Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br.

(Radni materijali)

Funkcije oblika, Zahtjevi na funkcije oblika

Prirodne koordinate i preslikani element
Izoparametrični konačni elementi
Numerička integracija

Funkcije oblika, Zahtjevi na funkcije oblika

Princip virtualnih radova:

W * = ∫ σ T ε*dV − ∫ f T u*dV − ∫ t T u*dS = 0

V V S
svodi se na oblik:
 
 LT (N ( x, y )) DL (N ( x, y )) dV  q = t T N ( x, y ) dS + f T N ( x, y ) dV
∫  ∫ ∫
 V  S V

 
 B T DBdV  q = t T N ( x, y ) dS + f T N ( x, y ) dV
∫  ∫ ∫
 V  S V

gdje je N(x,y) matrica funkcija oblika a matrica B = L(N(x,y)) sadržava derivacije

funkcija oblika.
lokalne fukncije oblika globalna fukncija oblika

Ni(t) Nj(t) Nk(t)

i j k
konačni element nosač fukcije

Slika: Lokalne i globalne funkcije oblika u 1D domeni

u(x,y)

u4 u3
5
5 u 1
9
2
6
4 3 6
u(x,y) u1 2 Ni (x,y) i 3

y 1 y 12
2

x x

Slika: Lokalne i globalne funkcije oblika u 2D domeni

1
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Koja su zajednička svojstva funkcija oblika koje smo do sada koristili?

Da li je naš izbor funkcija oblika jedinstven? (Da li je funkcije oblika moguće
odabrati na drugi način? Na koji?) Na koji način možemo formirati funkcije oblika?
Koja pravila treba poštivati pri izboru (kreiranju) funkcija oblika? Kako izbor funkcija
oblika utječe na rezultat? Konvergencija?

Funkcije oblika Ni(x,y) treba ispunjavati slijedeće uvjete:

- Uvjet interpolacije: Funkcija oblika 'i' na konačnom elementu poprima

vrijednost 1 u čvoru 'i' a u ostalim čvorovima vrijednost 0 ( Ni(xj) = δij; 'Kronecker
property').
- Uvjet lokalne baze: Funkcija oblika 'i' poprima vrijednost nula na svim
rubovima (licima-sučeljima) elementa osim na rubovima elementa koji uključuje čvor
'i'. (Uvjet lokalne baze u globalnom smislu (s obzirom na cijelo područje) znači da je
funkcija oblika za globalni čvor 'i' različita od nule samo nad elementima koji
uključuju taj čvor.)
- Neprekinutost među elementima: Preko granica elementa u globalnom
smislu zahtijeva se barem C0 neprekinutost (odnosno neprekinutost koju nalaže
operator L(), primjerice, za savijanje se traži C1).
- Uvjet kompletnosti: Funkcije oblika moraju imati sposobnost reprodukcije
konstante i linearne funkcije. (Ovdje se pod kompletnosti misli na kompletnost
polinoma u smislu uključivanja članova nižeg reda: 'posebno konstante i linearnog
člana', 'Partition of unity'): a0 + a1x + a2y + a3z). To će biti ispunjeno ako vrijedi:

i
∑ N i ( x, y , z ) = 1
∑ N ( x, y , z ) x = x
i
i i

∑ N ( x, y , z ) y
i
i i =y

∑ N ( x, y , z ) z
i
i i =z

Kompletnost polinoma a posebno mogućnost prikazivanja 'gibanja krutog tijela' i

'konstantnog naprezanja' su uvjeti konvergencije: gušća mreža konačnih elemenata
vodi do točnijeg rezultata.

U jednodimenzionalnom slučaju (uz C0 neprekinutost), funkcije oblika elementa s

n+1 čvorom su polinomi reda n. Članove polinoma funkcija oblika u
višedimenzionalnom prostoru tipično pratimo preko Pascalovog trokuta.

2
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Trokutasti konačni element i funkcija oblika

Globalna funkcija oblika u dvodimenzionalnom području nad i-tim čvorom:

5
1
9 1
6 x y
2
Ni (x,y) i 3 x xy y2
x3 x2 y xy2 y3
y 12
2
x
Slika: Članovi reda potencija
Slika: Globalna funkcija oblika: Ni(x,y) (Pascalov trokut)

3
N1(x,y)
2
1

1 N2(x,y)
u(x,y)
1
u3

u2
N3(x,y) u(x,y)
1 3
u1 2
y

1
x

Slika: Funkcije oblika nad jednim konačnim elementom s lokalnom numeracijom 1,2,3

Funkcija oblika nad jednim konačnim elementom je ravnina s općim oblikom:

