NOVI]I HRVATSKI PISCT S I L V I J ES T R A H I M I R K R A N I E E V I C

UREDNIK

DR, SLAVKO lvzte

KROZ ztVOT I DIELO

DIELA SLIVIJA STR,AHIMIR,AKRANJEnvTEa PRIREDIO

svEzn,r eETVRTT:
DR. BRANIMIR LIVADIC

KROZZrVOr r DIELO

ZAGREB ZAGREB

MINERVA NAKLADNA KNJIZARA D. D. MINERVA NAKLADNA KN]IZARA D. D.

r934 1934
 " 4Y19=
plESNreKA pROZA

Jer ito je pero ? Pero je glasnik slnbode,

pero je eaandelje buduinosti u
ustiju sadainjosti.

/1 -
.tu

Tisak ,,UMON- grafieko-nakladni zavod d. d. * Zagreb

 PRVI HONORAR

Bio je doduSe samo slagar, ali kakav slagar? Sigurno ne bi

na5ao na daleko i Siroko hitrile ruke, nego li je bila u tiskari tih
velikih novina, koje su se borile i to kruto borile za svoja nadela.
I kao da je on eutio tu odajnu borbu skrajnosti, j.r tko ga je vidio
uz radnidki ormar, kako se Zuri, kako li se znoji, sigurno bi po-
mislio, da ga zanaSaju one ,,slobodoumne ideje" velikoga dnevnika.
A tko zna, je Ii to bilo tako? MoZda je nasuprot eutio on neodo-
ljivu grst i tajnovit prezir, slaZud te Sarene Elanke? MoZda je baS
i slutio sve one kletve, kojima fe danas sutra mnogi zavedeni
dobrijan kleti zavodnika? Pa da ga nije pri tom pekla savjest?
Tako? Tuj li je moZda uzrok njegovom uzdahu, koji mu se je tada
oteo iz kaSljucavih prsiju? Al demu da goneta5? U njega bje uzdah
djetetom trajnije boli, one boli, koja ne jenja, ko da bi ju otpuhnuo.
A gle - togo upravo ne opaZaS,jer ako i je on uzdahnuo, to je
opet prionuo uz rad Zivo, Zivo ko da ga niSta ne pe€e. NiSta?! Zar
su te kaSljucave prsi mogle tomiti bol i trpnju? E tad bi on bio
velikim umjetnikom mnogo veeim, nego li je njegova hitrina! No
kao da mu ie ipak ne5to sjelo na grud. Prebirud olovna slova bio
je marljivi slagar sve to nestrpljivijim i veekrat je jur zavirio kroz
staklena vrata u sobicu gospodina urednika. Al iz nje je dopirao
smijeh, dvojak smijeh. Onaj tanki, katkada kre5teii glas bijaSe iz
grla debeloga gospodina, komu je drugi ulaSteni gost uvijek dovi-
kivao: gospodine urednide! Da, to vam je bio gospodin urednik,
nekoe pjesnik, zatim - ro pustimo to, jer bi napokon bili u
neprilici pri krstidbi svih staleZa, kojim se je debeli gospodin vrtio
i motao. Zlobni jezici brbllali su dodu5e, da je tomu bila uzrokom
samo spasonosna ona eud, po kojoj je gospodin urednik r€pr€-
 stance okretao kabanicu i to, da I' sreeom il nesreiom, sludajno
uvijek proti vjetru, al tko bi tomu vjerovao!, Pa zar se on ne bori
danas za naEela? A njegova vaZnost, njegov ugled? Evo ee vam
ga posvjedoditi onaj drugi suhonjasti dostojanstvenik, koga je opet
gospodin urednik revno nazivao: gospodine cenzore! ,- Cenzor!
,- kaZ'te mi, da ie njegov sud malovrijedan?! Pa koliko li onda
ne vrijedi gospodin urednik, kad ga on toliko Stuje. I gledajte on
se je sasma povjerio njegovoj uvidavnosti, jer gospodin cenzot
ni ne kvari onih blagoslovnih redaka velikoga dnevnika. Siguran
je, da mu je urednik ,,izvrstan dovjek". Da Sto tu nije li se
taj debeli gospodin iunaeki borio i usprkos onoj dosjetci o kaba-
nici i vjetru? Ne takova dovjeka nije smio gospodin cenzor nadzi-
rati - za to radije prasnuSe obojica u smijeh mjesto da se pre-
piruoilancima!---
Taj smijeh dopro je do poloZitog ormara, gd;e je on slagao
za sutraSnji arak. A zatuv ga, Skripnu mladii zubima i zakaSljuca
oditom mukom prsiju.
Napokon to bijaSe prvi uzdah, koji mu se je oteo iza du-
goga, dugoga mudanja. Da, to bijaSe prvi uzdah, koji je odjeknuo
doduSe teSko, ali ipak prizvukom neke tajne, nevidljive radosti.
A demu? Zac ie moZda dovrSio veliki slog? No to ;e bilo dnevice,
a tomu se on toliko radovao ne bi. Il se je poveselio, da moZe
kuii, a tamo je imao roditelle, moZda i - - ? Ej, pustimo to.
Val;a da po3tujemo svetinje lludskoga srca, jer u njima ima uvijek
neSto boZanstveno. Pa zaSto je dakle uzdahnuo taj dobri, taj mav
llivi slagar? Gledlte, zaSto! Gospodin cenzor uzeo je ba5 svoj
la5teii se SeSir, sjajan ko i nova olovna slova, pri kojima sirote
gube vid, jer - moraiu! I pokloniv se gipko, vjeSto, pa stisnuv
ruku gospodinu uredniku, uminu na vrata. Svi radnici gledali su
nekako dudno za gospodinom cenzorom, gledali pa se i na-
gledali, a gospodina cenzora dojmio se je taj pogled baS tako kao
da mu je tko porugom kazao: gospodine, vi niste - ceeazor!A kad
su se zatvorila vrata, ganu se slagar, pa koraknu na onaj stakleni
ulaz.
Stupao je mirno, ta on je dovrSio svoje, stupao je svijesno,
ta on je znao i za5to. Dodu5e, njega nije smeo pogled debeloga
gospodina urednika. Zivim pozdravom pruZi mu on na stol biieli,
sitno ispisani arak. Gospodin urednik razvijao je papir, motao ga
I
i amo i tamo, hm-kao i napokon sve svoje kretnje stegnu u jedan
upit. A ta; upit bio ie upit duda, al i upit gospodara,upit sluZbe.
- No pak Sto biste vi, dragi, htleli, a?
- Volian sam, gospodine urednide, da se to tiska.
- A-a, vi ste voljni! Tako? Recite mi, Sto ste vi ovdie?
|a? Slagar, gospodine urednide i
Dosta. To pamtite! No da predemo na stvar- |este li vi
napisali ovo?
Iesam.
Sami?
Da.
- Bez idije ponuke, bez icife pripomoii?
- Bez iiije ponuke, bez idije pripomoii.
I vi biste lelieli, da se ovo tiska?
- Zelio bih.
No dosta. MoZete otiii. Sutra kazat iu vam Sto je. Mo-
Zete otiei.
Mirno poklonio se slagar i oti5ao. Napokon i on ie preko-
radio prag uredniStva, njegov sastavak lelao je u spremnici redak-
cije. I bit ie tiskan. Sutra - to jo$ ne, posutra moguie. Ako ne
posutra, onda - -. To je sigurno. Tako vam ie mislio siro-
ma5ni slagar Zure(i se iz poslovnice velikoga dnevnika kuii. Bi-
iaSe veder, a bliZio se je sedmi sat. Plodnici velikoga grada tek
su Sumili od silne naloge sviieta, a u taj Sum mijeSao se fe topot
konja, koji su vukli sjajne kodije, a u kodiiama io5 siajniie liude.
Uz juiukanje krabulja hitilo ie sve, Sto je moglo, na ples, jer bilo
ie negdje pod konac poklada, a zabave su mnogome riietke, ma
traiale i bez prekida. Svud Zivot, svud smijeh. Kroz tu dakle
vrevu spje5io siromaSni slagar kuii. Bogata rasvjeta plina sipala
se je po lludstvu, po rasko$nim izlozima, Sto su mamili mnoge
i mnoge da postanu pred ogromnim staklom trgovadkoga prozora,
da se nadive i srebru i zlatu i da razmisle, Sto je sreia? Ali siro-
maSni slagar nije ondje postanuo, on ie jurio dalle, dalje. Nije
njega zavodio onai glatki $apat, koji iuje$ na ploeniku velikoga
grada, niti su ga zanimali oni stasiti, bogati muSkarci, koji se ziblju
naoStriv ovdje duge brkove sad gore sad dolje, misle€i, da ie ako
 ne bas najljepsi, a ono bar naizanimljiviji. Nisu ga mamile
niti rudicama za obrub koSulje, koja je zastirala njegov raj - materinje
one debele gospode, koje spustenim trepavicama najbolje
vide, grudi. ,,No, dragane, tepala mu majka, kako ono ,,odenas"?" Ali
paie niti one vjedne djevojke, koje se smiju tek da
ti pokaiu zu-
biee, koje te pogledaju tek da im vidis oko, koje .rrd"irrru mali se uozbiljio i drhtavim glasiiem prosaptao: Gdje je tata?
tek da Dobroj Zenici drhtnuse prsi, a da je tkogod mogao zaviriti iz ku-
im opazis velike grudi. Doduse, on biiase slagar, dakle
stvor, na hinje kroz ono zamagljeno staklo bio bi vidio, kako si je siromasni
koji ne vrijedi da se obazres, on bilase radnik -
ro tko da mari radnik obrisao oti, bio bi duo, kako je prosaptao: svakako i njemu
za sirotinju? Pa kao da je on to i sam znao, jer premda je
njegov moram da kupim, dim dobijem! I sapiu€i tako zakaslja siromak. . .
kaput bio dist, dist ko bozje ono sunce, ipak se je
opazalo tu i Kao preplasena prenu se zena. Evo ga! Tim usklikom posrnu
tamo skrbnom zakrpom pobi;edeni zub vremena. pa
briga ga bila ona do dadavih vrata. Al kakav li to bilase on vederas? Njeno
za sve to, ako drugi nisu marili za nj nije ni on mario
za druge, ostro oko zapa zilo je odmah, da je on mnogo slabiji, nego li je
vet. ie jurio kraj svih tih mrtvih i zivih ljepota ko
onaj, koji hrli jutros otisao. ,,sto ti je?" pitala ga ona u strahu, al on joj nazvao
uzvi5enijem cilju, nego li su sve te uzgredice.
lw je minuo onu sasma prijatno: dobar veder i podragao ju po licu subim prstima,
najveiu stisku, ulica je sad bila mirnija, mradnija,
tek iz jednog na kojim se poznalo tragove olova i poljubio sina. pa kako je bio
prozora sjalo je jace svijetlo. Tuj se ustavi on,
pa zavfui u izlog prijazan i veseo - fi?, on ne mogase biti bolestan - to ju umiri
i trag veselja zaigra mu na suhom licu. veseo gledao
je on u i ona bijase opet ona vedra i sretn a ienica. AI nije ona znala, da
plinski plamen, ali jos veselije u pravi rubac pod pramenom.
,,Kupit se je pod tim smijeskom ljubavi skrivao bolesnik i da se je u tim
iu joj, ali sad ne mogu. Tesko se zivi, ali dim dobiyem
honorar, prsima tajilo nesto, Sto fe moglo pomutiti sreiu njihovu. Bit ie
kupit cu joj. Da, ja joj moram to kupiti. Sirotica,
neka se veseli!,, tomu mjesec dana sto on kasljuca i kroz cijelo to maglovito vri-
I pogledav jos jedamput na onaj pravi izrog, pozdravi
ga zivom jeme govorila mu je ona neka otide liyedniku, da se popitu, i neka
zeljom ko da mu je htio reii: ,,iekaj *", te
,ol doduse ne mogu joj onda kaze iskreno, sto mu je lijednik rekao. AIi kroz sve to vri-
kupiti - r€rr€lm, ali eekaj me!.. I otputi se dalye.
jeme uvjeravase opet on nju, da je to tek mala prehlada i nista
Ios malo koracao je glavnom ulicom, a onda skrenu kroz
viSe. No napokon nije se vise mogao saliti, jer iinilo mu se
ona tri zaokreta i ubrzi pouzjom stazom. Bilo je pusto
u tom ie, d,a
je bolje potraZiti lijeka. To je i udinio, al on joj toga nije htio, nije
predielu, a ona polutama s nedostatka svjetiljaka
dinila je tu mogao kazati. Ta gdle, mislio je on gledajuii je tako zaiarenu od,
pustinju ios pustijom. Ko nijeme sjene prolazio je
tu dovjek uz domade vatre, ta gdje da joj reknem! To bi ju ubilo! Boze moj,
dovjeka, al samo na onom zagibu mogao si opazit i
zivlju deljad, Boze moj, kako da joj kaZem, da mi je jutros u radionici navalila
gdje Sap€e u dvoje. Pa bi onda umicali ti parovi pod
veliki svod krv na usta i da mi je lijednik nalozio ostati kod kuie, dok se ne
visoke, stare kuie, iz koje se je duo hihot, vika, krik. posteni -
radnik oporavim, a onda svakako kaniti se zanata, koji ie me ubiti, ako
minuo je i uz tu zgradu i jurio darle, dal;e. . .
Ios jedan zavoj i se za dobe ne prieuvam. Sto iu? Sirotica - ne, to bi ju ubilo! Ipak
eto ga. Maleni bio je stan kamo je zaso, al pod tim krovo*
oo !" - mislio je on dalje - nije valjda jos tako
je rodio i bio mu je svet, Hrlo pope se po drvenim zlo. euvat ie me Bog,
stubama i otvori jer valja da joj kupim za [Jskrs onaj plavetni rubac. Bas
vrata. ude, zagleda se. Pet sest koradaja pred njim ie joj
bila su druga lijepo pristajati. A onda i malomu; svakako valja da ih obradujem.
vrata (da je bio dan vidio bi kako ih se je dada pohvatala),
a na Samo da dobi;em honorar, onda je lahko! - - Tako
tim vratima malo okance. Nekako blaZeno proviri
radnik kroz to ie mozgao
jadnik vederajui vederu zadovoljstva i smijuii
zamagleno staklo i zamisli se. Lrz maleno ognjiste sjedila je se, da se i oni smiju.
mala, Pade, kad je legao u krevet, da podine od dnevnoga napora,
zdrava |enica dragajuii na krilu zlatovlurol sinka.'Mili pri-
dyeeaeie slonio je sretan glavu na njezine grudi i tako zaspao. Ali
svijao se radostan uz njena rumena rica, na kojima je u snu
veselo po- rzidio je, kako mu gospodin urednik
igravao iar domaie vatre. I grlio je malicak iestita na tlanku; kako hrli u
i hvatao je punim onaj duian, da kupi onaj plavetni rubac. Gledao je, kako
se je ona
10
11
 tomu daru radovala, al eutio je koliko li je ona sretnija bila, kad
on nije toga znao, on se je tek sada prenuo u svijest. Omotav$i se,
je zapazila, da on vise ne kasljuca. Kupit cu joj, svakako val;a
da S1g je bol;e mogao, pohiti ku€i. Na dovidu malenog si stana ote
joj kupim; eto, to bijaSe njegov san.
fl1u se tek jedan uzdah, tek iedna kletva. ,,Prezirem Vas, vi podli
I opet minuo dan, minuo u nepovrat. Tiha, tiha noi drhtala
lludi, vi zvjeradi!" To bila3e vapaj uvrijedenoga srca, srca, koie
je nad krajem, bas tako ko da pramen materinje kose
drsie nad ie dutilo, a zato i trPjelo.
dedancem. I pazi majka, da se zlato ne probudi, pazi majka,
dok Vederas gledala je dobra ienica preplaSeno svoga dobroga
mu onaj sviezi vedernji hladak njezno prosaptava: spavaj, spavaj,
mula i zalud njena ispitivanja, zalud sve. On joj nije niiesa odao,
dok ioS ne znaS jade! Da, spavaj, spavaj! - _ pade uz sve njene molbe on nije ni pomislio na to, da joj Sto kaie'
Klecavim korakom srnuo je veteras slagar kuii svojoj. Nje-
Veterali su tiho i mirno. Ona ie napokon uSutila, ona se je snui-
govo zuto lice prevuklo se je tuj i tamo mradnijim crtama,
a usne dila, a on ie to opazio. jest, on ie morao opaziti, da iu niegovo
su mu drhtale grdevito. Motao se je nekako porazen kroz vrevu
i mudanje muii, zato ie i pokuSao, da se nasmije, pate pod konac
smijeh, i da si ga pozornije promotrio, kad bi mu sjaj plina sa
bo- i neobi€no se je uzrazgovorio. I tako uspje te ie probudio u njoi
gatih prozora pao po licu, bio bi opazio groznu borbu, koju je
malko Zivota. Nu usprkos tomu, Sto se ie ona smiiala, nije ipak
hrvao u prvoj vatri. on je letio, al nije znao da leti, pest mu
se je mogla da preSuti jednoga pitanja. A to pitanje korilo je niega,
grdila, al on nije znao, da mu se grdi. I opet, ko i sinoi prosao je
premda ga ie l;ubav izrekla ko brigu, a ne ko prigovot. ,,zar ne,
on onu nafgusiu stisku, pa zasao na mirnije. Straga dopirala je
da ti ne trpis? tako ga ie pitala iena. On ioj je odgovorio -
do njega pjesma, a on se pozuri jade. Zar je bierao od pjesme *
? ne, al ie i zapazio, da se ie nie tai ,,r€" tudno doimio. Znala ie
Ne, on je ugledao onaj prizor, uz koji je sinoi onako sretan po-
ona, da ie prisiljen, iest znala ie - Sto bi znala, ali ne slutila ie
postao i ugledav ga pohiti nagli;e, nagrije. Al ipak se nije
mogao barem otkud njegovi jadi, ier ljubavi prevariti ne €e3. ,,Da ioi
sustegnuti, da proletiv uz njega ne pogleda onaj plavetni rubac.
kaiem?" - pitao se radnik gledaiuii iu gdie pere na ogniistu ma-
Al to bijase tek sto bi okom trenuo i on ga minu prije, nego
li bi leno sudE, - ,,da jof kaZem? Ako joj ne reknem sve, kako je bilo,
ti teska suza kanula na tlo. |ureii tako ne zade na onu stazu
vee mislit te, da sam bolestan, a to bi joj bila lluia rana, nego li ovo'
upoprijedi preko trga. velik bilase to trg, jos nedovrsen. Ko gole
Ai, ui, ala sam bedast" - pobijao ie opet sama sebe - ,,61 onda
okosnice penjale su se tuda u crnu noi drvene skele, a dugi konopi
sam joi odao i tajnu i niezino veselje ne ee biti ni na polovicu
spustali se niz nje ko suhe zile tih okosnica. prazninom zijali
su onakovo, kakvo bi bilo, kad bih ju iznenadio. Da, sutit €u, ne iu
prozori u crnu noi ko da bi to bile suplje oci prhke lubanje,
koju se mrgoditi i - -' i ia joj moram kupiti onaj plavi rubac, al ona
je jur davno izbacila lopata, al ona jos smaze da
se smije i ruga. ne smijeo tom ni5ta znati. Da, tako iu uraditi", - bodrio se radnik
Pri kraju trga bila je klupa. Tamo se je pozurio radnik, ko mrtvo
sjedajuei na troSnu stolicu uz crveni okrugli stol. Tai stol bio ie
tijelo klonuo na nju. sledio je tako oduze, disajuii naglo. Trosni
ures niihove tijesne sobice, u koju se je odmah iz kuhinje ulazilo.
Sesir bio mu se nagnuo na desnu slijepocnicu, dugor' kosom igrao
Slednuv zagleda se slagar po svoiem siromastvu. U kutu Sirila se
mu vjetar. I taj vjetar hladio je ielo postenjaku, a on mu se po-
je velika postelja, eista i snaZna. Dobra Zenica raskrila ju je vei
davao rado. Mozda je mislio, da mu je to jos najbolji prijatelj?
za slatki podinak toli liiepo i uredno, da bi od same lelie slatko
oh, ne; toga on pomislio ne bi, dok je za nj kucalo ono srce. I sje-
pozaspao. Do njihova kreveta bila je joSte podobra kolijevka, a
tivsi se toga srca zakasly'ucajadnik i oiuti bol u prsima. Teska
u nloj zlatokosi zalog ljubavi njihove. |oSte iedan ormaf, na ko-
suza teknu mu niz lice i zape mu na usni. A on sirota progutavsi jemu se ie vid;elo kojekakvih pozlaeenih zdjelica, i dva tri stolca
tu suzu oiuti u grlu zadah krvi i tad ga spopa kasal;.
Na tai iad uz spomenuti stol - eto, to vam je bila sva naprema u sobici si-
trgnu se on ko preplaSen sa one klupe; ta bila je noi,
a on je bo- rota, koje su se toli ljubile, ali kojim ie, iao, to bilo sve, Sto su
Iestan sjedio na ovoj zimi! Ah, koliko joj je zgrijesio!
AI, Boze, mogle. Razgledavajuii golu svojinu svoju ma5i se radnik rulon

t2 13
 srca. To je kucaro burno, burno,
vei izvude nesto iz d'epa. Dr.iuiom
sobom, a na njemu ukazaro
.to ga je juder na veder predao
Iikim li se je veserje- oriu
kale zratne sne o uspjehu.
vao je ios i tad, kad je evo
P a m oz gajuii ta k o o n a ra v i
Eno! (Tuj si on ishitri gospodina
nutku, kad je otvorio ona
govo ime.) I on zakoradi
koga, pa ni gospodina cenzora,
raSirio i lukavo odima Zmirkao.
zibriuei s€, a varjda i
pode gospodin urednik
Bliyesak prereti radnikovim
punim pravom svojim
rekbi, da je gospodin urednik
liko i za lanjski snijeg, jer
sudac upita: sto ste
upita preri *:
srce i on pripovijedase, kako
ga ie skolao, kako je taj:"
I ta' stric - t"?:." dudan
do popa' Ari zbiro se nesto,
postrada prije nego Ii je
on ode te izudi za - sragara.
kad je na upit: kako ti
d l a n a k ' o d g o v o r i o , . d ag a j e
bi.e se oba gospodina tori
mogao razumieti' iini se pade,
glavom' I to bilas" ,r.r"i".
sve vi5e i vi5e, a demu
nos? valjda zato, jer se
svoju sluzbu! Inade zazftuci
se je bio gospodin urednik
priSio kojekakvih izraza.
mena", da ako se usudi jos
da de ga otjerati, jer
on ne' zeri, da-u ,rog takvih
t4
ari on nije brojio kucaja njegovih
uvazeni list dode na zao glas. To bi;ase sve! Povrativ mu njegov
,upo._ razastre jadnik papir
se sitno srovo. Ah, to bilaSe sastavak, (kojega se gospodin urednik uz silno odobravanje go-
onaj arak,
gorpodirru uredniku. spodina cenzora vi5e ni dotaii nije htio), otpravi ga iz svoje so-
Sirota, ko_ bice. Eto, to su bile rane siromasne sirote! Odose toli lijepe nade,
Zurio kuii, dok su mu zivenade
sri- zginu3e toliki zlatni sni. Al neka bi to - tek da je on mogao njoj
V,ergvao i" r lrtiednost
svoju, vjero- veselje udiniti. Ali sada je bilo sve badava. loj, ala ga je to peklo,
nad svoji* ,udo. gorke
mislio misli. ma ko da mu tisuiu zmija srce pije. I tako vam je on srnuo ko lud
i l j u d i m a k ro ne mu grava
na ruku... plodnikom velikoga grada neutjesan, osramoien. Nehotice grtila
urednika bas u onom tre-
mu se pest u Saku i on je osjeiao aelju, da zdrobi pod jednim za-
stakrena vrata i viknuo u
slagarnu nje- mahom sve te debele svemoinike, Sto lazu tako lake duse ko da
u sobicu iivo, svijesno, ne
bojeii se ni_ mole. Ali on je bio slab, on je bio sirota i mora o je - sutiti. Ah,
koji se je u kutu do peii
vorjko kako mu je vrila du5a, kad se je ono pijevcio bahati gospodin
krsteii ga onako i ovako, sve upoprijeko. Njegova dusa bila je
iuteii dostojanstvo svoje
_ debr;ine, ko kipuii sumpor, ko otrovna zmija, ali nije bila slijepa, premda
do svojega stora i izvad,iiz
pregratka arak.
licem, on je upoznao ono, se je ljuto hrvao da se svlada. fer sto bi bilo, da mu se je samo
sto ;.e mogao jedna rijed potkrala na drhtave usne? Eno, on bi mogao smjesta
zvati, on je upoznao svoj
sastavak. Ari - seliti iz poslovnice velikoga dnevnika, u siroki svijet, da onda na
toliko mario za njegovo ganuie
ko_ lijepom miru razmiSlja: zasto je bas Bog lludima dao jezik? A sto
ga sasma nenadano ko
kakav istraZni bi onda njegova zenica, njegova mila i draga zenica, koja je i u
ueiti Radnik .urt,rori odi,
"i ari na obnovu onom dasu, kad ga je gospodin urednik onako lluto psovao, na nj
je imao oca, koli
otac umro, a on spao u ruke mislila, pazeei da joj ne prekipi londii, u kojem se je po savjetu
svoga strica. stare susjede kuhao nekakav korijen, inade blagoslovan li;ek proti
dovjet - pur,o
nl o" uci dok bi doudio kaslju. on je na sve to mislio i premda ga
tega ." o' ii," ,ru*io reii, ie bollelo, sto mora
pa on Sutiti, dopustajuci da mu gaze svijest, ipak je uza sve to uvidao,
obukao_crnu har,u. Tad ga
progna stric i da je najprva svijest nadvladati sebe, da ne trpe drugi. on je to i
urednik i'."rrro. se pogreda.e.
AIi udinio, ali kad se je Zurio kuii zakipjela
1l aosao na tu misao, da napise ovakav ie opet njegova dusa, za-
kipjela je tako, da je on zaboravio na sama sebe i na svole slabe
pisao motreii nevorlu,
suko- prsi, te da je posio na klupu velikoga trga, zure(i u one ptazne
inaeainim pogredima, da
si ih lasno prozore, koji su bullili u noi kao kakva crna avet. I njemu se di-
da je goriojio cenzor dudno
stresao nilo, da se na'te prozore pomaljaju nekakve glave, tresudi debelim
Nos gospodina urednika crvenio
se je podvoljkom. on ih je poznao: sve te glave biyahu glave gospodina
se je crvenio _ tai obilni,
taj namreSkani urednika. on im je duo smijeh, on im je iutio rugu. Glave mu
kodio pod derom, koje je do-
savjesno vrsiro vikivahu: Buntovniie, buntovnide, gladan si, a sanjaris!
od verike ;ilil; govora Buntov-
,,osrobodio,, nide! - tai vrisak trgnu ga i on se prenu. s;edio je
cla ie radniku verikoga svoga u svojoj sobici
dnevnika stiSduii grdevito rukopis. zar sam zbirja buntovnik? -
Nrpokon mu * zapita se
i.-r"nrozio ,,za sva vte_ on nekom grozom i zaviri u naslov svoga
jedamput siriti tarcve dlanka. Ali tal je naslov
,,pokvarene misri.., glasio: Kako da se pomogne radnidkome
staleiu! Razumi;"rn '.rur,
sanjarija cijeri gospodine urednide, prosapta slagar, a
usne mu se lagano trznuse.
15
 on se je nasmijao. Taj smijeh bio ,e smijeh pfijezira, onog prije-
zira, kojim prezire svijesna sirota sljepara gavana.
Tako ga nade zena. vidievsi da je unisla poprimi on opet
onai prisilieni izraz lica, ali badava, badava. ona je vidjela, kako
je on pred njom nesto naglo u dzep sakrio; ona ga doduse
nije
htlela pitati, sto da je ono, ali je mislila i mislila. Laganim korakom
pristupi ona muzu, lagahnim glaskom upita ga: kazi mi, da li trpis?
- Pusti me, nije mi nista, - odgovorio joj on. AIi
o€utivsi i sam
ostrinu svojih rijeii, pristupi k njoj i uvjeravase je lijepim nadi-
nom, da ga ne boli. - Ei, onda ti se je nesto dogodilo, ditam ti iz
ociju. Ti si morao negdje moliti. - Nisam molio! - cekaj, onda
kako drugadije. Evo, ti si nesto htio, ali te odbise. Evo, da pogo-
dih! - veselila se je ona zivo. - Ali demu da se brines za to. Ta
hvala Bogu jos imamo nas dnevni krusac. Ako ti ne pode ondje za
rukom, poci ie ti drugdje. Eto, eto, bas za tu nezgodicu ne iemo
gladovati - -!
Tako ga ie uvjeravala dobra ienica privijaju€i se milo uza ni.
Ali on je stajao dvrsto, zamisljeno. Da, prosaptase mu usne. ovdye
nisam uspio, mogu drugdje. Znam, Sto iu, ali onda _ _? Tad za_
kaslja sirota toli tesko, toli bolno, da ga je zena plasno pogledala.
Al - prosti, Boze, - s niegova lica kao da je u taj tren i5eeznula
svaka neizviesnost, jer, rekbi, da je on u tom kaslju nasao odgovor
za svoj - onda? Ali obazrijevsi se na svoju Zenu i na onu koli-
jevku, probliledi kao zid. Da sakrije bliyediro svoje ogrli zenu
zivo,
zivo, ali ona je plakala i gorke kapi padahu mu po liyevoj strani
prsiju. A tul ie pohranio svoj rukopis. suze bi;ede valja da je po-
svetila jos i suza ljubavi. To bijase suza iene, suza maike!
Minulo od tada nekoliko dana. Siromasni radnik bijase na-
jednom mirniji. mnogo mirniji, nego Ii bi se tomu od bolesnika
na-
dati mogao. Neko zadovoljstvo prelijevalo mu se
ie zutim licem i
ono izgledalo kao blaZeno, kao spokojno. Ali usprkos tomu cutio je
on, kako mu se sve veia praznina siri u prsima, kako ga sve to lju6
kasalj mudi i umara. Pade iesie bi mu navalila krv na usta i on
ie
jur jedan rupdii bacio na ulici samo da si zene ne prestrasi.
Nje-
govi sudruzi u slagaonici zalili su ga od srca, pa su ga bodril i i tje-
Sili, ali iza leda saieli bi dvojbeno ramen i, - no u toj kretnii bilo
je boli, bilo je sazali. Ta oni su ga llubili, a tek
da su znali,
16
Bote, koliko bi ga vise ljubili bili! No on je tajio pred njima svoja
duvstva, on je motrio, mislio i - mislio. I tako su mu prolazili dani
skoro zadovoljno. O bio bi medutim potpuno sretan, tek da ie bio
zdraviji. Ali nagla neka slabina podela ga sada snalaziti i on bi
veikrat u radionici morao malko posjesti, no rekbi da mu to poma-
galo nije. Koljena su mu katkada drhtala kao grandica na vjetru, a
dobri ljudi kalu, da je to pogibeljno, vrlo pogibeljno. No uza sve
to, kao da ie neka nevidiva sila podriavala lomno mu tijelo. Bila
je to nada, ali u Sto? u bol;u plaiu? ai, ai,to ie bilo nedostojno, a
za sad i nemoguce. Ili moZda u skoro zdravlje -? Ali ona drhta-
vica, ono ka5ljucanie toli mudno i toli kobno, ah, to bi mu izbilo bez
dvojbe takvu misao iz pameti. Sto onda? Eto Sto! On je posluSao
Zenu i bio je zadovollan. Cim su dnevi bolje izmicali, tim je on
de$ee pomi5liao na one riieti pro5aptane sred oskudne sobice u
bradnom zagrljaju. Pa sjeiate li se, Sto mu je onda kazala dobra
Zenica?VidiS, - zborila je ona livo, - vidi5 da sam pogodila. Ti
si neSto htio, pa te odbiSe. Ali zato ne treba jadovati. Ako ti nije
ovdje uspjelo, uspjeti ee ti drugdle! Tako ga ie tje5ila vjerna su-
pruga, ali ove rijedi bilahu po ni viSe no utjeha. U njima je bilo
savjeta. I bit te tako, - zakle se on, - da bit ie tako. Odmah
sutra idem, da poku5am. Pa je i oti5ao, Zato li je dakle zavirkivao
sve to Zivljom Zeljom u stranice drugoga dnevnika, zato li se je on
sve ve€ma veselio videii, kako se onai roman u podlistku sve to
vi5e primiie koncu. I sjeiao se je pri tom Zivo onih rijeci sa ured-
nickih ustiju: Strpite se, sinko, va5 dlanak nam se svida i mi €emo
ga tiskati, dim bude mjesta. Drago nam je te se ie i u radniikom
svifetu naSla sila, da tumadi jade braee svoje i da zatraZi ono, Sto
ih Bogom patri. Samo radite, a radit 6ete, ako Zivo otvorite oii. Ne
treba nakita. Gole moraju da su misli va5e, gole ko i one ruke,
koje vapilu: hljeba, gospodo, hlleba! Nevolja naroda zahtiieva, da
se pi5e za narod, a gdle toga nije tu nije ni pisca. MoZe to biti ve-
leum, moZe to biti genij - al sve viSe za drugoga, nego za onoga,
koji ga rodi. A tul je kniiga na stramputici, ona nije dohvatna
puku. |er Sto je pero? Pero je glasnik slobode, pero ie evandelje
buduinosti u ustiju sada5njosti. A zato treba srca, treba irtve.
Prva djela pisala su se za l,ede i glada na koljenima u gnilim tam-
nicama, pisala su se krvlju i znojem. Tim umotvorima ne demo redi
da su vjedni, da su odsiev velikih duhova - to je malo! mi im ka-
2 KraniIevid, Kroz iivot i dicto t7
 zerno: ta su dlela koristila puku, za koji su pisana. Eto takva mora
da je u nas knjiga, jer jos robujemo, jer nismo svoji. Pa kad bi nam
poderali povijest, krvavu povijest, mogli bismo otvoriti takvu
knjigu i u njoj dirati isto. Pisuii jad bio ,o, je i pisac jadnik!
|este li okusila kada slatkoiu prvoga cjelova? feste li eutili
kako drsie ono usreieno srce sred burnih njedara, drsie, Boze, da
iskodi. Tako ;e bilo i siromasnom radniku, kad
;e slusao sijedoga
starca, gdje mu zbori, gdje ga udi, gdje mu kaze pravac, kojim da
krene. Dakle ipak je on nesto vrijedio i on bi dakle mogao pomoii
onima, koji trpe i stradaju. Ah, kolike Ii slasti! Biyase uzrujan -
bijase sretan. I u toj vatri zanosa zadrhtase mu koljena, spopa ga
kasalj. Sirota, gusila ga teska bol, na odi mu iskodise velike suze.
,,sto vam je? - pitao ga onaj sijedi i dobri gospodin, pustivsi za
tas preplaseno papir iz ruke. AIi on se jur umirio i iza malog raz-
govora otputio se u slagarnu onoga drugoga dnevnika, koji se bo-
rio za nadela. A sijedi onaj starac pogledav za njim sapnu: Sirota,
Steta ga iel
Napokon i onaj roman u podlistku priblizio se je koncu.
Ios
dva tri broja i onda €e njegov tlanak svanuti u svijet. Ali zar se
samo to priblizilo koncu, to i nista vise? Ey, tko bi to znaol,Ubo-
gomu slagaru dinilo se je, da u njegovu Zivotu druge promjene
nema, nego da je bl;edi i sve to veima kasljuca. To su opazili svi
njegovi sudrugovi; on im to zamjerao na licu. Ali mislio je on -
joste se drZim, a pomoii ie mi i Bog. U takvoj utjehi prolazili mu
dani, prolazio onaj roman, prola zio i - d -! Pa doSla opet veder
iza teskoga dana. fao, bio je to najtezi dan u bolesti sirote. Tri
puta bacio je krv, dapade morao se je kaniti posla. Njegovo lice
osulo se je bljedilom, njegove odi caklile su se u svijetlu plina ko
staro, obrabljeno olovo. On je morao kuii prije dobe. Dozvolise
m u t u pogodic u i o n s e z a h v a l l j e r j e to bi l a mi l ost i samo mi -
lost. Pod rukom vjernoga druga krenu on polagano kuii. Bila je
veder. Sa plinskih svjetiljaka sipalo se svijetlo po plocnicima i po
ljudima. Slalo svijetlo, sjalo jednakim sjajem i kamenu i srcu. Kroz
vedernji hlad vodio je drug bolesnoga druga do kuie.
fadni slagar
podavao se je postenoj ruci svoga supatnika ko kakvo janjesce -
tek jednoj molbi morao mu je brat da zadovolji. On je zivo Zelio da
ga povede glavnom ulicom. Biiase tu vreve i stiske, ali on nije od-
stupio od svoje zelje. Napokon dodose do onoga prozora. Tuj sta-
18
do5e. Na po utopljeno oko planulo je opet i sirota radnik gledao je
veselim srcem u - ortoj plavetni rubac. Gledao je i tad mu drhta5e
usne. Dobro ie, - Sapnu zadovollarr - joSte ie tui, jos ga nitko
kupio nije. I u tof sanji odvede ga drug kuii. Kobnim Skripom za'
tvori5e se za njim vrata i - uminu sve. Ali taj Skrip odjeknuo je
u predvederju ko udarac bata po davlu, kada se zabile li;es . . .!
Pa Sto da vam dullim -? Eno vam ga. TeSka bol prikovala
ga na krevet i kupala u suzama lice dobre lenice. Bilo je baS po
podne. Kroz malo okance vladilo se je po sobi ono dosadno, sivo
sviietlo, koje sili na drijem i na nujne misli. Sa ulice dopirao ie
nekakav mrmllalu(i Zagor, gube€i se po kraju kao glas zvona, za
kojim joS i prizvuk dujeS. Pladnom slutnjom razvladio se taj pri-
zvuk uz krevet bolesnika, a jo3 pladnije prodirao u srce Zene.
Te5kim uzdahom pridigne se ona i zaviri mu u lice. On je spavao.
Utopljene odi, nad koje se je nabrala velika zemljasta koZa, spa-
doSe duboko pod kosti dela, koje se je osulo obilnim znojem. Tad
uzdahnu jadnica i uzvi pogled prema raspelu. Ali kriZ ie visio
mirno. One krvave ruke bilahu prikovane o drvo, ali na usnama
spasiteljevim drhtao je smijeSak prijegora.
U to doba sastado5e se na ulici pred njegovom kuiom dva
dovjeka. Suteii pristupi jedan drugome. Tad izvadi onaj viSi biieli
arak. I razvi ga po Sirini. Sveta suza zaiskri se na licu jednoga i
drugoga, a pest im se sama zgrd,. Onaj viSi radnik drZao je u ruci
danaSnji primjerak dnevnika, a suzno oko paslo se je po sastavku:
Kako da se pomogne radnidkom staleZu?Ali tai sastavak bilaSe -
zaplijenjen.
Mislite li, da je ta zaplijena bila bez poslledica? Oj ne, a i
kako bi! Gospodin urednik u dogovoru sa gospodinom cenzorom
,,bilahu prisiljeni, ne obziruei se na nikakve odno5aje, otpustiti rad-
nika, koji se usprkos odinskoj opomeni usudio Siriti razvratne mi-
sli. To se javlja znanja i ravnanj4 lsdi -."
Dva dan a iza toga usnuo je radnik snom pravednika. Nle-
gova savjest bija3e dista i upokojena. Tek jedno ga ie peklo - vi
znate Sto - ali on je prostio i gospodinu uredniku i gospodinu
cenzoru. Da ie ostao Ziv, ne bi umro gladan kruha. To mu je obe-
iao onaj sijedi gospodin, koji je rekao: Radite, ali znajte da je pero
evandelje slobode!
19
 zapao bi sluealno i do njega, pa
A kad su one suhe ruke sloZili u lijes, a na taj lijes stavila rnajci, a nai obdareni nemirnjak
igratku i Sapnuo mu: Ej, da i ti imas
blaia zeleni vijenac, tad se otvori5e vrata i ude mladie, pa preda *u' pot uzivao lijepu onu
- - Da, da on ima majku, ona bi
tuZnoj Zeni nekakav ovitak. BoZel U tom ovitku bilaSe drevna *"if.r, pa bi ona i tebi dala!
je sigurno, jer onakva maika, kakva
lelja mrtvaca, ne lakomosti vei ljubavi. Bio je to - prvi honorar. rri",gukojecim darivala. To
-i^"-n1"g""u
bila, lrtvovala bi sve i sva za svojega Milka. Ali Milko
Dakle njegove su se sanje ispunile, ali kako? Na mrtve ruke pade pr vi na niu gr udicu
mu prva privreda rada. Za nju kupi5e Zutih vo5tanica i jo5 jedan ,rr1" ' ti ruo majke, gospodin Zupnik bacio ie
stajao, drZeei se za skut
veliki vijenac. A zar je to sve? Ne, jo3te je doteklo, da su mu prvim ,.^ti. i sakriSe ie, te kad ;e on plaiuei
kuii i dobra baka
honorarom mogli platiti misu zd - pokoj du5e. svoie babe, nijem od suza, odvedose ga onakva
je on za niu svaki
A kamo bi drugamo i potroSio na dostojniji naiin one krvave ,upnu mu: Moli, Milko! Od toga dana molio
je on dobro i predobro, jer ga na to
novdiie? Zar bi ju, da je liv, mogao obdariti onim plavetnim rup- dan, rijed ,,majkol." razumio
naudise - stz?l Poznao ju je, jer ju je izgubio, iutio iu ie' jer mu
cem? E;, ali njega vi5e ne bilaSe, dan prije netko ga je vec
j e nesta.
kupio - - -l
ProSlo ie vee Sest godina od onoga bolnoga, bolnoga dana.
on se je
On je porastao - neSto jate podnosio je sada svoju bol,
prilike,
s njom sprijateljio. Svijeta nije poznavao, nije dakle bilo
groba. On bio u njem
da ga odvrate od tihoga Stovanja materina ie
je prvi put mirnu
uvifek onako dist i svet kako i onda, kad mu
niezin
sanju mladosti pomutio. Suznih oiiju grlio mi on i danas
DAJTE I DAT CE VAM SE
izlizani kriZ, drhtu.ro* rukom ubrao bi i danas po koji cvijetak
no
s niezina humka. A onda bi se vratio dva, tri koraka dalie,
Ni;e mu bilo ni desetak lieta, kad je izgubio majku. Tada ie i leZalo je nablizu u odlelu
ne daleko, jer sve niemu i milo drago
bio slab, tim slabiji, dim je tek poeutio Livot, a ved je morao i one
zd * sirote. I do5ao bi na drugi grob, grob dobre njegove bake'
gorke nevolje njegove punom ia5om ispijati. I tako je mislio SVa-
pa bi Saptao: Moli, babo, za mene. I pozdraviv5i sve te rane svoje
koga dana na one tople zagrliaje materinje ruke, kojih ne bila5e, - Ku€i!
otisao bi kroz redove silnih mramornih spomenika, kamo?
na one blage slrze, koje presahnuSe. Ta rana nije zacijelila, ona
Da, kuci, ali ne tamo, gdje se rodio- jer tu proda5e, r'ec ta
nije ni mogla da zacijeli, jer ga ie svaki tren, svaki korak Zivota
na drugi dio grada u neku trgovinu, gdle mu trgovac od dvije, tri
nemilo upitkivao: a gdje ti je majka? Ustao bi - a pusti krevet
li godine prilidno bogati stric. Po babinoi smrti on ga prisvoji k
hladno se je na nj smijeSio onim smijeSkom nemilosrdnog spomi-
sebi i Skolao ga kao daka marlliva i radina. Pa bilo mu dobro u
njanja, kad mu se prva mladost budila na cjelovu njenih usana,
strica, imao je on tu sve svoje potrebe, i onu malu sobicu, u kojoj
tako toplih, tako slatkih, kako ih tek onaj znade, komu se navijek
ga tjeSila slika one drage i nezaboravne majke, okidena cvijeiem
sklopi5e. I poSao bi u Skolu nujan, osamljen - aid, diiete ie, molda
s njezina groba. Tu bi on sjedio, tu snatrio, tu mislio i razmisljao'
bi i zaboravio, kad ne bi tu i tamo vidao, gdle se iz malenih klu-
Dobro je to sve bilo, tek da je i potrajalo. Ali njegov stric tajio
pica veselo igraju one nemirne odice neduZnosti - vireii u ovo i
je pred nfim vee viSe vremena onu uZasnu tajnu, kamo doviek po-
ono. I koraknuo bi tada kakav malieak na vrata, u ruci mu se
Stenjak lako zapadne, ne ie li, da mu padne mtaz na obraz. Njegov
blileSti novi darak. ,,Tko ti je to dao?" pitala bi okupljena djedica.
stric je propadao ne svojom krivnjom, vef krivniom drugih, koii
,,Ta maika, tko bi mi drugi dao!" njeZio bi se sretnik, a njemu obidavaju tek na oko gubiti, da u istini dobiju. Bila to ie Zttva
bi se tada dinilo, da sva dieca upiru na nj odi i to bi ga bollelo,
nepoStena postupka nekih kosmatih du$a i - niegovo blago rasi-
bollelo - - Pa do5ao bi red nauci. Gospodin utitelj govorio bi o
pavalo se ko pljeva na vietru. Pa dode dan, onai kobni, uZasni
Bogu, o narodu, o ljubavi, govorio bi i o majci, ah slatkoj, slatkoj
2l
20
 dan, kad su l;udi pravde pribiri pedate na vrata njegove trgovine
i Ali kako? Zar da pristupi k njemu, zar da mu ponudi? Kakav
on je bio - izgubljen. po-
bi to bio postupak; kakav nadin? Ipak nuZda mijenja zakon,
Tiha je veder drhtara nad svijetom, a u njegovoj no u trenu, kad htledne koraknuti, pri-
maroj so- misli dobroduSno siroie,
bici duo se plad. oprosti sinko, jecao postenjak,
oprosti! A on kova ga novi prizor na prija5nje mjesto'
je gledao u te zamagljene zjenice, u te drhtave
ruke, on je cutio silni kasalj smota starca i on se uvijao i - previjao, da ga
svu grozotu onih suza. Ej bilo je to i zaista uzasno po
njega, puna je i uistinu trebalo PridrZati.
mara i dara. on je pojmio strvenu dusu svoga othianitelii,
niezin U skoku bio je Milko uz njega i kako ie znao i umio
vapaj bio je grozan - - - 1_
podupirao je i pomagao bolesniku. Zahvalni pogled sinu iz star-
Niegov stric nije ga mogao viSe Skolati! _ _ ievih zjenica,a kad ga mladii pridignu, da ga povede kuii, stisnu
Blago jutro svanulo svijetu. svjeZi vjetrii popuhivao mu starac Zivo ruku, a to ie moZda znadilo mnogo i premnogo . . .
s pla-
nine, kao da te grli, kao da te ljubi. vedrina pukla
u sir, i u duz Pa Sto da vam dullim? Ima iudaka na svijetu, koji, kad te
neba, a rijetka maglica titrala nad gorom i dolom.
Bilo je u njoj na njih u zgodnom trenu sludaj navede, postaju najbolji dobro-
nesta zagonetna i ti bi zprio kroz nju nikad se ne
nasitivsi. vrsci tvori. Ima ih, a hvala slutaju, koji je sirotu Milka u trenu njegove
tornjeva crtali se u njoj jasno, gubeci se na rubovima
u nesto, najgore bilede spasao. On nije trebao vi5e stradati. Bogatstvo,
Sto nema odrezane mede ni granice, sto prelazi u
nesto mlileeno, koje je dosada mrtvo leZalo u rukama starca samoZivca, to bo-
plinovito.
gatstvo imalo je postati blagoslovom. Dobro sirode imalo ie udah-
u tal das koracao je Mirko gradskom sumicom. Tuga,
sto nuti toj gomili zlata duh poZrtvovne koristi i tako ie on blago
mu okupila dusu, virila je iz mutna mu oka.
sto ,e o' Loguo postalo i doista - blagom.
danas? Stric mu prop'o - s njim je sve svrseno,
tek kupdii no- Danas se diZe na groblju spomenik - zat iedan? Ne, na tri
vaca, Sto mu ga turio u dzep, sjeiao ga na ljepse
dane. ostavljen groba pada suza zahvalnosti, na grob majke, babe i dobrotvora.
u najljepSoj dobi padnu na klupicu i zamisli se.
A stric? Ele i on dolazi de5ie, da pohodi vjedni stanak bogatoga
Kuda je bludila njegova misao? od rana dletinlstva starca, koji mu je zaduv5i njegovu bijedu iz ustiju mladoga si spa-
prele-
tjela je ona sve, sve do najnovijega plada njegova. A dobra
ona sitelja, pruZio ruku i digao ga opet iz praha,
majka vila se kro", sve te uspomene, slidna andelu
duvaru, koji te Sreia se je krilila nad Milkovim domom, sreia dista, nepo-
nikad ne zapusta. Na njezin grob padahu njegovi
uzdisaji, s njena muiena, jer zaslulena.
groba polijetahu opet natrag, a njihov pordiu.,o
bilase: sinko ne DA ,,,dajte i dat ie vam se!"
oeajaj i sjeti se, da ima joSte i bjednijih.
Zar biednijih? I zaista - delo njemu sjedio na klupici
starac
drhtav, kasljucav. Milko upilji svoj suzni pogled
u ,rleiorro suho
Iice, u njegove sijede kose i gleda5e ga.
Bez sumnje taj je tovjek morao biti vrlo biledan. ZENA
odijero mu
ne bijase bas toliko trosno - ali zar nije i njegov
stric jos moZda
i ljepse odjeven, pa ipak - ? Ne, on se nije vara Bilo je to u davno, davno vrijeme, kad su daleko tamo
o, taj boini pogled,
taj suhi uzdah, te kasljucave prsi, a nada sve negdje u pustinji stanovale dvije sestre.
ona sijeda pore-
meiena kosa, pod kojom bi kadikad bljesnula dudnim Tiho i pusto bilo je sve oko njih, a taj gluhi, tihi mir kao da
iarom do
gotovo ugasla oka - bez sumnje ta klonulost je podivao i na ny'ihovim usnama. One se mude gledahu, a sve,
1". i ti pogledi
kao da su molili Milka: pomozi, pomozil Sto je taj dugi pogled mogao zna(iti, bilo je kano da pita: kada?

