina odgovomost, a u čemu
odgovomost dmgih, što namjerava poduzeti da povrati svoj ugled i samo-
pouzdanje. Prvi čovjek Armije, general Kadijević, morao je preuzeti ne-
prijatnu ulogu, pa sam mu tako i sugerirao. On se nije osjećao moralno i
psihički sposobnim i bio je odlučan da se u medijima, pred javnošću poja-
vi generai Adžić. Zadržaii smo se u raspravi, jer bi njegovo odustajanje
značiio isto što i prepuštanje Adžiću da preuzme svu o dgovomost, a on -
Kadijević da nestane s pozomice. Ostalo je, da još jednom najozbiijnije
razmisli, u kr^njem da istupe obojica: Kadijević, a potom Adžić, svaki u
svojoj domeni. I jedan i dmgi imali su što reći narodu, Armiji, svijetu i
pomčid rukovodstvima u zemiji. Pozvani su stigli negi^e iza poia noći i
Ministar odbrane je otvorio sastanak. Njegovo se iziaganje može svesti na
nekoliko točaka:
1. PorazuSloveniji
- nepripremijeni išii u Sloveniju
- podvaia viade Ante Markovića
- izdaja u zemiji i u redovima JNA
- izvući pouke;

2. Ciij akdvnosti
- političkih
- vojnih (zanaisao i odiuka)
- u 20 sati okupiti komandante vojišta u Štabu Vrhovne ko-
mande;

211
3. Nastaviti mobilizaciju - jedinice da budu spremne;
(Prvi put je izhijet stav da se ne poziv^u oni, koji neće da se odazo-
mobilizaciji. Radilo se o prijekoj i sasvim pogrešnoj reakeiji na neoda-
zivanje vojnih obveznika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Make-
doniji. Spomenuti su slučajevi brigade u Han Pijesku gdje se nisu odazva-
ii Muslimani, oklopnog gardijskog bataljoha iz Vaijeva koji je odbio izvr-
šiti pokret za Šabac gdje se prikupijaia gardijska mehanizovana brigada i
jedva krenuo poslije dugih natezanja. Predsjednik Izvršnog vijeća Make-
donije Kijusev izjasnio se protiv odlaska mobiliziranih iz Makedonije za
popiihu JNA.)

4. Vojska u Sioveniji
- podržati povlačenje dok ne stignu svježe snage;

3 .1:qava za štampu - Kadijević i Adžić ili samo Kadijević.

Zatim je Kadijević dao riječ meni. Kratko sam se zadržao na procje-


ni situacije poslije neuspjeha u Sloveniji i izložio svoje mišljenje kako bi
trebalo politički i vojno reagirati na nastalu situaciju. Osnovno u tome je
bilo, da tr e b a obn o v it i o p e r a c i j u i izvršiti zadatak - izbiti na grani-
ce SFRJ u Sioveniji. Iskustvo dobro organiziranog otpora TO Slovenije
upućivalo je na sveobuhvatnu operaciju uz propagandno-psihološke, oba-
vještajne i bezbjedonosne pripreme i angažiranje dovoljno snaga da slo-
me oružani otpor TO Slovenije. Bio sam uvjeren da je „općenarodni ot-
por Slovenaca agresorskoj JNA" Kacinova floskula za podršku međuna-
rodne javnosti otcjepljenju i za argumente onih evropskih dtžavnika koji
su aktivno sudjelovali u rušenjt^ Jugoslavije, U nastavku sastanka, mogli
su se čuti zanimljivi stavovi. Na jednoj strani, odražavali su zbunjenost
onim što se dogodilo i gubljenje povjerenja u sposobnost Armije da podu-
zme odlučnu akciju. Na drugoj strani, čule su se poruke s izrazitom poli-
tičkom konotacijom čiji su izvori i nosioci bili izvan JNA.
Admiral Brovet je bio u sastavu delegacije predsjednika SlV-a Ante
Markovića u Sloveniji kada je donesena odluka o prekidu ratnih dejstava.
Izložio je slijedeće ocjene i zapažanja:
- U Sloveniji je sve naoružano; rade po našoj koncepciji općenarod-
ne odbrane; prihvaćen je prekid vatre i povlačenje jedinica u kasame s
tim, da se Ijudstvo odvoji od tehnike i da se povlači po nižim jedinicama
(vodovi, čete, baterqe); jedinice koje se ne mogu pokrenuti ostale bi, da
ih se osposobi; prihvaćeno je obezbjeđenje snabdijevanja, dovod struje i

212
uspostavljar^e telefbnskih veza; mrtve su predali, spremni su predati ra-
njene, a o zarobljenicima bi se naknadno pregovaralo;
- Od ukupno 84 karauie TO je zauzeia 64, graničari su se predali ili
pobjegii u Austriju (neki u Italiju) i sada se probij^u prema Hrvatskoj;
naknadno je Crveni križ Slovenije saopćio da je u Sloveniji poginulo 49
lica, a zarobljeno 2333 pripadnika JNA; zarobljeno je mnogo protuoklop-
nih oru^a iz graničnih protuoklopnih odreda; prihvaćeno je da se karaule
koje nisu osvojene popune jedinicama JNA; predsjednik Marković odu-
stao da pregovara o granici jer se, navodno, podrazumijeva da je granica
u odgovornosti SFRJ (Brovet zarnjera, i kaže da se propustilo razgovarati
0 glavnoj stvari zbog koje se i krenulo u ,,rat");
Na Rožniku su zauzeli prislušni centar JNA i objaviti će strimljene
diskove; pohvatali su dio diverzanata i znaju kuda se kreću ostali; im^u
dokumentaciju o planiranim vazdušnim udarima za 29. i 30. jun; sasvim
im je poznato stanje u jedinicama JNA, zn^u sastav i pokrete, bilo je
mnogo „teritonjaliziranih" staiješina u Sloveniji i oni su ostali u stalnom
dodiru s TO za vrijeme operacija; Slovenci traže da se povuku „terorisd",
da se ratni brodovi udalje iz teritorijalnih voda Slovenije, a vazduhoplov-
stvo da se ponaša korektno, u duhu dogovora o prekidu neprijateljstva;
- Mješovita komisija sastavljena od predstavnika SSNO, Pete Vojne
oblasti, slovenske vlade i TO pratiti će prin^enu dogovora o prekidu ne-
prijateljstava, a predviđen je i dolazak stranih posmatrača. Na kr^u, ad-
miral Brovet upozorava na intervenciju iz inozemstva, ako bi se povela
odlučna vojna akcija u Sloveniji. Admiral Martini, načelnik italijanske
obavještajne službe s kojim smo često razmjenjivali infbrmacije, zvao je
Broveta i u ime De Mikelisa ga upozorio, da se ne upuštamo u novu voj-
nu avanturu u Sloveniji.
General Adžić^je odmah na početku izlaganja ukazao, da nemamo
na raspolaganju dovoljno snaga za novu, sveobuhvatnu operaciju i-ne vidi
razloga zašto nam je ona potrebna. Umjesto toga, Adžić predlaže da treba
ojačati snage u Sloveniji, snažno ih podržA avijacijom i nastaviti dejstva.
Po njegovom viđenju, samo izvršavanje već otpočetih zadataka, bez du-
gog prekida, može spasiti našu poziciju u Sloveniji. Dakle, osigurati poja-
čanja iz najbližih rejona - Jastrebarskog, Varaždina, Rijeke, Pule - i na-
staviti dejstva, a privučenim snagama iz dubine - gardijski korpus u za-
padnom Sremu, vrlo jaka motomehanizirana brigada (osam bataljona) u
Sremskoj Mitrovici i modema protuoklopna brigada u Đakovu - stići na
granice Hrvatske, biti spreman za slijedeći skok u rejon Zagreba, ako bi
to situacija u Sloveniji i Hrvatskoj zahtijevala. U širem rejonu Zagreba -
Karlovac, Varaždin, Križevci, Dugo Selo, Zagreb - bilo je dovoljno
oklopnih, artiljerijskih, pješadijskih i policijskih snaga da se odupru sva-
213
kom pritisku do pristizanja snaga iz dubine. Trebaio je samo odlučno dje-
lovati. Istovremeno, snage korpusa iz Titograda pristigle bi u zapadnu
Hercegovinu i s okiopno-mehanizovanom brigadom iz .Mostara usposta-
vile kontrolu na tom rovitom području. Kapitulacija rukovodstva Sioveni-
je i predaja njihovih oružanih snaga mora biti naš isključivi cilj, zaključio
je geheral Adžić svoje izlaganje.
General Negovanović, pomoćnik ministra za političko-pravne po-
slove izvijestio je, da nacionalističke političke stranke prodiru u jedincie,
posebno među mobilizirane vojne obveznike, opozicione snage udružuju
se na razbijanju JNA i Jugoslavije. Postavlja pitanje, može li SPS što uči-
niti da se u Srbiji zaustavi „pirovanje" had porazom JNA u Sloveniji.
Smatra, da u Sloveniji treba prikupiti snage koje će nanijeti gubitke i raz-
biti TO, jer je to jedini način da ih se urazumi i da se povrati ugied JNA.
Nije za nikakvo povlačenje iz Slovenije.
Generai Vasiljević načeinik KOS-a postav^a pitat^a: „Koji je cilj, što
branimo i zašto ginemo; ispiati li se boriti za Sloveniju ih treba izvlačiti
naše sastave; zašto da Srbi idu i bore se u Sioveniji?" Vasiljević namjerno
parafrazira pitatha koja su se tih dana postavljala u Srbiji, i odgovara: ,,Ju-
goslavija se brani u Sloveniji i Hrvatskoj, i tu se brani svaka nacionalna dr-
žava, pa i srpska". Nastavlja s n^sviježijim inlbrmacijama i kaže, da su je-
dinice u Hrvatskoj sve pod blokadom, čak i Komanda Pete vojne oblasti.
Predlaže, da se hrvatskom rukovodstvu postavi zah^ev da skine blo-
kade ili će se suočiti s napadom JNA, koja se grupiše na granicama Hr-
vatske što oni zpaju, zastrašeni su i postavlj^u pitanje što to treba značiti
- završ^a Vasiljević.
Da su zastrašeni, znao sam i sam. Bio sam prisutan kada je Tuđman
osobno telefbnom zvao Kadijevića i u razgovoru ga uvjeravao, da on nije
za rat, da se nije dao da ga navuku Slovenci, da mi hoćemo rat iako se oni
korektno ponaš^u i spremni su na pregovore o deblokadi gamizona. No,
sv^je to bila iaž, na nikakvo korektno ponašanje oni nisu bili spremni.
Opkolih su kasame i teroriziraju vojnike, statješine i njihove porodice, ali
se suočavaju s intervencijom i svjesni su da neće moći izdržati, zovu u
pomoć na sve strane. Angažirali su Genšera i Herda, da i oni razgovaraju
s Kadijevićem i priprijete mu.
General Vuletić načelnik vojno-obavješt^ne službe Generalštaba
iznio je procjenu, da će u sluč^u nove intervencije JNA u Sloveniji i Nje-
mačka i Austrija vrio oštro reagirati i pozivati na vat^sku inter\'enciju, da
će ^ Francuska ponašati un^erenije, Vehka Britaruja da se, prema zad-
njim izjavama Herda, priklanja njemačkoj osudi JNA radi svojih interesa
u integraciji Evrope, SSSR je nemoćan, a SAD neće da se miješ^u. Vuie-
tić je na kr^u procijenio, da se svjetsko javno mnjet^e iomi i da će sve
214
ovisiti od nas samih i naših konačnih uspjeha u Sioveniji. Sve će nam se
tolerirati ako uspijemo. Kao posebnu infoimaciju, izložio je stav 'Mini-
starstva vanjskih poslova Kraljevine Beigije našem ambasadoru u Brise-
iu, da se priprema desant kod Krškog da bi se spasila nukleama elektrana,
jer ona prijeti Evropi u siučaju vojnih operacija.
Posijednji se za riječ javio pukovnik dr Vuk Obradović načelnik ka-
bineta ministra. Mislio sam, da je ov^ prisutan da bi vodio zapisnik i da
hoće neka objašnjenja o rečenome. Ne, našao se pobuđenim da okrene či-
tav tok rasprave: ne vidi razloga zbog čega bi se JNA borila u Sloveniji i
prisiijavala je da ostane u Jugoslaviji; da se JNA treba povući na srpske
granice u Hrvatskoj i njih braniti; da sasvim razumije srpske majke i za-
h^eve da im djeca ne ginu u zemljama koje ne žeie ostati u Jugosiaviji i
tako dalje, sve redom onako kako sam četiri godine kasnije pročitao u
dnevničkim zapisima B. Jovića. Tada nisam znao za stav Miloševića-i Jo-
vića, da se JNA ne treba angažirati u Sloveniji, a još manje da se o tome
raspravljalo s Kadijevićem i Adžićem, ali mi je samouvjereno izlaganje
pukovnika Obradovića ličilo na nečiju poruku. Očekivao sam, da mu Ka-
dijević oduzme riječ i smjesti ga na i^egovo mjesto u stroju, kako smo to
znali reći u vojsci. Međutim, ovaj ga je uvažavao iznad svih u svojoj oko-
lini, pa se ni sada nije drugačije ponio. Ipak, osnovni pravac procjena i
dogovora se nije izmijenio, ati svi su bili uvjereni da pukovnik Obradović
neće ostati miran. N^manje što se moglo očekivati, da će zaključke o po-
novnom angažiranju JNA u Sloveniji prenijeti rukovodstvu Srbije. Brat
mu je bio u užem rukovodstvui potpredsjednik Skupštine Srbije. Potvrđi-
vala mi se sumnja, da se više ništa unutar n^užeg rukovodstva JNA ne
može učiniti, a da o tome tekuće ne bude izviješteno rukovodstvo Srbije.
Svaki samostalan korak JNA morao je voditi u sukob s Miloševićem.
Novi pokuš^ angažiranja JNA u Sloveniji imao je smisla samo ^ o ,
poslije njegovog uspjeha, oporavljena Armija učini odlučan korak u Hr-
vatskoj i Srbiji. Nije bilo razumno izložiti se kr^njem riziku, a ne utjecati
radikalno na tok događaja u Jugoslaviji. Istu misao, ali samo načelno, di-
jelio je i Kadijević. Vjerovao sam, da bi i njemu uspjeh u Sioveniji vratio
povjerei^e u Armiju. Njegove staine prijetnje nisu više biie respektirane u
rukovodstvima, kojima su biie upućivane. Javnost mu nije više vjerovaia,
osjećaia se prevarenom i izdanom. Jović mu se otvoreno ruga u svojim
biiješkama. Potjeda JNA biia je nasušna potreba da se vrati povjerenje u
narodu, a ništa manje i u njoj samoj i njezinom rukovodstvu. Više od biio
kako sročenih upozorenja, izmijeniia bi razbijačko ponašanje federainog i
repubiičkog lukovodstva.
Rasprava je tr^aia do ranog jutra. Nije biio diieme, da JNA mora
uzvratiti udarac, razoružati TO i zaposjesti granice. Međutim, jedan broj
215
phsutnih stao je na stanovište da se poslije toga, u nekom razumnom vre-
menu-spominjalo se th do šest mjeseci, Armija može povući iz Siovenije
i prepustiti rješenje saveznim institucijama - Skupštini, Predsjedništvu,
Viadi. Nisam dijelio to stanovište, jer ono nije davalo odgovor na osnov-
no pitanje - sudbina Jugoslavije. Da su je savezne institucije mogle hješi-
ti ne bi ni došlo do angažiranja Armije. Rizikovati i krenuti i drugi put, a
ne dovesti do tješetija bilo bi kr^tqe nerazumno. I drugo, načelnik Gene-
ralštaba je bio za ojačat^e i pregrupiranje snaga u Sioveniji (Ajdovština,
Ljubijana, Kranj, Totmin, Mahbor) i uz jaku podmku avijacije produže-
tak prekinute opetacije ne ček^ući da se dovuku dovotjno jake snage iz
dubine i poduzme sveobuhvatna operacija koju TO Slovenije ne bi mogla
izdržati. Grupisane jake snage u Sloveniji tješavale bi zatim druge strate-
gijske zadatke na zapadnom dijelu Jugostavije - razoružanje paravojnih
tbrmacija u Hrvatskoj i phmoravanje hrvatskog rukovodstva na pregovo-
re ili kapitulaciju; suprotstavljat^e eventualnoj vanjskcj intervenciji; pre-
uzimanje vojne odgovomosti za sudbinu zemlje - plan ,Jugosiayija". Iz
tih razloga smatrao sam, da je phkuptjat^e pojačanja u Sioveniji iz obli-
žnjih tejona potrebno da bi se sačuvati razbijeni sastavi i onemogućilo
TO da stavi pod svoju kontrolu sav vojni sistem, oružani i tehnički poten-
cijai JNA dok ne phstignu dovotjno jake snage, što je bilo vhjeme od 4 -
5 dana, da se poduzme masovna vojna operacija, razbije i razoruža TO,
zaposjedne granica, a mkovodstvo Siovenije da se izvede na odgovomost
zbog oružane pobune i napada na JNA.
Došlo je do prekida sastanka. General Kadijević i ja smo ostaii da se
dogovohmo o odluci. On je sumnjao, da će Predsjedništvo phhvatiti da se
JNA ponovno angažuje, ako to prihvati tražiti će da se povuče poshje
mjesec do dva dana.
Siušao sam ga i zaključio, da on nema snage ići do kraja. PsihplošM
nije bio spreman donijeti takvu odluku. Nikad nije bio spreman, a poslije
poraza u Sloveniji to se od t^ega još manje moglo očekivati. Procijenio
sam, da je važno da krene, a uspjeh JNA u Sloveniji - u što nisam sum-
njao - preokrenuti će ukupnu situaciju u zemiji i omogućiti JNA da
ostvah krajnji cilj: preuzme vlast i zaustavi rušenje Jugoslavije. Naravno,
bio sam protiv upoznavanja Predsjedništva s pripremama operacije u Slo-
veniji dok glavni poslovi ne budu gotovi, a tada da ga se stavi pred gotov
čin, i krene. Moraii smo biti spremni da se pripreme otkhju, pođe protivu
JNA i pokuša da je se zaustavi. Nastao bi ozbiljan problem istovremenog
angažiranja u Beogradu i u Sloveniji. Cijenio sam, da razbijeno Predsjed-
ništvo nema snage da nas zaustavi, a Miiošević se ne bi usudio istupiti
javno protiv Amtije. Ako bi se to i dogodilo, morali smo biti spremni da
ih kratkim postupkom uklonimo i onemogućimo da nas ometaju iii nam

216
se otvoreno suprotstave. Mass-mediji i sredstva inibrmiranja u tom sluča-
ju bila bi stavijena pod kontrolu JNA. Generaištab je imao pripremljen
plan za takav sluč^.
Sve rečeno, i mnogo više, biio je dobro poznato meni kao i Kadije-
viću, njemu i mnogo detaljnije o pripremljenim pianovima. Kijučno je bi-
!o, da !i će Kadijević prihvatiti da se krene s operacijom ponovnog posje-
danja granica SFRJ u Sloveniji, i da !i će to učiniti odmah dok se ne do-
godi očekivani međunarodni presedan - priznavanje Siovenije. Sve ostalo
doći će jedno za drugim, za što se čvrst i siguran scenario nije mogao
unaprijed sačiniti. U ovom času, n^manje je bilo preporučljivo raspra-
vijati o svim zamkama i probiemima i dalje obeshrabrivati uznemireno
rukovodstvo Armije.
Kadijević se, bez nrnogo riječi, siožio da se počne s pripremama, a
mene je molio da preuzmem posao pianiranja s generalom Adžićem,'za
koga je rekao da je pod vrlo teškim pritiskom neuspjeha u Sloveniji, za
što se smatra lično odgovomim. Nije mi izgledalo pametnim da se načel-
niku Generalštaba miješam u posao planirar^a operacije, ali sam prihvatio
da se s Adžićem dogovorim o ključnim pitanjima, a t^emu da ostvim da
napravi plan i organiziranje priprema.
Sastanak je nastavljen. Kadijević je saopćio odluku o pripremama
operacije u Sioveniji, dao redosijed radnji i odredio rok od četiri dana za
gotovost. Na kr^u je, prema dogovoru, prisutne upoznao o mojoj u!ozi.
Genera! Adžić je discipliturano primio zadatak i moje učešće, imao sam
utisak da je zadovoljan što će se moći sa mnom neposredno posavjetova-
ti. Bez zadržavatija, Adžić i ja smo krenuli u operativnu saiu Generaišta-
ba, bilo je rano jutro 2. ju!a 1991. Iz!ožio sam ciij i moju zamisao operaćije,
a zatim smo razgovarali o snagama, načinu njihovog dovođettja i angaži-
rat^a, o vazduhoplovncj podršci, obavještajno-bezbjedonosnim n^erama,
zadacima specijainih jedinica i drugim važnim faktorima operacije. Ni-
sam preiazio okvire operacije u Sioveniji. Sve ostalo ticalo se minisha od-
brane, generaia Kadijevića i njegove uloge u raspletu krize: kako, koliko i
koga od suradnika i potčinjenih upoznati i kakve im zadatke postaviti.
Povukao sam se i pokušao još jedanput preispitati faktore u^ec^a na
jugoslavensku krizu i njezino moguće tješet^e u novostvorenim uslovi-
ma. Dotazio sam do stijedećih zaključaka:
- Slovenija je napadom svoje TO na JNA i nasiinim otcjepljet^em
zabrinula EZ, probudita i skrenula joj pažnju da se nešto ozbi!jno događa
na jugoistoku Evrope, u Jugoslaviji. Neizvjesno je biio, da li se sukob ko-
ji se otvarao može preiiti preko naših granica i ugroziti region. Nije bilo
sumnje, da će miješanje EZ ići naruku cijepanju Jugosiavije iz najmanje
dva razioga: odbrane ijudskih sioboda i demokratskih prava maiih naro-
2i7
da, a u slučaju Slovenije i Hrvatske građani su se na referendumima i:qa-
snili za suverene nacionalne države, i presudnog u^ec^a Njemačke u EZ
čiji stav prema cijepanju Jugoslavije je bio općepoznat.
- Vanjska intervencija u slučaju odlučnog nastupa JNA bila je malo
vjerojatna. EZ nije imala snaga za tu nan^enu, a još manje odlučnosti da
to učini. Ako bi i došlo do intervencije to ne bi bilo izvodivo prije od
mjesec dana, a dotle bi se situacija u zemlji stavila pod kontrolu. NATO
se izvan granica zemalja članica ne bi angažirao. Na području Balkana
moralo se u tom slučaju očekivati i angažiranje druge strane - SSSR-a sa
svim neizvjesnim ishodom za Evropu i svijet.
- Preokret u javnom mnjenju kod svih naših naroda dogodio bi se
onog časa kada JNA postighe prvi krupan uspjeh u odlučnoj odbrani Ju-
goslavije. Sprečavanje da se Jugoslavija cijepa imalo bi takav znač^. I
kada se mass-mediji i sredstva informiranja oduzmu nacionalističkim ru-
kovodstvima u s'ćim republikama, saopće pravi ciljevi JNA i nrjere, koje
ona preduzima, podrži proces reformi i otvori općejugoslavenska raspra-
va 0 promjenama u organiziranju državne zajednice, svima u Jugoslaviji
JNA bi dala realnu nadu, da je moguće sačuvati državnu zajednicu i pro-
vesti reforme koje zahtijevaju građani i narodi, kao i samo vrijeme u koje
smo zakoračili.
- Mobilizacija, kao najkmpniji problem održavanja moći i gotovosti
Armije u tom času, brzo bi se prevazišao u svim republikama. Armija bi
se dovela do ratnog brojnog sastava u svim dijelovima zemlje, gdje bi to
političke prilike i strategijski zadaci zahtijevali. Izmijenio bi se nacionalni
odnos vojnika i staqešina i on bi ponovno bio ravnotnjeran, ne bi bio ve-
ćinski - srpski. Mobiliziiani iz Srbije ne bi mogli tražiti argumente u
tvrdnji „Srbija nije u ratu", Jugoslavija bi bila u ratu protiv onih u Slove-
niji, Hrvatskoj, Srbiji i svim drugim republikama koje ruše Jugoslaviju.
- Uspjeh Armije u preuzimanju vlasti u zemlji ovisio je od oružanog
otpora kpji bi joj nacionalističke vođe mogli pružiti u svakoj pojedinoj re-
publici. U tom smislu situacija je bila vrlo različita od republike do repu-
blike i među narodima, kpji su u njima živjeii.
U svim procjenama polazio sam od pretpostavke, da bi teritorijalnu
odbranu i njezino naoružanje trebalo čvrsto držati pod kontrolom JNA i
spriječiti svako fbrmiranje nacionalnih i republičkih vpjski. Dobrovoljač-
ke jedinice morale bi se potčiniti JNA, a prethodno ih očistiti od krimina-
laca i dvpjne potčinjenosti: JNA, i partijskim vođanm i ppjedincima kao
njihovih falangi ili ih razoružati, raspustiti i zabraniti. Tamo, gdje su re-
publičke vpjske već farmirane bile bi razoružane. U Sloveniji bi to bilo
učinjeno izvodeći operaciju ponovnog posjedanja granica. U Hrvatskoj
odmah poslije toga, u operaciji razbijanja blokada kasami. Vojna sposob-
218
nost Zbora narodne garde (ZNG) da se suprotstavi JNA bi!a je mala. O
tome su osim naših infbrmacija svjedočiie ocjene samog Tuđmana iznije-
te tih dana na sjednici Državnog savjeta odbrane Hrvatske i smjena gene-
ra!a Špege!ja, koji je izazivao JNA.
- Najveća opasnost prijetiia je od jedinstvenog suprotstavijanja v!a-
dajućih struktura i opozicije. U Sioveniji je takvo jedinstvo demonstrira-
no pred nekoiiko dana. U Hrvatskoj bi se dogodiio siično, homogenizaci-
ja hrvatskih masa uspješno je ostvarivana. Trebaio je očekivati, da bi do-
š!o do nag!og urušavanja čim bi JNA postigla prve uspjehe u Hrvatskoj.
Srpski dio stanovništva bi u odiučnom nastupu Armije vidio svoju viasti-
tu zaštitu. Nacionaiističko rukovodstvo u Srpskoj Krajini, kada bi utvrdiio
prave ciijeve Armije, suprotstavilo bi joj se, Za njih bi to bio povratak u
odbačeni sistem komunizma. Međutim, vojne tbrmacije pod njihovom
komandom bi!e su ma!obrojne i ne bi bile u stanju suprotstaviti se JNA.
Najveći broj njih otkazao bi poslušnost vođama. Nije bilo razioga da se
piašimo ponašanja većine Muslimana i Srba u Bosni. Armija je još uvijek
uživaia ugied i kod jednih i kod drugih. Hrvati iz zapadne Hercegovine
čija je agresivnost prema Armiji već bila ispoijena (Posušje, Šuica, Spiit)
činiii bi probiem i rejon bi bi!o potrebno pokriti s dovoijno snaga, Štp.bi
se događaio u Srbiji, n^manje je bilo jasno. Zavada između viasti i opo-
zicije je bi!a oštra i svježa (9. mart!). Ali i jedni i drugi su bi!i na naciona-
iističkim pozicijama velike Srbije. Svatko na svoj način i svojim snagama
i sredstvima, ili zajedno, branili bi ideju „velike Srbije", kada bi ocjeni!i
da je Armija krenuia svojim viastitim putem u odbranu Jugosiavije i soci-
jaiizma. Nije-se smio ni za momenat zanemariti utjec^ i povezanost Beo-
grada sa Srbima u Bosni i Hrvatskoj. S druge strane, vojska u Srbiji je
tradicionaino poštovana, uvažavala se qezina poruka i postupak. U JNA
većina ka&ova bi!i su Srbi, poniženi poslije brojnih napada na Armiju, a
da ni jedanput nije snažno uzvraćeno, Siovenija je prevršila mjeru i naci-
onahsti su ih tih dana javno prozivaii, sramotili i pijuvaii po Beogradu i .
^Srbiji. Nepotrebno je govoriti, da su među prvima že!je!i oprati obraz i
podignuti g!avu. Konačno, jedino odbranom Jugosiavije tješavao se s j ^
aksiom Srbije, da svi Srbi treba da žive u istoj državi, pa je iogičan za-
kijučak morao biti, da će odbrana Jugosiavije imati podršku većine Srba.
Za ocjenu raspoioženja srpskih generala u JNA karakteristična je iqava
generaia Marka Negovanovića pomoćnika ministra odbrane na sastnaku
boraca !. pro!eterske brigade. Kada je je umirovljeni genera! Eugen Le-
barić upitao otkud dezerterstvo u vojsci i otpor mobiiizaciji u Srbiji, Ne-
govanović je odgovorio neka za to pita predsjednika Srbije, za defetizam
da je kriva SPS i rukovodstvo Srbije - oni su inicirali borbu srpskog naro-
da, a sada se priprem^u da se povuku iz Hrvatske.