N i ( x, y ) = α i + βi x + γ i y, i = 1, 2, 3
Koeficijente funkcija oblika nalazimo iz uvjeta u čvorovima: vrijednost u 'istoimenom
čvoru' 1 a u ostalim 0:
1 x1 y1  α1  1 
N1 ( x, y ) = α1 + β1 x + γ 1 y      α1 , β1 , γ 1
Æ 1 x2 y2   β1  = 0  Æ
1 x3 y3   γ 1  0 
1 x1 y1  α 2  0 
1 x    
N 2 ( x, y ) = α 2 + β 2 x + γ 2 y Æ  2 y2   β 2  = 1  Æ α 2 , β2 , γ 2
1 x3 y3   γ 2  0 
1 x1 y1  α 3  0 
1 x    
N 3 ( x, y ) = α 3 + β 3 x + γ 3 y Æ  2 y2   β 3  = 0  Æ α 3 , β3 , γ 3
1 x3 y3   γ 3  1 

Koeficijente nalazimo rješavanjem sustava jednadžbi. Vrijednost determinante

sustava je jednaka dvostrukoj površini elementa/trokuta:

3
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

1 x1 y1
∆ = 2 A = det 1 x2
e
y2 = ( x2 y3 − x3 y2 ) − ( x1 y3 − x3 y1 ) + ( x1 y2 − x2 y1 )
1 x3 y3

Koeficijenti za pojedine funkcije oblika su:

i=1
α1 = ( x2 y3 − x3 y2 ) / ∆
x2 y3 − x3 y2 y3 − y2 x −x
β1 = − ( y3 − y2 ) / ∆ Æ N1 ( x, y ) = − x+ 3 2 y
∆ ∆ ∆
γ 1 = ( x3 − x2 ) / ∆

i=2
α 2 = ( x3 y1 − x1 y3 ) / ∆
x3 y1 − x1 y3 y1 − y3 x −x
β 2 = − ( y1 − y3 ) / ∆ Æ N 2 ( x, y ) = − x+ 1 3 y
∆ ∆ ∆
γ 2 = ( x1 − x3 ) / ∆

i=3
α 3 = ( x1 y2 − x2 y1 ) / ∆
x1 y2 − x2 y1 y2 − y1 x −x
β 3 = − ( y2 − y1 ) / ∆ Æ N 3 ( x, y ) = − x+ 2 1 y
∆ ∆ ∆
γ 3 = ( x2 − x1 ) / ∆

Derivacije funkcija oblika N i ( x, y ) = α i + βi x + γ i y su:

∂N i ( x, y )
= βi
∂x
∂N i ( x, y )
= γi
∂y
Vrijede izrazi:
∆
∫e dΩ = A = 2
e

Ae
∫ N i dΩ =
3
Ωe

1 1
∫ N dΓ = 2 ( x − xi ) + ( y j − yi ) = lij
2 2
i j
i− j
2

4
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Prirodne koordinate i preslikani element

Integraciju i druga računanja na konačnim elementima je moguće provesti

direktno u globalnom koordinatnom sustavu. Alternativno se može uvesti lokalni
koordinatni sustav u kojem se opisuju veličine od interesa. U ovom drugom
slučaju je moguće uvesti i bezdimenzionalne koordinate koje se često nazivaju i
prirodne koordinate. Primjerice za trokutasti konačni element…

Prirodne koordinate za trokutasti konačni element

Prirodne koordinate za trokutasti element se tradicionalno definiraju na temelju
omjera površine ucrtanog trokuta prema slici XX i površine elementa (Napomena:
Ovaj omjer je jednak omjeru pripadnih visina ili dužina na stranici.). Kako svi
ucrtani trokuti na osi ζi imaju istu površinu, ova os se može uvesti kao koordinata.

Ai

A
i

ξi

Slika: Trokutasti element, prirodna koordinata, ξ ∈ [0, 1]

Tako svaka točka unutar trokuta ima tri prirodne koordinate: ξ1, ξ2, ξ3, koje pripadaju
trima visinama, od čega su samo dvije nezavisne jer vrijedi:
A + A2 + A3
1 = ξ1 + ξ2 + ξ3 = 1
A
ξ3
2

A1 A3
3
A2
ξ2

ξ1 1

Slika: Prirodne koordinate trokuta

5
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Ako sada koordinate izrazimo sa:

x = x1ξ1 + x2 ξ2 + x3ξ3
y = y1ξ1 + y2ξ2 + y3ξ3
možemo napisati (što predstavlja uvjete kompletnosti):
1  1 1 1   ξ1 
 
 x  =  x x x  ξ 
   1 2 3   2
 y  y1 y2 y3  ξ3 


1  ξ1 

   
 x  = A ξ2 
   
 y ξ3 
 ξ1   1
ξ  = A−1  x
 2   
ξ3   y
∆ = x2 y3 − x3 y2 − ( x1 y3 − x3 y1 ) + x1 y2 − x2 y1
= x2 y3 − x3 y2 + x3 y1 − x1 y3 + x1 y2 − x2 y1