22 23
 Tad se najednom ozva ti5inom prekinuti jecaj. einilo se, kao
da negdje daleko dovjedanstvo plade.
I tada opet nasta mir, ali grozniji, no Sto je vrisak pakla.
Takvim mirom miruje - zgaZeno srce.
Te5ka suza izvi se iz odiju sestara.
Idem, Sapnu prva i ode tamo, odakle se ozvao jecaj . , .
Tiho predvederje spustalo se nad kraj. Zadnii zraci sunca
drhtnuse joj na ielu, a ona se stvori pred tovjekom, koji je svoje
lice hranio nad parom krvi. Okolo njega lezala su trupla, mirna
ko da spavaju.
- Tko si ti? - prodre se na nju okrvavljeni stvor.
|a sam Llubav, a ti?
fa sam silnik! Sto mi nosi5?
Oprost grijeha tvojih.
Sto, oprost? Oprost robova - milost?! Nosi se, ne trebam
ga. Ia ga prezirem.
I baci za njom nol, ali pogodi u grb vlastite mo(i svoie.
Bolnim korakom srnula ye Ljubav dalje; umorna sjede pod
pe6inu i zaplaka.
I gledala ju ie ta tvrda stijena, pod koiom ie tralila pokofa,
gledala ju ie i htlela saznati, kakvi li je jadi muie.
- Sto pladeS?pitao je kamen.
- Plaeem zbog liudi.
- Zbog lludi, a zalto?
fer nadoh medu njima takovih, koii ne znaiu, Sto ie to duZnost.
Oni ne znaju ljubavi, smiju se Zrtvama, kojih i ne razumiju. Llude
oplakujem, kamene moj!
I teSka suza pade iz oka Ljubavi na tvrdu peiinu, da se ie
stresla kao na potresu sudnjega dana.
I ganu se kamen, pa zapita:
Mogu Ii ja koristiti?
- MoZeS. Proteci vodom! Napajaj one, koji Zedaiu.
Da napaiam...
-Da, ali pamti, da ie te tada vlastiti izvor iziedatl
Nek izjeda, samo da koristim! odgovori kamen.
--
Koliko li je suza proteklo one noei, kad su se obje sestre
opet naSle u zagrlia;u.
24
Sto si udinila u svijetu? pitala Poezija sestru si Ljubav.
NiSta, niSta, jecala iadnica, kamen sam ganula, a tovjeka
ni i esam!
odose napokon obje, ali zajedno. Prva zora budila se nad
sviietom, a one dodo5e u divan perivoj. Tuj pod lovorom spavao
andeo, premilo stvorenje, snom neduZnosti.
- Tko je to? upita Llubav.
- To je du5a dovjedanstva, to je zalog njegove buduinosti,
to ie Zenal Sada ie djevojkom, da zanosi; bit ee dragom, da
oplemenjuje; suprugom, da tjeSi; majkom, da uzgaja; staricom, da
savjetuje. ZeliS li koristiti iovjedanstvu, oplemeni mu lenut
-prva
Klikom radosti pade Llubav na grudi djevojdine, a
zraka sunca zasia pobjedno nad zemliom.
TKO CE OSLOBODITI NAROD. . ,?
,,- p Tko ie osloboditi rnoj narod, gdle ;e golub, koji ie mu
doniieti grandicu mira, gdle ;e spasitelj njegov?"
Tako se pitah ditajuii krvave dane povijesti tvoie, domovino
tuZna.
,,je li se on vee rodio ili mu se porod istom pripravlja? Kakvo
je ime tomu mesiji?"
Pitah se - ali sve ie Sutilo, ni jeke ne bija3e, da bi se oda-
zvala pitanju plada moga.
Krv vruta kao crvenilo usiiana gvoZda pogna mi se li-
lama
Poletih u prirodu
Divno li je bilo to jutro! Nebesa smijala se na mene, toliko
povjerljivo, kao Sto ie povjerljiv smije5ak llubeee djeve, kad hoie
da ovije ruke o vrat zlata svoga. U tom posmijehu zrcali se lju-
bav, vjera i nada, a ima li tesa, Sto bi bilo jo5 veie, boZanstvenije?
Uzvinuh pogled u tu modrinu nebesku. Oeutio sam, gdje mi se
blaii du5a. Lilepa me priroda nekuda tje5ila. I Saptah:
25
 Kazite mi vi, ej, plava nebesa, zelju srca mpgal rko ie oslo-
boditi ovaj narod, gdle ie golub, koji ie mu donijeti grandicu mira!
Ali vedra puiina sterase se mirno nad mojim okom. Ipak se
je meni dinilo kao da me mami, nek ulivam pod njenim krilom. A
i demu da se vraiam u samotni zatvor sobice svoje, kad je jutro
toli krasno, toli umilyato?!
Koracah, tako sve dalje i dalje iz grada. Desno i lijevo od
mene vrvio je svijet, Saleii se i smijuii, ali u mojoj dusi vrzlo se
uvijek ono pitanje. Tko ie osloboditi ovaj narod - -? fa nijesam
umio, kako da odgovorim.
Tad zapeh okom o ugledno drustvo. Bi;ahu to sve sama go-
spoda, na njihovoj vanjstini vidjalo se neko dostojanstvo, ukode-
nost, sto Ii? Razgovarahu hladno, oiito paze(i, da se ne prenagle,
jer naglost ne spada u finocu.
Gledah ih: ,,Tko ie osloboditi ovaj narod?" - zujalo mi u
u5ima, ali mjesto odgovora zatuh:
Presvijetli, vi tete u mir?
svakako do godine, velemozni gospodine. A onda vasa
se 2elja ne ie preduti. Ta ja iu vas zagovarati.
Dubokim poklonom zahvali se velemoZni gospodin svomu
presvijetlomu prijatelju, komu su oti plamtile na onu: ,,Ta ja iu
vas zagovarati", takvim plamenom, kakvim mogu planuti samo u
ljudima, koji su moguii, pa znaju da je njihova preporuka gotova
odluka.
I odo5e.
,,. . . Tko ie osloboditi ovaj narod - * -?" zujilo mi u
u5ima, ali mi oni ljudi ne dadoSe odgovora.
Zamislih se i koracah dalje. svjeZi vjetrii podrhtavao gra-
njem i punio jutarnji zrak nekim okrijepljivim mirisom. Katkad bi
lagahno drhtnula svrZ, zaliuliav se zivahnim priletanjem veselih
ptiiica.
,,. ., Tko ie osloboditi ovaj narod, gd;e ;e golub, koji ie mu
donijeti grandicu mira - -?" - pitah se bolno.
Sve je Sutilo, a one ptidice digoSe se i zaploviSe dalje. . .
Tad me opet prenu iz mojih sanjarija drugo dru3tvo. Ne
bija5e ukoteno kao ono prvo. I govor mu bija5e Zivahniji.
- I-Ivjeravam vas, Zestio se jedan, uvjeravam vas, da ovako
ne moZe dalje trajati. Treba sve oboriti, smlaviti bez obzira!
26
- Ali oprostite, niJesmo barbari. Valla ipak Stovati ustav.
Ta zakon je!
- Vjerujem, ali ipak priznajte, iim iete, kad vam, dim se
maknete i . . .
I doista, ja ih slu5ah, a meni se je dinilo, da vidim krv, a ta je
krv vapila: Cemu me proliste, eemu nas odvukoste obmamom na
onaj pokolj. Mi mogosmo jo5te, joSte dekati. Rekoste, da radite za
narod -, pa kamo nas dovedoste?!
I skoro da povjerovah u rijedi onoga umjerenoga gospodina.
fe li narod kao onaj radikalni ruSilac ili ko onaj pitomiji stvor.
Tako se pitah i priznajem nijesam umio da si odgovorim, ali sam
iutio, gdje me popla5iSe grozne rijedi: Sve oboriti, smlaviti bez
obzira.
Lagahnim korakom prijedoh Sumicu i padoh na ubavu ta-
van. Tamo uz ogradu oslonio se netko nb motiku; bila je doba, kad
se okapa na polju.
Male one ptidice padoSe na plot i Zivkahu toli veselo toli obi-
j esno.
Koraknuh ogradi i zagledah se u dovjeka. Bio to muZ dile
snage, zdravlle mu se odraZavalo s lica.
Pomoz Bog! - pozdravih ga.
Na uvijek pomogao! - odvrati mi i pljucne preko motike.
,,Tko ie osloboditi ovaj narod?" - zujilo mi u uSima.
Htledoh duti, kako misli taj seljak, htledoh mu proniknuti u
onu tajnu, svima zatvorenu du5u, pa nakrenuh pitanje:
- Brate, zar je sve ovo tvoje?
Do jaruge, tamo kod onoga panja.
ZaokruZih okom. - Liiepa svojina, rekoh, davno li je tvoja?
Ej, namro mi ju djed. Pazim ju ja dobro.
U tal par sjetih se povjesnice.
Cilelu nam zemlju namrije5e djedovi, a mi, kako ju pazimo?
I kao da mi je netko priSapnuo rijedi zapitah ga:
Brate, lijepo li te obdario Bog, ali se ipak zgada koje5ta.
A da tkogod zaore u tvoje, Sto bi?
- eudno li pitate, promrmlja nekud zlovoljno i pogleda
me bijelo:
- Hm, Sto bi - i upre o rt motike.
27
 d E, zbiva se svasta, ali lakse je to u nas, koji umijemo di-
tati. Vas jadnike varaju.
- A, a, Sto bi varali, osovi se tovjek ,
ia znam svoje. prvo
bih Sutio . . . ta nije mi moZda od zla srca skrivio.
O nda ?
d Onda bih opomenuo.
- A onda?
- E , e, o n d a ? A d e m u m i Sa k a ? !T a ne rodi me
maj ka, da
budem ikomu na ruglo. oborio bih se, pa bilo, sto bilo.
,,oborio bih se!" - 16 me je rijec sietila na onog zivahnoga
govornika. Kako se je njegova rijed divno slagala s ovim seljakom.
Moje je srce drhtalo od radosti. Dobri moj seljade, ti se ni-
jesi razumio niti u knjigu, niti u pismo, a ipak mi nehote odgovorio
na ono pitanje: ,,Tko ie osloboditi ovaj narod?" I kako je utjesliiv
taj odgovor, priprosta siroto moia!
AH, PIESNIK. . .!
I.
Gospodine?
Gospodice!
Molim vas, ditajte Stogod.
Drage volje, gospodice, a sto zelite? Evo imamo tui na
stolu zanimljivu, vrlo zanimljivu lektiru, mislim onu zad,nju
tiskovnu parnicu. Ako dozvolite - -'l
Ne, pustite to. odvei ie udeno. citalte sto drugo. samo
Sto?Cekte...
I pogled ioj se skliznu preko stola, napunjena lijepo u\,.e_
zanim knjigama. Digoh se i stadoh uza nju, da izbirem. Boze, dega
li sve ne ble ondje,
Ali radije da vas, gospodo moja, prije nesto pitam.
sigurno je vee mnogomu od vas polaskara sreia, te se
ie de-
sio za lilepa predvederja u tihoj, mirnoj sobieici kakve gospodice.
sletite se na one zidove toli vol;ke, tori prijatne, gdje su vas uza-
28
reni zadnjim zrakama zapadajueeg sunca nekud hrabrili, kao da
vam Sapeu: A;, ai, mladi prijatelju, nude govori, mi ni3ta ne du-
jemo. I ona kitica cvijeia, Sto se ie za takve zabavice pred naslo-
njaiem ugodno Sirila, zar ne da vam je upojnim svojim mirisom
zborila: Vidi5 me, danas cvijetam, a sutra? - UZii, prijateliu!
A Sto da vam reknem tek o pogledu mile naSe djevojke? BoZe
moj, koliko Ii mi se razlicitih pogleda tuj nadaje! Eto vidim vi n. pr.
sj edi te podalle od, , nje" ( m oZet e i bliZe, t o ne sm et a) . Sam i st e,
ona vas gleda. Vi ste blaZeni, vi mislite: neduZan je to andeo,
sama naivnost, ah, sama naivnost! To medutim mislite vi, a ona?
Gledajuii vas misli to lijepo curde: Uf, kakvi su danas mu5karci!
S;edi ovdje kano lipov bog, zuri u mene kano netko u ne5to i skoro
bi mu sama morala ponuditi: dodite, ogrlite rne - -!
Druga vam se opet u sebi divi: Ioj, koli bi mlada muZa imala!
a treia mal' da ne bi vrisnula: ,,Ah, ta recite svoje, sad ne ie mama
doii!"
Medutim ja ne kaZem, da se nije medu vama naSao mnogi
i mnogi osvajai, kofi je upotrebio za onda svoj ,,sretni", a kasnije
moZda ,,nesretni" trenutak; ne kaZem ni to, da se niie mnogi od
\ras namjerio na pravo andelde, ali oprostite, kad se sjetim onoga
domjenka za one tihe, lijepe vederi, ne mogu, a da se ne sjetim i
cne: ,,Zeno, tvoje je ime - slabost!"
Motrila me je baS u lice. Bogme u takvoj prigodi nije se ba5 ni
meni dalo brljati po stolu. Vidio sam na njenu licu skupinu koje'
desa. Na prvi mah virio na mene iz gomile knjiga lijepo uvezani
pokojni Heine, ali iemu da ga se latim? Smisliv sve u jedno, stavim
se u ,,romantijski poloZaj", pridrZavajuii si malu realnu slobodicu,
Skiliiti ioj u cipelicu. Ah, koli je draZesna bila ta noZica! Prije
kakvi elegantni palac, nego li - noZica! Ali ljudskom srcu uvijek
neSto treba, primislih si ja uz tu noZicu jo5 kojeeesa, za5to se do-
du5e ne dolazi u ruke drZavnom odvjetniku, ali se moZe dodi n. pr.
u pakao. A i onako mi vef za te meditacije vrag pomeo glavu, bilo
mi vruCe, oiito vei osjeiah neki pretpakao. ZaZeglo me u srcu i
htledoh da pritisnem desnicom.
Osjetih pod prstima neSto debelo. Izvadih.
Bravo, gospodice! Tuj su pjesme, najnovije tuine pjesme.
Plad nad grobom mrtvog ideala. Izvoljevate?
n
 Ah, pjesme, pa jo5 tuZne pjesmet Brbl;aSe djevce promatra-
juei knjigu. Gledajte samo koli elegantan vez, pa kakav joste tisak!
Moram kupiti tu knjiZicu!
Osobito bi mi laskalo, kad bih se mogao ponadati, da
vamju--
Ah, vi ste mi ju prepustili, ali se ne usudujete. Laskavde!
Primarn, a vi?
Lako za me, gospodice. Pjesnik je moj prijatelj, on ima
joS mnogo takvih knjiZica, pa ie mu laskati, kad mu kaZem, da sam
tom knjiZicom poiastio vas - -
Djevojka me pogleda i spustiv glavicu dupka5e cvijetak, Sto
joj ie pao iz kose. NeSto sjene, Sto se uvukla od zastora, skrivalo
ju u neku zamamnu polutamu, samo bijeli lakat odrazivao joj se
snijeZnim sjajem. VraSka mala, koli je bila draZesna! Izgledala je
u tom trenu kao kip nikao negdje u ovom toplom, mirisnom zraku.
Ali na jednoi taj kip olive.
Molim vas, iitajte!
Proditah ioj dvije tri pjesmice, koje su mi se dinile najboljim.
Dalle nijesam mogao, ne od ganuia, nego jer se je u sobi vec slabo
vidjelo. U nekoj pjesmici grozio se je pjesnik, da ie se ubiti, ali da
ipak ima trenutaka, kad misli, da ne bi bilo pravo ni junadki po-
svema klonuti. Ta se je pjesmica ocoblto svidila mojoj lijepoj su,
sjedi. Tako se razvi ovaj razgovor:
Ona: Sirota pjesnik!
la: E,Sta €emo!
Ona: Vi ga poznate?
|a: Vei od Skolskih klupa.
Ona: A njegovu dragu?
fa: Koju? - i zagrizoh se u usne.
Ona: Ta pokojnu.
fa: Ne, gospodice.
Ah, uzdahne na to moj lijepi vis-6-vis. Bila5e ganuta.
Sto vam je, gospodice.
NiSta. Zavidim joj. Pociva u sjeni lovora i slave. Tisuie
njih doii ee joj na grob, tisuee njih pustit ie suzu na njezin spo-
menik. Da, zavidim joj!
Ali, gospodice?
30
Dozvolite, mi obiine lene imamo takoder ukusa. |a bih
najsretnija, kad bih mogla pjesniku kazati: Moj si, llubim le.
bila
Znala bih, da ie moj Livot biti kao lijepa sanja, moja smrt, izdisaj
u ruci llubeeega muZa, puna slave i glasa. Pomislite, njemu je otvo-
ren svijet, tolika ga srca llube, s njim plaeu, s njim se smiju. A sve
to darivao bi on meni, jedinoj meni. Moj grob bio bi milim oltarom
za tisuee zallubllenih, jedino za to, jer me ;e llubio pjesnik, ah,
pjesnik!
Pustih ju, da se izdeklamuje, a k tome mi se i svidala ta
sanjarka mala u svome patosu. Gle ti te draZesne vragoljanke,
kuda li se zanese! Cutio sam onaj izrazit niezin pogled na svojem
licu. Pa moZda je napokon cijela ta igra bila tek teatralni atentat
na mene takoder stihotvorca. Takve misli mozgah u pameti drle(j
joj toplu rudicu. Opazih, da joi je koZa vrlo fina i da joj se ie nile
malog prstiia izmetnuo priStii. Zar ne, da dosta opazih? A bilo je
i kada, gospodo moja!
II.
Sutradan bijah nekud slabi;i. Ostadoh tako kod kuie. Tek u
predveeerje izidoh. Setajuii ulicom zapazih veselo druStvance.
Oho, pomislih, poznam vas ptidice moje. U eetici se isticao suh
dovjek, prilidno ugodna lica, koje je interesantno zasjenjivao Sirok
crni SeSir. A uza nj okupilo se jato pravih pravcatih nepernatih
vrabaca, Zagore1i ulicom te igrajuii se finim batinama. Obilni dim
cigara i cigareta stvarao je za teticom mala oblaina nebesa.
- Poznarn vas, Sapnuh i htjedoh da uskodim na drugi tro-
toir. Ali vraSki lludi, odito Sire voljice, zakr(.iSemi put. Moj si! -
doviknu mi onaj suhi, blijedi dovjek, - ja gospodarim. U red, pa
naprijed!
Bravo, pjesnide, povide dru5tvo, ajd! NaS prijatelj slavi ve-
ier. Danas je dobio dvije sto forinti, razumije5, dvije sto forinti
za svoje tuZne pjesme. Treba da ga rezbere honorar. Ti ie5 s
nama. N apri jed!
Sila kola lomi, a kamo I' ne bi mene, kofi sam vei od naravi
voljan kojedemu, za Sto se u pakao ide. I tako se nadoh u velikoj
zadimljenoj sobi, u budnom dru3tvu, sred tude govora i pjesama.
do u kasnu noe, - - PreSutit Cu mnogu i mnogu. Glavno mi je,
31
da napomenem neke momente, koje mi moj sinocnji doZivljaj u one
gospodice Livo dozvao u pamet. Eto, tul je sjedio pjesnik, koji ie
tolike zanio. Promatrah gu. Bio je od naravi nekud sjetna lica, a
u onom dasu, kad mu se je ve€ i jezik poteo plesti, bilo je u tim
crtama ne5to Zivinjsko. Tup, zamagljen pogled sinuo bi katkad
ispod zaklapajuiih se vjeda, skoro blatan znoj plazio mu niz delo.
Gledah gd - bilo mi ga je iao.
Pi;, pij, izmuca mi preko stola i sustane kao da razmi5lja. Ti
si - ti si - si - si - - i klonu glavom, te tako ja ne zaduh, Sto
sam one veeeri bio.
A dru3tvo je rogoborilo i bucilo. Ondje u drugom kutu sobe
desili se nekoji liudi takoder veselili. Privukav uz burni pozdrav
svoj stol do na5ega, podigoSe viku sudnjega dana. S njima se pri-
klopio i nekakav golu5avac, odito nevjela u ovako burnim scenama.
Pio je silomice, s nevolje otezala mu se vinska kup grlom. Na
glatkom, skoro Zenskom licu opaZao si neko naprezanje, da se u
dru5tvu ne osramoti. Do njega je sjedio neki postariji mladii -
pjesnikov prijatelj. Neko se ponosi ovim, neko onim, a ovaj na5
znanac pjesnikovim prijateljstvom. O, on toga nije ni onda zabo-
ravio, kad ;e bio ,,drven".
NaS se je dobri prijatelj, pjesnikov mentor, nalazio u poslu
da zaklopi trepavice, kad ga onaj goluSavac upita:
Gospodine?
A-a?
]eli ono - -?
|est, moi prijatelj pjesnik! Talent, genij, nu velim vam
pametna je to glavica. Poznam ga od d;etinlstva. Oduvijek je bio
dudan, neobidan. |unaika du5a najvolio se tuii, iza1i u kvar - *
4 KVa-a-t?
- Da, kvar. Nabacivat se za putani i drugim pernatim bla-
gom. O, od rana se mi znamo. On je znate moj gordi prijatelj.
Sad umuknu pripovijedalac i objesi tuZno glavu. MoZda bi
bio i zaspao, da se ne zadu svirka uz zvondiee bubnja.
U sobu navali malo druStvance i potne se okretati. Gledan
draiesno cigande, gdje pok azuje bilele svoje zubiie i zaboravih na
pjesnika.
32
Aj, ^i, ugodno li ga se opet sjetih. Kao da ga ie davo raztri-
ieznio. BilaSe sav zaZaren, a krasno cigande u njegovu narutaju
povikivalo: Poljubi-dek, al sad platiS banovicu!
Sjetih se svoje sinoinje gospodice i poZalih, Sto je nema
tui-id
Pred malo vremena vratih se sa sela. Odmarah se ondje u
roda od male boljetice. SvjeZi onaj gorski zrak oZivio mi krv, po-
vratio zdravlje. Veselo sam hrlio u te mile planine, kao da sam
slutio, da €u neSto doZivjeti, kao da iu, rekbi, zakl;uditi ne3to pre-
kinuto.
Nadoh ondje svoju znanku. Udala se za tamo5njeg utitelja,
koii iu joi za svojih nauka zavolio. U njezinu oku iskrio se joS uvi-
j ek onaj stari, neugasiviLar , ieda za livot om , za uZit kom . . .
Neke lijepe jesenske vederi vraiasmo se sa Setnje. Mlada
gospoda i ja idasmo naprijed i zabavljasmo se uspomenama. I tako
dode red i na ono predvederje i na one pjesme.
- Marijo, imate li ih loSte?
Ima m .
- A va5a Zelja, da se udate za pjesnika?
- Osta ne ispunjena.
- Zalite li?
Mlada gospoda stisnu ple€ima. Poznao sam ja tu svoju
lavicu, ona ostade ista. Ble to stvor lelian promjene , leljan gledati
mnoge pred sobom u prahu. Vraga bi tebi pjesnik, pomislih gri-
skajuci Siljak cigare, ti si uvijek ona ista vjetrogonjka kao i prije.
Ti treba5 romantiEnih scena, gdje bi ti bila oboZavana kraljica,
podatna napokon svakom crvu. Eto, to ti trebaS, ptidice.
Dodosmo do groblja. Tuj se zagledasmo u sivu prikazu, gdje tetura
uz lriZeve. Pognuta Sija i sijeda glava udarahu starca.
Tko je to? - upitamo malne u isti mah uditella, ko;i se je
poZurio, da nas stigne. Sirota, gospodine! Bog mu pozva lenu
k sebi, a on osta sam bez Stapa starosti svoje. Tako vam pohada
eto vei dvije godine groblle. Place i moli.
Gledah s poditanjem tu sijedu glavu, a negdje u dal;ini po-
iavi5e mi se snene, zamagljene odi. 81, to bje pjesnik!
3 Xreniirvi6, Kroz iivot i dlelo
33
 Njegove pjesme ditaju se u mnogoj kufi, mnogi i zaplacu nad
glatkim versom. To je llubav, to je vjera! - Sapnut ie mnoga kra-
sotica.
A iu pridah Mariji doZivljaje u onoj gostioni, pridah ioi o
cigandetu i cjelovu za novac pri proslavi pjesama u slavu mrtvog
ideala.
Za onoga pjesnika duje se i pita, a za onoga starca? Pa ipak,
u iijoj je suzi viSe poezije?
Ne marim kako me je ona shvatila. |a proditah stihove tuge
i jada sa nabora staradkog dela, a ne iz knji1ice, koja se je rodila
u elegantnom vezu i na koju te mami njezin fini tisak!
\/ANITAS VANITATUM
FANTAZUA
U kutu sobe stoji krasna knjiZnica. Po elegantnoj polici
redaju se u blle5tavom divot-povezu prva dlela starih i modernih
pisaca od Homera i Sofokla do Tennysona i lbsena, od Aristo-
tela i Platona do Darwina i Spencera. Rusi, Nijemci, Francuzi,
Englezi, sva plemena svijeta pisala su na te stranice. Potpuna
izdanja, divan izbor: sav mozak i cilelo srce dovjedanstva di5e kroz
one pregratke. Krasne li knjiZnice, slatka li rczgovora!
Pod paladom bogatoga gavana stoji duboko pod kamenom
temeljnikom jedan stari neznani grob. Onda (a to je bilo davno,
davno prije dana5njega koljena lludi) Sirilo se onuda groblle, kud
se danas velidajne zgrade ponosno u vazduh penju. Siromah umnik
razbijao si onda glavu o svrsi svega, Sto postoii. Htiede prodrijeti
u srdiku dovjeka, svemira, biea, htlede da smjelom rukom podere
zastor ispred tajne vaselenske. Ali priroda stajala kao ledena
sfinga od kamena, na njezinim je usnama podivala Sutnja stroga
ko smrt; njezino je oko piljilo u nj nijemo, ravnoduSno. A 5to ie
meni do tvoje Zelje, tvoje strasti! Sto ee5 da iscijedi5 iz moga biea?
Sto me promatra5, Sto razdireS prstom koZu, ti ludo samrtna?
A umnik je promatrao, proudavao i - umro. Pokopa5e ga u
ono groblje, gdie se danas palade diZu. PokopaSe ga tiho, bez
34
gospodskoga sjaja, jer on niie iza sebe ostavio ama nikakova glasa.
Nile napisao ni jedne pjesme, ni jedne pripovijetke, ni jedne udene
rasprave. BaS niSta, ba5 niSta, kao da je to tako teSko!
ProdoSe vijekovi. Njegov duh tamo na obalama rijeke za-
boravi zalelio se opet sunca i ljudi. ,,Oh, vapijaSe njegova sjena
* da mi je sada vidleti napredak iovjedanstva! U Sto li vjeruju,
dega li se dovinuSe! Nado5e li istinu, koju sam toliko traZio, po-
godi5e li svrhu dovjeka i svemira?" - - Prodo5e vijekovi i vije-
kovi. NaS naraStaj leZao je vei davno u truleZu po grobljima. Novo
vrijeme, daleka buduinost, o kojoj se nama ni u tlapnji slika ne
privida, prolazilo je mijenom vremena. Drugo, daleko doba. . .
Po milosti ,,Velikoga biia" krenu se Zel;ni duh onoga umnika
s obala rijeke zaboravi medu nove llude.
On doleprSa do svojega groba i zadudi se, kad opa z1 d:u-
gaiku ulicu, goleme palade, kad vidje l;ude, gdje se voze na kolima
bez konja i volova kao u njegovo davno doba. Pricini mu se: sve
ie olivjelo; kamen i drvo midu se po dovjedjoj zapovijesti.
Pi;an od tileh dojmova zade u svoj grob. NiSta, ni jedne ko-
Stice nije naSao. On gleda5e samoga sebe kao ne5to, Sto samoga
sebe ne mole naii. DiZe se i ode u sobicu nekoga siromaha umnika.
- Zdravo, prijatelju! - pozdravi ga jadnik. Duh osjeti,
da mu je Veliko biee dalo podobu umnikova prijatella, da lakSe
prode.
- fadna li i siroma5na stana! - mi5lja5e ,,duh" sjedajuii u
rasklimanu stolicu. I ju sam ovako kuburio i ja sam si ovako raz-
bi;ao glavu. A demu? Nego, ako ovaj mladii istinu trali, ako mu
misli lutaiu beskrajnim poljem l;udskoga umovanja, onda nema
kada, da opaia pukotine na svom krovu. - -
- Ia sam cijele noii mislio o na5em razgovoru, * zapoee
siromaSni mladid - pa opet ne umijem Sta da ti kaZem. Sve se
svada samo u jedan uzdah: ,,Ah, kad bi samo viSe kruha bilo!"
Ta ima kruha - dodeka duh, ba5 kao da nastavlla juee-
raSnji razgovor.
Ima da; zar baS uvijek ondje, gdje ga treba?!
- A da to bude?
- Treba manje sebidja, a viSe dovjetnosti. Rje5enje ovoga
raduna zove se ljubav. |a vjerujem, da je ditava svrha napretka
samo u to legla, da ukine glupu razliku, osnovanu na primitivnim
35
 tradicijama liudske proilosti i da zblili iovjeka dovjeku. Sreia ljudi
cilj je kulture, bratstvo ljudi - osnov je toj sreii!
Lijep si prorok svakako. I ti vjerujes u to savrsenstvo,
u te l;ude, koji €e otkidati sebi od zubi, da dadu drugima?
- Vjerujem. A umrem li, kao sto je red, valjda ie mi kosti
u grobu osjeiati sreiu Zivijeh.
Putnik s rijeke ziiboravi tuZno ga pogleda. -
Svetog li ludila! - misljase on. - o tom ies znati u grobu,
kao i prije groba. Nista, praznina, ista zagonetka kao i prije viie-
kova mudi tebe, prijatelju, kao sto je mudila onda i mene.
I ode.
Rpa radnika bunila se ulicama.
Kako Vam je? upita duh.
- Zlo, gospodaru! Otimlyu kruh s usana. Krvnici, u njih
srca nema. Dolie s njima!
Rulja se odvalja dalje, a putnik s rijeke zaboravi vinu se
poput'mjehuri€a od sapunjade u svoje pokojiSte.
Vilekovi prohuja5e, - mi5ljaSe on, - d joS uvijek ista
borba, ista teinja. |os se nijesu dovinuli istine, jer da su je nasli,
bilo bi u svijetu raja. Ali da podekamo.
___
- Minuse stotine i hiljade godina. svemir se ie kretao
po svojim zakonima kao stroj bez svijesti. Ljudi depali zemlju;
kolijevka se liulyala, a motika zvedala kao i prije.
- Ah uzdisase ona sjena na obalama rijeke ziiboravi,
- a,h, da mi je sada pogledati svijet! eega li se dovinu napredak
dovjetanstva? Nadose li istinu, ziiboravi, ah, da mi ie sada
pogledati svijet! iega li se dovinu napredak dovjedanstva?Nadose
Ii istinu, ima Ii u svijetu raja?
smilova se ,,veliko biie" i duh se krenu na zemrju kao pred
hiljadama godina.
Kakav li nade svijet! LudujeS! - rekli bi nam, kad bismo ga
opisivali. eovjek nije znao zapreke ni pod sobom, ni nad sobom;
on je bio gospodar, koji je sve mogao.
Duh prode ulicom. vreva, buka, da ti usi zaglusi. Na jednona
mjestu opazi veliku gomilu lludi. on se priblizi i slusase:
svi su vijekovi sabrali gradu, mi smo umijesili buduc-
nost! - razglaba5e neki javni profesor.
36
- A ja vas pitam, Sto ste umijesili? - upita netko,
-BUdU€noSt.---
- A u temu je ta bududnost? Istina: na5 je vazduh, zemlla i
podzemlle, talas nam je Sala, brda za nas nema. Svijetlo i toplinu
stvaraiu nam strojevi. Ali Sto je to? Dosadno ie u svijetu! Cemu
Z,Ivimo?
- ler se rodiste - odvrati prvi govornik. Tu ste i dok vas
traie, hodajte, kud vam se hoie ili kuda vas treba.
- Ali svrha naSa? - vikahu mnoga grla.
- Prazna rijed, f.raza davne pro3losti, Sto su oni filozofilom
zvali. I na5to vam to znati, naSto da se gubite u labirinat umGlie-
nih pojmova? Zivite, dok ste Zivi!
Mudraca Ii ! - du se vika. Nama je dosadno, mi hoiemo
da znamo. demu Livot,
A Sto lai,el vikaSe druga rpa. Kakva buduinost,
Sto smo je mi umijesili! Sto imamo? NiSta. Do dega doprijesmo?
Ni do iega! Porastao ie napredak, ali i potrebe. Kakva ie dakle
pregolema razlika izmedu danas i nekoi!
- Nikakva! - dile se vika. Isto samo u drugom liku! d
- - - Putnik s obale rijeke ziiboravi naglo se izgubi. -
Ni5ta, Sapta5e, i opet niSta. Oni joSte ilele, oni joSte uzdi5u. Ah,
gdje si, istino! gdje si, svrho toga koljena!
- Prasak, straSan, sverazoran, prasak. Cijeli svemir
plamtio je plamenom, svaka zvijezda pretvorila se u stotinu vul-
skanskijeh Zdrijela. I onda se sve to zgrnu u jednu Zarku, plame-
nitu rpu bez mjere i granice.
Putnik s obala rijeke zAboravi gleda5e u taj vatreni kaos.
Nile se moglo raspoznati ni zemlje ni trunka od dovjeka. Silne
gradevine, gorda brda i duboki oceani, sve bilaSe - niSta. Od
umnih knjiga, napisanih kroz hiljade i hiljade vijekova u znoju i
suzama genija, ne bijaSe vidjeti ni izgorjela papira, od vjeStadkih
spomenika ni trunka. - - -
Duh gledaSe i ne upita se: iemu? On osjeti samo, kako ga
pred vatrenim sverazornim dasom proSiknu misao: Oi, ti velika, ti
niiema prirodo, Sto smo mi o tebi mislili, a kako se tebe ne dirnuse
37
nase misli, nasa volja! I kako je grozna tvoja golotinja, tvoja istina,
nama sanjarima, koje opaja tvoja majska noi. A gle, ti i u ovom
dasu razora jednako ne misliS na nas, kao ni za proljetnog ti dara,
tebi je to svejedno. Ta to je tvoja igra od vijekova, ti vjetna
promjeno!
PRIEA TZ PRADAVNIH DANA
'
. . .
: 1 ' ;
Na sjever, na jug, na istok, na zapad, bez mede i granice,
dalle negoli ijedna misao, dublje negoli ikoja rana u srcu, pruzio
se vjetni prostor vaselenski, kuea neumrlijeh bogova. Zidovi su
mu ne od mramora, nego od tanke prozirne magle, plave i sive
kao pare mliledne, izatkane hiljadama i milijunima zviezdica bi-
sernih, srebrenih i crvenkastih. Visoki beskrajni svod bijase dista
plavet tajanstvena i sanjarska kao mirni pogled djevojadki. pod
nogama neumrlijeh plovili su oblaci od onoga najtezega kao ze-
ljezo do najtanjega kao perce iz krila golubice. Golema zarka
kruglja lebdjela je u toj risini sipaju€i milijune svijetlijeh, toplijeh
trakova po velidajnoj krasoti. Bijase je vidjeti kao vrelo vjednoga
svijetla i topline, kao Zarko srce svemira, iz kojega je jurila krv
iivota azurom u sve, Sto postoji, jednako udarajudi u ono, sto zivi,
kao i u ono, Sto je mrtvo.
I ta vjedna beskrajna palata neumrlileh bijase prazna. Du-
gadki, sjajni trakovi izvirahu iz one zarke lopte i podrhtavahu u
svemiru kao napeti konci, o kojima je, rekao bi, sve to visjelo. Ne
bijase tuda ni mitijskijeh nimfa ni krsianskijeh andela. Nista nego
nijemo neoskvrnuto svetiste vaselene, nista nego ona ognjevita
lopta, sjajne titrave zvijezde i oblaci kao dim hekatombe - a u
slavu - Eega?
I budne onda, pa se na beskrajnom vidiku pojavi odjedno€
dugadki biserni plast. on se je spustao polagano s visina, u sr€-
dini bijel, a po nejasnom porubu i zut i crven i zelen, onako kao
sunce, kad ga kroz suze gledas, Zlatne zrake odbilahu se od fine
mu maglene tkanine i pridinjahu se, da su nevidovni prsti, stono
38
ga nose. A on je titrao u vatrenom Sarenilu boja, kao kaplja rose
o paudini.
Na oblaku sjedio je starac. Srebrena kosa i dasna brada
vjendala mu je boZanstvenu glavu i mije3ala se i tonula u sundane
zrake i obladnu maglicu.
lz toga srebrenoga svetokruga gledala su dva blaga stvara-
ladka oka u nijemi prostor, dva pogleda jasniji od zvijezda, topliji
od one Zarke lopte, dublli od bezdane plaveti nebesne. iinilo se,
da je u mrtvu svemirsku pusto5 u5ao novi livot, da se je u velikog
mrtvaca doselila du5a. To su osjetile zvijezde i oblaci; zvijezde
zadrhta5e od radosti, oblaci se zanjihaSe od milja. Ah, tako dr5ie
Suma, kad je poljubi prolje€e, i di;ete, kad opazi iz daleka majku,
koje davno ne vidje!
Ali ono ,,Veliko bice" gledaSe pogledom, koji je dirao kroz
vesele oblake u jednu tamnu mrlju u dnu vaselenskoga mora. Pri-
cinjalo se, da je mrva sitnija od prosenoga zrna pala od nekuda sa
gospodskoga stola na duboke oblake. I ,,Veliko biie" spuStalo se
kroz vazduSni ocean onoj zabatenoj todki.
Mrva je postajala sve vedom i veiom i gubila iar, Sto ju je
omatao, gledaju6i je iz dalline. S maglovitog joj lica izbiSe kvrge
kao brda, niz koja se vallahu zagu5ljivi slapovi.
O rugobe li u svemiru! - oasmije se neeije grlo hrapa-
vim smijehom.
Zvijezde potamnje5e, oblaci se sudariSe orkanskim vjetrom,
pa se namr3ti5e, kao da ie sasuti strijele od poraza na bogopsovca.
Ali ih ,,Veliko biee" umiri jednim jedinim pogledom.
,- lzidil. zagrmi stvaraodevo grlo vaselenom.
StraSnim potresom, u pjeni rastopljenoga kamenja, u smrad-
nom dimu otrovnijeh para iskodi iz utrobe one crne mrve ruga-
vetna prikaza. Iz vatrenih mu odiju izbijao smijeh, s namrStenog
se dela iitalo, da ne poStiva niSta. Ali okolo iscerenijeh usnica
tajalo se nezadovoljstvo kao slutnja vlastite nemoei.
- Zvao si me - podrugiva5e se prikaza ,- i do5ao sam,
da te vidim. Napokon ja i hodu sve da znadem, sve da promatram,
pa da se ondg svemu smijem. Ha, ha, ha! eujem, da si ti onaj, koji
stvara5! A eu; ffre-, ,- iskreno ti kaZem '* ja doduSe ne mogu stva-
rati, ali ti mogu da izoblidim tvorevine, da ih po svojoj volji pre-
gradujem. I dok je tako, dotle sam jadi od tebe. Gle, zvijezde i
39
 oblaci tebi pokornidku pjesan poju; ali ndka ti ta maglena slava,
ja ipak joSte ne prigibam Sije ispred tvoje stvaraladke brade !
Kvarim ti posao i dok mogu izvrnuti svaku tvoju oplodenu misao
onako, kako ja hoiu, dotle je na meni carstvo! E;, kad bi ti stvorio
ne5to najbolje, najljep5e, neSto nad moju razvratnu moi ,- ej onda!
- i zloradi smije5ak obleti mu preko poruglyivijeh usana.
,,Veliko biee" gledaSe mirna i zami5ljena pogleda u obijesnu
prikazu.
- Gle ovu mrvu - nastavi napasnik - ti koji si postvarao
beskrajne prostore i objesio onu veliku uljenicu o prazninu, ti ni-
iesi mogao na ovoj mrvi zasnovati Sto ve€e od ovih kvrga, onijeh
pukotina, iz kojih se pu5i smrad tebi pod prozore. Gd;e li samo nade
ovu gnjilu jabuku! Dakako, al ti mene ne treba5, ia ne umijem
stvarati. Nego ipak, kad bi ovo moje dyelo bilo, ya bih - -
I pogleda onda demon u mirno lice Stvordevo. On
spozna, da ga ,,Veliko bice" blago, bez gnjeva sluSa, pa nastavi:
- ja bih ovo i okrunio, okrunio Zivotom. Ili si ti moZda
sebidan, pa ne podnosiS,da i drugi s ove mrve s tobom sreiu di;ele
gledajuii u tvoje zvijezdel, ,,E1 stvorde, temu ne stvori lludi?!"
,,Veliko biee" htlede da otvori blagoslovna usta. U ta; mah
doprSi preda nj blagi andelak, a zvali su ga na zviezdama: Mi-
losrdem.
Oce! - Sanu andelak - ne slu5aj ga, ne stvaraj ljudi.
[J ias, kad ih pozoveS u Zivot, poteii ie s mojega oka suza, koja
se nikad posu5iti ne ie.
Ludorija! - nadre se demon. - Ili zar ste vi stvaratelji
toliko slabi, da se bojite stvoriti nepotpune llude! Ha, ha,ha! Onda
ajte, valjajte se po Sarenim va5im oblacima, ali ja ostajem ovdje.
fa iu mijesiti, pokuSat iu, razbijat iu si glavu i valjda iu napokon
i ja neSto stvoriti!
Gromovitim praskom ude demon u svoje peeine.
4 - - -
A gore na oblaku snivalo ,,Veliko biie" u svojoj boZanstve-
noj ljubavi zemlju, okiienu Sumama i cvijeiem, pticama i Zuborima
bistri;eh potoiiia. Miris i pjesma dizala se s lica ioj visoko pod
nebesa. - Slava ti ,- Stvorde! orilo se iz sretnijeh dolina. Sunce
je cjelivalo lijepa, sretna, zdrava lica, a ta lica bilahu - liudi ,-
40
I kako se prenu ,,Veliko biee", osjeti cijelu opojnu slast
onoga sna u srcu i progovori silnu rijed: Porodi, zemljo, sinove i
kieri! Nek budu vjeini u Zivotu!
Kao mravinjak oZivi tvrda kora. Pjesma radosti zamirisa
vazduhom. Ljudi nikoSe u Zivot, da budu vjedni.
A duboko u utrobi zemlje zaori istim mahom podmukli, ru-
gavetni smijeh: Ha, ha, ha!
---
Od toga tasa prohujaSe vijekovi, a l;udi postadoSe - zlice.
Demon se je nevidovno Suljao u njihove domove i trovao srca.
Zloradim smijeSkom pratio je svaki korak vjedne djece bolie.
Ne umijem stvarati, bruka5e se rugalac ali moi
pogled, moj Sapat, moja rije( izvrnula je, izoblicila ie ove vjedne
Zive likove! d
4 F - Cedo m ojef - pr ogovor i onda, , Veliko bice" M ilo-
srdu - €to, kako nam se izopadiSeneumrla dleca zemallska. Zloduh
je otrovao namjeru moju, unio kukolja u p5enicu!
* Lludi su bez zaltite, * povrnu Milosrde - slabi su, ako
i vjedni, protiv njega razvratnika. Dajmo im nove snage, blagoslo-
vimo ih novim darom. Dajmo Ljubav medu sjeme tvoje!
Tada pristupi pred prijestolje ,,Velikoga biea" krasno dje-
voide. Njezin trag mirisao je tamjanom i mirhom distijeh polju-
baca, iz njezina srca grijala je krv, gotova, da se proli;e za sreiu
drugi j eh.
4 Podi u svijet, kierko, - re,Ee,,,Veliko biee" - i blago-
slovi llude!
- Od kuie do kuee, od srca do srca polazila je ljubav.
Za njezinim tragom, za njezinim dahom pruZalo je cvijeie svoie
glavice. Leptiri oblijetahu oko miljenice, polijetahu na krune sta-
bala i sipahu od radosti zlatnu praSinu sa Sarenih krila po Sumi i
grmovlju.
I tako je u slavi obilazila llubav svijet, ali kuda bi ona izi5la,
tuda bi namah uSla druga neka ljepojka - dedo demonovo. On je
obdari milijunima varllive draZesti, a lludi, ugrijana od Ljubavi
srca, primali su je obierucke. Ta zlosretna krasotica imala ie dva
imena: Sebie;e i Strast.
4l
 Svijet uprije iz petniieh Zila, da sebi ugada, sebi udovol;i.
Mjesto bratstva, jednakosti i slobode, mjesto toga zakonika ljubavi,
u kome se pi3e jednaka sreia svima i jednaki raj na zemlii, pojavi
se utjecajem demonove kieri naopaka slika, naopaki, laZni duh llu-
bavi, pojavi se sebidle, idolatrija lidnijeh koristi. Ai, pu uz ovo jo5te
pripe i strast neslomiva krila sebidlu o ramenu. Lludi - vjedni la-
komci, hrlili su preko potiStene braee svoje turajuii ih vjedne pod
svoje kaljave tabane. Rod dovjedanski rascijepi se onda u dviie
nejednake iesti: jednu manju, koja je imala mnogo i ba5 zato &gala
iz usta onima, koji su imali malo, i u drugu golemu, pregolemu, koia
nije imala ni5ta do vjedni glad u Zelucu, vjetnu led na usnama,
ali i vjeenu sebitnu Zudnju i lakomost u srcu.
A onda razabrase jedni i drugi, da im se lakomost nikada
ugasiti ne 6e, poie3e osjeiati telinv vjednosti i dosadnost tolikoga
Zivota, pa pado3e siti u otrqvanost, a gladni u odaj.
Demon je pobijedio; on je pokvario iovjeka obdarena vjee-
noSeu; Zivot izgubio dar!
- Tko je jail? - tutnjilo je iz utrobe zemallske.
- Tko je jaci - ha, ha, ha?!
eedo moje! - protuZiSe svete usne ,,Velikoga biia"
eto nam demon Llubav otrova. Pod distu djevicu moju podvalio je
Sebicje i Strast, oskvrnuo srca na zemli| I mjesto da je Llubav
ueinila ljude nebesnicima, turila ie Strast i Sebicie nju u blato! I
tako ee biti cijele vjeinosti njihove! Oni zasiieni pitat €e: eemu
smo ovdje, kad ne znamo vi5e noviieh lelia! Oni gladni vapit ee: A
demu nam ove vjekovite - Patnje!
- Dajmo im Nadu! - progovori Milosrde.
I dode onda medu l;ude Nada. Njezine su odi gledale bistro
preda se, kao da su dvrsto uprte u jednu stalnu svijetlu zviiezdu.
Prestado3e mnoga i mnoga zla, ali gdle bila5e demon? On je bjesnio
u svojoj podzemnoj provaliii. Od ljutosti iscijedi iz svoje Zuei jednu
lutu, prozirnu kaplju. Onda dahnu u nju iz svoje crne duSe i pode
je uStrcavati u srca l;udska.
To bilaSe samo jedna kaplja iz mora nemogudih nedostiZivih
ielja.
SiromaSica Nada useli se u lludske grudi, ali te grudi bi;ahu
vei davno onom kapllom otrovane. Ona padne u srca kao vjetrii
na ognjiSte i uzbuni jo3 gore onu poharu. Tako i prva topla sundana
42
zraka probuduje u Zivot sjeme otrovnoga cvijeta i zarod llutice
guie.
Ljudi se pognale za utvarama, stadoSe se previjati kao crvi
u klileStima vjedne, nedostiZive Zelje. Nikada dosta, nikada previSe,
ah i taj pakao da bude vjedan!
Pa dode das, kad opet mnogi i mnogi okrstiSe Nadu - dedo
boilje,- varalicom, istjera5e je iz svojih srdaca, prokle5e svoje vje-
kovanje i stadoSe lutati kao divl;i oganj nad barama. A toj se je
kletvi odzivao iz dubina grozni, pob;ednicki smijeh: ,,Ha, ha, ha!"
,- eedo moje! CujeS li rugalicu zloradnika. Izopadio nam je
Llubav, opoganio Nadu, utinio je vjeinost prokletstvom! Ah, gdle
da nademo silu jadu od njegove!
Ode, ja znadem jednu, ali ta je zadnjal
I onda izide pred ,,Veliko biee" laganim ko;acima nijema
stroga Zena. Ona se je zavila u gusti, crni plaSt, samo su joj odi
kroz velo ozbiljno, ali spokojno gledale.
Lagano. . . lagano spusti se ona na zemlju i koraca5e kroz
rpe stradalnika gledajuii ih mirnim pogledima. Od tijeh pogleda
sklapale su se njihove vjede, otekle od plaia i muke. Demon se nije
vi5e smijao. On je napokon razabrao, da je Stvorac jati od njega,
pa se je zavukao u svoje dubine, gdje kipi od bijesa, odakle udara
za nas od zloradosti. Ali on nam ne moZe viSe ni3ta da udini, jer
kad ti stane najljuie tupati srce, onda dode ona tiha nijema lena,
poklopi ti rukom odi i demona nestane.
A ta lena zove se - Smrt.
DEMONOVO OGLEDALO
Vi svijetle, daleke iskre, gusto Ii se prosustevrh moje glave!
- ,,Ni vjetrie vas ne vija, ni voda ne trne, i otkada vas gledam,
'
uvijek jednako svijetlite nad vrtom boZjim!
,,Diiem prema vama ruke, ali vi ste daleko,a meni je nekako,
deganijesamjo5te osjetila.Ne mogu vas uvijek naii u vrtu boZjem.
Samo kad se sakrije veliko svijetlo, onda vas opet vidim. Ah da mi
ie samo mrva prasine vase na prsima, vi svijetle daleke iskre!" -
43
 I

Tako je u uzdisala pramajka dovjedanstva na obali riieke

Zar su osjetili, da se je nedim krenulo u ljepotu njihovu?!
Eufrata. To ie voda, koja je joSte uz tri druge natapala Eden. A -, Budi se zarod taStine - protuZi andeo i ode Zalostan.
pramajka lludska bilaSe lilepa, kao da iu je smislila vila pride, koia
Al voda se umiri i oni bijahu opet sretni, sebe gledajuii.
se nji5e na velikom cvijetu u zlatu istodnoga sunca. U nje bilahu
I odtada je pramajka na5a desto promatrala svoje ruke, svoje
odi mirne i duboke kao jezerca u raju, a lice zdravo i svieie kao
nolke, svoje tijelo. Ona postade plaSl;iva, da se i opet zaboga ne
prva ruZa, koja niknu iz daha boZiega. U vietnom prolje(u sagi-
bi kaho izoblidili udovi njezini! Odonda je stalno sjedjela uz bistricu
baju se cvjetne grane nad njezinu glavu sipajuii ioj po dugadkoj
vodu gledajuii u kristalnom ogledalu, kako joj se gusta kosa u SaSu
gustoj kosi bilele i crvenkaste pti-ice, kruZile su se viiekom oko nie-
i mahovini gubi. A kad bi Sareni leptiri sjeli na te pramove ili
zina dela kao kruna, koju je polagala priroda na pramove svoje
kad bi ih posulo cvijeie vjednoga proljeea, tada bi se topila od mi-
kieri. Tigrovi i lavovi, srne i ovdice lizale su joj ruke, a ribice dizahu
line one slike, ne5to bi joj Sirilo tajnom silom ruke i njoj bi dolazilo,
iz vode glavu, e da bi ih malo milovala. Krasno, rajsko jutro i da-
da onu podobu tamo u vodi zagrli i ne znajuii zaSto!
robna mirna noi, suneane i mjesedeve zrake cielivahu joi lice i
I kad je poslije u Sumi opazila vesele Sallcine majmune, gle-
govorahu: Nigdle nije ljep5e negoli je ovdje, i ni5ta nije liep5e
dala ih je dudnim i drugojadijim pogledom negoli dotada i panu ioi
negoli si - ti!
tako prvi put na pamet, da se poradi ljepote svoje stavi u prirodi
I onda bi ona podigla lijepe odi, pa kad bi opazila praoca lludi,
pred njih, Ah! a dotada su bili svi oni skupa jednaki ilanovi Edena!
kako je kao za1aran od llubavi gleda, onda bi kliknula: Nigdle mi
- Pogledaj se ovamo! - Sapta5ejednoga dana Lucifer pra-
nije milije negoli vza te, i niSta mi niie draZe od - tebe!
mafci lludi, koja je bila zaspala uz obalu jezerca snivajuii liepotu
I tako ie prolazio Zivot prvijeh liudi u cjelovima i u dletinlo;
svoju.
Sali. Setali su, drleti se uvijek rukom o ruku. Igrali su se skrivada
Ona pogleda u staklo, koje joj podmetnu pred odi demon.
s lavovima, nosili mrvica i hrane sa rajskih stabala u ptidia gniiezda,
Nestade po nju iara u proljeiu i ljepote u leptirova krila. Ona vidje,
skakali su u stadu malileh jaganjaca po cvjetnim poljanama Edena,
kako se sami bljeStavi trakovi odsijevaju s njezine kose, pod grlom
sretni bez brige, bez misli, baS kao dva goluba ili dvije vjeverice,
gorjelo je ne5to kano vatra Liva. Mjesto svjeZega smokvinog lista
koje se igraju tamo uvrh Sumskoga hrasta izmedu neba i zemlie.
obavija5e joj plemenite bokove nekakvo gusto vezivo finile od
Ili bi stali na obalu raiskijeh iezera gledajuei u mirnu, bistru
oblaka, Sarenije od cvjetnoga saga, Sto ga prolleie na zemlii
vodu. Tamo su prvi put lik svoj opazili i bilo im je slatko, slatko u
prede. ,,Ah, alaj sam liiepa!" uzdahnu ona tu rijed, koju ioi ie
srcu, kad su vidjeli, kako to oku ugada, kad oni jedno uz drugo
demon u uho metnuo i probudi se.
zagrljeni stoje. To im postade najugodnijom zabavicom; oni su se
A dotle je praotac lludi gledao u istom ogledalu, kako ga
smijali, sagibali, grlili, pruZali ruke prema vodi i gle! -. kakoli ie
pokriva sjajno blje5tavilo i kako ga sluSaju milijuni ljudi y'ednakih
toeno, kakoli je njeino i draZesno bistra voda njihovu Salu uzvra-
njemu, samo zato, jer je njegova leda pokrivalo teSko tigrovsko
€ala!
krzno, a njihova bilahu gola, gola kao i njegova nekada.
]ednoga dana proSeta se Edenom boZji andeo i izbiie kroz I to sve udini ono prijevarno ogledalo u rukama demona.
gusto li5ee na obalu jezera. On promatraSe dugo igru prvileh lludi,
A kad se je pramajka ljudi probudila, drijema5e joS dugo u
pa tuZna odjednoi lica prijede tiho poput siene preko vodenoga
slatkoj varci i omami lijepe slike. I onda diZe oei nebesi,na. Mili-
ogledala. eini se, da je s njega ne5to kao suza palo u vodu. Lagani juni zvijezda treperili su nad njezinom glavom, a ti milijuni bijahu
kolut zadrhta povr5inom i slika se pomuti.
toliko sjajni i toliko lijepi!
Prvi ljudi vidjeSe, kako su se njihovi likovi €askom izoblictli
I kad se onda pogleda u vodi, opazi, kako joj oko kose kruZe
i osjetiSe Zalac u srcu. BilaSe ne5to kao Zalost, Sto ih stegnu od
te siajne varnice. Njoi bude te5ko, te5ko i ona prvi put postade
jednoga maha.
nebu kivna zbog njegove krasote! Nezadovoljna sjede u sjenu i