219
Plan operacije u Sioveniji radio se u Generalštabu. Pokušao sam
uporedo razraditi opću zamisao za operacije u Hrvatskoj, svjestan da će
se JNA odmah posiije završetka operacije u Sioveniji (a možda i istovre-
meno ) suočiti s raziješavanjem vojno-poiitičke situacije u Hrvatskpj -
Došao sam do zaključaka:
1. jaka grupacija JNA poslije operacije u Sloveniji da izolira
Hrvatsku sa zapada;
2. snagama dovedenim u rejone Korduna, Banije i Bosanske
Krajine s linije Karlovac-Sisak-Novska-Nova Gradiška da se
priđe oslobađanju gamizona u središi^oj Hrvatskoj sa Zagre-
bom kao glavnim ciljem, a izbijatijem na rijeku Dravu i granicu
s Mađarskom, da se spriječi pristizar^e naoružanja i pomoći
ZNG i eventualno izviačerrje snaga preko granice;
3. za svako odvojeno područje Hrvatske postojaie su dovoljno
jake snage da postignu opći cilj: vojno-pothorska 'obiast s Knin-
skim korpusom, snagama iz Mostara i po potrebi korpusom iz
Titograda bila je u stanju sviadati otpor ZNG i drugih paravcj-
ski HDZ-a u Dalmaciji i stavi pod kontroiu zapadnu Hercegovi-
nu; u istočnoj Slavoniji i Barat^i Tuzianski i Novosadski kotpus
bi!i su sposobni razriješiti svaki organizirani otpor na tom pod-
ručju; u Istri i području R^eke situacija nije bila uzavrela i lako
se mogia staviti pod kontrolu snagama Riječkog korpusa, mobi-
lizirahim snagama u Lici i Gorskom Kotaru i vojno-pomorskim
i vazduhoplovnim grupacijama iz Pule;
4. Snage u Bosni trebalo bi ojačati i pregrupirati poslije izdvaja-
nja vojnih sastava za operacije u Sloveniji i Hrvatskoj. Gardij-
ski korpus u Peogradu (ili o očekrjućim rejonima u Sremu),
Kragujevački i Užički korpus bili su dovoljna rezerva s kojohi
se moglo intervenirati po potrebi. Sastave u Makedoniji i na
Kosovu ne bi se slabilo;
5. strategijsko grupiraihe koje bi proizašlo iz ovakve generalne
zamisH zadovoljavalo bi i usLove odbrane od eventualne inter-
vencije izvana.
Štab Vrhovne komande trebao bi izaći iz Beograda na jedno od ko-
mandnih mjesta u Bosni. U zgradama Ministarstva odbrane i Generalšta-
ba u centru Beograda više nije bilo uslova za siguran rad, nisu postpjali ni
minimalni bezbjedonosni uslovi. Dnevna okupljanja i protesti m^ki, da
im se vrate djeca iz vojske ili nekih drugih motiva koje je izmišljala čas
vlast a čas opozicija za demonstracije protiv Armije. Predsjedništvo je
svaki čas zivkalo - infbrmacije, referisanja, ispiranje mozgova ministiu i

220
načelniku Generalštaba, nuješanje Jovića i Miloševića u izgradt^u stavo-
va Armije. Ništa se nije moglo dogoditi u Štabu Vrhovne komande a da o
tome ne budu svi upoznati, od naših i stranih obavješt^nih siužbi, viasti i
opozicije, do stranih ambasada i vojnih izasianstava. Iz novinskih napisa
moglo se razabrati, da se osmatraju ulasci i izlasci u zgrade Ministarstva i
Generalštaba. Znalo se kada su stigli komandanti na referisanje, i koji,
koliko su se zadržali i zaključivalo se gdje, na kojem dijelu Jugoslavije će
se nešto dogoditi. Bio sam kod Kadijevića za vrijeme sukoba u Sloveniji
kada je ušao pukovnik Obradović i najavio, da ntinistri vanjskih poslova
Njemačke i Velike Britanije, Genšer i Herd, žele telefbnski razgovor s
Kadijevićem. Razlog za pozive mogao je biti samo jedan - htjeli su lično
upozoriti Kadijevića na posljedice ponašartja Armije u Sloveniji. U za-
padncj masmedijskoj propagandi naveliko se nametala optužba protivu
JNA, da se otrgla s lanca i vodi samostalan rat protiv slovenskog naroda.
Nije bilo nikakve potrebe da ministar odbrane i načelnik Štaba Vrhovne
komande u tim trenucima vodi razgovore s ministrima var^skih poslova
velikih evropskih sila. Posao je jugoslavenske vlade i rijezinog ministra
vanjskih poslova da vodi razgovore sa svojim kolegama. Ako su se mini-
stri Genšer i Herd htjeli nekome direktno obratiti u Jugoslaviji u vezi sa
situacijom u Sloveniji prava adresa je bio Kučan. On je naredio, da Teri-
torijalna odbrana otvori vatru na jedinice JNA koje su izvišavale svoj za-
datak: posjedanje granica države čija su one oružana sila. Svega toga Štab
Vrhovne komande morao se čim prije rasteretid, pogotovu ako je u odre-
đenom trenutku planirao preuzeti sudbinu zemlje u svoje ruke, što mi je
Kadijević stalno ponavljao kao svoju definitivnu odluku.
Pratio sam tok priprema operacije u Sloveniji, prisustvovao donoše-
nju odluke i izdavanju naređenja komandantima. Vrijeme početka -,,Č "-
ostalo je za posebnu odluku generala Kadijevića, ali je rečeno da će to bi-
ti slijedeći dan u ranim jutamjim satima ili dan kasnije u isto vrijeme, s
tim da će se odluka saopćiti pravovremeno. General Juijević komandant
RV i PVO je upozoravao da se donijeta odiuka ne može opozvati. Imao je
veoma negativno iskustvo iz prethodnih dana kada je šezdesetak aviona
morao vratiti sa zadatka na aerodrome s podvješenim bojevim kompleti-
ma. Ni drugim komandantima nije se svidjelo čekanje i naknadno određi-
vanje početka, ništa nije bilo nepoznato, ponovno su osjećali kolebanje.
Jedinice određene za učestvovanje u operaciji bile su podgotovljene i po-
krenute.
Postojala je puna legitimnost da Armija dovrši zadatak koji nije
uspjela ostvariti u prvom pokušaju. Osim jasnih ustavnih obaveza posto-
jao je i već spomenuti stav Skupštine SFRJ od 25. juna, da se odbacuje
legitimnost otcjepljenja Slovenije. U stvorenoj situaciji, suprotstavljanje

221
Predsjedništva odluci JNA biio bi neiegitinmo i sasvitn ireievantno. Da-
kle, postojali su legalni uvjeti da JNA ponovno krene na svoj zadatak u
Sioveniju, da ga uspješno riješi i izmijetu tok događt^a u Jugosiaviji.
Uporedo s vojnim pripremama događt^i na političkoj sceni uzeli su
drukčiji tok. O tome danas imamo svjedočenja učesnika, što meni - kao
ni najvećem broju rukovodećih Ijudi u Štabu Vrhovne komande - i najvi-
šim komandujućim generaiima nije bilo poznato. Borisiav Jović se, pre-
ma r^egovoj već citiranoj knjizi, žali da javno mnjenje nije spremno pri-
hvatiti cijepanje Jugoslavije i traži radikaine nqere za njezino očuvanje. U
dnevniku, 30-og juna bilježi sa zatvorene ^edniee Savjeta za zaštitu
ustavnog poretka: „Ključno pri tome jeste pogrešna procjena da se inte-
gritet zemije može očuvati. Po mojem mišljenju, ne postoje više nikakvi
politički usiovi da možemo očuvati integritet zemlje...
... Sioveniju ćemo... n^bolje kazniti, ako odmah donesemo odiuku o
njezinom isključenju iz Jugoslavije. Treba odmah sazvati Skupštinu
SFRJ; saopštiti odlukom Skupštine da se poštuje pravo slovenačkog naro-
da na samoopredeljenje i otcep^eqe, da Skupština Jugosiavije primi na
znanje ddluku Slovenije da postane samostalna i suverena država, da
utvrdi novu granicu i da zatraži odmah hitne sednice svih repubhčkih
skupština - da potvrde tu odiuku".
Događaju na sjednici Savjeta za zaštitu ustavnog poretka engieski
novinari Lora Silber i Alan Litl dali su izuzetan znač^:... „trećeg dana
slovenačkog desetodnevnog rata, 30. juna, Srbija je konačno prestala da
podržava nastojanja JNA da održi Jugoslaviju kao jedinstvenu državu. Na
sednici Saveta za zaštitu ustavnog poretka, Borisav Jović je, u Miloševi-
ćevo ime, jugoslavenskim generalima izvukao tepih ispod nogu... Na sed-
nici general Kadijeviće je obavestio prisutne da je Plan A (ograničena ak-
cija za povraćaj graničnih prelaza) doživeo neuspeh. Predočio je dve pre-
ostale mogućnosti - poviačenje i time indirektno priznavanje slovenačke
secesije ili, Plan B - sveobuhvatnu invaziju i gušet^e stovenačke pobune.
Na Kadijevićevo zaprepašćenje, Jović je stavio veto na Plan B"*.
Generai Kadijević doveo se objektivno u n^težu moguću situaciju.
Ne^reman da se odluči na samostalan put Armije u raz!ješavatqu jugo-
slavenske krize kretao se, kako sve vrijeme tako i sada u odlučnim trenu-
cima, na dva kolosijeka: pokušavao da se pokriva jednim - legitimistič-
kim, da bi u datoj situaciji, kada ocijeni da je to moguće i realno, prešao
na on^ drugi - samostalan armijski za što je imao spreman plan. General
Kadijević se ni qvaj.put nije odlučio: operacija u Sloveniji je odiožena, a

' Laura Sitber and A!!an Litt!e: The Death of Yugos!avia, London, !996. (Prijevod-
L. Siiber i A. Lit!: Smrt Jugos!avije, Beograd, !996.)
222
18. jula. na sjednici Predsjedništva SFRJ donijeta je odluka o povlačenju
JNA iz Siovenije.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija više nije postojala,
nestala je. Sve nadalje je politička i međunarodna pravna tehnika, a četvoro-
godišnji rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izravna tragična posljedica.
Kada je u pitanju odluka Armije, da li se angažirati u Sloveniji, me-
đunarodne utjecaje stavljam u zadnji plan. Činim to iz dva bitna razioga:
političkog stava i vojne spremnosti EZ.
Kako je poznato, poiitički stav EZ, kao SAD i SSSR-a je bio da se
očuva jedinstvena Jugoslavija. Sasvim neobjektivne primjedbe Njemačke
i Velike Britanije na ponašanje JNA u Sioveniji nisu značile i vojnu inter-
venciju NATO-a, pogotovu ne odmah. Mehanizam usaglašavanja među
zemljama članicama je vrlo dug, ako je suglasnost uopće bilo moguće po-
stići za miješanje u zemlji izvan zone odgovomosti zapadne vojne alijan-
se. Neizvjesno u takvom slučaju je bilo i ponašanje S$SR-a, kolikogod
da je već bio onemoćao, i čitav niz drugih okoinosti u otvarat^u rata s Ju-
goslavijom, kada ona nikoga ne ugrožava, samo brani svoj državni suve-
renitet i teritorijalnu cjelovitost.
O ponašanju generala Kadijevića tih dana, B. Jović cinično primje-
ćuje: „... Više puta u toku dana obavljena je konsuitacija s generalom Ka-
dijevićem o stanju u Sloveniji i akcije koju treba preduzeti... U toku jed-
nog dana on pravi strašne evolucije: od toga da se odlučnom akcijom mo-
ra povratiti moral vojske, do toga da svi njegovi generali misle da je svaki
miran put bolji, da nikako ne prihvataju rat i da „neka dođe cmi đavo", a
kamo li Evropska misija samo neka smiri stai^e".
Ne znam što je gospodinu Joviću mogao reći general Kadijević, ali
mi je sasvim poznato da je, osim rijetkih iznintaka, raspoloženje njegovih
generala bilo upravo obmuto. Oni su očekivali i zahtijevali operaciju u
Sloveniji. Bili su potpuno svjesni, da dmgačija odlukajznači kr^ JNA i
Jugoslavije.
Odbačen od armijskih statješina, ismijan i omalovažen ujPredsjedni-
štvu i među republičkim vođama, general Kadijević nije više imao nikak-
vih uvjeta da komanduje Armijom, a ona se brzo kretala svom raspadu -
formiranju nacionalnih vojski i građanskom ratu.
Meni lično je ostalo da razmislim i odlučim se za jedno od qešeiqa -
priznati potpuni poraz i dignuti ruke od svega, ili pokušati spasiti ono što
se može, barem spriječiti rat velikih raznuera u Hrvatskpj g(^e je već ot-
počeo i širio se, a u Bosni se pripremao.

223
Krivica za iziazak Slovenije iz SFRJ, uz prin^enu site, pripisuje se
JNA uz n^teže optužbe njezinog vojnog vrha. Profesor Mira Marković me
je u nekoliko navrata tokom zime i proljeća 1991, dok je JNA sasvim nepo-
trebno popuštala pred nasrtajima hrvatskih nacionalista i njihove paravoj-
ske, molila da uiječem na generala Kadijevića da ne dozvoli da se u naro-
du ruši ugled JNA i stvaraju uslovi za opći juriš nacionalista na zajednič-
ku državu i t^ezine institucije u svim dijelovima Jugoslavije. Tvrdila je da
imam više u^ec^a na Kadijevića od bilo koga drugog, da ona to zna i zato
se čudila što ozbiljnije ne interveturam. Ja sam, dakako, poduzimao što sam
znao i mogao, ali nisam smatrao potrebnim da nju o tome izvještavam.
Na optužbe protivu JNA odgovarao sam općim političkim i psiholo-
škim prilikama stvorenim u zemlji i teškom polož^u Armije, za što ona
objektivno nije kriva. Nerazuman postupak generala Kadijevića da prati i
snima uvoz oru^a iz Madžarske u Hrvatsku umjesto da oru^e zaplijeni
čim se šleperi pojave na Dravi, bez obzira da li je ideja bila tijegova ili
mu je nametnuta, tiisam ni pokušavao braniti. Nisam imao nikakve mo-
ralne obaveze. Nije mi bilo poznato što se događa dok ftlmski snimak nije
bip pripremljen za prikazivanje. Dužnost i obaveza generala Kadijevića
bila je da spriječi ilegalni uvoz oru^a u zemlju. Svakome je bilo jasno, da
će uvezeno oružje i njime naoružane falange HDZ-a dovesti do krvopro-
lića. Rukovodstvo JNA nije smjelo previt^eti, da će se sresti s uvezenim
oružjem bilo da će morati razoružati partijsku vpjsku HDZ-a što se, na-
kon uvoza oružja, u narodu naširoko očekivalo, bilo da će ono biti upotre-
bljeno protiv JNA u otvorenom sukobu. A to se moralo pretpostaviti, Na-
vodno očekivanje, da će hrvatska i jugoslavenska javnostbiti šokirane do
mjere, da će tražiti neopozivi odlazak HDZ-a i Tuđmana s vlasti, u nasta-
lim prilikama u Jugoslaviji, djelovalo je neozbiljno.
Nakon Slovenije više nitko nije bio spreman prihvatiti nerazumno
ponašanje armijskog rukovodstva. Optužbe su stizale od jugoslavenski
opredijeljenih građana iz Zagreba, Sarajeva, Skoplja, iz rukovodstva SK
- PJ, jednom riječju - sa svih strana.
Posve uvjeren, da je vojni vrh propustio zadnju priliku da protuuda-
rom u Sloveniji preuzme sudbinu zemlje u svoje ruke, bio sam odlučan da
se pripadnicima JNA javno stavi na znanje da Armija mora promijeniti
svoje ponašat^e u odnosu na sudbintfžemlje.
Predložio sam hekim članovima rukovodstva SK - PJ da pred javno-
šću upozore Armiju, da ne može očekivati njihovu podršku, ako ne pri-
hvati svoju ustavnu obavezu da brane integritet SFRJ i da se ne obazire ni
224
na čiju opstrukciju, uključivo Predsjedništva kao vrhovnog komandanta.
U štampi je došlo do takovih napisa. Jedan vrio kritički čianak profesora
dr. Miće Carevića iz Banja Luke naišao je na oštru osudu rukovodstva SK
- PJ u B.osni i Hercegovini, bio je uočen u rukovodstvu Armije i utvrdilo
se, da ja stojim iza njega*. Armija nije, međutim, mijenjaia iegitimistički
kurs poslušnosti formalno Predsjedništvu SFRJ, a stvamo Miioševiću, što
je djelovalo apsurdno u potpuno nelegitimnom ponašanju svih institucija,
političkom i ustavnom kaosu u zemlji.
Mira Marković me u julu '91-e zamolila da primim generala Nikolu
Ljubičića. Kao razlog za susret navela je, da IJubičić već nekoliko puta do-
lazi k njezinom suprugu i k njoj, da je depresivan zbog događaja u Jugo-
slaviji i razočaran ponašar^em Armije, da je piakao i tražio da se nešto pre-
duzme. Nju je zamolio da mu omogući susret sa mnom. Do sastanka je do-
šlo početkom augusta '91. u zgradi CK na Ušću. Prisutni su bili predsjed-
nik ŠK-PJ Dragan Atanasovski i Mira Marković iz n^užeg rukovodstva
SK-PJ. Tražio sam da oni budu prisutni - bilo je jasno da će Ljubičić po-
krenuti kmpna pitarija i da svemu tome treba dati odgovarajuću fbrmu.
Ljubičić je u uvodu pozdravio moje angažiranje u SK-PJ i u Armiji,
za odbranu Jugoslavije. On nije pristupio SK-PJ, rekao je, zbog poodma-
klih godina i što ga svojim imenom i političkim bremenom ne žeii teretiti,
ali u svemu podržava i misli da bi odlučnije trebaio prekinuti koiebanje
Armije, da izvrši svoju ustavnu obavezu. On je, navodno, smatrao da za
člana Predsjedništva SFRJ iz Hrvatsketreba da dođem ja, a ne Stipe Šu-

* Ubrzo, otvorio se proces javne političke i moralne diskvatifikacije visokih armij-


skih kadrova koji će trajati sve do istjerivarrja iz JNA sedamdeset generaia, među njima i
onih koji su započeii „osvetu". Pogrom je nastavijan i postije nestanka JNA i &rmiTanja
oružanih snaga Srbije i Cme Gore, prema dnevrkrj potrebi režima, vojske, stranačkih lide-
ra, ratnih vođa, kumova, najrazMčitijih organizacija krimihaiaca čije je bogaćenje u ratu i
nesreća ijudi postae jedan od važnih motiva rata. Štampa i massmediji svakodnevno su ot-
krivaii nove izdaje, konspiracije i sumnjive radrrje JNA („Opera" s Rakočevićem i Boško-
vićem iz KOS-a; podzemni tuneii u Vukovaru davno prije pripremijeni u korist Hrvata za
hrvatsko-srpski rat; istraživarrja Žak Kusto-a na Dunavu u istu s ^ u ; Kukarrjac i A!ija
Jzetbegović, Trifunović i oko njega; podzemne ha!e ispod Titove r^dencije u Užičkoj u!.
u Beogradu sumnjive namjene; rudnik urana Lepenski vir i odiaganje nukieamog otpada
isktjučivo u područjima naseijenim Srbima - Kr^ina, Bosna; ras&rrmiratrje divizija i fbr-
miranje korpusa kao n^evidentnijeg argumenta izdaje i ONO kao Titova podvaia), stvara-
le se senzacije i raspinjato genera!e bivše JNA na stup srama i ponižerrja. Portparoti nove
vojske objašnjavati su, da tek posiije temeijitog razotkrivarrja ideo!oške i mora!ne tru!osti,
vojnog amaterizma i neukosti JNA i njezinih vodećih kadrova, mogu se stvarati zdrave
osnove nove srpsko-crnogorske vojske koja se tbrmiraia. Uvjereni, da najveći broj armij-
skih kadrova, iz iste - Titove škote kao i otpušteni generaii, razmiš!ja na isti način i da bi
bi!i spremni okrenuti tok događaja, ako im se pruži šansa, nisu ima!i skrupuia u „raskrin-
kavanju" JNA, njezinih kadrova u odnarođenosti od srpskih naciona!nih interesa i duhov-
ne otuđenosti od pravos!av!ja.
225
var, da je uvjeren da bih ja blagovremeno znao staviti stvari na svoje mje-
sto. Slušao sam ga, znao sam da je on posljednji čovjek koji bi me predlo-
žio za Predsjedništvo, ali u tom času to je bilo bez značaja. Čekao sam da
li će nešto konkretnije tražiti. Pratio je moju zainteresiranost i odlučio se
da kaže ono zašto je tražio susret: treba smijeniti generala Kadijevića jer
je nesposoban da u nastaloj krizi dalje vodi Armiju - i^avio je Ljubičić.
Podsjetio me na izbor Kadijevića za ministra i ustvrdio, da sam ja bio t^'
koji sam ga nametnuo. On vjeruje, da mene Kadijević i sada sluša, da ja
mogu tražiti da odstupi, a da nađem generala koji će ga zamijeniti. O dru-
gima iz vrha Armije nije biio riječi, niti je spomiiuao ijedno konkretno
ime generala za dužnost ministra. Siožiii smo se oko ocjene Kadij^evića,
pa sam postavio pitanje Ljubičiću kako misli da ga smijeni. Odgovorio
mi je, da jednostavno odem kod njega i ubijedim ga da podnes^ ostavku.
Ljubičić je spreman poći sa mnom, ako misiim da je potrebno. Moje siije-
deće pitanje je bilo, tko će izabrati generala na nucsto ministra, postaviti
ga na dužnost i što bi taj general trebao učiniti u Armiji, i s Arm^gm?
Ljubičić mi je odgovorio, da znam armijski kadar i da nađem generala, a
postavljarje je formalna stvar. Na drugi dio pitat^a nije odgovorio, jer je
ono zadiralo u n^krupniju stvar o čemu Ljubičić nruvjerojatnije nije imao
stav. Shvatio sam, da je stvar suviše ozbiljna da bi se Aoc iješavala i
zaključio razgovor, da ću o svemU razmisiiti i ukoliko mi on - Ljubičić -
bude trebao, da ću mu javiti.
Izyan svake sumnje je bilo, da Ljubičić nije došao k meni be:z.sHgIa-
snosti Miloševića u čijoj se kući o Kadijeviću i Armiji raspravljalo. Dalje
promišljajući, shvatio sam da je Ljubičić uključen u akciju, a da mu nije
jasno da je neodlučnost Kadijevića samo dio problema, a cjelina proble-
ma je da li će se JNA založiti za Jugoslaviju ili veliku Srbiju. Ljubičić je
u ra^ovoru iskreno govorio o odbrani Jugosiavije, on je tako uvijek mi-
slio, bez obzira što je podrška Miloševiću otjektivno vodila u drugom
pravcu. Kadijević je, također, bio za gdbranu Jugoslavije ali nije imao
smionosti da učini pravi korak i ostvari cilj.
Odlučig sam, da Ljubičića isključim kao posrednika i da direktno
odem k Miloševiću, odakle je i poteMa inicijativa za snajenu Kadijevića.
Milošević me odmah piimio, znao je o čemu može biti riječi. Zamolio
sam ga, da mi kaže što hoće postići sinjenom Kadijevića. On je kratko iz-
nio ocjenu o Kadijeviću i zaključio, da je izgubio ugled i podršku u Armi-
ji i da ga treba smijeniti. Postavio mi je pitanje, može li se to mimo izve-
sti i koga predlažem da ga zamijeni.
Nisam mogao dozvoliti, da se odgovomost za rušenje Jugoslavije
svede na Armiju i Kadijevića osobno i odlučio sam se, da kažem na koji
se način zemlja može spasiti od katastrofe u koju je upala. Uzeo sam riječ