T
 x2 y3 − x3 y2 −( x1 y3 − x3 y1 ) x1 y2 − x2 y1 
1  
A−1 =  −( y3 − y2 ) y3 − y1 −( y2 − y1 )
∆
 x3 − x2 −( x3 − x1 ) x2 − x1 
 x2 y3 − x3 y2 y2 − y3 x3 − x2 
1  
= x3 y1 − x1 y3 y3 − y1 x1 − x3 
∆  

x y
 1 2 − x y
2 1 y 1 − y 2 x2 − x1 

Ako je zadana funkcija f(x,y) izražena preko prirodnih koordinata na trokutu: φ(ξ1, ξ2,
ξ3) gdje su ξi = ξi(x,y), njene parcijalne derivacije se mogu odrediti na temelju
lančanog pravila:
f ( x, y ) = f ( x (ξ1 , ξ2 , ξ3 ), y (ξ1 , ξ2 , ξ3 )) = φ (ξ1 , ξ2 , ξ3 )
∂f ( x, y ) ∂φ ∂ξ1 ∂φ ∂ξ2 ∂φ ∂ξ3
= + +
∂x ∂ξ1 ∂x ∂ξ2 ∂x ∂ξ3 ∂x
kako je:
 ξ1   x2 y3 − x3 y2 y2 − y3 x3 − x2  1 
1   
 
ξ2  =  x3 y1 − x1 y3 y3 − y1 x1 − x3   x 
  ∆  
ξ3   x y − x y
 1 2 2 1 y1 − y2 x2 − x1   y
dobiva se:
∂f ( x, y ) ∂φ y2 − y3 ∂φ y3 − y1 ∂φ y1 − y2
= + +
∂x ∂ξ1 ∆ ∂ξ 2 ∆ ∂ξ3 ∆
itd.

Integraciju na trokutastom elementu korištenjem prirodnih/površinskih koordinata

možemo provesti na temelju formule:

6
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

α !β ! γ !
∫ξ
α β γ
ξ ξ dA = 2 A
A
1 2 3
(2 + α + β + γ )!
gdje znak '!' označava faktorjelu.
Tako primjerice vrijedi:
2!0!0! A
∫ kN dA = ∫ k ξ12 dA = 2 A
2
=k
A A
1
(2 + 2 + 0 + 0)! 6
a uzduž stranice (krivuljni integral po stranici nasuprot vrha 3):
α !β !
∫ ξ1 ξ2 dA = L (1 + α + β )!
α β

L
gdje je L dužina stranice nasuprot vrha 3.

Obrazloženje:

 1 1 1 1   ξ1 

       
 x  =  x1 x2 x3  ξ2 
 

 
 y y

 
 y   1
 2 y3  
 
ξ3 

ξ3 = 1− ξ1 − ξ2

 x
   x1 − x3 x2 − x3     x3 
ξ 
   =   1  + 

 
 y   y1 − y3
 y2 − y3  ξ 
  y3 
 2

 ∂    ∂x ∂y   ∂   ∂x ∂y 
      
 ∂ξ1   ∂ξ1 ∂ξ1   ∂x   ∂ξ ∂ξ1   x1 − x3 y1 − y3 
  =    Æ J= 1 = 

 ∂  ∂x ∂y   ∂   ∂x ∂y   x2 − x3 y2 − y3 
    
 ∂ξ2   ∂ξ2 ∂ξ2   ∂y   ∂ξ2 ∂ξ2 
   

J
|J|=2A

 ∂   ∂ 
  ∂ξ ∂ξ2 
  
 
  1 

 ∂x 
  ∂ ξ   ∂x ∂x   y2 − y3 y3 − y1 

  = J −1 

1
 Æ J −1 =  = 

 ∂  
 ∂   ∂ξ1 ∂ξ2   x3 − x2 x1 − x3 
     

 ∂
  y 
  ∂ ξ   ∂y ∂y 
 2
 
dxdy = |J|dξ1dξ2
1 1−ξ1
γ
∫ξ ξ ξ dxdy = 2 A∫
α β γ
1 2 3 ∫ξ
α β
1 2 ξ (1− ξ1 − ξ2 ) dξ2 dξ1
A 0 0

α !β ! γ !
= 2A
(2 + α + β + γ )!

7
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Preslikani elementi višeg reda

Red elementa vezujemo uz najviši red člana u funkciji oblika. Red ovisi o broju
čvorova a na elementu (uz zadanu neprekinutost) odnosno dodatnim zahtjevima za
neprekinutošću.

