Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
SARAJEVO
PROJEKAT ISTRAŽIVANJA
( NACRT NAUČNE ZAMISLI )
SARAJEVO
PROJEKAT ISTRAŽIVANJA
( NACRT NAUČNE ZAMISLI )
Tamara Suđum
2
SADRŽAJ
7. LITERATURA ..................................................................................................................... 13
3
1. FORMULACIJA PROBLEMA
Položaj i status LGBT osoba u Bosni i Hercegovini te njihov odnos u vezi poštovanja
osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratije, antidiskriminacije te svijest prema
marginalnim društvenim grupama može se ocijeniti kao veoma zabrinjavajući. U Bosni i
Hercegovini je stanje vrlo niskog nivoa tolerantnosti te poštovanja prema ovoj populaciji. Na
ovo stanje ukazuju brojne nevladine organizacije, pojedini mediji, kao i akademska zajednica,
međutim reakcije su slabe, ako ih uopšte i ima.
Seksualna orijentacija, rodni identitet i izražavanje, kao i seksualnost općenito, smatra se tabu
temom u društvu, koje potiskujemo u privatnost. Međutim, već dugo godina prisutne duboko
ukorijenjenje predrasude, bazirane na neznanju, povremeno se manifestuju i kao prikriveno ili
otvoreno nasilje, odnosno diskriminacija LGBT osoba ili podsticaj da se to čini. (Dračo,
Lakić, & Popov-Momčinović, 2013)
Napad može imati različite oblike i dimenzije, u napad na LGBT osobe se ubrajaju, zločin iz
mržnje, diskrimiacija, govor mržnje, nasilje koje može biti fizičko, psihičko, seksalno,
ekonomskog karaktera, institucionalizirano nasilje, te seksualna ekspoatacija. Sve se to može
ubrajati u napade na LGBT populaciju.
Svjedoci smo svi posljednih godina brojnih verbalnih i fizičkih napada na osnovu seksualne
orijentacije, zatim prisutan govor mržnje, nekorektno medijsko izvještavanje o LGBT
temama, koji obično ne budi sankcionisani na pravi način, čime dolazi do izražaja
neprihvatanje DRUGOG i DRUGAČIJEG gaji i reproducira. (Numanović, Muharemović, &
Popov-Momčinović, 2013)
Razmoriti ćemo u radu temu učestalost napada na LGBT populaciju u zemljama Zapadnog
Balkana, za područje 2010. godine do 2015. godine. S obzirom na pojavu kao i prisutnu
deskriminaciju prema ovoj populaciji, o ovoj se temi nedovoljno piše. Podaci koji imamo su
4
zabrinjavajući i smatramo da se treba posvetiti veća pažnja ovom problemu, u svrhu
prevencije i suzbijanja.
Napadi i netolerancija prema LBGT zajednici nisu „incidenti“ već stanje koje kako u Bosni i
Hercegovini tako i drugim zemljama zapadnog Balkana. Europska unija i dalje čeka da se
regija dokaže u poštivanju ljudskih prava.
Ono na čemu Europska unija insistira i nalazi zamjerke kada je u pitanju euro-integracija jeste
vladavina prava u zemlju.
Značaj ovog istraživanje jeste da se podigne svijest našeg društva o problemima i potrebama
LGBT osoba, te da se promjeni svijest koja je ugrađena u razumu kao predrasuda našeg
društva. Ovo istraživanje treba da doprinese stvaranju pozitivne atmosfere u zajednici u
odnosu na LGBT osobe, produbljivanju znanja na temu integracije LGBT osoba,
senziblisanju stručnih radnika, a može dati i osnove za preventivni rad sa LGBT osobama i
njihovim porodicama u cilju smanjenja i prestanka napada na LGBT osobe.
Znanstveni značaj s druge strane, bi bio stvaranje realne slike o ovom društvenom problemu
kako bi se elaborirao i razmatrao u dovoljnoj mjeri i prezentirao javnosti, ali i doprinio nekim
naučnim disciplinama u kontekstu spoznaje. Prezentiranje prave slike je veoma bitno obzirom
na masovnost i rasprostranjenost napada na LGBT osobe, te samu učestalost tih napada.
Također, doprinos za nauku u ovome neistražeom problemu je intrumentariji koji će se
koristiti, intervjui, a koji može biti koristan za buduća istraživanja o napadima na LGBT
osobe. Doprinos naučnom fondu će se ogledati kroz spoznaje o vremenu, učestlosti, načinima
te regovanju, cijelog društva na napade na LGBT osobe. Ovim istraživanjem će se dodatno
spoznati broj napada koji se dogodio od 2010 do 2015 godine, na zapadnom Balkanu, te
učestalost napada.
5
1.3 Rezultati dosadašnjih istraživanja
Zbog svog rodnog izražvanja ili seksualnog identiteta 23.5% osoba je doživjelo
nasilje, a 72,4 % osoba nije nikad bilo žrtva nasilja. Od broje osoba skoro svaka osoba je
doživjela psihičko7 verbalno nasilje. Fizičko nasilje je doživjela svaka treća osoba, a seksalno
skoro svaka peta. Dopisani su i drugi oblici nasilja poput - cyber nasilja, porodičnog nasilja
itd (Jasmina, 2013).
Žrtve nasilja u najčešćem slučaju su one osobe koje ne prikrivaju svoj esksualni i rodni
identitet, osobe koje su vidljive u javnosti i osobe za koje se zna, te su česte mete napada.