226
i prvo rekao, da nije nikakav probiem smijeniti Kadijevića, da ima gene-
rala koji mogu Armiju odlučno i uspješno voditi, a zatim - pravi zadatak
Armije jeste, da preuzme svu odgovornost za tješenje krize od Slovenije
doMakedonije, alidasvi oni - p r e d s j e d n i c i re p u b i i k a uključivoi
on sam -Milošević, morajuotići s vlasti.Pntvrdiosam, dajetoje-
dino rješenje u pokušaju da se spasi Jugoslavija, premda je i za ovaj po-
kušaj možda već kasno. Milošević je bio iznenađen, ali je promptno rea-
girao: Zašto ja, jedini sam koji podržavam Armiju i branim Jugoslaviju?
Ljutito se digao i krenuo prema vratima, što je bio znak da smo razgovor
završili i da napustim kabinet. Nije mi bilo svejedno, ali sam već u doia-
sku na razgovor bio spreman na najgore. Ništa se nije dogodilo, mimo
sam napustio palaču i otišao.
Samo kr^nje naivan čovjek mogao je pomišijati da će Milošević,
kako bi spasio Jugoslaviju, mirno napustiti stoiicu, kao uostaiom ni jedan
jedini od republičkih vođa. Meni, međutim, nije ostaio ništa drugo, nego
da mu kažem, kada mi je već pružio priiiku, kako se uistinu može sačuva-
ti integritet Jugoslavije, a sve drugo & je samo manipuiacija Ijudima i na-
rodima, demagogija i laž. Znao sam, da će mogućnost mog u^ecaja na
daljnji tok događ^a biti sasvim sužena. Utoiiko više, što mi je zabranjeno
da s grupom generala pođem u Krajinu, čime je iskopan rov između mene
i Kadijevića i dijela armijskog vrha. Ipak, i dalje sam bio uvjeren da bi
odlučni koraci brzo okupili poniženi armijski kadar, imao sam kontakte s
vrlo odgovomim komandantima i oBcirima i oni su me uvjeravali, da nije
sve izgubljeno. Grupa oBcira iz gardijske brigade, poslije Slovenije, dola-
skom u Generalštab sa zah^evom, da Armija mora odtučnije djelovati is-
kazivala je opće raspotožer^e starješina u JNA. Zahijeva je bilo nmogo
više, samo svi nisu mogli stići u Generalštab, a!i to nije umanjivalo r^iho-
vu spremnost da se angažiraju, I^da ih pozovu i povedu.
LiČno sam sada morao biti mnogo opreznijL svjestan da će službe
bezbjednosti - Srbije i Armije - biti mi za petard^.
U nastaloj kontuziji u zemlji, kada više nije bilo jasno što će donijeti
sutrašnji dan, nije mi bilo teško dobiti podršku u dijelu kadrova KOS-a i

Moj sHjedeći susret s Miioševićem pao je u proljeće 1993. kada sam morao prote-
stirati protiv maitretiranja srpske policije na graničnom prijelazu s'Mađarskom, pri od!a-
sku i povratku. Milošević me uvjeravao da se to mog!o dogoditi sasvim siučajno, možda
me nisu prepoznati. Sasvim sigurno su me prepoznaii, štoviše to su mi i rek!i, pa ne mogu
prihvatiti bi!o kakvu s!učajnost i tražim da se prekine s poniženjima, rekao sam Miioševi-
ću. Da bi me uvjerio da uživam njegovo poštovanje povukao je argumenat kako su mu iz
SDB-a Srbije podnije!i kratku infbnnaciju o mom boravku u Londonu i razgovoru s bri-
tanskim poiitičarima i novinarima, a on ih je ukorio: ,Ak° nemate drugog pos!a, nego pra-
titi s kim će admira! Mamuta razgovarati, onda vas i ne treba".
Činjenica je, da je samo on mogao odobriti da me prate i nitko drugi.
227
biti na vrijeme informiran. Ti su Ijudi sve doživtjavaii jednako teško kao i
ostali armijski kadar, i još teže i dramatičnije, jer su raspolagali s više in-
formacija od ostaiih što se dešava s Jugoslavijom.
Milošević je ustr^avao na obaranju Kadijevića. Kr^em septembra
1991. grupa od četrdesetak staiješina gardijske brigade stiže noću u
SSNO, preuzima kontrolu nad zgradom Ministarstva i Generalštaba, traži
ostavku generala Kadijevića i nudi generalu Adžiću, da preuzme iijegovu
dužnost i cjelokupnu kontrolu nad Armijom. Grupu predvodi major Šlji-
vančanin oficir KOS-a u brigadi. Međutim, interesantnija je uloga pukov-
nika Vuka Obradovića. Ov^ se našao usred događ^a, ali kada je shvatio
da generel Adžić odbija sudjelovati u obaranju Kadijevića, da je pobuna
propala i treba očekivati reakciju, prema kazivanjima generala Vasiljevi-
ća načelnika KOS-a u intervjuu u NIN-u jula '92 - Obradović je odjed-
nom nestao. U proljeće 1991. u jednom razgovoru general Vasiljević me
upozorio na karakteristike i ambicije pukovnika Vuka Obradovića i re-
kao, da ovaj ozbiljno misli postati ministrom odbrane i nada se, da bi ga
Srbija u tome podržala. Vasiljeviću su bili poznati moji tadašnji odnosi s
Kadijevićem i vjerojatno je želio, da Kadijeviću skrenem pažnju na Obra-
dovića, jer mu je previše vjerovao i oslanjao se na njega i njegove pro-
šudbe. Nisam daleko od zaključka, da je pokušaj obaranja Kadijevića kre-
nuo preko Vuka Obradovića. Međutim, on nije profi! vojnog starješine
koji bi pobunu doveo do kraja uz rizik krvoprolića što se nije moglo is-
ključiti, pogotovu kada se general Adžić ispriječio na putu.

Odstupaiue od operacije i odluka o napuštanju Slovenije bila je tra-


gična greška Armije. Voditi poslije toga rat u Hrvatskoj za očuvai^e cje-
lovitosti Jugoslavije bilo je bezizgledno, Jugoslavije više nije bilo. Povla-
čiti se, kuda i s kpjim ciijem?! Povlačerije iz Hrvatske značilo je i iz Bo-
sne, Makedonije, Crhe Gore i, kako je u očajanju rekao jedan general, na
Krf. Da se mogab odabrati nekakav „Krf' s koga bi se krenulo u ponovno
osiobađanje Jugosla^je s dobrovoljcima svih njezinih naroda pa da se i
prihvati, ali to je bila iluzija bez poiitičkih i strategijskih pretpostavki. Sa-
vijanjem snaga JNA u Srbiju otvaralo se pitai^e neke druge vojske - srp-
ške, što više nije JNA, a srpska vojska ne može njkoga „oslobađati" izvan
granica Srbije. S druge strane, JNA se nije mogla povući iz Hrvatske: nje-
zini gamizoni su bili blokirani.
Jedan od prvih zaključaka za bilo kakvu perspektivu JNA bio je, da
ne postane jednonacionalna - srpska. Drugi, da se suprotstavi nacionali-
228
stičkim paravojskama u Hrvatskoj i pristupi njihovom razoružavanju. Na-
ravno, sve se odnosiio i na Bosnu gdje su se one tek počele formirati pod
utjecajem iz Hrvatske, i na Srbiju čija je namjera da organizira svoju voj-
sku u zamjenu za JNA biia vidno ispoijena u ustavu Repubtike Srbije
usvojenom 28. septembra 1990. g. i ultimativno postavljena rukovodstvu
JNA u raznim prilikama zimi, s proljeća i Ijeti 1991. godine.
Prva na redu bila je Hrvatska: neprijateljstva i oružani sukobi su naj-
dalje otišli. Odluka Predsjedništva o razoružanju paravojski iz januara
1991. prihvaćena od Tuđmana i hrvatskog rukovodstva, nije bila ispošto-
vana. Hrvatska je istovremeno i u dogovoru sa Slovenijom donijela de-
klaraciju o otcjepljenu. S pravom se moglo očekivati da bi odlučni koraci
JNA u Hrvatskoj mogli zaustaviti proces međunarodnog priznavanja Slo-
venije i druge namjere cijepanja Jugošlavije. Nijedan principjelan prigo-
vor ponašanju Armije ne bi se mogao postaviti. Odziv vojnika za popunu
Armije iz svih dijelova Jugoslavije, uključivo Hrvatsku, bi se popravio, a
osipanje starješina nesrpskih nacionalnosti bi se presjeklo ili bitno šma-
njilo. Armija je tih mjeseci bila katastrofalno slabo popunjena, nisu se vi-
še odazivali ni vojni obveznici iz Srbije. Umjesto i^ih sdzale su dobrovo-
Ijačke formacije nacionalističkih partija i njihovih vođa i rasplamsavale
ratni požar, pljačkale i ubijale po Hrvatskpj. Srbi, kada bi Armija pteuze-
la odgovomost, ne bi više imali razloga za strah i mogli su odložiti oruž-
je. Njihovi radikalni vođe iz SDS-a, ako to ne bi učinili, bili bi prisiljeni
na isti način i nijerama kao i njihovi protivnici na hrvatskoj strani.
Realno cijeneći situaciju, JNA se za početak operacija u Hrvatskoj
morala prestrojiti i razviti na srpskim prostorima i pod kontrolom njiho-
vih oružanih fbrmacija. Ona to nije mogla učiniti na prostorima koje je
kontrolirao Zbor narodne garde Hrvatske. Sve se moglo i moralo prihvati-
ti u operativnom planu, osim da se JNA dovede na velikosrpski koncept
da brani etničke teritorije Srba, a drugi dio Hrvatske neka se otcjepljuje i
radi što hoće, ali bez Srba - oni će živjeti u svojoj, srpskoj državi. Milo-
šević i Jović su upravo to hljeli, postavili to kao ratni cilj JNA i pritiskali
na Kadijevića i Adžića da se odreknu Jugoslavije i brane srpske teritorije.
U januam '91. kada se na dnevnom redu Predsjedništva našao uvoz om ^a
iz Mađarske za naomžavanje HDZ-a i mjere Armije da ih razomža, Mi-
lošević i Jović u svakodnevnim dogovorima utvrđuju doktrinu napuštanja
zajedničke države i strategiju konstituiranja i odbrane velike Srbije. Pod-
sjećam da je to bio januar '91, dakle vrijeme kada je najmanje dvije treći-
ne građana Jugoslavije vjerovalo, da očuvanje zemlje ne može biti spor-
no; JNA se sprema silom razomžati hrvatske paravojne fbrmacije i otvo-
riti rat s njima; razgovori predsjednika republika o državnom obliku Ju-
goslavije početi će tek za dva mjeseca, a predsjednik Predsjedništva SFRJ

229
i predsjednik n^^veće republike bdriču se biio kakove borbe za z^edničku
državu. Što onda očekivati od S^epana Mesića u decembru '91. kada Ju-
goslavije više i nema, nego da u svom barapskom maniru pred Saborom
Hrvatske i^avi: Mislim, da sam izvršio svoju obavezu, Jugoslavija više
ne postoji.
Poslije poraza u Sloveniji, Armiji se jednostavno i bez otpora name-
će koncept velike Srbije i diktira doktrina kojom će ga ostvariti. Procjena
je, da JNA više nema izbora. Armijsko rukovodstvo se 30. jula '91. i ko-
tmčno pred^e i Jović o tome bilježi: „Sedimo u mojoj kancelariji Veljko,
Slobodan i ja. Pred sednicu Predsedništva s predsednicima republika o
budućnosti Jugoslavije. Veljko želi da nas ,Jasno i deSnitivno" obavesti o
svom stavu i konačnpj orijentaciji:
- JNA se transfbmaiše u vojsku onih koji žele da ostanu u Jugoslavi-
ji, a ntjmanje je: Srbija, srpski narod plus Cma Gora. Na ovim principima
se povlači na teritonje i mijerqa rukovodstva.
Ne vjeruje više ru u koju varijantu opstanka Jugoslavije.
Slobo ga upozorava da to što govori sporo radi. Treba brže to da radi'.
Bilo je samo pitanje vremena kada će se JNA morati povući iz Hr-
vatske. Tuđman je zauzeo ispravan strategijski stav: na vaqskom planu
insistirati na priznavanju suverene Hrvatske, u zemlji ubrzano naoružava-
ti i stvarati vojsku koja bi se mogla suprotstaviti istovremeno i JNA i kra-
jiškoj paravojsci, a kada Hrvatska bude priznata i JNA se bude morala
povući, poraziti kr^išku vojsku i natjerati Srbe na poslušnost. Dok se ne
stvore pretpostavljeni uvjeti zauzet je stav, da se odugovlači, pregovora,
ne izaziva JNA na radikalan razračun, kada se ocijeni da bi to ona mogla
učiniti tražeći prekid neprijateljstava, jednom rijequ - kupovati vrijeme.
Uspjelo mu je ostvariti sva tri cilja s tim, što se poraz kr^iške vojske mo-
rao odgoditi dok se ne steknu sve neophodne međunarodne okolnosti n ^-
neposrednije povezane s ratpm u Bosni i porazom bosanske srpske vpjske
proijeća i Ijeta '95 Za Tuđmana je od početka razbijanje Jugoslavije, to bio
jedinstven cilj - stvaranje velike Hrvatske. S Miloševićem je još od ma^a
'91-e, od Karađorđeva, dogovarao podjelu Bpsne i Hercegovine, nadigra-
vali se tko će u tome što dobiti i konačno uspio is^erati Srbe iz Knjine,
osvojiti veiiki dio zapadne Bosne i pro^erati Srbe do pred Banja Luku.
Pokušao sam naći i predložiti prihvRtljivu strategiju angažiranja
JNA u Hrvatskoj ijeta i jeseni 1991. godine, nakon odluke o napuštanju
Slovenije. Pošao sam od toga da prioritetan politički cilj mora biti da se
odgodi međunarodno priznanje svršenog čina nametnutpg slovenskom se-
cesijom. Vojni cilj se nametao sam od sebe - oslobađanje blokiranih gar-
nizona na cjelpkupnom području Hrvatske. Razdv^anje neprijateljskih

230
Jirvatskih i srpskih paravojski na iiniji dodira mogao je biti privremeni cilj
dok se ove ne razoružaju, stave pod kontrolu JNA ili vojno poraze. Pre-
dugo špekuliranje i zadržavat^e na razdv^anju vodilo je svrstavanju JNA
na srpsku stranu. Zamku jednostranog ponašai^a nisu izbjegle ni snage
UN čije su političke, a pogotovu nacionalne, distance od zaraćenih strana
bile neuporedive s JNA. Porazna politika za JNA je bila da se sa Srbima
postroji na etničkim granicama, ako su ove uopće postojale, i da ratuje s
Hi*vatima. A ona je upravo to učinila. Stigla je do pred Gospić, Otočac,
Ogulin, Karlovac, Sisak, Novu Gradišku, u Dalmaciji pred Zadar, Šibe-
nik, Sinj i tu stala. Raspolagala je s dovoljno snaga da postigne cilj prije
nego je oktobra '91. u Hagu počela rasprava o suverenosti i nezavisnosti
republika i njihovom međunarodnom priznavanju. S mnogo argumenata
se može tvrditi da se u oktobru ne bi krenuio na razbijanje Jugoslavije, ne
bi bila priznata ni Slovenija, da je JNA deblokirala svoje gamizone, po-
punila se i s pristiglim snagama iz dubine prišla odlučnom razoružavanju
paravojski u Hrvatskoj. Ne bi bili razoružani gamizoni JNA, oduzeto
ogromno naomžat^e, tehnika i ubojna sredstva, što je omogućilo da se od
Ijeta do kr^a jeseni sasvim izmijeni odnos snaga između JNA i ZNG-a .
Krajem septembra sam je Tuđman ustvrdio, da je sedamdeset objekata
JNA, od kompletnih gamizona do naomžavanja i skladišta omqa, palo u
mke ZNG. Om^e, tehniku i opremu koja se vozovinm povlačila iz Slove-
nije velikim dijelom zarobili su ZNG-e. Samo u jednoj kompoziciji od 26
vagona „nestaloj na putu" nalazila se oprema ekvivalenta 6 artiljerijskih
diviziona.
Gardijski korpus je 19. septembra napustio Beograd i krenuo k Šidu
i hrvatskoj granici. S brigadama iz Sremske Mitrovice i Đakova imao je
dovoljno snaga da glavninom izbije na prostor: Virovitica, Bjelovar, Ko-
privnica, Varaždin, a dmgim dijelom ojača već pristigle snage na podmč-
je: Karlovac, Sisak, Okučani i s oklopnim i artiljerijskim snagama iz kar-
lovca, Jastrebarskog i Dugog Sela krenu prema Zagrebu, oslobode opsade
kasame u Zagrebu i Varaždinu i primora hrvatsku vlast HDZ-a na prego-
vore. Džepovi, kakav je bio Vukovar ili Osijek nisu imali nikakav vojni
znač^ u zamišljenoj operaciji. Ostali bi duboko u pozadini i dijelili bi
sudbinu onoga što bi se desilo u Zagrebu i širem podmčju oko njega.
Operacijom JNA u središrrjem dijelu Hrvatske trebao je, po mojem
viđenju, komandovati komandant Zagrebačke vojne oblasti general Avra-