Trokutasti preslikani elementi višeg reda

Funkcije oblika linearnog trokutastog elementa (CST elementa) u prirodnim
koordinatama su jednostavne:
N1 = ξ1
N 2 = ξ2
N 3 = ξ3
Položaj čvorova na trokutastom elementu drugog reda prikazan je na slici XX.
Funkcije oblika trokutastog elementa drugog reda, izražene preko prirodnih
koordinata su:
N1 = ξ1 (2ξ1 −1) N 4 = 4ξ1ξ2
N 2 = ξ2 (2ξ2 −1) N 5 = 4ξ2 ξ3
N 3 = ξ3 (2ξ3 −1) N 6 = 4ξ3ξ1
2

5 4

3
6 1
Slika: Trokutasti konačni element drugog reda

1
x y
x2 xy y2
x3 x2y xy2 y3
2 2
x4 x3y xy xy3 y4
Slika: Interpolacijski polinom trokutastog CST i LST elementa

N 3 = ξ3 (2ξ3 −1)
N 4 = 4ξ1ξ2
1
6
6
1 3
1 3
1
4
5 4
ξ3 5
2
2
Slika: Funkcije oblika LST elementa

8
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

Kvadratni preslikani elementi

Na slici su prikazani kvadratni četveročvorni i devetočvorni preslikani element.
η η

4 3 4 7 3
1 1

8 9 6

-1 1 ζ -1 1 ζ

-1 -1
1 2 1 5 2

Slika: Kvadratni četveročvorni i devetočvorni preslikani element

Funkcije oblika kvadratnog četveročvornog elementa možemo generirati

množenjem funkcija oblika jednodimenzionalnog elementa za dva smjera:
N i (ζ , η ) = N a (ζ ) N b (η )

η
1
N2(η)

-1 1 ζ
N1(η)
-1

N1(ζ)

N2(ζ)

Slika: Nastanak funkcija oblika četveročvornog pravokutnog elementa

Tablica: Redoslijed kombiniranja linijskih funkcija oblika:

čvor ζ η
1 1 1
2 2 1
3 2 2
4 1 2

Tako dobijemo:
1
N i (ζ , η ) = N a (ζ ) N b (η ) = (1 + ζiζ )(1 + ηi η ) , i = 1,2,3,4
4
gdje su ζi i ηi koordinate pripadnih čvorova.
Derivacije funkcija oblika se također mogu formirati kombiniranjem ovih funkcija
i njihovih derivacija za dva smjera:

9
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

∂N i (ζ , η ) ∂N a (ζ )
= N b (η )
∂ζ ∂ζ
∂N i (ζ , η ) ∂N ( η )
= N a (ζ ) b
∂η ∂ζ
Tako je:
∂N i (ζ , η )
1 ∂ (1 + ζiζ ) 1
(1 + ηi η ) = ζi (1 + ηi η )
=
∂ζ 4 ∂ζ 4
∂N i (ζ , η ) 1 ∂ (1 + ηi η ) 1
= (1 + ζiζ ) = (1 + ζiζ ) ηi
∂η 4 ∂ζ 4
Na slici XX su prikazane funkcije oblika (koje su nastale kombiniranjem funkcija
oblika prema tablici 1) i pripadne parcijalne derivacije.

1 1 1 1

0.5 0.5 0.5 0.5

0 0 0 0
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

0 0.5 0.5 0

-0.2 -0.2

-0.4 -0.4
0 0
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

0 0 0.5 0.5

-0.2 -0.2

-0.4 -0.4
0 0
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

Slika: Kvadratni preslikani element, četvročvorni: funkcije oblika i parcijalne

derivacije

Na analogni način nastaju funkcije oblika kvadratnog devetočvornog elementa

kombiniranjem funkcija oblika kvadratnog linijskog elementa pri čemu treba voditi
računa o redoslijedu numeracije čvorova,
1 1
N1 (ζ ) = − (1− ζ )ζ N 2 (ζ ) = 1− ζ 2 N 3 (ζ ) = (1 + ζ )ζ :
2 2

10
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

η
1

-1 0,0 1
ζ

-1
N3(η) N2(η) N1(η)
N1(ζ)

N2(ζ)

N3(ζ)

Slika: Funkcije oblika preslikanog ravninskog devetočvornog elementa

Tablica: Redoslijed kombiniranja linijskih funkcija oblika:

čvor ζ η čvor ξ η
1 1 1 5 2 1
2 3 1 6 3 2
3 3 3 7 2 3
4 1 3 8 1 2

čvor ζ η
9 2 2

1 1
N1 (ζ , η ) = (1− ζ )ζ (1− η ) η N 5 (ζ , η ) = − (1− ζ 2 )(1− η ) η
4 2
1 1
N 2 (ζ , η ) = − (1 + ζ )ζ (1− η ) η N 6 (ζ , η ) = (1 + ζ )ζ (1− η 2 )
4 2
1 1
N 3 (ζ , η ) = (1 + ζ )ζ (1 + η ) η N 7 (ζ , η ) = (1− ζ 2 )(1 + η ) η
4 2
1 1
N 4 (ζ , η ) = − (1− ζ )ζ (1 + η ) η N8 (ζ , η ) = − (1− ζ )ζ (1− η 2 )
4 2
N 9 (ζ , η ) = (1− ζ )(1− η )
2 2