Kao jedan od uzroka nasilja nad LGBT populacijom može se navesti i homofobično nasilje
zbog stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije. Osobe homoseksualne orijentacije
često imaju osećaj ugrožene bezebednosti na ulici i javnim prostorima iz straha da će njihova
6
drugačija seksualna orijentacija biti prepoznata od strane homofobičnih pojedinaca i da će ih
to izložiti psihičkom i fizičkom maltretiranju. Strah da će postati žrtve nasilja ograničava ih u
slobodi kretanja, načinu i stilu odevanja. Osećaj ugrožene bezbednosti postaje izraženiji
ukoliko je osoba već bila izložena istoj vrsti nasilja u prošlosti. Izgleda da spremnost da se
slučajevi nasilja ili pretnji prijave policiji u značajnoj meri zavisi od toga da li su u pitanju
osobe koje su na neki način povezane sa radom u LGBT organizacijama (aktivisti) ili ne
(neaktivisti). Takođe postoji razlika u spremnosti da se slučajevi nasilja prijave policiji s
obzirom na to da li osobe žive u manjim ili većim gradovima/mestima, tj. da li žive u
Beogradu ili u manjim mestima u unutrašnjosti. Kod aktivista je prisutna svest da se bez
obzira na reagovanje/nereagovanje policije, nasilje treba konstantno prijavljivati, dok kod
neaktivista poverenje u rad policije umnogome zavisi od njihovog pređašnje iskustva sa tom
institucijom. Nasilje nad mnogim pripadnicima LGBT populacije je svakodnevno od
šikaniranja u porodici do incidenata koji uključuju verbalno ili fizičko maltretiranje do opšte
atmosfere u društvu, koja iako pokazuje napredaj u posljednjoj deceniji, daleko je od stanja u
kome se heteroseksusalnost može slobodno ispoljavati. U slučaju ovog istraživanja većina
ispitanika je tokom svog života doživjela neki oblik nasilja-verbalno ili direktno fizičko
nasilje ili su bili pod prijetnjom nasilja. Također većina ima neki slučaj za koji oni znaju da se
dogodilo neko nasilje (Rodman, 2012).
Odnos religije prema homoseksualnosti može znatno varirati između različitih religija
i sekti te s obzirom na vrijeme i područje, trenutačna autoritativna tijela i doktrine najvećih
svjetskih religija gledaju na homoseksualnost uglavnom negativno. Ta negativnost varira od
7
potihog suprotstavljanja homoseksualnim aktivnostima, izravnog zabranjivanja prakticiranja
homoseksualnosti pa do aktivnog suprotstavljanja društvenom prihvaćanju homoseksualnosti.
Neke religije uče da je sama homoseksualna orijentacija grijeh,neke da je samo istospolni čin
grijeh dok samo manji broj u potpunosti prihvaćaju gayeve i lezbijke.
Vjernici i pripadnici velikih monoteističkih religija kao što je kršćanstvo najčešće zastupaju
stav da je homoseksualni čin neprirodan i nečist zbog nekompatibilnosti spolnih organa i
zatvorenosti čina stvaranju novog života što se najčešće navodi kao glavna funkcija spolnosti
(Stojić).
Lezbijka – žena koja se emotivno, društveno ili psihološki investira u druge žene, to je jedan
od najstarijih i najpoznatijih termina za neheteroseksaulne žene
8
3.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja
9
4. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
U kontekstu ciljeva istraživanja u ovome radu će imati dvostruki karakter. Kao i svako
istraživanje, prisutna je težnja da postigne s jedne strane naučne, a s druge strane društvene
ciljeve.
Društveni cilj bi bio taj da se ostvare interakcije LGBT osoba, da se ljudima koji imaju
predrasude prema njima proširi svijest, znanje, podrška i razumijevanje. Treba se raditi na
informisanju javnosti o stepenu ostvarivanja prava LGBT osoba kao i stvarni prikaz prisutnog
nasilja, dal' fizičkog ili verbalnog, prema ovoj populaciji. (Džumhur, Jukić, & Mitrović, 2016)
10
5. HIPOTEZE I INDIKATORI
Opšta hipoteza
Očekuje se da postoji visok stepen napada na LGBT u vrijeme kada se osobe
eksponiraju i za vrijeme parade.
Posebne hipoteze
Osobe koje su izložene napadima najčešće su napadnute verbalno i na njih to utiče
psihički, također kod pojedinih osoba kod kojih je priroda povreda fizička nanesene su
teške tjelesne povrede.
U ovom slučaju većina ispitanika je tokom svog života doživjela neki oblik nasilja-
verbalno ili direktno fizičko nasilje ili su bili pod prijetnjom nasilja.LGBT osobe su
doživjele neki vid nasilja, ili imaju saznanje o tome a nisu priavljivale.
Napadi se dešavaju najčešće po noći, u ljetnom periodu, i također za vrijeme „parade
ponosa“ kada su najviše izloženi napadima.
11
6. NAČIN ISTRAŽIVANJA
12
7. LITERATURA
Dračo, I., Lakić, M., & Popov-Momčinović, Z. (2013). PRAVA LGBT OSOBA U BOSNI I
HERCEGOVINI: OBRAZOVANJE. Sarajevo: Fondacija Heinrich Boll, Fondacija CURE,
Sarajevski otvoreni centar.
Džumhur, J., Jukić, N., & Mitrović, L. (2016). Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u
Bosni i Hercegovini . Banja Luka: Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava
Bosne i Hercegovine.
Jasmina, Č. (2013). Brojevi koji ravnopavnost znače. 2013: Ljudska prava Sarajevskog
otvorenog centra.
Numanović, A., Muharemović, S., & Popov-Momčinović, Z. (2013). Prava LGBT osoba u
Bosni i Hercegovini: Pravosuđe. Sarajevo: Fondacija Heinrich Bool, Fondacija CURE,
Sarajevski otvoreni centar .
Stojić, D. Homoseksualnos .
13