' L. Silber i A. Liti: Smrt Jugosiavije, Bgd, 1996, str. 209 kaže se o ZNG-ama: ...
,,Za tri mjeseca, pretvorio (je) od odrpane haotične skupine dobrovoljaca i rezervnih poli-
cajaca u disciplinovanu borbenu silu ... Do kraja oktobra je Tus okupio sve raspoložive
snage u jedinstveni sistem od trideset pet brigada... Već u decembru, tvrdio je da ima
250.000 vojnika pod oruqem, organizimnih širom republike u šezdesetbrigada... "
231
mović. Njemu i t^egovoj komandi je bilo mjesto na nekom od komandnih
punktova na centrainom podruqu, ^ nikako na penteriji na poligonu
Siunj, gdje se zabarikadirao i ostao nepomičan tri n^eseca.
Raziike između mpjih i procjena stavova generala Adžića i drugih
visokih vojnih staqešina nisu postojale. Svatko tko je razmišljao o Jugo-
siaviji, a ne o vehkoj Srbiji i njezinim zamišljenim granicama došao bi do
istih zaključaka. Međutim, malo je vrijedilo raspravijati o angažiranju
JNA s načeinikom Generalštaba. Stvamo, Armijo.m nije komandovao on,
nego Miiošević. Prema svjedočet^ugenerala Panića, Miiošević je odiučio
da JNA stane na etničkim srpskih granicama i da njih brani z^edno s kra-
jiškom paravojskom, a general Kadijević je takvo nar^enje izdao Pa-
niću kao operativnom komandantu grupacije na istočnim hrvatskim gra-
nicama.
Umjesto zamišljene operacije na cijelom području Hrvatske došio je
do besmislene i krvave borbe u Vukovaru i oko tqega, borbi iskijučivo za
teritorije između srpskih i hrvatskih nacionahsta. Sudbinu tih teritorija,
kako sada vidimo, nisu određivale pobjede jednih i poraz drugih, nego
mnoge druge okolnosti: od međunarodnih do etničkih i historijskih, što
zaslijepijeni nacionalisti nisu mogii shvatiti.
Rat JNA oko Dubrovnika n^manje je jasan i iogičan.
Osobno me je sasvim iznenadio. Nema čvrstih dokaza da je ikada
donijeta odluka u JNA da se napadne Dubrovnik. Naknadna objašthet^a
generala Kadijevića u knjizi „Moje viđenje raspada Jugosiavije" ^ e o -
grad, 1993.), da je s tog prostora JNA trebala podići središnjcj Dalmaciji i
Splitu ne djeiuju uvjerljivo, a s vojno-strategijskog stanovišta su neo-
zbiljna.
Poznato je, da su se vodiie najrazhčitije rasprave o prekrajanju gra-
nica, ukolikp dođe do razbijanja Jugoslavije. O Dubrovačkom primotju
bile su u optictju dvije varijante. Prva je polazila od vpjne zaštite luke u
Boki Kotorskoj za ratnu momaricu, koja se morata poviačiti iz Istre i Dal-
macije. Na Prevtaci i odgovar^ućpj dubini - do Dubrovnika ne bi snhele
biti rasporedene neprijateljske, hrvatske vpjne snage i ugrožavati jedinu
tuku ratne momarice. Pobomici ovakve opcije mogle su biti vpjne staije-
šine, uočav^ući proMem kpji će se izrodih oko Prevlake. Dmga je hišto-
rijski zasnivala pravo na Dubrovnik i primotje do Neretve, bita je ntpbuč-
nija, imala je najšim podmku pohtičkih vođa, historičara i dmgih intelek-
tualaca i vrlo širokih nacionahstičkih kmgova u Bosni i Hercegovini, Sr-
biji i Cmpj Gori. Borisav Jović 5. jula '91. u poglavlju „Kategorični zah-
tevi vpjsci" već citirane knjige bilježi, da su on i Milcšević odredili Nere-
tvu kao srpsku granicu na jugu i posta^h zadatak Kadijeviću za odgova-
rajuće gmpisathe JNA. Dubrovthk je tako bio duboko unutar zamišljendg
232
srpskog državnog prostora. Tokom rata u Bosni vodili su se razgovori o
raztnjeni teritorija između Srba i Hrvata, pa se u jednom prijedlogu našao
i izlaz Republike Srpske na more kod Moiunta. Apsurdno je biio očekiva-
ti da će Hrvatska dati Previaku i Moiunat s Konavlima, makar kakvi su
sporazumi o podjeti Bosne i Hercegovine između Tuđmana i Miloševića
biii postignuti. Samo je maio manji apsurd da se gradi luka na strmoj i
otvorenoj obali i dubokim morem ispred, kada postoje prirodne luke u
Boki, Dubrovniku, Piočama.
Nesumnjivo je, da je koncept veiike Srbije izazvao sukob na Dubro-
vačkom primotju. Njegovi inicijatori, po geostrategijskom polož^u i
aspiracijama, biii su Srbi iz Hercegovine, čiji je jak i historijski u^ec^an
centar u Trebinju u neposrednpj pozadini Dubrovnika. Kada je došlo do
razbijanja Jugostavije antagonizmi i zavisti iz prošiosti dcveli su do izazi-
vanja incidenata i njihovog širenja u sukob veiikih raztnjera. Neuvjerljive
su bile informacije da će Hrvatška napasti Cmu Gom, otra za to nije ima-
la snaga, a Tuđmahova strategija je činiia sve da sužava i izbjegava sukob
s JNA, a nikako da ga širi na Cmu Gom. Vođe HDZ-a u Dubrovniku su
se agresivno ponašali prema Srbima i njihovoj imovini, što je bio izazov
Srbima iz Hercegovine da ih zaštite. Došio je do intenzivnog lobiranja u
Srbiji, Cmoj Gori, u rukovodstvu JNA da se zaštite Srbi i rqihova imovi-
na u Dubrovniku i na Dubrovačkom primotju od progona, ubijat^a, ruše-
nja i paljenja kuća i vikendica.
Sklon sam zaključku, da nije bilo pravog vpjnog ciija: očuvanje Pre-
vlake, zaštita Boke Kotorske i isturanje odbrane od pretpostavljenog na-
pada Hrvatske na Cmu Gom, na jednoj strani, kao ni osvč^anja Dubrovni-
ka i njegovog uključivanja u zamišljene granice Velike Srbije ih otvara-
nje pperativno-strategijskog prilaza središnjoj Dalmaciji i Sphtu, na,dm-
goj. Napad JNA je bio neorganiziran i neodiučan da bi Se poiučili tako
postavijeni ciljevi. Ona se zaustaviia u Cavtatu i do napada na Dubrovnik
nije ni došlo. Armija je odustala od daljnjih dejstava i na zapadnim prilazi-
ma Dubrovniku, na obainom pojasu ispod Popova polja poslije gubitaka
pri iziasku na komunikaciju Ploče - Dubrovnik. Sve što se kasnije doga-
đaio oko Dubrovnika biia je ludost i zloba bez ikakvog stvamog ratnog
cilja, izazivala je međunarodnu javnost i donijela tešku osudu Srba.
Zaslužuju pažnju kazivanja nekih Crnogoraea učesnika u napadu na
Dubrovnik. Po tim tumačenjima, trebalo je Cmu Gom, čiji je obraz bio
čist u prljavom ratu u Jugoslaviji, „umočiti" i dovesti je u položaj da dije-
li javnu osudu svih dmgih Srba - posebno Srbije. Srbiji je - po ovim su-
govomicima - smetao ugled Crne Gore i odn^erena politika u jugosla-
venskom sukobu, kao i za buduće odnose Srbije i Cmc Gore koji su se
predviđali. Dubrovnik, kao svjetski poznat i priznat historijski i kuitumi
233
ceatai' zapao je Crnogorce, jer napad na njega nije mogao proći bez n^te-
žih osuda, govore ovi.
Nćsvojstveno cmogorskom mentalitetu i moralnom kodeksu, došto
je do masovnog pljačkaj^a, rušenja i razaranja u Konaviima i Ćilipima,
što je mobihsane Cmogorce u JNA jednako optuživaio u njihovoj nacio-
nalndj z^ednici, kao i prćd međuharodnom javnošću. Ćni se iskreno stide
! osuđt^u nečovječno poaašaiqe grupa i pojedinaca. Ne dovode, međutim,
u pitanje da h su se trebali odazivati pozivima JNA, da brane Jugostaviju
i njezin ustavni poredak na svakom dijeiu njezinog teritorija. Operacije
oko Dubrovnika bile su iskijučivo tako motivirane odnosno odbrana od
mogućeg napada Hrvatske na Cmu Goru i zauzimanje Boke Kotorske.
Štogod da je bio povod i tkogod da je donio odluku, Dubrovnik i Vu-
kovar ostat će dugoročno u n^sramnijim sjećat^ima međunacionainog rata
u H^atskoj i opterećivati hrvatsko-srpske i hrvatsko-ćmogorske odnose.
Pratio sam što se događalo sa srpskom državom u Kr^ini. Od samog
početka, njezin centar u Kninnbio je pod snažnim utjecajem četnički pro-
niiranih poiitičara. Podjele iz prošlog rata u Kninskoj kr^ini na četnike i
partizane nisu nikada nestaie. Za vrijeme stabiine socijahstičke viasti po-
litički su dominirah partizani, njihovi potomci i brojni sljedbenici socija-
lizma, bratstva i jedinstva i avnojske Jugoslavije. Krajem 80-tih i počet-
kom 90-tih socijalistička vlast i utjec^ su se topih na nacionahstičkoj va-
tri. Četnički utjec^ postao je dominantan. Prvi oružani sukob Srba s poli-
cijpm HDZ-a u augustu 1990. dah su široki prolaz četničkim opre(^elje-
njima. Ustaške nasrt^e na Srbe mogli su zaustavih samo odlučni borci za
sr^ka prava, a to više nisu bili parhzani i komunish kpji su predali vlast
Tuđmanu, a Srbe ustašama kao '41. godine. Zašto su se Srbi borili i dali
najveće žrtve - postavljali su četnici pitanje i pri tome trijumfirali. Čak je
general Dušan PeMć istaknuti parhzan s Korduna, početkom 1992. obra-
ćajući se borcima Krajiške vojske u Domu JNA u Beogradu ustvrdio, da
,,ohi šada tješavaju ono što smo mi - p a rtiz ^ propustili riješiti u II svjet-
skom ratu". Dakle, na samom početku sukoba Srba s arogantnom vlašću
HDZ glavnu riječ preuzeli su četnički opredijeljeni vođe, a komunish i
partizani su bili prikovani na stup sranaa i nacionalne izdaje. Slična dife-
rencijacija će se u drugoj polovini '90-e i prvpj polovini 91-e vrših među
drugim Srbima u Hrvatskoj: Lici, Kordunu, na Baniji, u Slavoniji i Bara-
nji. Za razliku od Kninske krajine, parhzansko nasljeđe u tim krajevima
je biio preovlađujuće, vrlo žilavo i četnička donunacija usprkos demago-
giji dr Raškovića i prodora njegove demokratske altemahve, nametati će
im se silom, ah se neće nikada do kr^a učvrstiti.
Prodom četništva suprotstavljao sam se u svim lazama i pokuŠajima
i to nije bilo nepoznato. Veljko Knežević mi je 89-e i 90-e, dok je još bio
234
direktor Radio-televizije Zagreb, prenosio poruke iz Knina. Prvi put, re-
akcije na moje istupanje na TV Zagreb - nisam jasno govorio o presudnoj
uiozi Srba u NOB-i u Hrvatskoj. Drugi put radilo se o javnom suprotsta-
vijanju „zboru istine" na Petrovoj gori. Slijedeće, o podršci Račanu i tran-
sformiranim komunistima na višestranačkim izborima, i tako redom. Po-
četkom 91-e odmah poslije oshivanja SK - PJ Knežević, tada u Beogra-
du, prenio mi je poruku glavnog i odgovomog urednika RT Srbije Krste
Bjelića, da bih trebao dati themu - Bjeliću intervju, ah ,,da se prethodno
moram oprati". Nije mi palo na pamet da nekom Bjeliću, nacionalisti iz
Knina, dajem intervju i priliku da instmmentalizira SK-PJ na svom naci-
onalističkom konceptu, a mene prethodno da okupa i spere mi „grijehe
prošlosti". Kneževića sam zamolio da Bjeliću od riječi do r^eči prenese
moj odgovor i poruku (iz pristojnosti, ne navodim je), a ov^ mi je obećao
da će to učiniti baš onako, kako sam rekao. Poslije izvjesnog vremena
primio sam novu poruku - Milan Babić predlaže da na RTS vodimo dija-
log, lice u lice. On - Babić je preuzeo poiitičke funkcije u SDS-u od dr
Raškovića i želi se javno suočiti s vodećim čovjekom SK-PJ, kako je me-
ne titulirao, organizacije koja se miješa u poslove Srba u Krajini. Kneže-
vić me upozorio, da ne bih trebao prihvatiti duei jer sigumo zna da su se
Bjelić i Babić dogovorili da se SK-PJ, i mene lično, razobliči da vodimo
akciju razbijanja pokreta Srba u Krajini. Slično sam i sam procjenjivao i
ponudu sam glatko odbio.
Ljeta 1991. poštalo je jasno da JNA nema namjeru razoružavati
ZNG-e, uspostavljati kontrolu nad čitavim teritorijem Hrvatske,.onemo-
gućiti tjjezino otcjepljenje i prinuditi Tuđmand na pregovore što bi imalo
za posljedicu odlaganje i preispitivanje međunarodnog priznavanja Slove-
nije. U npvim uvjetima morala se dehnirati doktrina borbe Srba u Hrvat-
skoj za svoj politički i nacionalni položaj, za Ijudska i građanska prava,
za opstanak. ZNG je bio već masovno naoružan pješadijskim oružjima, a
sve je bilo pripremljeno da se oduzme teško naoružanje od JNA, bilo je
samo pitanje vremena, gamizoni su bili opkoljeni, a JNA je odustala da
povedeopćevpjnuoperacijuuHrvatskojioslobodiih.
Rukpypdsjyo JNA.nijc sp miješalo u konstituiranje strategije Srba u
Hrvatskpjju novpstvorenim uvjetima, to su radili drugi. Srpske nacionali-
stičke vođe iz Knina i njihovi instmktori iz Bedgrada nisu imale sluha za
pronijcne koje su brzo dolazile i lako se mogle predvidjeti. Radilo se prije
svega o međunarodnom priznavanju Hrvatske. U Kninu sU ustrajavali na
istrošenim pričama - Hrvati mogu iz Jugoslavije, ali bez nas Srba - ga-
rancija su im bile Srbija i JNA. S gmpom penzioniranih generala i pukov-
nika, partizana, pretežno iz Hrvatske, pokušao sam, prije nego li bude
prekasno, upozoriti na problem pred kojim se nalaze Srbi i ponuditi tješe-

235
nje. Ocjet^ujući rat 1991 - 95. Milovan Đilas će reći, da se obnavljaju
događaji 1941 - 45-e, ali da nedostaju kornunisti, koji su posjedovali jed-
nu nadnacionalnu osobinu i shvaćanja. Promišljajući o stvorenoj situaciji
u Hrvatskoj, Ijeti 1991. godine do^ao sam do istih zaključaka: ustaše i
četnici su na djelu, nema partizana.
U julu i augustu sastao sam se nekoliko puta pojedinačno s generali-
ma Adžićem i Vasiljevićem i sasvim otvoreno razgovarao o problemu i
projektu koga pripremamo, tražeći od njih da ga podrže i omoguće preko
operativnih komandanata JNA, da ga realiziramo. Adžić je izrazio sprem-
nost da se izvlači o r u ^ iz vojnih skladišta i šire priprema narod za otpor
rušenju Jugoslavije. Vasilje^ć je dobro poznavao šituaciju i naznačio ne-
koliko područja gdje su postojali uslovi za zajednički otpor Srba i Hrvata.
Predlagao je, da poslije povlačenja JNA ostane Narodni front i organizira
otpor na svim dijelovima Hrvatske, gdje se za to stvore politički uslovi,
da se dade šansa vcjnim staiješinama Slovencima i Hrvatima koje je JNA
otpuštala, a oni nisu bili spremni da se postroje u naeionalne vojske svo-
jih republika.
Pitanje pronijene vojnog rukovodstva u Krajini otvaralo se dok je
još bila prisutna JNA i mogla odlučujuće utjecati. Treba se podsjetiti at-
mosfere tih tnjeseci među Srbima u Kr^ini: sve je išlo naruku kninskom
nacionalističkom rukovodstvu - akademici i pjesnici, silni dobrovoljci i
ratni proliteri, televizijski i radio programi, novine, vidovt^aci i astrolozi
vršili su duhovni teror nad Srbima i pozivali ih u rat s Hrvatima. Frontu je
jedino mogla pomoći JNA prisutna u Kninu s kompletnim korpusom, a
sve više je prikupljala snage na Baniji i Kordunu, zapadnoj i istočnoj Sla-
voniji. U priprematna Narodnog &onta u julu '91. razmatrano je da se ob-
javi oružana odbfana Jugoslavije, oštro napadne srpsko-hrvatski rat, a
JNA da bude vojtia fbrmacija Fronta.
Komandanta vcjske Krajine Milana Martića nisam poznavao, nikada
ga nisam sreo, ali su mi generali Adžić i Vasiljević, svaki iz svojeg ugla,
predstavili njegov politički i komandantski profil. Rekli su da pripada
„našoj" što će reći komunističkpj orijentaciji, bio je u sukobu s Milanom
Babićem i, za razliku od Babića, imao je prolaz u Srbiji kod Miloševića,
Bogdanovića i Stanišića. Adžić, znajući naše planove skrenuo mi je pa-
žnju da nemamo izbora među generaHma koga bi Martić prihvatio i pre-
dao mu komandu nad vojskom. Mogao ih je prihvatiti u ulozi savjetnika,
načelnika, ministra odbrane, ali bez stvarnih prava komandovanja vojnim
formacijama. Nismo s time ni računali. Znali smo, da čak ako bi Martić i
prihvatio, tvrdo nacionalističko jezgro SDS-a to ne bi dozvolilo.
Počeo sam razgovore s umirovljenim generalima i pukovnicima
mlađih godišta iz Like, Korduna, Banije i Slavonije da bih provjerio
236
spremnost i sposobnost ovih, da u pianiranim pron^enama u vojnom i po-
iitičkom organizovanju i rukovođenju otporom u Kr^ini i šire u Hrvat-
skoj preuzmu odgovarajuće uloge i fimkcije. Neke od njih sam hčno do-
bro poznavao, a u izboru ostaiih su mi pomagali pukovnik Tumanov za-
n^enik generaia Vasiijevića i pukovnik Letica također iz Uprave beztjed-
nosti. Nastojaii smo da medu t^ima bude i onih što su češće odlazili u
Krčjinu, imaii tamo vikendice, roditelje ih shčne veze sa zavič^em, a
među statješinama krajiške vojske imali poznate, prijateije, rođake, koie-
ga i!i potčinjene iz njihovog vremena provedenog u JNA i iako mogh us-
postavijati veze. Spremnost da se prihvate složenog i neizvjesnog posia
bila je posve individualna, ovisno od zdravlja i hzičke kondicije, do poh-
tičkih procjena i oportuniteta. Ip ^ , moglo ih se naći dovoijnp za svaki
dio Krajine, nešto teže za Knin i sjevemu Dalmacijur Z^a kompietiranje
štabova, Armija je biia sprenma dati mlađih vojtuh statješina rodom s tih
područja, formaino ih otpustiti iz JNA, a trjihov bi še status posebno regu-
lirao. Siično je biio s opremom za štabove - JNA je uzeia na sebe da ih
opremi i osposobi za rad u datim uvjehma. Poneki generali su previše za-
htijevali, bili su prethodno na visokim dužnostima s kompietnim štabovi-
ma, sredstvima veze i komandovanja, štabskim terenškim koiima i heii-
kopterima. Genera! Adžić je na zahtjeve jednoga protestirao i rekao da se
feldmaršal Manštajn nije to!iko pripremao za osvajanje Kavkaza i otka-
zao njegov odlazak na Baniju i Kordun. Nedo!azak ovog genera!a imaoje
loše posijedice za cje!inu plana, koji je počivao upravo na preuzimanju
komande na Baniji i Kordunu.
Suradiiju Armije osiguraii smo preko Generaištaba i Uprave bez-
bjednosti. Genera! Kadijević se nije miješao, a!i se prećutno siagao s
onim što su radi!i Adžić i Vasiijević. Kada smo u pripremama poodmakh,
odlučiii smo da upoznamo Miioševića i zatražimo njegovu podršku Na-
rodnom frontu i vojnom p!anu, koji smo pripremah za Krajinu. Miiošević
je bio nezaobiiazan, njegova siužba državne bezbjednosti je držaia u svo-
jim rukama sve konce u Krajini, ukoiiko je budemo ima!i protivu sebe
projekat će od početka biti onemogućen. Nas trojica generaia - admiraia
iz tima koji se okupio oko projekta, zajedno s predsjednikom SK - PJ
Draganom Atanasovskim, tražiii smo prijem kod Miioševića. Primio nas
je i ja sam mu izložio osnovni koncept Fronta. a zatim se zadržao na voj-
no-po!itičkim probiemima u Krajini. Rekao sam mu. da ie probiem u to-
me što oružje (i ono koje daje JNA) može lako otići u ruke ekstremnih
nacionaiista na svim područjima Krajine. Oni se već izjaši^avaju da su ,,s
JNA dok se naoružamo, a onda ćemo je potisnuti iz Krajine". Naše !jude
hapse i ubijaju (Lika), hapse i štabove TO koji su im se suprotstavili (P!a-
ški), otimaju oružje (Lapac), postavijaju za komandante zona izrazite na-

237
cionatiste i antikomuniste (Dakić, na Kordunu i Baniji), neprijatelje gra-
dir^u: generali, komunisti, pa tek onda ZNG-e i stvami neprijateiji; jav-
no diskvaiificir^u rukovodeće generale JNA i to sve giasnije i šire, a u is-
točnoj Slavoniji i Barar^i prijete im ubistvom. JNA kao nosilac jugosla-
venske opcije smeta ostvarivanju ciljeva ekstremno-desruh nacionalista
među Srbima. Štoje još opasnije, u njihovom ponašanju sve su češći slu-
č^evi napada, protjerivanja, ubistava, pa čak i masakra Hrvata što će vrlo
brzo iskompromitirati borbu koju vode Srbi u Hrvatskoj, i uopće borbu za
Jugoslaviju. Što bi se moraio zakijučiti: hrrmira se jedna nova vojska od
Srba u Hrvatskoj. Ona odnedavno preuzima ime TO, aii to je bez sumrje
vojska koja ima pretenzije smijeniti JNA u Hrvatskoj, jer se ova naprosto
topi. Uvjeren sam, da bi takav ishod u Hrvatskoj imao vrlo negativne po-
sljedice na ukupne odnose u Jugoslaviji, i u samoj Srbiji. Iz svih tih, i
drugih razioga, cijenim da je potrebno provesti smišijenu, odiučnu i koor-
diniranu akciju. Naš polidčki program, koji je ponudio SK - PJ je stvara-
r^e općenarodnog jugoslavettskog &onta, na čemu se upravo intenzivno
radi, u koji bi se okupile sve demokratske snage da se suprotstave nacio-
nalizmu koji razara Jugoslaviju, a u Kr^ini da se u Frontu okupe one sna-
ge među Srbima i Hrvadma koje su s^H*emne suprotstaviti se HDZ u ob-
navijanju fašizma i genocida, zadtanju Ijudskih sloboda i građanskih pra-
va u Hrvatskoj. JNA, Srbija, SPS i sve antifašističke i demokratske snage
trebale bi dati podršku programu Fronta u Krt^ini. Ako to ne bi učinili br-
zo i odlučno, vjerujem da će već kroz n^esec-dva biti sve „prevedeno" na
druge pozicije, mi ćemo ostati na marginama i nećemo ništa odlučujuće
moći učiniti, PrisuEi generaii pojasnili su iskrsia pitanja tokom kmtke
rasjprave i Milošević je prihvatio, da Srbija podrži Front i naš vojno-poli-
tički program u Kr^ini.
S potpukovnikom Smiljanićem iz KOS-a zaduženim za objedinja-
vanje siužbi JNA u zapadnom dijelu Kr^ine bio sam već ranije dogovo-
rio da preko kontraobavješt^ne grupe u Bihaću pripremi odlazak nas ne-
koiiko generala na Baniju i Kordun, pa u Liku. NatEera nam je bila, da se
na terenu neposredno angažiramo u reahzaciji plana promjena u koman-
dovanju vojskom čija je snaga već bila narasla na tridesetak hifjada bora-
ca. Smiljanić mi je javio da je sve pripremljeno i tražio da odredimo vri-
jeme, sve drugo je njegova briga i odgovomost.
General Kadijević nam je tih dana zakazao sastanak. Očekivaii smo
da će nam dati novije infbrmacije i još neka uputstva kako da radimo. Sve
što smo rekh Miloševiću bilo je poznato Kadijeviću, kao i priprema za
odiazak u Krajinu, ništa mu nije rađeno iza ieđa. Kod Kadijevića, uz
Adžića bio je i general Simović, upravo je bio preuzeo dužnost ministra
odbrane u Srbiji. Sastanak je počeo. Kadijević je dao riječ Simoviću i

238
ovaj je bez okolišanja upozorio nas, da se ne možemo miješati u proble-
me vojske Krajine, a posebno je naglasio da ja i jedan od prisutnih gene-
rala ne treba ni po jednom osnovu da idemo u Krajinu. Sve postove s voj-
skom Krajine preuzeo je on, kao ministar odbrane Srbije - zaključio je
Simović.
Bilo nam je jasno da je došlo do prornjene stavova, jer otkuda bi Si-
mović stekao hrabrost da nam zabrani ono što smo se dogovorili s Milo-
ševićem. Nismo ništa komentirali, Adžiću je bi!o neprijatno što prisustvu-
je novoj ujdurmi, Kadijević se nije potrudio da iznese bilo kakav argume-
nat u prilog stava koji smo čuli i zakijučio sastanak. Ostao sam s njim da
raščistim što je ^ pitanju: r^egova sujeta i!i novi stav Miloševića? Vođe-
njem sastanka na kojem on i Adžić nisu ništa rekli, a prepušt^ući riječ
Simoviću, dao je do znaqa čiju odluku ov^ tunmči. Potvrdio mi je, da
odluka nije trjegova i savjetovao da je prihvatim, a kada sam se usprotivio
i rekao da ću ipak ići u Kr^inu, saopćio mi je da oni - JNA ne mogu mi
garantirati bezbjednost i ne mogu surađivati, još jedanput je zamolio da
se ne inatim, jer to može loše svršiti.
Trezveno razmišlj^ući nisam trebao ni očekivati drugačiji ishod.
Milošević opredjeljen za velikosrpsku opciju, takve je zadatke i postavio
JNA. Samostalna srpska država Krajina bila je suština velikosrpske stra-
tegije u Hrvatskoj; njezini nosioci mogli su biti samo srpski nacionalisti i
nitko drugi. Politički i vojni koncept Fronta bio je sasvim drugačiji - na
suprotnom polu.
Ostalo mi je nejasno kako su krajiški Srbi mislili voditi rat protiv
Hrvata, skoro deset puta brojnijih od njih. Kada je u septembru '91. poče-
lo krčmljenje Jugoslavije u Hagu, priznavanje samostalne i suverene dr-
žave Hrvatske nije moglo više biti spomO. Povlačet^e JNA bila je neu-
mitna posljedica novog međunarodnog polož^a Hrvatske. Svakom zdra-
vom razumu nametao se zaključak da se traži nova procjena polož^a Sr-
ba i osmišljavanje programa tijihove borbe za nacionalnu autonomiju. Rat
kao tješenje nije više imao nikakvog izgleda i morao je biti zamijenjen
novom doktrinom borbe za nacionaina, Ijudska i građanska prava i slobo-
de. Srbi su program nacionalne autonomije morali vezivati s odbranom
gradanskih prava i sloboda Hrvata, drugih naroda, antifašista, iijevim i
demokratskim pokretima i snagama, i na tom demokratskom programu
traah zaštitu u Evropi i svijetu. Prije svega, morali su objediniti borbu
svih Srba u Hrvatskoj, onih u gradovima s onima u Krajini, a poznato je
da su oni od početka do kr^a rata ostaii podijeljeni i zaraćeni s potpuno
raziičitim nacionainim konceptima, a da nijedni nisu bili ni cjeloviti ni re-
alni. Rat za etnički čiste teritorije, Srbima kao manjinskom narodu u Hr-
vatskoj nikada, ni u jednoj fazi borbe za vlastitu autonomiju nije odgova-
239
rao, oni su ga morali programski odbaciti, jasno i javno to obznaniti i do-
sijedno sprovoditi.
Hrvata u Kr^ini je bilo desetke hiljada, neg(^e u etničkim cjelina-
ma, negdje izmiješanih sa Srbima. Njih se ni pod kojim izgovorima, a
n^mat^e iz revanšizma prema hrvatskoj viasti i t^ezinoj vojsci, nije stnjelo
proijerivati s njihovih ogtrjišta, vršiti nasiije, pljačku, paliti kao što se to
radiio u selima uz Kupu, oko Slunja, u Gackpj dolini, Kninu i oko njega, i
po Slavoniji. Lfmjesto mosta kojega su mogli činiti u raztješavanju hrvat-
sko-srpskih odnosa, prognani Hrvati iz Krajine postali su prvorazredni
medijski sutjekat i oslikavali Evropi i svijetu pravu etničku i političku
namjeru i nacionalni mentalitet Srba - nemilosrdno ih sataniziraii.
UN su dovele mirovne snage na linije i područja razgraničenja, za-
štitile mat^inske Srbe i dali im vremena da preispit^u svoju strategiju.
Nacionalističke vođe iz Knina su upomo ponavljali „nikad više z^edno"
s Hrvatima" sve dok vojnom akcijom nisu bili pro^erani iz Hrvatske.
Kada su se protuustavno i t^no naomžavale paravojske HDZ-a nije
bilo spomo da se i Srbi treb^ju naomžati i pripretniti za odbranu i otpor.
Na jednoj strani radi ravnoteže straha kao znač^nog vojnog faktora u iz-
bjegavanju oružanih sukoba i rata, ali i stvame spremnosti da se povede
odlučna borba kada, i g ^e je, dmga strana zametne. HDZ i tqegove prou-
staške vojske su to redovno činile od Plitvica, Pakraca pa dalje, s njima je
trebalo računati, spremiti se i organizirati. Međutim, omžana borba, koju
bi Srbi nametali, nije mogao biti cilj i izlaz.