11
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

1 1 1 1
0 0 0 0
-1 -1 -1 -1
1 1 1 1 1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

1 1 1 1
0 0 0 0

-1 -1 -1 -1
1 1 1 1
0 1 0 1 0 1 0 1
0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

1
0.5

0
1
0 1
0
-1 -1

Slika: Kvadratni element s 9 čvorova, funkcije oblika

Vodeći računa o derivacijama funkcija oblika linijskog elementa:
∂N1 (ζ ) 1 ∂N 2 (ζ ) ∂N 3 (ζ ) 1
= − (1− 2ζ ) = −2ζ = (1 + 2ζ )
∂ζ 2 ∂ζ ∂ζ 2
dobiju se parcijalne derivacije funkcija oblika:
∂N1 1 ∂N 5 1
= (1− 2ζ )(1− η ) η = − (−2ζ )(1− η ) η
∂ζ 4 ∂ζ 2
∂N 2 1 ∂N 6 1
= − (1 + 2ζ )(1− η ) η = (1 + 2ζ )(1− η 2 )
∂ζ 4 ∂ζ 2
∂N 3 1 ∂N 7 1
= (1 + 2ζ )(1 + η ) η = (−2ζ )(1 + η ) η
∂ζ 4 ∂ζ 2
∂N 4 1 ∂N 8 1
= − (1− 2ζ )(1 + η ) η = − (1− 2ζ )(1− η 2 )
∂ζ 4 ∂ζ 2
∂N 9
= (−2ζ )(1− η 2 )
∂ζ
∂N1 1 ∂N 5 1
= (1− ζ )ζ (1− 2η ) = − (1− ζ 2 )(1− 2η )
∂η 4 ∂η 2
∂N 2 1 ∂N 6 1
= − (1 + ζ )ζ (1− 2η ) = (1 + ζ )ζ (−2η )
∂η 4 ∂η 2
∂N 3 1 ∂N 7 1
= (1 + ζ )ζ (1 + 2η ) = (1− ζ 2 )(1 + 2η )
∂η 4 ∂η 2
∂N 4 1 ∂N 8 1
= − (1− ζ )ζ (1 + 2η ) = − (1− ζ )ζ (−2η )
∂η 4 ∂η 2
∂N 9
= (1− ζ 2 )(−2η )
∂η

12
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

U vrlo čestoj uporabi je i kvadratni element s osam čvorova i osam pripadnih funkcija
oblika pod nazivom 'serendipity' element. Funkcije oblika su prikazane na slici XX.

1 1 1 1

0 0 0 0

-1 -1 -1 -1
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

2 2 2 2

0 0 0 0

-2 -2 -2 -2
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

2 2 2 2

0 0 0 0

-2 -2 -2 -2
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

a) čvorovi u kutovima

1 1 1 1

0.5 0.5 0.5 0.5

0 0 0 0
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

2 0.5 2 0

-0.2
0 0
-0.4
-2 0 -2
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

0 2 0.5 2

-0.2
0 0
-0.4
-2 0 -2
1 1 1 1
1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0
-1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1

b) čvorovi na stranicama
Slika: Kvadratni preslikani element, osmočvorni: funkcije oblika i parcijalne
derivacije (serendipity)

13
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

1
x y
x2 xy y2
x3 x2y xy2 y3
x4 xy 3 x2y2 xy3 y4
x5 x4y x3y2 x2y3 xy4 y5
Slika: Pascalov trokut i kvadratni elementi

Izoparametrični konačni elementi

Kada se geometrija elementa i ostale veličine na elementu prikazuju istim redom
polinoma govorimo o izoparametričnom elementu. Inače, riječ je o hipo- ili hiper-
parametričnom konačnom elementu.
(Napomena: Izoparametrični element nije nužno preslikani element, ali je to čest
slučaj i tada se s istim probnim funkcijama opisuje geometrija elementa i ostale
funkcije.)

Preslikavanje geometrije elementa u 1D:

x (ζ ) = ∑ xi N i (ζ )
i
i preslikavanje geometrije elementa u 2D:
x (ζ , η ) = ∑ xi N i (ζ , η )
i
(1)
y (ζ , η ) = ∑ yi N i (ζ , η )
i

gdje su ζ i η prirodne koordinate.