44
45

gledajuei na nebesa pode da tuZi od Zelle. Naokolo se Sirio Eden,
tiho je strujao talas Gihona, Hidekela i Eufrata i mirio nektar
s rajskoga civjeia, ali nlo; ne bi;ahu dosta svi ti dari raja' otkako
$ najljepse zvijezde na majskome nebu. Zemaliski ueenjaci uprijese
:
se ugleda u ogledalu. I ona uzdahnu gledajuei zviiezde:
- Ah, da mi je samo mrva svijetle pra5ine vaSe po kosi i
grudima, vi daleke iskre!
Kad ju je praotac ljudi potraZio, nade ie gdie plade, Sto
nema u kosi svijetle zvjezdane praSine. Trice i s tiieh trica
morala je da potede prva suza iz oi.iiu ljudskih!
Zaludu su dolazili jaganjci i vukovi, lavovi i gazele, da ie zovu
u igru na cvjetnu livadu, zaludu su sipale grane svoje cvijeee na
njeziw glavu, zaludu su joj ptidice pjevale ljepotu; to sve ne biJaSe
ono, Sto se je zvalo: sjajna, zviezdana pra5ina!
I praotac ljudi stade traliti ditavim Edenom dara i nakita
miljenici svojoj. Kad je tako jednoga dana u mislima lutao, izbiie
iznenadno preda nj Lucifer. Znadem, Sto bi - progovori demon
htio bi, da udovollis, da dostojno nakitis ljepoticu svoju. Ln
mene je takav dar; ajde da ie potraZimo!
Kad su je na5li, izvadi demon ono ogledalo i stavi im ga
objema pred oii. I u eas, kad uskliknuSe oboje od radosti, ttle
lj
demon zadovoljno staklo i zagrmi:
tril
- Zeno i iovjede, eto vam nakita ljepSega od zvijezdal Gi-
nite za njim i on vam cijena i sre€a budi!
Rede i tresnu ogledalom o kamen. Staklo pude, a sitni ko-
madiii prsnu5e u hilladu varnica naokolo.
Praotac lyudi se sagnu i diae jedan komadii. Tai komadii
biiaSe - dijamant!
SUZA
|edamput su na sjajnom oblaku sjedile dvije vile, vila Urna
i vila Srca i Poezije. One posmatrahu s oditim uZivanjem, kako
velika sundana kruglja zalazi u horizont i kako se svijetlo i sfena
igra i mije$a u eternom bezdanu. Vila Poeziie sva se je siala od
nevine radosti, niezine odi blistale se od rajskoga zanosa kao dvije
46
V
svoje strojeve na nebesa, pd mjeri i radunaj taj dudni pojav kroz
svoja nevarljiva stakla. Pjesnici veliki i mali, rodeni i stvoreni
zavezose se pogledima o te iskre i napuhnuvsi se od duvstva uz-
disahu za dragom i kojedim. Nastade oluja u srcima, zabuna u
znanosti, a sve sakriviSe te lijepe, te dudnovate odi.
Vila Uma sjedila je uto Sutljivo na oblaku pored Poezije,
Prilikovala je na mramorni kip, koji ledeno stoji na perivoju usred
Ijepote i zivota. I ona je stajala tako; jer sve znati, sve razumije-
vati i onaj sitni najsitniji atom, znadi ne imati viSe nikakva inte-
resa ni za Sto. Ali ona nije vi5e ni mislila ni o iem, ta ona je sama
sebi dolazila kao stroj i znala je u sitno sve zakone, koji taj stroj
pokreiu.
- Zbogom, lijepi daru! - pro5apta Poezija suncu na zapad.
I gle, onda kroz vedernji polumrak doprhnu onuda fl& ve-
likim krilima jedan andeo. Laganim treptajem sleti krilato niljende
bozje na oblak i podiZe na distom, nevinom dlanrr jednu larku
kapllicu prema beskrajnim nebesima.
Evo - protuZi biserni mu glasii eterom - e\ro, Sto nadoh
; medu liudima. Oni pate u onoj svojoj dolini, izgaraju od Zede
:i pustih ielja. Iz odiju sitne dledice, niz lica odraslih i staraca pro-
Iijevaju se ove kapijice i padaju u onu njihovu prasinu. Prasina ih
il guta i duva pod svojom koprenom, a kuda sam prolazio, svuda
sam slu3ao, kako tulno cvile: Uzmi nas, ponesi nas! I evo ih tebi,
veliki CuSe, evo ti dara i pozdrava s tvoje zemlier.
U nedoglednoj visini lebdio je posvudni duh i - namignu
boZici tfma.
BoZica uze onu kapljicu i progovori:
Smjesa od soli, fosfata i 99 postotaka vode, koja se izli-
jeva ispod trepavica, kad se Zivac efektom podraZi.
I niSta vi5e?
Svemir je Sutio, veliki duh je Sutio i - ni5ta viSe d - -
|
I niSta viSe?!
- - - d -
Pravilni dugadki disaji talasahu se zrakom, a mali saroviti
bozit sanjd poliletase nestasno nad zemljom. Nilema Ponoi ne
htlede ga slusati kako baje i gata pride, ukradene iz sarenoga
47
 hril'
fi
1
-Ti gledas zemlju, kcerce Poezijo? -- progovori blago ono
carstva varke ili posute pra3inom mjeseievom, vee se je tiho zibala
I

nad zemljom kao velika oblatina, koja ti slatkim umorom udove
uspavljuj e. lz rijeke i potoka, iz prsiju i srdaca dizala se je tanka
l a g ana m agla v is o k o .. . v i s o k o . . .
A gore na onom oblaku, u beskrajnoj mrtvoj pustolini sve-
mirskoj nagnula je lijepa vila Poezije krasnu snatrivu glavicu na
bilele ruke i gledaSe, kako duboko dolje u bezdanskoi crnini naSa
zemallska gruda koluta. Oko nje je pre5ao neki vjetrii miriSuii
slatkim miloduhom, koji se valjda di\e iz vali€a vode zabitnice, od
koje zaboravlja5 sve bolove pro5losti, tako da ti du5a zapliva u
neku razbludnu distu zadovoljnost s toga, Sto si liv i Sto te krvca
toliko toplo golica. Takav eto daSak izvirao ie s niezinih prsifu,
a zvjezdice ogrijane s njega trepetahu; ala je krasna noi!
I dolje duboko u gajevima i Sumicama biglisahu jednakim
zanosom mali slavuji i sitni neugledni zrikavci i ditava jata muSica
i crvi€a i listovi i trava i sve livo, sve Sto osjeia, kako blaZeno
ugada taj opojni talas divne, spokojne majske noii, sve je to 5a-
putalo u hillade hiljada tajanstvenih iezika: ah, ala je krasna noc!
A vila Poezije prodirala ie bistrim pogledima kroz gusto
zradno velo i zagledava5e kroz krovove u stanove lludske.
Vidle, gdie sumi i buci noini Zivot u paladama bogatasa.
Pogleda im u lica - sva se sjaje od sreie; pogleda u srca i opazi,
da lica IaZu!
Vidje prnje i dronike skapavati od glada, od sramote, od
sile tude i od vlastite ruke; obesdaSiene,prognane, otajne; vidie
jadnike bez ikakvih prava i jo5 gore one bez iskrice nade; vidje
na5u cijelu grudu, obavijenu u gustu maglu uzdisaja; vidje pralik
prokletoga Edena.
I klonu joj lijepa bogoduha glavica na ruke meke ko listici
u bilelih rula, a te5ki joj se uzdah razvuee svemirom.
U tal €as osjeti vjedna vila, da uz nju stoji veliki duh. Da,
on je uvijek uz nas i u nama, kad protuZimo tude muke, ier to
mogu samo velika, andeoska srca, a u takova uvijek rado dolazi
onaj veliki duh
I njoj bude lakSe, bude ioi blaleno i sveto u vlastitim gru-
dima, jer se suze, koie zbog drugih od odiju prolijeva3, pretvaraju
u slatki med, koji te gali i sladi, a to ti je nagrada, koia ie nai-
slada, jer si je najpravednije i najsvetije zasluZio.
48
',
trl
i|'.
Veliko biee.
Oee, tamo su mi uvijek oti uprte.
O predivno dedo, sad si mi najljep5a! Reci, Sto ZeliS, da
darujem onim pozemliarima i dat iu im.
Poezija pogleda u blago ozbil;no lice Velikoga biia, uze jednu
kapljicu iz magle, koja je donijela l;udske uzdisaje pred bolje pri-
jestolje i progovori: ,,Vidi5 li, ode, ovu sitnu bisernu iskricu? lzgu-
bila se je u praSinu zemallsku, a tvoj andeo pokupi je i donese amo.
BoZica Uma rede, da je ovo voda i sol - i tako je! Ona smije to
reii, ne moZe da bude lal, ier laZi nema ovdje medu nama, lal je
tamo medu lludima . . ."
Veliko biie gleda5e svoju keerku i onu kapljicu, koja se je
na ruci Poezije sve to ljep5e sjajila.
Da, laZ ie tamo medu lyudima, proslijedi vila, i vidi3, ode,
ona im prevladi srca tvrdom korom, ledom ledenim, medu njima
puca provala, koju ruje njihov hladni neumoliivi razlog i radun.
Hilladu njih smatraju se veiima, drugacijima nego milijuni i mili-
juni njihove braie, oni ne osjeiaju lyubavi. Zaborcvlyalu, da je
svemir i svijet uz to, Sto koluta po vjednom zakoniku, ujedno i
lijep, i da se l;udsko srce, dok pod grlom kuca, ne da, niti ie se
ikada dati stegnuti u suha njihova pravila, Kad iskuca, onda je
drugo, onda su sva srca jednaka i na Zalost je samo u toj vrsti
jednakosti pokoj.
Ona kapllica plamtjela je u taj mah vatrom najZivlje zvijezde;
bezbrojna rosa pada5e na nju, od toga je bivala sve veia i veia.
- Evo vidiS, ode, kako ova kaplja raste; ona de bivati sve
veeom, sve teZom.
Ho€eS li, da je uni5tim, da je osu5im zauviiek u oiima
smrtnikal .- progovori Veliki duh.
Poeziia ga pogleda: ,,Nemoj toga! Rekao si mi, da poZelim
od tebe svijetu, Sto ho€u. fa ljubim llude, te platem s njima i ba5
zato molim ti se, da ne ukine5 ove kapl;ice. Ova sol i ova voda, ito
ovdje pred naSim o€ima svijetli, tini, da ljudima odlane u srcima,
kao Sto i nebu olak$a, kada ki3u prospe. Ne ukidaj je s olca llud-
skoga, ier je ovo - 3tr26!" -
{ KraoiEwid, Kr.oa iivot i dclr
19

fr
ffi
 To rede Poezija i spusti onu sjainu kaplfu na oblake. Kaplja
Sinu brzinom mun je kroz svemir i onda poiinu u praznini, pa stade
sipati Zar kao da se odbila zrak sundani s povr5ine velikog a iezera.
U tom plamenu, kojim je gorio svemir, bilo je vidieti, kako
se pribliZava onom oblaku dostojanstveni lik boZice Uma. Ona pri-
stupi vili Poezije i zagrli ;e, a toga zagrljaja ne mogu razumjeti ljudi.
Veliki duh blagosilja5e vile i onu veliku zvijezdu.
A na zemlji? Tamo su upirali mudraci nevarljiva skupa stakla
u novu zvijezdu, ali je ne mogose naii. Nju mogu vidjeti samo oni,
koji Zedaju pravde i sreie, te dista srca pogledavaju na nebo. I
kad im bude najteZe, kad im se nokti grdevito u kosu urinu, kad
im nehotice od jada u grudima udari voda na trepavice i suhi
uzdah grlo zapali, onda ce od jedamput osjetiti, da im je lak5e, a
to ie zato, Sto su kroz suzu ugledali onu zvijezdu utjehe.
A bude li jad tolik, da opaze prije zvijezde jednu u crno
odjevenu Zenu, pa im se od niena pogleda odi zauvijek sklope,
onda im ie svejedno, onda i ne trebaju viSe zviiezda. A Sto je
bolje: zvijezda ili tama?
Zivi o tom ne rado govore, a mrtvaci Sute.
Usutimo i mi - prieo moja!
GLAD
FANTAZUA
Vama, koji u nebesa vjerujete, moram reii, da ni ondje nije
uvijek jednako bilo. I bogovi imaju svoju povijest!
I ondle - u prEVijeku - liuliao se eterni misterij, zagonetka
na5ih zemallskih moZdana, rr:r svojoj egidi, koju je prostro pod
svoja besmrtna bedra.
Svijet je bio gotov, otpoiela se komedija livota. Ali u njega
ne bija5e samo kraljevska vlast, vei 1 - srce. O vi davne, vi
velike eterne mumije! - Sapiu oko mene oblaci, koji mi ovu pridu
pripovijedaju.
Tako je sjedio ,,Veliki duh" i - dudnovato - bolna sjeta
drhtnula bi trenutadno na boZanstvenom mu licu. Tako se ponoradi
50
kadikad sunce na istoku, kad preleti mimo njegova ploiu jutarnja
maglica ili jato kakvih ptica u vazduSnoj daljini.
,,Veliko bice" mudile su brige. Brige su Sto i misli! Svijet
bilaSe stvoren, a bija5e stvoren, da bude - raiem. A nije uzalud
niknulo cvijeie, u koga su tako mile glavice i mirisavi vjenciii! I
ptice, Sto kruZe nad hladovitim, kroSnjatim granjem! I leptiri, Sto
su tu, da kroz Sarena krioca propu5taju titrave zrake sunca !
Tako premi5ljaSe,,Veliki duh" i pliva5e u zanosu od ljepote
svoga stvaralatkoga dlela. BilaSe se tisto zanio u nesebidni uZitak:
kako su to divna jutra, blage veteri i tihe sanjarske noii, kroz
koje uzdi5e slavujeva lelja. I onaj Sum, kojim Sapie SaSjeza pred-
vederja, a rijeka se prelijeva u drigi. I bilelo, plavidasto dno uz
obale mirnoga mora, po kojem se sve u Sali prevriu male ribice i
bli;eSte biserni puZidi . . .
I sve to bijaSe - oskvrnuto! Ispod iistog vela tajanstvene
svete i darobne prirode izbilaSe eto kaplja krvi i Zudi iz neke rane
lludskoga plemena, o kojoi Svemudrost nije mogla slutiti.
,,Veliko biee" dalo se u misli, ali ne nade uzroka.
Samo krv, Zud i - skvrna!
Eto - i Eden sa svojim Zubor-vodama posta pusto5. Pred
zatvorenim vratima stajaSe vatreni kerub, da straZi ono sirotno
cvijeie i kletu voiku. A mjesto Edena zinu druga neka mrka pro-
valija. Silni jezici od sumpora i ognja motaju se kroz nju. Eto to
bija5e odmjena za Eden. ,,Veliko biee" nazva je Pakao. I u njemu
stajaSe Kerub, ali ne na ulazu, nego tLd - izlazu. -
I kako desto, tako je i sada saSlo ,,Veliko biee" pred ta crna,
dadava vrata. Istina, ta sumporna utroba bija5e prazna; dobri,
veliki duh, koji sve vidi, sve znade i razumije, nije jo5te nikoga
stjerao u tu usijanu provaliju. Tek ona staja5e tu, stvorena za kazan
i osvetu vjedne pravde.
,,Veliko bice" stvorilo ju je u dasu gorke boli, kad je gleda-
juii milotu i dare prirode opazilo, kako lludstvo u tom raju ne mari
biti dobro i, plemenito. Eto u takvom je dasu zinuo Pakao! Ne
stvori ga vjedna liubav, - jer ta sve praSta, ni vjedna mudrost,
jer ta razaznaje nesavr5enost krivca, ni vjedna pravda, jer ni naj-
veii zlodinac nije kadar, da toliko - skrivi. Ne, ta strasna, plamna
propast zinu u das, kad ono disto, sveto oko ,,Velikoga biea" ugleda,
se kroz blelkastu maglicu, Sto trepti u krasoti nad bisernijem
:.U"
51
vodama za maiske zore, diile zadah krvi. I u tom dasu pomu€enog
uiitka vrse se ovako stra5ne kazni. Tako ie i golubica raniti do
krvi, kad joi se napada na gniiezdo. A ljepota prirode bi;a$e gni-
jezdo ,,Velikoga biea" i ono planu u dasu, kad vidie, da dovjek
tai sklad i milotu ru3i i skvrne.
I tako ie sjedjelo ,,Veliko biee" pred garavim vratima pakla.
Llnutra, u Zarkoi dubini, u dimu i ietkim parama vjednoga strati3ta
tutnjio ie stra5an potres i gibahu se u Zestokom kliutanju silne
peiine. Veliki komadi istrgnuta kamenja izlijetahu iz puknutih
mjehura paklene Ziddine i padahu opet natrag u kipuii vrtlog, a
ispod njihove teZine i udarca prskahu velike, vrele kruglle kao
milijuni kapalj. I spram onoga pada bilo bi, da se skrha Himalaia
u ocean, kao da pane nevidivi praSak u kapllu rose.
,,Veliko biee" sluSajuci tu groznu tutnjavu osjeti led u srcu,
koje ie obuhvatalo svijet i protuZi: ,,Ah, demu ie liudsko pleme
kleto i rdavo!"
I tada opazi iz daljine, gdie rulja demona vude na vrata pa-
klena prvu Zrtvu, prvu mrvu u nezasitno mu idrijelo. Ta ietica
klikova3e veselo i nateza3e od puste Zelie noge i ruke prvoga pro-
kletnika. I kad vidie, da ,,Veliko biee" pred provalijom zami5ljeno
sjedi, navrnu u divllem pokliku pred njega.
Eto, gospodaru, - vikahu demoni - eto plvoga proklet-
nika! Nek se puni tvoja osveta! I onda, stvori tri pakla za l;ude,
jedan je premalo!
,,Veliko biee" gledaSe s bolnim obrazom u bespomoene udove
prokletnika. I odvrnu glavu.
Tada osjeti, gdje ga u ruku llube fine, prozfune usne.
To bijaSe maleni andeo Milosrda.
- Pogledaj, ode, govoraSe pogledaj ovu naiprvlju
Lrtvu ljudske nevolje.
,,Veliko biee" gleda3e u dudu svoga najmilijega andelka.
Eto, - SaptaSe Milosrde, a glasiC mu podrhtava3e lako
i umilno kao srebrno zvonce kroz jutarnju svjeiinu - €to ovdie mu
je srce.
- I ono je prokleto! ,* zarurl?Sedemoni.
I oei.
Na njih je ulazila pohlepa!,- za;rrlsSe
opet.
52
Ali u Milosrda zadrhta5e u taj mah trepavke kao munjevni
oblak iznad brdina. Ono gotovo zagrmi gromovito:
- A ovo su usta, a na ova je ulazio glad!
,,Veliko biee" trle se. To ime bija5e besmrtnomu divu ne-
poznato.
Gdle je Glad? - du se svemoina zapovijed.
Svi demoni bilahu taskom naokupu, samo Glad ne bija5e.
Istom kad se sva priroda uzdrma, da ga nade i pozove, do-
leti i on iz - svijeta.
Nilesam mogao odmah, isceri se najgrozniji medu
groznima, - porlagao sam u jednom kraiu zemlie ocu, da oglode
lubanju svoga d;eteta!
,,Veliko bide" se zgrozi. I njemu sinu u glavi, zaSto ima bijede
u svijetu.
I onda se diie i ispuni sobom svemir, a jedna suza pade sa
visina od svetijeh trepavica i sunu u dubine pakla poput strijele
u ocean.
Stra5nim cidanjem utrnu se vjetna vatra i sori se paklena
provalija.
Samo demoni gledahu jo5 trenom u razorene svoje dvore i
izgubivSi posao tamo gore, odletjeSe opet u - sviiet.
CIME SE LIUDI TJESE
.
MOMENTI IZ ZIVOTA
Vladala je groznica (difterija). To je ona stra5na smrt, u
koie su ruke od Zelieza,a odi od leda. Ona mirno gleda u kukavne
majke, kako se guSe u suzama i njoj je to svejedno. |ednom
pandZom davi maleno grlo, a drugom izvlaci najdistiju, najneviniju
du5icu napolje. U nje je pogled bezobrazan; ruga se, pruZaju€i
jadnicima, koji llube, od dasa do dasa mrvicu nade, pa onda - kad
mislimo: popustilo ie - spast ce se ono malo dedo u jastudiiu, onda
ta gadna avet stisne bolesno grla5ce jo5 jedamput i mali, dragi stvor
-
Utllfe.
Gadna, naibezobzirnija smrt, ona ubija i - andele.
53
 VeC nekolike, teSke no€i, Sto nijesmo spavali. Uvukla se je i
k nama nemila avet; ia je vidim groznu i nesmiljenu nad malenom
kolijevkom. Malo dedo diZe ispod njezinih pandZa pahuljastu gla-
vicu, prevrie odicama ,- o, boZe moj - a ja ne mogu niSta. Ni ja
- ri mati - rti svi lijekovi. Ona je tu u naSoj kuii, nespomenica;
sebe bih joj odmah podmetnuo. Al njoj se ne mili moja tvrda kola,
moje neispavane odi, moje krupno grlo. Ne ie joj se zatisnuti nokta
u staru navoranu koru, ona trga i gnjavi samo cvjetove po ba5dama.
Ah, Sto smo sve izmiSljali! Daj mli;eka, dai Eaia od najmekanijeg
Sljeza; ugrij to sitno d;ete5ce na grudima.
- Zatvorte sve prozore; ah i ta vrata! Prvo Sto ne zatvaraju
dobro, a ba5 naprotiv eno ti i prozora. Dakako, tu mora dovjek da
strada. BoZe, nemarni smo, nemarni! Tko ie lud, da uzme ovaki
stan, a dijete je u kuii. Samo dok mu bude bolje; ja hoiu, da se
mijenja stan!
Ovako je jadikovala mati, a ia sam sama sebe korio: |est;
kriv si - s malenim dietetom u ovaki stan! Htio si da ga Sto priie
nadeS, pa eto ti. Prokleta lijenost.
Gospodine doktore!
Izidoh na hodnik; pratim ga toboZe. - Molim doktore, samo
iskreno.
Dobar dovjek sliieZe ramenim d. - A Sta da vam tajiml Pun ie
grad toga. Opasno je.
Povratih se u sobu. Moja iena izvalila oii, prodire mi duSu.
- Sto ti rete?
- Rede?! Treba duvati dilete. Drugo ni5ta; ni5ta: dijete je
jako.
euvati?! Ah! - i nagnu se nad kohlevku. Sieano, izmu-
deno lice bijaSe poplavilo, na malene usne izbi ko pjena. Obrisah mu
usta, namjestih jastudac - bijaSe mu opet lakSe.
Bolle mu je - utje5i se jadnica i oko usana zadrhta ioi
ne5to, Sto se ne da opisati. - fako je; otet ie se!
Dilete disaSe uporno, prividno pravilno.
I ti dokteli - nastavi suha grla. - Sve vide samo neke
straSne bolesti, nikada pravo. Ovo ti je disto iaka nazima, eto vidiS
na pjeni. LI nosu. je nazeblo - dodaj mi zd;elicu, da mu isperem.
Primakoh joj i zdjelicu i okrenuh se, da ne opazi, kako mi
se ukodi donja usna.
54
Na prozor prodiraSe zadnji trak sunca. Dolje ulicom prolazio
sprovod. Par koiija i u jednoj mali, mali lilesii, a na njemu bijeli
vijenac. O moj BoZe, oPet netije . . .
Oko tetiri sata poslije pono€i povukoh se u krajni kabinet,
da prekinem san. Te5ke, duge nodi. Evo ne znam, jesam li u tri
dana spavao ni punijeh Sest sati. eudo, nijesam ba3 ni pospan tek
umor neki udario mi u noge; u glavi osjeiam prazninu i hlad. Po
moZdanima sve mi zuii, odi mi se lijepe. Al to nije pospanost, go-
tovo da zaboravih spavati. A ona sirota? Na niu ne smijem ni
misliti. Stoli uz kolijevku ko stup, onako ukoeena ko stup. Po danu
otjeram je silomic e u njezinu sobu, da se ispava. Ne prode ni detvrt
sata, a ono se otvoraju vrata, izilazi jadnica na prstima, da vidi,
jta je. Kakva li je blijeda, kad se uplaSeno naginje na dilete. ProSle
noii nije ni oka stisnula, a noias je upravo otjerah, da podine. Ne-
kako je lelala do tri ujutro. Dakako, ma kaki je to san. Ne ie da
spava, ne moZe da spava kraj tolike brige. Matere su odista jade
od gvoZda.
Poiinjem se nadati, da bi djetetu ipak moglo odlanuti. Sve
udinismo; tu lijednici, tu lijekovi, njega . . . A i dijete je jako. O moj
BoZe, kolike li promjene! Ta nema ni osam dana, Sto zamalo ne
podupa materi onaj njezin naimiliji cvijet na prozoru.
Taj je bijeli cvijet donijela sobom u moju kudu. To je niezina
spomen djevojadka. A gle danas?! )anje moje malo, Bog ie tebe
saduvati. Ipak. . . mislim . . . da mu je neStolakSe.Primirilo se. Pjene
dodu3e izlaze, ma time se i disti. Najposlije jo5 bi moja Zenica mogla
i pogoditi. Doktori - kojeSta! Svaka bolest moZe da ie stra5na,
preboliti bolest ipak je neSto individualno. BoZe, smilui se, spasi ga!
]a sam ipak malo zadrijemao - -,
Bilo je pred petu ujutro. O3tri vrisak prode mi kroz u5i, kroz
oii, kroz glavu, kroz srce. Skodih u bunilu i gotovo oborih vrata od
kabineta. Nadoh lenu u sredini sobe; digla ruke nad glavu slomiv5i
i ih u laktovima. Oci joj bilahu uprte u kolijevku.
I,
rN
fi
easom privukoh je k sebi i poletjeh dletetu. Ona - sirota -
bilaSe mala uza me, uhvativSi se odajno meni za koljena.
Ah, milo moje, jedino, slatko dilete! Nije se viSe gu5ilo kao
I sinoeke, leZalo je tiho, mirno. Na dipkama o podbratku zgru5ala se
piena, koja se je cijedila iz ustiju i nosnica. Kroz zaplakane tre-
!
,ili
I'i
pavke vidjeh, kako naSa stara slu5kinfa svije€u pali . . .
ft
55
 Vraiao sam se oko sedme ujutro kuii. Ne znam, kuda izidoh.
Prodoh nekoliko ulica i spazih, da sam pred svojom kueom. Zapeh
usput o gradskoga pometada - teturah se.
Glavnom ulicom prolazila povordica djevojcica. Bilahu u
b;elini. Ne znam, kuda su iSle.
Pratila ih neka gospoda, vallada uditeljica. Svaka je nosila
novu svijeiu u ruci, a na glavi vijenac. Mora da ie bila neka sve-
Eanost, ah kako su samo sredno stupale. Ne, ne mogu da zaboravim
onoga blaZenoga mira na njihovim licima. Sreine su, vesele u njih
odi. Osobito iedna kovriaste kose; krasno, vedro, dijete a
moje
Nilesam se mogao rije5iti toga pogleda. Prilifepio mi se upravo
za odi. Skidam ga sa sebe. Badava, u meni je, na meni je! Tako
koraknuh u sobu. Nadoh sve gotovo. U sredini namiesti3e mali
oltar i tu je u cvijeiu, medu svijeiama podivao moj andelak. Pri-
stupih k njemu, digoh prevjes, pollubih ga u delo. O ne. . . to nije
moguie. . . to nije smrt, Sto tu vidim. Nebesni mir prelio mu lice,
svaka crta podivaSe na svom mjestu, nikaki drhtal nije potitravao
ma ni najsitnijom ni naineznatnijom miSicom. Mir, potpuni vjediti
mir. Ah takova sklada, tako spokojna blaZenstva ne vidjeh ni u
tebe, bi;ela sreina dievojdice pod svedanim viendiiem. Nijesam se
vi5e usudio plakati; preda mnom je staiao u potpunoj serafskoj ve-
lidini: pokoj vjetni!
fedva snimih pogled sa toga velieanstva. Tu pred odrom kle-
dala je moja lena. Molila je. Onda ustade, prode sobom i pristupi
prozoru. U ledan mah otkinu onaj biieli, veliki, iuZni cvijet i metnu
ga na mrtvo dijete. Osjetih duboku i tajnu poeziju bola u tom zad-
niem daru, u cviietu iz djevojadkih dana. Primih je za ruku i po-
gledah ioj u oci. Pod crvenim trepavicama uzmuti5e se nove suze i
ona pade po dietetu i cviietu zaiecavSi: Sad vi5e niSta nemam.
I
,l
:l
{I
,I
il
I
{
I
t.
t
a:
',:
:i 1-
i;l$
56
F-tIZICE STIDA NA LICU
FANTAZUA
la znadem, kad nije bilo stida, kad niiesu nastupale one iz-
nenadne, nagle kongestije krvi, Sto Sinu odjednoe kao vruei talas
isred sredine srca kroz Zile u glavu. Bilo vam je to prije, nego Sto
se oborio onaj visoki toranj u Babelu.
Torani u Babelu! Sto je to toranj u Babelu?
Nije to samo ona vita kula u ravnicam a zemlie Senara, kojoj
se ispeo vrh do neba, da bude u njoi narod iedan i jezik jedan,
nego je to ono bajno doba, kad ie sinovima Semovijem bilo iedno
srce i iedna du5a.
Narod jedan znadi: sreiu; iezik jedan znadi: trajnu, zajam-
ienu sreeu; srce jedno i iedna duSa znade: vjekovanie u slozi i lju-
bavi, kao5to je silna nebesna pudina u miljardama miljardi eternih
atoma sva iednako plava i cjelovita. Ah! i uzdahnite svi sa mnom;
svi, svi, u kojih su odi bistre, pa vide iednu veliku, najvedu, svijetlu
i najsvjetliju zvijezdu baS u polovini neba. To je zvijezda, u koioi
se stjedu sve niti svemirske sile, vaselenske sloge i zajednice. I
eno su nekada sinovi dovjeianski dizali kulu, da onu zvijezdu
vrhom dokude, da im bude zlatna, sjajna iabuka nad kruniStem
bainoga grada.
A oni su dolle ispod nje, u nizinama Babilona i Oreha, Arhada
i Halada plesali uz sloini iek cimbala i timpana. Pruiahu si ruke
starci i starice i momci i djevojke s velikim povierllivim odima i
govorahu: Brado moja, sestre moje!
Baino, nikad nepreZaljeno doba, komu ie ime: doviedanstvo!
U prozorima visoke kule gnijezdili gnijezda golubovi, grdale
grlice, Salili se leptirovi. A u vazda zelenom perivoju drhtalo je
veliko li3ee vinove loze, su5kalo kao lepeza nad zal;ubllenim paro-
vima i dinilo im hlada.
Sve je padalo jedno drugomu u narudaje, sve se grlilo, sve
llubilo. Svi bi;ahu samo udovi, atomi jednoga velikog tijela; jedan
atom nije drugomu zavidio.
Mladie bi vidio djevoiku i Saputao joj: ,,Ti si ruia saronska,
llillan u dolu. Lijepa si draga moja, lijepa si ti; oti su ti kao u
golubice izmedu vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza, koje se
vide na gori Galadu ! Otela si mi srce, sestro moia nevjesto, otela
57
si mi srce jednijem okom svojim i s jednim landiiem s grla svo-
jega!"
A ona bi mu pala o vrat i govorila:
,,KaZi mi ti, kojega ljubi du5a moja, gdje paseS, gdje plan-
dujeS? Lijep si ti, dragi moi i liubak i postelja naSa zeleni se.
Obrazi su ti kao lijehe mirisnoga bilia, kao cvijede mirisno, usne
su ti kao ljiljan, s njih kaplje smirna Zitka. Metni me kao peeat
na srce svoje, kao peiat na mi5icu svoju - - -".
I oni bi Setali zagrlieni po Zivim veselim stazicama, a iz SVa-
kog grma, sa svakog lista disala je topla struja ljubavi, ,,Zar ie
njezin kao Zar ognjeni". A drhtave, ledne usne odasvuda Sapu-
tale: ,,BrZe, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelende na gorama
mirisnijem!" - I
Pod Babel-kulom pukao crni, dadavi prostor. Tu je sazdalo
Veliko biee tamnicu za crne duhove. I kako se po Babelu zaied-
nidki llubilo, onako se pod Babelom zajednidki mrzilo. A ako je
u kome zloduhu ondle u crnoj tamnici planula vatra, koie niie za-
palila iskra diste ljubavi, onda bi ladnik po iitave vijekove obilazio
nezasiien oko one, koia ga uzbuni. Pade neki strudnjaci, koji istra-
Zuju dan danaSnji ono tlo, uvjeravaju nas, da su tamo u straSnim
dubinama prigodom prekopavanja desto naiSli na iudnovate ko-
made, dosta nalik na naSe glazbene instrumente, narodito kitare
ili mandoline. Neki arheolog pade izvukao je vlastoruko ispod ve-
likoga nekog kamena neSto, Sto izravno podsjeia na formate da-
na5njih izdanja lirskih ljubavnih pjesama! S ovog vida moZemo
namah ustvrditi, da se je pod Babelom u onoj crnoj tamnici Zivielo
tada u nekud podlednakim prilikama, u kojima mi danas Zivimo,
te da su se glazba i pjesni3tvo nemilice iskoriSiivali za privatne
erotidne ciljeve.
perivoj
|ednoga dana izbiie ispod kore zemallske u babelski
takav zloduh. Nile imao sreie u onim dadavim prostorijama, pa
se uputio na gornji svijet. Pod pazuhom nosio ne5to kao kitaru
ili mandolinu.
Istom stao pred neki grm, a ono prostrujale iza li5ia mili,
drhtavi Saptaji:
,,Sva si lijepa, draga moja, i nema na tebi nedostatka!"
58
A on, - zloduh, - sjetio se svoga jada i demernijeh noii"
pa osjetiv5i pakleni ljubomor u srcu zagrebe noktima medu stra-
stvene, demonske iicel |oS se ne bilaSe dula takova pjesma u Ba-
belu. Dotada pjevahu svi ljudi zajedno i jednako, istu pjesmu u
isto grlo; ta u njih je bilo sve zajednidko: iezik, srce i duSa. A gle,
eto se pojavio netko, koji je rastavio od drugijeh, nije kao ostali.
I cijeli Babel stade da sluSa novu pjesmu i pode klicati: Divno,
divno, neduveno!
A zloduh je pjevao i pjevao; sedamdeset i sedam hiljada
djevica namah je ostavilo svoje drage i palo pred zloduha, ier ie
umio ljep5e pjevati. U ta; isti mah pojavila se u srcu lludi neka
gordina, Sto se na5ao drugi, koji neSto bolje umije. I namah niko5e
kritidari, koji stadoSe napokon prigovarati i istoj kuli babelskoj!
fedan je htio da natkrili drugoga, da poreda drukcije cigle i izvede
ljepSi Siljak na krovu. Ali kad pristupiSe ispravljati kulu, koju po-
digo5e sloZnim trugom i suglasnom voljom, onda Veliko biee, ljuto
namrSteno, dirnu prstom u rt silnoga zdanja, zemlia se uzdrma,
zaliulia se divno kruniSte na visokom gradu i sve se surva iz obladne
visine stra5nom lomljavom u praSinu senarsku.
Zbogom zlatno, slobodno doba dovjedanstva kad svi bijasmo
jednaka braia! Rastavi5e se iezici, nastupiSe razlike i - nepo-
tzdavanje.
A kad komu vas, braco moja i sestre, udari krv u lice, pa
vas obuzme stid, onda se sjetite kule babelske u dolini Senara.
Kule babelske! Sto ;e to kula babelska? Kad se ie ruSio
veliki grad, u kojem svi ljudi bilahu ravna braia, gdje nije bilo ni
grijeha ni sudije, zastrla ie cijeli svemir silna, krvava pra5ina od
pedene cigle, crvene kao krv. A Veliko biee u svojoj nedoseZnoi
mudrosti spram dovjedanstva znalo je, da Ce se medu liudima
odnnah pojaviti nejednakost, laZi . . . gorko iskustvo i onda medu-
sobno nepouzdavanje. I ono nije moglo dao stavi lludstvo bez
oruZja.
I gle, kad vam se pribliZuje zloduh lijep i utegnut, govori
med i mlileko, da prevari du5u vaSu, iscijedi srce vaSe, ier lale i
sebicle mu je samo u mislima, a varka na jeziku, onda se trgne
srce vaSe, stisne se grdevito i - crveni, vruii talas pojuri nam u
glavu. Tu krv tjerc nam kro z Zile onaj licemjerni dah, koji se Siri
od zloduha, pa u nama uzbudi nepouzdavanje, jedino oruZje, koje
59
nas brani, da ludo ne izgubimo glave. I kako nam je Veliko biie
sakrilo u srce jednu mrvu mrvidicu od one crvene praSine, u koiu
se obori bajna kula, da nas sjeda vjekovitog poraza, onako se
namah ta mrvica potisne od blizine zloduha nerastumadivom slut-
niom u krv. I krv bude od toga crvena, crvenija, a lica se zapale.
To je stid, prvi vatreni oblik na obzorju na3e duSe, iz koga Ce
udariti larka, porazna munja u zloduha.
A kad se taj ruZiini obladak nikako ne pojavi za slatkog
drhtanja srca u distom, iskrenom i predajnom duvstvovanju, onda
znaite, da pred nama nema zloduha, koji ie nekada prevario llude
i oborio bajni i viti toranj u Babelu. Llubite se slobodno, a duSa
kao llil;an u dolu.
MUCAK
Poznavao sam dobar komad historije nekog iadnika. Ovako
pobudivala u
ie otpodeo moi prijateli R. - Ta historija uvijek |e
meni neko iako tuvstvo, sprva pate udivljenie,.kasniie neki ugodni
nemir, kakav je u lovca, kad stoji u zasjedi pa deka, a u mene taj
nemir dolazio od zagonetnog promatranja nedega u Sto bi rado
prodro, a nikako ga ne razumije5. Na posljetku osjetih spram njega
ne5to odvratno, ogavno i za iudo uza svu ogavnost neSto sami-
losna, bol neku, ,,za5to je to, da je on takav; iadan, brate moj,
jadan si li!"
I sve te laze, koje proiivieh uz niega, pratilo je uvijek Zivo
zanimanje za toga dovjeka, u kog je nekada bilo talenta, srca, go-
tovo neke posebne inspiracije. BaS dudnovato, kako se mi upo-
znasmo. ProSao ja dvadeset i petu, posavrsavao ispite s ne5to
obligatnog zaka5n jenia - 3 i ne moZe biti drukdije u nas juZnjaka
- govorilo nas nekoliko medusobllo - svi poneSto odocnuli, pa
,uspredusmo tako sebi na utjehu. No neke vederi primih brzoiavku!
Kod kuie dogodllo se ne5to, a ja uhvatio zgodu, da putujem k rodi-
teliima. Gadan bude viSe puta ioviek. Kako sam se nekuda bez
volie spremao pred zeleni stol, iisto mi u onom mahu sinulo, e Bog
zna, za $to je i to dobro! Proma$it eu - dosietih se - 1slq, a po-
60
slile - no spremit deS se bolie, prionuti uz knjigu zubima i noktima
i proci deS, proCi slavno! Taj izgovor pridini mi se za moje kod
kude nikad bolli, ba5 ko smiSljeni. Val;alo mi medutim dekati neSto
vi5e od dva debela sata, dok se krene juZni vlak, pa se svratih
u neku jevtiniju gostionicu uz kolodvor, da Stogod zaloiim i da
,,budem bliZe". Ovake su gostionice uvijek zadimliene, dadave,
butne i duje se u njima stalno odredeni rjednik. Te vederi biiaSe
neobidno burno; naSla se ovamo rpa primorskih radnika u Zivom
raspredaniu. Lupahu Sakama o stol, samo Sto da5e zvekeiu. Zaduh
proljevena vina, neiistog rublia i neko viedno isparivanje s nabi-
ienog tla - gdje se alkohol ioS nikako nije posu5io, jer uviiek kaplie
sa stola, izlijeva se iz da5a, kako ruke neprestano drSiu - zadune
me ved na vratima. Ma sveiedno; nije napokon ni prvog puta. I
nehote mi pade na pamet ona Goetheova: Nur hinein ins volle
Menschenleben!
Osjetih da mi je napokon i ugodno u toi zaglu5noj vici i buci,
u tim pjanim parama.
Eto tu ga prvi put vidjeh onako izbliie. Ne znam, Sto ni kako,
tek se dobar doviek ispeo odjednoi na noge i sve ne5to govorio.
Napokon to nije u nas vanredna pojava, ni vanredan govornidki
poloZaj i nije me ni zanimalo. S;edio sam tako pola sata; govorio
on, govorili drugi sva5ta i kojeSta. Tu na koncu ustajali lludi za-
Zarenih lica, sjedali opet tromo, mrtvo, Zivo; mnogi samo Sto ne
pani na stolac. I u tom opiem kome5aniu, u nekoi umornosti, koia
se napokon poiela iavljati, pristupi on pravce k meni. I sjedne.
- Vi ste . . . Tu spomenu moje ime.
Izvolite! prihvatih i uproh znalitan odi u njega.
- Kakav izvolite! Meni je uostalom milo, Sto i vas ovdie
vidim. NaSi ljudi nekako se otuduju, prosto im. . . nisko. . . Sta
iete, shvatanja! -
I on zape, spopala ga Stucavica.
Maidin sine! palo mi odiednoi na pamet - d Sto si sc tako
nalio!
A on nikako da smota cigaretu. - Eto; sve se dere, u du-
hanu iitave treske! I baci nakon uzaludne muke poderanu, r€!fa-
viienu cigaretu o pod. Ponudih mu gotovu, on je nesigurno zapali,
pa €e:
6t
 Pravo da vam reknem, milo mi je. Ne ditam doduSe pje- njegove koze, a sve mi u glavi sumilo: Ti si masina, ti si masina!
sama; ne zamjerite. To je princip. Pjesnikovanie - kako da reknem I koji mi to bijes ne dade mira, sve me nesto brekalo,
da mu
- to je pojava u narodima d;eeinskih godina. Samo djedinski na- reknem pravo pod nos: Gospodine, vi ste masina, vi ste
masina!
rodi plevaju. A mi, u ovako tril'ezno, ozbiljno doba, ne, mi ne tre- - Da, da, - produZit ie on - D€Volja, to
vam je ona da-
bamo pjesnika. robna Sibica, kojom izvabi Mojsije vodu iz zivca-kamena. A
tvrd
- A pobuda, zanos? ie z,ivac-kamen! Jedino je sto tjesi: vodite vi, gospodo, kakvu mu
- Tftteistvo! Solon i Salamina! No, ja vam se i ne dudim. drago evropsku, veliku politiku, ipak ie izbiti ispod umjetnog pri-
Ne laje pas sela radi - tiska, lakseg, tezeg svejedno kakav bio ono elementarno
Trista ti vragova! pomislih - Vi eete oprostiti! To je va5e pravo, ono upravo odredenje, predestinacija jednog naroda.
Eto,
uvjerenje. Ipak, dobro je, da se i ta stvar jedamput temeljito ras- u to ja vjerujem, ier je to tako i od prirode, a mrva politiziranja,
pravi. - I opet Stucnu, pa istrese na duSak: Istina treba pobude, i to je gospodska zabavica. vi ste destit drug ( tu se okrenu k meni;
kamen se jedino onda valja, ako ga gurneS. Tako i narodi, a kud do sada govorio nekuda sobom ) ja bih se desie s vama razgovarao.
ne ova na5a jadna, va;'na masa. . . Ili -ako vam je po volii, da promijenimo lokal. pravo,
ia naira-
Njegovo lice izide disto ,,jadno i vajno". Glava mu klonu dije zalazim u ovakove lokale.
malko, oko odiju, nosa i usana pojavi se neki Zivotiniski izraz, Eto Draga srca, gospodine prihvatih urjudno ar ne
budi samilost. Klonu miSiii i onda vidiS svu fizieku nemoi prignje- mogu.
dene alkoholom otrovane inteligencije. Htyedoh da ga probudim, pa Sto, zar ste pospani?
progovorih glasnije: Ne, putujem.
F Priznajte sami, da treba pobude. Pjesni5tvu odriiete svako - Putuiete?
pravo, pa kako bi vi budili? Zar Sakama vallda . . . onako ko po- - Da! - I ja mu, biyes neka znade, kako
smo mi l;udi pro_
spanca * F, zakl;ueih s nekim trivijalnim tonom, kao da iu reii: ljeveni na jeziku - sve ispripovjedih. od;ednoi mi nesto
sunulo;
Badava se pjeniS, brate, i pokazah s rukom, kako bi budio. ne zatajih pade ni ispita. on poslusa moje raspredanje
sasvijem
On me udivlleno pogleda. Mimika je uvijek drastidno sredstvo mirno, poboZno. - Posve pravo - potvrdi glavom
od sigurne koristi. I nasmija se. mogu da svrsim. Ne da se to tako lako dan danasnji.
Nijesmo ni
Ne samo tako (i tu on ponovi moju kretnju), nego i mi u svemu krivi. Napokon glavno je, da je tovjek
posten! A ono
ovako. I o5inu Sakom po zraku, kao da se bi;e. Maknuh koljenom; drugo i sve drugo doii ie ,oborn, tako je u poretku
dogad.aja. la
naopako, da te udari. Nego u dasu vee se uozbiljio. - Trice - vas pratim na kolodvor. Mozemo tamo za sretna
puta ispiti jedno
proSapta - imade sigurnih sredstava. pivo. Tamo je najbolje.
Dobar dovjek podize u taj mah prst, lice mu poprimi neki I mi odosmo. Kao da ga je preslo vino; isao je
sigurno uhva-
augurski vid i u potprrnom uvjerenju, sve onako supjan, istom Sto tivsi se meni pod ruku. Govorio neprestano.
Tko b; ga slusao
Sanu: Nevolla! I stade o3tro gledati u mene. A meni onda palo na onako ne pazeci na toplinu glasa, na
neki drhtaj i prizvuk, ne bi
pamet, kako on ne gleda u mene zato, Sto bi iSdekivao ,,tu, u te nikada shvatio, da se u toga dovjeka
skriva mnogo vise duvstva,
stope", da iu osjetiti dojam velike rijeii, dubinu onog njegovog fantasterija i kojekakvih slnjarija,
premda mu je uvijek bira na
uvjerenja, nego sve rni se priiini od lednoe ko prosta, pusta, is- ustima rijed, da se obori protiv
,,idealista.,, da se naruga ,,pjesni-
prazna navika u njega. Vraga ie dizao prst! Lludi uviiek one izraze, kovanju" i da istavlja svagdje
neko ,,odredenje, predestinaciju,
kojima se sluZe u destim i stalnim prilikama, prate s odredenom elementarnu silu od prirod"l
kolu kormani s poretkom dogad aja,,.
gestom; sve to prede u krv i iovjek se pretvara u ma5inu. S ovijem - za mene je sve
besvijesna evolucija materije - doka-
mislima mirno sam doiekao njegov pogled, hvatajudi svaki drhtaj zivase na kolodvoru, drzeci
tasu piva u ruci, a pjena mu se od