Početkom oktobra 1991. događaji u Jugoslaviji su ušli u odlučr^ući


omžani obračun u Hrvatskoj, a konferencija u Hagu kretala se k nestahku
Jugoslavije. Snage angažirane na razbijanju zemlje su u političkoj pred-
nosti, dobijaju snažnu podršku iz inozemstva. Vojni odnosi se brzo mije-
nj^u u t^ihovu korist. Kr:^t^i ishod je neizvjestan. Na javnoj političkoj
sceni vlada kaos. Među pobomicima očuvanja z^^edničke države nema
suglasnosti i jedinstvenog nastupa. Čak i ,,dva oka u glavi" su razroko
gledala na opstanak Jugoslavije. Predsjednik Cme Gore Bulatović predla-
gao je u Hagu, da se ravnopravno raspravlja o opstanku Jugoslavije i nje-
zinom međunarodno-pravnom ukidatiju. Predsjednik Srbije Milošević
odbacio je stavove Deklaracije o Jugoslaviji zbog suspenzije ustavnog
poretka i ukidanja Jugoslavije kao države.
Pred^edništvo SFRJ, koje se tako više ne može zvati (radi s četiri
člana, iz Srbije i Cme Gore), u nastaloj situaciji progtašava 3. oktobra
240
1991. godine stanje neposredne ratne opasnosti predviđene Ustavonr
SFRJ. Odluka je zakasnija. Nju je trebalo donijeti u januaru '91, n^^kasni-
je junu '91. prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Kako ni-
smo htjeli da se propusti trenutak kada još ništa nije bilo konačno s Jugo-
slavijom, to smo na sjednici vojno-političke komisije Narodnog fronta
Jugoslavije 7. oktobra dogovorili, da se obratimo Predsjedništvn i izloži-
mo mu naše viđe:qe najvažnijih događ^a u zemlji i oko nje, predložimo
n^ere koje bi pomogle da se zemlja sačuva od potpunog cijepanja i gra-
đanskog rata širokih raznrjera. U konceptu predviđenom za usmeno izla-
ganje Predsjedništ^ smo utvrdili:
1. Poslije raspada SKJ odbrana Jugosiavije od secešionizma se više
nije mogla izvesti ni na koji način, osim s JNA. Pred^edništvo i druge in-
stitucije Federacije objektivno rušta nisu, nid su mogle učiniti - raspadale
su se jedna za drugom.
- Da li je Armija bila svjesna, osim verbalno, tereta svoje hi-
storijske i polidčke odgovomosti, teško je reći. Ako jest, onda
je i odgovomost rukovodećih Ijudi u Armiji za sve što se s Ju-
goslavijom dogodilo, posebno zadt^ih deset nijeseci, veća.
- Armija je propustila nekoliko povoljnih prilika da slomi hr-
vatske oružane fbrmacije, a time i vlast HDZ-a. Datttm 25. ja-
nuara 1991. ostat će zabilježen kao onaj, kojim je definitivno
otpočelo rušenje Jugoslavije. To je tragičan promašaj Armije, a
raspredanje da li je odgovomo Pred^edništvo ili Armija, bes-
predmetno je, jer se radilo o ustavnoj obavezi Amuje, s Pred-
sjedništvom ili bez njega, konačno i protivu trjega.
Ogromna većina jugoslavenskih građana to je očekivala i podr-
ška bi bila bezrezervna. I u Hrvatskoj su to očekivali antif^isd,
svi oni kojima je ustaška vlast zaprijetila, svi do malograđana
koji su kao i uvijek čekali tko će biti pobjenik.
Sve što se kasnije događalo na cijepar^u Jugoslavije dobilo je
izvanredan zamah.
Slovenija se definitivno odlučila na otcjepljenje. Neodlučnost
JNA u Sloveniji je pokazala da više nije nemoguće vpjno na-
metnuti svoju odluku.
Neodiučno i neprofesionalno vođenje operacija u Sloveniji za-
dalo je konačan udarac strategiji da će ,Armija obezbijediti mir
i stvoriti uslove za demokratski razvpj". Mir u Jugoslaviji bilo
je moguće osigurati samo vojnim porazom profašističkih para-
vojnih formacija u Hrvatskoj. *
- Tuđman i Vrhovništvo je kupovalo vrijeme i konačno stvori-
lo uslove da svpje ci^eve postignu vojnim pobjedama. Ne vje-
241
rujemo, da nije biio jasno da se priprema vojni obračun s JNA.
Tuđman, pred opasnosti da bude oboren od n^militantnijih na-
cionaiista u viastitoj stranci, branio se da je i on za opću mobiii-
zaciju naroda i isljerivanje okupatorske armije, ali da im treba
teško naoružat^e, spomenuo je i avijaciju. I dok je JNA zastaia
još dva-tri puta, oni su dobiii teško naoružanje od same te Ar-
mije.
2. Postavija se pitanje zašto se dozvolilo, da se poslije teškog poraza
JNA u Sioveniji isto dogodi u Hrvatskoj?
- Armija je moraia po cijenu kr^njih napora i odiučnih mjera,
zadržati višenacionalnu strukturu svojih sastava. Nerazumno je
biio, bez obzira na poiitičke opstrukcije, da Armija prihvati stav
da vojni obveznici, koji ne žeie, moraju se odazvati poz!\m.
Najmanje što je mogla učiniti to je da ne ^era iz svojih redova
staiješine i vojnike Hrvate i Siovence, ako su se oni časno i di-
sciphnirano ponašali.
- JNA je moraia osigurati jedinstveno rukovođenje i komando-
vanje svim oružanim snagama u borbi za Jugoslaviju i izbjeći
kaotično stanje do kojeg je došio. N^raziičitije oružane fbrma-
cije s potpuno različitim političkim ciijevima, simboiima i po-
našanjima, u borbi i izvan nje, pobjegie su ispod kontrote. Ima
mnogo sluč^eva paijenja i rušenja naseljenih n^esta, pijačke,
nasiija nad civilnim stanovništvom, a zabilježeni su i sluč^evi
masakra. Nije nam poznato, da je itko zbog toga izveden pred
sud i kažnjen. Postoji ozbiijna opasnost da ratni zločini postanu
masovni.
- Među penzioniranim vojnim staiješinama ima mnogo još uvi-
jek fizički i duhovno sposobnih koje treba iskoiistiti. Većina
njih, ratnih kadrova, zna kako se vodi rat, pogotovu on^ koji
nam je nametnut za koji poslijeratne starješine nismo uopće, ili
smo sasvim nedovoljno, obučavali. Ne mislimo da penzionirani
oficiri trebaju komandovati operativnim i borbenim sastavima.
Ima mnogo mogućnosti kako se njih može i treba uključiti. Lju-
di jednostavno ne žele skrštenih ruku gledati kako se ruši ze-
mlja i Armija u koju su oni uložili sve, bez ostatka. Pripremili
smo odgovarajuće prijedloge.
3. Želimo izraziti svoje duboko neslaganje sa svim onim što se čini
u zemlji, uključivo Srbiji, prema djelu velike antifašističke borbe, njezi-
nih nosilaca, simboia i kadrova, uključivo Josipa Broza Tita. Razarajući
djelo antifašističke borbe mi ne možemo naći valjana uporišta u borbi
prdtiv neofašizma, koji je u Hrvatskoj osvojio vlast i viši ziočin nad srp-
242
sktm, ali i nad hrvatskim narodom. Sve je pripremijeno da se to dogodi i
u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, a postiji velika opasnost i u Srbiji.
Pobijeđene fašističke snage u Srbiji se na sveukupnom duhovnom, poli-
tičkom i državnom rasponu rehabilitiraju. Reći, da je komunizam i Josip
Broz Tito nanio Srbiji jednaku štetu kao i fašizam, i ostati najviši zvanič-
ni predstavnik srpske vlade u spoljnjoj politici, ne može biti ništa drugo
do ohrabrenje najcrnjim nacionalističkim snagama, s najgorom perspekti-
vom za Srbiju i njezine narode.
- Politička mobilizacija naroda se u ovom času vrši na naciona-
iističkim platformama različitih partija desne provinijencije, sve
do fašisti&ih. Neophodan nam je Narodni front za odbranu ze-
mije u jugoslavenskim granicama. U Narodnom frontu treba
okupiti sve partije, organizacije, grupe i pojedince kojima je
borba za spas jugoslavenske zajednice osnovno opredjeijenje. S
T^egovim fbrmiranjem smo počeii, ali se daju snažni otpori ra-
dikalnih nacionaiističkih sanga i antikomunističke grupacije. Is-
kustva ukazuju da se ciij i program Fronta najboije prima i po-
kreće Ijude u sredinama gdje su narodi u II svjetskom ratu n^-
' više stradah od fašizma i fašističkih oružanih fbnnacija i progo-
na. Treba očekivati da ćemo u tim sredinama, bez obzira na na-
cionalnu pripadnost, biti u stanju n^uspješnije vmiti političku
mobilizaciju za očuvarje Jugoslavije. Potrebna nam je javna po-
drška svih jugosiavenski opredijeljenih voda, partija, institucija,
utjecajnih pojedinaca u svim nacionainim sredinama. Očekuje-
mo javnu podršku Predsjedništva.
- Cijenimo, da će borba za Jugosiaviju, ma kako se ona oMiko-
vala, biti duga. Njezin nacionalni obim ne bismo smjeii sužava-
ti, pogotovu to ne činiti ishitreno. Poviačenje iz Stovenije je
greška s mnogostrukim posljedicama. Nestato je državne grani-
ce, koju nikada i nitko nije napuštao osim nacionalnim dogovo-
rom i međunarodnim priznanjem tog dogovora, ili je izgubljena
ratom, što je opet moralo biti međunarodno sankcionirano -
stvorene i priznate nove granice. Imali smo unutrašnji i među-
narodni konsenzus postignut u ju!u na Brionima, da granice po-
novno posjednemo, uspostavimo carinski i granični režim i
ostanemo na njima dok se ne razriješi jugosiavenska kriza.
- Povlačenje JNA iz Hrvatske ne bismo smjeli dozvoliti bez
obzira na presedan u Sioveniji, jer tada građanski rat u Hrvat-
skoj i B.osni i Hercegovini neće biti moguće izbjeći.
4. Naše viđenje međunarodne dimenzije jugoslavenske krize i rata
koji je u toku:
243
- Opasnost da se Evropi, odavde iz predsoblja, može prenijeti
požar jest reaina phjeti^a koju ona iii ne shvaća ili vjeruje, da
joj se može suprotstaviti: biokadom, sanitamim kordonom, voj-
nom intervencijom, na kraju - phvikavanjem.
Blizu smo zaključka, da se zapadno-evropska runda bliži kraju
bez vidljivih i phhvatljivih rezuitata, očuvanje Jugoslavije je
sve matije interesira, a priznavanje otcijepijenih repubiika još
uvijek nema izgleda da se probije u svijetu.
- Očekr^e se dogovoreno ukijučivame dviju veiikih sila - SAD
i SSSR koje su, uz Veliku Bhtaniju, činile glavne saveznike Ju-
goslavije u vehkpj antifašističkoj koaiiciji. U času kada razmše-
na jaltska Evropa nije zamijenjena jednim novim i eSkasnim si-
stemom evropske bezbjednosti, velikim siiama postavlja se go-
tovo isti problem kao u Jaiti i Postdamu, samo s krupnim prom-
jenama na kontinentu: u centru Evrope je ponovno velika i sna-
žna Njemačka, a na Istoku porušeni socijalistički sistemi i raz-
bijene države, uključivo SSSR čije je razbijattje u toku.
- Velike sile pobjednice ne mogu, a da u toj novoj i razbijenoj
Evropi ne vide opasnost od raspada četvrte po značaju antifaši-
stičke snage. Razbijat^e Jugoslavije i pokuš^ obnavljanja fiaši-
zma ne može biti altemativa. Fašizam nije nigt^e ponovno po-
bijedio u Bvropi, a na ovim prostohma on definitivno vodi ratu,
beskonačnom krvoproliću i ziočinu nad svim jugosiavenskim
narodima.
- Jugosiavija ima i druga upohšta: Pokret nesvrstanosti i drža-
ve njegovih glavnih protagonista. Uvjereni smo, da smišljenom
akcijom možemo dobiti znač^nu podršku očuvatija jugoslaven-
ske z^ednice od n^važnijih nesvrstanih zemalja i matehjaJnu
podršku u teškoćama u koje smo zapali, ih ćemo zapasti, ako se
Evropa počne prema nama agresivnije odnostiti i uvoditi eko-
nomske sankcije i vršiti vojne phtiske.
5. Na kraju:
- Podržavamo započete mjere progiašavanja stanja neposredne
ratne opasnosti.
- Sve postavljene zadatke treba tješavati prvenstveno mimim
putem, ali ako se mir kohsti za phpremu novih napada, onda
upotrebom svih raspoioživih snaga vojne siie i dmge moći dm-
štva ostvahti te zadatke.
- Iznijeto može tražiti opću mobiiizaciju i proglašenje ratnog
stanja. Ukoliko to ostane zadnji izbor, mora se phhvatiti bez
dvoumljenja.
244
- JNA.i oružane snage svih drugih formacija, TO prije svega,
pod njezinom jedinstvenom komandom, moraju se poslije pretr-
pljenih poraza rekonstruirati: strogom seiekcijom starješina pre-
ma iskazanom ponašanju u pripremama i vođenju ratnih opera-
cija; novim formac^jskim sastavima jedinica prilagođenih gra-
đanskom ratu za što su sadašnje formacije sasvim neodgovara-
juće; brzim uvođenjem profesionalnih vojnika za sve posebne
zadatke manjeg sastava, dobro obučene, naoružane, pokretne u
sve tri dimenzije (kopnom, vazduhom, morem) za što JNA ima
dovoljno i dobre tehnike i, obezbjeđenjem jedinstvenog rukovo-
đenja i komandovanja svim oružanim sastavima - TO i ^ g im .
Neophodno je brzo uvođenje reda i onemogućav^e kaosa s
najtežim posljedicama u oružanim snagama i zemlji.
Sve staiješine, posebno na visokim i najvišim dužnostima, čija
je odgovomost neposredna za poraze JNA morč^u otići i snositi
zakonsku odgovornost prema težini posijdica. Samo tako biti će
moguće povratiti povjerenje u Armiju i među narodom.
- Front - Narodni iront Jugoslavije - treba podržati i od strane
Predsjedništva i uvažavati kao široki forum jugosiavenskih pa-
triota. S druge strane, Front može biti najšira podrška donijetim
mjerama Predsjedništva, JNA i svih dmgih institucija koje su
odlučne da brane Jugoslaviju.
- Spoljno-političke akcije mor^u se zasnivati na jedinstvenoj
strategiji očuvanja Jugoslavije, traženju oslonca među ratnim
saveznicima, antifašističkim snagama i organizacijama u Evro-
pi, SAD i SSSR, i osionaca među n^istaknutijim zemljama Po-
kreta nesvrstanosti, a zatim u Ujedirjenim nacijama, kojima se
jugoslavenski prpblem mora argumentirano iziožiti. Sastav
SSIP-a se mora prestrojiti i ekipirati Ijudima od akcije, čije za-t
laganje za očuvanje Jugoslavije, njezinog međunarodnog su-
bjektiviteta i nepromjenljivosti granica mora biti nadahnuto i do
kraja odlučno, bez obzira dokle je stigao secesionizam i što se
konačno može dogoditi s Jugoslavijom.
U Komisiji smo se sporili, da li da tražimo prisustvo generala K.adi-
jevića na sjednici Predsjedništva. Ostaviji smo odluku njima, Predsjedni-
štvu, bilo je sasvim svejedno da li će ili neće prisustvovati, on je još samo
formalno bio ministar odbrane.
Najavili smo prijem kod dr Branka Kostića koji je vršio dužnost
predsjednika Predsjedništva. Nekoliko dana nije bilo odgovora, urgirali
smo i dalje čekali. Nije našao za potrebno da nas primi.

245
Naš pokušaj se izjatovio. Dok smo čekaii da nas prime, vrijeme je
otkucavaio, a 18. oktobra 1991, gpdine u Hagu je odlučena sudbina Jugo-
slavije. Svaki razgovor o-očuvanju zajedničke dižave je zakasnio.
Već na samom početku zamisli da interveniramo u Predsjedništvu
bilo je sasvim izvjesno, da se tok događ^a i njihovo presuđivat^e u Hagu
teško može zaustaviti. Nitko u Jugoslaviji nije slušao nekakvo srpsko-cr-
nogorsko Predsjedništvo koje ne sluš^u ni u Srbiji i Cmoj Gori. Srbiju i
Cmu Gom su predstavljali Milošević i Bulatović. Milošević je preuzeo
svu odgovomost, a Predsjedništvo je bilo njegov kabinet za komandova-
nje Armijom koja ih je i dalje slijepo slušala. Čast iznimkama, bilo ih je.
Ipak, pokušali smo i očekivali, da će nas primiti prije nego sve bude
kasno. Nisu nas primili.

7. kb/tt:

Povlačenjem JNA, dolaskom i razrr^eštajem snaga UN na linije raz-


graničet^a i zaštićene zone (UNPA) i početkom rata u Bosni, problem od-
brane u Krajini se izmijenio. Na jednoj strani, Tuđman je od dolaska UN-
PROFOR-a otvoreno govorio da će, čim istekne mandat snaga UN, mi-
lom ili silom, ukljueiti Krajinu u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Njega
nisu zadovoljavali nikakvi manji rezultati i to je jasno stavio do znar^a
Srbima u Krajini, međunarodnim institucijama i svjetskoj javnosti. Povo-
dom potpisivanja sporazuma o prekidu vatre (Zagrebački sporazum) iz-
među RSK i Hrvatske do čega je došlo poslije dugih pregovora uz posre-
dovanje predstavnika evropskih velikih sila, Rusije i SAD on je 30. marta
1994. g. izjavio: „Hrvatska bi mogla ponovno upotrebiti silu i zauzeti
područje Krajine, ukoliko Srbi odbiju hrvatski suverenitet na toj teritori-
ji". Snage UN nisu imale mandat, niti vojne efektive da ga u tome sprije-
če. Prema njima se sve češće potcjenjivački odnosio sve dotle da ih, kori-
steći izbjeglice, blokira, prekine im snabdijevat^e, omalovaži njihovu
ulogu i odlučnost, da je ispune.
S druge strane, sve objektivne procjene su ukazivale da će sudbina
RSK biti riješena u najužoj povezanosti sa strategijskim položajem vojske
RS u Bosni. Dok je ova bila dominantna vojna sila na granici s Krajinom
i Hrvatskom, nisu postojali realni uslovi da se poduzme opći napad na
Krajinu. Politički i strategijski obrt u Bosni bio je predodređen angažira-
njem SAD na strani hrvatsko-muslimanske federacije stvorene Vašing-
tonskim sporazumom iz marta 1994. Obraćajući se naciji, povodom pot-
pisivanja sporazuma, Tuđman je iznio tri važne tvrdnje i poruke: prv6, da
246
je Hrvatska dobila „puna jamstva najodgovomijih svjetskih čimbenika za
sigurnost svoje države"; drugo, da SRJ odustane od daijrije podrške oku-
pacije hrvatskih teritorija; i treće, da je daljnje suprotstavljanje krajiških
Srba uključivanju u ustavno-pravni poredak Hrvatske bezizgledan.
Vojnostrategijski preokret u Bosni dogodio se proljeća i Ijeta 1995.
Srbi su izgubili vojnu prednost, r^ihova vcjna infrastruktura je razbijena
vazdušnim napadima avijacije SAD; hrvatska vcjska napadima na Dinari
i Glamočkom polju i napadima muslimanskog korpusa iz Bihaća odvojita
je Krčjinu od RS i došlp je vrijeme za Tuđmanovu konačnu odluku. On
ipak nije vjerovao da će operaeija protjerivanja Srba ići lako, računao je
sa snažnijim otporom vpjske Kr^ine pa se odlučio da napad izvede u dvi-
je taze. Prva, probna operaeija u zapadnpj Slavoniji u maju '95-te poka-
zala je, da vpjska RSK nije sposobna odlučno se braniti, a vpjska RS nije
spremna da jpj pritekne u pomoć i Tuđman je odlučio grupisati snage i
napasti Krajinu na širokom &ontu u ^evemcj Dalmaciji, Liki, Kordunu i
Baniji, i bez ikakvih problema izveo je plan „Oluja" početkom augusta
1995. Vpjska RSK se povukla ili predala bez otpora, a svi Srbi - njih oko
250 hiljada - proberano u Srbiju i Bosnu, nešto malo u Cmu Goru. Histo-
rijska pohjeda Tuđmana - čišćenje „remetilačkih elemenata" iz Hrvatske
- dobijena je lako i brzo na veliko iznenađet^e svih, i samog Tuđmana
koji stiže u Knin i kada je šahovnica podignuta na Kninskoj tvrđavi, on
pada u trans.
Tragom unazad moralo bi se mnogo toga analizirati, reći, naučiti.
Najtragičniji zaključak je ipak onaj s početka: politička izolacija borbe i
otpora Srba i sužavanje svega na goli vojni odnos Srba u ratu s Hrvatima.
0 vojnpm aspektu rata u Krajini potrebno je nešto i posebno reći.
Svakom tko se bavio suvremenom ratnom teorijom i praksom poznato je,
da narodu koji se brani od nadmoćne sile najprimjereniji je općenarodni
rat. Međutim, ov^ tip rata ima svoje uvjete: da je odbrambeni, da ga pri-
hvaća većina stanovništva što znači da mora imati šire društvene i civili-
zacijske motive, zalaganje za općepriznate Ijudske vrijednosti i ciljeve. U
višenacionalnim zajednicama, kakva je bila Jugoslavija ili Hrvatska, a po-
gotovu Bosna i Hercegovina, problem je vrlo složen i samo su ciljevi iz-
nad uskih nacionalnih i nacionaiističkih mogli okupiti i motivirati građa-
ne. Nacionalistički ciljevi - rat za čiste nacionalne teritorije kakav se vo-
dio u Hrvatskoj, Krajini, Bosni bio je osvajački prema drugim nacional-
nim zajednicama. Izrazito agresivan i svirep način vođenja rata mogao je
biti phhvaćen u vlastitoj nacionalnoj grupi od najmilitantnijih nacionali-
sta, ratnih profitera, avanturista i khminalaca, a drugima nametnut kao
vojna obaveza i „patriotizam", za što je bila potrebna država s aparatom
prisile;.rat se nije mogao voditi s osnova političkog pokreta kao što je vo-
247
đen NOR, sve do pred kraj. U izmiješanim tiacionalnim zajednicama u
Hrvatskoj, u Krajini, u svakoj etničkoj državi stvorenoj u Bosni etnički
očišćeni i zauzeti teritoriji i na njima uspostavljene države imale su nepri-
jatelje na svim granicama, a ove su se dnevno mijenjale ratnim pobjeda-
ma i porazima. Krajina, na primjer, imala je granice duge oko 2.000 km.
Partizanskim komandantima nije bio dozvoljen pristup u Krajinu.
Političkom i vojnom rukovodstvu u Kninu bilo je jasno da bi njihovim
dolaskom rat dobio druge političke ciljeve, motive, vodio se drugim me-
todama i doktrinama. M ilošević je iz istih razloga, šire viđenih u veliko-
srpskoj strategiji i njezinim ciijevima, odbacio naš koncept.
Kadrovi JNA, a potom Vojske Jugoslavije preuzimajući fUnkcije u
vojsci Krajine nosiii su sobom iskustvo drugačije od onog što su zahtije-
vali tamošnji uslovi i situacija. Ratnog iskustva nisu imali, gradivo nau&-
no u škoiama i akademijama biio je neprinijereno građanskom ratu. Dok-
trina općenarodne odbrane kao osnova njihovog teoretskog obrazovarija i
praktične obuke bila je pripremana za široki općenarodni rat i odbranu od
vanjske agresije s idejnim monopblom i jedinstvenom vlašću komunista,
a ne za međunacionalni građanski rat. Uvođenjem višestranačkog sistema
i početkom jugoslavenske krize, iz vojnog vrha traženo je da se doktrina
ONO i vojni sistem izgrađen na njoj odbaci kao „svjesna podvaia" antiju-
goslavenskih snaga, stasalih u nacionainim društvima od vremena iibera!-
nih zastranjivar^a i nacionatističkih pobuna kr^em '60-tih i početkom
'70-tih. U svakom sluč^u, u izmijeqenim uslovima ONO vojnim kadro-
vima, osim malobrojnim i kreativnim. pojedincima, nije davaia odgovore
na otvorena pitaiqa međunacionalnog građanskog rata, pa ni kao sistem
odbrane od vanjskih opasnosti*.
Početkom devedesetih, i poslije toga, vpjni kadrovi kpji su preuzi-
mali funkcije u Krajini ima!i su već iza sebe tragično iskustvo međunaci-
onalnog rata (etničkih čišćenja, razaranja, obostranog ziočina) - jedni
zbut^eni, drugi ostrašćeni onim što se dogodilo. Spremni da se iskažu u
,Jiistonjskom trenutku srpskog naroda", stvore ime, vojnu i poiitičku pro-

* Ne može se osporiti, da su naciona!istički programi svake od repubiičkih komuni-


stičkih e!ita na!azi!i osionca i u stvOrenom sistemu opčenarodne odbrane, posebno u teri-
torijainoj odbrani i predaji posiova mobiiizacije repub!i!mma („podruštv!javanje"), ali to
nisu J)i!i dovoijni argumend da se di&mira i odbaci ONO kao doktrina, pa ni kao cjeiovit
vojni sistem. Radi se o greškama nas koji smo rukovodiM posiovima odbrane i dozvo!i!i,
da se ode u širinu s dije!om funkcija, umjesto da ih se učvrsti i učini koherentnim s opera-
tivnim dijeiom oružanih snaga. Popravke su bi!e moguće i mi smo s njima i počeii poiovi-
cpm 'ktP-tih na^osnovama tzv. četiri jedinstva: oružane borbe, ratišta, oružanih snaga, ko-
mandovanja i rukovođenja. Nismo mog!i utjecati na jedinstvo poiitičkog sistema kao pr-
vog usiova ONO, a!i smo mog!i do '9 0 ^ h ugraditi u sistem ONO ,Jcočione mehanizme" i
izbječi iznenadenja.
248
mociju za zasluge. Nije se mogio očekivati da će ove staiješine s breme-
nom svih i svakojakih promjena i iskustava čiji pravi cilj, sadrž^ i dome-
te nisu mogii još ni shvatiti jer su bili suviše svježi i kaotični, moći pii-
hvatiti politički i vojni izazov koji ih je čekao u Kr^ini.
Krčenja puta vojnim iješei^ima uvijek je u bhskoj vezi s vladajućom
pohtikom, nekad u suglasnosti, a nekad u sukobu. Vodećoj vojnoj struk-
turi kcja se uspostavijaia u Kninu, nametala su se nacionalna, poiitička i
psihoioška ograničenja unutar kojih nije bilo moguće naći prava iješenja
za uspješno vojno organiziranje, odbranu Krajine i ostvarivanje pohtičkih
ciljeva Srba u Hrvatskoj. Moralo ih se podvrgnuti kritici, i^ihovu nacio-
naiističku uskogrudnost i isključivost staviti pod udar. Strah, nametnut
narodu, nije bio motiv za borbu, ona nije imaia perspektive i bilo je lako
onemogućiti je. Traženje saveznika u borbi moraio je prelaziti etničke
granice. Nemoguće je to učiniti ako se drugi narod drži za neprijateljski i
prema njemu se tako postupa i međusobno se isk^učuju*. Vojnici su se
1991. morali suprotstaviti etničkom čišćei^u Hrvata iz Kr^ine, sve do od-
bijat^a da to vrše. Na žalost, dogodilo se obmuto, da su oni to činih i bez
posebnih naređenja. Komandanti, koji odgovomo rade svpj posao, kada
dođe do nepremostivih prepreka s političkim rukovodstvom, a u Kr^ini
je to bio slučaj nekoliko puta, preuzim^u odgovomost u svoje ruke.
Odbacivanje plana Z-4 bila je posljednja prihka da se makne naciona-
lističko rukovodstvo Krajine i srpski narod u Hrvatskoj spasi biblijske
nesreće.
Samozadovoljstvo nakon pobjeda na graničnim podmčjima Kr^ine,
uz podršku JNA, bilo je prerano, a poslije povlačenja JNA - opasno.
Odbacivana ili ne, doktrina ONO bila je jedino vcjno iješenje za
Krajinu. Vojsku od 40-50 hiljada, koliki je bio Ijudski kontigent nije se
moglo stalno držati pod omqem, linijski raspoređenu duž dugih granica.
To je bilo neizdrživo financijski, privredno, psihološki. Pogled na kartu
Krajine pokazuje da kontigent od 8 - 10 hiljada dobro obučenih, opre-
mljenih i brzo pokretnih profesionalnih snaga u taktičkim graupama od
400 <- 500 boraca je bilo dovoljno da drži stalah re^im operativne i borbe-
ne gotovosti, onemogućava iznenađenja (Miljevački plato, Maslenica,
Medački džep) i stvara uvjete za mobihzaciju kod opasnosti sukoba širih
razmjera. Vrijeme mobilizacije svih dmgih vojnih efektiva bilo bi stepe-
novano od hnija razdv^ai^a prema dubini. Na osnovnom operativnom
iješenju dogradile bi se dmge funkcije općenarodne odbrane (kontrola te-