Isto preslikavanje (izo-parametrični element) se koristi za preslikavanje funkcija u
1D:
u (ζ ) = ∑ ui N i (ζ )
i
i 2D:
u (ζ , η ) = ∑ ui N i (ζ , η )
i

v (ζ , η ) = ∑ vi N i (ζ , η )
i

Da odredimo derivacije funkcije oblika, primjerice u 2D, oslanjamo se na izraze:

∂N i ∂N i ∂ζ ∂N i ∂η
= +
∂x ∂ζ ∂ x ∂ η ∂ x
∂N i ∂N i ∂ζ ∂N i ∂η
= +
∂y ∂ζ ∂y ∂η ∂y
pa je:

14
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

 ∂N i   ∂ζ ∂η   ∂N i   ∂N 
 i 

 
   

 ∂ x 
  ∂x ∂x   ∂ζ   ∂ζ 
 = J 
−1
 =   
 ∂N i   ∂ζ ∂η   ∂N i   ∂N i 
  
 ∂y    ∂y 
∂y   ∂η 
 
 ∂η 

gdje je J Jacobieva matrica ('Jacobian'). Jacobievu matricu računamo polazeći od

(1):
∂x (ζ , η ) ∂N i (ζ , η )
= ∑ xi
∂ζ i ∂ζ
∂x (ζ , η ) ∂N i (ζ , η )
= ∑ xi
∂η i ∂η
analogno:
∂y (ζ , η ) ∂N i (ζ , η )
= ∑ yi
∂ζ i ∂ζ
∂y (ζ , η ) ∂N i (ζ , η )
= ∑ yi
∂η i ∂η
pa je:
 ∂x (ζ , η ) ∂y (ζ , η )  ∂N i (ζ , η ) ∂N i (ζ , η ) 
   ∑ xi ∑y 
 ∂ζ ∂ζ   i   ∂ζ
i
∂ ζ 
J =  
i
=
 ∂x (ζ , η ) ∂y (ζ , η )  ∂N i (ζ , η ) ∂N i (ζ , η ) 
 ∂η ∂η   i  ∑ xi
∂η
∑i i ∂η 
y
 
odnosno:
  ∂N (ζ , η )  
  i  
  ∂ζ  
J = ∑     [ x y ]
 i i

i   ∂N i (ζ , η ) 
  


  ∂η  
 ∂N ζ , η ∂N 2 (ζ , η )  x
 1( )
∂N 3 (ζ , η ) y1 
...  1 
 ∂ζ ∂ζ ∂ζ   x2 y2 
J =  
 x

 ∂N1 (ζ , η ) ∂N 2 (ζ , η ) ∂N 3 (ζ , η ) y3 
... 
3
 ∂η ∂η ∂η ... ... 
  
Inverzijom se dobiva:
 ∂ζ ∂η 
 
−1  ∂x ∂x 
J = 
 ∂ζ ∂η 
 
 ∂y ∂y 

Za integraciju je potrebna determinanta:

15
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

 ∂x ∂x 
 
dx  ∂ζ

 ∂η  dζ  dζ 
  =     = J T  

dy
   ∂y
 ∂y  dη dη

 ∂ζ ∂η 
dxdy = det (J ) dζ dη

Numerička integracija:
Integracija u 2D:
1 1

∫ f ( x, y )dxdy = ∫ ∫ ϕ(ζ , η ) det (J ) dζ dη

A −1 − 1
n n
= ∑∑ ϕ (ζi , η j ) det (J ij ) wi w j
i =1 j =1

Primjer: Zadan je izoparametrični konačni element s četiri čvora prema slici.

Poznato. kx=1, ky=1, t=1, Q=0 (t – debljina ploče, Q – gustoća izvora).
y 3

4
Koord. čvorova
x y
1 1
5 1.5
2
4 3
1 1 2

x
Izračunati integral:
  ∂N  ∂N   ∂N  ∂N 
k12 = ∫  k x  1  2  + k y  1  2  dA
  ∂x  ∂x   ∂y 
 ∂y 
Ae  

Rješenje: Funkcije oblika:

1
N1 (ζ , η ) = (1− ζ )(1− η )
4
1
N 2 (ζ , η ) = (1 + ζ )(1− η )
4
1
N 3 (ζ , η ) = (1 + ζ )(1 + η )
4
1
N 4 (ζ , η ) = (1− ζ )(1 + η )
4
Derivacije funkcija oblika u prirodnim koordinatama:

16
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

∂N1 (ζ , η ) 1 ∂N 2 (ζ , η ) 1
= − (1− η ) = (1− η )
∂ζ 4 ∂ζ 4
∂N1 (ζ , η ) 1 ∂N 2 (ζ , η ) 1
= − (1− ζ ) = − (1 + ζ )
∂η 4 ∂η 4
∂N 3 (ζ , η ) 1 ∂N 4 (ζ , η ) 1
= (1 + η ) = − (1 + η )
∂ζ 4 ∂ζ 4
∂N 3 (ζ , η ) 1 ∂N 4 (ζ , η ) 1
= (1 + ζ ) = (1− ζ )
∂η 4 ∂η 4
Jacobieva matrica:
 ∂N ζ , η ∂N 2 (ζ , η ) ∂N 4 (ζ , η )   x1
 1( )
∂N 3 (ζ , η ) y1 
 