62 63
nje uhvatila po brcima. - Tako je i s etitnom stranom dovieka'
Sve se razvija, jer se materiia u odredenoj postuPici kreee. Bez
tazvoia nema joj bitka. U rijei: to je tako i niie nuZno, da se u to
slijepo vjeruje, ier ie stvar iasna. A poSto je tako, Sta iete onda
buditi? MoZete li buditi? Sto znati to budenje? ]este li vi var m3-
terije ili ste samo njezin atom, u kome ie ona potpuna i ciiela?
Kako iete onda djelovati na nju? Vi ste i svi i svi smo mi samo
niezina rijet, al nikada njezina volja! Eto vam pitania, odgo-
varajte!
Onda - presjekoh zaZatlrL - svaka je akcija uzalud'
Mora biti akci;e.
Ma kako to? Kako se to podudara s va5im vjerovanjem?
Lijepo; treba akcije, ier smo Zivi i jer osjeiamo onda po-
trebu akcije.
Dakle tista dinamika. A cilj, uspjeh?
Nile nasa briga! Zar sunce griie, da izmami cviiet ispod
snijega? Glavno ie kad osjeti3 pobudu, a ti onda upri! NiSta se ne
gubi u prirodi i ni5ta nije sludaino, pa ni uzalud. Al eto prvo zvono'
Ti egs dozvoliti, da se pobratimo, imades jos kada. Pobratismo se
i uglavismo, da 6u ga potraZiti, dok se povratim'
Pamti, govoraSe na rastanku, dr1e.(i u desnoi da5u, a
liievu u dZepu - dovjek ne moZe biti drukiiji, nego onakav kakav
je! To ie sve takova ,,udezba". Nema individualne odgovornosti'
Srefno!
ProSle nekolike godine. |a svr5io svoje - ,,takova udezba"
zal;ubio se, oZenio, na5lo se u nas djece ,,takova udezba". Dakako,
da sam morao stupiti u sluZbu; kako €eSdrukdiie Zivietibez stalnog
dohotka, a sve navaljuiu na tebe $to kakve ,,pobude". Sve je to
drukiile prije neg Sto se doviek zallubi, al onako, da i do prstena
dode. Llubav priie prstena, ona ,,daika" l;ubav, to ti ie istom
koje5ta; moZe3 da hodaS po gostionicama, drZiS govore namjerice
zbog konflikata, u tome ie istom uZitak. Pa i slava Covjeku raste;
po jr"du ga znadu, po novinama razvla[e i tako ulazi ime u narod.
A ta5tine imade u svakoga i dobro ie to; osobito je imade u z?-
ljubljenih ljudi. svaka djeva rad ie zamijeniti svoje prezime sto
slavnijim i euvenijim, makar Se siroma5ica ,,u svom zanosu desto
i vara, jer ne samo, $to Se po trniu i kamenju" hgda do slave, nego
64
se io5 teS(e baS zbog ,,slave" potuca5 po ,,trnju i kamenju". LI rijed,
nikada od tebe solidne partije, ti slavni dovjete!
Oprosti, zabrliah se. Kako ti rekoh, dao ja njemu na kolo-
dvoru rijei, da iu ga posjetiti, dok se vratim od kuie. AI gdle da
ga nadeS. Podoh u onu gostionicu, te zavirih u nju; sve se, brate,
tamo izmijenilo. Prolazio ja dugadke ulice i trgove, pitao za nj,
a nigdje od njega ni glasa ni traga. Kazivali mi dodu5e, da je
sjedio najposlije u ovoj pa u onoj redakciji, ma ,,rle znal, brate,
od ledamput ga nestalo i nikako ga ne moZeSnaei". Najzad odoh
tamo i onako sve znadu, pd i ja saznao, gdje je.
na policiju
Bila to neka ulitica (od onih noinih) i u toj ulidici kuda neka
oderana; spala s nje suva i prozori toliko da jesu. U tol kuii sta-
novao moj kolodvorski prijatelj; takova mu ovaj puta bi ,,udezba".
Kad sarn u5ao u malu, nisku sobicu, nadoh ga, gdje leli u
krevetu. Bio ie istina suh, nego ni Zut ni bliled, neSto po srijedi.
Servus! viknu iz kreveta, baS se ti nimalo nijesi pro-
mijenio.
Pristupih krevetu, stisnuh mu usrdno ruku, vi5e kao bo-
lesniku u ovakovim jadnim prilikama, nego kao prijatelju. On pri-
hvati moju desnicu, prodrma je i odmah opazih, da ba5 i nije to-
liko slab.
- Pa kako ti je? prihvati od navike, i u isti mah padnu mi
na pamet, kako je to smije5no pitanje. Ni ne znam, da li je zaista
bolestan, otkada i gdje ga boli, pa ovako smije5no pitam.
- Ne vodi brige otpovrnut ie on pravo i nijesam
bolestan, t. j. bio sam, no nijesam zvao lileenika. Nego drugo je
to zaSto sam najradile u krevetu. A Bog zna, molda sam zapravo
i bolestan.
Pa bolje da nijesi, joS bi ti samo to trebalo! - ugrizoh
se za jezik; al ni3ta - pomislih - to je intimna Sala medu prija-
teljima.
NiSta fs - osjeti se on; istina, tini mi se, da ja kuburim,
nego nije ba5 tako rdavo. Bilo
;e i gorih dana. KojeSta mi proSlo
preko glave, otkako se rastadosmo. Multa tulit. . .
- Tim bolje; bilo pa proSlo. Ti si zadovoljan? Zado-
Yob-utt,
zadovoljan! Na vollu ti. Pa Sta ti ja mogu da osje€am
drukei;e, nego Sto osjeiam. Ti me valjda ne ie5 nagovarati, da
5 KraniEevid, Kroz iivot i dielo
65
 drukdile osjeiam. Tko to moze, u koga je tako silan nagovor?
Prosto, neka silna apatija u5la u mene. To ti je tako.
Ma Sta se onda valyaS po krevetu?! Ustani, upri . ., Za
Boga miloga, hoeeS li ti ci;eli svoj Zivot ovako proleZati?
- ProleZati, prol ezati! sto eu ja njega proleZati, ili on mene?
Tko je koga svalio u krevet? Eto pitanje! zanimljivo, brate, al eto,
kaki sam apatidan spram svega, ne marim, da sam sebe pitam.
fo5 mi nije doSla volja, a valjda ie doii!
Kako to: valjda (e doii?
Kako? Kad dode; ono se prije ili kasnije pojavi u do-
vjeku, makar da o tome ne znamo nikad raduna.
- Ma u Sto ti vjerujel?! Zalto si takav? To nije nikakvo
umovanje, to je lijenost, gadna, uZasna lijenost i eto s ovako
kaljavom vodom hode5 da obraz opereS, da iist izlazis. ..
on se nasmija. * Bas sam i mario za toaletu! prihvati i
opet se nasmija. A demu bih se ja umivao u tako kaljavoj
vodi? Meni ie svejedno, Sto ti govori5; ja znadem...
Bijesa ti znade3. Da ti samo mrve misliS, bio bi drugojadiji.
Eto ga. A za5to?
- Zato, jer je sve ,,udezba". Tako je to. Zivci,
Ovo je vei prevrSilo mjeru. Eto ga - zdrav dovjek, valja
se tu po krevetu, kunja u ovom zaguSljivom zraku, a na polju,
tamo po livadama, smije5i se sunce; milota pogledati mladu travu
i svjeZe liSee po granama. A Sta iu ja ovdje, Sta iu s njim? - palo
mi na pamet. Ne soli ti njega; ni za Zivu glavu ne da se tai iz
kreveta. Kakva je to u njega prokleta ,,udezba"? Zailto je tako
jadan, za5to da ovako misli? Napokon briga me
ia €u
davrljati.
- Brate, nadovezah blago, da te ne5to pitam.
- Znam ja, Sta hoieS. Otkle ja Zivim, ovaki ljenivac?
fe li to htlede?
I htio sam. Bilo mi zadudo, kako livi, bolje, tko ga hrani. No-
vaca nije imao, one sluZbice po redakciiama davno napustio, ne
miee se nikuda, a ne govori, da je gladan. Kakva su to dudesa.
- Pravo da ti kazem, ja istom sto sam ozivio. Batinaj prije
po gradu - ovElrnopoglavarstvu, onamo sabor, neki koncerti, neke
rasprave, predstave, opere - Bog te saduvaj od opera, sve su ti
nekud najednake! Pa onda ios i napi5i sav taj demer! Nista ti je to,
66
taj novinarski zivot. Ali neka i njega; tek uglavoortr + razumjet
ies me - u rr€ne ti nije bilo pobu de za to, nijesam bio za tog posla.
To je ono, sto ja tebi uvijek govorim! Ne moze se silom, nemas tog
odredenja. (la pomislih na poredak dogadaja)! Ele - nastavi pre-
valivsi se na leda i gledajuii u zrak - kad sam ti opazio, da ja u
tom poslu nikako ne vrijedim i da ne iu tamo nikako koristiti, onda
zbogom! Tako otpodeh kuburiti. Nile to ni tako tesko, kada kuburi5
s uvjerenjem. Ostadoh gol kao prst, gladan ko crkveni mis, jedino
na veder sto zadem tamo -, znades - kraj kolodvora. Nade se
ondje uvijek dobrih dusa, i ja onda s njima ispij po koju. To me
zapravo i hrabrilo. |a njima pripovijedaj i rczlali - Bog mi ie
svjedokom - ne zbog toga, da me napoje, nego jer sam ja onda
morao tako.
Tu moj prijatelj prede rukom preko iela, kao da kupi u saku
misli ko i kosu. Bila u njega kosa bujna, kuStrava.
Ele tako ti se dogodi neko - spoznanstvo. (Tu se malko
nagnu k zi d u) . M u got ovo je, pa st a da t i t ajim . Dolazila t am o
neka ienska; prije nije dolazila, a poslije svaku veder. Moram ti
iskreno reii, da nije nimalo lijepa, pade govorili su vrlo protivno i
niko baS nije od muskih za nju mario. A ona valjda i zato dolazila.
|a sam odmah shvatio, da bi to mogla biti takova Zenska, ako se i
dinilo, da dolazi gazdarici - ti je znade5. I eto, tako ti se ja preselio
ovamo - dokrajdi on brzim preokretom.
|a sam Sutio, a i Sta da mu na to odgovorim.
- Ti dakako ne ieS zamjeriti - Dastavl 61 - napokon to
je mozda i moralo tako da bude. Glavno je, sto ona meni mnogo ne
smeta. ovo ti nesto uslo u mene, pa sada ne izlazim od kufe, a
rekao bih, njoj je i milije. A - ta moja (tu
'e on napeo svu svoju
kuraZu ) i ne voli, da tko meni dolazi. Tu ti izvini; napokon nije tako
strogo, kako se izjavih . . .
la ti eto po ditave dane kod ku€e ditam,
premi5ljam, al nikako da sebi ma u dem protivno dok azem.Imade
ti u mene neSto mira, otkako sam ovaki. . . !
- Ti ieS ipak dopustiti! prihvatih.
Po vol;i samo; ti znade5, ti znadeS,da u mene nema taStine
ni predrasuda.
- Ne valja ti - odsjekoh
ostrije - oe valia ti sve to, kako
ti radiS. Eto ti rekoh iskreno.
|esi promisljao o svojim duznostima,
li
51
6T
 o svojem pozivu? Kuda tebi onaj zanos, kad si pade sa stolica
govorio?
On se postidi, meni se dalo na Zao. Al dasom probudi se u
njem neki demon, Sto mu rastrovao pamet i on stade dokazivati
,,kako je to na posljetku svejedno, al on hodao, al lelao ili bazao
po sobi". I"r Sto ti misliS o svijetu? Moj brajane, razderi kcZu na
prsima, ovako ko Sto koSulju eto sprijeda razgaljujeS, ni5ta ie sve to,
dok nema joSte onog iasa, koji se zove,,odredenje". A to odredenje,
to je u pojedinca, u naroda, u tovjedanstva. Istina, u nekih se pojavi
prije, u nekojih kasnije, tek dok ne dode, niSta. On ipak nije izgubio
vjere u to odredenje, al sada jo5te ne osjeia ga. Nem6 - pobude.
Tako ti je to.
- A briga o tvoju buduinost?
U tal mah otvore se vrata. LIde ,,ona", crna, mrka Zenska.
Nadoh se u sto muka. Sto sam ja ovdje? - upitah se i napokon -
Sto smeta jedan naklon vi5e ili manje - naklonih se. Moj priiatelj
iednostavno izreie moje ime, to je znadilo: Eto ti ga predstavllam.
Molim vas - prihvati ona ravno, bez ceremoniia - vi
ste mu prijatelj, recite mu, nek ustane. Uzeh ga u kuiu, da mi vodi
radune F a on uvijek u krevetu i po zakucima - besposlen.
Progovorih dvije tri rijeii, a on Sutio. Stisnuh mu onda s puno
samilosti ruku, obeiah, da cu joSte doci (tu sam uZasno lagao),
naklonih se ,,toj njegovoj" i - odoh . . .
ProSlo debelileh deset godina. Sva5ta bude kroz deset go-
dina. fa medutim poSaou napredak u dinu i u porodici. S godinama
rastu brige, narodito brate, ospu djeca, pa rastu pilad, osobito
Zenska, ko iza kiSe. Pojedo5e tro5kovi. Ma niSta sve to, dovjek
uZiva gledajuii ih kako raspredaju i uvijek ti ne5to slatka pripo-
vijedaju. Dakako, ti toga ne shvataS, jer ostade stari nelenja; u
Sto tvoj Zivot, brate! Nego da produZim. BaS pod konac te godine
unaprijedi5e me, pa sa mnom na vi5e mjesto uz premjeStaj. Pravo i
molio sam tamo. Dospjela mi Zenskadija za viSe naobrazbe. Istom
ja stigao, lijepo se smjestio i ponaiinio spram svoga poloZaja, po-
zovem ti nekog dana prijatelje i drugove k sebi na vedericu. Mi
upravo pred vederu, a neko kuca na vrata. Ozovem se i u sobu
stupi - onaj moj kolodvorski prijatelj. Ma otkuda njega ovamo?!
u5tudim se i prepanem se, kakav je jadan i iznuren. Moje se dru5tvo
trznulo; neki hodali po sobi i onako stado3e, nekoji gledaju za dudo
68
udivlleni. A tal aljkavi jadnik zamoli me u pristojnom tonu, gotovo
mole€i, da ga primim das, dva nasamo. Odoh odmah, da se spasem
nemila poloZaja. Nadosmo se sami.
- Za pravo i ne znam - otpode, a glas mu se trzavo pre-
kidao - okle da stupim pred vaSe lice, milosti; ne gledajte vi na
mene! Mi smo ,- molim vas po hiljadu puta i liubim vam ruke -
bili nekada onako, d rL?tja se ne usudujem izgovoriti onu rijed.
Al vas je eto visoka vlast pozvala ovamo i mi bismo se joSte mogli
sastati na ulici. Sve . . . sve. . . samo to ne smije da bude. fa sam
dovjek nesretnik, marva sam ja i zadnja ni5tarija, a vaSe je lice od-
lidno. Al nije samo to; ne - ja se ne usudujem izgovoriti, kakav
sam ovo dovjek postao.
Zagledah se u njega upropaSieno. Sto je fs < manija - kad
se lludi sami poni5tavaiu? | moj BoZe, ovo li ;e onaj nekada5nji
govornik, zar?! I Sto on sebi neprestano govori: marva i zadnja
niStarija?! Kako da mu odgovorim, kako da podmem?
Meni je ugodno - stadoh nekako nabadati ,,bezlidno" -
kadgod. . .
Ne, ne, vaSa milosti, nikako vam ne moZe biti ugodno.
Tu je jaz, provalila u naobrazbi i vrSenju duZnosti, u poloZaiu. Ne,
vi €ete se upravo ukoditi; ja nijesam po5ten doviek!
Odstupih par koradaja natrag. On obori glavu.
Eto, vi se zgraZate, a nijeste ni duli, a ja opet ponavljam.
Dodoh samo, da vas vidim - e, kako sam sve to viSe bezobrazno
pseto, ono gubavo pseto, Sto se povladi zakucima. Oprostite, ako
sam vam osramotio prag. |a iu iziei, da me nitko ne vidi!
I htlede da ode. Meni zaSumilo u glavi. Sto |e to njemu, Sto
je on? Skocih.
p Govori, Sto si? - viknuh i ne znam, za5to sam tako po-
viknuo. On je drhtao. fa uproh oStar, strog pogled u njega
A on podiZe glavu, zagleda se u mene jadno, poniSteno. I onda
uzdahnu duboko, lice mu se gotovo izoblici, sad (e ga eto suze da
poliju, al brzo se svlada i suha trpka grla jedva istisnu: Vi eete i
sami duti, sto sam ja, od dega to zivim. Upozorit ce vas pfijatelji,
da me se duvate! I pode tesko. . . tesko vratima. Tu stade, okrenu
se joS jedamput i prousti, a usne mu se kodile:
AI vama htledoh da reknem sam i prvi. Neka od mene dufete
i namah mi ie lak5e - - -
69
 Tu ga nestade.
Povratih se medu prijatelje. Oni me dodekali radoznali i ja
pod prvim dojmom ove intimne provale iz srca moralne propalice
(Bog znao, al ie viSe iadan, al propao), ispridah dru5tvu ovu histo-
riju. Prvi, koii ie duboko ganut poZalio cijeli jad u du5i ovog ne-
sretniaka, bi;aSe dovjek u zvanidnom pololaju, koji ie natanko po-
znavao policajne uredbe i znao svaki, pa i najsitniji kotadii u ovom
tainom aparatu.
PAMET S URVINE PLANINE
Stid me je do zla Boga, ali ja bih pukao, da vam ovo ne
ispripovjedim. O, kako me najzad izruZi5e ti epski divovi na3e
Ilijade; niko drugi vei Kraljevic Marko i svita mu, pa joS mene
najskromnijega poklonika njihovijeh opanaka. O vrijeme, o sv€-
razorni du5e vremena, o vi konzervativni zastupnici nekada5njih
ideala, gdje zaostadoste, a kuda pokrodismo ,- mi! I vi bi danas
mene sigurno osudili na lomadu, vallali bi na vatru debele suhe
glavnje ,,sa tavana od devet godina". Sve badava Sto bih vikao:
O sancta simplicitas! kad bi se moja kola cmarila na ognju. Ne,
onaki uzdah ne bi mene utje5io, glasno oditujem, da etidna strana
moje du3e nije onoliko kr'jepka, herojska ni ,,slatko-pregorna" ko
u |ana Husa; ja ne uZivam na vatri, nego sam vatren u - uii-
vanju!
Najzad i pravo mi je. Za\to s&nl-,,goVedar"?! Da ni-
jesam govedar, ne bih ni iSao na Llrvinu planinu. Pa i koga ieS bi-
jesa danas na lJrvini planini. Bit ie da su tamo same gole glavice,
kojekakva krS, pustoS,brate ,- i pohara, ko kad nema tamo Sumske
zabranel Paviljoni, piramide, lovaike kuiice, putiei posuti
Sljunkom .- bi;eli ko Seier, kaki zupdani voz, da te easom odvude
ko na vrh lvana, da a &, gdje ti toga na Llrvini imade. O moj
BoZe, pa ipak podoh na Llrvinu. I lo3 pje5ice . . . sam . . . u ovo je-
senje doba . . . posred tisileh, glusijeh tmina . . . Tako ti je ,- mislim
- kad dovjek nije Seprtlja; svakuda prispije.
70
Nego treba jedamput i razvezati, sve da me ie i stid. Zao mi
je, Sto ne vidite, kako sam se zaplanuo, jer stid je ipak ciglo lludsko
svojstvo. Promatrao sam oduvijek rado bogatu faunu naSega pri-
rodopisnog okruga, pravo da vam reknem i priiatelj sam razliditog
blaga - 6i6q reptile * ali - bez zamiere - ko da ne poznaju
stida. eastan je izuzetak samo moj lovadki pas. U njega na primjer
rastegne se gubica posebnim nadinom, redovno klone mu lijeva
laloka strmu, kada jadnik vjeSto iza leda ne ukrade. Ni do danas
ae znam, kojoj vrsti notornih faktora pripada taj moj prijatelj. Kraj
obilla gradiva nikako nijesam na iistu!
I eto, jer nijesam s kojedim na distu, izidoh potpuno konfuzan.
Moja knjiZevnidka karijera, moj iavni Confiteof, sve me u potpunoi
zabuni pojmova otjera lla - Llrvinu. |est, na Llrvinu - viknuh u
tom Babilonu Stokakvijeh pravaca socijalnih, literarnih, politiekih.
Na Urvinu -- druZe, tamo je bistro vrelo, od kojega poodmakosmo,
pa ne znamo, gdje smo.
Bilah bliled, suh, zamr3enekose od samoga dupanja. ,,Tko da
pi!e, Sto da pi3e5, kako da pi5e5, gdje da pi5e5, ah pade i kakvom
tintom da piSe5", sve, sve su to dandana5nji neka vitalna pitanja, a
opet ni okle svjetlosti ni vidjela. Sve se duje samo vika:
Gospodine, pero neka bude mad, oStri trobridi prosijek.
Vi me razumijete, Sto ho6u da kaZem. Samo muSki: red je pisati,
k a o d a s i j e d e S . . .p o r i S . . .
- Razumijem, gospodine, - proSapnuh odajno. - Kao da
sijedeS.. . pori5 . . . I naznadih upravo mesarski rukom, baS kao
kad se pori.
Mentor biia5e blalen, kako sam vjeSto izveo metaforu. -
- Prijatellu, dobri prijateliu - iuje se drugi glasi€ drhtav
od diste blagosti. - Pero vam je od mekanijeh pahuljica, da sipate
njime blagi melem u rane, da ih gladite kano svilom tankom tana-
nom, sve u sreeu, sve u slavu naroda, dovjeeanstva i onijeh vjei-
nijeh, onih ;edinijeh ideja.
Svanu mi, da je za ovaku proceduru najzgodnije pero od -
guske, i oeekivah, e ie do€i treii, kruti materijalist, da iznese, kako
je pero grada, od koje se prave kljuiiei za urednidke verthajme-
rice! -
Ah, svijetla, zraka; pravac, koja Ii je prava Madona?! -
kliknuh i odoh nd - Llrvinu. Strasna Ii je Urvina planina! U njoj
71
nema vuka i hajduka, al imade straSnijeh grozota. O svakoj litici,
o svakome trnu vise poderani listiii razliditih poziva na narod,
pretplatni tabaiici, izborni proglasi, sve5dic lirskih pjesama, pa joS
ne razrezani (ovoga imade najvi5e) romani i novine svake ruke.
Politieki programi jos su najgore prosli; s reda su zamazani najne-
dostojnijim postupkom i dugo sam mislio: na koji li nadin artija
poprima ovaku formu! KaZu vjeStaci, da ovu uZasnu justifikaciiu
vrsi glavom sam Kraljeviiu Marko; Bogo moj, ljut li ;e tai pred-
stavnik naSega bitisanja! | ta grozna niiema, iedra [Irvina pritisnu
neki meridijan i paralelu, da cijela geometrija stenje i niko ne zna,
kako ce se odjednoc ovi kolobari iskriviti.
Eto na tu goru podoh i pravo Kralieviiu Marku, mirno i ve-
selo, ko kad ide unuk dledu svome.
ja pred Llrvinu, a ono ti pred njome stoji blijed, ra5dupan moi
dobri prijateli ,- pjesnik. Vldleh odmah, da ie i njemu neSto tdko
pri duSi, da je i on poSao na Urvinu. Biledni, nepraktidni idealist!
- Ah - uzdahnu - ja ovoga preboljeti ne iu!
$to 1e, brate? pro5aputah. |a sam upravo presreian,
kad mogu komu biti od pomoei. Takova je u mene krv'
Oprosti, ako sam te uvrijedio. Svemu je krajl - zaiada
urvinski putnik.
Do vr. . . ! presjekoh nervozno i strogo. Odito me na ovu
f.razu oiunadi vjetrii, Sto ie Su5tao s Llrvine. - Govori, nije meni
da gubim dane!
,- Za - zaljubih se opet; bez nade, bez sreie. O, ja sam
najnesretniji stvor. Ni plesme je ne ganuSe . . .
.- A ti traZi sluZbu, a ne Urvinu! viknuh - pa ce5 vidjeti,
koja bolje pali; pjesme al dekreti.
o kako se preob razi moj prijatelj' '- Hvala ti' hvala ti -
vikaSe pod Urvinom - nikada ti toga ne zaboravih. Ti eeSdolaztti
k nama na daj, bit ee5 svjedokom na5e sreie. Aide da te poljubim!
Izllubismo se. la uz litice, a on niz polie i kad se okrenuh
s visine, vidjeh ga daleko u ravnici, gdje pucketa prstima. SmiSliao
ie valjda koju odu.
Pod povorjem Urvine planine ima ko neka kuiica - stra-
larnica, Udoh pun svetoga osjeiaja, kad onamo uz vatru sjedi
golema lludeskara.
72
Pozdravih
Div me omjeri:
- A Sta ie5 ti ovdie? rede, a kuea se iz temelja uzdrma.
Jedva ostadoh na nogama.
. . . Oprostite! Cast mi je, da Vam se prikaZem. . . disto
sam mucao.
A Sta si se pogurio! - otpodne onai, a ia ni5ta vei cvokoei
zubima. Nego opazih na divu, da sam u njega pobudio samilost.
De - de -. sjedi ovamo uz vatru - produl;i mekanije ,- -
Ogrij se; BoZe moj, kakve ti sve plieve imade danas u sviietu!
Ko bi vraga pametan s divovima jo5te zametao kavgu. Sledoh,
da se za nevolju i grijem. I onako je hladno gore na Llrvini, a jo5
hladnije, kad te ovako dodekaju. No - ro - mislim - nije baS
strahovit ovaj div; disto je u njega dobrocudno lice. A ni krv nije
voda; div je takoder ,,jugoslaven" mislim, nije ti to nikaki Polifem
- tudina c. - Pade moZda ie ga i veseliti, kad iuje . . .
Dopustite - otpodeh - koliko imade odavle do slavne
pe€ine Kraljeviia Marka, dike na5e i uzdanice?
Div iskrivi lice na porugu i namignu, lopovski lijevom tre-
pavkom.
Ho, ho, ho! nadre se smijati iz svega glasa, pa pliesnu
rukom po debelom koljenu.
Ovo disto modernizirano vladanje u diva rekao bih, epske,
davnine, ne svida mi se nikako: Osjetih, da gubim svako po5tovanje
spram njega.
Kud puklo da puklo - pomislim na ovu mu ne ostani
duZan. Najzad tu je i dast po srijedi! eekaj malo, ti neuljudni dive!
promrsih i odbrusih pravo u brk:
- Ne mogu da shvatim, koliko vam se moia lelia pridinja tri-
tavom, da smijeSnom. Paie pijetet, koji me dovede na Urvinu. . .
- Ne zauzlavaj! - prekinu div. Vidim, da si doSao i da su
te noge donijele. A Bogo moj, kakve su to u tebe noge, kako li se
na to papka izdrZa! El ti momde, vidje stopu u kamenu viSe Sa-
rajeva?
- Vidyeh.
E pu Sta kaZeS?
Slavna stopa.
73
 - Slavna! Pravo rede, slavna. Ono ti je stopa Djerzeles De, jabuko moja! nasmije5i se Marko - primakni Relli
Alije. Ma gdle su danas ona vremena! - uzdahnu div gotovo senti- rakije.
mentalno ko kakvi moderni liridar. lanja posluZi ko divna Heba i opet mi slatko namignu.
,,Kuj, dok je vruie" ,- Pomislih, te eu: Heroji otpoie5e piti. DiZe se upravo homerska galama. Divna
Uzvi5eni dive! tlpravo ta lelia, da vidim slavne pobornike
lanja ulaZaile i izlalaie, noseii pune kondilere bijesa ZeZenoga.
krvave proSlosti na5e, dovede me eto na l-Irvinu. Rad sam, da ovdje Usput pri5apnu mi: Znadem vas, vi ste sa zemlje od onijeh, koji sve
savjeta nadem u silnoga Kraljeviia Marka i u drugijeh perjanica. u pjesme meiu. Nemojte mi Sta zamieriti. I ovdle gore imademo
Vrelo je ovdje rekoh nepomu€ena izvof-vod6, jedini uzor svi svojijeh pogrje5aka, pa kaki bi i bio livot bez kojekakvih sla-
naSega rada u zdravom, pravo tradicijonalnom duhu, pa dopustite, boStina! - Tako zavrSi divna Zenska, krimaricalanja, nekim puti-
da u to ime i vas pollubim u ruku s potpunim postovanjem! farskim naglaskom, a ja prihvatih velegradskom lakoiom: Madame,
I duda; jest dogodi se dudo! Tai tvrdi, zasukani div gotovo vi ste zvijezda vrh Lfrvine. I da su tri Urvine jedna na drugoj, ioS
proplaka, a kada mu pristupih k ruci, prozbori disto raznieZeno: bi bile prenisko prijestolje vama, bajna darobnice. |a bih se i na
- Pravo, pravo; treba po3tivati starije! njih popeo!
Llklonih se, da se preruSim. - E taki su ti ovi divovi Pjesnide, pjesnide! previja5e lanja i otpiri, jer je Rella
miSljah navladeii frak i natelu(i rukavicl a malo im pokadi, pa podeo lluto psovati zbog IoSe posluge.
su kao vosak mekani. Dugo su junaci pili, dugo se gledasmo ja i fanja. Ispripovjedih
Div mi onda pokaza put. Gledao je u mene gotovo zabrinuto. slatkom i tajnom skroviStu sve, rad dega dodoh na Llrvinu.
ioi u
,,Pazi" - doviknu mi eisto odinski ,- ,,da se ne skotrlja5 u kakvu Divna Zenska nagradi me uz druge delikatese jo5 i velikim koma-
ovi putovi
iametinu; vidim, da ne umijeS hodati lJrvinom. Nilesu dom debeloga mesa ovnujskoga.
za tebel" - To je spram moga ukusa - doda vjeSta Heba na ljrvini
Prozebao padoh Pred Pedinu i udoh.
- ja odlutno biram Sto deblje komade! A da - kad budu ovi va5i
O divna sliko davnine, izbaiane proslosti, o vazduSe, koii
za razgovora, ia Cu vam namignuti i molim vas, da taj mig samo u
miri5iS kao pergamena od pet stotin' godina! O sladosti mesa ovnui-
ovom smislu shvatite.
skoga i beSkota hlleba biieloga! O Kralleviiu, o KesedZijo, o Se-
Dugo su galamili besmrtnici, a boZanski guslae pjevao im je
njanin Ilijo, o Relja Krilati€u, o bezbrojne sjene, koje i mrtve eto
u podnoZju krv i junake. Dugo sam dekao, dok mi namignu divna
ne poginuste! A oni?
Ni da bi okom maknuli. Deli-Marko bas se nesto Salio s |anja i istom pomade crnom trepavicom, a Senjanin ee Ilila ko
da te ne ubih, s neba pa u rebra.
Musom Kesedzilom. Evo vikaSe Kraljevi€
- A moj slijepde! Potrgaj de ti to svoje konjsko gudalo.
ne bi ni pjesme o tebi!
- A Sto to, veliki junade?
Nikada ti mene ne svlad a, ve(. me zakla, Marko! '- d6-
- ler sve to nije tako. Gdle su moje kule u Senju kame-
deka Kraljeviia Musa. Mudar bija5e; uvijek si se Zena drlo i onda
nome?
ti pomoZe cura iz oblaka!
Mante se cura! navrnu od nekale Relja. Pio bih, a Ovo bilaSe ias obrane u ime moje domovine, u ime moga
-ol Zavukoh se u kut, da vidim, Sto grada rodenoga. eisto osjetih neku silu u zilama i izidoh s veli-
rakiie nema. |anjo, fanjo-o-o
glas, a u peiinu ude divna Zenska, kilem koracima pred junake na LIrvini. oni razroga1e od duda odi.
ie biti. Istom odleknu Rellin
Relia pade stade savijem preda me i kako se sagnu, da me bolle
krdmaric a lanja. f edva je uSla, taki su u nje bokovi. A lukava ti ie
vidi, izgledase kao onaj krivi toranj u Pizi. Tako smo
i danas jo5te; dok me vidje, namignu mi, a opet nikomu ni6ta ne spram njih
sitni, mi zemaljski smrtnici.
kaza.

74 75
 Silni, besmrtni, preslavni dusi i kategorije na5ega narod-
noga biea, uzori proSlosti naSe, zdravo da ste na timoriu urvin-
skome! Zarka liubav, da izljubim junadke vaSe desnice, dovede me
iz praha zemaljskoga na vrh na5ega narodnoga Parnasa, u slavnu
peiinu junaka nad junacima. Divim se vama ja najpokorniii va5
sluga!
Mrtvi mir pritisnu llrvinu. Svi me gledahu ko dudo neko,
jedino Sto me je |anjino oko milo grijalo. I gledaju€i divnu laniu,
osjetih, da su Zenskeuopie sklonije kulturi; ta gospoda od pet stotin'
godina, kako je sve uvijek na Llrvini, stajaSelagano i milo ko prava
pravcata Pariskinja. O Sto je Zenski instinkt!
Isprva grobna ti5ina, pa Zamor, a napokon poviknuSe heroii:
,,Govori ti s njime, Krallevi€u!"
Stra5na se utiSa vika, a onda Kraljevii Marko grmnu, a cflna
mu kosa pade po debelom vratu.
I on prozbori krilatu rijed takvim glasom, e sam mislio, da
mi sve samo kamenje baca o glavu.
Sto ees ovdje, neznana delilo?
lu - ja sam govedar - otpodeh na svu silu hrabreno -
Slaven, Ittgo - nu |ugoslaven. Do5ao unuk d;edu svomu.
A divni rugad Musa KesedZija malo da u to ne pude od
smijeha. On skodi i stade skakati LIrvinom, priti5duii trbuh: - Evo
ti, Marko, evo ti unuka; ostade ti na pijevcu koljeno! - I tako sam
vam jadan ja morao posluZiti kao u osvetu za onu zgodu izmedu
Marka i Muse ,,u vrh Kadanika".
I kako rede, onako stado5e svi divovi kukurijekati Marku pod
nos. Kukuriku, kukuriku! zajeEa llrvinom. Rel;a razvi krila i o$inu
obijesno od milja krdmaricu fanju desnom krel;uti tako silno, da
mu doviknu: DeriSte!
Mir! zagrmi Kraljevii. Zbog ovoga Sipodera da se sva-
damo zar? A ti (tu upre strahovitim noktom u mene), govori, lnako
iu te poee5ati ovom topuzinom, da (.e te proii volja govoriti la-
tinski!
Dozvolitq - prihvatih uvrijedeno - (napokom i ne bie5e
me viSe strah, ta meni drZi stranu krdmarica fania) - dozvolite,
Sto rekoh, ne rekoh latinski. Dilete sam iz naroda, Slaven, Iugo-
slaven, pa mislim.
Sto misliS; otkle da ti Sto misli5! Sto si ti, mrvo nijednal
76
Ovo bie5e previSe. - Sta sam fa?! - viknuh. Ilir, Slaven,
|ugroslaven, jugoslavenski Hrvat, eto to sam ju! Ci;ela Urvina
uzdtna se u temelju; toliko snage podaje tovjeku zdrava svijest.
- Ha, ha, ha; prasnuSe svi na te rijeti. Ha, ha, ha! Ovo da
je Hrvat!
Nilesi ti, jadnide, ni Hrvat ni Srbin. Kukavelj si ti neka
stade bleSnleti Kraljevii. Drugi su oni bili ;unaci, Sto sam ih
tukao u boju na Rovinama, ti grebedede jedan, raspiljenih hlada!
- Rete i otkri straSnu povijesnu tajnu, ko - ni brige ga nije.
Koliko su mi uneku ruku imponirale krjepke fraze, toliko se
probudi moj evropski ponoS, poDos dovjeka na koncu XIX. vijeka
i ona bol zbog prevarenih nada.
Ma5ih se rukom u dZepove i pristupih Senjanin lliyi. - Evo,
rekoh - trr je crno na bijelom€, da sam otkle i vi, gospodin el.lzvo-
lite pogledati; tu je pedat slobodnoga krallevskoga grada, tu potpis
natelnikov; ne moZe faliti. east moga grada ne dozvoljava, da mene
ovdje (ovu rijed naglasih osobito) vrijedaju. Ako nijesu u mene
silne ruke i debeli vrat, to je uopee Sto ne podnosim debelog mesa
ovnujskoga. Molim, da ovaj razlog uvaZite. Druge lelje zanose
du3u moju!
Rekoh i pogledah milo fanju. Ona me je razumjela. Ilija u to
pregleda5eputnicu. - More biti - promrml ja - ma ja tijeh stvari
ne razumiy'em.Za naleg doba nijesu mrdili hartije.
Ode knjiga od ruke do ruke. Najzad je prihvati Relia i u
mal.o,Sto ne zdrobi pedata - sv. Dorda, kako zmaja ubija. Pljucnuv
preko dibuka smrsi:
Svapde neko!
Krv mi udari u glavu.
Tihe suzice pocuri5e ispod vjeda. Za to dodoh na lrrvinu F
stadoh cvijeliti, da iujem zar na rodene usi, kako me moji rodeni
ne priznavaju. Ah! - nemo propheta in patria!
u to strujnu mila pjesma; slatki zvuci ublaZise mi dusu. To
bijaSe glasie divne krdmarice
|anje. Ona me pogleda milo i pro-
zbori oiitom ironijom:
E nije proditati knjige ko odsijecati glave! Da zov-
nealo protopop Nedlellka.
Pravo - Iupnu Kraljevii. A fi dekaj ovdje, da vidimo tko
si! - doda okrenuvSi se k meni.
77
 Malo vrijeme postojalo, a eto protopop Nedjelika. Ne resi
ga ni srebro ni zlato, vei crna mantija i easna bi;ela brada. Svi ga
funaci poljubiSe u ruku a ja joSte Sapnuh: Ode, duvai
me od ove
napasti!
VleSto je starac knjigu proudio. ProditavSi jedva neditljivi
potpis nadelnikov progovori: NaS je!
- Taj, pa da ie naS? odbrusi Relja'
Zlo, braeo, otkako ovaki poie6e uzlaziti [Jrvinom! zavrSi
Kraljevii Marko.
- Zbogom divni snovi! zaplakah tiho. Eto ovi tvoja
krv, tvoja slava, tvoje nade, pa ne razumiju srca tvoga! Pet stotina
ljeta pude izmedu njih i tebe, a zalto? |er ne jedeS na dan pet
tejreka debeloga mesa ovnujsko gal Zbogom ideali, zbogom!
iasni starac povede me za ruku pred urvinsku peeinu. Tu
mi pruZi neku hartiju, ispisanu iudnijem pismenima; tako se danas
u svijetu nigdje ne piSe. ,,Evo ti" - re<(-e- ,,a sad hajde kuii,
proudi ovo i vidjet ieS posla. A od ovijeh ovdje na lJrvini naudi,
da su ukoieni i da ovaj veliki Adam ne ee rasti i zakrZliat ie, ako
se ne bude gibao. Kaki su bili prije pet stotina godina, evo su i
danas onaki. slaba je vjera u njih spram drugijeh, pa za Boga, da
im pamet osoli5. Evo drad i korov izrastao ie pred samu peeinu,
gdje sjedi glavom sam Kraljevii Marko, a od njih niko da bi po-
grabio trnokop, premda su ti u njih Zilave ruke. Zbogom, dilete
m oje! "
Pollubih starcu ruku. On ode u peiinu brisuii kradom iednu
teSku suzicu. Divna krdmaric a lania izide na vrh LJrvine i dugo
mi mahaSe bijelom maramom u pozdrav. Plakah kao malo dijete
posriuii niz lJrvinu o trnje i kamenje, o debele knjiZurine, o bro-
Sure i bro5urice, o novine i proglase i napokon zapeh nogom o ne'
kaki politieki program, padoh preko debeli;eh slova i proderah gu
na dvoje, na troje.
Sjutradan nastado5e prave muke; za Boga da proditam pismo.
Latinica nije, iirilica nije, bosandica nije, glagolica niie, ni ona
uglasta, ni ona druga nekakva ra5dupana. Nile ni grdki ni arapski,
ni sanskrt, ah, pa ni - kineski nije. Poslah pismo u oble na5e aka-
demije, niko, braio, ni mukajet. Eto ti tezultata na5eg znanstvenog
prokudivania.
78
Podoh Evropom. Tu - rekoh - tajna je moZda i istodnog
pitanja. eitaite, gospodo!
Sramote, - naipr,l;i kolovode znanja, p o l i t i k e , s v e g a . . .
svega . . . ne obijeliSe ni zuba!
Zadoh u knjiZevne druZine, ponajpade u redakcije, tamo i
onako svakoga vraga znadu. Evo ,- rekoh - tu su pravila, kako
da pi5emo pravo i zdravo u tradicionalnom duhu. Proditajte; napisa
ih protopop - Nedlellko! Ah, ni ovdje niko ih ne proiita! Pade
odbrusi mi neki urednik: A kuda bih ja zabrazdio, moi gospodine,
dangube€i uz te krake raka i pauka. Mislite li, da je u tom mrva
senzacije?!Propao sam, propao! Moje namjere, moje osnove, moi
put na Urvinu (ah, slatka |anjo), sve izjede magla.
|edne vederi sjedio sam upravo oiajan u svojoj sobi, oko
mene Zagorila djeca; ni najstariji nije se joSte razumio u pismo.
Yrzao se meni uz koljena. odyednoi ispade mi iz ruku ta zuta,
zlosretna hartija.
Maleno dijete sinu tajanstvenim svijetlom di1e hartiju i go-
tovo lebdeii nad daskama tazastre je u zraku.
- De... de... de... se... et. Deset!
Skodih, dudo; pred mojim odima dogada se dudo! Diyete,
citaS li?!
Iz ove hartije neSto govori; Za-za-po-vi- je-d-d-di.
Zapovijedi'! - izvi mali gotovo u zraku. Stara hartija sijevase u
mraku.
Dilete dita5e i evo, Sto prodita:
Deset zapovijedi urvinskome putniku od protopop-Nedyelyka:
l. Ne budi tvrdoglav kao Kraljevii Marko!
2. Ne misli, da je sve dobro, Sto je sa Urvine!
3. Ne vjeruj u idole, ne pjevaj im pjesama!
4. Ako umije5 ditati i pisati, jo5 nijesi - politidar!
5. Ljudi slavnog imena ne moraju biti uistinu slavni zato.
6. Uzdai se u se i radi u dobru namjeru!
7. Pii medutim sa svjema urednicim a i drzi uz to mikroskop u
ruci!
8. Ne ukradi tude misli!
9. Ne grije5i s vilom iz oblaka!
10. Ne pjevaj odviSe ljubavnih pjesama, pa makar ti draga
bila ko krdmarica fanja!
79
 pak driao se je strogo zdravstvenih propisa: neka je suh i svijetao.
Eto, Sto ne otkri$e pouzdani umnici, odgonetnu tisto nepo-
Sunce - veli - izvor je livota. I nasao ga ie u lijepoj kosevskoj
kvareno, nevino dijete. MoZda baS za to, jer jo5te ne naudi - titati.
prodolici, udovoliiv5i tako i treiemu, vi5e komodnomu zahtjevu:
I prisegoh tvrdo aivieti spram zakonika protopop-Nediel;ka;
neka je i blizu ureda. A onda se smjesti5e kao dva golubiia Sto
samo jedno, jedno ne mogu, a to, da ne pjevam krdmarici fanji. Ne,
savijaju gnijezdo, misleii i na svoje golupce. Golupde pak gukalo
toga ne mogu . Iu i" i danas vidim, kako l;ubomorno na mene gleda
s lJrvine planine, nikako da je zaboravim. I - dobri moji ditatelji, ie vei treiu godinu u njihovu malenu stanu u provinciji, dok mu
eto ne postavi5e kolijevku u najsvjetlijoj sobici svoga novoga bo-
bilo vam pravo al krivo, ia odoh medu ljubavne pjesnike, pjevat €u
ravi5ta. Tu su sobicu odredili zajednitkim dogovaranjem misleii
debele sveske |anji. Zalim vas od srca, al ,,svak imade Stoka-
na stotine trica odluinih po zdravlje ovako malena stvora. Sunce
kvijeh slabo3tina", Sanu mi ona uvrh Urvine. |est, idem, da odmah
pak ne bija5e viSe jedino ,,izvor livota" , nego i najpouzdanije sred-
otpodnem odu, da porudim rjeinik najslactih rima'
stvo za desinfekciju, otkako je gospodin Spiridon Petrovii protitao
u nekoj kavani u podlisku ilanak o dlelovanju svijetla na mikrobe.
Ele sve se je podudarilo, da ova mlada porodica sreino proZivi.
I otpoteo ie taj mirni, odmjereni Zivot pod tihim kroviiem u
SE LJUDI TJESE ko3evskoj prodolici, Zivot male dinovnidke porodice: od prvoga do
EIME
prvoga.
MOMENTI IZ ZIVOTA |utrom u sedam redovno je ustajao gospodin Spiridon Pe-
trovii, dok bi mu lena u to doba vei posvr3avala svoju toaletu raz-
Gospodinu spiridonu Petrovi(u naizad je poslo za rukom, te
miSljajuii uz to o programu: Sto bi za rudak, a Sto za veieru i pazeei
ga premiesti5e u Sarajevo. Zaista niemu je kao svanulo tim pre-
briZno, da ne bi dvared zajedno iznijela na stol krumpir ili riZu
mje5tenjem,njegovoi pak Zenici oteo se je samo dubok uzdah s onim
u kojoj mu drago formi. Koliko su dopu3tala todno odmjerena sred-
stereotipnim dodatkom briZnijeh supruga i supatnica. A-a' hvala
stva, bila je u tome upravo vanredne kombinacije, te njihov rutak,
Bogu, da su i na tebe vei jedamput pogledali! Takov pak uzdah
narodito pak vedera, kad je gospodin Petrovic, odbacivSi dnevne
briZne lenice posve ie razumljiv, ako se samo i malo uvaZi, da
brige, bio uop(e i viSe voljan jelu, bijahu raznoliki priredbom u mrsu
je gospodin Spiridon Petrovid kroz pet godina dana ravno sedam-
i prismoku. Dok bi mlada punana Zenica tako StoSta smiSljala, oE-
put dola zio u Sarajevo, da ,,osobno" zagovara svoiu molbenicu.
vratila bi se potesto u sobicu za spavanje i nadvirivala nad koli-
Posve je nadalje kao na dlanu i to, Sto je drukdije tihi suprug upravo
jevku kuda je izravno iz kreveta prilazio i suprug joj,pa bi se nad
usrnuo u svoj mali stan, sagraden nakon okupacije sa mnogo pred-
crvenkastim tjeleScem debeljuSkasta dleteta razgovatali o kojedem
okupacijona plana, o iem je gospoda Petroviika govorila, da je
opaZajuii na djetetu uvijek neSto, iega sinoi ne vidjeSe.
graden ,,ni ovako, ni onako", i poviknuo: Bacaj Sve iz ormara, vee
- A gle. . . okle mu odlednoi ovaj pri5tii?
iznenadt", tt"-
ie i otka zana! No nagle muZevlje kretnje i ovako Pri5ti€?
razumlliva zapovijed iisto zabuni5e mladu Zenicu, i ona ga gle-
Pa da, pri5tii. Evo ba5 kraj lijeve nosnice. Toga nije
dase kao drvena, dok ne istisnu ono blaZeno, ono dugo odekivano: sinoi bilo.
Premje5teni smo! - Bit ce da je imao u snu malo vatrice.
A ko ie da prida, kako su se sve te stvari slagale i tovarile,
Il i :
i kako je gospodin Spiridon Petrovic vlastoruko popravljao vo-
To je opet od toga blaZenog nosanja. Uvijek ti je na ru-
zarske uzlove na kolima, koja su vukla sav taj bradni prtljag do kama i ne zna5 vei da ga priti5tes na prsa, pa eto mu kraj desne
Zeljeznidke stanice. Glavno ie tek da je inako tihi gospodin u Sara- ruke crvena ogrebotina. Najzad ie mi i propasti ovo dijete!
je na5ao stan. U tome
ievu sreino prebrodio i ono trdkaranje, dok
6 Kraniievi6, Kroz iivot i dielo
81
80
 A gospoda Petroviika odgovorila bi ukratko kao povrijedena
u materinskim pravima i oprezu, pak bi otiSla u kuhinlu, da pri-
gledne oko kave, da se malo zatim vrati i pomnjivo razgleda onu
crvenu ogrebotinu kraj dletin;e desne rueice. I tako bi najzad me-
dusobno utakmicom i briganjem oko koli;evke probudili malo dedo,
koje bi odjednoi pruZilo debeljkave noZice, podiglo rudice i stalo da
tare oii okrenuvSi otvorene pregr5ti i savijene prstiie nad glavu.
Gospoda Petroviika ne bi mogla da to dugo na miru gleda: Sad
cu te pojesti, pojest €u te! viknula bi stisnuvSi od dragosti zube, a
gospodin Petrovie sricao bi u to: A iesmo Ii se probudili?! I dirkao
bi dijete mekanom jabueicom svoga kaZiprsta po crvenkastoi koZi
na prsima i oko pazu5aca.
Tai porodieni prizor promatrania i obladenja dleteta potrajao
bi redovno, dok bi se i gospodin Spiridon Petrovie sasvijem obukao
i spremio, a sluZavka za5tropotala posudem za kavu za znak, da
otpoEinje prvi danji obrok. Onda bi cijela porodica pre5la u go-
stinju sobu: gospodin Petrovii ispio bi svoju kavu jutrenjadu dro-
beii u nju krupne komade zemlie, gospoda pak onako ,,rijetku",
bez hlleba, Sto ga uopie nije voljela, jer da se od njega suvi5e
deblja, i hranei i uz to veselo, davrljavo dijete mlilekom. I tako
zabavliajuii se s dletetom i davrllaluei medusobno o hilladama
sitnica, koje ispunjaju dvije treiine bra€nog Zivota, prolazio im eas
za dasom, lagano i voliko kao i svrdliei dima, Sto ih je gospodin
Petrovid na veliko veselje maloga Vojka umio da odbija iz svoje
prve jutrenje cigarete, puSuii naglo preda se, das skupljaluii usne
i izviiajudi tako plave kolutove, koji bi se otkidali s njegovijeh usta
najprije kao malen prsten, a onda se previjali na svijetlu mladoga
dana sve viSi i veii i razvla(ili se tako jedan za drugim vz zidove
spram prozora. Dijete pratilo ih velikim plavim oiima (slatke su to
mamine odi! - podviknula bi naglo gospoda Petroviia) i veselim
cijukanjem pruZalo bi za niima rudice grabeii prstima po zraku.
I tako je bivalo jutro za iutrom: moi navike nailakSe zaokupi llude
prikovane prilikama uz odreden nadin Zivovanja, i mlada porodica
odista nije mogla ni pomisliti, da bi se dalo i kako drukdije ispuniti
vrijeme uz kavu li nakon rudka ili nakon vedere, negoli tim stalnim
navikama, koje ie izumio njihov zajednidki Zivot, toliko iednolidan
i toliko sladak. A tai mili Zivot pratio bi gospodina Petroviia, kad
bi najzad todno u propisani sat krenuo u ured, pratio bi ga jo5 i na
82
ulicu, otkle bi oprostajnim pogledom vidao svoju mladu zenicu uz
prozor, gdje drZi dijete i pokreee malom mu rudicom uz pozdrav,
dovikuju1: Zbogom, tata, zbogom! - - -
Tajblazeni prizor treptio je sreinomu muzu pred odima i pred
njegovim uredskim stolom, gdje je opravljao svoje poslove vjesto i
savjesno kao sasvim korektan zvanidnik. Gospodinu Spiridonu pe-
troviiu mozda i nije dostajala ona neka salonska primjesa, on vei
po svojoj prirodi nije ni volio da mnogo zalazi u drustva, a ni u
prostore, gdje se gomilaju davrljavi lludi, hitri, lagani i nikada
Sutliivi. Mozda se je on tako razvio s onog dugogodisnjeg zivota s
zaturenim mjestancima, mozda i oZenivsi se rano, a da se nije prije
toga navrludao dozvoljenim i nedozvoljenim stramputicama mla-
dileh godina, tek sva njegova iud bila je strogo kuievna i na domu
i u uredu, od prilike. Evo ti moj dragoviiu, ovaj spis pred tobom,
pak uZivaj, da ga Sto spretnije rijesis. I on je doista osjeiao iskreno
zadovoljstvo u srcu, kada bi posvrsio posao po najboljem uvjerenju
i bas ni za diju volju i bez sebidnih nuzmisli i nastojanja o pohvalu
ili nagrade, vei samo zato, ier je takova stvarca dosla njemu na
ruke. To svoje zvanidno veselje prenosio bi i u kucu, gdye bi mu se
lice sjajilo i smjeskalo i uzbudivalo tako onim mirom sluzbene sa-
vjesti dobru volju domaie sreie, neuzmuiene ni jednom neskladnom
primjesom spolya. I kako bi se svaki dan todno par dasaka poslije
dvanaest pomaljalo njegovo okruglo, sjajno lice na ulazu u tu sre-
denu okolinu, gdle su se drazesno uobidajili stalan pozdrav, upiti i
kretnje vjednih medenih nedielya, zasladenih sve veiim upoznava-
njem medusobna saobra(aja, te bi gospodin petrovie usavsi u svoju
malu gostinjsku sobu upravo osjetio potrebu, da malo protare ruke
i obliZe usne uzivajuci naprosto prezivaiki onaj topli iskreni
cjelov
svoje male Zustre zenice i sindiia, kojim bi ga docekali na povratku.
slatki porodidni mir disao je iz svakog kutieu uspavkuiuii
dusu i
blaieci iivce isto onako, kao kad se nakon zamorna
dana pruzis
u krevetu, pa sve vise drijemajuii slusas, kako nesto lagano
I pr.-
vilno suska i pjevulji nekim stalnim treptajima.
. . odasvud. ..
odasvud iz sobice, a nemas vise nikakve
brige i nista, sto bi smetalo
skladnu prolaZenju sve viSe upokojna
easa.
Narodito pak one tihe, povjerrjive vederi, kad se je
mogro
sjediti u starome kaputu i papudama -
onako vol;ko i slobodno,
tokogod hoies, u stocu, koji kanda
se je i sam naudio na tijelo
83
svoga gospodara, pak se usluZno udubao i ugnuo, samo da se u
njem Sto lagodnije smjesti. Gostinjom sobicom Sirilo se crvenkasto
svijetlo. Sjenilo napravila je sama gospoda Petrovicka, i to istom
nakon kratke debate, ier ie gospodin Petrovii uporno tvrdio, da
takova boja nije zdrava odima, a gospoda opet nile htjela da po-
pusti, e takova boja upravo umiruje Zivce. Napokon sz tezetYv'
Pa dobro - vidjet ie3 - u5utkao se domaiin, a gospoda ie zasie-
nila lampu crvenim, jo! jedino uz uvjet, koji joj se i samoj pridinio
praktitnim, da se lampa uvijek povi5e dile, te bi se bar novine
mogle titati ispod takova ,,sjenila". Malomu pak Voiku bilo je sve-
tridavom rieU
iedno, Sto je otl - kao redovno u svakom njihovom
kanju - bio glavno lice po srijedi, njega je viSe zanimalo, Sto bi
mogao utrnuti sibicu kad bi se palila u kuii lampa ili sviieca, utrnuti
je onako s malo straha i zatvaranja velikih plavih odiju, pri dem bi
gospodin Petrovii obidno podviknuo: BaS iaiina pluea! Tako bi
im u neznatnim rijedima, razgovorima i primjedbama prolazilo veie,
a kad bi se ispio iaj (mali Vojko vee bi davno spavao u svoioi
kolijevci), stajali bi muZ i Zena jo3 dugo kraj djeteta i gledali u nj
slatko i zallublieno i Saptali medusobno o njem, i ne osjeeajuei, da
se oni baS u ovom malomu plodu svoga braka vezuiu i l1ube. I zbog
toga bilahu jedno spram drugoga iisti kao kapl;ica rose, odano pre-
dani jedno drugomu i bez lieni;eh Zelia: ona ie bila vi5e mati no
Zena,on vi5e otac negoli muSkarac, pak je neke vederi proditav5i
Guy de Maupassantovu crticu ,,Ba5tina", Sto mu je preporuiio ne-
kom zgodom u uredu neki svjetski kolega, bacio naprosto knjigu
na sto i nasmijav5i se nekako gorkim izra1aiem lica, poviknuo: Zar
se postanje djeteta u braku i ovako mole da shvata?
Pa Sto te opet lluti? - pitaSe gospoda bezazleno'
A kako da me ne bi liutilo! Eto, ti zna1,3to je nama na5
Vojko (i on se stisa malko, poSto se je sietio, da dijete vei spava )
- pa je li moguie, da bi se takovo andelie, kao Sto ie diiete, -
di-je-te - moglo prokriomiariti u brak s dogovorom vlastita muZa,
lene i tasta, a tek da bezdietna porodica dobije u njem ne dilete,
nego ba5tinika imutka, ier dijete mora da ie tu, a nema ga nikako!
Kakav li je to mui, kakova lena? Kako da pogledaju u oii jedno dru-
gome gledaju€i u takovo dilete, o kom znadu, kako je i za5to do5lo
-ed,r Nije li to povreda ovakova pojma? Mogu li bratni lludi
";itt.
da ovako misle? I misleii na svoga Vojka onako tazdtalen ne
84
shvata5e uopee, da li je ,,takovo" dilete uop(e nekakvo di;ete, a
lenu mu malo i zanima5e takovo pitanje i bilo joj glavno za tim
stalo, da se od glasnijega muZeva govora ne probudi Vojko u ko-
lijevci.
... Pro5la je od prilike godina dana, otkako je gospodin Spi-
ridon proditao onu crticu o baStini, koja ga je tako nemilo uzruiala
i pozlijedila u du5u njegovo shvatanje o braku i djetetu. U sobi
gorjela je lampa, ne viSe ona obidna, crveno zasjenjena, nego neka
velika na sjajnu mjedenu stalku, a ne viSe ni u istom stanu, nego
baS u sredini grada, na prvom katu moderne palade odbijajuei neko
zamorno polusneno svijetlo od tamno-crvenijeh tapeta. Gospodin
Spiridon Petrovi€ sjedio ie sam i odito neskladan u sebi prebacivSi
mrtvo nogu preko noge i obuhvativ5i desno koljeno rukom, sa koje
;e blileStalo skupo prstenje. U stanu bilo je sve mirno, jedino Sto
su Su5tali neki Saptaii kao iz podaleke sobe i dulo se malo nekim
oStrim apotekarskim mirisom. Kadikad bi negdje lupnula vrata
odlekuluii tupo kroz hodnike. Dolie ulicom jurili su filakeri, i kadgod
bi protjerali ispod njegovijeh prozora, gospodin Petrovie podigao
bi naglo glavu slu5ajuii, hoie li stati. No kola su drndala dalle
pravilnim topotom, dok se odjedno€ ne zaduSe kroz njihov Sum
nagli udarci kopita i jedna kola stadoSe zaista pred kuiom. Go-
spodin Petrovii naglo je skoiio sa stolice i nervozno otvorivSi ta-
petna vrata iziSao iz sobe. A kako ih je naglo otvorio, navre u sobu
ne5to hladniji i o5trijim mirisom zadahnuti zrak, zatitra mrve svi-
jetlom svjetiljke i unese sobom nerazumljivu smjesu rijedi iz zaraz-
nijeh grla. Onda se je dulo, kako se tiho i oprezno zatvoriSe joS
jedna druga vrata, a sobicom prostro se mir, kroz koji podrhtava5e
jedino neko tanko talasanje sa svjetiljke cvileii sitno i netrzavo
kroz Sum kola i zbrkane ti5e i krepde glasove s ulice. A tako je malo
postajalo, a onda bi se opet dulo, kako neko Zurno slijeie niz ste-
penice Su5teii kao da su Zenske haljine i udarajuii u hitnji petama
o kamene stube. Nakon pola sata opet se otvori5e vrata, opet iste
glasnije rijedi, a gospodin Petrovii povrati se lagano hodnikom u
svoju sobicu. Bezvoljnim korakom poSao je po debelom sagu do
ormara i ko sjetiv3i se, da ga tamo ne treba, vratio se i stao u sre-
dinu sobice. Tu se ukodio kao neki kip i naglo se prihvatio rukom
za glavu kao glumac kad uci lekciju. Pa prenuv5i se valjda od
dodira svoje rodene ruke, pode onda k velikom pisa6em stolu i
85
otvoriv5i Sirok pretinac izvude iz njega neki Zut papir i zagleda se
u velika krakasta slova.
Odledno C zadrhtaSe njegova Siroka ramena. Suh grc kao da
ga stiskao u podgrlac -, das se umiri, a onda naglo prodre priguSen
jecaj iz grudiju toga dovjeka i on proplaka klimaju€i glavom i hva-
tajuii se za ielo. A onaj Zuti papir skliznu se niz kollena i pade na
debeli perziiski iilim.
Evo Sto je pisalo na toj artiji:
Dragi moj neia€e!
Prije svega lelim tebi i dragoj na5oj Mariji i malom momu
Vojiiiu svako dobro od Boga, a najprije zdravlje. Ne mogu ti iska-
zati, kako mi je bilo Zao duti, da je obolio, i moZeSpomisliti, kako mi
se je srce obveselilo, kad sam dula, da je opet ozdravio. Hvala za
to gospodinu Bogu i presvetom srcu Isukrstovu i momu zaStitniku
svetomu fosipu, komu sam zapalila svijeiu, da ga zagovori u nje-
govoj bolesti i uzdrli ga zdrava Vama, moja ljubljena djedice, i
Va3oj staroj teti. Po njegovoj velikoj milosti, u kojoj se nijesam
nikada prevarila -- a puilo sam ja, djeco moja, obilazila njegov kip,
ti ga znaS dragi Spiridione, u na5oj fratarskoj crkvi - makar da i
ne dolazi5 viSe u ove naSe strane, kako rekoh doZiviela sam
hvala Bogu i tu veselu radost pod svoje stare dane, kad i onako
druge radosti vi5e nemam u Zivotu. Mogu Vam samo to reii, da ga
duvate: od na3e familije nema viSe nikoga, u Vas je kako mi pripo-
vijedaju naSi ljudi, koji su tamo preko ljeta zidari i dolaze kad zimi
nema posla kudi - velika studen, da se ,- Bole prosti, - sve brava
lijepi za ruku i ne da se otkinuti od velike mrzavice.
Osobito Vam pi5em ovo pismo zato, da Vam zaZelim sreine
boZidne blagdane i da ih sreino proZivite u tim stranama, kad vee
ne moZemo skupa. A Vi ne (.ete zamjeriti meni kao Va5oj staroj
tetki, Sto iu Vam javiti. da se ne mogu preseliti k Vama. Kud bih
ja, djeco moja, pod svoje stare dane u te daljine! A nijesam ti ia,
moi dragi Spiridione, viSe onakva, kakova sam bila, kad si bio
ovdle s Marijom i s na5im malim Vojkom. Ve€ su me posve izdale
oti i mutim se, da Vam ovo napi5em, no moram da sve priie uredim.
Ti znaS, da ja nemam viSe nikoga do Vas, koji ste mi uvijek dobri
bili, a ne biste me ni pustili ovaku samu, da nije te sluZbe. Neka
86
Vam Bog sve naplati! Ovih dana sve sam uredila i javljam Vam,
da sam sve svoje siromaStvo, Sto sam s rnojim pokojnim - Bog mu
daj dusi lako - po5teno stekla, zapisala naSemu Vojki. Kad bude
boija volja, dut iete sve drugo od suda, jer te stvari uzimlje u ruke
sam sud, kako mi je rekao ovih dan a biljelnik, a ti ieS to jo5 bolje
znati. Neka bude sreian, da se o naSoj familiji ne bude govorilo
nego liiepo i s poStovanjem,kako i uvijek. Ne trebate mi niSta hva-
liti, vee me samo ne zaboravite u molitvi i u svetoj misi i u dru-
gome, Sta sam sve odredila, da dinite onda za umirenje moje grjeSne
du5e. Poljubite mi maloga Vojkii a, a ti, dragi Spiridione, s Marijom
budi pozdravljen i zagrljen od tvoje
Iiubeie te tetke
Amalije
udove brodovlasnika.
I eto to je bilo sve i upravo rijed po rijee, Sto je pisala na
starom poZutjelom papiru stara ,,llubeea te teta Amalija, udova
brodovlasnika", koja je malo za tim, po5to je odluiila svojom po-
sllednlom voljom, legla u tihi grobak kraj svog mtrZ,au malograd-
skom groblju svoga zavidajnoga gradiea. Staratka joj nevina du-
Sica prosinula je s tog papira onako jednostavno, kao Sto je samo
jednostavna primorska babica, koia miriSi destim posnim uliem i
tamjanom, a sav joj je zemallski put od starinskog otvorena ognji-
Sta do nedaleke crkve i natrag, najviSe moZda joS usput na su-
sjedski posjedak, gdie je i opet glavnom temom propovijed kakova
rjedita govornika, Sto ga kaptol u veie zgode poziva iz dalmatin-
skih samostana, a on prosti BoZe nek ne bude grjeSno
(re€i 6e takvom zgodom poboZne slu5atel;ice) govori istina lilepo,
no pozna mu se na jeziku, da je pravi Talijan. Pa ipak ovo neko-
Iiko krakastih redaka te5ko se prikvadilo i gotovo zagfizlo u srce
gospodina Petroviia: Sta vi5e kao oStra munja prolegla ie nje-
govim mozgom dudna nespojiva grupa njega i njegove porodice,
stare krezube dobre babice tamo na Primorju, gospodina Guy de
Maupassanta, one njegove pride, proiitane u maloj koSevskoj so-
bici, pak sada eto i ovog novog udobnog mu stana u sredini
grada . . . Sve se to naglo smije5alo, zamutilo i smotalo u njegovoj
glavi, ostalo das kao ukodeno i osvijetljeno nekim bliledo-Zutim
87
 svijetlom unutar oka mu i najzad se ugasilo . . . ugasilo se odled-
nom i i5dezlo u sasvim crnom dnu, ostaviv5i samo na mreZici neke
stra5ne poteze: krevetii i u krevetiiu maloga Vojka . . . Te5ko
di5e . . . sve otvara usta ko ptica kljunii, kad grabi posljednlom
sn agom ono ne 5 to z ra k a .. . U mi re ! . .. Umi re! . . . zaS umi l o mu
neSto u uhu, a suza sve stiZe suzu i valja se jedna za drugo m niz
lica, koja se grdila od bola. I kao Sto - vele - da onomu, koii
fizicki izdi5e, s posljednjim dahom svog a Zivota - pred oEi izllazi
sva proSlost, tako je i njemu iskrsnula u pameti cijela jedna godina
njegova Zivovanja - drlo od premjeStenja - dak i ,,prokleta" ona
ielja, da ostavi svoje prija5nje boravi5te. U njegovoj du5i eto je
umirala dosada5nja sreina porodidna slika, sve, Sto mu je grijalo
Zivot - gasilo se, harala je tamo upravo moralna smrt, otkako se
zakopala u tu i uzgojem i navikama Zivota stiliziranu savjest stra5na
misao, da je samo on svemu tomu krivac . . . Umire. . . ! Umire! . . .
Sumilo mu u uhu, a kroz to provijale se slatke rijedi, protepane za
toplih zimskih vederi pod velikom lampom, il kakva draZesna lu-
dorija negdle vani na ,,te[eriiu", gdje su svi gledali u toga Vojka
kao u neko dudo zdravlja, ljepote i pameti. A on bi, sledeii onako
debellkav na jastudku udio pjevati od sluiavke i sve pri tom
udaraju€i neSto kao takt. To se dogadalo, dok su joS bili u koSev-
skoj prodolici, u onom malom stanu. No... da... htlelo ti se
gospodstva, gospodstva ti se htjelo! - zaSumiloopet kroz moZdane
gospodina Petroviia . . . I on nervozno maknu nogom, a na podu
SuSnu nesto . . . stari tetkin list, na koji je sludajno nagazio. I ko
kad netko tra1i cvijeia, pa se sludajno nabode na kakav trn u
travi, tako i on trgnu glavom, Zivo mu iskodi u pamet ono po-
podne. . . predvederje, kad ga je primio po5tom. I kako ga je ditao
i pograbio SeSir. . . ostavio prvi put, otkako se grbi za tim kance-
larijskim stolovima nad snopljem spisa, stol u neredu . . . pojurio
kuii, ko bez glave (,,ko bura!" smijala se poslile i,ena, kad bi go-
vorili o tome) - i sve tako poskakivale mu u glavi prelazne todke
g njihovu Zivotu toliko Sarene i iznenadne, a u tako kratku raz-
dobllu. I onda tetkina smrt, putovanje kuii na pogreb, ba5tina', te-
stitanja . . . zavidni pogledi i stiskanja ruku, dak i ponude raznih
vlasnika gradili5ta na glavnim mjestima: naprosto - trl dadu do-
vjeku mira, odito sve se preokrenulo.
Majeice'e! kao da odjednom zalu svoj rodeni, malo
88
obijestan povik i kao da vidje sebe, kako se protegnu neke vederi
u svom jos uvijek starom fotelju, sto mu ga donijela zena u kuiu,
kad se ono uzeSe. Majcice-e!
A ,,majdica" je podigla glavu i gospodinu petroviiu pridi-
nilo se, da ona od neko doba podize tu svoju glavu nesto teie,
valnije, ponosnije. Pristaje joj, pomisli gospodin petrovii, pristaje
L"o rodeno! - pa otegnu i sam nekud ljenivo: Majdice, rad sam
da selimo!
Gospoda Petroviik a razvali odi - to jest on disto vidi kako
ih je onda razvalila, i pade mu u isti das na pamet: razvalila ih,
kao kad se netko nade iznenada pred provalijofl, pd zine, pa ustavi
korak" No njemu navre rijed: Bog bi ga znao okle je nasmagao
tolike dokaze, zasto bas treba da se mijenja stan. zdravlie, zdravlje
to je prvo, a ovamo sve kisa kisa: tamo pak brdo, pod brdom kuia,
ako se pravo uvale i samo najkrupnije moguinosti, ono ne moze
biti, a da vlaga ne zarazi zidove. A - opazam - i meni u najnovije
doba nije najbistrija glava: tvoje lice osuro se bljedilom. Dozvoli,
zasto? Ne moZe tek da je to prolazan sludaj . . . A nas mali gazda?t
Nas sveukupni bastinik! valaj ne da njega iaka ni za sve kosevske
palade! - Zdvrsio bijesno: nije mu ni od nuzde, da udise - miazme,
I s uvjerenjem, da joste nije prekasno, posao je umah sutradan,
da potraZi ,,pristojan" stan i uredio ga kako treba ,,tovjeku, da
sa Sto udobnije smjesti". Nema tu sta da se zali i tvrduje: ovako
Skrtarenje krupno se osveiuje, kad - tad - ne moZes znati -
no valja da se ogradis - govorase gospodin Petrovii svojoj zenici
u novom stanu, dok mu je Voiko jahao na koljenu, a on ga uz to
Stipkao za bradicu podvikujuii zadovoljno: syedi, gazda, moZe ti
i biti!
I tada - odiedamput - kano da mu je zatreptao kraj uha
ienin glas one vederi: Moj se je Spirko promijenio! Teska gordina
prel i mu se grlom i on se st ade gusit i u suzam a. . . um ir e! . . .
Umire! . . . Gazda! Gazda moj, moj gazda Vojkii moj! - kidalo
mu se sa ukodeno drhtavih usana. Grozna, strasna tezina neke
neskrivljene nepaznje, neke umisljene krivice, oborila se svom
silom na to jadno odinsko srce, nevino i disto od takova grijeha
bas ko i kapljica rose: nu eto kad mu sve nesto sapie u uhu, u
mozgu' iz svakoga kuta sobe: Kriv si! Kriv si! odanle opet kao
89
 osudnu rijee: s lanca! A baS sjutra moglo se je Sto opaziti, da je bilo paZnje, -
da neko izdise polaganim mudilaikim tempom strasnu
u duSi u svoj nu ni to! A zapravo -, ie li ga i pazio od te proklete baStine: o
Umire! On upravo umire, a sve mile slike iskrsavaju
pa mu BoZe, koji straSno kaZnjava5! Kako Ii je on od dasa bogatstva
svojoj nekadaSnjoj triiavoi, intimnoj, stovrsnoj sceneriji,
gazda moi' Vojkieu moj! a i gledao u to dijete?! I te5ko, okrutno prosijete mu mozgom misao,
istiskuju uspomene i on ieca: Vojko,
da u njegovim pogledima i nije bilo vi5e ni3ta odinsko, otkad se
lenin glas sve trepti: Promijenio si se!
odi, kao pooholio, uzgospodio: moZda mu je pade i smetao kadikad taj mali
Promijenio? upita se podigavSi suzama nacaklene
mu zastale univerzalni baStinik, komu je on u pitanju nasl;eda bio ne otac,
u nesvijesti, disto mehanidkim pokretom glave. Ne5to
kao neki svjeZiii dah, u glavi, pod ve€ skrbnik! Ni;e li -- kad bi se di;ete rasplakale - trgla njime
suze. ]ecajuii osjeti u nosu
I makinalno ispruZi prste, kao da ona zvierska misao, da se izdere: A Sta drelliS? ,- pa da umah
delom neku mutnu te5ku maglu.
mu se, kao da je doda: Ba5tiniie! Ni;e li - kad bi se za besane noei s dyetinyeg
ce nesto da broji. Svrnu naglo u proSlost i pridini
pod rukon, I nemira sastale njegove odi s odima Zene mu -
u taj mah prevalio tezak kup neiega sto je mekano
prnja' krpa' te5ku StraSna, bezboZna misao, koju mu je u ovom dasu sam demon
op"i ,t. du da se premetne - kao da bi kup
cijele te gomile ' u dnu negdje neSto podval i ' o! N e. . . nijesam . . . nijesam , nikada nijesam ! pr odr e m u
plrirru.
'kuo A tamo. .. ispod "
nu od dega ne moZeSda od- mueenieki vapaj iz grla, a kroz tai vapaj propaluca kao oStra munja
du ie zinulo u nj - ne5to sitno,
gorko u usp:menama' otajnidki, bespomoini vrisak iz hodnika. On skoei, posrou i odleti
vrati3 pogleda, ne5to, Sto je gorko, neutuZivo
najsreenijem tasu na vrata. Vani pred dletinlom sobom opazi neku bli;edu posrtljivu
Sto se ne zaboravlja, ve6 pede, peee uvijek i u
sitna crna piega' sjenu. To je bila Zena mu. Ona stade dizati ruke spram njega,
istavlja se nad svijest, pa te kori. . . truje te. I ta
bola sugeriralo u te5ko iecaiu€i i ko jedva grabeii zrak, no on nije ni opazio uZasno
koju je oeajno ,oiit"lyrko srce u stra3nom dasu
da se takoder pomakla, oZiviela' bliiedo i Zuto lice, nagrdeno grdevitim trzaiima. Ravno usrnu u
dno osjetljive odinske savjesti, kao
si se, spirko! F 1JZ- sobu za spavanje. U kutieu stajao krevetii - pozlaien i nielan:
pak potvraul" onu Zeninu rijed: Promijenio
obilesno iskrivljenih na krasnom jastueku leZala je glavica maloga Vojka. fedno oko
buduje ioj onaj intimno Sallivi zvuk sa malo
dasu kroz klupko misli, koie su poluotvoreno zurilo je u ni, kao da se budi: rudice ukodio draZesno,
usnica, a u ovako uZasnom
o tu krividnu nepomieni mir smrti nije ni najmanjim drhtalem kvario ljepote u
vrvile u njegovoj glavi i sve se spoticale i prepletale
u sebi prigovor za prigovorom, i mramorna andela. On ustuknu dasom, kao da se boji, ne usuduje
totku. I on stade da slusa sam
grlo u njegove pokojne tetke, - osieti samo, kako mu je neSto jako vru€e sunulo u glavu i za-
sve je to dojednom zaSumilo nalik na
greblo ga po kostima disto pod tjemenjaEom, a onda mu zadrhta
dokjejo5bilaZivanegdjetamonaPrimorjunaonakoistobrz
ti ovo ' ' ' ono! utroba, stisnu ga u pluiima i kao da mu se ne5to otkinu od srca
dilalektieki jezik: A - a, trebalo ti je to! Trebalo
- prodre mu na grlo jecai i briznu plakati. Tako pade po djetetu:
--prokletogospodstvo!uvaliseopetodnekudanagaotalas,a
svoju kudevnu u das okvasi mu ukotene obra5di€e suzama, a onda ga dile ispod
pl".ru d.roruru, kuda ie gotovo silom odvukao
(od pete do glave sve pokrivada i pritisnu na prsi. Ni;e ni duo, kako ie neSto u taj das
Zenicu,kupiv5i ioj od ba5tine novu opravu
elitni ples), one i svijeee i miris palo, no opazi, kako je slu5kinja umah digla s poda nekakva konja
ioi ie nanovo "i"ruo za nekakav
'cvii,eea pred i neku Zutu sjajnu Zliiicu, i oStro nemilo ko noZ propara mu srce,
to iskodi
i parfuma, njegovo vaZno dtZanie - sve mu
ah. . . nije to bilo kako ie taj mali, ledeni mrtvi Vojko joS pred detiri dana onako
oti. Te veeeri ostavise vojka kod kuie
ostati ni zaspati ve6 bolestan vikao, da mu donesu Zlidicu, ,,da napoji konja". A on
onako tek od obijesti, - sto mu se ne htlelo
mu donie - zlatnu, da se ne otruje od druge kovine, Saleii se:
jeplakao'..plakaoje,asada-umire!Ionzaviknugrdevito'a
ga lena, da Gazda je - more mu i biti!
u uhu sve mu se vrzu rijedi one veeeri: I opominjala
nije ugadala ta I ko luda stade nosati dijete po sobi i vikati: Zlatnu, zlatnu
idu kuei; njoj oeito nenavikloj na takovu ,sredinu
-'pseto puSteno sam ti donio, Vojkiiu moj!
Sarena vreva, nu on, on - pobjesnio, podivl;ao