* Partizanske jedinice većinskog srpskog sastava pretazite su već !942. godine rije-
ku Kupu i z^edno s anti&šističkim otganizacijama i partizanskim grupama Hrvata napa-
daii ustaško-domobranske gamizone na Žumberku i u Pokuptju. U ratu )99)-)995. ništa
siičnog se nije mog)o ni zamisiiti, s istim narodom na jednoj i drugoj strani Kupe.
249
ritorija) i organizirala vojno-teritorijaina infrastruktura (mobilizacija, lo-
gistika). Jednostavna shema odbrane. Međutim, nije jednostavno postići
svijest, discipiinu i opće uvjete ponašanja naroda u održavanju režima go-
toVosti. Iza leđa vojnih obveznika i vojnika aktivnih sastava i njihovih
porodica koje oni jedva prehrar^uju, ne bi mogle krstariti svakojake ban-
de ratnih protitera i Mminaiaca kako je to u Krajini za sve vrijeme rata
bio sluč^. Oni su razarali svaku nadu u narodu da se s vođama, režimom
i poiitikom koja ove toierira, umnožava ih i srasta s njima, može išta
ostvariti od nacionainih ciijeva Srba u Hrvatskoj. Posljedice u vojsci RSK
bile su, da se na jednoj strani masovno napuštaia Krajina od najsposobni-
jih i n^vitalnijih Ijudi - vojnih obveznika, a na drugoj, ozlojeđenost i de-
moralizacija onih koji su ostaii. Vojna policija i miiicija tragala je po Ba-
nja Luci, Beogradu, Novom Sadu, šire po Srbiji za dezerterima, hapsiii ih
i sprovodili u Kr^inu, ali se situacija nije mijer^ala. Tako je dočekana
„Oluja" i hrvatskim vojnim snagama nije bio nikakav problem etnički
očistiti Krajinu od Srba, čije je vjekovno dugo vcjno iskustvo i borbena
tradicija prvi put u historiji osramoćena.
Nekoliko riječi o operacijskom probiemu Kr^ine. Cazinska kr^ina
s Bihaćem činila je cijelinu operacijskog prostora s Krajinom. LLNOR-u
ona je pripadala partizanskoj vojnoj organizaciji Korduna i Banije, iako
nikada njezino historijsko i etničko pripadanje Bosni i Hercegovini nije
dovedeno u pitanje. U strategijskom grupisai^u JNA nađeno je siično ije-
šenje za špomenuti operacijski prostor - pripadao je Zagrebačkpj armij-
s^oj oblasti, kao što je istočna Slavonija pripadala Sarajevskpj. U ratu
vlad^u vojno-strategijske žakonitosti i ne mogu biti iimitirane nekim
drugim - mimodopskim administrativnim granicama bez negativnih po-
sljedica. Dogovorenom podjelom BiH između Tuđmana i Miloševića
marta 1991. g. u IĆarađorđevu, Bihać s tri općine zapadno od rijeke Une
pripao je Hrvatskoj. Krajem Ijeta 1993. g. od i^ih je ibrmirana Autonom-
na pokrajina zapadna Bosna (APZB), uz istovremenu podršku i Tuđmana
i Miioševića, koja uspostavlja suradt^u s etničkim državama Srba i Hrva-
ta u BiH, a zatim i RS Krajinom, potpisuje se deMaracija o trpjnom noim
na granicama entiteta. Od samog nastanka APZB bilo je očigledno, da
njezina konstrukcija nije održiva. Na to će u^ecati ne samo ishod rata me-
đu zaraćenim stranama nego još i više imperativan stav međunarodne za-
jednice pohtički i vpjno angažirane u Bosni i Hercegovini, koja se proti-
vila cijepanju BiH. Međutim, uspostavljanje šire zone primiija moralo j&
biti od posebnog interesa za političke i vojne strukture RSK jer se trjih:
ponajviše ticao.
Kao reakeiju na fbrmiranje APZB muslimanske vlasti u Sar^evu
uvode vpjnu upravu u regionu i daju neograničena ovlašćenja 5. korpusu

250
u Bihaću. Ovaj odmah otpočinje sukobe sa snagama APZB, ali u jesen
'93. doživijava teške poraze, veći dio snaga prelazi na drugu stranu i Kor-
pus se nalazi pred rasulom. Bili su stvoreni svi usiovi da ga se eliminira
kao vojnu snagu s tog prostora i očuva mir na širokom području od rijeke
Vrbasa do Velebita. Ništa nije učinjeno tokom jeseni i zime, a na proijeće
'94. vojno-politička situacija se promijenila: stvorena je musiimansko -
hrvatska koalicija, SAD su se vojno angažiraie u Bosni, američka avijaci-
ja ograničava dejstva vojske RS i ona postepeno gubi inicijativu i strate-
gijske prednosti; vojska RSK se našla pred istim prijetnjama - zračni na-
pad po aerodromu Udbina bila je nedvosmislena opomena.
Glavne snage RS bile su angažirane oko Sarajeva, na Igmanu, dolini
Drine, na Ozrenu i oko koridora Brčko, dakle istočno od rijeke Bosne.
Zapadni dio Bosne nju je rnalo interesirao, on je bio etnički očišćen i si-
guran . Jedino tako se može objasniti gubitak Kupresa, a zatim nesmetane
operacije hfvatske vojske na Dinari i Glamočkom polju u proljeće 1995.
Dogovorena podjela Bosne između Tuđmana i M iloševića uijecala je, ci-
jelo vrijeme rata, na operacije vojske RS, što je naročito uočijivo od vre-
m enak ad asepočeosagledavatinjegovkraj.
RSK i njena vojska trebala se rukovoditi bitno drugačijim političkim
i vojnim orijentirima. Prvo, Bihać i Cazinska kr^ina pre^ecale su r^ezine
komunikacije između Korduna i Banije na sjeveru, i regiona Knina i sje-
verne Dalmacije, na jugu. U slučaju gubitka Slunja, što se moglo očeki-
vati (planiran je napad elitnih snaga hrvatske vcjske s Kapele i poveziva-
nje sa snagama 5. korpusa kod Slur^a i Plitvičkih jezera) bila bi prekinuta
svaka veza između sjevemog i južnog sektora Krajine, a vojne snage na
Kordunu i Baniji ograničene na plitak manevarski prostor: Kupa - Petro-
va i Zrinjska gora. Ozbiljnbm mzmatranju vojno-političke situacije u
RSK nije moglo promaknuti da su prepušteni sami sebi i da pomoć s dru-
ge strane ne treba očekivati, uključivo ni pomoć RS. Dmgo, tr a ž ^ e rje-
šenja u ujedinjavanju dviju srpskih država s druge strane Drine nikada ni-
je bila ozbiljna altemativa, služila je tekućim i moralno-psihološkim po-
trebama, jedanput RSK kao odgovor na prijetnje Tudmana, dmgi put RS
kao prkos pritiscima i ucjenama Miloševića. Narpd Krajine bio je na n^-
gmblji način obmatjivan idejama o vehkpj i moćnpj đržavi od Drine do
Kupe, Velebita i Jadranskog mora, uvjeravan da je pitanje dana kada će
ona zaži\jeti, a oni biti bezbjedni u njpj. Treće, RSK morala je shvatiti.

Po podacitna UNHCR na podničja Banja Luke prije ratnih sukoba živjelo je


356 000 Musiimana i 180.000 Hrvata, njihov broj polovinom 1994. godine sveo se na
50.000 Muslimana i 37.000 Hrvata, a završna kampanja etničkog čišćenja bila je u toku.
U njihove kuće useljeno je oko 250.000 Srba isto tako etnički očišćenih s podruqa pod
kontrolom Muslimana i Hrvata.
251
da je realnc iješenje za Srbe autonomija u Republici Hrvatskoj. Put do nje
je bio neizvjestan, prvenstveno sa stanovišta da li će Tuđman prihvatiti
poiitičke pregovore za reguiiranje ustavno-pravnog poiožaja Srba - ste-
pen autonomije ili će ih primorati vojnom silom na uslove poznate iz vre-
mena uspostavljanja vlasti HDZ u Hrvatskoj 1990. godine. Vojno ruko-
vodstvo Krajine trebalo je naći odgovor ako se Hrvatska odiuči na vojnu
silu, što je biio izvjesno iz slijedećih razloga: Srbi su tražiii više od piana
Z-4, čak su odbili da o njemu razgovar^u, dok ga je Hrvatska strana oci-
jenila velikim ustupkom na račun vlastite suverenosti i njegovo su odbija-
iijeprimili s olakšaiijem; upotrebom brojnije i bolje motivirane vojne sile
od vojske RSK, temeljito se iješava historijski probiem Srba u Hrvatskoj;
međunarodni polož^ Hrvatske bio je vrlo povoljan, pa se mpralo zaklju-
čiti da vojni napad na RSK neće biti spriječen. U stvorenpj situaciji, pravi
odgovor RSK trebao je biti spremnost na duži oružani otpor, sve dotle
dok se vlast u Zagrebu ne urazumi da sitom ne može iješavati sudbinu Sr-
ba i dok se ne aktivir^u međunarodne organizacije i neposredno uključe
u hraženje obostrano prihvatljivog iješenja. Oružani otpor nije mogao biti
organizirah u &ontalnoj odbrani, na vrto dugim linijama dodira, uz upo-
&ebu oklopne tehnike, teške artitjerije i va&enih sistema vetikih dometa,
štp je bila praksa od početka rata i smatrana n^uspješnijom, jednako u
vojsci RS kao i RSK. Vremena je bito dovotjno da se doktrinamo osmisti,
operativno i taktički razradi i organizaciono pripremi partizanski obtik
oruž^ne borbe. Partizanska taktika bita bi respektirana od vpjske i držav-
nih Vlasti Hrvatske iz mnogo raztoga: dejstva mogu biti prenijeta i na iz-
dužene i ispresijecane'teritorije pod kon&otom vtade u Zagrebu, na do-
hvatu bi biti protivnički vojni ciljevi, ratna in&astruktura, komunikacije;
gubijenje dijetova teritorija RSK ne bi imato odtučujuće pos^edice na
oružanu borbu i otpor, s&adanja civitnog stanovništva u napadima hrvat-
ske vojske ne bi dovodito do panike i napuštanja teritorija, uzvratnim na-
padima na odabrane objekte i ciljeve na protivničkoj strani dnevno bi se
demons&irato da je ztočin kažnjiv i bilo bi upozorenje vtastima u Zagrebu
i njihovim vojnim komandantima da se silom, terorom i ztočinom neće
postići mir u zemtji,jla su žrtve uzatudne i da se mora prihvatiti potitički
dogovor; mržnja prema Srbima direktno izazvana u medijima zbog stra-
danja nedužnih Ijudi pod udarima balističkih raketa i datekometne artitje-
rije, kao odgovor na agresiju vojske Hrvatske, bita bi izbjegnuta, stvami
agresor ne bi se mogao dugo skrivati i izbjeći osudu svjetske, pa i vtastite
javnosti uz svu in&irmativnu izoliranost.
Ne smije se izgubiti iz vida da su gtavni rukovodeći kadrovi držav-
nog vrha Hrvatske imali partizansko iskustvo i znati njegove prednosti r
ratu s regutamom - konvencionalnom vpjskom. Produženi partizansk
rat, na racionalnpj i prihvatljivpj potitičkpj ptatformi imao bi sve više po-
252
drške u hrvatskom društvu, teško bi bilo održati dostignutu nacionainu
homogenizaciju s početka rata. Međunarodna javnost i njezine institucije
ne bi mogle prenebregnuti zahtjeve Srba za autonomijom u Hrvatskoj -
oni su bili sadržani u svim odiukama UN, SB, EU, njihovih emisara i gru^
pa, programa i planova, od vremena izbijanja rata u Jugosiaviji i Hrvatr
skoj, svaki put ponovno je govoreno da moraju biti ostvareni mimim pu-
tem. Tuđman bi se našao pred zahtjevom da prihvati razgovore o autono-
miji i prekine rat.
Na kraju ovog razmatranja podsjetio bih, da je partizanski rat u Ju-
goslaviji zapamćen po uspješnoj borbi i pobjedi malog, nenaomžanog na-
roda razdiranog podjeiama i sukobima, protiv moćnih armija veiikih faši-
stičkih sila u vremenu njihovih pobjeda na svim frontovima daieko od sa-
veznika, u pozadini okupirane Evrope.
Evropi bi bilo previše još jedno iskustvo s jugosiavenskog prostora -
da nacionaina mar^ina (Srbi u recentnoj ustavno-pravnoj normativi Hr-
vatske su samo nacionaina manjina) partizanskim ratom izvpjšti političku
autonomiju i nametne vladajućoj naciji federativno uredenje. U Evropi je
mnogo nacionalnih manjina i naroda u napetim odnosima s ustavnim si-
stemom i većinskim nacijama i sindrom pardzanskog rata iz Hrvatske, i na
taj način ostvarivar^e nacionaine ravnopravnosti, najmanje bi joj trebao.
Srbi u Krajini imaii su iziaz u, za r^ih, n^težoj situaciji, kada se
Tuđman i militantno mkovodstvo Hrvatske odiučilo da ih vojno porazi i
protjera s njihovih ognjišta. Vojno ih poraziti nije bilo moguće bez ozbilj-
nih posljedica za Hrvatsku i Evropu. Odnosi prema Srbima postaviii bi se
pred Hrvatsku, dok su Srbi biii na svom teritoriju, a ne kad ih više tamo
nije bilo. Opravdanja za njihovu tragediju, ako se traže izvan rukovodstva
RSK, vode u začarani krug sumnji - prodani ili ne u trgovini teritorijama
i Ijudima. Upravo je to morao biti razlog da traže, i nadu, svoj iziaz. Nji-
hov nacionalni interes bio je od šamog^^početka rata različit od onoga što
se Milošević dogovarao s Tudmanom.
Nacionaiistička komedija s RSK biia je završena u „Oiuju" za neko-
liko dana: vojska se povlačila ih se predavala , narod je postao žrtva neo-
dgovome politike i ponašanja rukovpdstva RSK, Srbije, evropskih i svjet-
skih faktora angažiranih u jugoslavenskpj krizi. Tragedija je bila masov-
na, nekoliko stotina hiijada ijudi, nije je biio moguće sakriti pred jugosia-

' Prema izjavi hrvatskog ministra odbrane u četverodnevnoj ofanzivi „Oiuja" oni su
imaii l.! 8 mrtvih kod angažiranih oko 100 - 120 hiljada vojnika i stapešina, a na strani
RSK oko 40.000. Odnos u borbenoj tehnici vojnih snaga Hrvatske i RSK bio je izjedna-
čen. Hrvatska je imala više topova i raketnih bacača, a RSK više tenkova i oklopnih tr ^ -
spprtera, aviona i helikoptera su imali podjednako. Dakle, ozbiljnih borbi nije bilo, jedan
vojnik na 1.000 mogao je poginuti i u saobraćajnoj nesreći ili nekom drugom udesu.
233
venskom i svjetskom javnošću, otvorile su se oči i krenula pitai^a: što se
to događa u Evropi na odiasku 20. stoljeća, do čega vodi jugoslavensko
iskustvo, nije li posijano sjeme drobijenja država sve do plemenskih za-
jednica; g(^e je kr^ nacionainim, vjerskim i svakojakim građanskim rato-
vima, izbjeglicama, iogorima; nije li na pomoiu novo paiestinsko isku-
stvo, sada u Evropi, čiji se poiitički i bezbjedonosni sistem padom socija-
lističkih država i trjihovog vojno-političkog bloka raspao, a supstitucija
nije nađena, i mnoga druga pitat^a.
U egzodusu Srba iz Hrvatske evidentan je sav arsenai pristupa ratu u
Jugosiaviji. Hipokrizija evropskih i svjetskih institucija se više nije mo-
gia, ni h^ela sakrivati. Ujedinjene nacije se ppkazuju nemoćnima. Gene-
ralni sekretar Butros Butrps Gah i njegov specijalan izasianik Jasuši Aka-
ši su znah da Hrvatska priprema vojni napad na Kr^inu, njihov portparol
iz Zagreba upozorava da su hrvatske snage u punoj borbenoj gotovosti i
spremne za ofanzivu na Krajinu, ah nisu mogli ništa učiniti da ga zausta-
ve, upućuju identičan apei Hrvatskoj i RSK, da razmisle prije nego što iz-
vrše izbor. Nisu, dabome, glavni akteri UN siijepi i nemušti pa da apeiuju
jednako na onoga tko sprema napad i na onoga tko će bih napadnut, oni su
nemoćni, u okovima giavne svjetske siie, istovremeno i giavnog finansijera
UN. Karl Bilt se principijeino i odvažno suprotstavio podršci SAD i Nje-
mačke i tražio, da se hrvatska otanziva na kr^eve naseljene Srbima n^teže
osudi i pod^eća, da je iider Srba iz Kr^ine Milan Martić zbog raketnog na-
pada na Zagreb, u m ^u optužen za ratne ziočine, a on (Bilt) teško uočava
razlike između tih akcija i granatiranja Knina za kpje odgovomost mora
snositi pred^ednik Tuđman. Biit uspijeva da u deklaraciji petnaestprice
EU osudi napad i traži obustavijanje oianzive. Zahtjev je prenijet Graniću
,,da ostavi oru^e" na što ov^, im^^ući podršku dviju vodećih sila, cinički
odgovara da će sve giavne operacije biti završene do sutra, 7. augusta.
Rijei^u, mi nećemo prekidati nego ostvariti ciij, pa završiti.
Predsjednik Srbije Milošević očito nije imao namjeru da se miješa i
prepustio je Krajinu njezinpj sudbini. Karakteristična je u tom smisiu iz-
java grčkog ministra odbrane Arsenaisa, da je Beograd znao za napad na
Kr^inu, da Srbi nisu bih iznenađeni, ali da nisu reagirali „ih zatp što nisu
mogli iii zato što nisu smjeh". Milošević u razgovom sa Stoitenbergom, a
zatim s Biitom i direktorima pohtičkih uprava MIP Vehke Britanije i
Francuske prvog dana napada na Krrjinu, problem vidi u mogućnosti ras-
piamsavanja ratnog požara u regionu. Vjerpjatno su Miloševićevi sugo-
vomici očekivah da će Srbija - SR Jugosiavija reagitati vpjnom mobiii-
zacijom i prijetthom Hrvatskpj ratom produži h s agresijom, kao što se to
inače očekivaio u jugoslaverrskom i svjetskom javnom mrher^u. Prijetnja
ratom je kmpan međunarodni akt jedne države i dvosjekli je mač. Njego-
254
va težina iežala je u realnoj opasnosti da se rat može proširiti u regionu
vrlo bremenitom svakojakim neizvjesnostima kako za zemlje u regoinu,
jednako za veiike siie, njihove geopolitičke i geostrategijske interese, ne-
definirane i sporne međusobne odnose. S pravom se mogio očekivati, da
bi vehke zapadne sile - SAD, hQemačka, Britanija, Francuska kao i Rusi-
ja na drugoj strani spriječiie rizik i zaustaviie Hrvatsku. Strategijski gle-
dano, vpjna prijetnja SRJ nije biia prazna puška: RSK iz Vensovog plana
postojala je u Baranjsko-sremskpj oblasti, a ova se dodiruje sa SRJ na
dugom frontu od mađarske granice do rijeke Save. Na lijevom krilu, ju-
žno od rijeke Save, u Bosni bile su vpjne snage RS. Da li će se rat preliti
preko granice Hrvatske u region bila je briga napadača i veiikih sila, kpje
ga podržavaju, a ne napadnute strane. Milošević je u susretu s Biltom i vi-
sokim diplomatama Bhtanije i Francuske govorio u ime Srba iz Krajine, ko-
jima je svojim potpisom na Vensovom planu garantirao zaštitu. Infbrmi-
ran o Miloševićevpj neodlučnosti da podrži lo^inske Srbe i o ttjegovpj
zabrinutosti da može doći do šireg ratnog požara u regionu, Bilt ga je umirio
jaw om porukom da vpjne akcije Hrvatske neće biti uvod u širi rat, nego
put k bržem diplonaatskom tješenju jugoslavenske krize, a predstavnik Stejt
departmenta je pritvrdio i^javom, da SAD drže čvrsto stvar u rukama.
Masovna paljenja kuća, pljačka i uništavanje imovine i sve češća
ubistva preostalih Srba u Krajini od HV, maltretiranja, artiljerijski i zrač-
ni napadi po kolonama izbjeglica nije ostavljalo sumnje da je na djelu et-
ničko čišćenje bez milosti, i zaštite s bilo čije strane. Bilt se našao pobu-
đenim poručiti svjetskoj zajednici: Ako prihvatimo da je u redu da Tuđ-
man etnički čisti Srbe, kako onda možemo ne prihvatiti da Jeljcin čisti
Čečene iii da se usprotivimo ako Milošević je&og dana pošaije svoju
vojsku, da ga riješi Aibanaca?
Da je na djeiu etničko čišćenje izjaviii su britanski ministar vanjskih
poslova Riikind i ministar edbrane Portiijo. Američki ambasador u Za-
grebu se neuvjerijivo brani - da to nije etničko čišćenje, da je etničko či-
šćenje praksa iza koje stoji Beograd, a koje obavijaju bosanski i hrvatski
Srbi. Ambasador je brzo uvidio da je podržao ziočin, pa je na traktorskpj
prikoiici prokrstario između Zagreba i Siska u znak prot^sta zbog maltre-
tiranja i ubijanja srpskih iztjeglica. Ipak, mora se povući jasna razlika o
zaštiti izbjeglica od stradanja kojima su bili izloženi i etničkpg čišćenja
kao najtežeg ugrožavanja Ijudskih prava i sloboda. SAD i F^emačka upu-
tile su nštra upnzorenja Zagrebu. da spriječi nasilje nad srpskim izbjegli-
cama. To je učinila i Austrija. Međutim, nije bilo pokuš^a da se zaustavi
izgon Srba iz Hrvatske.
U kritično vrijeme kada je trebalo podržati RSK, Karadžić otvara
sukob s generalom Mladićem i cjelokupnim vrhom VRS, smjet^uje Mla-
255
dića, generali odbijaju, i otvara se unutrašt^i sukob, a HV i HVO dobijaju
dovoijno vremena da razračunaju sa Srbima iz Kr^ine, produže ofanzivu
započetu na Dinari u maju, zauzmu veiiki dio zapadne Bosne i stignu do
pred Banja Luku. Mladić i njegovi generali nisu mogli biti slijepi i ne vi-
djeti da poslije otpočinjanja ofanzive na Dinari prema Glamoču, Grahovu
i Drvaru stvara se operativna osnovica za likvidaciju RSK i zauzimanje
zapadne Bosne s Banja Lukom do rijeke Vrbas, čime se uzima veći dio
teritorije RS, a ugrožava koridor Brčko. Strategijsko težište početkom Ije-
ta moralo se prenijeti na t^ prostor i grupirati dovoljno jako snage da u
neposrednom sadejstvu sa snagama RSK vode dugotrajan rat protiv hr-
vatskih i muslimanskih snaga, uz svu vazdušnu podršku NATO avijacije
i^ 'u su ove imale. Dvije vojske raspolagale su respektivnom borbenom
tehnikom, jakom PVO, s dovoljno rezervi, nalazile su se na povoljnom
gepgrafskom prostoru i samo u pravom ratu, gdje bi uz hrvatske i musli-
manske snage morale biti angažirane i kopnene snage NATO, mogle šu
biti poražene. Nije bilo spremnosti u Evropi a u SAD, još manje, da se
upušta u takav rat. Bez pretenzija da potanje razrađujem mogući ratni sce-
nario, želim zaključiti da su vojno-strategijski uslovi za odbranu Kr^ine i
zapadne Bosne postpjali. Na opasnost mogućeg prošire!^a rata u Bosni,
pogotovo poslije ofanzive HV u Krajini, SAD reagira veoma odlučno, ah
ne u pravcu daljtijeg vojnog angažiranja u ratu, nego u pravcu prekida rat-
nih dejstava, uspostavljanja mira, krojenja nove konfiguracije na prostori-
ma prethpdne Jugpslavije i šire, na Balkanu i jugoistočnpj Evropi.
Drugi, nevojni razlozi uslovili su ono što se dogodilo s RSK i zapad-
nom Bosnom. Navesti ću nekoliko infbrmacija koje su s tim u vezi izbiie
u javnost. Lord Karington, mirovni posrednik za Jugosiaviju, izjavio je u
intervjuu BBC-u, da su mu u vrijeme njegove misije, neovisno jedan od
drugog, i Tuđman i Milošević rekli, da su se dogovoriii da međusobno
podijele Bosnu. Londonski „Tajms" objavio je „mapu Bosne za 10 godi-
na" koju je u maju 1995. godine na jednom zvaničnom ručku u Londonu
na jetovniku skicirao hrvatski predsjednik Tuđman prema kpjpj je za Hr-
vatsku odvojio 2/3 BiH sa Sarajevom, Bihaćem i Banja Lukom. Odgova-
rajući na pitanja novinara zagrebačkog „Globusa", poslije operacije ,,OIu-
ja" Tu^man je rekao, da su „humana preseljenja" dogovorena s Ćosićem i
Miloševićem u Ženevi 1992. godine, a u intervjuu &ancuskpj televiziji za
mapu na jelovniku o podjeli Bosne rekao je, da je samo ponovio ono što je
već ucrtano na mapi, koju je u Briselu pred dvije godine sačinio NATO.
Ako se uže vpjno posmatrano prihvati operativno-strategijske prio-
ritete davane opsadi Sarajeva i Tuzle, kontroli prijelaza iz doline Neretve
preko Igmana, operativnom obezbjeđenju koridora Brčko i bočno posta-
vljenim planinama Ozren i Majevica, pretežni dio borbenih dejstava odvi-