 ∂ζ ∂ζ ∂ζ ∂ζ   x2 y2 
J =   
 ∂N1 (ζ , η ) ∂N 2 (ζ , η ) ∂N 3 (ζ , η ) ∂N 4 (ζ , η )   x3 y3 
 ∂η ∂η ∂η ∂η  x y4 
   4
 x1 y1 
 
1 −(1− η ) (1− η ) (1 + η ) −(1 + η )  x2 y2 
J= 
4 −(1− ζ ) −(1 + ζ ) (1 + ζ ) (1− ζ )   x3 y3 
 
 x4 y4 
Derivacije funkcija oblika:
∂N1 ∂N1 ∂ζ ∂N1 ∂η 1 ∂ζ 1 ∂η
= + = − (1− η ) − (1− ζ )
∂x ∂ζ ∂x ∂η ∂x 4 ∂x 4 ∂x
∂N1 ∂N1 ∂ζ ∂N1 ∂η 1 ∂ζ 1 ∂η
= + = − (1− η ) − (1− ζ )
∂y ∂ζ ∂y ∂η ∂y 4 ∂y 4 ∂y
∂N 2 ∂N 2 ∂ζ ∂N 2 ∂η 1 ∂ζ 1 ∂η
= + = (1− η ) − (1 + ζ )
∂x ∂ζ ∂ x ∂η ∂ x 4 ∂x 4 ∂x
∂N 2 ∂N 2 ∂ζ ∂N 2 ∂η 1 ∂ζ 1 ∂η
= + = (1− η ) − (1 + ζ )
∂y ∂ζ ∂y ∂η ∂y 4 ∂y 4 ∂y

Postupak računanja: Računamo u Gaussovim točkama Gi=G(ζGi, ηGi):

 x1 y1 
 
1 −(1− ηGi ) (1− ηGi ) (1 + ηGi ) −(1 + ηGi )  x2 y2 
J Gi = 
4 −(1− ζGi ) −(1 + ζGi ) (1 + ζGi ) (1− ζ Gi )   x3 y3 
x y 
 4 4 

det(JGi)
 ∂ζ    
   ∂η  
 ∂x Gi  ∂x Gi 
J Gi = 
−1 

 ∂ζ
    ∂ η 
  
 ∂y   ∂y Gi 
 Gi 

17
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

 ∂N1   ∂ζ   
  = −
1
(1 − η )   − 1 (1− ζGi ) ∂η 
 ∂x 
Gi 4
Gi
 ∂x Gi 4  ∂x Gi
 ∂N1  1  ∂ζ  1  ∂η 
  = − (1− ηGi )  − (1− ζGi ) 
 ∂y Gi 4  ∂y Gi 4  ∂y Gi
 ∂N 2   ∂ζ   
  =
1
(1 − η )   − 1 (1 + ζGi ) ∂η 
 ∂x Gi 4 Gi
 ∂x Gi 4  ∂x Gi
 ∂N 2  1  ∂ζ  1  ∂η 
  = (1− ηGi )  − (1 + ζGi ) 
 ∂y  4  ∂y  4  ∂y 
Gi Gi Gi

Konačno:
  ∂N  ∂N   ∂N  ∂N 
k12 = ∫  k x  1  2  + k y  1  2  dA
  ∂x  ∂x   ∂y 
 ∂y 
Ae  
4  1  ∂ζ  1  ∂η   1  ∂ζ  1  ∂η   

k12 = ∑ k x − (1− ηGi )  − (1− ζGi )   (1− ηGi )  − (1 + ζGi )   det (J Gi )Wζ iWηi +
  4 
 ∂ x  4 
 ∂ x    4 
 ∂ x  4 
 ∂x   
Gi =1  Gi Gi  Gi Gi  

4  1  ∂ζ  1  ∂η   1  ∂ζ  1  ∂η   

+ ∑ k y − (1− ηGi )  − (1− ζGi )   (1− ηGi )  − (1 + ζGi )   det (J Gi )Wζ iWηi 

 4 
 ∂y Gi 4 
 ∂y Gi 
 4 
 ∂y Gi 4 
 ∂y Gi  
Gi=1
 


Kodiranje (matlab):

function [SE, FE, De, BE] = EL_2D_izop(ElNode, noddof, XX, Material, NG, ie)

% Ulaz:
% ElNode – broj cvorova na k. elementu
% noddof – brojstupnjeva slobode u cvoru
% XX – koordinate cvorova k. elementa
% Material – podaci o materijalu
% NG – broj Gaussovih tocaka (za jedan smjer)
% ie – k. broj elementa

% Izlaz:
% SE – matrica 'krutosti' k. Elementa
% FE – matrica 'sila' k. Elementa
% De – matrica 'Hookeova zakona'
% BE – matrca derivacija funkcija oblika

Xe = XX;

alfa = Material(1);
De = alfa*eye(2);

t = Material(2);
RR= Material(3);