90 91
 POGLED

Hoiu da vam ispridam jednu pripovijedicu. To je zgoda k

Zivota neke krave. Ona je teSko gazila jesenskim blatom o po-
vodcu. Kraj nje gazio je seljak. Pazarni je dan i on ju je vodio na
prodaju. Pred njima stupalo momie - sve troje iSlo je zbijeno i
sloZno, kao navikli na zajednidki korak. I bio bih pro5ao kraj
preobiene slike, tek ne5to svijetlo i mutno, kao5to je boja u iesen-
skog popodneva, zapliva pred mojim odima. Bi;aSe najprije veliko
kao neka aureola, pak sve manje i manje. Onda razabrah, da se
je to polusvijetlo suzilo u ne5to odredeno. Bi;a5e to oko u one
krave. I ja ga ne mogu zaboraviti.
Ona je podigla crnu gubicu u vis, koliko ie samo mogla od
konopa i debela dlakava lakta seljakova. Pogledom punim Eelie
i bola gledala je teSko gaze(i ulicom u lijepo Zuikasto tele, Sto ga
je nosilo ono momde pred njom na krkadi. Upravo nije ni5ta drugo DRAMSKTpOKUSnll
ni gledala. A bilaSe taj pogled nalik na pogled u dleteta, kad upire
odi u svije€ama obasjani kip i na onu ukoeenu staklenu b;eloeicu
u odajnika, kad, bespomo€an, i ne umije drugo, vei da bulli u
prazno.
|a sam udivljen gledao u tu pazatnu povorku, koja je ba5
zaokretala na trg, gdje se pregleda blago po zvanidnim organima.
Tu nad uglom bu5io je radnik rupu za izolatore. LI tai das
omaknu se eekii, odbi se od zida i oStrom vertikalom lupi o gu-
bicu one krave.
Ona tek Sto je stresla glavom. Mlaz krvi potede joi niz nos-
nice, no ona ni da bi trenula okom. Seljak stao da krupno ruZi, da
zove redara . . . A krvava livotinja gledaSe sved nepomidno, toplo
i Zeljno u svoje lijepo Zuekasto tele. . .
Mene stegnu neSto suho u grlu. I |a, koli s6m znam, da bih
testo oskvrnuo znaEenje pozdrava, kad bih skinuo SeSir pred
mnogim sjajnim licem, ja ostadoh manji od makova ztna, a ruka
mi instinktivno segnu za SeSirom pred pogledom one raniene
krave.
Sigurno sam u taj das odao po5tovanje jednoi iskri, Sto se
otkinu od velikog ognji5ta ljubavi, nedemu, Sto izlazi iz beskrajne
svemirske duSe i Sto se bez skvrni razliieva deSie iz Zivotiniskog
negoli iz lludskoga oka!

92
 DRAMSKI POKUSAJI
U formatu 19.5X14.5 cm, na dva lista ima spisak licd i Sest stihova iz
prvog prizora tragedije ,,iz senjske borbe za slobodu* s natpisom F r a
Aatonio.
FRA ANTONIO
Tragedija iz senjske borbe za slobodu.

lrlod. Dogovor prognanih vojvoda na Orlovom gnijezdu.

"rk"l;Jil
Pavle Milove i€:
Ja srodih Vas u ovu tihu noc
Prvake grada, koje ob'jest izgna
Iz milih krila, zagrljaia dragih
U pusto5 ovu, kud se vuci jate,
Kud crne vrane svoja gn'jezda viju
Al i sloboda.Cujte, braeo moja. ..
Za ovu dramu ima i popis lica:
KNEZ MARTIN DANICIC, voievoda senlski
GJURE, njegov sin
FRANjKA, njegova k€i
NIKO HRELJANOVIC, 1 Y' ! \/OOC
+
USKOCKI
PAVLE MILOVCIq
RABATA BARUN ]OSIP
FRA ANTONIO. uhoda mletadki
BABA ANA, sirota u kuii Danidicevoj
ViSe vojevoda senjskih. Puk. Njemadki mu3ketiri.
ein se zgada pod konac godine 1601..
U formatu 29x22.5 cm podetak je ,,alegorne pjesme u 3 razdjela" P r o-
m e t e j a. Od toga imaju samo dva lista, pisana s obje strane, u stihu. Datum
ie 4. II. 189{.
U formatu 34X21 cm nacrt ie radnje za tragedijvZadnii vitez sa
H u t o v a. Nacrt ima samo detiri broja i jasebno ,;. liu drugom tabaku, s dva
lista, hrltorijska je osnova te tragedije prema dlanku K. Horm-ana: ,Kula Hadli,
bega u Hutovu". Na Cetvrtom listu je historijska sllca ,,Hadii beg" s genealogifom.
U formatu 19.5X14.5 cm ima imenik lic6 i prevedena prva tri stiha
G<itheovetragedije To r k va t o Ta s s o.
u f o r m a t u3 4 x 2 1 c m S e s jt e s t r a n aj e d n e d r u s t v e n e drame. Na
prva ie dva lista olovkom ispisan sadrzaj drame od detiri dina; dalje je

95
mastilom izradeno sedam prizora prvoga dina. Drama je pisana prozom.
Natpisa joj nema nigdje.
NACRT NEDOVRSENE DRAME
Ovaj je nacrt izi3aou ,,Viencu",nove serije,god. 1910.na str. 74, ss.
uz ovu bilje5ku: Pokojni na! Silvile Strahimir Kranjtevie ostavio je dramu pod
gornjim naslovom. Drama imade da prikaZe socijalne prilike u Bosni i Herce-
govini prije aneksije. Nacrt je drami posve gotov, pa ga priopiujemo zaJedno
sa nekim jo3 izradenim prizorima, Sto je uredniStvu stavila na raspolaganie
udova za pjesnikom gdja Ela Kranjdevie. Dramu €e izraditi prema osnovi po-
kojnikovoj jedan hrvatski knjiZevnik.
Ivan Markovi€ Zivio je vei par godina u gradu N. Covjek je silno
obdaren arhitekta, nu posve nesretan. Priie ie bio u drZavnoi sluZbi, nu stradao
je zbog nekog dlanka kofim je pobio osnovu svoga Sefa u pogledu kanalizacije.
Istina, kanalizacija se nije provela, nu Markovie je otpu5ten zbog politiziranja.
Ima troje djece, Zenu, dobru majku i suprugu, nu posve pasivne eudi. Tada
rnu se najednom okrene sreda. Prigodom nekog natjedaja za popravak akustike
u jednoj velikoj operi, , osnova Ivana Markoviia naide na strudnjadko odo-
brenje. Nu u istom mjestu, gdje i on, Zivi bogati graditelj pl. Streber, koji ie
prirodenom pronicavoSiu vee davno uvrebao talenat Markovieev, a po svojim
vezama lako sazna za njegov prijedlog. Kako je Markovii u skrajnoj biiedi,
posjetuje ga Streber u paradnom odijelu pod ordenima, kazuje mu da je duo
za njegovu veleumnu osnovu i da je gotov poduprijeti ga, da se ova osnova
publicira. Uledno ga prima u svoj ured s plaiom od osamdeset forinti mje-
se€no. Pl. Streber je sin onoga Sefa, pod kojim je stradao inako povjerljivi
Markovii.
Markovie radi u pl. Streberovoj kancelariji. Upravo je navalio posao.
Zida se naime nova gradska ku€a. Streber je Markoviiu toboZ dao podatke i
naputke, kako €e izraditi osnovu. Markovid je pri studiju opazio sve nedostatke
tog nacrta, a narodito, da se fantastiiki smiSljena zgrada ne bi dugo drZaia,
ve€ bi se morala pod vlastitom teZinom survati. On u bijedi i nevolji - Dec€
da izravno iznese pred svoga Sefa pogrjeSke djela, nauiio je naime ne5to iz
svoga iskustva, nego pri izgradivanju ispravlja ko neopaZeno. Nu na divno
dudo - pl. Streber propu5ta takoder ko neopaieno sve te korekture i ponasa
se ko da ne zna, e su tu kojekakvi ispravci, vei da je sve to prosto njegovo.
Kako Markovi€ pokorno popu5ta, da bi ma i jednim migorn odao, kako je to
njegova muka, pl. Streber smatra ga potpuno ubijenom energijorn i nastavlja
dalje uiivaju€i u plagijatu. Ali baS s ovaka postupka hote da sazori u Mar-
kovidu spoznaja, da taj stvor nije ni5ta bolji od svoga oca. Jedne vederi sjedi
on u obitelji, sin mu polazi viSu gimnaziju i izraduje zadatak iz hrvatskoga
jezika. Tema je iz evandelja o talentima, koju djedak repetira u obliku hrile.
Otac se zanima za Skolski rad svoga djeteta i zahtjeva da mu dita sastavak.
Dleeak slu5a i u mladenadkom zanosu i vatrom nazivlje u svojoj izradi lopovom
svakoga, koji svoj talenat meie u sluZbu drugoga, tek za prosti nasuSnji hljebac.
Ova vatra ko da saZge oca, on se bori sobom i najzad skoEi na sina. Sve
se zgrozi s tog iznenadnog dogadaja, nu otac se brzo sabere i umiri ih cjelo-
vima i zagrljajima. Po5alje ih napolje iz sobe. Misao je u njem sazrela, nje-
govo dijete dalo mu je u ime cijele obitelji pravac kako da radi. Ujedno ie
osudilo njihovo danaSnje bezbojno Zivljenje. Nlima je i opet stradati. Markovie
je dakle odludio skinuti krinku s lica laZnog genija - pt. Strebera. On fe izra-
diti osnovu tako, da moZe lako proradunati, kad ie se cijela zgrada, koju
pl. Streber gradi - naprosto survati.
Zgrada je gotova. U Streberovih ie sjaina vedera u slavu monumentalnog
dlela, sto ga ie izveo kuiedoma€ina. I Markovii je pozvan. U nizu zdravica
nazdravlja neko graditeljskom geniju, koji se je od vajkada oditovao u Strebe-
96
rovo, obitelli, narodito nuz dana3njeg slavljenika u njegovu pokojnome ocu.
Gosti su ved razigrani Sampanjcem, ? u druStvu je neki toboZ SaljivdZija, neki
odbijeni prosac Markoviieve nedakinje, koji iznese u zavijenoJ formi, da je
pl. Streber ipak bolji graditeli od oca si, u koliko je podigao mnoge egzistencije.
U ostalom krepost je u praStanju. Nekoji gosti pogledaju Markoviia. Cuje se
priguSen smijeh. Bijedom ubijeni tovjek ustaje tiho i posriu€i ide do kude-
domaeine. Blijed ko krpa zahti;eva rehabilitaciju svoje €asti ne samo od sina,
nego i od onoga koji zna Sto mu je vrijedio baS pri gradenju ove zgrade, koja
se danas instalira. Pl. Streber je na sto muka. Sara i izmide. Nekoji gosti gledaju
zapanjeni, nekoji se smiju. Markovii u to otkriva svu kukav3tinu kucedomaiine.
euje se povik sa ulice. Tutanj - zgrada se u istinu obara. Tableau. Markovi€
ko lud pada na koljena i pjeva k6 u ekstazi: ,,Slava Tebi, Gospode!"
Soba u Markoviievih. Otac IeZi bolestan. Izgubio je naravno kruSac, a
pl. Streber hode da ga ioS tuli zbog uvrede. Nu u to je Stampano djelo o
popravku akustike u velikoj operi, na koje je Streber stavio svoje ime. Ako
Markovie bude Sutio, proii ee sve jo5 u redu. Zato dolazi u Markovieev stan,
da ga umiri. On ee mu oprostiti, uzet ee ga opet k sebi. Nu prevara se u
autorstvu djela otkriva. Markovi€ pograbi sa stola mjernieki Sestar i turi ga
Streberu u prsi. Zastor pada uz njegov podvik: ,,Ovdje ie suditi bog, a ne
ljudi!"
PRIZOR IZ DRAME ,,ZA DRUGOGA"
Povelika na skromnu namjeStena soba.
1. Pr izor
Markovidka (upravo je do5la s ulice i donijela sobom ovedu kutiju
i zamot. Ni ne skidajuii sa sebe marame, otvara srednja vrata. Vide nervozno
uzbudena) : Zlata, Zlata-a-nal
M a r i j i n glas iz kuhinje: Ve€ se vratili, teto? Evo je ovdje kraj mene.
Markovidka: Nek dode ovamo. Donesi je, Maro! Brzo,brzo! (Smje5ta
kutiju i zamot na stol i Ceka. Na desna vrata ulazi Mara vodeii o ruci Sest-
godi5nju Zlatanu.)
2, Prizor
Markovicka (tepajuii): A tu je! (Poljubi ie. ToboZ Saleii se.) A ci-
pelica novih - Dernor a nove haljinice takoder - D€fiitr. Nema, je li? Al kad
nama hode, onda ima, sve ima. Gled, Maro, sve je to naSe i plaieno je.
Mara: Kakva li su to €udesa, teto? (Pristupi kutiji i hoie da je otvori.)
Markovieka ( k o l j u b o m o r n o ) : P u s t i . -(Otvara
]a €u da otvorim. ]a! Bog se
smilovao, Maro. I tebi ie biti bolje, kukavice. kutiju i vadi d;eei;e
cipelice. Malko obijesno.) Nema tu druge, ve€ najnovije. Kad se kupuje, nek
se kug_uje, kako valja. (Spram zlatice)'- ovamo, mami' svojoj. (Sjed6 na sto.
licu. Mara joj stavi dijete-u krilo i izuva mu stare cipelice. Maikovieka digne
staru cipelu jednom rukom u vis. Drugom drii novu. Mari, djetinskim vesellem,
ho otresavsi se davna siromastva.) A pogled, sad jednu i-drugu. Gledaj' ih,
}{u1ol- Sad.dok ie ova posve nova, a ova- stara posve razguljenl i poderana.
(P-oljubi Je.) Ne eemo je nikako ni slati na poprivak. Saduvat ie je mama i
pokazat de je svojoj Zlati, kad bude velika, sreina. . . (Stavi staru iipelicu na
!!91 i sprema se Ca navude djetetu novu. Cuje se kucanje na srednjim vratima.
Ulazt Ruia.)
3. Prizor
R u Z a: A kumo Kato, Sta ja vidim? Ko da je istina . . .
MarkoviCka ( n e m i d u i i s e s m-j e s t a i n e p r e k i d a j u d i p o s l a'(obuli
): Bog
ie tako htio, kumo! Kasno ma easno. Evo vidite: dvije forinti cipllice
7 XraniEevid, Kroz iivot i djelo 97
 \a

je dijete i stavlja g,a do l\dare na stol.) A glete haljinicu. Vuna, evo, pipaJte R u Z a (iznenadeno): Osto Je iza mene. A doSao bi bio vederas do Vas . . .
iamo pod prstima. eeHri forinte. TraZ]o je detiri i p6, nu ia znam moje trgovce. Ivan Markovid: Idem ja sam do njega. A vi lijepo piJte kavu i
R u Z a (promeee haljinicu): Ko darovano, kumo. zabavlla;te se. (Pozdravlja zami5ljeno redom, onda izide isto tako.)
Markovie ka: Ko darovano (opet djetetu): Nu da vidimo, kakostoji.
kumo, al ako ne pristaje, da je vratim. 7. Prizor
Oprostite,
-
R u Z a: Ali molim Vas, ne smetajte se. Ne znate, kako me veseli. PrijaSnji bez Markoviia.
Markovie ka (oblaii djetetu hallinicu): Pripovijedat iu Vam, pri' (Isprva ljubopitljivi, poslije opet predu u obidan ton.)
povijedat eu! (Mariji): De spremi kavu, sinko, dobru radosnu. Kuma ee s nama.
R u Z a: Sto je to odjedanput kumu?
Ta icoga jo5 imamo? (Ispravi dijete na stolu.) Nu gledte, ko u izlogut (Obie Markoviika: Eto vidite. Uvijek mi je bio dobar ko kruSac nu uvlJek
Zene gledaju udivljeno u dijete. Na to se otvore vrata i unide Streberov
ovakav nagao. Dode, istom sjedne, vee ustane. A ne eu reii dogadalo se uvijek
podvornik.)
ne5to. Ah, kuma RuZo. . . al vi i onako znate, Sto smo sve prepatili.
4. Prizor R u Z a: Ma baS to je ono, Sto ga upravo Streber zove.
Podvornik: Molim, je li ovdje stanuje gospodin Ivan Markovi€? Markovi tka: Zove? A rekao je da ga baS zove? ]esi li ti dula,Maro?
Markovie ka: |est, nu sad ga nema. R u Z a: To nije rekao, ali pismo je od njega.
Podvornik: Salje narodito pozdrav gospodi. Izvolite. M a r a: Nisam ni ja dula. Tetak je samo rekao, da komu bog, tomu €e
i svi sveci. Nu to se desto duje.
5. Pr izor R u Z a: Ma, Zenske glave, pak to nije teSko pogoditi. Nu neeu da l5ta
reknem. (OkrenuvSi se Markovieki): Rekoste pripovijedati.
Markoviika i RuZa same s djetetom. Markoviika: E, da a znate i otprije. Nu nek znate i ovo. A sve
Markovie ka (gleda u naslov kancelarije): To su neke njihove stvari. mi je srce prepuno. Kako li je to - sirotinja ne moZe neg slakati. Nu kad se
Pripovijedat eu Vam. kumo. sjetim . . . vidjeste ga kaki je, a kaki je bio. (Ispretrgano): Pa kad se sjetim, ja
R u Z a: A kud Vam to ode Ivan? Valja mi ga za uho. Ve€ vidim, sve eno tu u krevetu, vee se borme i ispavala, pa probudim se a on jo5 uvijek
je istina Sto sam malo prije dula, pak da ne bude uroka. uz ovaj stol i samo Sto digne nt1" Spavai, Pe":,
Markovidka: I nije to sve, kumo. Ma dut eete. (Vide okrenuv5i se TOt :" ""tt : :
kuhinji): Maro! (Ovde prestaje prizor u rukopisu.)
M a r a (iz kuhinje): Sad Cu, teto.
Markovie ka (je uz to raskrdila stol u sredini. Dijete je za to doba JEDAN PRIZOR IZ ISTE DRAME
sjelo na pod i ono se igra poklopcem od kutije. Ulazi Mara donoseei na po- (Pozornica: kancelarija tehnidkog osoblja: Uz desnu kulisu podugadak stol nat-
sluZavniku kavu.) kriven zeienijem suknom. Po stolu planovi. U dnu pozornice velik prozor pod
Markovie k a ( o t i S a v 5 ik o r m a r u , M a r i ) : P o d r Z i m a l k o . U z e t € u d r u g u bijelim zastorima, sprijed oveii stol malko upoprijek. Uokolo nekoliko stolica i
prostirku. MoZe joS ko da dode. (Pokriva stol.) Tako. Sad postavi ovarho. praonik u kutu lijevo, Sred lijeve kulise vrata. U pozadini u kutu desno izlaz u
(Primide k stolu djeteiu stolicu i sjeda u nju dijete. RuZi): Sledite, kumo, sluZite hodnik. JoS jedan pisaei stol. Vede je; Iampe gore.)
se Seierom. Samo po domaeu. (Dok jo5 sjedaju ulazi lagano u sobu lvan Mar- Stariji i mladi dnevnidar.
kovi€. dovjek je srednjih godina, nu prosijed, ispaeen. DrZi se malko pognuto.)
Mladi (naslonivSi se uz stol za planove, trljajuei ruke): VaSe me pri-
6. Prizor povijedanje odista zanima. Dakle - tako je to?!
Ivan Markovii (odlaZuci pozdravlja): Dobar dan. I Vi ovdje, Q t u. i j i: BaS tako! Nijesam u ioravo gotovo osijedio ovdje, a uvijek ta
pusta_ obecavanja, ludu radovanje! Nu, neka znatel A bilo bi i grjesno da Vam
kuma RuZo? ne rekoh, gdje eto vidim, da i vama podese prodavati maglu, nlrodito gdje ste
R u Z a: Nisam mogla, kume. Morala sam da na svoje uSi eujem mi iskreni. U to dakle nemojte da vjerujete. Nu - prekinimo. Ovdje - sto no
Ivan Markovi€ (dobroiudnim glasom, ni ne pazeei, gleda u dijete): rijef -_ duje se i kroz zidove, sve se saznade. . . biles znade kako to biva, tek
A kakova je to princeza? velju Vam, sve se produje. (Ustaje sa stolca, pak-tiho otvori vrata, zaviri u
Markoviika: Mamina, mamina! Sve je to niSta, Ivane, a kako pri- hodnik i brzo ih zatvori.) Nema nikoga, pak eujte: Ako hoeete da uznapre-
staje? Dva forinta cipelice. . . haljinica, dista vuna . . . detiri, fta1io je detirl dujete ko slobodan neimar, mislim da iaiameite tako svoju budu€nost, to, yjs-
i p6... rujte mi, ovdje ne eete. I bas kad se opazi da imade u vas dara, onda ee vas
Ivan Markovie (dobroiudno): Znam vei, a ti povuci amo, povuci musti i zavarkivati, zavarkivati i musti i na koncu, moj sinko, prorijedit ee
tamo i ostalo na tvoju. (Pristupi k njojzi i stavi joj ruku oko vrata. Gleda joj vam se kosa, a Sto ostane na glavi pobijelit ee sve u ludo eeka;ueii T"';" p""-
povjerljivo u odi): Ta vi vee znate, kuma RuZo, moju gospodaricu! (s posmje- radunan metod u ovih ukodenih stilista, a vi €ete izgubiti u to volju i spuznut
hom): Bila bi ona i uStedila, da je bilo okle. A bilo je nekada, nu svejedno, e9 perje s krila. slavno - vi ne 6ete vise di se natjeEete ni u dem i
onda nije bilo ovake princeze u velikoj stolici. (Ugleda pismo na stolu): A Yq-
h-. a.to se je mozda htlelo. Nu da prekinemo - vraga sam i ja tako pro-
Sta je to? Od Strebera?. . . :1 :
lieve_na iezika. Al preliJe se iud, prijateiju narodito kad
-da ie sjetimi
'mo; eto i opet
Markoviika (Zurno): E gle, zaboravila sam. Malo prije dolazio je izmide j:{nu
. gogtld, a se danas irrri"^. . . O moJ-ne boze, boze!
ovamo podvornik savjetnikov i ostavio za te. - M I a d i: Ma gotowo da vam - oprostite mi - bih ponl""orro. Ta to
Markovi€ (slomi pedat i dita pozorno. Nakon male stanke): E, kad su ko neka neduveni otkri€a! A eno ja, i eno nas jos
mnogo,'ko;i smo o tome
Ce nekomu Bog, onda ee mu i svi svecil Sveci?l (Stavlja pismo u diep. Hoda sasvijem drugadije slu5ali.
po sobi par puta gore dolje. Zene ga gledaJu, nu on ne pazi na to.) Kuma RuZo, Stariji: D a , d a i s h v a i a m , s t o t o l i k i p o h r l i s t e ovamo. Pa i mami mlade
je li vaS Mato kod kuee? __rt
pothvatne godine ovaka rabota. A i Sta je liep5e po nas od struke nego baS

98 7| 99

il*l
t",}
ovaki posao? Ta tu su Citave pra3ume - divlie i zapuStene, ko one u Brazilu,
pak sad de da iskrdimo sve to, da poravnimo ko dlan, da pospemo tu palaeama
i divskim gradevinama, pa ulice, pa trgovi i perivoji, rodna polja i miomlrisne
baSCe. ah...
M I a d i: Pa i vi mislite tako.
S t a r i j i: Izvinite, gdje ono stadoh? Da! ah i svedan mnogoZudan narod
pJeva tuda - vijori se zastava, a ti stari rabotniee, klonuo si najzad, nu uZiva5
u uspjehu - Jer si i ti radio, prinesao kamentid . . . je li?
M I a d i: Nu dozvolite mi. tako i vi dodoste!
Stari ji: |est, prijatelju, dodoh tako i ja, i ja!
Mladi: Pa?
Stariji; Hm!
Mladi (ie5ie): Gospodine, vi se uvjeriste da sam iskren.
Stari ji; ...Ta nemojte odmah tako! eudo vam, Sto eto drugadije go-
vorim neg Sto vi mislite! Ele, jo5 se ne dosjetiste? (jade): Prijatelju, prvo: ne
krCi se praSuma po va5em najsvetijem strudnom uvjerenju, ili da me razumijete,
po pravilima one znanosti, za koju se Zrtvujete. ]a neznam, da li ie to uopde
kakvo racijonalno krdenje. Ono pak Sto vi vidite pred svojim odima, to nije
gotovo predmet, vei reklamni izlog!
M I a d i: Nu ja ipak u ovo malo vremena vidjeh dosta.
S t a r i j i: Dosta pobijeljenih grobova! Ako mi ne vjerujete, vi (ete za
malo zamirisati i plijesan u njima, ili iete - a to bog da tuva mladost va3u
- DU. . . priviknut eete se na to, i onda nos ne osjeia vi5e gadal MoZda Cete
kadikad da progundate koju i da se pri tom stoput obazrete lijevo i desno, e
vas ko ne eu!? Nu u toliko laknut €e Vam. I u tome je neka vrst boZije milosti,
Sto otupi ona tanka €ut savjesti, kad valja podnositi ono demu nema promjene.
Takovi smo najzad svi eto u veiini ovdje. Nu oprostite nam, mi podosmo ono
pregaladko doba, i ja i lvan Markovi€.
M I a d i (iskreno): eestiti Ivan Markovie .
S t a r i i i: Bijedni lvan Markovie ! Njegova leda bi;ahu od poroda ukleta
da samo prte i prte, a eovjek htio da leti. Vi jo3 ne poznajete Ivana Markoviea,
moj prijatellu. On je danas izalet detrun, nu ja ga poznavah u mlade i bolje
mu godine. Nu manimo!
M I a d i: Pa kako to? EIe vazdan sluSam o Ivanu Markoviiu i nema baS
niko da mu Sto zamjeri, a on se tu sav pogrbio medu nama i Suti, raduna, crta;
u rijed: on je ko stroj neki, sasvijem pokoran dovjek, bez svoje volle. Kako ;e
taj iovjek zapeo?
ji: E - ovai put zapeo je ba5 taj dovjek, jer ie, koSto rekoste:
Stari
bez volje. A nije dosta sreena volja u odima ljudi uvijek ono silno, ono veliko
kad ho€eS da izneses du5u svijetu na pogled. Kadikad je bolja ona bezobrazna
vrst! Vidjet €ete takiieh upravo uzornih primjera! [J ostalom lvan Markovie
bio je sretan o mrvicama, gdje mu je pripadao kolad.
Mladi: Kako to?
Stariji: Tako -- nikako. I sve je to nikako. StoSta je u naravi. Meni
ie pripovijedao glavom lvan Markovii, da je u njega i to prokletstvo, pak da
se navikne na vrata i kutri.
M I a d i: Navikne na vrata?!
S t a r i J i: Pa da; on se upravo navikne na nje, na ta vrata, i onda
omili mu kut. A drugi bi, kakav Nilemac na primjer - poSao dalle i borio se i
tralio sve dok ne bi naSao svoj pravi put, kuda bi hrlio snagom - - - e
one svoje volle. Nu on veli, da ne moZe. To jest, sad vi5e ni ne moZe, ali u njega
je - - - veli - bilo ne5to takova. Pa eto i tako je baS taj dovjek,
-od uvijek
kako vi rekoste - zapeol
M I a d i: To bi on bio u neku ruku sam sebi krivac?
S t a r i I i: Ne sudite sve po ukodenim pravilima. Il je neko kriv, Sto se
radi, ili Sto radi u toj i toj okolini. Dignite vi ovo brdo spram nas o maloin prstu,
100
.:itT
ii-
oak da i stoput hoeete! A nu - neka ste u dru5tvu onijeh koii to isto hode,
t i btzo €e to brdo u zrak. A lvan Markovic nije imao takova druStva, i zato mu
rekoh da je biledan. A vi znaite: Bio bi ga on digo, vjere mi, Ja ga dobro
Doznam. I to le baS ono, zbog dega ie i zapeo, to jest njemu je malo stalo za tim,
o.t otr imade duZnosti. . . dijete ie tu - (pogleda ga) to i sami znate.
M I a d i: I to je upravo ono ne3to Sto ne razumijem. Vi znate . . .
Stari ji: Ta znadem i za5to sam kum i priiatelj? Opazili smo mi sve to,
m o'l p r i i a t e l j u . . . m a . . .
M I adi (Zivahno slu5ajuCi.)
Stari ji: ...ma eto, pravo da Vam kaZem,ni ja ga ne shvaeam u tome.
fer ja Vas volim.
M I a d i: Hvala Vam. Ne bih povrijedio svoje Stovanje spram Vas, nu
gospodin Markovii niie ni nikako naveo razloga, a_ u takovim pitanjimd - -
S t a r i j i: - treba da smo uvijek na disto. Vjerujte mi, ni meni ga niJe
naveo, a govorio sam mu dosta. I on vas voli i Stuje, nu -
M I a d i: Nu + trq- pouzdaje se ili Sto takova. . .
S t a r i j i: Ne, prijatelju, neie biti tako. Ne znam Sta ie, nu to niie. ler
la vidjeh uvijek, da se je ko streso, i lice bi mu se gorko nekud izoblidilo, u
kratko, koliko je to eovjek uopee dudak - a to on i jeste nu to i pitanje
upravo da ga ne razumijete. KaZem Vam, dugo ga poznaiem i nema da koga
vi5e Stujem - ne razumijem ga. A Sto je joS gore, otkad dodoste, zapazismo
pa va5u namjeru, od onda ko da se nedega pla5i i sad ;e joS zaliveniji. Nu -
Cekajmo, pomaZimo si bar medusobno.
M I a d i: Kako Vam testo rekoh, upravo me boli ta nepaZnja, to . . .
S t a r i j i: Nije to nepaZnja, toliko je jasno. Nu pustimo za sad. Vi ga
volite?
M I a d i: Od srca ga volim.
S t a r i i i: iuite. fa se bojim za njega. ]er demu da se on strese, demu
da mu se lice grEi. To nije prije bivalo. A mi smo mnogu gorku zajedno pro-
gutali.
M I a d i: A za5to baS sada! Ta to je zar sasvim prirodno Sto mu rekoh.
Stariji: Ma da, da; sve je to tako i to ie ono s Iega se bojim. ]er
doista nema u njega zamjerke, a on je i postarao, pa kako ie dovjek zdrava
uma, a da odbija sreeu! Nu Mrkovie nije nikada poeinjao niSta bez razloga, a
sad eto Ja moram da zaklludujem: vi nijeste krivi, on nije kriv - ta eto to je
ono eega se ja bojim. (Su€utno): Prijateliu, nagomila se naizad u svadiiem srcu
mnogo toga, kad mora5 da gutaS, a on je teSko prokuSan dovjek. Bijedno srce.
2. Prizor
(Vrata se tiho otvore. Markovid ulazi malko pognut. U ruci mu mapa.)
v i €: Dobrurec":notloo,_
j " jo
(Ovdje prestaje prizor u rukopisu.)
U istom su formatu na jedanaest strana izradena tri prizora prvoga dina
trede bezimene dru5tvene d r a m e , k o j a j e p o d e t a2 8 . I V . 1 8 9 9 .
godine.
U istom je formatu na Cetiri strane izraden. prvi prizor prvog
C i n a j e d n e d r u g e d r a m e b e z n a t p i s a , i s t o d r u 3 t v e ni ei s t o p i s a n e
prozom.
ULOMAK IZ DRAME O HANIBALU
Ovaj je ulomak priopdio u ,,Ztnn", knjiievnom kalendaru za g. 1919.
(Sarajevo) Llubo Marakovii uz opasku, da je ulomak nastao u Livnu 1892. ili
1893.. kad je Kr. zaokuplyao lik Hanibalov, pak je nastala i pjesma ,,Zadnja
zdravica Hanibalu" (ll.-L32). Tom se prigodom ipominje i rad oko drame o
101
Neronu, koJu je Kr. kanio ,,po usmenom saopeeniu" napisati g_ S7rajevu. Ma' O znam ja dobro moje KartaZane
rakovi€ upozoiava, da su junaci Hanibal i Nero znaEajnt za Kr. dispoziciie u [I sto im vrijedi trgovadka kesa]
Livnu i Sarajevu. Fragmenat se je sludajno saduvao. I hramove im u kojima vise
Sve same teSke trgovaike kese.
I. Cin. Al -_ lto je ono] u tom mi je sva snaga Sosilo
Kartago Sto je domovina moja.
Tabor. VeCer. Hanibal sjedi pod dadorom u mislima. S polja tuje se Zagot euj to ee proei, ta Sadica ljudi
dolazeii od vo;ske. Sosilo ude naglo. Sto opire se ratu s Rimljanima
|er da im ovo ratovanje Skodi
Hanibal (radosno): O1 to ie proii i doii ee vrijeme
Kad niknuti ie pleme Hamilkara
Sosilo - vjerni druZe okle Zurno? U novoj snazi i za tu Kartagu
Gle slomih svoje kosti preko Alpa
Sosilo: I padoh amo pred pragove Rima.

Dugadke to su pride gospodaru Sosilo (predajno):

Bogova mi! Dd mor6 bi da nosim
Na ovom vratu joS stotinu glava Nek bogovi ti budu u pomodi.
I odiju joS jedamput toliko
Da upamtim Sto vidjeh u Kartazi. Hanibal:

Hanibal: I bogovi i uspomena didna

Na besmrtnog mi junadkoga oca.
Ti eudne kanda vidio si stvari? O to je ime zaniielo mene
I vojsku moju Libiju, Hispance.
Sosilo:

A eudne da li kako hoieS. Vodo. 2. I. e in. I. Prizor.

Spartanac ja sam, u tvrdo je majka
Povijala mi ove dvrste kosti Te misli su mi lzalog za K] jamstvo za Kartagu
Ne nauZih se mekano sagibat I s njima ja eu [spasti] prodistit Sosilo
A u Kartazi dini mi se redom Sve hramove i ulice Kartage
Od tankog vlata sve su Sije mek5e. I gordom Rimu salomiti vrata.
Al reci mi Sto radi Hano?
Hanibal:
Sosilo:
(ustane. Hodajuei po Satoru malovaZno):
Hano?
E moj Sosilo - takvi su ti lJudil U Rimu znadu bolje Sto on radi
Neg u Kartazi gdje taj Hano Zivi.
Sosilo (naglo dodeka): Neg s prve kad si u Kartagu poslo
Plijen bogati iz propalog Lagunta
Pogotovo su takvi u Kartazi O - vodo moj - a tad je u Kartazi
I ja te Zalim. (Zamisli se.) I zadnji prosjak na Rimllane vik6
I Hanibal je bio Stit Kartage
Hanibal: A Hano. onda Sutio je Hano
[A Hano, Hano okovo se Sutnjom]
Raztrmijem te. U tebe ie srce Al danas kad je potroSeno blago
I ti se bojiS za sudbinu moju; Sad Hano radi, iz potaje sipa
Al ;a tu vidim prste nebesnika. Iz rimskih kesa izdajnidku platu
(zamisli se) Hanibal - a zar bi lme ovo Med KartaZane.
TA -
Toliko straha zadavalo Rimu
Da gordi senat ne uvida I sam Hanibal:
Sto Hanibal je. Nek pane Kartaga. Kune Hanibala
Nek pusto5 prahom hramove jof pospe I grob mu kopa. Man'mo se Sosilol
Tek Hanibal nek Liv joj ostane ]e I' rekoh ti vei takovi su ljudi,
I eto opet na novo Kartage. Al vidjet deS ih kad Hanibal jedno€

102 103
 BaS pravo zdravo iz senata rimskog
Nad hiljadama zapovjedo bude
I zaznr Rima ravn6 s Kapitola!

(Cuju se s polja koraci.)

12.Prizor.l
Vika: ,,K vodi me pustite. K vodi!" Hanibal diZe zastor od Satora.

2,Prizor.

Pred Satorom hrpa plaienidkih vojnika i medu njima prosjak, komu brane ulaz
u Sator. Prosjak uodivSi Hanibala i Sosila Zurno predaje Hanibalu pisamce.
Hanibal preletiv5i listie okom. straii:

Udaljite se, ali da ste budni

Pod oruZjem. (Prosjaku): Unidi!

Mago uniSav3i ogleda se i po5to se uvjeri da je sam, skida prosjadke hal;ine.

Mago:

Dojurih Zurno iz dadorja rimskog. PISMA

I nepoznat sarn naSu vojsku proSo
Ah nije brate ni njima vjerovat,
A ove tajne djelovat ce jade
Na sujevjernu narav. . .

104
 PISMO IZ G. TBB5.

Ovo je pismo naSaou jednom ,,albumu" uz pjesmu ,Bog i Hrvati" g. dr.

Ante Kralji6 u Su6aku.
U S e n j u , 1 6 .L 1 8 8 5 .
Velecijenjena gospodice !
Zelim, da hrvatski krasni spol prigrli onim iarom ove stihove, kojim sam ih
J 8 iz srca svoga izvio. Ja Vam ne mogu ostaviti ljeple uspomene, Vi kao Hrvatica
nl ne Zelite ljep5e.
U Zenu polaie narod svu nadu svoju - to je vjerovanje moje. Ta ona ima
u ruci budu6nost, jer Zena odgaja. Iz tihe sobice, gdje ona kraljuje, iz milog
krila, gdje je njezino gojiliSte - ni6u u svijet - ljudi. A 5to da budu kod nas
ljudi - borci!
I Vi 6ete, velecijenjena gospodice, raditi jeclanput na ovoj zadall A tad?
Tad si upi5ite u milokrvno ono srce samo jedno geslo. To 6e biti poklik:,,Bog i
Hrvati !" Dri,e6, se toga, bit 6ete nepogrjeSivi, biti 6ete - majka.
A ja 6u se ponosit, ako se takva Hrvatica spomene katkad i mene.
Silvije Strahimir Kranjdevi6

PISMA JOSIPU MILAKOVICU

J. Milakovi6 priop6io je ova pisma u ,,Sawemeniku" 1908. na str. 718. ss.
u ilanku ,,Prvo poznanstvo".
U Senju, 29. YI. 85.
Dragi amice !
Hvala ti na iskrenoj utjehi, koju si mi izrazio tvojim pisamcem.
PrilaZem ti ovu pjesmu ,,Nevindadi'3 - 1s mislim o njoj, da je ba6 spretna
za list, koji ima onakvu svrhu, kako se to u pozivu kaie.
Pjesmu o Katarini, zadnjoj kraljici bosanskoj, nisam joite dopjevao. Manj-
kaju mi njekoja historijska data -* pa skrbim za nje.
Za sada bivam u Senju, a oko 15. augusta i6i 6u u Zagreb, da - plandujem.
, Gledaj, da prvi broj izicte prije l. kolovoza - to je onako, da so bolje pret-
platnika prikupi.
Zele6 ti sre6u u tom lijepom pothvatu jesam
tvoj Silvij.
Draienovi6 je u Zagrebu i biti 6e do 13. srpnja. Metlutim uporabi za l.
broJ
_ono, Eto ti je poslao, jer za sada nema nikakve pripovijesti, pa ba6 za taku
gardu". I sam znade5, da je za takav smjer teiko pisati - jer vedinom
"d3eiju-
je.alfa.i omega svih na6ih, u n" **o
Ji. na6ih, ve6 i tutlih piiaca i pjesnika: (qso-
Drto kad im tek brk probija) ljubav, ljubav i ljubav!
Dakle potrpi se i osloni rL rr" ilub" sile senjskih literata.
Zdravstvuj !

t07

U Liieanu,25. III. 1887.
Dragi Jo5ko!
Ja sam primio tvoje iznenadno pisamce, na koje si ti vrlo brzo urgirao.
Pa evo ti odgovora:
Za sad, dragi prijatelju, oprosti, ali ja te pomagati ne mogu - tamo do
Petrova. Dakako da ne velim ovoga kategorijski, nego tako sudim. Evo sve ovo
vrijeme, Eto sam u ovim tuinim krajevima ba3 ni ne zamodih pera u bto duii po-
voljna. Take su ti neprilike Bosne i Hercegovine.
Ti si se lijepo primirio. Zaboravimo na darobne obale lonjskoga polja i na
onaj nuini fenomen obzirom na nosove, 5to di6u u blizini takovije ,,jetnra" - aa-
boravimo velju sve to, te recimo, da je tebi, moj Jo3ko, veoma lijepo. Barem si
kod ku6e - ne velim, da i ovi krajevi nije na6 hljeb i s6, ali. . . Boga mi, da jo6te
nemam ove stotinjarke na mjesec, ne znam bih U azdtio, VidiS taj gro6i6 Btvara
me Herkulom.
Ubija me samo6a i dosada. DrugojaEije li je ono ,,pod zidom" u Zagrebu
bilo! Ja se uhvam, da 6e se bar jo5 jedanput ona sveta vremena povra.titi i kad
me jo5te ova nada krepila ne bi - boga mi - ja bih se utopio u kakav potok.
A sada mi se, sokole moj, ieni. Ti si sigurno pro6ao svu Skalu do te toike.
Ti si se zaljubio, ti si poljubio . .. - de jo5te onaj popovski formalitet, pa si onda
,,6ovjek" i po shva6anju BoSnjaka.
Ja sam te voljan za ovo vrijeme materijalno potpomagati, naime bit cu ti
predbrojnikom, dok ti ne sastavim Stogod. Ne zamjeri, amice, Bto ti odmah no 6i-
ljem, ali da si ti ovdije, brzo bi te se proSle redaktorske pasije.
Javi mi se kojim listi6em. Kaii mi po koju ,,drobnu i krupnu" iz Hrvat*e.
Idazi li,,Balkan" i Eto je in fine finale s Gustelom?
Pozdravi mi sve gospode i gospodice u Kutini! Oj, koli se ja muino u ovim
krajevima onijeh golubica sje6am! Ali - sic fata tulere! Tvoj
z Sta mi piSe5 za preparandiju, to Ti ne smijem niSta re6i. Podajem se sud-
U Lionu,2. II. 1893.
Dragi prijatelju !
Nemoj mi zamjeriti, lto ostadoh gluh na Tvoje prijateljsko pisamce. To Ti
je moja stara bolest i tko me pobliie pozna, taj 6e i oprostiti. Sad 6u Ti evo da
dodijam, pa da mi budeS parlamentarom na putu u knjiiaru gosA. Spindlera i
Lebnera.
Htio bih, da saberem ono pjesnidkoga trunja, 5to se prosu po hrvatskijem
novinama kroz ovo par godina, gdje mi ostarismo, a hrv. Parnas jo5te ne pomladi.
To bi Ti im6 biti neki izbor, 5to bi se dao strpati na 7-B araka; dosta
stihova na koncu vijeka pare i budgeta za poviSicu novijeh kumpanija! Tu te mo-
lim, da podeS u svoga nakladnika i da mu razloZiS stvar u moje ime.
Honorar je svakako lijepa ustanova u knjiievnom svijetu, mi uza svo to
meni je glavnije da knjiga izide, nego da bi se jo6 o tu nesre6nu zakudicu ponuda
razbila. Ti mu reci, da sam skroman i da bih mu rado ustupio rukopis besplatno,
samo ako se slaZe da 6e knjigu opreraiti onako ukusno k6 Tvoje, njeine i lijepe
pjesmice, da ie se poiuriti Stampanjem i da 6e finaliter meni ustupiti 50 komada.
I onako se posvema preporudujem u Tvoje prijateljstvo i znadem, da ce6 ee
za ovu moju namisao kolegijalno zauzeti.
Uz pozdravmilostivoj gospotlijesam Tvoj iskreni Silvije.
u Lianu' 26' IY' 93nr"*i
Josipe!
Ne zamjeri, Bto se je to oduljilo s odgovorom na ono prvo pisamere, ali da
Ti pravo kaiem, ni ne znam u 6to bih se bio odlu6io. Rado bih bio dao u Btampu
tamo kod Vas onu Saku pjesmica, tim radije, Bto je teSko nai6i u Zagrebu na na-
kladnika, koji ne bi bio ma u kom pravcu obrezan, nego eto ta odviSe nervoznn
cenzura ubija mi volju. Ti znade5 u kakve li ja zardale iice diram, pa se bojim
108
ne bi Ii se oni moji tu i tamo necivilizovani tonovi komu god o6trije
zaboli. Eto sam Ti stoga vrlo blagodaran, Bto si nolens volens ovu moju zabri-
nuto€t u svom posljednjem pisamcu naslutio, ps me jednostavno rje6avaS od daljnje
obvetn.
Dodu6e nijesam naiao nakladnika nit me je volja traiiti ga - al u glavnom
sredno mi ispiri iz glave i misao o svemu tome.
Pjesmu za va5 ,,Te Deum" spremit 6u Ti drage volje. Cledat iu da obradim
koju mrvu ispod povjesne praBine. To 6e biti i najbolje po takove Studente.
Ionako sam ti zdrav i zadovoljan, 5to moieS zakljuditi po tom, jer slabo
pjevam. Sto nagadai da mi se ne 6e u Sarajevo to dobro govori5. A 5ta bih ja
-, koSto me nadeie jesti u velikom gradu Bije-
tamo? Zar da me pojedu
ljini?! Ta jo6 se ni danas nijesam sasvijem izvuk6, premda je i prilike i volje da
se iskopam.
Od moga direktora najsrdadniji pozdrav.
Javi mi prvom zgodom kakve li osnove kuje5.
PiSeB li 5to u,,Prosvjetu"? Ja je do danas ni vidio nijesam, hvala mojim
vrlo patriotskim prijateljima u Zagrebu.
Inako niita nova.
Izrudi milostivoj gospodi moje poEitanje, a Ti primi bratski pozdrav od
Silvija.
Suibanj ili lipanj 1893.
Dragi Josipe !
Oprosti, Eto odocnih s pjesmom, kad i sam znadeS, koliko se je lako vinut
na gudalo po6lje ispravljanja zada6nica. Metlutim evo je, a Ti odredi spram prilika.
Dozvoli samo da Ti spomenem 5to u pjesmi dolazi rijed ,,pukla kosa'.. Rjette
se ta rijed iuje, a znadi ,,kosa, koja ostane nakon bolesti bez sjaja". Nlolim Te
da urerli! sa deklamatorom inako po svojoj volji.
b i n i u r u k e ; t o j e j e d i n o , 6 t o l j u d i m a l i i b e s p o m o 6 n ik 6 j a m o g u u E i n i t i .
IJz pozdrav od moga direktora i obitelji mu, primi s milostivom gdom, od
mene srdadni selam Tvoj Sih,ije.
U L*unu, 12. YII 1893.
Dragi Josipe!
Prije svega hvala na trudu prigo6e6 deklamacije one ,,zdravice". Nego va-
iniji razlog, ito Ti pi5em. Odludio sam naime u Sarajevo i sigurno sam tamo
dne 19. o. mj. sa vlakom iz La5ve.
Bit 6e mi neizrecivo milo, ako me doEekai na kolodvoru; samo Te lijepo
molirn, ne govori nikomu uop6e o ovoj mojoj namjeri. Bit 6e tamo dosta razgovor€t
kad se sastanemo?a najvolio bih, da to bude iskreno, dakle na s a m o.
Uz iskreni pozdrav mil. gospodi primi pozdrav i od mog direktora, a ja
ostajr:rn Tvoj stari Silvije.
U L, 7. YIII. 93,
Dragi Josipe !
Ponajprije oprosti, bto Ti se ead istom javljam. To je samo onako na pi-
lmeno, a inako budi uvjeren, da Te uvijek spominjem i Tebe i Tvoju destitu ku6icu
k:dgoa mislim o iskrenom prijateljstvu i o onijem lijepim dasovima, 5to ih pod
Tvojim krovom proiivjeh. Budi siguran, da Ti svoje blagbdarnosti nikada ne mogu
izraziti.
Oodje sam opet po starome - zadovoljan i sre6an - daleko od svijeta i med
- .
Cetiri zida.
- I tu dozvoli da se malko raznjeiim, pa da Te molim e bi mi prvom zgodom,
dol bude 6ta pozitivnoga javion gto 6e Liii ea^nom! Ti znadeS iz povjerinja o
Cem to zavisi. -
109
To mi javi. volja li Te kako mu drago, ako 6e5 i u samim rebusima, ja 6u ih
vrlo zabavno rijeSavati. Odista stvar je ve6 dosta dugo nejasna.
U znak prijateljstva izvoli primiti za sebe ovu knjiZicu. Oprosti 5to je ode-
rBna, a i vanjskom formom nekuda van publikacija ovoga vijeka. Moje je mni'
jenje da je i spolja i s nutra nedono56e,prve pjesme i zaietnidki 6tampar.*)
Izrazi mil. gospocli koliko moju najsrdainiju blagodarnost i pozdrav, toliko
i ispriku 5to do danas ne ovr5ih obe6anja glede albuma. Prosto vrlo sam nesabran
(a to i sam moZe6 lako da ispridaS) dok opet s druge ruke Zelim, da upi5em ne6ta
dostojna, na Sto me moje poltovanje veZe.
Uz iskreni pozdrav, preporudujem Ti moje ielje glede informacije i jesam
Tvoj iskreni Silvije.
Pozdrav prijatelju Turidu i svjema sa sastanka u Seher-Sarajevu.
PISMA VJENCESLAVU NOVAKU
Ova su pisma priopdena po A. Mildinovi6u u ,,Savremeniku" god. 1919. l.
januara, na str. 49.
povijest za,,Nadu". Iskreno Ti kaiem: u tome je nastala neka su3a, a Ti we ljepBe
pogada6
E-@ Zicu. Bog te Zivio !
Ne pripovijedaj mi o materijalnim brigama, kada-i o njima.i-t9- eanjam!
Da nemam ooo oii5"dne Zenice, koja se zbog naiih potreba mudi u Bkoli:6t8,nov&o
Litt ,t da6dari i m-orao bih se s dvije tre6ine iehca vjeibati u nekoj vrsti posne
vegetarijanske hrane, ako i u njih imade kakva takova ,,5pajzkarta". Da bi mi Bog
dao izdCverati bar jo5 tri godine, bilo bi sve dobro.
Isporudi moi rukoljub mil. gospodi supruzi s pozdravom od moje Ele, a Tebe
r cijelom ku6om pozdravlja
Tvoj Silvije.
DVA PISMA U STIHOVIMA
U dlanku ,,Na rub Kranjdevi6evih pjesamg" u Hrv. Prowjeti, g. 1927, na
etr. 26. i 64. priop6io je Ljub. Marakovi6 ove dvije - kako on kaie - ,,intimne
poslanice" u slihovima. Prva je upravljena gtli Marakovi6, a odnosi Be na epizodu
i putovanja u Livno, a druga je pismo iz Sarajeva.