256
jao se u doHni rijeke Drine od Zvomika, Srebrenice i Žepe do Višegrada,
Goražda i Foče gdje su kao većinsko stanovništvo živjeii MusHnrani.
SHčna borbena dqstva nisu vođena za Kupres iH, u zadnjoj fazi rata, za
Giamoč, Grahovo, Petrovac iii Sanski Most i KJjuč s većinskim srpskim
stanovniŠtvom. Neobjašr^iv je fenomen, da se u toku borbenih dejstava
između vojski nepomir^ivih protivnika dostigne Hnija fronta na kojoj je
prekinut rat, koja se skoro podudarata s poHtičkom fbrmutom poe^ete te-
ritorija dv^u entiteta 51 : 49, kada se zna da je u tjeto '95. odnos bio
70:30 u korist RS. Čak ako se i uvaži, da su masovni napadi avijacije
NATO u septembm imati u^ecaja na modetirat^e ratnog ishoda. Na isto-
ku od rijeke Bosne vrto malo je mijenjano, a prepuštanje teritorija događa
se u zapadnoj Bosni i to uporedo s etničkim čišćet^em Kr^ine u Hrvat-
skoj. Scenaiij se, n^vjerojatnije, kretao k tiniji ucrtanoj na jetovniku u
Londonu, a hrvatska vojska je zaustavtjena pred B aqa Lukom, ne sna-
gom otpora vojske RS nego odtukom SAD, vetikih evropstdh sila i Rusi-
je. Bito bi previše, u jednom skoku, da Hrvatska izbije na rijeku Bosnu.
Nije teško uočiti razloge: ratni sukob se ne bi mogao kontroHrati; MusH-
mani su odbijali svaku moguću podjetu Bosne i Hercegovine između Hr-
vatske i Srbije; ethičko čišćepje u BiH i Hrvatskoj već je imato za poslje-
dice mitione izbjeglica. Sa Srbima, koji bi napustiti zapadnu Bosnu s Ba-
nja Lukom broj izbjeglica bi se povećao za nekoHko stoHna hiljada u jed-
nom tatasu. Nitko u međunarodnoj z^ednici i medu veiikim sitama nije
imao snage priznati etničko čišćenje teritorija kao svršen čih rata u koje-
mu su sudjelovate, potitički i vojno ga kontroliraie. R j^ n je je nadeno u
Dejtonskom sporazumu: prekid rata, jedinstvena B i H s dva muttinacio-
natna entiteta u odnosu 51:49 teritorija; podjednaka i ravnopravna zaštita
i afirmacija sva tri naroda; povratak izbjegtica.
Na ratom zahvaćenim prostorima Jugostavije četiri godine postije
Dejtona probtemi zbog kojih je rat izbio ostati su, n^evidentniji su etnič-
ki - nedozvotjavanje i onemogućavanje izbjegticama da se vrate.
T^rdnju Martića i Mrkšića, da nisu izdali naredenja vojsci, da se po-
vtači iz Krajine ne bi trebato odbaciti. Činjenica je, medutim, da se voj-
ska povukta bez prave borbe i otpora. Sve upućuje na zaključak, da su po-
srijedi mogti biti vojno-psihotoški i moratno-politički činioci koji su
onemogućiti komandovanje i u^ecaj na ponašanje vojske od nekotiko de-
setina hitjada na odvojenim i udatjenim prostomim cjetinama. Osjeć^
odvojenosti i opkotjenosti morao je konstantno opterećivati komandante i
vojsku banijskog i kordunaškog korpusa Vojske RSK^. Kada je 4. augusta
ujutro početa jaka artitjerijska priprema, a iza toga napad oklopnih i me-
haniziranih snaga HV u rejonu Knina, do komandanata na Kordunu i Ba-
niji nisu stizala nikakva naredei^a. Oni su prihvatiti borbu s HV upuće-

257
nom na njihove taktičke pravce. Borbe za Glinu su pokazaie da se napad
može zaustaviti i stvoriti uslove za manevar. Ali, infbrmacija da je 5. mu-
slimanski korpus iz Bihaća otpočeo s dejstvima u pravcu Banije - Ghna i
Dvor na Uni - proizvele su paniku i paraiizu. Prisustvo ovog korpusa za
leđima snaga na Kordunu i Baniji prvo je uspaničila komandu banijskog
korpusa i on se povlači oš^tavljajući kordunaški korpus duboko u pozadi-
ni, između snaga HV s fronta i 5. korpusa, s južne strane Petrove gore. U
daljnjem toku operacija 5. korpus pnemogućio je manevar i povlačenje
korpusa s Korduna, nabacio ga na snage HV i ove su ga prisihle na kapi-
tulaciju u Topuskom. Sličan psihoioški učinak na Kninski korpus ima!a je
iznenadna masovna artiljerijska vatra, napad oMopno-mehanizovanih i
pješadijskih snaga koji je slijedio s fronta, od Dmiša, Zemunika i Obrov-
ca i strah da budu odsječene napadom HV s Dinare. Međutim, bitna je
razhka u operativnom položaju ovih dviju grupacija Vpjske RSK. Korpu-
su iz Knina i Ličkom korpusu, zajedno s novofbmhranim korpusom spe-
cijalnih snaga, ostalo je dovoljno prostora u sjevernpj Dalmaciji i Lici za
manever, pregrupisat^e i reorganizaciju taktičkih sastava saobrazno na-
stalim uslovima, da produže borbena dejstva. Nes^emnost da se prihvati
partizanski način ratovanja, a ne posebno težak operativni položaj stvoren
ofanzivom HV i HVO, bio je razlog da ova tri korpusa napuste Krajinu
bez borbe. Nije bilo vpjno-operativnih razioga ni za snage na Kordunu i
Baniji da napuste svoj operativni prostor, iako je njihov polož^ bio znat-
noteži.
Poslije poraza u zapadnoj Slavoniji u maju '95. izvršene su kadrov-
ske promijene na vrhu VRSK. Iz Beograda je stigao genera! MrMić za
komandanta Glavnog štaba i najavio opsežne mjere na moralnom oporav-
ku i discipliniranju vojske. Moto je bio: spremni smo, za opomenu, stre-
Ijati stotinu Srba kako bi ostali, oni koji se dvoume, znali na čemu su. Ak-
tuaiizirana je naredba bivšeg komandanta Banijskog korpusa o batinanju
za neposiušnost i zaprijetilo strijeijanjem za teže kršenje discipline. Vi-
dovdanskom vojhom paradom na pohgonu u Slunju treba!o je vratiti opti-
mizam. Dodjeijivane su i ratne zastave brigadama specijainih snaga. Za
disciplinu i poštivanje odnosa u vojnoj hijerarhiji i općem stanju duha u
VRSK indikativan je dijalog između komandanta brigade, koji prima za-
stavu i Marhća, koji mu je predaje, kako ga je zabilježio prisutan novinar.
Komandant brigade će: ,,J...š zastavu kad je primiš iz ruku lopova", a od-
govoreno je: ,,J...š zastavu kad je preuzima Mikelićev di!er koma unifbr-
ma služi samo za obavljanje šverca". U vojsci, gdje se u najsvečanijem
trenutku na ovakav način „časte" potčinjeni komandant i najviši vojni
staiješina i državni rukovodilac nema šanse za nikakvo ratovanje, a naj-
manje za partizansko.

258
Sva tragićnost Srba u Krajini sažeta je u zakijučku napisa A. Tijaniča'
povodom trogodišnjice „Oluje" da je, „dobro što nijedan Srbin nije ostavio
giavu na kninskoj tvrđavi: to je bio najboiji refetendum o dometima strate-
gije koja je posie spaijenih gradova, spaljene zemije spahla i duše Srba".
U Beogradu je krajem augusta '95. načelnik Generalštaba VJ generai
Perišić okupio oficire i generaie \*RSK, njih nekoliko stotina. Riječ je te-
kla o odgovornosti za poraz doživijen u ofanzivi HV na Kr^inm Povrije-
đenog ponosa, pod svježim dojmom svega što su doživjeli oni, njihove je-
dinice i narod čije su duge i tužne kolone još uvijek ufazile u Srbiju, uz-
buđeno su postavijaii načeiniku Generalštaba najraziičitija pitar^a. Domi-
niraia su pitarja odgovomosti VJ i SRJ za njihov poraz i tragediju naroda
Krajine. Vrio nezahvaina uloga načelnika Generalštaba, mora se priznati.
Imao sam prilike u ražnim povodima razgovarati s nezadovofjnim i uzbu-
đenim oficirima, u usiovima kada su vojni odnosi bili veoma čvrsti, znala
se granica dokle se ogorčenje može sipati u lice najvišem vojnom staiješi-
ni i iako mi je bilo shvatiti polož^ generala Perišića. Neshvatijivo mi je,
međutim, zašto je načelnk Generalštaba mene morao izvući u odbrani
pred nezadovoijnim oficirima. Navodno sam mu rekao, da znam kako bi
trebalo braniti Kr^inu, a kada me pozvao da ga posjetim i ižložim mu
plan, odbio sam - da sam stariji, pa neka on dođe k meni. Mnogo me do
tada cijehio, a od tada sam u njegovim očima izgubio ugied.
Nikada, ni o čemu nisam razgovarao s generaiom Perišićem, štoviše
nikada ga nisam ni vidio. Jednostavno, ništa od svega što je rekao nije
istina. Kada se ne bi radiio o i^avi u krupnotn povodu, i pred nekoliko
stotina obeščašćenih oficira, ne bi bilo vrijedno spominjati neukusni ispad
generaia Perišića. Dozvoljavam, da je kao najviši vojni staiješina VJ, kao
čovjek i vojnik osjećao da su se morah zaštititi Srbi iz Krajine. On sam
takvu odluku nije mogao donijeti, a nitko ga nije podržao. Lično nisam
mogao uijecati na bilo kakvu odluku i Perišiću je to moraio biti poznato.

Pphtika i strategija Franje Tudmana i HDZ-a u vremenu razbijar^a


Jugosiavije, rata u Hrvatskpj i Bosni i Hercegovini bila je konzistentno
sročena, saopćavana bez sustezanja, ostvarivana korak po korak, bez radi-
kalnih prornjena i lomova. Nesuglasice oko konstituira^a stavova u vrhu
HDZ i državnim tijehma bile su više-mat^e javne. Autoritami prijekori

A. Tijanić, Dnevni teiegraf, Beograd, 5. 08. !998.


259
Tuđmana javno su upućivani kako svima u stranki, tako i državnim funk-
cionerima, a u novije vrijeme i Evropi, Americi, UN. U njegovim postup-
cima nema iznenađenja, rečeno sprovodi, taktizira kad i koliko mora, aii
je arogantan kada to ne mora.
Procjena da su odnosi Srba i Hrvata suština opstanka ili rušenja Ju-
gosiavije, rata ili mira u regionu, rukovodiii su Tuđmana od pojave HDZ
na političkoj pozomici januara 1990. do dahas. Njemu su Srbi mogli biti
neprijatelji ili partneri, ali su biti nezaobilazni. I on se s njima ozbiljno
pozabavio, počev od same Hrvatske gdje su mu neposredno smetali i gdje
ih je trebalo politički poraziti i nacionalno onemogućiti, do Bosne i Her-
cegovine gdje je njihov poraz bio upitan, pa je prihvatio podjelu teritorija
čime bi se istovremeno ostvario dio velikohrvatskog i velikosrpskog pro-
grama. Muslimane je, milom ili silom, htio imati na svojoj strani. KLao
n^mar^e, nisu sn^eli biti na strani Srbije. Tek će četverogodišnji rat po-
kazati da su Mushmani značajniji faktor nego su Tuđman i Milošević po-
četno procjenjivah, pa će i podjela Bosne biti dovedena u pitanje. Premda
ne odustaje, pokorava se stavovima SAD i prihvaća odluke Dejtona, Her-
ceg-Bosnu gura pod tepih i čeka neko drugo vrijeme.
Početkom 1990/91. Tuđman je bio preslab da se oslobodi Jugoslavi-
je, Srbe u Hrvatsoj i Bosni i Hercegovini dovede u potčinjen polož^, iz-
balansira snage sa Srbijom i preuzme pohtičku i vojnu inicijativu u regio-
nu. U tome mu je JNA bila glavna prepreka. Nije bilo nikakvih izgleda da
s njom išta sporazumno r^eši. Ostao mu je samo jedan izlaz - JNA poh-
tički, moralno i nž^poslije i^pjno onemogućiti štoviše razbiti i poraziti.
JNA je bila Tuđmanova glavna preokupacija sve dok se ova nije morala
povući iz Hrvatske. Dogodilo se to početkom 1992 - Hrvatska je bila me-
đunarodno priznata i JNA se našla na tuđoj teritoriji: agresor.
Naoružavanje HDZ-a krajem '90-te i odluka Predsjedništva SFRJ o
razoružavanju od 9. januara 1991 dovele su Tuđmana u težak položaj.
Jednako kao i vrh HDZ-a, uhvatila ga je panika i bio je spreman na popu-
štanje, izručenje ministra odbrane Špegelja, predt^u oru^a. Prestrašio se
da je otišao predaleko, upozorio je ekstremne nacionaliste u HDZ-u, da
će izgubiti sve ukoliko se ne prihvati ultimatum Predsjedništva i JNA.
Čekao je da li će JNA odlučno reagirati, bio je spreman bježati iz zemlje
ako se to dogodi. Armija je bila neodlučna, propustila je trenutak. Tuđ-
man je shvatio da je glavna opasnost minula, traži podršku u Beču i Bo-
nu, odlučuje se da ide na :^ednicu Predsjedništva u Beograd, taktizaira i
uslovljava sve dok se odluka o razoružanju nije istopila. Ocijenio je, da je
JNA slabija nego što je mislio, priprema niz udaraca kako bi se to javno
očitovalo, ohrabruje nacionahste u Hrvatskoj, saveznike u drugim repu-
bhkama, uključivo Srbiju. Redaju se događ^i: mostarska oklopno-meha-

260
nizovana brigada opkoljena u Posušju, napad na komandu Vojno-pomor-
ske obiasti u Spiitu, napad na Vojni sud u Zagrebu itd. JNA pokazuje ne-
spremnost, reagira neodlučno, ustupa pred populističkim i massmedij-
skim pritiscima, nespremna donijeti odluke i snositi posljedice. Načeta
kao vojni mehanizam i faktor si!e, otvoreni su procesi njezinog unutar-
njeg raspada. Statješine Hrvati poziv^u se da napušt^u JNA. Prethodno
izvršena nacionalistička indoktrinacija i obavješt^na priprema dovela je
do kolebanja hrvatskih kadrova, jedan je dio počeo prelaziti u Zbor ha-
rodne garde (ZNG) - hfvatske družane snage. Vojnici i rezervisti više se
ne odazivč^u na službu u JNA, a zatečeni dezertir^u. U aprilu 1991. fbr-
mira se Zbor narodne garde i stavlja u nadležnost Ministarstva odbrane da
bi se krajem m ^a na stadionu „Zagreb" u Zagrebu izvršila smotra qego-
vih sastava uz prisustvo Vrhovništva Hrvtske. Više se ne krije da je Hr-
vatska formirala svoju vojsku i ne h^e pred čimenicom da postoji država
SFRJ i da njezin Ustav to ne dozvoljava, da je na djelu o r u ž a n a .
pob una . JNA je izgubila političku bitku, našla se u kr^nje zamaglje-
nom položaju - tuđa vojska, agresor u vlastitoj državi. Čak i onda, kada s
Armijom nije bilo više bitnih političkih, moralnih i statusnih problema
Tuđman još dugo nije zanemarivao njezinu tehničku snagu, izbjegavao je
otvorene vojne sudare. A kada je u drugoj polovini 1991. došlo do direkt-
ne konfrontacije on je, preko međunarodnih posrednika, znao iznuditi pre-
kid oružanih akeija upravo kada bi se JNA našla pred samim ciljem. Rp-
nekad je to znao postići neposrednim pregovorima s rukovodstvom JNA i
Predsjedništvom, uz najrazličitija obećanja. Petnaesti po redu prekid voj-
nih operacija potpisan je u Sarajevu 3. januara 1992. nakon što je dan ra-
nije, 2. januara prihvaćen Vensov plan i povlačenje JNA iz Hrvatske.
Protiv krajiških Srba Tuđmah nastupa odlučno od samog početka.
Drži inicijativu na unutrašnjem i vanjsko-političkom planu. Posebno je
uspješan u evropskim i svjetskim medijima. Stvara u svijetu nepodijeljeni
utisak da su Srbi krivi za sukobe u Hrvatskoj: oni su se digli na oružani
ustanak protiv legalne i demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj. Srbija ih
u tome podržava i miješa se u sukpb. To je prva i trajna pobjeda koju je
Tuđman polučio u sukobu s krajinskim Srbima i Srbijom.
Oktobra 1990. godine u zemlji (SFRJ) intervenira na pravom mjestu
i s pravim predmetom rasprave. Obraća se predsjedniku Borisavu Joviću i
Predsjedništvu i traži susret s Miloševićem utroje. Jović bilježi': „Franjo
Tuđman želi sa mnom da razgovara posle sednice Predsedništva. ... Sma-
tra da ono 'što ja i Milošević radimo' (misli na pobunu Srba u Krajini) vo-
di ka građanskom ratu i razbijanju zemlje i da ćemo mi u Srbiji snositi

B. Jović, ib., str. 202.


261
istorijsku odgovomost...Ja mu kažem...da su pobune u Hrvatskoj nastale
zbog njegove politike posle preuzimatija vlasti od HDZ-a... nas trojica
nemamo pravo da rešavamo sudbinu Jugoslavije". Shvać^ući da na glav-
nom pravcu ne proiazi, da je preslab i da ga se može zanemariti, ostavija
dogovor sa Srbijom za kasnije i preiazi na razgovore s dr. Jovanom Ra-
škovićem prdsjednikom SDS-a. Dr Rašković, kao vođa SDS-a našao se
na putu Tuđmanu i HDZ-u iz dva razioga. Prvo, preuzeo je vodstvo Srba
u Krč^ini i poiitičkim sredstvima tražio je tješenje srpsko-hrvatskih odno-
sa. Kr^išnicima je poručivao da, doduše mogu ići u rat, aii da ih on neće
voditi. Kao takav, bio je prihvatljiv i za srpsku i za hrvatsku liberainu in-
teiigenciju i stoga opasan. Strah hrvatskog građanskog društva i inteligen-
cije od novog režima još nije bio učinio svoje i HDZ je a f c b i o bez
njihove podrške. U odbrani Ijudskih sioboda i nacionalnih prava Srba za-
diraio se u n^krhkiji beočug novog režima. Povezivanje Srba i Hrvata,
t^ihove inteiigencije u odbiani ^udskih sioboda zadnje je što se smjeio
dozvoiiti u vrijeme kada je naciju trebaio okupiti oko Tuđmana i HDZ-a
u borbi za suverenu državu Hrvata. Drugi važan razlog je bila nacionah-
stička i miiitaristička mobiiizacija u Hrvatskoj za razbijai^e Jugosiavije.
Ona se nije mogla postići bez slične ratobome nacionalističke mobilizaci-
je krajiških Srba. Nju nije ni htio ni mogao izvršid proSl iidera kakav je
bio dr Jovan Rašković.
Zanijet antikomunističkom pobjedom u pardzanskim krajevima -
Baniji, Kordunu, Lici i u svojoj sjevemoj Dalmaciji Rašković je vjerovao,
da je postao uvaženi vođa Šrba i da može ravnopravno s Tuđmanom qe-
šavati probiem srpsko-hrvatskih odnosa. Dolazi u Zagreb na pregovore s
Tuđmanom i ovaj zaključuje, da se radi o političkom amatem s kojim je
moguće lako izaći nakraj. U sredstvima javnog infbrmirai^a objavijuje se
tajni snimak razgovora i ćaskai^a uz čašicu. I:qava dr Raškovića „Srbi su
lud narod" uz već poznato, da ih on neće voditi u rat bilo je miiitantnim
Srbima u Kninu dovoijno da ga isključe iz igre. Sada oni preuzimaju vođ-
stvo SDS-a i ustanka u Kr^ini. P od^vt^u ih nacionalisti, Milošević i
državni vrh Srbije, vrši se mobilizacija i uspostav^a granica između po-
bunjenih srpskih općina i teritorija pod kontrolom vlasti Hrvatske. Srpska
nacionalna zajednica se dijeii na onu u ustaničkim podmčjima (više-ma-
nje mraini dio) i na onu u veiikim gradovima. Prelasci iz jedne u dmgu
sredinu sprečavani su od početka s jedne i s dmge strane, a polovinom
1991. godine i sasvim prekinuti.
Stvoreni su svi preduvjeti da se problem nacionalne ravnopravnosti
Srba odvoji od hrvatskog nacionalnog korpusa, odbrane Ijudskih i gra-
đanskih sloboda svih građana Hrvatske. Razbijena je i sipska nacionalna
zajednica u Hrvatskoj. Njen nt^umniji i najcivilizovaniji dio ostao je izo-

262
liran u gradovima, ođbačen od nacionaiističkih vođa Krajine i šikaniran
od režirha hrvatske države. U tim uslovima, borba Srba u Krajini nije
imala realnih izgleda za uspjeh. Njihov strategijski poiožaj bio je izrazito
nepoVoljan. Svi važni činipci rata bih su na drugoj strani: brojčani odnos,
vrijeme, prostor, međunarodni pravni i politički položaj i drugo. Nakon
što je nestala SFRJ i formalnim priznavanjem Hrvatske januara 1992,
Hrvatska je dobila prava da kao suverena država qešava svoje unutrašnje
odnose uključivo i „oružanu pobunu Srba". Mala je utjeha Srbima što isto
pravo nije bilo priznato državi SFRJ u odnosu na nacionalističku oružanu
pobunu Hrvatske premda su očekivali da če na isti način biti tretirani od
međunarodne zajednice. Vensovim planom i dolaskom snaga U N Srbima
je dato samo „vreme za razmišljanje".
Povlačenjem JNA strategijska situacija se nepovratno izmjenila na
štetu Srba. UNPROFOR ih nije mogao zaštititi, tuje ni imao takav man-
dat. Srbi to nisu shvatih i stvarali novi koncept borbe. To nikako ne znači
da se trebalo odreći oružja. Stara je pouka: tko žeh mir, mora biti spre-
man na rat. Srbima se dogodio najgori mogući promaš^ - nisu izabrah
pohtiku mira kao svoje osnovno opretljeljetrje, a nisu se spremali ni za
odlučnu odbranu ukoliko druga strana ne prihvati politiku mira. Plan Z -4
dogovoren u razgovorima s Hrvatskom 1994. g. bio je pozitivno dostig-
nuće. Takav plan mogao je već 1992. biti inicijativa Srba s tnnogo izgie-
da da ga međtmarodna zajednica podrži. Oni, međutim, odbacuju Z-4,
neće čak o njemu ni da se raspravljaju sve do neposredno pred „Oluju"
Ijeta 1993. Hrvatska se također kolebala i procjet^ivala nije li napravila
preveliki ustupak Srbitna. Kada je Republika Srpska Kr^ina odbacila
plan, Hrvatska je dobila dobar izgovor za vojne operacije ,JBljesak" i
„Oluja i protjetivanje Srba iz Hrvatske augusta '95-te. Teme^ni siogan
,mikad više zajedno s Hrvatima" zadržao se sve do posljednjih dana RSK.
Svatko razuman postavljao je pitanje: kakvo onda tješenje im^u Srbi u
Hrvatskoj? RSK nije itnala nikakve međunarodne perspektive. Nije imaia
ni životne uvjete u sjevemo-dalmatinsidm i ličkim kamenjarima^ ^sječe-
na od prirodtiih i historijskih urbanih centara. Bezgtavost poiitike biia je
posijedica nedostatka prohiirane iičnosti na čeiu Srba u Krajini i Hrvat-
skpj, sposobne uočavati okoinosti i faktore borbe, konstituirati određenu
strategiju, preuzimati odgovomost, uiaziti u pregovore i poiitičke kom-
promise. Vođe su postav^ane i sn^enjivane iz Beograda po odanosti ta-
mošt^pj vlasti i tekućoj poiidci, a ne poiitičkim i strategijskim potrebama
Srba u RSK. Poiitički koncept za Kr^inu tako nije postojao ni u Kninu,
ni u Beogradu. Knin ga jednostavno nije znao izgraditi, a još manje na-
metnuti Beogtadu. U međusobnom cjenkanju Tuđmana i Miioševića oko
po(^eie Bosne i Hercegovine, Srbi u Krajini dr^ni su za taoce. Oni hisu

263
smjeli imati svcj koncept tješavanja srpsko-hrvatskih odnosa. Jedino tako
se može razurnjeti, da sve vrijeme od 1990-1995. nije se našla kompe-
tentna osoba na čelu Srba u Kr^ini.
Na glavnim funkcijama u RSK redale su se minome i opskume hč-
nosti. Većina njih su ratni profiteri. Što je netko u tom ratnom bogačenju i
kriminalu bio više ogrezao morao je biti poslušniji, u protivnom se otva-
rao njegov dosije i izlagao javnom šikaniranju, sve do fizičke likvidacije.
Nekima od njih predstoji suđenje u Hagu. Ne znam za što će sve biti op-
tuženi, ali su bez sumnje počinili najteži zločin prema svom vlastitom na-
rodu koga su besciljno izveli s vjekovnih ogr^išta i ostavili ga bez nade,
da 2e se na njih ikada više vratiti.
Nacionalistički koncept borbe zasnovan u Beogradu među vodećim
intelektualcima u SANU, koji je prihvatila partija na vlasti kao i glavne
opozicione stranke, nametnut je krajiškim Srbima, a nesposobne i korum-
pirane vođe slijepo su ga slijedile do kr^a - historijskog poraza Srba u
Hrvatskoj.