FE=zeros(ElNode*noddof,1) ; % k. element - vektor sila

SE=zeros(ElNode*noddof,ElNode*noddof) ; % k. element - matr. krutosti

[x_ksi hw] = gauss_table(NG); % generiranje Gaussove tablice

for IG=1:NG % Gauss. točke u jednom smjeru

[xx hh] = gauss (IG, x_ksi, hw);
for JG=1:NG % Gauss. točke u drugom smjeru
[yy ww] = gauss (JG, x_ksi, hw);

18
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

ffn = ( EL_2D_fni (ElNode, xx, yy) ); % funkcije oblika

dni = ( EL_2D_dni (ElNode, xx, yy) ); % derivacije funkcija oblika
Jac = EL_2D_jac (Xe, dni); % Jacobian
[DET, invJac] = EL_2D_minv (Jac, ie); % Determinanta Jacob. i inverzni Jacob.
BET = dni * invJac;
BE = BET';
SE = SE + BE'*De*BE * DET * hh * ww;
FE = FE + ffn'*RR * DET * hh * ww;
end
end

SE = t * SE ;
FE = t * FE ;

Numerički postupak
Numeričke vrijednosti za zadane podatke:

=========================================================
ie = 1

Xe =
1.0000 1.0000
5.0000 1.5000
4.0000 3.0000
1.0000 2.0000

-------------------------------------
gauss: 1.0000 -0.5774 1.0000
1.0000 -0.5774 1.0000

ffn =
0.6220 0.1667 0.0447 0.1667

dni =
-0.3943 -0.3943
0.3943 -0.1057
0.1057 0.1057
-0.1057 0.3943

Jac =
1.8943 0.3028
-0.1057 0.5528

DET =
1.0792

invJac =
0.5122 -0.2806
0.0979 1.7552

BE =
-0.2406 0.1916 0.0645 -0.0155

19
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

-0.5815 -0.2961 0.1558 0.7218

SE =
0.4274 0.1361 -0.1145 -0.4490
0.1361 0.1343 -0.0365 -0.2339
-0.1145 -0.0365 0.0307 0.1203
-0.4490 -0.2339 0.1203 0.5626

FE =
0
0
0
0

-------------------------------------
gauss: 1.0000 -0.5774 1.0000
2.0000 0.5774 1.0000

ffn =
0.1667 0.0447 0.1667 0.6220

dni =
-0.1057 -0.3943
0.1057 -0.1057
0.3943 0.1057
-0.3943 0.3943

Jac =
1.6057 0.4472
-0.1057 0.5528

DET =
0.9349

invJac =
0.5913 -0.4783
0.1130 1.7175

BE =
-0.1070 0.0505 0.2451 -0.1886
-0.6267 -0.2320 -0.0071 0.8659

SE =
0.8053 0.2670 -0.1349 -0.9374
0.2670 0.1870 -0.0233 -0.4306
-0.1349 -0.0233 0.0869 0.0713
-0.9374 -0.4306 0.0713 1.2967

FE =

20
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

0
0
0
0

-------------------------------------
gauss: 2.0000 0.5774 1.0000
1.0000 -0.5774 1.0000

ffn =
0.1667 0.6220 0.1667 0.0447

dni =
-0.3943 -0.1057
0.3943 -0.3943
0.1057 0.3943
-0.1057 0.1057

Jac =
1.8943 0.3028
-0.3943 0.6972

DET =
1.4401

invJac =
0.4841 -0.2103
0.2738 1.3154

BE =
-0.2198 0.0829 0.1591 -0.0222
-0.0561 -0.6016 0.4965 0.1612

SE =
0.8795 0.2893 -0.2253 -0.9434
0.2893 0.7182 -0.4345 -0.5729
-0.2253 -0.4345 0.4784 0.1815
-0.9434 -0.5729 0.1815 1.3349

FE =
0
0
0
0

-------------------------------------
gauss: 2.0000 0.5774 1.0000
2.0000 0.5774 1.0000

ffn =

21
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje br. (Radni materijali)

0.0447 0.1667 0.6220 0.1667

dni =
-0.1057 -0.1057
0.1057 -0.3943
0.3943 0.3943
-0.3943 0.1057

Jac =
1.6057 0.4472
-0.3943 0.6972

DET =
1.2958

invJac =
0.5380 -0.3451
0.3043 1.2392

BE =
-0.0890 -0.0632 0.3322 -0.1800
-0.0945 -0.5251 0.3526 0.2670

SE =
0.9013 0.3608 -0.3068 -0.9553
0.3608 1.0806 -0.7016 -0.7399
-0.3068 -0.7016 0.7824 0.2260
-0.9553 -0.7399 0.2260 1.4693

FE =
0
0
0
0
=========================================================

22
Sveučilište u Splitu, FESB, 2011.