Srtrajeuo, 23. III. 1898. I

Dragi prijatelju! Zalim veoma, Eto se nijesmo nikako vidjeli u Zagrebu.
Tri Talijanke uz more nikle
Kriv sam ja, no izvini, u onoj zbrci i naglom putovanju iz Zagreba u Zagorje, Putuju morem - moru su vikle;
Banjaluku i Primorje, teiko mi je bilo uvrebati 6as, da se gdje zajedno nademo. Med' njima, brajko, vesela lica
Tek bit 6e prilike jo6 ove godine, al i to samo ako bi se desili u Zagrebu. Covjek Putuje jedna direktorica.
zvanidan kao vre6a; on ne ide, ve6 ga nose, ostave i opet odnesu. Kad bi je nako pozorno gled6
Tvoja stvarca upravo je na puttt uredovanja, i bi6e Ti po ielji, dok s€ pro- Vid6 b' da nije primorsko 6edo -
radunaju retci. Uz ovo dozvoli mi jednu disto privatnu ieljicu. ,,Gospodidna Silvija" El slano more prstom ga ku6a,
* ta nala tragidna malogradanka, svr5ava tuZno, jer ne htjede da popravi i uporavi
A h s r p s k aj e p r a v a k o p n e n a duSa!
svog Zivota. Ntr ja bih s razloga bto imadem jedno premileno kumde takova imena,
pak narodito uvaiavaju6i osjetljivost njezinih roditelja (a i Ti si roditelj, pak Al vidi 6uda, vidi belaja:
znadeS Ito se sve ne pita) - evo s ovijem Tebe zamolio, da se ono ime promijeni Sdrma se lada ko ljuska od jaja
u koje drugo. U tome nema nikakove izmjene u stvari, a tako bi ispunio ovu moju Udari talas - da vidiS besa
- ako ho6e5 i poneSto bapsku Zeljicu. Nu dinim to zbog roditelja, pak nek ne bude
Kod Makarske tamo, gdje Rendi6 sklesa
smijeino. Moj rukoljub milostivoj gosporli i primi od moje ienice i mene mnogo Celomu srpstvu ko uvek na diku
prijateljskih pozdrava Kaii6u spomen srpskom pesniku !
Tvoj silvije.
Tri Talijanke uz more nikle,
Sarajeuo, 23. XI. IB9B. Kada su nikle. bit 6e mu vikle. ..
Dragi prijatelju! Hvala Ti na povjerenju, kojim se obra6aS na me, i vjeruj Al jest! de poduj, kako je pravo:
da mi nije nikada teiko posredovati za prijatelja. O preostatku honorara javi6u Ti Tri Talijanke bljuju - al zdravo!
kroz dva tri dana, dok se obraiunaju predujam i retci. U 23. broju svrSava naime
Cospodica Fema. A ova seja gleda oluju,
Sto se tide ,,Triju Drini6a", to bi, brate, takav sujet telko u5ao u ,Nadu" Smeha se bto to Latinke bljuju
I hoda, brate, ladi po krovu,
s razloga Eto bi se sa stanovite strane uvijek moglo na6i ljudi, koji bi u beletr.
Po srpskoj larli sred mora sinja
tekstu nai6li na kojeSta, s dega bi prigovarali listu i podmetali mu kojekakve na-
I peva: ,Ja sam mlada Srpkinja,
mjere. Tako Ti je u nas i 6ovjek, valja da je oprezniji, neg Eto bi, da puSi cigaretu.
Milkom me zovu!'o
sjede6i na buretu puldanog praha. Stampaj to u Zagrebu; tamo nijeste ovako na
mrtvoj straii. Uz srdadni pozdrav Tebi i rukoljub gospodi jesam
Tvoj Silvije. Pa 5to Horvati artiju mrde:
Reci tko valja: Latin, al SrpEe?!
9. Iy. 1900.
Dragi prijatelju! Pripovijetka ,,Nakon dvadeset godina" imade svega 2006
redaka, 5to iznosi i 6 novd. po retku stodvadeset for. 36 nov6. Spram autorske knjige II
primio si 100 for. predujma, ergo ostalo bi jo5 dvadeset for. 36 novd. Prilaiem Ti
namiru u krunama da je potpi5e6 i povrati6, pak 6e ti se taj preostatak umah pripo- Poleti samo amo koncem maja
Med elegantni sarajevski sv'jet,
slati. Ne bi bilo lo6e, kad bi tamo za dva ili tri mjeseca opet spremio koju pri-
Da vidi5 kako preko c'jelog kraja
*) Misli Yagone tura elektricitet
,,Bugarkinje"

110 11r
 I ja eam neku vozio ee vede - s. xl. 06.
- BaI o pjesniStvu polo razgovor -
. .. Profesor Frisch vz to Eto je izvrstan specijalista, duia je od Eo-
A mali slavuj biljiso s daleie rjeka, uljeva utjehu na pune Strcaljke, (po5to je odmah uvidio da ima posla
I mirisao silni jodofor. s vrlo nervoznim pacijentom). Jude je samo sondirao - malo me je istina boljelo
proilo je. Danas 6e i6i s cistoskopom unutra (ogledalo), pak 6e se rijeiiti,
Ta veder ba5 je idealna bila, kako da lijedi. Po juderalnjem nema velikog kamena, ne 6e dakle biti od potrebe,
Da poZalih da nisam lirski pti6, tla se rele, nego 6e trebati - pumpa, dakako u narkozi... . On se je iivo zadudio
Da slaiem pjesme na ,,ila" i ,,mila" velidini i oitrini mojih kamendi6a i ponio ih je na analizu. Sve su fosfati.
Ko duvstven pjesnik, ko - Milakovi6! . . .. Bei je mjesto za razbibrigu, nu ja, Dudo, sve sjedim kod Vas tamo i
A nt; tek svakom nisu sklone Muze sve Vas gledam.
I nije lako na6i ideal - . .. Htjedne li Bog, da se or,i kamenii6i sretno povade, mogo hih Ti odmah
O - tako rekoh i - obrisah suze iaviti veseliji program. Ali kad bi to moglo biti, odmah bih krenuo na put. . .
I pljucnuh gorko u Miljackin val. ..
6. xt. 06.
Po ovom 6el se osvjedodit lako Dragi i mili moj !
Kol' divan li je ovdje firmament; Upravo Sume nad Beiour zvona - pokapaj' car-*kog princa, a ja sjedim u
A ne bi ba6 ni smrdjelo otako, svojoj sobici, ne6to ve6oj od naie kupaonice. a sve prije nego pravilno; l-mislim,
Tek kad bi bolji uzeli cement! kako je ipak bolje, kad nijesi u prilici, da 'fi kogod stane na nosu. irlajzad uli-
MiriIi Turstvo, Rim i Bizantizam, (:am_a,koje vode od Burga do grobnice tolika je navala da llih r" -o.*-o popeti
Spanjolac, Maur i jo5 koja stvar _- ti:r_lampu, da Stogod vidim, a kaki -"am drljav ne mogu lnisliti na takovti gi-tra-
A ja, o Ma5o, uza sav cinizam s1iku. Pak tako gle4a. u -- pilem Tebi i mojoj miloj
Za miris imam idealan dar! liljak tornja sv. Stjepana
ViSi i 6ekam ovde. dok dojde Vejsil.
. . . . Po lJedu sam ovo dva dana iBo sam samcat i to vrlo junrriki. jedino ito
rne bole kosti. Od Sarajeva do Pelte - osim no6i - gotovo sam sve stajao, jedino
PISMA ZENI IZ BECKE BOLNICE od Peite, Bto sam sjedio. A onda bazaj te hazaj, ko da upotrebim priliku, pak da
ito viEe vidim. A sve ito- gledam sve me odvladi do Tebe i do mojeg malog Turi6a
(23. X. 1906,*18. YI. 1907.)
-. Boig moj, 5to biste vi zastajkivale ovuda i gledale i ,,gedale".- Ma eto, rlati 6e
Ova su pisma priop6ena ovdje u izvacima, a saiuvana su u Kranjdevi- tsog-jedanput i tu prigodu, pak iemo se vudi i po ovim tramvajima daleko, daleko,
6evoj sobi u Zem. Muzeju u Sarajevu. Izostavljena su iz pisma obavje5tavanja o puni svakojakih igradki.
sitnim, ve6inom ku6nim poslovima, dok je ostavljeno sve, 5to se tido bolesti i Moj mili ZJaty, kako je to te5ko misliti da si u onim smradnim prilikama
duEevnog respoloienja bolesnikova. s _tom Tvojom- voljom- i marljivoB6u ! Koliko je ovo drugi svijet - dobar, pravi
Svoju ienu zove pjesnik od milja Zlaty ili Dudo ili Dudi6. Zlaty zvala je velegrafanin. U ovo, dva dana na koga god se obratih odgovarao mi je ko brat -
i ona njega. Svoju k6erku Vi6nju zove od milja Turi6. bio radnik ili cilindra6, a u restauraciji ovoga hotela jude je sjedio dlan ispitne
Mnogo spominjani Vejsil Kranjdevi6ev je rodak Vejsil Curdi6, koji se je ne- komisije sa dva oficijala, koji dodoie pred ispit i raspravljao i njima posve na
irnjernom poirtvovnoB6u brinuo oko bolesnika. U ono je vrijeme bio na studijama doma6u o pismenoj temi. Ja sam se s jednirn tim kandldatom llpoznao prvu veder
u Beiu kao iinovnik sarajevskog muzeja. Kao arheolo5ki strudnjak radi jo6 i pri-stolu, pak zato sam i gledao simpatidno na taj krug dinovniiki, na taj neobidni
danas u Sarajevu. saobraiaj. To je _. iini mi se - Evropa !
Na svakidanje pismo iz bolnice odgovarala je svaki dan i iena. Sva su ova No pustimo to; to su dojmovi, o kojima 6emo govoriti usmeno. Radije Te
_
pisma saiuvana kao privatno vlasniStvo k6eri YiSnje, njezinom dobrotom stavljena grlim,
Tlogo Te grlim i dujem kako ViSa vrilti, jer joj nije pravo, Eto te grlinr.
ru nam na raspoloienje i ova pisma. U njima joi vi3e, nego u pjesnikovim pre' Nu svejedno - satl je na njoj red - poljubi mi-je u t""-miiu glavicuo zlatnu i
vladavaju brige o ku6nim poslovima. U svim drugim stvarima pisana su oprezno36u, pametnu i reci joj, da je srce tatino . . . .
koju dugujemo teSkom bolesniku. Nekim znaiajnim izvacima kuiali smo obiljeiiti
taj kontakt.
tr. xt. 06.
Kranjdevi6ev martirij uz nekoliko izvadaka iz ovih pisama prikazao je Bra- Mili moj zlaty!
nimir Livadi6 u knjizi Hrvatski knjiievni almanak (Zagreb f934.) u eseju ,,Na Na zalost je nelto malo gore, nego ito sam Ti u poljednjem pismu jav,o.
vratima velike no6i' str. 5-22. l\{oi lrrofesor naime, boji se, da u mjef,uru imade dirova. Konsi"to""ti pravo ne
tlofo,.po5to se,mjehur ne da napuniti vodom, da ga pregleda cistoskoporn,-puk
Bet, poit. tig: 5, XI. 06. se
zDog toga r necka pumplli, jer - veli * nezna kakva je sluznjaia, pak
bi-mogla
I. - Sino6 stigoh dosta umoran, pak potloh odmah spavati nakon veEere" pri pumpanju puknuti - Zbog toga mi je svjetovao, n"ka
se daclem negdje primiti.
Sio eam e jedne Btrane Tebe, a s druge moju slatku Vi5u, pak smo brbljali. .. . Ako se naime ne_
!i moglo cistoskopirati, onda 6e otvoriti -j"truri nu ra
Jutros esm ve6 bio u Stjep. crkvi i proSo dobar dio puta, Bto sam ga s Tobomo operacija da nije opa_s-na.[{ili moj zlaty, nrmoj se ni5ta bojati, ja
sam _ vidii -._
Dudo, nekada gazio! ZaEto nisi ovdje s Turi6em mojim da gleda, Eto 6e joj tata
ryt:-e.miran, u najboljim *.am rukama i lto je glavno, nadam se,-rla 6u se za vazda
,tupiti'! r t J e s r t r i ^ k a m e n j a i i i r o v a , - i i t a T i j a z r r a m ,l t o - s v e j o E
imade un*i.a...
IL - Vejsil me nije doEekao, pak 6u oti6i sam u muzej, da ga natlem. DoL (Preselio se u hotel Heller.)
se odmorim idem doktoru, a tad 6u na Ring, da stepem saraj. patinu. Svuda Vac ' . ' . Dok Ti ovo svrFim idem u dvorski muzej i to u umjetnidko-historijski
vifim i yedim sa robom. ViSu mi zagrli, da eve vri5ti, a Tebi bezbroj cjelova od odio' Juder sam bio u prirodoslovno-historijst o- jotot.o d"u .otu, .ro
io 1" ,""
Tvoga Dudo. naJrrostoko jedna sekunda il ko da nijesam ni Lio. Rude
i iivotinje poiastio sarn

ttz 8 Kraniievi{, Kroz iivot i djelo

113
 I
(osim morskih riba!), no zato sam zapao u etnograf' 17. Xl. 06.
samo letimiinim pogledom
skim salama uy izu- Mili moj zlaty, leiim u krevetu i piSem Ti na koljenu. Sve mi se suze vrte
paie qt-
!o' iroau* sam . ' ' velegrad ko velegrad' ^i-"^ na 5:,1-:e
jedna drugu zbog u oiima, zlati Dudi6u, jer sam upravo doditao Tvoje pismo.. . Pa to Ti, moj Du-
je -i;"j"k
drigo-.i=
-"-"{i" po*"tut u
zmu neke ;*orr" grl;";q-a" "igf;-bez zanimanja - pravi pravcati di6u, tamo u Sarajevu jo6 negdje gore cvoko6e5 zubima, nego ja ovdje na poli-
spekulacije. Nu a"J"i"'-i"-.'".- klinici. Ta Bog 6e pomo6i, moj zlaty, a profesor kaZe, da je to najpredi i naj-
Ffiastertretter, komu sve brzo dosatluje' bolji lijek...
Moj zlaty, #*. -i,-a"-:";lljepSi Zivot na m_oru,na velikom parobrodu . . . Operacija 6e moida biti u ponedjeljnik, a moida i ne 6e. . .
A *;;"-moZt to. d1 bude, onda je dobro i u . ..Za to, Ti moj zlaty, cstani tamo - uvijek 6u Ti pisati i ja i Vejsil, a
u vjelnoj pro-j"ri'"oilif"-i'f;"ai.- i dani,- sve tamo do penzije'
trsovadkoj i ,, *,rrl]oi"tttXoi ltofi et q;ilaze najzad ja,.ovdje imadem svoj kut uz prozor, gdje mi pomalo prolazi vrijeme, koje
iSle^bi mi suze. Plako sam zlaty prekjude
.. o vi5i ti ne 6u ni da govorim, mora procr . ..
na nju da mislim' Poljubi mi je
na keiu i juEe u krevetu i naprosto "" t-ij"* . . . Jutros su me vodili u Riintgenovu sobicu i snimili. Cut 6emo 3ta je. .
- ne znaS kako je volim " '
21. xl. 06.
13.xI. 06. i ...
preksutra u ietvrtak 6e biti ope- Ve6 mi je proglaEeno, da 6u biti operiran na mjehuru i bilo bi se to ve6
... Sutra 6u se zatvoriti u polikliniku i i da 6u se vratiti jutros dogodilo, da se nisam prekjuier zadobavio groznice...
racija. . . On -" (p-tor) uvjeravu du op"."cija nije o-pasna.
pomislim na 'zdlai',-ngdvrgo bi se svemrt,pa f i Mila Dudo, Tvoj juderainji list u6inio je, da su mi usne dugo podrhtavale.
zdrav u Sarajevo. i(ad ry1i;,i9
zna6moj zlary, da;;cffi;; trpi-, a" -!-i9'""a fitav ;iuoiomrzo' Dakle u boije Kako li je Tebi teiko, a kako je straEno biti ovako daleko od Tebe i moje nrale
ruke! Svakako,d"k';fii5 ooo pir*o,;t"6t"i" ue6,ono 6to je najgore,a onda treba slatke curice! Ho6e li ono, Dudo, ve6 jedanput pro6i? Ne smijem ni misliti, da
bih mogao jedanput ustati, izi6i na wata poliklinike, a za mnom moj kofer i nov
samo ustrpljenja.
Dubrovnik' novcati cilindar (kupio ga u Bedu!), mala torbica, u kojoj me sve sje6a na moga
.. . O Boii6u, ako Bog da, mo6i 6emo malko i u
maloga llurli6a i sve se to trpa u fijaker, a onda goni, goni... ! O moj zlaty, ho6e
14. xI. 06. li to ikada biti !
pa 6u se sutra u jutro (dne l5') u Ako bude onda bi moglo biti jedno tri nedjelje nakon operacije. Tako bih
. . . V e 6 i m a d e m ulamicu na polikliniku,
ja Tebi, moj zlaty, dojurio nekuda pred Boii6 i donio koju kutiju iz bedkih izloga.
nju i zatvoriti.
drug i obe6ao mi je' A ViSi neBto osohita, razumije se, i to joj ve6 unaprijed kaii.
. . . S i n o 6 s a m s e s a s t a o s Me6trovi6em. Vrlo ugodan
da 6e me 6to Ee56e Posjetiti. Na povratku zadrZao bih se u Zagrebu najmanje 6to se dade. . . Na Rijeku
i nije me htio nikako pustiti
Prof. Jagi6 Primio me je, da ne moZe6 bolje ne 6u ni i6i.
od sebe... . . . nije mogu6e, da 6u sve potroSiti. O tomu sam siguran - ozdravio ili ne.
puno o sebi, o mojoj maloj visi, Ako ostane koja para to Ti rnoj zlaty za to Btogod kupi. Sigurno je i Tvoj zimski
A Ti, Dudi6u, meni malo p!ie5. Javi mi
o ,ra6imu,-o ku6i: to 6e mi biti polovica zdravlja-"' kaput najlkandalozniji od sviju u Sarajevu. A tople zimske suknje, bluza, ga6ice i
Prater, a onda, ako dospijem, Po- tako moida ni nema5 il Ti je sve pokrpano. Tako isto kupi sebi i ViSnjici gamaSe
sad 6u poei'*uto ,, M"Stroui6ev atelier u
gledat 6u idoibu u ,,Kiinstlerhausu" " ' i daj svakidan toplo loZiti u spavaonici. U veder nemoj kvariti odiju prekomjer-
nim iitanjem, a tu dohru, dragu, malu ViSu uzimlji svaki das k sebi i drZi je u
15' Xl' 06' svom krevetu ili bar u blizini - za Tebe i za taticu, koji joj sada ne moie pokazi-
Dragi, mili i jedini moi Dudi6u! vati ,.uhu" . .. .
Prije svega j".99ttu'-'6to u Bosni
Evo Ti prvog pi.-u sa klinike"' "mi-ovdje- ... ako spane temperatura, profesor 6e rezati. Inako su bubrezi zdravi, a u
- obidno, i"? r^- se sna6o i mislim da tte 6e biti te6ko podnijeti mjehuru ima kamen ko manji oguljen orah. . ..
velimo
"s .u^d-b-i-n-u. .. .. C
. itam,zlaty,dasivrlouzrujana..zloq..mene,idasispremnaovamou
24. XI. 06.
ko-liko bih Te rado zagrlio s visom
Be6. Mila moja Dudo, da Ti sam_o_ Olovkom piSe Kranjievid, pisnro iskrivljeno:
mojom, ali ne .r"ij;-h" l"a"- sebi8a". Ja sam nekakvo razmaLeno derigte
toliko"n"a"s,
"-i - i ii i ViSa i sol:e na6e i guSter i ka'
i zato bih sada, au i" ;; k;; t"a Lte" Mili jedini!
vediija i rta Ti i* ,""tiif Nu to ,, iinotn moie svagdan da bude i valja junaiki
pregorjeti. Najzad kud -" obuhvata
""
Lnehka nada, da 6u ipak jedanput o-zdraviti . Juder sam operir kako znade5 iz telegrama. LeZim zavezan i ne smijem
se ni ma6i. Zato Ti jedino mogu poslati dugi, digi cjelov i ViSi isto taki poljupdi6
i oper biti s Vama-o"."o i bolji, q q;k zaSto t" bi5 i to preturio? Moj Dudi6u' ^pozdravi
na glavicu. Sve drugo obavljat ce Vejsil,
j"iu"p"i ove.retke,-koje-Ti danas popodne 1". ;"" .r" -og., zasad ni3ta.
moida 6u sa smije;";-;; -A;;;; iitati sve na6e, a Vama joE jedan slatko - tata.
;;; * n"5[" tri"iil". d" 'u* uio'p-'ij.: pl+"-t:iji' moZdabih sadas Tobom
Al manimo liriku
u Sarajevupio jednu crnu i gledaot uko'Vil" olto;iS'na Setnju' 4. XII. 06.
- uvijek *-or"- Ju t'ko* rizgonim ispred odiju slatke varke. ..
jer Evo Ti i od mene malog krasnopisnog poku5aja.
. . . Bed -i je o"" lio dos-adio . . . Sn" sarr pro6ao-osim pozoriSta, .za takve -tvtuse nikako ne smijem
JoI
je
uiitke nijesam .po-rotu". trtozaa kad se izvuiem odavle, posjetim operu ili Burg- l||"i_rt ,n1bgk,a ve6 ,t"u";J ;;;; nakin^operuaj". ,o"j"j.,o. Ci'i-*i ,"
r"":"-gt"*o rriiu"nl" u Sarajevu, Nova testa 34' I' kat' ne6to popultaju, vra6a se pomarb dobra volja, a ni ne izgredam
rheater, nu te6ko,;;l; ::_ !"lovi
p::u:, .-T"
ja iz dalekavidjetil - "-:9 desperatno. Toliko na saznanje, Jurros primih darove i morim
Nu Vi 6etedo6i joi-"u"kolodvor"i ve6 6u Vas .. i l:i,
sarJr mr zlatv ni6ta- jer samo mi idu suze.
,r"
Hvala Ti na -svemu. ViSu izljubi svuda
. . . T i a " S o u o p i s - o p ' i ' n i t i " t " l o t " ' a o n d a - 6 e v e 6 b iduvstvom
t i z l a t y rmoga
i j e E em8-
ntih na Nikolinj", d.ug"
zlosre6nih[u.n"";ilu .'zaro, budo, budi vesela i poljubi
s tim -sve pozdraoi.
^ i"n" grli Tvoj nf"fi-
JoE jedan cjelov!
f"g" f"tiea . . . ne boj se! Bog 6e pomo6i!
E.
714 115
 viSnje-iz ruEal) ko.slute6i-6 j9 sve to san i da 6ete mi oper pobje6i ispred o6iju
6. xll. 06. bnn, bnn. Tako je i bilo. Dakako da su mi se onda vrtile .rrr"'o ;t;"--- ta tako
....Ta valjda ne 6e Bog dopustiti, da ja leiim ovdje u Be6u, a-Ti tamo u sam Vas lijepo gledao! Kad 6e ovo prestati, moj Dudi6u?
je
Sarajevuo a Viinjica medu nama, ne znaju{i komu 6e ! ? O moj Boie, kako mi Moja fistula ne 6e da se stisne, a je najveda smetnja lijedenju katara.
gorko, da samo znade5. -to
Dok se nairne, ne srisne, ne moie se mjehur- ispirati. vrlo sam ;i;i;il;-"
Inaie se bolest u meni rarija, kako doktori vele _- norrnalno, tek je meni , zato
doktori i n_avaljuju.na me da jedem, -.rlgo jedan. A ja jedem i n"s i"
biva i s
neugodna. apetitom, al eto kad ne ce da se gradi -"ro...
Boli me cijev u mjehuru, a ni rana ue 6e da zacijeli brzinom kojom bi tre- Mjli rnoj zlaty, hvala Ti ito tako lijepo vodii hrigu o ku6i i popla6uje6,
bala.... Ovako teSko da 6u prije 6 nedjelja iz kreveta. -s{je moie6, da se kako tako_ iskoprcamo. Jei to je veliko" pitanje
jol spavate, a j a s e oi# na6em
Jutros sam mislio, kako u Tvojoj i Vi5inoj sobi svi6e. Vi Iabirintrr, kuda nas je zatjerala ova moja nesre6na bolest. N{i.li- medutim, " da bi
kradem da vam natrpam cipele. Onda sam zlaty plakao. Al za to na godinu, dat 6e bilo dobro kad bi 1. januara dala 50 K S., jer taj dugo deka. A sada ,,".noi nuao
Bog drukdije. z a b o r a v i t id a o t k u p i S zlato, il da ga bar proiuii;...
Ako 6eE da mi udiniS veliku ljubav, to, Dudo, kupi s e b i fina vina u Fr.
7. xIL 06. i
n e m o j d a s u s t e i e Ss a m a s e b i o d u s t a . J e s i l i d u l ' a ! . . . .
...O sebi mogu Ti javiti i zlo i dobro - u zlo u toliko u koliko imam bo-
love od katetera, koji 5e usaden kroz vanjsku ranu u mjehur, a dobro u toliko, u 1r. il|. 06.
koliko mi je .u* ptof".or rekao (jutros), da su-Toliko ti bolovi rnehanidke naravi i da 6u . Danas je 19 dan nakon operacije i jutros je sam profesor prisustvovao
posve lijepo -slaboozdraviti. Tek treba ustrpljenja. na umirenje, pretn kad rni previjanju. Reko je, da_ran? (t. j. onaj dio, gdje ide u mjehur t"""r"i
nada pomaZe. Bog 6e, Dado moja, pomo6i. iol uvijek
iotle gr8,
-"Slubo mi i ta ajeva, nu da se ne moZe vi6e ni zahtijevati. Ukratko o., ,ri3" ,r""udonoli"rr.
tr"Uu
spavam, pak sam se tako i sino6 (od Ietvrtka na petak) probudio oko samo yremena, mnogo vremena prema ja, ne bih_mogao do6i kuii prije
-tomu
2 sala, stao misliti ttu T" i na ViSu i plakati - tako pomalo sve do zore. Ja ne 20. februara. Al za to bih do6ao kao momdet Je si Ii iuo, ztitii-
smijem ni pomisliti, kako 6e to biti, ako ozdraviryt, n1! Vas- prvi Prft _nako1 toliko A sad o financijama, kad te to veseli.. ... Novina ne tiebam, nego
ako bi
rr"*"nu zagrlim. Iako to od svega srca Zelim, ipak Te, mili moj jedini zlaty, od m i p o s l a l a , , S a v r e m e n i k " p o s l i j e , , G o s p o d eW a l e w s k e .
svega srca molim, da ne docle6 na BoIi6. .. . 5ta bi Ti dakle u ovom ogromnom
je 13. XII. 06.
Bei"u, koja ne moie6 pravo i6i ni po sarajevskim uiicarna! A ViSa ? Ni6ta
ostati bez tate, ali mame ne moie niko zamijeniti . .. Moje lijedenje bit it--, istina, Juie Ti nisam- mogao pisati ni retka. Uhvatili su me oko B sati takovi bo-
dugotrajno,
* al onda 6e biti lijepo i ukratko -_ dat 6e Bog sunca i pred traira vrata. loyi, d-a sam cijeli dan p-rojicao u ovom tuinom krevetu. pro-ij""iti
.,, ,roi-"
Sad par savjeta. Ne psuj po Sarajevu doktora, ne drii u uiit. zboru trg. cijev, koju sam u noii nehotice rukom izvuko, pak su sravili
Juiu, Eta Ii t
S k o l en i u z i i j u s t i a n k u , v e 6 i z m i d i k r i t i c i i n e h u d i p l e d n b r a rt tirrvaniu
\u t t-oj nesre6i dogodilo se, da je .taj sistem'podeo funkcionirati. "ur;Jf Da"rias je
21.
n o v a c a , j e r 6 e m oi h s a m i t r e b a t i . . . . . . . dan nakon
-operacije i kroz sve to vrijeme nije irtjela ova nesre6na cijev-da uude
vodu iz mjehura, ne.go j-e
P. S. Mami 6u pisati ovih dana. Ide mi jo3 {osta 'fe,
te6ko. -urin izlazio postrani i, ,urr", te sam tako sve te dane leiao
i
(Na posebnoi ceduljici medu inim:) ...Molim zlaty, ne govori 5vs; k) -usprkos rnijenjanja plahti naprosto u mraki od *okr"Z"- %7 ;t-; ;-J^fiu .ru
je naime op6e pravilo trbuhu i na ledirna od urina riznjera koza. sud s"rr,, hvala
Bogu, v"6 ir,.gi d"r,
suh, poSto urin idazi na onu cij-ev ko na teglicu.- ptoil.o, j" i"jonoijun-- Ni o,.,
9. XII. 06. ni asistenti ne mare za bolove, njima j"e glavno- dl sistem funkcionira i time
Mila i slatka moja Dudo! da se mjehur disti. APn-ogo da samo vidiS kakav ,*.u"d izlazi na cijev, - u vodi plivaju
Prije svega evo Ti jedan topli cjelov u delo, odi, usta, da ga ujetitro preda! iitavi komadi nalik na dZigeru ili plu6a,, rn".ni"i.-F-r".or
kaip d.a 6"-[ollui po-
mojoj maloj, slatkoj ViEi. Jutros sam u 4 sata na Vas osobito Zivo mislio. ibolori pustiti, dok mi unutra stavi cijev Ld kauduku jer
d";;; je polovina od stakla, a
su istina popustili sino6ke, nu svejedno sam vrlo loEe spavao) - i sve mi je suza poia je od kauiuka, nu.tt. treba
3oB dekati, dok se tu"u *uto vi5e stisne. Ia znam,
suzu stizala. Pratio sam tako u duhu svaki VaB disaj u Sarajevu, gledao Yas kako rnili moj, da Ti nrora biti uiasno, al ustrpi-se --
vrijeme prolazi sporo, ali ipak
jecro. Ah kad prg.la?,. pak valjda
,,ajate", kako ustajate oko 7 sati i kavu pijete i svc sam prigu5eno se i ja jedanput izvu6i. Zabavi" si s naiom slatkom Viiom,
pridaj joj o tatici, da fu
ovo prode, Zlaty moj, kakav 6e to biti .sastanak. Jol valjda nikarl uisant doiivio me ,rL ,"bo.uoi.
takova Bta u iivotu. . . . . . S v e o n o u S a r a j e v u( g o v o r i o l i j e d e n j u )
nije ba6 niBta vrijedilo....
U 10 sati promijenio mi je asistent cijev u mjehum i iSpricao ga. Satno 14. XII. 1906.
me je malo boljeloo tako je vje6t poslu. Sad je Vejsil u nrerle, dita ,,Obzor", koji
'Ii Mili moj i jedini Dudi6u!
dobivam iz Zagreba, a ia ovo piSenr...
...Sto se tide Ekolskih mojih p r i l i k a , t o s e T i , m i l i m o j D u d i 6 : r . ru, t o u mom kutu vlada potpun mrak,
takova je obradina vani, da jedva vidim
sto pi5em' Na elektridno
nemoj mije5ati . ... A tako bi se mogao izroditi samo trai i neugodnosti. Najzad .-iN;'do- n"^Log' jer to visi u sredini sobe, a
s€strese boie. da bi se-prekinula -radunati,
ne 6e biti niko sasvijem prav.... tt";{1d"qrl"*i-i,irJ"snuo kreveru. M; tJ ruto
bilo' Ti rje8avai tu" tll'utt^t-L":riit?
rr.sauem pune pakete najtoplijih cjelova i
rc. nl. 06. zagrljaja, Tebi i vi6i. o";
l; alr"'.""r.i
-iioJli- ;*. *i1iil" Tuoja draga pisamca,moja
Ne mogu nikako da spavam, otkako god sam na poliklinici, a pogotovo na-
jgdina utjeha. Tako
sam ru.-po ,"t"i*u toJ ne" i vidim-Tebe i moju
kon operacije. Bolovi su doista ne6to popustili, svako veder dobijem injekciju, no slatku Vi5njicu, kako mi tamo
;ivu;a;;.
uz sve to mudi me besanica i neki polusano u kome mi se sve prikazuje, ko da pri . A sad kad voli5 .lojgt", prvoga januara najprije o r
tom pipam. I tom stanju imam da zahvalim, Bto sam se sino6 oko l0l4 sati desio zlato' jer ie ro sramor,a.k"d """ ,1f ih.. k upi
s Tobom i s Vi6om u Senju, u naSoj staroj ku6i, gdje sam Vas moje mile i drage Dudi6, koji treba da se fijepJ "'f" "uza". Ak"-;;1"'J"d1", zato si Ti opet moj
i&;;;" nosi . .. .
glave obranio od nekakova razbojnika. Ja sam samcat _- ko lav! A onda sam ... . Rana je normalnu,dokto.
iol f."2" ,,s"h" sch,in"...
Vas dugo i dugo gleCao (YiSnjicu sam naiao negdje u ipajzi, gdje joj .,Ona" daje

116 rt7
 suze na oii. Od svih tih bonbona i nuspitica ja bih sigttrno najmanje uiio, a i
r5.n|.06. kakav bi to bio uZitak, koji bi me samo nagonio u prigu6eni plad ovdje u ovom
po dan' pa 6e do6i
. . . . . Ta danas je 23. dan, otkako su me razrezali' o'Dan kutu iza paravana UoE jedina sre6a! ). Ti moj slatki Zlaty, udini meni za
Gjurgjev'dan" ! ljubav i za volju naie mile i te kako mile Vi5njice u naSoj ku6i ko da sam ja tamo:
6e Bog malo prije ' ' ' ' ' '
veli6 da 6e ve6 biti prolje6e, kad se vratim. Dati namiesti bor i okiti ga svadim, 3to ViSini zubi6i vole, priredi joj koji darak i u
Glavno je strpljenj;;; ;;r;; a" mi svi priznaju, da svoju sudbinu sabrano
gto si me Ti taksirao! Je li rnoje ime (dok joj tatica pravu bedku bebrr sobom ne donese), otpjevaj joj staru
podnosim, pak sam tako, Dudi6u, ja mnogo bolji n"go slavnu hrvatsku,,Narodi nam se kralj nebeski!" sve to moida s mamom, tatom,
""ei,
da to p r i z n a i e l , Z l * Y ? t s h{ilom i s njezinom djedicom, pa ie meni biti ko da sve to ovdje dujem, ko da
16. XII. 06. sam doma. Jer druga kakva poiiljka mene ne smije ove godine sjetiti Boii6a !
mogu naime nikako Mi 6emo za to uskrsovati ! . . . .
Danas nije poita ni6ta donijela' Samo ,,Obzor"-" ' Ne
pisala na..onaj dan, kad.od.mene nijesi primila vijesti'
po*i.liti J" Ti"m"ni bi
ja 19.xll. 06.
Ta to se, Zlaty,
"e oi nemara ili lijenosti' nego od bola;
"^;;;; "li"-a"g"iilo po-po-dne. ..,.2a to doba pro6i 6e BoLi6 i s njime pojadana tuga, a tedaj moje bolesti
4 sata
;-;r;j'dun projecao od B sati i ;.,tto do nekuda .
je, kako z.dravo zaraS6uje 6eseskrattri,frJT"Til,
i opet
Kad mi ;e asistent jutros razvio ranu, destitao mi
fi;"p" formira. . . mislim, da bih ." pi"potoat: i. ,;."1::no, i du'
i kako se fil"i^ Pa 6e do6i Gjurgjev-dan!"
nekako se u mene uz sve jad_eneda prignj.e6iti!) .Krevet
S;;-touo-po.f:"dnye-
leiim nepomidno na ledima' A Ti, moje milo srce, ne moj se ljutiti, ako Te i opet zamolim, da mi uspo-
me je doista i"rnorio; danas je-ravno 24' dan, Eio
jedino s tom p.o-i**-l* m.ogu pruiiti
-ttog" noge. kolikogod sam ovo ne6to du- menu na tolike naSe Boii6e ne uzburka5 joi vi5e kojekakovim miloSticama. Ne
-J"a.
gadak, dok sam ptij;'i";"" -"" pokupivii poau.e, Iako da je jadni razrezani trbuh moj, Zlaty, molim Te ! Ja du te dane gle.dati da sprovedem zatvorenih odiju.
Sriiio-';;;"k*
j"ii"o taj na6in *"oguo sam nekud .izbjeti kadikad stra5nim . . . Ja znam, moj Dudi6u, da one veieri svak me6e pod stablo po koju uspo-
bolovima. t{" ,rru**-.r;ii.i fi se pohvaliii nu evo- su ve6 dva dana, 6to sam ne6to menu svojim milima. NaZalost od moje ruke ne bude ni Tebi ni ViEi niSta pod
;^r"tjft r" ilil"; nu i procll -br:ze. A valjda-6e se Bog smi- drvetom. Oprosti po hiljadu puta, mili moj Zlaty, nu ja leZim evo vet,27. dan na
1grui"rtr", j"
il;i p"k 6e """"rj"]--
biti'; t;lj* fufo fi to, moj Zlatv, s Tvojim Cicom u tudini' ledima, gotovo nepomidan i gdje bih Ti ja mogao sada 5to kupiti ! . . .
'Sino6
bila je prv" ,-ro6 nakon operacije,- da- sam. zaspao bez injekciie i bez
-e 20. nI. 06.
nra6ka .p"ourj". ,puuuo sam bez togi ko i s time, to jest slabo. .Zaspem
"u pola no6i, onda se opet mudim tako do jedan dv.a sata, Jutros je bio kod moga kreveta profesor, pak su mu oba asistenta referirala
;;; B%-\;i;b;Jil ." jednoglasno, da se rana lijepo zarvara. Na to me je pogledao, nasmije5io se i rekao:
o"- ru.o"-'do tri I i; "i; ;t je sve. Popodne ne mogu da spavam. Jedino 6to me
E sad 6emo brzo metnuti mekani kateter i Vi 6ete ustati !
Latkad^ uhvati drijem oko 7 sati u jutro poslije kave' - - Evo, ovo Ti je najutjeiljivija rijeE po mene i Tebe. . . . A sad jo6 moida
Sada su Z ;;^. Vejsil piSe za stolom pismo Marijani,. a i-a ho6u. da ovo
j"-"edjeija do6i 6e Meitrovi6 s gospodom i na6 daroviti pisac
samo nedjelju, pak 6u ustati!...... Uz sve jo5 se bolest objektivno povoljno raz-
zaur6io,,-j". kuko
vija, subljektivno se ne osje6am najbolje! Glavno 5to ne mogu da spavam
g. Kosor,
o- --- koji Zivi ovdje u Bedu. ..
da mi po5alje6 pod krstopletom Jutros su mi rano (oko 4 sata) iSle mnoge suze od oiiju - badava sve idu same
fia i" gouor-o=bi..i1n", molim Te, Dudo, - htio sam Vas vidjeti bar na ono staklo na bolnidkim vratima. Sve ide najzad
tri komada ,,Ttzaia". svojim putem, ali meni nije nikad bilo teie u iivotu. Nu jeli, Dudo, da 6e i to
glavu privijam na svoja
Pozdrave Ballem na sve strane, a -Tvoju i Vi5inu pro6i - i ja 6u Vas voliti i grliti ko joi nikada. I u sobu 6u u6i, a ne 6u ieliti,
prsa i velim Vam: ajajte tu, 6uva Vas Va3 tatica' da Vas samo kroz staklo vidim . . ..
17. XII. 06. 21. XII. 06.
a probudio se pred
....No6 sam proveo uiasno' Zaspao sam oko B sati' Danas je petak - pro6le su hvala Bogu upravo ietiri sedmice od operacije.
pono6. Nu o spavanju vi3e ni govora, jer je najednom nastalo takovo skakanje Po *
Ja to sve brojim na prste, za mene su to ere, ipra- kojih 6u radunati svoj Zivot....
p o l i k l i n i c i . . . . s l u d a j n a g l e o p e r a c i j e" ' Istina, malo me boli ona cijev u mjehuru, al, zlaty moj, treba i opet ^i
- priznati
Sad o naSoj ku6ici " "
9"- tl bolovi popustili, a najzad su .u*o mehanidki, daUte disto neopasni za li-
jeinike bez znadenia.
18.xll. 06.
Moj mili, slatki i jedini ZlatYl :_...-da upitam asistenta, kad bih to mogao ustati, nalto mi je on odgovorio:
je natjerala- suze-na -o[i' Pi6e JoB prije konca godine!
Jutros sam primio kartu od Jolka, koja mi
ne 6eE
mi naiine, da je bio u Tebe i ViSnjice, da stl zdravi, da Ti podnosi5ho6e5 . ne boj se, Dudo, u Sarajevo do6i 6u sasvim zaraSten. Ta ko bi me i
,"ifi"", Lo da Ti-; 6;-otme"uzdah: ,,O moj Zlaty-1"A i Tvoje.pismo od poslao na put s rupom na trbuhu!
sve to m"drr-r"t"i-u potvrduje, gdje sanjaS,kako 6e5 re6i ViSi: Ajdmo sada Ti, glupice jedna, kako se moieS ljutiti, 5to ja volim Vi3u, na5u
""aia:"
,ru-loioduo.t tvtoj miti Dudi6u, gorka je-to sudbina-varati svoje demerne.Easove milu malu jedinu ViSu! Kako se moie biti liubomoran na to? ....
.f"t[i- uzdasima. L t"Lo Ti niiesl ni najmanje junadki Pudi6, koji je meni priq-o- 22. Xu. 06.
i"-8," pl"de-, l;J -i t""" i onako pom-o 6i' ne-te! .Ti si isto tako jedna mala
poljubiti, kad Prije svega sad ne 6u da budem tuZan - ni mrvice, jer iako je
tof"ui"", tao i ia ir"-r"*, i za to 6u Te_jo6 j"dlt-- cjelovom viBe
""ri", . ,,malko te5ko"
vesele praznike ko Boii6 daleko od svoje ku6e, a ono je ipak tu porcija nade,
..]"a""f;*, uko Bog d", ,".t"rr"-o. Tako Ti je to, Zlaty. No sad podimo na stvarni lnafo
o a ce se sve ove muke ve6 isplatiti .. . . ..
dio...... ':..bio kod mog kreveta profesor.... i opet se je zadovoljno smije6io i
.....tuoj" kombiniranje,lta li 6e meni donijeti-,christkindl". ovo Te li' - "bil"r,"u
ieoo molim. u ^omir 6ovjeka valja ispuniii. Meni ne treba posve ni6ta,
Uol;;;;;;"ovdje l*": ?J"g moj, moja .iufu ,t gt"otri*" toi". Onu no6 .u.r, prou"o
Jos naJbolje od sviju. Istina da"ij"sam se ie661 budio, nu ja sam najzad bolestan
;;""f;t-"iSr". i"-imadem dosta jela, a Tvoj paket namamio bi mi samo

118 119

dovjek, koji se danas ravno 30. dan nije okrentto s boka na bok u krevetu, ve6 leii
nepomiino, pa je glavno, ako i tako spava.
..Amo tamo i ja sanjam o nalem gazdi, pa rnu u snu prigovorio-, 5to.se ie
tako .,pogospodio". A Sto 6eB - stanovita iica u pasrnirte mora da bar u dem izbije.
23. Xll. 06. na bad'niak.
gorko je, vrlo gorko. I kad jedanput budne bolje dugo ie trebati, dok se
zaboravi.....
nemoj nikada pomisliti, da Ti pisma neuredno stiiu, Ito bih tornu
bio ja kriv, _- r& ;idi[ ,urnu 1,o datumu, da Ti svaki dan piSem. samo jcdan 6e-
tvrtak nijesam pisao, kad me je jako boljelo . . ' ..
24. XII. 06.
Upravo je sada unijela sestra Palatina u na6u bolesnilku sobu boiidno drvce
i postavila ga na iasno mjesto, gdje inako stoje instrumenti. Kraj mg9 kreveta
st;ji paravent, pak s&rt ga dao malko odmaknuti mi se odi otimlju za tim
triSavim bljeitavim stvarcama u iznosu od par novdi6a na mrlavim graniicama sa tri
dlake borovine. Nu ja vidim i opet, da sam specijalno tzgojena doma6a iivotinja'
- svaka dlaka meni je konop, Bto tne veie sa mojim domom, pade sa mojorn so-
hom i mjestom u sobi. I tako sam prvak bar rnedu filistrima.
Ne 6emo zati u pedagogiju, nu nije to ruino -- do neke mjere ! Mnogo raz-
njeienosti valja u mene odbiti i na poloiaj, u kom sarn, na tugom zasi6eni zrak
bblnice. Sve misilim, da opet nijesam tolika baba, ko 5to sam se ovih ,,beikib"
dana pokazao.
Pa zato 6emo dati jo5 jade razmaknuti paruvent i gledat 6emo u to boiitno
drvo, gdje su jo5 jutros stajali instrumenti. A preksutra 6e i opet stajati!
I onda jo6 neito. Da nije Boiiir do5o, ne bi ni pro5o . . .
Popodne u 3 sata dolazi nadvojvoda Rainer i s njime <jlanovi visokog tlm-
btva. . . Poliklinika se sjaji, da bi mogao jesti s poda.
..... Prorez je sasvijem zarastao. dakako da sc vidi svjeZa brazgotina, sarno
se sada kultivira ta srecna fistula u mjehuru, a i ona s,etako lijepo sti56e . . .
... SadaSnja (drenaia) boli, da se na nju ni dosad nisam rnogao nauditi,
prem su eto 32 dana od operacije..
-
I tako sam se, Zlaty, sve do pod konac ovoga pi,snra juna6ki driao sve
sam odmicao od naSih obiteljskih badnjadkih uspomena!
- ko kroz tolike
... Ve6 fujem kako zvedi zvonce i kako se vrata otvaraju
godine.
25. il(, 06. na Boiit.
Ovaj ias primio sam milo5tica od Tvoje (ili od ViSine ! ) ruke, sa ma-
minim i tatinim retcima i sa listi6em i slikom moje slatke jedine curice. Suze lete
curkom i vas se tresem u krevetu sve prigu6eno, da ne iuju moja dva supatnika rr
sobi. I tako sam nakon pedcsetitri dana opet ugledao one nroje nebeske pametne
odice i kosicu na onoj maloj prkosnoj glavici. Pedesetitri duna ;leni, koji toliko
nad njom strepim i Boga mi bih uzdahnrto s nepomiinosti, gledaju6i u nju. Moj
Zlaty, da znadeS liako to boli.
A gdje je Tvoja slika, I)udi6u, pa da ova moja varka lrutle po-tpuna? Ili si
sigurno biia -alo Skita u fotografa? Volio bih da si radije Skrta bila s veseljem,
6to 6u ipak, ako Bog da, ,,bald" ustati iz kreveta, jer prvo mi se ne smijemo ve-
seliti, da nam se radost ne pokvari, a drugo i poito ustanem, Dudo, joi de dugo i
- ta ja sam ve6
dugo trebati, dok Te zagrlim. Ta ispiranje ne 6e pro6i tako brzo
takove sre6e, da mi se svaki radosni ias otegne, 6to dalje moie. Moj je sav Zivot
ko nekakova dekaonica, iz koje idem u Spitale, u krevete i 5ta Ti ja znam, samo
najmanje
- u sobu za zabavu.
Pa tako mi je eto sudeno, da Te ba5 na dana$nji dan gledam iz ovog bo-
lesniikog kreveta - kako se vrtiS repi6em - moj mili boii6ni Dudi6 nakitio 8e pa
prima ,,poklonstvaoo.E, pa neka, Zlaty!
720
A malo sam na Tebe ljut. A to zatoo jer ja nijesam, kako mi Ti pi5eJ, niSta
diktirao zbog badnja6ke veieri. Nije to bila nikakva komanda, nego samo
ielja, kako da se ta zgoda zbog ViSe ugodnije provede (kad je i onako Mila pre-
uijela bor). Nu Dudi6 mora da wi6ti, kad pomisli, da bi neko mogao zapovije-
d a t i. Ja Te uvjeravam, da 6e Te biti upravo stid, kako 6u Te slu5ati samo da
vidi6, e prkos nije bogzna kakva individualna crta.
Ali za ovo se nemoj ljutiti, to je onako medu retcima, 5to sam malo o,grub".
Pozdravi mi sve naSe i jo5 jedanput zahvali mami i tati na trudu, 5to me se
sjeti6e. Tati ide malo poteie pisarija, a mami je rukopis ko ljubavna pisma.
Upravoje podne...
Ztt. xll. 06.
.hrie na Boii6, obasut tolikim milosticama -_ slatkarijama, knjigama i naro-
iito slikom i pismom ruoje male Vi5e, naprosto zaboravih, da Ti javim, kako sanr
,,proveo" badnje vede. Prije svega, hvala Bogu, da je proilo, a mi smo ovdje mjeite
badnje vederi, slavili badnje popodne. Oko 3 sata do3ao je nadvojvoCa Rainer,
1-rakse je na djedjem odjeljenju poliklinike pjevalo i deklamiralo. Odatle je za-
i:edao po soLtama,pak je tako do5ao i k nama. l\lene je docent dra. Frischa pred-
stavio ovako: Das ist ein Pa-tient, der an Blasenstein operirt wurde. 1'o iznosim,
da vidiS fonnule, jer bolesnik ne govori pri takvim zgodama ni6ta, nego samo Ieii
i gleda sve to.
Na to je nadvojvoda pitao doktora, je li ide na bolje, a ovaj je odgovorio,
da sam ve6 rekonvalescent, Eto ja medutim sasvim ne potpisujem. Nadvojvoda je
m-ahnuo.glavom spram mene i rekao: ,,Dann ist es halb gewonnen'oi tako je svr-
Iila posjeta u naSoj sobi.
Natlvojvoda Rainer je visok starac, neizrecivo ljubazljiva lica i nekud mila
lrogleda. U tijelu je vrlo suh.
Nu zato se je u njegovoj pratnji desio neki mlad biskup. tako ugojen, da tri
n- njegovu koZu mogli stati svi sarajevski kanonici i jo5 k tomu i nadbiskup Stadler.
T-uj uopie nije ni pogledao bolesnika, ve6 se je, Kristov namjesnik, vrtlo sve uz
narlvojvodu ko zuade siromah, da se u hladu dvorskih zidina ne moie prezepsti!
Kad je nadvojvoda otiSao, onda smo mi pacijenti dobili darove. Mene je
<rlidrrio Boii6 papirnatim tanjurom punim dajskog peciva s narandama i jabu-
kama, a k tomu dobih metalni pribor za duhan. Unutra je utaknuto pet cig".",
koje sarn spremio za tatu, ako mi bude sucleno, da se medu Vas vratim. A austrijske
sr-i cigare izvrsnt:.
_ JoE _samTi pisaoo da 6u imati dast vidjeti neke dlanove visokog austrijskog
plernstvl. Nisam vidio nikoga, jer nije niko ni dolazio, pak su sestre, dini se, viSi
iSdekivale, nego 5to je bilo.
IvIili moj Dudi6u, od srca Ti hvala, Ito si mi sve todno pisao o ponedjelniku
i ki6enju bora. Nleni je onda kao da sam kod ku6e, u svakom te kutu vidim s ono
,,Turi6a",_ kako Vi dvije rabotate, a nuz sav trud, mora5 priznati, da ni jedna svi-
je6a ne 6e da stoji pravo !
- Vi6njica izvrsno izgleda, al koja mi korist od fotografije, kad je ne mogu ni
po, minute gledati. Suza za suzom curi i sve se *o.u* sakrivati, da me .re uide.
Tako i pisma. Reci joj, da 6u joj sve kupiti.
Hvala Ti, moj Dudi6u, na ljubavi, kojom si se sjetila svoga Cica na poli-
klinici. Istina,- sve j-e to gorko, *u du je i najslacte, kaj je dalefo J *b",
al svejedno, zlaty, Ti si Leni'po moguinosti zadinio Boii6.. A ja se nadam, "ut" kad
sastanemo, da nas onda viSe ne 6e Bpitali rastavljati. Samo se nemoj puno
f_ :ryt
po sarajevu, da.6u smjeti ubrzo ustati, jer to najzad nije ni polorina
,r "r.;"e? 'cl tel n j a .
I jo3 ne5to psuj dokiora!
27. XII. 06.
f)anas niie no5ta. donijela ba6 niSta
od rvoje ruke. To sam i mislio, jer
najzad ri sigurno ni nijesi imala
Boii6a za odmor, nego za napor. . . Hvala Bogu,
721
 -Tebi
da je pro3lo!
-Bog A mislim, da je milije, 5to se raduna sve to u prollost, iz koje Eto saT-rpri ,,savjesnosti" moga lijeinika u Sarajevu izmaknuo upravo dudom
opas-
du [i dao, te nam iskrsnula ljepla i sre6niia budu6nost' nosti iivota. Na to ne 6u nikada zaboraviti !
A ireni j" .u" to proElo ptolto dosadno. Prvi dan popodne -nije m_i niko do- Zlaty, nasroj da l. januara Eto viie poplati5....
lazio, jedino je oko 4 sata prislupila tiho mome krevetu gda Tankova-(Vikt_orova)
l- J"i-ti:"i" -i kito grandica sa crvenim bobama, da mi zadine spitalski -,,Nacht-
30. nl. 06.
tu.i""i. Onda je ,u"rtunuo posvemainji mir, a oko B sa-ti vei je nastupila prava , 5ud dobijel ovo pismo, ova 6e straSna godina vei minuti. Nama je zadala
no6na ti6ina, prekidana samo elekt. zvoncima iz bolesnidkih soba. dosta da, narodito je mCne ve6 negdje od mart"a p.iu""ulu u krevet,
i; k";; evo ni
Drugi dun t. j. jude na Stjepanje posjetio Te je g. Mebtrovi6 sa svojom su- danas nijesam ustao. rstinao ne_pioiazi ni ona n"utl"Eno. - Bog ,nu,'Au bolest
prugom. BuE .u- i*"o n"5to bolova od ove proklete cijevi u trbuhu, koju 6e mi nije u njojzi tako jzrazito p_uknula, mogao sam ja po mojim lijed"icT-a
jos par godinica! Katar bi meth'tim_""p."aouoo, i"tlri to ka-
ipuli ,rbr"o izvaditi, pak mi je bilo malo pote6ko ra.zgovarati. Poslije 4 - sata isti Tenjq -oZau bi se fio-fou,rkuo
raspor"d ko i prvi dan Boii6a. Eto tako mi je probao.taj najveseliji blagdan u i na iubre€9, p"k onda kukaj bacrava.
-ovako ..o r" lpuk podvrgri-of"ruJi;i, ."a
godini, koji smb mi, moj Zlaty, ve6 punih B godina sr-e6no i zadovoljno provodili, je.mjehur. dist i prou*nlj" bolest po kapacitet", ti;"fiir se i biti 6e, hvala Bogu,
- suze. Ali jedanput ipak bolje. o, Ti. se, moj Zluty,- ni6ta
Eot nu.n ovu moja bolesi ove godine ne donese mjeite boZi6ne pjesme ;e [oj;--n".u tuj nikakove prikri_
hvala Bogu i njima ie biti kraj, - ja se bar Evrsto nadam ! vene-bolesti u-mj,ehuru, ve6 treba iamo rnnogo ustrpljivosti, jer
su ouako kronidne
Huala Ti, Dudi6u, na tolikim knjigama. Izvrstan ukus. Iz Lagerltifove mo6i stvari vrlo tv-rdoglave. A najzad meni nijesu- doktori "r"Lli,' j"
a" dl korr"u
6e se prevoditi za hrv. novine. A Chamberlain je djelo, _k_ojeqe mxogo citira, samo februara. Tako ja sam kombiniram. "r;;;i
uko re bi jednog dana citirao g. Studni6ka grlu Elu Kranjdevi6 na brii platei! Nu, kako rekoh,.kad prime6 ove retke, pisat 6emo rg0z.! Moj
Dudi6u, ja Ti
To mi jedino kvari veselje, kad pogledam tolike knjige i kad mislim joi na one l e m 9 C _ q , d r u g on, e g _ od,a T e u d u h u ( u v i j e k ' r i , , u d u h u , , ! ) d i g n e r r r l - r * [ , 1 . f"-
doma u pola na5e. bom i viEu, pa da vas iz dna dule izgrrim i iri;rli*. N"[u v"; b"g;;;;"i -firr-J"'!orp,rn". augo
Vejsil dolazi vazda u petak, a Marijana tedajem januara. drzi zdrave i vesele, neka mene wati itJ p.rije medu v".l
nuiu sie6a
ViSin bor, 5to ga je poslala svomu tatici, stoji na ormaru splam moga kre- "'mi bismo,.onda mogli pomarott"aiti.za ferije, jer, ako
bog au,'ju .u*
veta. Svima se svida, osobito jednom rumunjskom advokatu... odlutio da Tebe i ViSu vuiem za'uho u primorie ..-.--''-'