264
V
U TRAŽEN JU ODGOVORA

Jugoslavensko društvo pred aastupt^ućim događajima koji će počet-


kom devedesetih razrušiti zemlju našlo se nespremno, u kaosu. Federalna
država nije funkcionirala, a repuMike u međusobnim svađama brzo su se
kretaie k rušenju z^^edničke države t građanskom ratu.
Više od dvadeset godina nije bilo pomaka u društvenom razvoju. Pr-
ve pobune na konzervirano stanje u socijalističkom razvoju, u student-
skim i intelektualnim krugovima 1968. g., ocjet^uju se kao neprijateljske
i odbačene su. Neposredno nakon studentskih nemira, u samom vrhu SK
Jugoslavije i partijskim rukovodstvima u Srbiji, Vojvodini i Makedoniji,
uz snažan pokušaj prodora u JNA javlj^u se intelektualne snage mlađe
generacije i nude altemativu komunizmu - liberalizam i socijaldemokra-
ciju. Ovi su maknuti s rukovodećih polož^a, a većim dijeiom i isključeni
iz SKJ. Mnogo agresivnije na političku scenu izbijaju nacionalističke sha-
ge. I one dolaze iz samih vrhova SK nacionalnih republika i pokrajina,
okupljaju - posebno u Hrvatskoj i na Kosovu - brojne mase komunista i
građana i dobijaju podršku poiitičke emigracije. Na Kosovu je kr^em
1968. moraia intervenirati JNA; u Sloveniji su Kardelj i Mitja Ribičič ta-
da predsjednik Savezne viade uz krajr^e napore zaustavili Kavčičevu gru-
pu; u Hrvatskoj je, neposrednim angažiranjem Tita, izbjegnut otvoreni
međunacionaini sukob Hrvata i Srba, i intervencija Armije. Svi drugi
autoriteti u Hrvatskoj su bili pregaženi, ukijučivo Bakarića čije kolebat^e
s početka Maspoka nije ostavilo ništa od njegovog dugogodišnjeg viada-
iačkog statusa u Hrvatskoj. Konačni obračun u Karađorđevu kr^em

265
1971. bio je, kako se ispostavilo, Pirova pobjeda. Nacionalizmi su primo-
rali SKJ na ustupke u političkoj konstituciji jugoslavenske &žave.
Amandmani na Ustav iz 1963., a zatim novi ustav iz 1974. bili su pokaza-
telji ustupka SKJ i pobjede nacionalizama. Stvoreno je osam samostalnih
nacionalnih država. Zajedničke funkcije Federacije bile su podložne kon-
senzusu i vrlo složenoj proceduh usagtašavanja s republikama i pokraji-
nama. Međunarodni odnosi i spoljni poslovi, odbrana, phvredni plan i
monetarni sistem kao isključive funkcije Federacije bile su podvrgnute
usaglašavanju. Federacija nije imala mehanizme kojima bi eliminirala
objektivne ili subjektivne izazove i opstrukcije. Krajem 80-tih opstrukci-
je su postale redovna pojava (upadi u monetami sistem prvo BiH, a onda
Srbije, privredna blokada Slovenije od Srbije i odgovor Slovenije, među-
narodno zaduživat^e i zadržavanje kapitala u inozemstvu izvan kontrole
NBJ; neposredno miješanje u spoljnopolitičke odnose; medijski rat među
republikama i onemogućavanje institucijama Federacije da plasir^u svoje
informacije i vrše politički utjec^ itd, itd).
Poslije smrti maršala Tita nije postojao vrhovni komandant oružanih
snaga SFRJ kojega bi imenovala Savezna skupština i koji bi njoj bio od-
govoran. Predsjedništvo, kao kolektivni vrhovni koman&nt bilo je u ru-
kama republika i poki^ina. Do čega je tako konstituiran kolektivni vr-
hovni komandant oružanih snaga doveo, vidjelo se u n^khtičnijem peho-
du razbijanja Jugoslavije 1991., kada je trebalo donijeti odluku o angaži-
ranju omžanih snaga. Ministarstvu odbrane i Generalštabu ostalo je na iz-
bor ili da se samostalno ponaš^u, što je jednako vojnom udaru, izvršava-
ju svoje ustavne obaveze u odbrani zemlje, njezine cjelovitosti i ustavnog
poretka ili da ček^u odluke Pred^edništva kojega su paralizirali suprot-
stavljeni interesi i ciljevi republika, puste zemlju da bude razbijena i
upadne u građanski rat i krvoproliće, što je po svim procjenama bilo sa-
svim izvjesno. Štab Vrhovne komande se khvo odlučio. Čekao je odluke.
Zemlja je razbijena i uvalila se u građanski rat.
Društveni razvoj, klasni i demokratski odnosi čemu je Jugoslavija
poklai^ala n^veću pažnju, poslije neuspjele refbrme šezdesetih godina
našli su se u drugom planu, Sedamdesetih i osamdesetih godina, sve do
nestanka SFRJ, nacionalni problemi - konstituirat^e z^edničke i nacio-
nalnih država, prerasposjela vlasti među njima - dominirali su jugosla-
venskoni scenom. Nacipnalno pitanje nije prelazilo pkvjre dcžavnpg pita-
nia. nije prerastalo u demokratsko pitanje. Demokracija se kretala na rela-
ciji fe&ralni centar - republike, a pfesporo i uz mnogo kočnica na relaciji
građanin - država. Nije nađena ravnoteža između procesa nacionalne,
građanske i jugoslavenske identifikacije. Izostao je spoj između kblektiv-
nih nacionalnih i individualnih prava i sloboda.

266
Vlast i sredstva koncentrirani u nacionalnim državnim centrima
ostaii su iz\an šire kontroie građana i izrodila se u zatvorene i birokratizi-
rane grupe koje su upraviijaie sudbinama naroda i ogromnim nacionalnim
dobrima u društveno-državnom vlasništvu. Dok je sva vlast u repubiika-
ma i pokrajinama biia koncentrirana u vrlo uskom krugu ijudi, koji su go-
dinama samo mijenjali stoiice u vrhu, u Federaciji vlasti ili nije bilo ili je
bila razuđena u mnogobrojnim institucijama, uz obavezno usaglašavanje
predstavnika osam država i svakpjaka, lobiranja, pa se nemoć federalne
države dnevno manifestiraia. Ona je gubila ugled jednako među građani-
ma u zemiji kao i u međunarodnim odnosima i svjetskom javnom nrnje-
nju. U svakodnevnom životu, građani su se sve više počeli okupijati oko
svojih republika ne samo zato što su one slovenske, srpske, hrvatske ili
neke druge nego zato što je u njima ležaia prava vlast koja je mogia iješa-
vati njihove statusne, materijalne, kuitume i sve druge potrebe i proble-
me, i u čijim je rukama bila njihova sudbina. Izvršena je nacionalna ho-
mogenizacija prije nego što je nacionalizam iznašao i posebne razioge
razbijanja Jugoslavije. Nije više bilo velikog posta da ih se izvede iz Ju-
goslavije, pa se s pravom može reći, da su jugostavenski narodi napustiii
z^edničku državu i bez svoje voije i odluke.
Vitalnost i žilavost jugoslavenskog društva nije nestaia nakon svih
preraspodjeia viasti i defbrmacije zijedničke i nacionainih država zahva-
Ijujući samoupravijanju. Već je biio riječi da je samoupravijanje postaio
uporedni sistem državnom sistemu, da je stvorio giomaznu administraci-
ju, producirao masu papira (samoupravni dogovori!), poskupijivao i tere-
tio društvo. Aii, samoupravijanje je biio i pokret, zapravo jedini pokret
koji je okupijao mase radnih ijudi i građana na vrio reatnim osnovama
njihovih interesa, nije poznavao općinske i repubiičke granice, imao je
svoje pravobranioce kpji su štitiii radne ijude i građane i njihove interese
pred državom i njezinom birokracijom. Ne samo pred državom, nego sve
više i pred Savezom komunista, jer se ovč^ srastao sa državnim organima
i nije više mogao biti korektiv viasti. Nije nim^o siuč^no da se u Save-
znoj skupštini nikada nije uspostaviio Vijeće udruženog rada, i pokraj
nmogobrojnih inicijativa, Nije postojaia poiitička voija, da se uspostavi
VUR u Saveznoj skupštihi. Raziike u pritazu - dohodovni iii većinski si-
stem u i^egovom konstituirai^u su se mogie previadati. Ozbiijnija je biia
priirjedba, da bi se uvođenjem VUR-a u Skupštinu Jugosiavije napao
sam koncept prihvaćene federacije odnosno konfederacije. Giavni raziog
je, svakako, izbjegavanje da se povezi^u interesi i prava radnih ijudi na
cjetokupnom jugbsiavenskom prostoru, da se učvršćuje z^edničko tržište
i onemogućava repubiička i svaka druga autarhija - kratko rečeno, da se
jača jugosiavensko zajedništvo. Aii ne smije se ispustiti iz vida i drugi va-
žan raziog. Daijnje društveno i poiitičko promovirai^e samoupravnog po-
267
kreta rasterećenog ^ ^ a g a uporednog državnog sistema, mogio je dovesti
u pitanje sani smisao postojanja Saveza komunista. SK nije trpio konku-
renciju, postao je podozriv prema samoupravljanju jer ono nije bilo na is-
toj idejnoj matrici, bez obzira što su mu kr^nji ciijevi biii isti -- pravedni-
je i humanije društvo. Danas je sve više kritičara komunizma koji se sla-
žu, da će socijaiizam u suvremenom svijetu dostići ciljeve razvcjem sa-
moupravljanja gdje će se sučeijavati i razfješavati raziičiti interesi razvi-
jenog društva, bez stranačkog posredovanja.
Odumiranje države biia je viad^uća ideja Saveza komunista počet-
kom pedesetih, nakon raziaza sa Staijinom i bo^ševičkom doktrinom iz-
gradnje šocijalizma. Sistem upravijarja društvom izgrađen na samoupra-
vijanju, kdji se tek začiruao, trebao je zamijeniti državu diktature prolete-
rijata Samoupravni pokret se brzo razvijao, bio priviačan u zemiji i svije-
tu. Nudiia se altentativa u izgradnji socijaiizma ttmogo Miža razvijenom
sVijetu i društvenim odnosima u njemu. Dogodiio se, međutim, nešto dru-
go. Država diktature proLetarijata je, istina, gubila svoja revolucionama i
klasna obiije^a, ali ona nije ustupala rrrjesto upravljanja zemljom sistemu
izraslom na samouprav^anju, već klasičnpj građanskoj državi. Ustav iz
1974. išao je i dalje, k nedeiiniranoj zajedruci nacionalnih država. Za k!a-
sičnu građansku državu nisu postojale pretpostavke - višeshranačje, parla-
mentarizam, slobodno tržište i ona se pok^ala ubrzo nemoćnom pred
mnogobrojnim probiemima brzog privrednog i ukupnog razvoja Jugosla-
vije, kojeg je nosio samoupravni pokret. Dogodilo se dakle, da su se
ustrojila dva sistema, od kojih se prvi pretvorio u konzervativni državni
mehanizam, a onaj drugi -.samoupravni, proljeran na margine i osamde-
setih godina skoro zaboravljeh nije mogao biti nadoknada jedinstvu ze-
mlje, koje nije obezbijedio politički sistem ustava iz '74-te.
Dosada nije u istraživanjima razbijanja Jugoslavije razjašnjeno zašto
se zastalo na pola puta razvoja samoupravnog modela socijalizma, ako se
zna da je u njemu sadržana suština razlaska sa Staljinom i boljševičkim
modelom real-socijalizma. Uvjeren sam, da bi perspektiva jugoslavenske
zajednice bila bitno drugačija, da je samoupravni model postojano uvo-
đen, teoretski osmišljavan i praktičnim rješer^ima približavan pluralistič-
kom društvu i glavnim socijalističkim ciljevima. Jugoslaviju ne bi potre-
saii unutrašnji sukobi, koji su konačno doveli do tjezinog razbijanja. Mo-
gio se dogoditi, da u općoj antikomunističkoj strategiji Zapada i Jugosla-
vija bude oborena, bez obzira na sve njezine razlike u odnosu na Istok.
Ali, to bi bilo posve drugačije od onoga što se zbilo s jugoslavenskim na-
rodima. Drugačije za Evropu, svijet i cjelinu međunarodnih odnosa, a što
je mnogo važnije - za naše međusobne odnose i budućnost, koju bismo
mi kad-tad ponovno zajednički gradiii.

268
Bez obzira na sličnosti, postojale su značajne osobenosti u ponaša-
njurepubiikapremaz^edničkojdržavi.
S io v e n ij a i Si o v e n c i razjedinjeni uhabsburškom carstvu vodi-
li su dugu borbu da še ujedine i afirmir^u kao jedan harod i da budu pri-
hvaćeni u južno-slavenski politički pokret u drugoj polovini prošlog i po-
četkom ovog stoljeća. Prihvaćeni i osporavani, ostali su odlučni i imali
znač^nu ulogu u stvarar^u Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. go-
dine. Na istom historijskom opredjeljenju ostali su i 1941. i krenuli u če-
tverogodišnji antifašistički i narodnooslobodilački rat za obnovu Jugosla-
vije i izgradnju njezinog socijalističkog uređenja.
Nije objekdvno tražiti razlog za jugoslavensko opredjeljenje Slove-
naca 1918. g. u strahu od talijanske okupaeije. Ako je ibio sluč^, da se Slo-
venija u Austro-Ugarskoj našla na strani poraženih, a Italija na strani po-
bjednika, 1945. godine situacije je bila obratna. Slovenija je na strani ve-
like antifašističke koalieije sila pobjednica; Italija, kao i svi drugi susjedi
na sjeveru - na strani poraženih, a opre(^e^enje Slovenije ostalo je na ištim
vodećim idejama Ljubljanskog jugoslavenskog kongresa iz 1870. godine.
Ne može biti spomo također, da je Slovenija u socijalističkoj Jugo-
slaviji svojim kadrovima, ekonomskim modelima, tehnologijama i kvali-
tetom proizvoda zauzimala polož^ vodeće republike. Oslanj^ući se na
sirovinske izvore Makedonije, Srbije i Kosova, Bosne i Hercegovine za-
snivala je svoje industrijske kapacitete i postigla standard srednje Evrope.
Razvijena slovenska privreda imala je gotovo monopol trgovine svojih
proizvoda i usluga u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji. N^manje
u Hrvatskoj, koja joj je bila glavni konkurent na jugoslavenskom tržištu.
Trgovinska i uslužna in&astruktura Slovenije u spomenutim republikama,
koja je poslije razbijaqa Jugoslavije postala spoma, n^^bolje svjedoči o
njezinom polož^u na jugoslavenskom tržištu.
Ustavni položaj republika naročito poslije donošet^a Ustava iz '74-
te nedvosmisleno ukazrqe, da je nacionalnim zahljevima dato dovoljno
prostora. Gotovo da su republike postale suverene države, s obzirom na
konsenzus i na one državne funkcije koje su bile ostavljene zajedničkoj
državi. Postavlja se pitarqe, što se to dogodilo da se Slovenija odlučila na
otcjepljenje. Spomo je vrijeme kada je u slovenskom mkovodstvu donije-
ta takova odluka. Nekoliko autora o razbijanju Jugoslavije spomiirje
1984, dmgi da je to 1987. godina i dolazak Miloševića na čelo Srbije.
Ostaje pred slovenskim historičarima i politolozima da utvrde vrijeme i
što je mnogo važnije, razloge: odlazak Tita, popuštanje napetosti među
vojno-političkim blokovima, prestanak opasnosti za male zemlje, dm-
štveno-ekonomska kriza u Jugoslaviji i zaost^anje za Evropom, nešto
četvrto ili sve nabrojano z^edno.
269
Deset godina prije razbijanja Jugoslavije, JNA je bila u središtu kri-
tika koje su se iz Siovenije obrušavale tla z^edničku državu i njezine in-
stitucije. Teritorijaina odbrana kao republička vojska i srpsko-hrvatski,
kao ^anični jezik biie su giavne spome točke između JNA i siovenskog
rukovodstva. Zašto je teritorijalna odbrana biia spoma, ne treba objašnja-
vati. U junu 1991. napadom na JNA, kada je ova krenula da zaštiti držav-
ne granice SFRJ u Sloveniji, razlog je jasno manifestiran. Jedinstveni je-
zik u višenacionalnoj armiji je opće prihvaćena norma u vojnom organizi-
ranju. Srpsko-hrvatskim jezikom govorilo je preko 80% stanovništva i je-
dino je on mogao biti službeni jeziku JNA. Treba podsjetiti, da je Slove-
nija nedavno ušla u vojni aranžman s Italijom i Mađarskom i da su ibrmi-
rali. zajedničku brigadu, a priprem^u se za ulazak u NATO. Engleski
jezik morati će znati svi, i to je jedan od važnih uvjeta za ulazak u NATO.
Nije poznato da se slovensko rukovodstvo zabrinulo - a isti su Ijudi na
čelu slovenske države i njezine vlade koji su bili i na kr^u SFRJ - čak
obratno, stalo im je da uđu u NATO, a potom i u EU jer su ocijenili, da je
to realan interes Slovenije. Pitanje jezika u JNA služilo je, dakle, dmgim
interesima a ne odbrani kulturnog i svakog drugog slovenskog identiteta.
Mora se zaključiti, da je slovensko političko rukovodstvo iz druge
polovine osamdesetih među. glavnim vinovnicitna rušet^a Jugoslavije.
Nekoliko tekstova slovenskih eminentnih intelektualaca bavilo se ovih
godina rušenjem zajedničke države nakon više od sedamdeset godina od
ujedinjenja i sto dvadeset godina jugoslavenskog opredjeljenja Kongresa
u Fjubljani. Postavlj^u im se ista pitanja: da li je jedna generacija ili što-
više, jedna polidčka gamitura imala važan razlog i povod da mijenja hi-
storijsko stratešk^ opredjeljenje čitavog niza pretho&rih generacija i naj-
većih umova Slovenije; da Ijje SlovenijajMda Miže Evropi i trjezinoj in-
tegraciji nego što je bila u SFRJ i kakav je politički, ekonomski i kultumi
polož^ Slovenije u suvremenoj Evropi? Nedavno, točnije 21. septembra
'98. profesor dr Rastko Močnik* za splitski „Fera! Tribune" o tome vrlo
otvoreno govori i tvrdi: „Otcjepljetje Slovenije i Hrvatske imalo je kata-
stroialne posljedice i zato sam uvjeren, da slovenska vlada snosi ozbiijnu
odgovomost za pokretanje ratova na jugoslavenskom podmčju. Slovenija
je zaista odv^ala 20% nacionalnog proizvoda za tadašnju federaciju. No,
ta činjenica kao argumenat za otcjepljenje potpuno je promašena, budući

' Dr Rastko Močnik je profesor na Katedri za sociologiju kulture na Fiiozofskom


fakuitetu u Ljubijani, a istovremeno predsjednik Giavnog odbora Zaklade „Otvoreno dru-
štvo" za Sioveniju. Osamdesetih godina Močnik je jedan od najistaknutijih pripadnika ta-
dašnjih društvenih pokreta i član Odbora za zaštitu ijudskih prava organiziranog !988. go-
dine nakon što je JNA uhapsita i prive!a Vojnom sudu Janeza Janšu i skupinu novinara
,M!adine".
270
da je naša republika na taj način financirala svoje monopolno tržište. Slo-
venija će biti marginalna zemlja unutar europskog sustava, bit će europ-
ska unutamja kolonija ili njezin unutarnji treći svijet".
Jugosiavenska politićka misao i jugoslavenski program nastali su u
H rv at sk oj tokom prošiog stoljeća. U samom zaćetku jugoslavenskog
programa javili su se sioženi problemi. Hrvatske zemlje bile su podijelje-
ne: Banska Hrvatska i Siavonija imaie su teritorijalno-politićku autono-
miju u Austro-Ugarskoj, Daimacija i Istra biie su odvojene i ćiniie su dio
austrijskih zemalja - Dalmacija sa svojim Zemaljskim vijećem i carskim
guvemerom i konačno, Vojna krajina sa svojim posebnim statusom sve
do 1881. godine. Njihovo ujedinjenje pod hrvatskim banom i Saborom
bio je prvi korak k jugoslavenskom programu. Hrvatski nacionalni unita-
rizam postao je, dakle poiitički preduvjet za ulazak u jugoslavensko naci-
onaino jedinstvo. Pod tim uvjetima, u jednom času, prihvaćen je i jugo-
slavenski unitarizam kao moguće nacionalno i državno qešenje buduće
zajednice.
Hrvatska ulazi 1918. g. u Jugoslaviju po političkoj nagodbi triju cen-
tara: Viade Kraljevine Srbije,' Jugoslavenskog odbora u Londonu i Narod-
nog vijeća u Zagrebu. Njihovi prilazi ujedinjenju bili su različiti. N^va-
žnije pitat^e je bilo, da li se ulazi u novu zajedničku državu i kakvo će bi-
ti njezino državno uređenje i oblik vladavine ili se pod jugoslavenskim
imenom hoće proširenje Srbije? Na tom krucijalnom pitanju sve se lomi-
io. Najrazličitijim kompromisima i poiitičkim podvaiama vodeći političa-
ri, i na jednoj i na drugoj strani, onemogućili su da se s čistim o^osim a
uđe u zajedničku državu. Nečisti odnosi postali su breme koje novostvo-
rena država nije mogla izdržati. Na samom početku otvoreni su srpsko -
hrvatski sukobi i oni će se pojačavati sve do pada Jugoslavije pred nale-
lom fašističkih sila 1941. Hegemonizam na jednoj strani i separatizam na
drugoj biii su isključivi, generirali su krizu, stvarali nacionaiistički jaz iz-
među Srba i Hrvata, koji će stvaranjem NDH 1941. i dolaskom na vlast
ustaša Ante Pavelića poroditi masovni pokolj Srba u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini.
Probiem čistih računa u stvaranju Kra^evine Srba, Hrvata i Slovena-
ca i oportunost njegovog otvaranja kod ujedir^et^a u z^edničku državu
ostao je upitan do današnjih dana. Iskustva, međutim, da se dva puta u
poia stoijeća - 1941. i 1991 - moraio vraćati na njega, dala su historijski
odgovor. Jugoslavenska državna zajednica, u unitamom ili federativnom
obliku, bila bi stvorena i nakon rasprave svih spomih pitanja. Razlozi kcji
su doveli do jugoslavenske ideje i nastanka jugoslavenskog političkog
programa nisu nestaii raspadom Austro-Ugarske. Problemi z^edničke
bezbjednosti, privrednog napretka, kultume povezanosti i nacionalne uza-
271
jamnosti pred izazovima bumog poratnog vremena i nove konstelacije
evropskib odnosa ostali su nepromijenjeni. Opasnost, da ra^edinjeni
ostanu^ marginabzirani pod u^ec^em velikih evropskih naroda i t^ihovih
kultura, bila je historijska konstanta na ovom tiu. Uza sve ovo, hrvatska
nacionalna teritorija nije oblikovana za unitamu samostainu državu. A sa-
mo je urutama samostalna država mogia povezati dijeiove hrvatskih ze-
malja, odvojenih stotine godina. Državni unitarizam nije sluč^no postao
vlad^uća doktrina modeme hrvatske politike. Povezivanje nacionalnih
teritorija upućivalo je, međutim, na zajednicu s Bosnom. Budući da su se
u Bosni sukobljavali interesi Hrvatske s interesima Srbije, ujedinjenje u
zč^ednićku državu bilo je jedino prirodno i razumno tješenje. Dakle, ćisti
raćuni su se mogli izvesti, mnogo dobre volje postojalo je na svim strana-
ma i nije trebalo već na samom početku z^ednićku državu opteretiti
kompleksom neriješenih odnosa, koje su kasnije u zemlji koristili i hege-
motusti i separatisd, a 1941. u pripremi napa& na Jugoslaviju Nijemci,
Italijani, Mađari, Bugari i svi dmgi.
Hrvatska se ugradila u socijalističku federativnu Jugoslaviju na ja-
snim i ćvrstim nacionalnim i političkim osnovama. Z^ednička četverogo-
dišt^a borba Hrvata i Srba u narodno-oslobodilačkom antifašističkom ra-
tu imala je za rezultat republiku Hrvatsku u kojoj su Hrvati i Srbi bili rav-
nopravan politički narod, jedinstven u odluci da s drugim jugoslavenskim
narodima obnove z^edničku državu. Osnova nove državne zajednice bila
j e sažeta u paradigmi bratstva i jedinstva.
Sindrom razbijanja zajedničke države i uspostav!jaqa samostalne
države Hrvatske ponavlja se komunistima Hrvatske