BOG I BATINA

___________________________________

HAMDO ČAMO

19.05.2019
BOG I BATINA

Autor: Hamdo Čamo

Sistem približavanja čovjeka bogu, približavanje je istini. Čijoj i kojoj? Jednoj,

univerzalnoj - tvojoj i mojoj. Mada je uvijek neko na jednoj, a neko na drugoj obali. Obje
su dio jedne univerzalne1 planete. Takve, kakva jeste, koja ne postoji nigdje na drugom
mjestu. Pa, ipak, obala (osta)je obala. Jedna tvoja, druga moja. Granice nevidljive iz
svemira postoje jedino u ljudskoj glavi koja voli da razmišlja, zamišlja, zbija šale (koje je
koštaju glave), stvara ali i umješno razbija sve zakone i zakonitosti, granice i predrasude.
Što bi se reklo, čista hereza2.

Sistem približavanja čovjeka bogu približavanje je istini kroz učenje. Kako u stara
vremena nije bilo interneta, kao ni svima poznatih škola današnjice, jedino stjecanje
znanja vršilo se u zajednicama, manastirima, kasnije u crkvama, mektebima3 i
internatima. Osnove znanja nekoć su se stjecale u osnovnim vjerskim školama koje su
zavisno od religije imale svoje nazive. Historijska praksa ukazuje da je u jednoj vjerskoj
školi bilo djece koja su pripadala drugim religijama, gdje su bez obzira na vjersku
pripadnost učila osnove čitanja, pisanja, života i ponašanja u društvu. Vjersko
obrazovanje, tradicionalno su vršili vjeroučitelji.

Uz vjersko obrazovanje, razvojem društvenih odnosa, ukazivala se sve više potreba

društva za općom i stručnom naobrazbom. Na temeljima vjerskih škola nastajale su
vjerske institucije, dok se na drugoj strani za opće i stručno (spec.) obrazovanje, osim
osnovnih i srednjih škola, u sklopu univerziteta razvijaju fakulteti.

„Sistem približavanja čovjeka bogu približavanje je istini kroz učenje“, važna je stavka u
kojoj se znanje prenosilo linearno, ali je negdje na putu shvatanja i prihvatanja istine –
kako to biva - dolazilo do velikih razlika i oscilacija, pri čemu su vjeroučitelji 'samo
pomagali' onima sa slabijim razumijevanjem. Potičući ih 'da stignu druge', primjenjivali

1
Univerzalan - opće, ono što je svojstveno svima, Rječnik bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, str.
1177.

2 Hereza ili jeres (grč. izabrati) je vjerovanje - u kontekstu religije - suprotstavljeno etabliranoj dogmi.
Apostaza je odbacivanje vjere ili njenih temelja, a blasfemija nepoštivanje vjerskih kanona. Osoba koja
praktikuje herezu ili se protivi dogmi je heretik ili jeretik. Proučavanje hereze u okviru teologije ili
historije religije se obično naziva hereziologija. Riječ hereza se obično primjenjuje u kršćanskom,
jevrejskom ili islamskom kontekstu. Hereza u prenesenom značenju označava svojstvo osobe ili mišljenja
koje je suprotno od ustaljenog i većinskog mišljenja sredine (disident). Ipak, heretičko ne znači pogrešno.
Kao što primjećuje Elejn Pejgels, "historiju pišu pobjednici", te nije čudo što je pobjednička većina
definirala pojmove, nazivajući sebe »pravovjernim«, a svoje protivnike »jereticima«. (Wikipedia)

3 Mekteb, Kuttab („ketebe“ u značenju pisati) - arap., škola. U Bosni je ustaljen izraz mejtef, osnovna
islamska vjerska škola. Naziv za (osnovnu) školu kojoj je osnovna svrha da se đaci uče osnovama islamske
vjere, osnovama islamskog načina života i ponašanju u društvu, osnovama arapskog pisma (čitanje,
pisanje i izgovor), osnovama gramatike arapskog jezika, te učenju (pravilnom iščitavanju) Kurana.
Islamska vjerska škola višeg nivoa od mekteba zove se medresa (srednja i viša škola), a visoka ili velika
škola zove se mektebali. U drugim religijama postojale su katoličke, židovske, pravoslavne (ortodoksne).
su metode koje su do današnjih dana žive i još uvijek bolne uspomene. Bilo je to vrijeme
gdje su vjeroučitelji imali neosporiv autoritet i za svako neizvršenje zadatih obaveza
kažnjavali su one koji to nisu bili u mogućnosti. Krilatica vremana koje obilježava
kažnjavanje učenika bila je „bog i batina“. U prenesenom smislu, vjeroučitelj je bio bog, a
u ruci je imao batinu kao neprikosnoveni obrazovni korektiv. Spoznaja svih spoznaja u
glavu je utjerivana milom ili silom. Nekoć nije bilo senzibilteta prema djeci koja su imala
zdravstvene probleme. Primjeri kažnjavanja cijele skupine zbog pojedinca ne potječe iz
armija svijeta, već iz klupa vjerskih škola. Kažnjavanja djece znala su biti okrutna da se u
narodu govorilo „o stradavanju“, na što su bogatiji i slobodoumniji roditelji masovno
ispisivali djecu iz ustanova u kojima je prakticirano „ugonjenje znanja putem batine“.
Spašavanje nevine djece koja su se znala naći u pravoj nemilosti postala je dužnost
svakog umnijeg roditelja za razliku od onih roditelja, koji su svoju djecu doslovno
darivali takvoj vrsti obrazovanja riječima „poštovani, vama meso, meni kosti“. Nemile
scene jednog vremena bile su propraćene velikim brojem malih ali ništa manje
značajnijih nepravdi. Nedolaske svoje djece na vjerska predavanja ili na nedjeljne mise
bogatiji su plaćali u novcu. Danak su plaćala djeca siromašnijih. Bolje reći, danak su
plaćali njihovi obrazi, tabani i dlanovi. Debljina batine, šipke ili pruta kojim se kažnjavalo
ovisila je od težine kazne. Za manje prestupe, odokativno i po izboru vjeroučitelja, tanja
šipka (batina) je bila „nježno milovanje upozorenja“. Deblja šipka (batina) nužno je
značila kaznu za krupni prestup i teže kršenje pravila. Ugonjenje istine, umjesto
približavanja čovjeka bogu, zbog neprimjernih i neograničenih ovlasti vjeroučitelja,
dakle, škole spoznaje, razumijevanja, ljubavi i milosrđa postajale su sebi suprotnost. I, da
je sve ostalo na milosrdnom kažnjavanju, nije. Nažalost.

Druga vremena, drugi običaji. Danas, doduše, postoje zakoni koji štite učenike i studente,
ali ne štite učitelje, nastavnike i profesore. Ono što je nekoć bio problem dolaska, danas
je problem odlaska, uvažavanja i domicilnosti institucija, mobinga, mita, korupcije,
prodaje i kupovine diploma. Šta tek reći na sve učestalije fizičke i oružane nasrtaje
djece(!) na svoje vršnjake i pedagoge. Ko zna šta nosi sutra.