28. XII. 06. U Bedu na staru god,inu 1906.

U mom kutu je potpun mrak makar ie 12ft, a istom porufao, ho6u da se s Danas sam Ti malo Zalostan. Upravo pe-t dana, ito mi nijesu vadili cijevi
Toborn porazgovorim. Pravi zimski dan, te ne znam ho6u li mo6i ovo pismo do Je
iz rane, pa sam u velike bio radoznao, iluko e"
kraja dognati. Nu iuri mi se ! iigr"J"ila fistula, ,;l;.; rr"e" ri *i
doktor re6i da mogu ustati. I tako moze jo5 pr?eil"a"",
Najprije Ti dvostruka hvala na pismu... a samo da znade3 koliko mi je Ijice, dok se toliko- zatvori, da se bude mogao turiti
a mozda i dvije nedje-
milo iitati svaki redak, u kom mi opisujei iivot u na3oj kuii. Onda se uznesem unutra kateter i ja uzmognem
na noge...
tamo i tako malko pobjegnem iz ovog Spitala .. . JoI Ti jedanput moram reii, Dudo, da se zbog moje bolesti
Moja {listula lijepo se zatvara, pak 6e se valjfla za desetak dana po6eti ispi' zabrinjujeB. . .
ni5ta ne
ranjem. To 6e biti vaZan datum, jer njime otpodinje drugi i zaklju6ni dio lijedenja....
U Beiu na nouu godinu 1902.
29. XII. 06.
. . . . Ta kako moie5 misliti, da sam se ja uvrijedio, da sam ljut i 6ta Ti ga PribliZuie se podne nove godin"
sy"jg{."o, je Ii, Dudo, - .i 11 6u taj prv'i ruiak blagovati u bolnici.
ja znam sve?!... Odmah, Dudi6u, da istjeraS misli iz glave, pa -uzmi radije moju doojef."-"u;"ua pobr-# i-. ,r"notjo.n. opet sam neito
mirniji. . .
malu ViSu na koljeno i izljubi je, gdje ona svoju mamicu toliko voli, da neda drugoj
djeci ni blizu. Tako 6e ona isto voljeti i svoga taticu, i to 6e biti na5e zajednidko dllui.-je ipak ravno detrdeseti dan otkako leiim u krevetu nakorr
racije!... ProEIe no6i, dakako prekidi"u, ipuk;;il;"vao ope-
uiivanje. O BoZe moj, kako ja na te dasove mislim! nekih p"ir"ri....
Moj Zlaty, ,rui" tihe vederi, kad ja ne iu i6i u pet sati u krevet, nego iu 2. I. 1907.
hodati ,,dugadkim" koracima po svim sobama, pu6iti moju cigaretu, pit! d-ai ili mli-
jeko - jeito je najzdravije - brbljati s mojim Zlatym_ko s_pravom knjiievnicom s velikom tugom- proditao sam Tvoje_pismg
od 30. pr.mj. vrro me je uzne-
mirilo, jer badava. [oiikogoa se Ti tjeaii;,
i igrati ." -o1o- malom curicom. Sta 6eB viSe! Ili 6e Dudu6 svirati, a tata i ViSa d;-j;';"j;., 5. sam otiSao u Bed, sva ta
" istina ne moie momu n.iaie" po.ri'i,i
igrati, osobito tata na veliko udivljenje mamino ! ..oru, kole tet,, i mene bore. A moj m1i
Zlaty, sada da budemo pametni,ler
Sto se tide Eestitka to molim Te odgovori, jer je meni malo poteSko pisati. 5ta 6emo inaSe i tua li...,o do5li ! Ako Ti mene
samo malo voli6. ond.a 6eE Ti i port"l"ti
Narodito ne zaboravi odgovoriti ienama. . . .Isto piSi i prof. Racci . . . Zamoli ga jednu maramu. na -oju ,nollu i to od-uh. Ti 6e5 uzeti
da pozdravi urednika dra Foa. Uop6e odgovori sp_ram pisma, ta Ti, Dudo, 9igu11o 6es r".ur" p"fti."ri i to ne za dvatri dana, nego dogod ja
dodem. onda lm daj maha .1"-b;il;-i"ril." ne
r a z u m i j e St u t a l i j a n l t i n u , s a m o n e z a l a z i u p o l i t i k u i ne psu j, ko dr. Ele' rr"e"J, l;; ;'6e biti suze rudos'ice, a
j'r hoiu da samo tuioue,r-r";;-;ftil.
govi6 u hrv. saboru! joB sam uvijek u Jer, moj zlaty, ipak ide na bolje. Istina,
" krevetu . . . pa kud ii sada, zlaty, kaiem'da
Citam na Tvojoj kartici, kako si se stala bojati, da imam zar neku dmgu ne samo umiri, neso. se se umirii, onda se Ti
bolest u mjehuru, polto 6" se morati tako dugo lijediti. Prije svega, du J". sasvijem i lijepo nasmii, ur*i Vin ., IrG pl]i."i ,u
kako najbirje-
pobijem u Tvojim irigama, dosta je da prod-ita6ono pismo, 5to ti ga je Vejsil pisao, l"j.9T" "usu-;;; -J"*a
e"."-i-r,u.u-sirilovati
Bog... A najzad,
to* Ti je priopdio svoj razgovor s profesorom. To j_e progtg -stari zanemareni Hutllg-u'nisam ja Tebi T.ld"E,"j;I""ii;a
sve na svijet'-; tu je na5a ."i", curica, pa za5toda
re duete gledauviiek zaplakan",."ziie
"katar i niSta diugo. Od kaiara se je mjehur smanjio na obimu (Schrumpfblase), nu toga treba *;;; i -rog,, preborjeti.
... j" up.ruo d"; ;j";ii
to 6e se pop.uoiii s vremenom. Meni doktori nijesu rekli, da 6e ispiranje trajati fulra au .-o
',' A 5to je najgore, ."n;"* r"ukojake se rastali...
dva mjeseca, nu Ti znab da je najbolje uzeti obilno, pa ako bude prije, biti 6e i *^:^.
mozetedoci na san. Nite ljude, samo Ti i vila nikako mi ne
veselje ve6e.' Opasna nema ni3ta, a kad su bubrezi zdravi, onda zahvalimo Bogu, utjehl t"-*,-- po'danu vassamo rovim po zraku, a u

L22 L23
 znam sam, sto strn sanjao
nodi mi kojekakvi tudinci zapremaju VaSa Tjesta., Ne j9
S"i"j*onpa6ii,u! Ta to je da podini6 samoubijstvr! " " - Ftra6no -to,. zlaty^i.Pu.do moja, ja Te iz ove daljine sti6dem na prsa, d a
f"f. *""rio. O*"it"g"- tako plademo. A kako je Tebi, koja pri tom mora5 jo5 i lagati, jer toboZ mislii, da
" ... uostalom, -"ii nije nikad dosadno samu, 6e5<ies ljudima! 6e5 ne obmanuti,
.. . Mila moja Du4o, i ni5ta Ti ne mogu pomo6i,'stralnijeneg samo ito evo - cvilin.
Iz pisma gospode Ele: Ne znql'n.je li stara godin-a jadnije zakljuiena ili nova otpo;"t".
Sarajeuo, 3. I. 1907. JoI Te jedanp-ur molim, ni5ta mi. ni uvijati.'N" ;;fi-da
- lemoltajiti gubim
ZaaS nadu u B_oga,al ho6u da sam sve uvijek s Tobom i znaj uz .svaki rioj ,"a"ot j"
. . . kako imamo gorkih iskustava na polju ozdravljenj.u : . -ku.o .onda..
januata kojima doktori sam uvijek uza Te, sllim Te
ustao si u sredini a"""ttiltu, a polovicom podeli novi bolovi, Ltje5im Te, moj zraty, tu na svojim prsima.
Bezbroj ri cjelova, a Ti poljubi tu moju curicu u inre moje, u ime
reko6e, da je brazgotina. . . tatice,
zaboliti, pa hoce koji ne moZe ni5ta, nego samo zove Boga u pomo6, da je duva.
...ili ho6e li-ie op"t na putlr kad idemo u grad najednom
li opet i6i kamenje? To su nekakove aveti ' " 7. I. 07.
3. I. 1907. Hvala Ti na brzl odgovoru na moj juderainji telegram. Stigao je
tlobio oko 4 sata
. . . i tri cjelova viEe nego obidno, a lo z-a'-to,-jer sam danas najedanput popodne i skinuo mi je ko- kamen sa srca.
tri pirm" f"1". .. N"*"l"pojma, moj Dudi6u, sto to meni vrijedi u ovom kutu, ja
"J reieno-Junur utiau toiit i mrak, da se jedva vidi 3to na papir me6ern' -ip-ak re, _?laty, za sve te brige i napore grlim i mnogo ljubirn u to
siiJ *;d"iim jo6 i Tuot" zapl-akano veliko oko i sve Ti u uho-iup""*, um-iri se, moj d"ait", rru
. . . Ti 6eE a" uko .u* Te dosada volio, e 6u Te dok se vratirn do_brg vzi5lo", kako veli rona na zagrebaiku.' Evo, ka[o vidil, Bto "rve -
"iai"ii ne pomanjka i d.a Ti-iivot uz Tvoga Cicu b-ude 6to s" .n""L'utu
olg" puriii,-cla Ti samo niSta nekako_se pomiiem naprijed, iako nJ ide brie od
;;"tji-T" bi ;;"1;'tir",l"r .i Ti, moi-dragi.izmudeni Zlatv, a ja samo prihva6am Kako sam Ti javio jude na karti, juie .., "p";". -i dozvolili da smijem sjediti u
- .. 'piilikr., da Ti to kaZem i da Te malo ljubnem'
on,, krevetu. Tako sam i sio upravo kad-.je-doiao vejsil, naslor,j"n -"i"--;"lruke,
i"tr"s 'a je drugi dan, 5to mi me6u .ru tont t. zv. Saugglo-c\e-..-. Biti 6e sve sjedio sam gotovo sat, a da mi se nijl zanesvijestilo, prem me je asistent
i
na to
clobro,"il^r;" onda'6erno mi iii u klub i svukuda, gdje Ti bude5 htio... upozorio... Danas.6u.iz kreveta, a.to iamo u fotelj. fo ee biti prvi pri"*f.",
AO
dana, da se izvlaEim.ispod pokrivaia. Sutra 6u aJr"ot,i,*i"lro.r,uto
4. I. 1907. 'po.cije
mi je na stojim uz krevet, drinli se rukama za tznoije. Eto "utjau-,r"rriii
Sino6 mi je bilo vrlo telko, osobito oko Sest i sedam sati' Palo i to dosta male. . .
vijii, tako se ;r;;;j" ,ru
pamet, kako sam t;;;; p."d iu" mjeseca boravio u taj sat rnedu Vama, mojim
- a tko bi onda bio rekao - na . . . nego su metnuli kroz fistulu debeli kateter. . . a ovako sam, hvala Bogr1,
;i5r"; i dragima... a" se mulo zatim oprostim
to, tako mi u das iska6u pred oii ved iedanput i suh. Moj
,"fi-f" a"g" #ij"*".-N" s*ij"* ni da mislim na Vlaty, sve sam lak6e podnosio, nego ono ui"dito l"-
"fijakera i a n j e u v o d i ! . . . u r i n r . . b _ ip r o d i r a o i z m ery"kg
il-;tir;i i"' ,ob",- iz i sa kolodvora. I kako sam Ti, Dudo rnoja' du drenaie i.ur", natopio omot,'pa bi se
""f" o-nda cijedio niz trbuh i leda. Istina da su mijenjali poju *no*,
Jngo muh*o iz vlaka i kako je onda Tebe nestalo u no6i! slabo nomagalo. Ja sam od ono 44 dana, dok'nijesu
-promijenili oli iJ--y" ,u"
To- j."' doista'
.obe6avaju *i urirt*ti, da 6u druge nedjelje-smjeti ustatil krai-onr, sigurno 38 dana odleian u samoj vodi - aaIr i
dugu drenaiu
stra6no! Jude je";;"l"l"a"u gospo,lu, koja je-isto- tako.op-erirana^ka.oi ja.,.nakon Sua j" lnft" i-nud*n
se, da ie tako i driati. "ott
i|E"u poslije ope.acijl! Tako sam Ti ja slabokrvan! Da mi je ko prije ope-
bi9 bih_mu se od srca nasmijao, toliko sam vjerovao u gril- .Iutros p-ri viziti, kad su asistenti profesoru o meni, on se je samo
pripovijedao,
,""ii" to n a s m i j e l i o : , , N o m a n s i e h t e s - e r d r e_referirali
ht schon den Schnurbart alf! ,,...'i
.levnu mo6 svoje krvi! Al 5ta 6emo! " ' lom ja se nadam, da 6u danas osam <lana zapaliti
orru_
fruu nakol tolike
p a u z e. . . s a d t r e b a s a m o u s t r p l j e n j a . . . a o r r r l a 6 e B o g
5. I. 07. d a "igoretu
ti, te i" rru- ruou,,ti
zavladaSe neke veliki <lan.
U Tvom pismu od prekjuder proditao. '9tn,-4u- u Sarajevu
pri-
bolesti, sigo*o aj"fj", da Visu-n" pu8t"B iz ku6e. Nek Vas Bog sve .za!.titi"'
;;; sani' ovdje ,u't t"o"t, sve da i-u* krila, ne bih Vam mogao do6i, kad rarn 8. I. 07.
je
kainlen.-A-kuko mi je u clu5i? Sve vidim n,ajgore i naj-crnje i ve6. me . - .1'ako sar. s€ jo, Zlaty, ipak izvuko iz kreveta. prekjuEe sam samo
"uo-ouolo
;; ill;islima d;"p;; proila studen od nogu do glave. .. Svaki dan molirn Te ejedio,.medujastucima,nu T,9i jude s&.. zapravoustao na te moje slabe noge. IBlo je
javljaj mi o tome. . . malo dirdnovato. PoSro sam sio na .un ti*"i;,-il;;i"
*i ;" rjudski sesira cru
nadem tlo pod sobom.
6.1.07. ,ona- me je dvrsto driala, u'n" tJ ,u,' se ja ,,smjero..spustio
sa kreveta' Nu u taj.das.do5lo
A ne mogu *i i", da 6u re .ruliti-,. nekakavbeskrajni ponor,
Ja sam ko ubijen, straSne misli padaju po seni ko kamenje. je.-bilo tu ne5to,.ito -"- je drialo u zraku - o kakovoj
nilta. Leiim t""o*,-t 'r"rruLi" 6e nikako da zacijeli, ispod ovoga krova nikud ni- 1""*:g"^:l! "q:t zemrji,
jtgliT nije bilo ni govora. Najzad sam se na nagovor sestre ,rrrdio ko-
kamo. Bar da" ." i"
""
ikuko zatvorila, ja bih s katarom okrenuo ku6i prvim ::'_:-:1,"Jzalrullao
r'r*'ttrl' snm se malo naprijed, potkudioo_nda
p"St":". Sve je'5t-o mogu - da pladem. O moja Dudo,
jednu nogu pa onda drugu
onako ir" i tako rurn doEoooo no.toni";"l ,i't";i
"t"[o*,-"fi "" sam se polako spusrio. Tu sam odsjedio
5to se ovo dogada? satai odatle-lam posraop-e"*,;
prekjude uzeo me ie iedan $irt"t:t' Tebi, moja Dudo, i mojoj
Jutros sam primio Tvoje pisrno od 3. na vede. Job Yrs-rmnose cjelove. Nakon""i;;v;-"torikih pozdiavai'""gir:ui" i kr"ult",;;p";;;iisu
redak ," .*", gal" ." veseli6 Vi5i, kako je__slatka i -pametna, a najedanput uzvi- tpak jedanput i sa sroriee,u
aoei ;i-pt*glg jgdi;;l-t'i"
oni
li mi ostala zdrava? !" Nikada Ti to nije prije na pamet
pa- sta'e' S-amo5to to jo5 nije ni[uto liino i usmenopred
i.;j;tr Fu*o'ri"ri llii". efi ,,Geduld..- kaZe "" asisrent.
bai sadai . .. Moj Zlaty, to se sve taji prava istina. Ja sam Ti jutros vejsilu 6u re6i rds;;;;;;i;,
a"i", ,"Xr. a" j"."" r.edo... on re mori,
ikako :^ upoznao
-- poiro se
-ij,ri""
zato'brzojavio, a sada dodaj"- *olbot- javljaj mi sa.mg istinu. Doktor, ako Je s nekim popom,.arheologom,. y r.og" ;" a" *"it" J"
*oi" ,r"k bude dan i no6 kod Vas. Sve 6emo prodati, sve 6emo mu dati, samo naraka, da jedanput-ni moje pi.*o-priiii"pig?rii;i;;;;... ""ktr" "uog
ubermajeru,kasnije profesoru-arheorogijl puri",. (Radi se o dr. Hug'
nek pomogne.
i nr"ariau.r
"
t24
125
 b. L 07.
Opet je prolla jedna no6, kad nisam mogao spavati. A to je zbog toga, 5to
9.1.07. koje mi je poslalau Tvom 'pismu me gadno boli glava, pa neznam kako da je namjestim. Dali su mi sino6 pyramidon,
. . ' reci ViSi' da sam izljubio ,tl: "pu"ke"'' "6" se vidjeti' da je uzso]en&u ali on nije ni6ta pomogao. Biti 6e da je nervoznost. U Beiu i onako svaki das puie,
ta"kovub"b';'";;'i"j;j
i drugo, da 6u j"j ;;;;;;i al ovo 3to se dogada u zraku od subote vede, ne bi bilo ni senjskoj buri na sra-
je prilidno' Ve6 sam
Beiu! ho$1ti' ne dugo' no iSlo motu. KiSa lupa o prozore ko da bi sitno kamenje i iini se da 6e vjetar sva stakla
. ' . Juder sam podeo nomaJg mi kateter smeta' ' ' sasuti u sobu. Spavao sam od B-10%, dakle dva sata i p6, a onda sam brojio
simo 5to
dosta siguran na "ogu*u' sve sate, samo 5to bih medu nekojima malo zadrijemao. Nijesam zapravo ni toliko
pospan, koliko umla6en od glavobolje.
r c .1 . 0 7 . i po'drugim Blasovima
iz Sarajeva vidi' da I onda mi je jutros rano palo na pamet, kako se Ti moj Dudi6u mu6i3 i si-
...po ditavom se Tvom pismu' I i';;i;ii""' A da 'Ti znade6' gurno do u kasnu no6 radiS samo da dotle5 do novca, pa da meni pomogneS. l\{eni
jil,il b'"ii"J, i"pri-iron-i.kao i obi-
si Ti, moj mili t "rro
pri du6i' *l n't:'dili-";'t naBiprizori su se pri toj pomisli vrtile suze i to je sve Eto sam mogao. . . A moida uz to,
kako je ondo, ouiol meni -,itft;;'"' i"n"i i'$:lflJfiH"i:l';:;"li tiilii Dudo, Ti i ne jedei dovoljno, jer ho6e6 da EtediS? Ja se dobro sje6am, koliko sam
e"cJ*";n"t":*..JuX,,"0'",;"i-;J'6lmo
iaii u stoslikai milota'.i.ol.d" Te morao rragoniti, dok smo jo5 zajedno siedili za onim na5im neohojenim stolonr
ses boijom i rudali i onda crnu kavu pili. Ja sam bio bolestan, al kad mislim sada na Te i na
lif#tl:t,"*mt*l-,,i*"l..u.".,tJ*i Te ne 6u
ViSnju, iini mi se da sam onda bio najsre6niji dovjek na svijetu. Tako mi je to
p"'ilei in^| oneve.eri(3. xI.) slutio,da danas pred o6ima, Dudo . . .
-lfltllirno 6ekam.Ko da sam . . .JoE Te jedanput molim nemoj se mnogo muditi .. .
dugo vidjeti' 16.1.07.
'Ii
1 1 .1 . 0 7 . me u jutro5njem listu tje6i5 i te kako...a ja, jadan, rado u to vjerujem,
...verikarena ";:?i'fn:t'xi "'1'"J"#"t;
?oTatT,,i"'#l?i""li;;-:"ti.0"5" makar da je gotovo sigurno, da 6e ovo lijedenje potrajati dugo, vrlo dugo ... Zlo
je u tome, 5to se je mjehur od duge patnje vrlo stisnuo (t. zv. Schrumpfblase), da
prst Sirok i dugaEak' koji se-"tJ" ovtr
9:::t-;:;'i'"*"""i.-\a izlazi ne-
rupu. rz
ovrr rupu
i crvena)' Na
i"."-pf"""
miehuro Eiroka - to.jest lijeinici ne' 6e da se u 6e se, doduie, lijeienjem neEto rastegnuti, nu da ne 6e vi5e nikada biti normalno
"rp?ifiti"'f.o-olouiu
piestano noau -'ui'io^1"^i..r".-ar"nutu'Lj"*'ura neprestano iisti' Isto
6e se na ovu velik. . . U tu svrhu dobiti 6u na trbuh neki rezervoardi6, u koji 6e izlazit.i voda iz
da se na mjehura. . . Tako taj asistent, nu ja ne vjerujem sve od rijedi do rijeii, jer sarn
.,i"mu skuplja voda, nego "i"-"ii"rt".
'"'" "'ili'':'.
ruuu mjehur isPirati ' ' ' ... --^r
a"-jui""'
opazio ve6 nekoliko put, da moie biti i drukdije. .. Eto tako Ti se pod istim kro-

hr:*:'Iffi :il"* *:-t?11iil;;;'ut:

.2i{; "tl.kao .*i.':,9:
sata' a juce nsarn
vom razlidito misli. Ti nemoj o ovim Spitalskim stvarima nikome pripovijedati. . .
Vijest o Tebi i ViSi je moja jedina sre6a. PiSi mi, Zlaty, u svakom pismu o
tridetvrt
kriveta' S?Po ;"'i;;
proboravljam van 'i"ai" u trbuhu " '
Vama, mojim srcima.
je bolio
nikako ni ustao,jer rne """i-Lt*e"i'kut"t"t
Ti abonirala,,Nehaj"?! A taj list zapeo valjda kod l. broja. Ta 5to bi se
uzdrialo u senjskim prilikama?!
B' l' 1907 '''
obao ujeclnosvoj novi ilafrok ipqk sap nakon 17. L 07.
. . . Sino6 sam opet ustao..rPr ?" ,i"oe tiolio^.,u ,,og", Ti si moj slatki i dragi zlatyo a ja sam ogromni magarac. Ne znam sam, 5to
utorka ,i;"..uri"Jn"" "po*leit A Slafrok
. . . Iako nakon i i5";: Sam _- r'*'l;ii" mi je bilo jude, da sam Ti ono pisao, naime, predodio onako nesredeno svoj raz-
prvog drhtarenja gotovo sam srajao govor s asistentom. Ve6 mi je dodijala glavobolja i bolnidki zrak, pak sam ner-
se ie rasko5tt ;"il;;; tto:" Lrerkulskeoblike ' " yozan, da me pri pisanju viSe ni
"' Jrrsti ne slulaju. . .
. . . Ako bi sve sre6no pro5lo, mogao bi onda ja ipak tedajem marta ku{,i. Za-
'o''' o{''uoo 6e pregledatimoju ranu' visi o tome, kad 6e se di6i u glavnome katar. Sada ispiru svaki dan.
j"
;;;;
sam Ti pisao' danas 'qTof"'o: :dt:l,:"--d"
J;1?""",'5*["*j::l-*l';'::l51"1:kTfu
n;;J,";,T+#ft
__ Dudo mila, podnijeli smo mnogo, podnijet 6emo i to. U to ime grlim Te
s ViSorn, da me sve bole ruke od stiskania.
tl"t-9iduld"'
posvenormutu",^1"*o"da mi 1t".!u 'Ggittd: n e g o u mene'i"-o,l,,zicla
18. I^ 07.
u koga i m a v i 5 e t e k r i j e p o s t i i para' prt- - nemoj plakati. Nije sve tako zlo, ko ito bismo mi laici mi-
riiii';';?;;kuti6" izmetluzida iparaYenta' -Cutkac, zlaty,
Moj Dudi6u, da me."*o
r,,*"* t'"rt"" rtn;1g",il novinu il Meni je jutios stariji asistent, kad sam mu bugario, otvoreno relio:,,Pa zar
se -"k;;;;ro i" r."a :llli.
kovanana leda. Jedino 5to 'Uoi:"f"- L. T"
mozete ni najmanji inkomodiret podnijeti, kad se radi o zdravlju?" A najzad,
- d a b o m e - k " ; o n o j a - t o U o ; t t t r u l i - " o ' p a i f u i a i " t t ^gf""o-
- t " t " ' : Boli"lo d j ejel j uEitavrr
" ; " ( u n eme ) rJucto, ma ni ne mora to sve tako trajati. . .
aur,,. -UJutj"njt
-"ail"
proleZao .u* ffi iiii"' i", ,*?i-. u zatvJreuom prostoru' A Bog zna ... Ls nrojim razvojem svi su zadovoljni, samo 3to su mi otvoreno rekli, da ide
-oliiog
no6, a i sad mc'Loli vazda,d g"g a""'Ji i'id"--bar na uskrs!
presporo. To je takova priroda...
kad 6u ,ru ["ti' *ao"i"to zdravj praviti druge c._ ,
...bio je s doktorom u mene bandaiista koji 6e mi napraviti 5to treba pred
"ul!--iJbt ii"i"i
.. " Kad 'I;;;k;-je dodjemo
jedanput
6e's boi]o*-fo*oe" i taj sre6ni dan lrstulu' a onda 6u mo6i po cijeli dan hodati po sobi. Ovako uvijek leZim, samo
do.-tog", 5to katkad pred veie ustanem ;; sat. A i y" .u- ne6to sino6 uradio - leiao
,,6pajzkarte....'.
i ju6osilo::",i:'#;'.ffi:'iit,ri",*
J""\Y:ili:i-:ffiI,l
""'i'"e-i
s robom onjejako l"J;;
sam malo na desnom boku! Stezali su me malo ilasteri preko rone,
to bilo, slatko
nu drukiije je
-ko potajno da6ko lumpovanje. A to ujedno znaEi, da se ja, n,.iiarr,
dobar *;5;:'kt tn*;,:ff l-:;xd.ff"i""Tl,';i"yo, sratke
t?,,1..,oko lo$tl
bez tude. p_omo6i sam okretaii. Sve su to veliki ,rup."ri, oa tojitr 6emo,
:::*:' ne smijem goufriii, nego samo l"pt"ii''i'"t'L Al i to kad bude nadam se, sve bolje koradati.
stvari, da o njima
doba.
r27
126
 2 3 .1 . 0 7 .
.. . Ako i sporo ipak prolazi dan za dauom, a moJ zlaq', -sdl3 hilo u Sarajevu '.. drago mi je, Eto si razumjeramoje
rli u Zagrebu daii e" Bog sre6icu - sastanak
- zagrljaj. Mila Dudo, malo mi se opiranje protiv toga da dodei.
sve to vrti Pred odima !
24. L 07.
...J;,u*."-n" o v a j s v o j k u t i 6 p r i u d i o - u n j e m n a j z a d i e k a m s . p a s .E d a Danas je treii, dan.cijele ove zime u Beiu. Juie je
bolji
sam ga prije potraiio!-A tua aoso Ti iz njega s cjev.Eicomili bez nje, do6i iu a kako nala soba reii ::r:^r:d:.rjii
spram udarca bilo l7o C,
Zlary' tako_studeno, da smo ja i
,A 51;'ram LtiSao--Napokon 6e se -i cj".vdica izvaditi. Dati 6e Bog dobro, rnoj stari drug - advokat"j"t;;;i;;;;-;;";
- porcrivlni-ao'r'uli.
Ne budimo malodulni. Bit 6e sve bolje. -\igurno' i vile ne smije bitio "umuniski ".il U sobi je 'aime r5o ft
nu io i" .n"ni tako-sile;;; ;;
pismo,zavuii arsa. pod pokrivadem.
r,r irl"'poa lorg"n",'
il ii' 6u ni izvra8iti,
19. L 07. PJI" i:Jilriim "" dok,,"
valjda si se ve6 malo umirila, nakon onih m,ojih glupih pisama. .. .Nu ovo ' ' ' Doktori me
ti ipak rroru* javiti. Kako me je ve6 umlatilo ovo leianje, spopadaju me.kadikad rr rani pomakne . . . Nu -naime tjeraju iz. kreveta,. a onda se redovno kateter nekako
tato rito au-rilq ;;l
misli, pak sam tako i jutros upitao starijeg asistenta, da li je moja bolest posebnih, kad cijelu no6 ne il;;: ri je vrst muka zaista
;il";, ;; ".i
;;;r;"
;,;t6" izljediva? On mi je naprosto ,odgovorio, da .se irrdi, kako sam do6ao na tu
'ri
ide sve kap po kap-, nu prekoT"z"i q;;.i; ""o .".o
briiel i briles. To
'rj,,rrdl&;;';i;r.
cijell-no6i moram mijenjati neki ,,Deckel,, na
rnisao, je. da je drugo troniSna bolest, a drugo je neizljeiiva... vjeruj, Dudo.teiee'lijedei,i" sebi....
A sad na tvoj predlog o putovanju ovamo. "J-f"l Ja bar ne 6u nikada
p"!""iioa-zs.'fii:'i";;;i.e
Hvala Ti slatli'moj budi6u, Sto bi htio da rni olakiai moju s-amoi':' al Ti ;:tfiX"f godine,
pu-,nlr.u.
rioio
ne bi pomogla ni sebi ni nt"ni' Ja sam od p91e do glave ono 6to Nijernac kaZe ""*j:ru-'t"""ei,
me mude misli, kako je lijepo tamo pod na*im krovidem..
dana, da se
,,Cefiihisrrret."h". .Ia rlosta pladem, a ako ho6el da ridam nekoliko . Kako je
sav tresem, ond1, zlatl'. dodi. Ja sam. I)rldo. bolestan i nijesam za takove potrese' """ "nl,rnta
ZnaS li, da se zbog toga ja ne usutlujenr Vilnjiriu sliku uzcti po par dana u ruke'
2 5 .1 . 0 7 .
'I'i
mene neizmjerno usrei:uje! ve6 tirne, lto mi svaki rlan pi6e5, za tvoj dolazali Iz svakos retka vidim
ja sam vrlo, vrlo slab. grliti i milovati Dun-o,puno, da Tnojl veliku brigu spram mene. Zelio bih Te, Dudo,
vidi. koriko Te vorim i koriko sam Ti
.lutros sarn dobio od nepoznate ruke one brojeve ',Brankova kola", u kojima ne moie da budi i b;gz;-ilJ;;;ri... zahvalan.ai
pi6ui o meni... 26.1.07.
20. I. 07. ' " Boli me j-o6 uvijek kateter, uz
rako da mi to n"-ulo .."iu, t" to provaljuje dosta desto voda na ranu,
. . .Moj Dutlo, da ti samo znadei, 5ta meni znaii .rvoj list i s .kolikorn ga mogu po ,rlii . . . -Rana ne de da zacijeli,
- ta pak su jutros oba asiste.nt" ""
ieljom svaki dan oEekujem! Nikad me u Zivotu nije niSta tako umirivalo, .r1";r ;{;iil;i;;"ri';ii," "p"nuii a" se upar'a 'i ito; to
je vrlo lijepa, crvena
unutri su mi vijesti o .ulttrn 5to je meni milo i sveto i 5to je tako daleko od mc-ne.
:::,f"ffiff'#,r"-fif ;t"m U;,u;: ft;:",;:."i"-ono"
,,"d.au"; ;;;:::
Ii *g'il"" e, usrajari par dana, to je
A sad lnoranl opet da predem na tvoj predlog o. dolasku... nu u ovakovirn
prilikama, gdje me je bolest poniitila, gdje nc mogu da zanzdavam svoja dtrvstr::,
p6J",",r.'p"
"'n",
prr,.
iu *" n" bi io bilo gorki, te6ki, plaini clani . . . ne zamjeri ito sam toliko sebiiatr,
a sve se to tako sporo
"TI
. . . iesto, vrlo Eestou no6i lebdinr-"oko
vas, lijeiim._se, suze se vrte u oiiman
,l ,u *"n" bi to bila takova nervoznost i Lrolovi, da i'ei mi rado oprostiti, 6to ie mide, ko da moram or,uruti n"i;;;" ".r-.e
molim da se savladai. Mi se jedino moietno sastali, da se viie tako brzo ne rasii!-
mogli poiiniti. A onamo imam ne,rt"-Xilil;;!"or.o ;.;i"h", sr" igda
nemo, a ne na ta dva tri dana i to od 1--4 popodnc i joi pred tudim-ljudinra '.. 2 7 .1 . 0 7 .
ne 6e5 me vi|e muditi takovim predlozima. Ostavinto to zl sre6nije pril:ike. -'\ isto
lako te lijepo molim, pa da ti n; bi ptrlo na pamet da mi itogodj poEa-ljei' Sve su r."a n"Y
'""""n::*,9:t:1 mirno, paie jutros dosta svjeie izgtedam
oT: ... samo
to meni samo ubodi tr srce, poluirrje sc dakle, ba6 protivno od onoga 5to se hoie'
.ier ja sarn se u ovom bolniikom rt'ij"tu ve6 tako srta5ao,da ba6 moje mile i dlage
' ' rv"'nu''Tili:'ift'Tilt'"".,T{;fiir i"rir.u
nada,
gt"au- u toj daljini ko u kakvoj panorami na staklo i jedino kad dohrli list, ontle
izvuii ? A bogzna, moid'a ii-li"
-a"Jiru
i sluti. ?
dadusetakobrzo
ste rnulo priskoiiii k meni a tada mi opet do drugog dana iz daljine domahujete. 2 8 .1 . 0 7
2 r .1 . 0 7 . " ' zalim Te.-kako Te samo ja iariti mogu, Eto mora. da preuzme5na-
'fatao
.. . . Ako Du[an dode, biti 6e mi milo. Isto mogu do6i Mila, mam:,
jer i'ili o"l"l?l';;JJ''"i-"l"ii, n r h u n a c -opet r i l J r u ri j e i i v - o t aj e s t e
Tona i drugi, svi, samo ne Ti i l/iia. Ja se nadam tla me ne 6e5 ubijati,
za mene bi to isio znaiilo. Nod'as sam se nekoliko puta trznuo od straha da cel 29.1.07.
dofi....... ''"Kud se povude
bilancanpgie se re6i, da se.je
...Taj sasranakbio bi mi ko da mi neko kopa noktont ranu. Zlaty, ie ii d,u mo;e nevolje ipak n"Sto.ioiut;,".;;"g uz svu tromost u pronaraienju te
ne iei r/oif. PiSi mi. ... A imadeved rri'da;;;;"; 6e dati sve bolie!
l"i" [ru""" ,"ri?*o opamerila...
22.1.07. :t0. I. 07.
Ti me - znam nehote viie rrzrujavai. U jutlolnjem pismu opet go- .. . Moja rana
ja sam, r v. pomalo zaraS6uje..
voriS o tome, da 6ei do6i u Bed... Oprosti, al ja te sada ne mogu-primiti: tezrrn u krevetu.... . Sad ve6 nekih desetak clana
neprestano
alaty, silno.lub ru duvstvene potrese, Ti valjda ne.i:e!, da mi nekoliko clana noii 3 1 .1 . 0 7 .
po iibohu paraju od plaia. Ti nema6 pojma, Eta ja pri najmanjem trz.aju trpirir'
Neka doile sav svijet, samo ne Ti i ViSnja - Mogu ri i danas javiti
veselu vijest, da se rana
Dobio sam jurie tu neku novu kopEu za rlrenaiu. . . sve bolje zatvara.
9 Kranjievid, Kroz
iivot i dielo
128 129
 .. . Danas je ravno sedamdeseti dan nakon operacije, a od tog vremena naj-
vi5e ako sam svege sproveo tri sata izvan krveta... stentu s rijedima:,,No er singt heute vor Freude,wie eine Nachtigall!..
mu je od srca drago. Vidim, da
A Ti, zlaty moj, ve6 sanja5, da staju saonice pred ku6om i ljutiS se 5to do-
lazim tako iznenada, da nisi mogla do6i na kolodvor ili 6ak na LaIvu! Da zna5, 9. 11.07.
Dudi6u, kako su mi se vrtile suze, kad sam to ditao. Uzaludno je sad o tom govoriti,
uzaludno i gotovo budalasto, al, zlaty moj, koliko put ja u vede il u jutro tako iz- ...S veseljemsq* opazio,da se je rana znatno umanjira.
na meni - naEalios-eje asistent- mogla bi se ,uwoiiti Kad ne bi bira
mi6ljavam sastanke i onda jecam! Ja sam ne znam, kako 6e to jedanput biti. Samo i za tri dana. Ali u mene
jedno ho6u ve6 sada, da ne bude niko na kolodvoru, ve6 samo mi. Jer takovi pri- je te5koprorokovati,kad sam ,,pechvog_el-. _ o"fif.i"
zori ne podnosenikoga... ... samo ito sam vrro srab pri hodanju i ne mogu "o:. dugo biti na nogama....
1 . 11. 07. t0. 11.07.
...Rana se lijepo zatvara, mogao bih se, dakle, ubrzo rije5iti te nevolje. ' " Sada,zlati, svaki dan jutrom u-stajemi vuiem se
tako korak na korak po
Onda ne bi drugo preostalo, nego katar. eobi neko p6 sata, a moida i maio vi6e..onda p*r" Jirrtari
noge,pak moram na ro
... Sada podinjem nekuda bolje spavati. Budim se, istina, svaki sat, sar i p6, u krever" ' ve6 vjerui, do.tu -i uriinr;i" sam jo5 uvijek, al ve6 mi
dva, al onda opet zaspim. Tako provedem no6 na porcije. U pet u jutro prestaje je zaista dosta,i Ti,J", .pudg,
ielim Zivo ku6i.
moj noini podinak - vi5e ne mogu ni drijemati, ve6 6ekam sestru. . . po no6i
t2. 11.07.
uvijek sam kod Vas i svaki ias mi se suu.evrte u odima.
... o rani Ti danas ne znam ni6ta poBtoje doktor nije otvarao. To de
3 . 11, 07. biti sutra, pak 6u Ti javiti, kako je. 'sJ,-
.re6i,
{adam a" ii19 krenula stranpuricom,jer
...Ja sam jutros onako od radoznalosti upitao starijega asistenta ovako: Dobro, su danas poklade. tr{enese ne dd;, p"k ;; d;"rr'a"'i-r
sad se rana zatvara, Eta 6e biti onda, kad se sasvim zatvori i fistula napravi? - njer, njer!" (Ovo je iz senjskogpokladn"e airir"rri"ll " nje ! . . . ,,Njer, njer, njer,
Onda 6ete u Sarajevo, a nakon pet Sest mjeseci opet u Bed, da vidimo uspjeh dre-
naLe... Kako vidiB, zlaty, moja bi perspektiva mogla biti vrlo tugaljiva, - nositi
13. II. 07.
kateter godinu, dvije! Jedino Eto kaie, da se to ne 6e ni osjetiti. Moj Dudi6u, ima o rani' veoma je malena, al jo5 se ipak nije
,r" zatvorila. valjda de
dasova, a ti su vrlo desti, kada sam Ti ko ubijen. Uop6e sam du6evno potladen i
""il:ifJije
' sada ve6
ne znam, zlati, al ako bi ovo potrajalo, bolje bi bilo da nijesam ni i5o od ku6e. " ustajem dvaput na dan, yj"J.r.oi popodne. Moje Fetali.teje prije
Danas su upravo tri mjeseca, 5to sam ee od Vas oprostio - a, zlaty, Ti ni u svegasobagdje lezim. . . Iz te sobeutlem nuj*aij"
ni h'Jnik. . . A u vedeme osobita
snu ne moie6 da pomisliS, u kakovoj mi se sve sablasnoj slici za to doba nije iivot Eelnia spopada,gledaju6i u neku i.rin p.i#;
r.rir,";r" se drii bolnice, osvijet-
prikazao. A uz to bol za Vama, koja je sveuvijek jednako jaka i jaia. Ne prode ljenu od zemlje do krova. Tako mi p"dr;.g..;--o"i"e"
osvijetljenih prozora.midu dvije -"ri,,uj-r|i; s"r"i""r;';;j" se iza
dan, da ne cirre suze, sve same idu, a usne mi se samo grEe. Kad 6e ovo ved jedanput "
g:q"J,l"jrr"_u"liku,
pro6i! Tu imam malu utjehu bai od starijeg asistenta, koji mi je jutros reko, da-6u mala lanenastihkosica.. A njihov zlati i-tatic" ;;i kosmala i jedna
;;;;" bolniEki prozor u bedku
po6to sve zacijeli mo6i ku6i, a to bi moglo biti za mjesec dana. A moj, zlaty, ja du Ti no6. Nu i to 6e pro6i i on 6e milovati one grave,
do6i jedva malo bolji, nego 5to sam oti6ao. Istina bolova ne bude, al kakav sam sa tom mide se proljede- doba kad postaje. n"rriirun a"i"-["* su.;j;;; :.':;'";to pri-
i ho6u du prrtuj".r,.
cijevi! Da se Bog smiluje! ...
1 4 .1 1 . 0 7 .
6. 11.07. Sve mi se suze vrte nad rvojom fotografijom.
mene' zlati' ubiia demer,5ro se ie nukupio Nis-i suh i dobro izgreda6,al
Moj zlati, istina, da sam, hvala Bogu, valjda glavno prepatio, nu jo5 imade ,i ,ui.nu 104 danf
dana predamnom, a bojim se, da ne 6e biti jo5 dugo vedri i su.rc-emobasjani. Jutros lrut vidio. o moi Dudiiu,-ja ,"- ?t zadnji
"ir.-a ko meni _
l"".^i. ri f"ui t"-iull*r"st o pro5lo
sam, Dndi6u, malo usto,_svega na ietwt sata, da mi se mrva krevet popiavi, pa ssm obzira na moiu tneracijri i offiguin"
"" bez
bolove_uz-nju.Jer Ti, Dudo, ima5 uza se
tuino otkrio, da sam slab, vrlo slab. Istina, i3o sam ono par koraka, nu t"ko polako, slatku vi5njicu, t^oi" ii a"'?"'ir iivot bude"*uto-pusr, dok ja nemam tu
da bih od ku6e do Skole trebao valjda cijeli sat. Nu to je slabost oi kreveta.'Inako, nego uspomenei nadu, da""6u vas niira
opet vidjeti. e-*ar"l" to jo5! I jutros sam usrao
ako se ne varam, u r-ani kao da nijesam osje6ao bolova. A uvijek me je strah 6to kao obidno,pade ostao sam n" nogu,.'u
htio malo sjediti na nasronjad". neEto maro-ois""La jednog sata, a onda sam
takova ustvrditi _- tako -"am ve6 upla5en, da ne 6e krenuti na gore. f,]"'"ijesam
A Tebi, Dudo, joi jedanput hvala. Bog duo Tvoje dohro srce! je jos uvijek onai stari,
nu'ako n" lra"-rri noni r9c1o, jer me je bockaokareter. To
b?rji, onau rit, morao uop6estajati
prevaijivati sve te kilometre do.
7. 11.07. :,_t^'ro]:dk"
strBsno' . . ja sam, zlati, ve6 tako sarajeva. Nu valjda ne 6e biti tako
uplasen;d ;h ;;;ih ,Beho"a,.,da se svegabojim
l samo sa strahom primam sve, kad -
se o meni gouori.
u- 1!ezi-nutepanju. Gdje li mi proclo5eti slatki iasovi! Slatki moj Turi6u, Ti meni ' ' ' Na moi imendan i na6 deveti vjendanT-dar eii au vidimo!
zbilja biva5 velika curica. A beba 6e biti fina, velika! sam ja tamo obijestan,najobjesniji: ;"u. da bude5 vesela,kao da
..
s. 11.07. 1 5 .t r . 0 7 .
. .:.!'{u znaj bar to, zlati, da Te ja svaki dan pratim na Tvom putu u bkolu A zaito se Ti za-pravoljutii...
gornju i donju, osobito pak se vuiem uzate, kad idei iz gornje Bkole na francuski h Da sam dobio 200 K potpore! E pa hvara
Dogu -_ potporaie-mirost,
sat. I za to Te molim, Dudi6u, da ne zaboravil,e sam u"o.-u, n"ornu slab, - ta istom znao'da 6e mi --akq to ,e novac,stog" aorij"!;;-t",", {a1, a ja sam unaprijed
sam poteo ustajati, pa da ne trdii onako lakoumno i bezobzirno,jer ja Te ne mogu ii9.r"di"a""-
sYota'koju moie d1 dgbire a"ti ftril.". dodu5",varjda najmanja
slijediti. . . i;;;";il wll._razre4a, nu ja ," po iemu si ri ra-
cunala, da 6e mi dat^ivi5e.
A ;;j=rul'z-abtq! zu' io J*,..sro"r,u-
-...Profesor je ve6 s podalekapitao, da li sam joi uvijek suh, pa kad sam hrvatskih pjesama! o, ;;i
ii"A'i;;i"k"-n
sam napisao nekoriko
mu reko, da sam suh eto ve6 tre6i dan, zadovoljnose je-smije5io i okrenuo se k a6i- na to zaboraviti,da se nas *rr"il# mislii. A onda
Lop6e ,"trrnu *"dju b-o-gui.l'ira, u sarajevu _ nemoj ni
familiju
130 9*

131
 sa dvostrukom pla6om, pak je moja molbenica moida i pobudila udivljenje, Bto se
je uop6e mogla napisati.
. . J e r j a , z l a t i , n e _ .m . 9 g u p i s a t i sjede6ke, poito me nemilo bode
Ja, kako vidi5, niti sam ljut, niti veseo. Ne ljutim se, jer nijesam na vi6e ni kateter u tom poloiaju. Jedino 5to piSem to je u krevetu (onu namiru tintom napisah
radunao, a ne mogu se veseliti, jer me katkad zapele u diepu 5to nijesam plemi6. s velikim naporom) ...
Puno, zlati, vrijede predikati -- doduie ne svuda! I to tje6i!
Da je ova vijest stigla ju6er, ja bih Te bio zamolio, da ne bi moida na moj 19. 11.07.
imendan, pred posjetnicima o tom izranla kakovo iznenadenje. Nu ovo 6e5 pismo Ne znam Eto je, al velika me tuga spopada. osobito na ve6e i u jutro. Tako
primiti valjda u nedjelju popodne, pak kako si nervozna, biti 6e da si dopodne koje- v-as iivo vidim p-red sobom - Tebe. zlati, i toga moga crvi6a - i sve -i; vrzu po
kako izraiavala svoj ,,pravedni gnjev". O, moj dati, samo Ti poialji Mustafu po ovu gl-avi 1e$le misli,.d.a Jam ne5to prijeti,'a ja"vam;J";i" nekako;";;fi pomo6i.
potporu . . . pak nemoj biti smijeSna da se srdiB, ako Ti neko pokloni 200 K ! Moie_5,dakle, znati, kako mi je, Biti-6e-po svoj prilici, da me j;;;;r-y!
umlatio
Uostalom ako osnovni uditelj dobije B0 K, a ,,profesor sa tri kvinkvenalkeo' spital, zaokupiv5i me svega-svojim tugaljivim ,iudi5t"-. pu[;"L ,u-.".pl.iuo p.uni
200 K, to je radika od 120 K. A zar bi Ti htjela jo! ve6i ponor da pukne izmedu pravcati ,cmoljo", jer n-ad Vama tamo u Sarajevu bdije Bog i
5ta mene onau ir"n". . .
ova dva staleZa?! '. O rani sam Ti rekao, da se proliv- odekivanjaiii*"i8t"g
"*" ti.1"**toorit".
A sad 6eE mi, Dudi6u, udiniti veliku ljubav, ako mi zadade5 poStenu rijei, Uzrokom je bila ligatura . . . I ta neznatia dlaka bacilu u nazadak moZda od
da ne 6eB moliti p o t p o r e . O s t a v i m ot o g o r o j s i r o t i n j i ,a m i a k o b u d e m oz n a l i deset dana! ... I na koncu konca, to.se je moralo dogoditi"to
- -."i, e"-
Stedjeti, nadam se u Boga, ne 6emo nikad biti u neprilici da kucamo prosjadki makar tvrtog mjeseca, od kada sam ovdje u krevetu! "*i-rru.iupu
i na vladina vrata. Ti zna3, zlati, da iitava ideja o toj molbenici nije ni izi5la iz moje . .. evo Ti topli, topli cjelov, Tebi i vi6i, koji vam Salje od puke
ielje za vama
glave. Nu rekoh - ajde, neka bude! A najzad nije ni bilo uzalud, jer su mogli i viSe ialosni, nego bolesni tatica.
odbiti.
20.11.07.
O rani se moie redi, da se je zatvorila do jedne male tadkice...
Moj Dudo, budi zdrava i veselao koliko je topao moj zagrljaj, u koji Te obu- Najprije o mome demonu - o rani. Jutros su mi skinuli
flastere, pa sam ju
hvatam sa mojom slatkom ViSnjicom. vidio..I opet se pomide naprijed, to jest ho6e da ." *;uij-;; zatvori, ul Doktor
veli, da to stanje nije ruino,-al meni_je u"e Jori" ioiu';"r""j"; "upirr'j". au ."
naime zatvori, zavisi sve u mene - pLteer i onda .6idu t;;;-;;;J"_
16. IL 07. ;to bri;" i *oja- ku6i"u. o
Danas sam primio malu hrpicu iestitaka iz Sarajeva.. . moj Boie, da Ti samo znade! z!a{, kako. je_-}yera ;".;;5"
krh;. Ltj"p; i'!ri;ur.u,
blagoslovena koracima moga Dudi;a i mo;e ViE"jlce. A-r""
... Dvjesta kruna! Da Ti vidi6, zlati, kakve komplimente odrapljuju ovdje i" to tako daleko od ratice,
i tatica sa svim svoiiry ieljama ne moie nfitu affi
ljudi za 5 krajcara. Ali za to ovdje ne da nikomu ni ,,Boga Jokina" ! Nu mi Bo- ao gi""ti i ginuti za onim danom,
kad 6e se i on valjda. je.danput maknuri
Enjaci smo bogati ljudi, pak smo malo pokvareni! Ta i ja bih volio, da su mi dali .uJlorn J*Zo-. A svemu je kriva ta
rana i nista drugo. bih znao, "u
500 for., al kail nijesu - hvala im i na tom. Zar jo5 da se i badava ljutim .. . Treba 5"d da bi pomogla koza ti"", a" i" piiiil"pi*o,
dao bih sebi odrezati makar cijeii obraz za ono " "" ":,,
stisnuti - da vidiS samo kako se ovdje Stedi na svaiem - stranac-stanar skupo pla6a malo 5to treba.
beiki krov i zrak. A mi samo sipljemo -zato i molimo vladu potpore!... A onda drugi moj nemili duimanin, to Ti je jol uvijek
onaj stari kateter, koji
mi.ne da.hodati, prem.mi je ielja za gibanjem.til",
il;it.;p;";ij"i;jun" Hu-
17.11.07. tario,makar.i po sobi.i po ho_dniku,
kal se .-ij" J"ri".
er ;; ;;ililil
(od,toga dobru polovinu stojim na jednom "" ni sat
A ita da Ti pripovijedam, s kakovim sam iuvstvima ditao jutros Tvoje drage, te istom mjestu). Juder sam ustao samo
na dese-tminuta, dok mi je iestra napravila krevet...-----
drage retke ! Da su mi se krijesile suze u odima, to ve6 i sama znade6. Bilo mi je,
ono 5to sam m-ami pisao ,,do 5to.skorijeg viJjlnja'f -
moj Dudi6u, svakojako, a i sad mi nije drugaiije. Ele, tako se zar eto imala da pro- bija5e, zrati, moja iiva
ielja, oja6ana nadom, koito sam *i.tio, a" e;.;;-, p"'rrrj;"r:"k
slavi devetgodiSnjica na5ega vjendanja i moj sre6ni rodendan ! Ti kod mame, da ,;;;;;ij"-lltuoriti.
Nu ne gubimo dobre volje - par dana. zakaEnjenja
toliko ne osjeti6, kako je grozna samo6a na dane uspomena, a ja u svom kutu. u kom n""t*uu
--' d;;J;;li';ud-u*d".p.-
racijom. Glavno je, ako nije jo6 koji konac
sam ve6 naudio na pamet gdje je koja pjega na zidu!...
";;fi.
IZ PISMA COSPODE ELE:
18. II. 07.
JuleraBnji dan * moj dvostruki blagdan -. pro6ao je Sutljivo i rromo - Saraieuo,2I. 1il. lg07,
p r a v o u S p i t a l s k o mt o n u . . . "' ' JoI 6emo evo nekoliko tjedana progutati zatvorenih odiju kao sto
Drukdije ni6ta. Ni pisama, ni brzojava, ni dovjeka. Jedino doktori i sestre. r u l n a m e d i c i n a .. . se uzima
Ma ja sam se na te prizore tako priudio, da mi ni u iem nijesu kvarili ,,svedanog"
2r. 11.07.
ras-poloienja. A najzad su moje misli hrlile u Sarajevo u mamin stan, gdje su se
pribile moje dvije ostavljene ptidice. "'EIe, umalo te na.dan moga trost*kog_sravlja ne izgorismo. Moje bi ri
primorske babe za to iestitale,
Osobito mi je sino6 i jutros bilo te6ko. Pala mi je na pamet iivo slika, kako 1", JIlo znaii sre6u. ..
ste sino6 i6le kudi. Vi6nja zamotana ko mali medvjedi6 i Ti, moj Dudi6u, gdje sami 22. II. 07.
idete u prazan stan. A mene stala muditi misao, kako taj mali crv osim Tebe i mene ' ' ' Ja nasunrot. primam
ni-koga nema, pa da mu se mi sruSimo, osto bi ko na ulici. Tata i mama stari, Filip Tvoja pisma posve uredno, svaki dan izrnedu g i l0
izjutra.To mi ie'i"-diio-n"."ii"'ji"tif";ii'd".; sati
i Marija isto tako, Mila sirotinja sa svojom mukom... Kud bi, zlati, mogla da se j* g;;il i drugii trediput.
Ranusu juiro, .u"-oturi. Nij" ,ri gora ni borja.
skloni ta mila, zlatna glavica? Ne znam 5ta me ovo spopada, sve mi, Dudoo suze a eto ne 6e... Nije mnogo,da se zatvori,
cure od tih misli. Da mi Vas je malo vidjeti i zagrliti, odmah bi mi bilo lak5e.
O rani sam 6e nadao bolje referirati. Mislio sam, da 6e se do dana-qbolje za- 24. II. re07.
tvoriti, nu eto i opet nije. Ko kad je na meni ! . . . Jutros su eledali ranu i na5ri,da se nije
)e (ne da se gnoji) ni za draku pomakla naprijed. Lijepa
iu"",-."."-sro jr'Jo-rtu r"g"'iii""a. Dr. Blum...
"dir* u'o je
132
133
u nju instrumentom i nakon kopkanja izvadio je i opet jednu nesrednu ligaturu...
fad fi Bog dao, da je time sve izvadeno, bio bih spa5en... I tako 6e, ako se niSta
ne dogodi, poiivati u mraku sve do utornika, kad 6e je opet otvoriti. O, moj Dudi6u,
a ja znadem, da 6u Ti i u utorak o njoj opet ovo isto pis-ati.. .
" ve6 uniprijed
A danas-me boli glava, moida neito od onog kopkanja... a glavno me boli,
Eto sam u no6i vrlo lo5e spavao. Jedan, naime, bolesnik u naSoj sobi, bio je cisto-
s k o p i r a n , . . . p a k j e s i r o m a k i m a o u n o 6 i g r o z n e b o l o v e . - S v ej e p l a k a o o d - m u k e . . .
Uostalom oba pacijenta, 5to su sada sa mnom u sobi, biti 6e operirani...
25. II. 07.
. .. Kako vidi5, ja se na osnovu toga, Dudo, ne nadam do6i tedajem marta
ku6i...
. . . No6as sam sanjao, da sam sre6no preplivao mutni Dunav. Sad je na mami
red, da to protumaii...
26. IL 07.
Ne 6emo je sasvim ruiiti - tu ranu, kako sam se ve6 bio pripravio. Jutros,
kad ju je doktor otvorio, poviknuo je,,Bravo!" Dogodilo se, naime, to dudo, da se je
gornjom polovicom zatvorila. . . Asi.stent tvrdi, da po svoj prilici vi5e nema konaca
unutri .. .
2 7 . 1 1. 07.
O rani sam Ti juier pisao . .. Nu to je sada malenkost, mene muii neSto drugo,
a to je ta Tvoja nervoznost. ... eto imaS tu slatku i milu curicu, koja tako uZasno
pjeva, al najslade na svijetu izgovara rijedi svojih melodija. Moj zlati, kad sam
proditao one Tvoje retke: ,,Udaje se dada, meni ieni majta" - potekle su mi
suze, i sve sam morao jako otvarati usta, da me ne Euju drugi iza moga paraventa.
D a v n o l i j e , d a . s a m j e s l u E a o !. . .
2 8 .1 1. 07.
Sve me neBto uznemiruje misao na tu Tvoju nervoznost. . . a iivot to su -
Zivci. Po njima nam je sve ugodno i neugodno, drago i nemilo...
Ja ko obiino. Cekam sutra5nji dan, da iujem, 5to je s ranom...
. . . Danas 6e iz naEe sobe jedan patnik na operaciju. Rodom je bedlija, 6i-
novnik i dobriEina, koji mi je ove dane svaSta pripovijedao iz doba, kako je u BeEu
nekad bilo, dok se je on igrao bitke i bio u negda5njim utvrdama, na Eijem se temelju
danas pruia slavni bedki Ring...
... Onog gospodina donijeli su sa operacije u sobu oko 12.10 m. Trebao je
dugo, dok se probudio. Sad urla od bola. Dobio je drenaiu kao i ja. Srce mi se
steie, sluiaju6i ga. TjeSim ga ko iskusan iovjek - svakojako.
t. ill. 1907.
Rana je hulja - jutros smo je gledali, pa se nije z& ova dva dana ni najmanje
pokrila koiom, nije ni gora, al nije ni bolja - meni dosta uzroka, da budem, zlati,
vrlo tuZan.. . Ve6 mi je, naime, moj mili Dudi6u, dosta i predosta, a ielja da Vas
vidim, je tolika, da je ne mogu svladavati nikakvim razlozima. Sasvim sam se nekud
rastuiio i ne treba mnogo, da mi se oii smode. A nijesam, zlati, baba, ve6 eto ubila
me je nevolja...
No6 sam sproveo uiasno. Onaj jadni moj kom5ija naprosto je urlao, da ga se
je moglo 6uti po cijeloj poliklinici. Stenjao je jo6 u narkozi, kako su ga donijeli sa
operacije, a kad se je probudio, stao je upravo tuliti od bola. I to je potrajalo eijelo
popodne i cijelu no6 uprkos injekciji...
Sa onim uditeljem ne govori mnogo o reformama. To je zaista neki ,,Turdin
i p6". Pusti ih sve nek spavaju na svojim lovorima. Sve su to na ewopsku odjevene
okamine. Pamti - Sutiti je dato, veli mudri Nijemac. ..
134
2. III. 07.
Ispavao sam se - hvala Bogu - upravo ,,bogovski", a i trebalo mi je. JuEer
popodne bio sam ko pjan, a kako se u mene sve umah pozna, nekako sam i u licu bio
jadno i traljavo. Sino6 sam oko 6 sati bio po obidaju malo ustao (za tu paradu jo5
u v i j e k m e m o r a s e s t r ao b u 6 i , j e r j o b n e m o g u n i k a k o - z b o g t o g n e s r e t n o g
katetera - da se sam midem i sagibam), a nije potrajalo ni dobrih desetminuta,
a ve4 sam morao u krevet. . .
A moj jadni kom5ija lijepo se umirio, samo vri3ti, kad mora ,,na veliku
stranu". Tako je isto bilo i meni...
. . . Ako se rana 5to prije stisne, onda moida nije sva nada izgubljena, da 6u
do konca mjeseca do6i. Al - Bog to znade!
3. III. 07.
Jutros je nakon dugo i dugo vremena opet osvanulo jedno dopodne, koje mi
nije donijelo Tvoga pisma ... i dini mi se da sam danas sto i prvi dan nakon ope-
racije ili detiri mjeseca otkako sam vas na rastanku zagrlio. I Bog zna koliko 6u se
joSte muiiti?
Jutros su gledali ranu. Dobro se drii, pade se je neSto i zatvorila (ne koliko
sam odekivao) . . . Mene pak najvi5e veseli, da su t. zv. granulacije (to jest novo tkivo
- Gewebe) danas posve zdrave, a ne ko prije blijede, tako da ih je profesor ocijenio
sa ,,sehr schlecht" ... A moida 6e se, Dudo, ipak Bog smilovati, pak da banem bar
na veliku subotu ku6i! Kad na to pomislim, sve me prode ko neki trzaj... jedno
ipak ne 6e tako lako pro6i, a i ne moie pro6i, a to je slabina, kojom me je ubio
krevet. Jer ja, Zlati, upravo dr56em kad ustanem, a evo me boli ruka od ovo malo
pisanja. Sve mi trne - na to sem spao. Tu 6e moida trebati i mjesec dana opo-
ravka . . . Nu kud sam se ja ovo zaletio ! MoZda 6u danas mjesec dana isto ovako
sanjariti - ovdje u kutu iza paraventa!
5. lll. 07.
. . . Ranu smo danas razmotali. Ovo samo nije tek govorniika figura.. . Ele,
rana se je ne6to i opet zatvorila. . .
6. III.07.
.. . O sebi Ti nemam ni5ta re6i, ve6 da mi je ve6 i ditanje dosadilo. Citam
svaki dan dopodne i popodne, dokgod se vidi, a onda jedva ielim osam sati, da se
zatvore odi i preturi jedna no6. Drugi dan isto tako, tre6i jednako. Jedino Eto mi
razigra du5u, to je Tvoj list s vijestima o Tebi i mojoj maloj premudroj Vi5i. A
komu ona to pripovijeda, kako 6e tata zvoniti na vratima? Ta to su ve6 iitave pred-
stave ! Reci miloj mojoj slatkoj curici, da beba ne fali, velika i fina . . .
7. III.07.
. . . Jutros je profesor gledao ranu. Nije gora ni bolja . . .
... Cini mi se, da se mi ve6 moramo zbog na5e ViSe du5evno naoboruiavati.
Njoj se ve6 ho6e pripovijedaka! Bome 6e na zimu trebati vz pet ditati i Andersena.
S a m on e p r e v i 6 e u z r u j a v a t i fantaziju.
B. III. 07.
. ... svi me 6alju u Setnju s kateterom i ne 6e da vjeruju, da me to toliko draplje
po mjehuru.
H-vala Ti, mila Dudo, 3to si spremna da docle6 po mene i da mi pomogneS.
r ya mislim, da bi mi pola muke proilo, da Te samo malo vidim ...
Danas mi je Dr. Kapsamer rekao, da se upravo mora 6uditi, kako dobro iz-
gledam, a toliko leiim. To su sve utje3ljive stvari.
,Savremenik" jutros primio.
135
I2 PISMA COSPODE ELE:
Sarajeuo,9. IIL 1907.
. . . Ve6 sam Ti jedanput rekla, mili moj, da ne gleda5 tu tvrdoglavtl, ruinu
ranu, koja Eini da koliko se uvijek i nadamo i opet razoiaramo. Ne 6emo o njoj
govoriti bar ietrnaest dana, pa 6emo vidjeti onda ho6e li se opametiti. ..
... Ja se uZasno bojim bududnosti, ne 6u da se ni 6emu radujem . . .
9. III^ 07.
Rana je istom sutra na redu. . . Samo jedno znadem, a to je, da se joi nije
zatvorila, i ta za to, jer je na meni . . .
10.In. 07.
Da Ti poinem o rani, - a i jest ona velika moja rana ! Od zadnjeg puta pa
do danas, dakle kroz puna tri dana nije se ni za dlaku promijenila. Ma ni za
d l a k u !. . .
Eto, sad sam se iz dna du5e naruiio te rane, al nemoj, Dudo, misliti, da mi je
za to Eto lak6e. Naprotiv biva mi, Zlati, sve tele. Zelji za Vama tamo, mojima milima
i dragima, pridruiuje se neustrpljivost - rad bih van, na zrak, rad bih malko po-
iurio korake, ko prije, nu eto koji me je gad prikova uz krevet (,,So eine Dreck-
sache" - kaZe doktor). Ne da iovjeku iivjeti!
Sino6 se je kateter pri ustajanju malo izvuko iz mjehura, pa nije bockao. ..
I hodao sam neko tri detvrt sata, al ne polako, nego ko prije, velikim koracima, ko
kad ne bocka kateter. Nikako mi se nije dalo u krevet, nu najzad sam morao sama
sebe u nj stjerati, jer sam se pobojao, da mi ne bi kako Skodilo, po6to nijesam ve6
vi5e od petnaest dana bio na nogama dulje od 20 minuta. Nije mi Skodilo, a spavao
sam prilidno...
Moj bedlija veseo - ne boli ga ni3ta, pa katkad fi6uka u krevetu od
dragosti . . .
IZ PISMA
Cjelov u srce, moj Dudi6u !
GOSPODE ELE:
Sarajeuo, 10. III. 1907.
. . .lVletlutim ja poznam svoga zlatoga. On 6e najgroznije bolove trpiti, & uz to
6e se prama tudemu smijati i 5aliti. Za to mi svi govore samo veselo o Tebi i ne dude
se 5to ja uop6e oiajavam. Oni ne znadu da se Ti umije[ upravo majstorski svladavati.
1T. III. 07,
Najprije Te moram ljudski izraiiti. Zar ja moram prevrtavati uvede Tvoje
cipele, da vidim, jesu li cijele?! A isto tako i galo6e?! I zar Ti joi ne znai, da
se moZe najjadnije nastradati, kad se hoda, a u cipelama snijeg ili kiSa kloko6u, te
klokodu! I Ti, Zlatl ho6e5, da si neka mudra glava - knjiievnica! Umah da si
oti5la na du6an i kupila l.) cipele, 2.) galo5e, jer na koncu konca ve6 si tim ne-
marom dotle dotjerala, da Te boli glava i da ka5ljeS, a dini mi se, da Ti ni to jo5
nije dosta.
Drugi se ukor tide toga, 3to sve mogu6e magarce ovog svijeta smatra5 ljudima
i u v o d i Bi h u s o b e . . .
12. III. 07.
Ranu smo danas otvorili, pak smo isto tako pametni, ko Bto smo i prije bili.
Niti je bolja, niti je gora. Jedino Bto me neito malo tjeli i podaje mi neku nadu,
to je, da je asistent za5ao u nju duboko pincetom (nije niSta boljelo) i tamo kopkao
i kopkao, dok nije istrgao (upravo sam iuo, kako je puklo) opet jednu ligaturu. On
se nada, da bi sad moglo brZe po6i na bolje, to jest, ako nije jol koji konac unutri.
Ah kad bi Bog dao, da ih viSenema...
Sino6 sam nakon viSe od detiri mjeseca vidio svoj kofer. . .
Ja, kako Ti ve6 rekoh, postajem u krevetu poneSto nemiran, otkad je oduljio
dan. Htjelo bi mi se i6i (da ne bude onaj klin u mjehuru) i putovati.
136
t3. III.07.
.. . sam Bog znade, kad 6u postati bar malko sposoban da izidem na ulicu i
cla bar upola nekakav dodem ku6i. Moj mili Dudi6u, kakav 6e ovo biti sastanak, kad
6u moida pri svakom polukoraku osjetiti bol od uboda one neke sprave za mudenje,
koja se zove kateter. Drugi, dodu5e, vele, da ne 6e tako boljeti, nu ja prosto ne vje-
rujem, - je li ne3to na meni, onda je i najgore...
. . ,,Ju se nadam, da 6e5 mi, Zlati, dati pravo, 5to se pred drugima gradim
zdraviji i 6vr56i nego 5to jesam. A za6to da drugi budu svjedokom moje nevolje, kad
u ljudi i nema samilosti, nego samo ljubopitljivost! Ja samo pred Tobom kukam,
Dudi6u. Nu istina je, da ne izgledam tako tuZno, kako bi se moglo oiekivati.
Juier me je posjetio dr. Jelov3ek.
H. III, 07,
Citao sam jutros u ,,Pressi", da je jude u no6i dosta jak potres prodrmao
Sarajevo....
O rani Ti ne znam niSta re6i... Sigurno ne valja.
U mene i onako sve po starome - lijeno i dosadno. Jedino no6 mi je do-
nijela ugodnu razbibrigu. Sanjao sam, naime, da sam doiao s Petzerom u Sarajevo,
pak da sam po ulici . .. i5ao ko najzdraviji dovjek. Ah, kako je bilo lijepo - bez
bola nakon toliko vremena, a dva tri koraka od moje ku6ice, moga Dudi6a, moje
Vi6e ! Jo5 samo malo, pak sam ih mogao vidjeti. Al toga mi nije donio ni san . . .
i 15. III. 07,
I Ni danas nijesmo rane gledali. . .
4
.. . Jedva dekam, Zlati, da Ti mogu pisati da dodje6.
il
4 . . . Ja imadem joSte devet godina sluibe . . . onda 6emo mi, Dudo, u Zagreb.
ll
Naii iemo tamo lijep stani6.
t I
J
16. III.07.
Javljam Ti, da ranu moiemo nazvati r a n i c o m. Kad me je doktor jutros
razmotao, rekao je, da je ,,sehr schiin".
. . . Tako je u mene nebo 6as vedro, ias obladno, i nikad mu ne zna5 prave
cuol.. .
. ' . Ho6u naime da produljim dopust na dva mjeseca. To 6u vrijeme svakako
trebati, ako i ne sasvijem u Beiu, a ono u Sarajevu. Ta ja, Zlati, jo5 nijesam ni
g-od_eoustajati pravo iz kreveta, pa gdje bih mogao prevaijivati ottoiik" skaline u
Ekoli. . .
U na9 nije ba5 ,,prolje6e", nu nije ni onako ko u Sarajevu. Hladno je, prem
suncepomalogrije...
17. III. 07,
Evo Ti piSem novom olovkom. Ona kojom sam Ti javljao dosad sve svoje jadne
vijesti i-tolike,,p_revarene nade", kojima me je poda66ivalamoja rana, istrolila se je
gotttvo do dna. Ponijeti 6u je ku6i kao uspomenu - dobijem li kad tad plemstvo,
stavit 6u u svoj grb nju i ovaj debeli kateter.
IB. III. 07.
... Mili Zlati, poljubio sam ono mjesto, gdje velii da bi Ti bilo ruLno bez
mene i6i po naiim starim kuti6ima po Zagrebu. I meni je tako, Dudo, bez Tebe .. .
Sprovedite lijepo Uskrs. . . a Bog 6l datil pak valjda r," 6o ni'ja biti augo t o ot-
K r n u t cg r a n a . . .
t9. III.07.
j95 nije zatvorila, nu vrlo je neznatna. .. Nu dogodilo se je ne6ta
, lun?
( n e b ol"j s e ! ) , n a 5 t _ on i j e s a m r a d u n a o n i j a ,
lKIlJng
1g" n i a s i s t e n t . . . o t v o r i S es e v r o t u p o -
sobe, a unutra stariji asistent, dr. Blum . . . Nije mu bilo pravo, Bto se
_utle
nije (rana) jo5 zatvorila, pak je'naprosto rekao
da me ne moZe Ltito pu.tiii u kre-
137
vetu i da zbog toga ne 6e dekati, dok se rana zatvori. . . i ja imam Petzera, kojemu je jg Cvijetnica. Lane smo siggrno iSli s naSom ViSom po grarlu.
-Danas Meni se
glavna svrha, da me ne bude vi6e boljelo pri hodanju... Eini, da sam Ti donio i gnog bijelog cnile6a. Sada Ti Saljem cj"loi, ; ;" godinu
U nas ruino, kiSa i vjetar, katkad i snijeg. U no6i su se sve tresli prozori biti de oper i cjelova i cvije6i i Betnfe...
od oluje.
25. |il. 07.
20. IU. 07. . . . Ve6 sam - postao posve nervozan. Narodito me sve neki strah hvata zbog
Nema bola - to Ti je ukratko moje iskustvo od sino6. . .. Prvi korak na te moje male, nemirne i svojeglave curice u- Sarajevu. Svaki das mi se pr;Jinju,
a"
zemlju - rijetko sam kada toliko misli u jedan ias protjerao kroz glavu. Nu taj se je ne-Etodogodilo, i onda se moram trzavo boriti, dok se ne otresem takove
misli.. .
prvi korak bio je kao da sam stao na perje - tako mekan, nakon toliko mjeseci - Su{ spavam u nodi priliEno, samo se budim svaka dva sata i runjo* aort"
prvi korak bez bola. Rekao sam bar pedeset puta ,,Bogu hvala!" i svu sam na5u iivahno. Sino6 sam se na priliku na6ao na obali jez,eraif."j j"i""l.-gil;'i"
veliko,
sobu i hodnik hiljadu puta uvjeravao, da ma ba5 ni6ta ne boli. Hodao sam od prilike beskrajno, a po njemu je plovio prekrasan
,,sultan.;. ba'dodem do ,;"g"
jedan sat, a onda su mi stale drhtati noge, pak sam morao u krevet. Najzad bilo je pre6ao sam neku viso_ku rimsku 6upriju, s _parobrod
koje sum ,u5"o na drugu obalu po ska-
vet 7rl - za nas Spitalske ljude kasno. linama uskim, be oslona, a desnol tij"uo su,,'a uoda. N;p"il;;-il8*'u
-.u1n- neki
Nu dok nema vi6e bolova, ima druga neprilika, naime urin izlazi na ranu, a to hot-el, gdje sam Te stao traiiti, da ide5. sa mnom n" p"rotrod. T;ko ." pro-
je smetnja,koja je u iivotu gora od one prve... budio, a da Tebe, ni vi5e opet nijesam ni iz aatet<a vidio. I tuko - sanlao o
?"{.o,
. . . Ovo pismo poieh Ti pisati - nakon toliko mjeseci - izvan kreveta, ali kopnu il vodi - nigdj-e ne mosu-da vas nadem. Ar zaio c;B;ti;;i; p"k;u vas
nijesam dospio dalje od datuma. Morao sam u krevet.. . I sada Ti evo ias pi5em, na6i pravo i zdravo,kako treba...
6as se moram su5iti starom plahtorn. Divna zabava! A sve te moje jade primam
26. III. 07.
nekud olako i pade s dobrom voljom, polto mislim: ,,Ipak 6u ja dodi momu Dudi6u
i mojoj ViHi, pa makar proHla kroza me i cijela Niagara!"... - :.. . Sada, naime, sam ustajem, pak treba, Dudo, dugo, dok se obude jedna i
druga darapa, pa onda papude i druge stvari...
21.III.07. sino6 sam u 6 sati ...,p;i tom me_u yelike_tjebi, Eto me vi5e ne bore pri
j"9"p pokretu mi5i6j "lf1o
na-rukama, kao je lot,-""i-",
Danas sam ko pjan. Pjan, Dudi6u, na odjeljenju bolesnih mjehura! A tomu
pri lijeganju rame dotak_lo jastuka, o litu .prije- Ta nastajala, a& li ,"
ie svemu kriva moja fantazija, koja mi nije dala cijele no6i sklopiti oka. Nijesam je tako-ne;;;", da sam -o.lo sien;ati.
spavao cijele no6i ni detvrt sata, pak sada zna5 od kakova mi je to vina mamurna Toliko me je krevet mudio ! DoduSe kidma mi je
t;l ;;i;"[ k; oj ;;;;iJ, n" au ,"
glava. Sve je to u vezi sa nastavkom juderaSnjih dogotlaja. savijati, nu popustit 6e...
Ve6 sam Ti pisao, da mi je doktor bio oduzeo Petzera. Ja sam tuZno za njim 27. III. 07.
pogledao, al nije palilo; doktorska je ko carska, ne poriie se. Na 6to je isti doktor
probao sa nekom cijevi, a rezultat je bio taj, da sam od 1l pak do 4 sata popodne Vrlo mi je, te6.ko.. . gledaju6i Tebe u duhu, kako mi sama ramo
T. . pusto' hoda5 i kako
rr Je a bila si raudna,_da ja uvije\ oko Tebe pravim kojekakve gi"porti,
smodio, ali do korjena, pet plahti... kad nadode (oko 4 sata) na svoju redovnu jim.a si ko-
vizitu dr. Liiw, kada je vidio jeznro, u kome leZim, sa pritocima preko trbuha u svim .ry. Ti ipqk rada- smijara. Eto i sad mi puau n-" pu-et, kako ;-"" #; torike
godine i5li_uvijek zajedno ilu5ati tuina p""i.tjq
mogu6im pravcima, rekao je jednostavno, da mu se donese - Petzer. ... Kako ne- Jeremi;i"" oo crkvama, a sad ja
sam ovdje lamenriram i bogzna koliko 6u jo5 turn""tir"ti,
mam bolova, a no6 je bila ba6 za spavanje - pravi bedki vjetar drmao je prozorom rl, Dr;id;i;"i rur' po
- ipak sam cijelo vrijeme, dok su moji supatnici rkali, gledao ko zec otvorenim ulicama i bogzna, dokle 6ei jo5 i6i. . . "
oEima u uru na zidu, tako sve do Sest sati ujutro. ... A za sve to doba nespavanja 28. III. 07.
vrtilo mi se je po glavi, kako iu ja ipak izgubivSi bolove, postati i ,,suh" . . - moida Danas je Veliki Eetvrtak, a Ti 6eF ovo pismo dobiti
to sada vi5e ne 6e dugo ni trajati. I tako sam proigrao no6... Jesi li to duo, Dudi6u! ^ na Veliku subotu. Onda ce
u Sarajevu pucari topovi i nekada - jol pt"itun" :;;;i"
Jutros su me previli i ostao sam na nogama malo vi5e od sino6 - se je vidjeti na taj dan
,,ideal popodne dvije
trocken". .ogromne pojave na bragdanrm oai"o"""l'ruto'id; ;j;"-u--zrrrrro,
ko malo zakasnili. ier jedna-od njih nije"bira ;;
J;6; ;;iiu" tout.to-.-nul.!u ,u-o
Ja sam uop6e uvje6tio tu katetersku mudrost. Glavno je, da on leii dosta du- pred crkvom virile-su i". auij"-oJ;;-ilr",
boko u mjehuru . .. I tako ie, Dudo, meni Bog pomodi - moZda i vrlo brzo. Ranica g"r;";r." ,rr;;;;" vide paradu,' ----
kad preko
ramena nije i5lo. A onda se je redovno islo mami,
j o 6 n i j e s a s v i mz a r a s l a . . . du se testita uskrs.
ove godine jedan od
iz- Spitala. .. I ako je nemila _tih ,,dudiia" mora da J;";;;" ,,Dudi6u.. 6estita ovako
22. III. 07. .udbi.ru raspuhala
ulica,kako sam'r'i.malo-prijepripovijedaf, op"t,";?";
,,Dudi6a,, sa saraievskih
t"t" lilli a"^liro,"I*rr?."itu*o
Sad sam upravo po tre6i put proEitao Tvoje retke. Palo mi je neito brige mnogo; mnogo manje razloga za brige i kuknjavu.
s vrata, kad sam vidio da ne trebam odmah polagati radune . .. jer sam, zlati, vrlo ..
". Veisil iutros oko.B sati otfutovao, i bit 6e veEeras u Zlataru. Bilo mi je
slab. Od dugaikog leianja ulijenili su mi se mi5i6i na ruci, osobito u ramenu, pak jude tako.t"Ero p-.i oproBtaju;
;; J;;i" jo5 posrjednji, koji me je - dini mi se -
me istom pri kakom jakom pokretu tako bole, da moram stenjati. To mi se dogodilo v e z a oo v d j e u B e d u s k u 6 o m . . .
i no6as u lijevim rebrima, a samo za to, 5to sam se malko brie pomakao i to na bok,
jer jo6 uvijek leZim na ledima (ravno 120 dana). 29. III.07.
. . . Juder sam poku5ao sjesti na stolicu. Nije me niSta zaboljelo, ali sam se Rana se niie.otkrivala puna tri dana, a rezultat je taj, da nije ni za dlaku
podeo tako tresti, da umalo nijesam pao na pod. Eto kaki sam junak. . .
P:1i:
1e I sora:.,,pilist.t"ng.""iiis;*-'i"i"
rstom_meni!
moj doktor. pa kad je njemu,a da kako
Na to je.kopkao-po njojzi,..takoau j";" p.iliino,"rr.ia"o.--
24. III.07, I\aravno da me je to.stanje uznemirilo, pak-r"*
li .znati,ho6eli ta nevoija 'd gu pitao lta misli, moie
Ti 6eE oprostiti (meni su ve6 zbog toga doEle i suze na oii), Bto Ti destitam L1i",i.
--' .. s,ol;'odgovorio... da 6e me za
imendan ba5 danas, kad bi trebala od mene da imadeS te retke na ruci . ..
.j"i;ft;
mjesecdanavaljdaposlaii[u,ri..]-

138 139

o moj dragi Dudi6u, pomisli samo kako mi je pri duii, kad mi ve_6i sami
doktori... euo kaZu, da 6u za mjesec dana mo6i napolje ispod ovoga tuinoga krova! .
Danas, Dudi6u, ne bude niSta sa posjetom crkvi uz zlatoga. Valja da ide3
s a m . ..
30, III, 07,
Bai sam 6as prije primio Tvoje pisrno i, moja draga Dudo, bilo mi je tako
teSko pri srcu, kad sam prodito, koliko si se mudio, da Stogod zaradi6, a tako si slab
i nervozan. .. .Zlati moj, da samo znade6, kako mi se odi mute danas na Uskrs, i
kako je sve to jedno s drugim gorko! Ah, Bog 6e jedanput pomo6i!
Rana se danas moie smatrati zatvorenom. . . . A tako bi pao zastor nad tom
mukom, prem ja jo6 ne mogu re6i, da rane naprosto viSe nema, jer me ba6 ono gqlo
mjesto nimalo-peie, kada se urin po njem prolije. A to na ialost biva desto, ako Ti
o tom i nijesam posebno pisao. Jer to je muka - neotkloniva. . . U takovim ne'
prilikama ja samo kupim po trbuhu potoke i potodi6e nekakvim starim plahtama.. .
IZ PISMA GOSPODEELE:
Sarajeuo, 31. III. 1907.
Mislim i vidim Te, kako je i Tebi negdje pusto, prazno pri du6i. Moida i
pladeS. Pa hajdmo plakati oboje, Ti u bedkoj bolnici, a ja ovdje u Vi5njinoj sobici.
Ah, kad bi te suze bar 5ta pomogle !
I. Iv. 07.
Pro6ao je prvi uskrsni dan meni vrlo neugodno. Curilo je ko za okladu, a 5to
je najgore tako me je urin grizao po no6i, da nijesam svega spavao ni dva sata. Kuia
mi je ko pedena.. . Jo5 uvijek peie, ma pro6i 6e. O moj Dudi6u, da samo znade6,
kako mi je bilo u no6i pri pomisli, da je eto ve6 i godina dana, otkako se mudim!
A da me je kogod lane zapitao, 5to 6e biti ko danas, bio bih si dao otkinuti glavu,
da 6e biti mnogo bolje nego 5to jeste. Jer tu je najzad proSla jedna ditava mala
vjednost, pak moja nada ne bi bila drska.. . ne popravi li se to, ja mogu ostati u
Bedu i deset godina!
Nemoj misliti, Dudi6u, da sam malodu5ano da moida iak oiajavam. Svega
toga nema, al mi je doista veoma teEko, kad vidim, kako sam sada nakon toliko
mjeseci eto nesposoban da proZivim i dva koraka dalje bolnice. A ku6a mi svakidas
prosine u sve ve6em, milijem svijetlu. Dudi6 i ViSa! - sve ja to gledam i odi mi se
neprestano mute. Sutra 6e, zlati, na vede biti ravno pet mjeseci, 5to Vas nijesam
vidio ! Iako se je rana . . . zatvorila, pak je ne bih nikako ruZio, da me urin toliko
ne grize. To Ti je nekako, ko da gori oganj na trbuhu.
2. ly.07.
. . . Uskrs je hvala Bogu proiao, a s njime i ona uzrujanost, koja se ipak nije
dala svladati pri pomisli, e su to lijepi blagdanski dani, stvoreni da ih uiivaB uz svoje
mile i drage. Ja se, na Zalost, ne mogu s njime ni ko bolesnik pohvaliti, curilo je ko
ispod strehe. . . kad ne bi curilo, ja bih mogao odmah izi6i, nu eto, ta se rijeka ne da
preplivati.
... U nas nastaju lijepi dani.
3. Iy. 07.
U posljednjem pismu (od nedjelje) vidim, da je i Tvoja kuraia klonula. Kako
ni moja nije odvi6e velika, to bismo se mogli dati slikati - jedno uz drugo s prstom
u ustima, a niz oEi nam curi slza za suzom - suze beznada ! ViSa pak stoji pred
nama, pak nas za6udeno gleda, na koncu metnula je i ona prsti6 u usta. To je vi-
djela njezina beba, pak se je ,,na5la pobudenom" da isto udini. Da bude koncerat
potpun, uhvatila se je u to kolo i Ana, pak sad zamisli, kako li je to lijepo vidjeti!
Vidi6, ja sam eto ne6to pokuSao da se 6alim, a jo6 pred p6 sata cvilio sam od
bola. Promijenio se, naime doktor, pak kako sam ove dane bio neprestano mokar,
potisnuo je kateter duboko u mjehur... i bolovi su bili upravo uiasni, od devet i pd
140
do gotovo jedanaest sati. Kada je opet do5ao, izvadio je kateter (5to sam popratio
priliinim krikom) ... Dakako da ja ne bih bio ja, kad ne bih bolova ve6 davno za-
boravio. E pu, moj Dudi6u, ja sam malo i veseo, jer kad sam danas onako despe'
ratan rekao profesoru, da ne 6u nikada ozdraviti, on se je malo nasmije5io i rekao
samo: ,,aber was!" A po6to me s njime na ielu ovi doktori uvjeravaju, da se katar
mora izlijeiiti, to Ti ja, Zlati, makar me u svom posljednjem pismu pozivlje5, da
skupa plademo, kaiem, da se ja ne 6u tako dugo igrati, da ne 6u metati prsta na
usta, makar da je to vrlo lijepa i iuvstvena slika, nego da 6u biti zlo6est djeiko,
koji se ne da uhvatiti u kolo kakovijeh ,,cmolja", ko Ti, moj Dudi6u!
Sino6 sam primio pismo od DuSana, koje me je vrlo ganulo. On se je ve6
tamo u Zagrebu pobrinuo, da dobijem potporu od knjiZevnidkog druStva, pak mi je
poslao i gotovu molbenicu samo da je potpi3em. Ja sam mu bratski zahvalan, pak
6u ga i posluBati, samo 6emo u molbenicu ipak uvrstiti, da sam ja gotov tu potporu
(govori da bih dobio 200 K) odraditi. Inako me srce boli, gdje moram i knjiZevnike
guliti. A ma 6ta 6u, kad je upravo nemilo pritisnulo.
4. ly.07.
Ti i Filip ve6 ste me zakopali, pak sada pladete. Pravo Vam je - easto ste
zakopali iiva dovjeka ! Jer kako meni bilo da bilo, jo6 nijesam ispirio, a nf izgubio
pameti, pak da ne shvatim svoje bolesti ...
Filip je dobridina, sigurno mogu re6i, da je moj najbolji brat, koji me najviSe
voli (a u tome ne zaostaje ni korak Marija), al 6to se tide moje bolesti, ne znam
Eta bi mogla sva njihova ljubav pomo6i? Ja ne trebam ruke, da me gladi, nego ruku
kirurga, koji 6e vaditi i stavljati kateter, ispirati mjehur, pa makar da se pri tom
katkada derem, to mi ne 6e ni u 6em nalkoditi dobru glasu. Eto vidi5, moj Dudi6u,
da nije tako zlo, kako Vi, moje drage duSice, u brizi za me mislite.. .
. . . ni se zar ve6 u Sarajevu govori, da 6e me stjerati u ,,stanje mira" ?
5. Iy. 07.
. . . meni su doktori tako iskreni, da mi se iini posve suviEnim ikoga slati, da
ih 5ta o tome pita. Sto treham, pitam liino, i oni mi sve reknu kako je.
6. Iy. 07.
ViSin govoro Bto ga je neke veieri upravila svojoj mamici iz kreveta, izmamio
mi je suze na odi, ko 5to me obliju, kadgod pogledam Tvoju i njenu sliku. Da samo
znadeS, kako si sre6na, Sto moie3 da si uvijek uza nju! A mene valjda vi5e ni ne
spominje? Ne sje6a se niSta onih slika, onoga o.uhu" i,,vau-vau" u zemljopisu? Ja
od svega znadem, da sam bio uz sve muke najsre6niji stvor na svijetu.. .
{
I
.tl
7. Iy. 07.
$ ( Nedjelja je u Spitalju pusta, i kad se ja ve6 ne bih bio davno naudio na ovaj
tr.,,
I dosadni iivot, koji donekle oiivljuje jedino iitanje novine, bilo bi mi na ovaki dan
I
I
doista dvostruko odajno. Nu danas je jo! ovamo doletio Tvoj list. . .
I 8. IV. 07.
I . . . Juder je bio ovdje g. Me6trovi6. . .
rc.|y.07.
_ A koga si samo mogla upitati, da li i ja ielim da se jedanput vratim ku6i?
O Dudo, Dudo, a zar Ti to ne iitaS iz svakog pisma u retcima i izmedu redaka?
A kad bi samo znala bar najsitniji dio onoga, 5to se ne moie napisati i recimo iega
ni treba javljati, jer boli i dok se na papir me6e, a onda zaito da Tebe neporebno
uzrujava?! E, moja Dudo, pamti samo to, da se ja u iivotu nikad nidemu toliko
radovao nijesam, nego dasu, kad 6emo se, ako Bog da, jedanput sastati...
11.IY. a7.
... Sto se tiie.t-akozvane neugladenosti onoga gospodina u belediji, to se jedno-
stavno preko toga prelazi na dnevni-red, - imadel ni'i*", ljudi, koji *iri", da im uni-
141
Iorma podaje ujedno pravo na surovost. Uz to su u nas u Bosni naialost jo6 uvijek
takove prilike, koje takovo rni6ljenje mogu da podriavaju, pak 6to 6e5?! . . .
. . . Jutros se je dogodilo jedno malo dudance. Nijesam zapalio cigarete ve6 od
23. novembra pr. godine, dakle upravo od dana operacije... To je bila prva cigareta
nakon 140 dana!
1 2 .| Y . 0 7 .
. . .Danas sam bio u Sest sati ujutro na nogama, pak sam okolo Setkao do osam
sati . . . Za to doba, 5to sam hodao, otiSao sam malko na velika hodnidka vrata, otvorio
ih i zavirio tako niz skaline prvoga kata na ulicu. Odmah mi je bilo lak6e, ako i
nijesam niSta drugo vidio ve6 komadi6 tratoara i jednu strainju konjsku nogu! Al
$ta 6e5, hodnidka vrate morao sam ubrzo zatvoriti, i tako su me opet zaklopile 5pi-
talske zidine. Al ide, Dudi6u, sigurno na bolje, a Bog 6e i dalje pomagati.
1,t.Iy. 07.
.. . Sada, Dudo, hvala Bogu, mogu zaista re6i, da je ,,ono najgore" - kako Ti
to kaie3 - proElo. Bilo, pa proilo! Istina, jo5 nije najbolje, nu dade se priliino
Zivjeti. . . .
14.(y.07.
. . . A onda, Dudo, 5to se tide Tvoga straha, da sam sada, otkad ode Vejsil,
posve sam, vjeruj da nije tako ba6 pusto oko mene. Svaki dan docle mi neko.. .
Cesto me posje6uje g. Malin, svr6eni filozof, krasna du6a, pak ovdje6nji vojnidki
imam g. Kurbegovi6. A i onako dotle mi po koji bliii ili dalji znanac, nijesam sam
bez igdje ikoga. ..
Ti, Dudo, nemoj stavljati svoga imena na prijevod. Prvo bi stvar iziSla u
politi6kom l i s t u , a d r u g o b i n a l ' e s k o d i l ip o p o v i . . .
Ja ve6 pomalo pu5im.
15. IY. 07.
Eto vidi5,.kako prolazi vrijeme! Danas se je oko 9 sati navrSilo revno pet
mjeseci, Bto sam legao u ovaj krevet, da potraiim lijeka...
...U2 to ne smije5 misliti, moj Dudi6u, da 6u ja biti odavle otpu5ten ko
zdrav. . .
O moj Dudidu, dakle si sam dospio i ku6icu ponoviti ! Ti si moj dragi mali
Dudi6, i ja sam Ti ve6 rekao, da si moj financminister. . . NemaS pojma, kako me
to veseli, pak Te zato mnogo u duhu milujem.
Pomalo hodam, nu ne u vrt. U nas ki6e i vjetri6i. Ovaj BeE Ti je mali Senj,
5to se tiie nemirna zraka. Uvijek pu5e, a uz ki6u je osjetljivo hladno.
. ..Ivkancu 6u danas pisati. Hvsla mu na pozivu, nu ja 6u te obje vederi
s p r o v e s t iu E p i t a l u . . .
16.Iv. 07.
. . . ne 6e jo5 valjda podugo biti lista, gdje bih Ti ja mogao napisati gredne
rijeEi:,,Dodi za osam dana!"'Ireba se ustrpiti, mora se ustrpiti. Da samo znadei
koliko te blaiene snage moram ja da nasmaiem, kad nuz druge nevolje evo izgubih
i apetit, pa mi je upravo muka jesti . .. Nu ne da se, upravo mi se sve stalo gaditi,
jedino 5to rado sriem jaja i kiselinu, da joj nema par& na svijetu... O Setnji u
baSii nema ni govora, sve pada ki5a, pa je uz to i podosta hladno...
t7 .Iv, 07.
. . . Jutros sam takoder basao po sobi od 7-8, al saln ipak osje6ao u nogama
umor od jude - no bajagi iovjek hodao tri sata, pa klonuo ! Eto vidi5, moja Dudo,
hako se sporo stjeie snaga i zdravlje...
Vejsil je iestita dobridina i posve je plemenite ambicije, samo prvo 5to mu
od srca svjetujem jeste, da baci do bijesa ovako isporedivanje izneclu oba svijeta
- ovoga ovdje i onoga tamo, pak ne 6e biti nesre6an. Najzad veli se, da je wak
svoje sre6e kovad; ova rijed vrijedi i u moralnom smislu.
r42
18.Iy. 07.
Mene je doktor danas i opet prao malo Ze36im sredstvom..-, Tom. zgodom
pitao sam ga, 6ta misli, moie li se ve6 znati, kad 6u od prilike ku6i, na 5to mi je
odgovorio,
- da na to ne umije niSta re6i.. .
Sto se tide Vejsila, mislim da bi mu ljudi iskazali najvedu uslugu, kad se
ne bi toliko za nj zanimali. Po6to ne zllam, kakovo je to nevidjeno dudo lto je
prelo na drugu vjeru (nota. bene po svim zakonskim propisima), pak rad toga
valida ne 6e se za pojedine vjere otvarati posebna privilegija, a muslimani i katolici
i pravoslavni mogli bi ve6 nauditi, da ne pladu za svojim ,,lugavim ovcama". A
kamo li job i Eto drugo! Pogodovati u vjerskom smislu zaslijepljenim masama bila
bi najgora politika 3to se moZe zamisliti. .. Sutnja je ovdje vi5e no zlatoi to je
upravo ko debela praSinao koja pada na dogotlaje i stvara, da ih vi6e ne vidimo,
da se zaboravljaju.
19. Iy. 07.
. . .Moj je urin danas ve6 dosta nalik na ljudski . . . samo je u njem jedno
zlo, a to su krugljice ili dugaike pletenice sluzi.
. . . Ne boj se, da 6u ja propustiti ma i sekundu, kad dobijem jedanput do'
zvolu od doktora, da prtljam, a da Te ne bih o tom obavijestio. Samo, samo, moj
Dudi6u, to jo5 nije tako blizu. .. Treba se joSte ustrpiti. Ja Ti ne smijem re6i
kako mi je, kad na taj 6as mislim, pa za to pustimo to, Dudi6u, ne smijem ja, da
se takovom miSlju zabavljam. Samo kaiem, da 6e Bog i to jedanput dati, pak onda
ustrpljivo lutim.
20. Iy. 07.
. . . Meni dolaze dosta 6esto gosti - pak tako imadem dosta prilike za br-
bljanje. I prekjude me je posjetio neki mladi pjesnik Dalmatinac, neka dobri-
iina, koja bi me najradije bila povela izravno iz bolnice na Setnju u Schtinbrunn
ili Kahlenberg. Nu ne moie se, pa Ti i opet, Dudo, velim, da jo6 nije tako blizu
taj das, kad 6u ostaviti ovaj krov, da 5to prije do6ekam moga Dudi6a, a onda da
zajedno krenemo onoj na6oj miloj, miloj curici. Ma da ja ne snijem na to ni misliti
- umah mi se suze vrte u odima, a ne bih rad da ih itko vidi.
...Duhana ne trebam, imadem joi jedan pakli6; drugo sam raspoklanjo u
misli, da vi6e ne 6u puSiti. A nije mi, Dudo, ni bilo do pu5enja za onih mojih
te5kih dana, kad sam jecao i stenjao od bola. Ne moj misliti, da mi je i sada
posve dobro, uvijek neSto sje6a na nevaljali mjehur, ma dade se iivjeti, a valjda
6e po vremenu biti i posve drukdije. Za Eudo koliko u mene imade i nade i opti-
mizma - sve svojstva, koja se obidno ne nalaze u bolesnika moje vrsti! A zado-
voljan sam s malim, evo vidiS takove zdravstvene mrvice iine mi se ko bogat st6...
2r. IV. 07.
... onu nesre6nu sluz, koja mi dosta iesto zadaje i boli, a to onda kad se
zaplete u ilijezdu 5to zatvara mjehur. Dok se ne otkine i ne ode napolje, pede ko
da neko tamo pridri.aje zapaljenu Sibicu. . .
22. Iy. 07.
.. .taj gospodin mene nije ni gledao na ulici - valjda zbog g, -, a taj je
opet mislio, da mi mora uskratiti pozdrav, kad ono nijesam bio unaprijetlen. Ta
gdje bi se bos. gospodin usudio odzdraviti Eovjeku, koji je bio ekskomuniciran...
Upravo me je sada iznenadio listonoSa. ,,Hrv. knjiievniiko druStvo" dalo
mi 200K...
,,Dolaska Hrvata" nijesam ja pisao.
23.Iy. 07.
...ovdje kibi, a naokoloi snijeii; u Bosnibit 6e,po svojprilici,jo6 i gore.
Nekako se ne da te ne da, pa smo zatvoreni u sobi ko apsari. ..
...Ja, moj Dudi6u, ne 6u sigurno iitavog maja ku6i.
143
 Sto mi pi5e3, Dudi6u, o Tvojoj umornosti, to su sve Zisci i iivci. E da sam
bogat, kako bi mi, Dudo, iivjela, al 3qa 6u kad sam eto neka bijeda, koja jo5 i Vas
idJre'- Tebe i moju malu curicu. Sve mi srce drh6e,Bto mi o ljoj pi5e5, drh6e
od veselja, al ne 6u niita da govorim. Ve6 sam posve utuden i upla5en i podinjem
vjerovati ko kakva stara baba u uroke.. .
Drame ,,Dolazak Hrvata" nijesam ja pisao, a to Ti dobro znade5. To tako
sumnjaju po Zagrebu, paie 6ujem, da je to i neka novina iznijela. Ja bih to de-
-dosvega trebalo bi traiiti dozvolu, a drugo najzad sve -je- to govor'
mentirio, al prije
kanje od danas suira. Ako bude publiikije, mora 6u da reknem e djelo nije od
1n"n., nu, kako kaiem, trebat 6e prije dozvola od vlade, a dok bi ta do3la, bit 6e
sve ,,post festum'..
Juder sam primio od Vladimira vrlo milo pismo. On je sad u Zagrebu kod
vlade.
24. Iy. 07.
.. . E kako 6e biti sve drukiije kad se nadem izmedu moga Dudi6a i ViBe.
Svi 6e se jadi brzo zaboraviti, a s tom zaboravi na6i 6e se nova otporna snaga
protiv svakoga zla. Tako Ti je to, moja Dudo!
. . . Prof. Jagi6 nije me posjetio, a to naprosto lto nije stalcu ni mogu6e . . .
25. Iy. 07.
Ne znam, je li to predmet za pohvale, nu kolikogod je ovdje leialo bole-
snika, svi su govorili, da se dive mojoj ustrpljivosti. Samo 5to malo stenjem pri
ispiranju tim novim sredstvom (osim dakako one patnje nakon operacije), a druk-
6ije Buiim stisnut u krevetu. Nemoj se duditi, ako govorim o krevetu, ali ovdje su
nastali tako studeni dani, da je najbolje pod pokrivadem. Mislim da sam se ve6
ustrpljivosti toliko uvjeibao, da 6u nekako mo6i podnijeti i ditavi maj, samo kad
bi Je Bog najzad smilovao, pak da se ve6 jedanput izvuEem iz ovog kuta, koji Ti
je Vejsil tako iivahno opisao, Te veli5, da Ti se iini, da si kod mene.
. . Sto se tide Skolskih stvari. . . Ti se u to nemoj nikako mijeBati, jer bi to
znadilo lijevati ulje u vatru. To Te, Dudo, lijepo molim gledaj da mudro iz'
makne5 takovim razgovorima, jer su oni opasni. Ovo budi strogo medu nama
reieno....
IZ PISMA GOSPODE ELE:
Sarajeuo, 26. IY. 1909.
VidiS kako sam opet pametno govorila, samo kadikad ne da ono srce mira,
hode Tebi, pusto mi je. Ali vidi5 sada, kako se umijem umiriti. A uzor u tome
jesi meni Ti, koji ima6 nositi teii tovar, pa ne uzdi6e5.
27. IY. 07.
. . .Isto ono 5to je smetalo pri rani, smeta i sada - ,rein schlechter Heilungs-
trieb", a to Ti je moja slabokrvnost. Drugoga bi valjda sve ovo bilo i proSlo, u
mene sjedi 6vrsto, - kud sre6e kad bi i zdravlje tako Evrsto sjedilo. Al ono se lako
omakne...
... Od g. dr. - je lijepo, 5to se toliko za me zanima, najzad imao bi iovje-k
bar nekoga, kbmu da se povjeri, ako bi zatrebalo. A najzad tko imade bar malo
srca mora uvidjeti, da sam upravo irtva ljudi, u kojih sam traiio pomo6. A to je
uvijek, gdje se bogzna po kakovim ljestvama ljudi penju u proielja. I ovo je,
Dudo, sve medu nama redeno, pak da drugome ni ne pisne$ o tom. Ja se povjera-
vam Tebi, a vidjet 6eE kad dodem jedanput u Sarajevo, kako pred drugima umijern
Sutjeti. Za to, Dudoo Suti i Ti, dokgod dovjek nije siguran pred kim govori. A to
nije nikada.
. Ti, Dudo, pi5e5 mi o nekim ljudima u Sarajevu odu6evljeno, a ja Ti
velju, sve je to ni5ta. Sad bi htjeli svi, da su ljubezni, pak si daju ,,referirati"...
O ,,Prvom grijehu" odludit 6e muzika, polto se tekst i onako ne 6e iuti. A
bez sceniike uredbe biti de sve to ipak pretromo, ako ne i dosadno.
144
IZ PIStrTA GOSPODE ELE:
Sarajexo, 27. IY. 1907.
. . . Zivo danas nekud mislim unatrag jednu godinu. I zgrai,am se misle6i,
kako je lane u to doba bilo ruino. Ti si ve6 definitivno leiao. Dr. B. dolazio svaki
tlan, pomogao nije ni6ta. Ni jedno sredstvo nije pomagalo, a bolest biva sve gore
i gore. To su bili veoma tuini dani. Htjela bih ih pokriti crnom krpom. Ali opet
vrijedi to sje6anje u toliko, 3to mi znatno olako6uje teSko iekanje. Za to i Tebi
sve to piEem, da promisli5 koliko smo sada sretniji od lane i uop6e od ovih po-
sljednjih ietiri godine. Te godine bile su za Tebe neprekidna muka, koja Ti je
u svernu radu smetala, trovala Ti iivot. A sada? Nije li sada hiljadu puta bolje.
Flvala Bogu, kad smo tako daleko. . .
28. II/. 07.
Ide, ide na bolje, samo vrlo polako. Tako Ti je ve6 u mene sre6nika! ...
.. . sve, Dudi6u, podnosim lak5e otkad vidim, da ipak nije sva ta muka bez
rispjeha. Kad ne bi taj lijednidki postupak bolio, gotovo bih rekao, da me iisto
r,eseli!
...Zbog izjave o ,,Dolasku Hrvata" ja 6u to na svoj nadin udesiti. Ja ne
znam, 6ta je uop6e u toj iitavoj tajanstvenosti, nu to nije moj komad, pak se samo
r:udim, kako se je uza nj moje ime preplelo. Obratit 6u se privatno u Zgb., da to
na svoju ruku jave one novine, koje su tu vijest i iznijele.
Sto piSe Mila o izve4bi ,,Prvog grijeha". Koliko iitam u ,,Obzoru", uspjeh
-bila
nije- bio ,ba6 posvema6nji. Ja ga u to slabo ulazim, po6to je u svem glavno
glazba. A ako mi Bog dadne neSto vi6e zdravlja, ja bih rad na godinu rekao koju
sa pozornice. Al treba, kako rekoh, zdravlja, jer je kamenje u mjehuru mnogo
teie, nego kamenje na srcu.
U Beiu je upravo gadno vrijeme .. .
Drago mi je, 6to su se Vejsil i Vi6njica tako sprijateljili, samo da se ne
zavade. Iz Bosne su - nu za to 6,ese brzo i miriti. A tko bi rekao, da 6e moj mali
..Turi6" tako- parlamentirati ! Kad 6u je ve6 jedno6 vidjeti ! Da mogu ovo wijeme
prospavati, al ne moie se, valja sve dekati, pa dekati !
29.| v.07.
- _Danas mi nije ispiranje zadavalo bola . . . Inako prolazi iivot lijeno u uiasnoj
jednolidnosti - vani ki6a, a u sobama tuino i mra6no. Sva je promjeta (u koliko
je to promjena) u tome, 5to ujutro, dok se zradi soba, pulim svoju cigaretu u uskoj
kupaonici, gdje nas se natrpa Sestero, sedmero. Sve do prekjude dirnile su se tamo
i dvije lule, pa moZe6 da zamisliS, kakav li je tamo zrak. Sad ga nekako podnosim,
nu sigurno da 6u jedanput, dok iziclem na zrak rikati od pomisli na tu itmosferu.
-t tamo se politizira, psuje nadelnik Lueger, isto tako i livali, ko pred izbore -
rve to u najii66em bedkom dijalektu i gemitlihkajtu. Oko osam sati rasraje se sjed-
nica, jer se ide u krevet, po5to 6e brzo doktori.
u to doba iuri se u Sarajevu moj Dudi6 u Skolu. Sve ja Tebe vidim, kako
ide5 uz ono brdo i ielim Ti, da Ti dan 5to lak6e prode. To imaj uvijek na pa-
Te.ti i ljeluj da nisi nikada sama. A do6i 6e jedanput i dan, kad 6u ja i6i opet po
't'ebe,
ili 6u dolaziti o podne ku6i i pomilovati -oga Dudi6a, al tte santo za io, jer
je._ku6icu lijepo pospremio, nego i onako. I onda 6emo se svi zajedno
,,pusiti'i i
ViSa i mamica i tatica. Dati ie to Bog. Zato, Dudo, nernoj biti uvijek"ialostun,
pro6i 6e i ovo zlo i biti 6e bolje.
I\{oji Senjani su me lijepo pozdravili, samo 6to se polovica dlanka pe
mo*e prenijeti na mene. Ono o ,,Dolasku Hrvata".
30. Iy. 1907.
Danas me je malo jade peklo ispiranje. . . Ako uvaiimo, da 6e me jo5 naj-
.
manje mjesec dana ovdje ispirati, onda su moje nade, ito no se knjiievnidki veii
*- ruiiiaste. . . kad se sjetim,. . . kako
mi je na pr. bilo pred mjesec dana te3ko
145
bolesnu uz ovakovo lijedenje, onda se danas uz sye ove muke daleko od svojih tr 5. y. 07.
milih mogu smatrati sre6nim. . . . Maja sigurno ne du ku6i, nema ni govora, da bi me moj doktor pustio . . .
. .."Ti, moj dragi Dudi6u, ustrpi se joH i ovo, pak 6e onda najedanput stl6i Ide na bolje polako, al ide.
ono sre6no pismo, a moj 6e mali zlaii nakon detiri godine ropstv,a od11a! u carski t . . . Mene jutros podeo doktor prati bez katetera. . . Vei evo viSe od godine
Bed. Vjeruj, Dudo, da ie ja tomu moida vi6e veselim, nego moida i Ti,.koja si ee dana turaju u mene te nesre6ne cijevi. Samo 5to ovakovo ispiranje dugo traje;
ve6 ukoiila u toj velikoj i<aci za kiseli kupus, koja se inako zove Sarajevo. A da dvije litre medicine trebaju gotovo pola sata, dok proclu taj put.
6u ja udiniti sve [to mogu, samo da Ti bude nakon tolike samo6e, brige i patnje ... Ne bih Te rad Zalostiti, Dudi6u, nu prerano je, Sto Ti misli6 i drugima
lto ijeple, to Ti ne trebam tek napose isticati. fr{1 vi4jet 6e5, Dudo! govori6, da du ja ,,Eto skorije" natrag.
. . .Je li se mnogo podelo graditi po Sarajevu? . . Ve6 sam Ti pisao, da ovoga mjeseca nema ni govora o povratku, a moie vrlo
r. y. 07. lako biti, da se to zategne i u juni.
Danas je prvi maj, a ja sam, Dudo, vrlo ialostan, proditav5i Tvoje pismo 7.1/.07.
od ponedjeljnika- Ta Tebi je ve6 tako te5ko, da Ti toga viSe ne moie6 podnositi, Jutros me je doktor udio, kako da se sam perem irigatorom. Pokazao sanr
a ja Ti, Dudo, ne mogu pomo6i, jer me doktor nikako ne bi pustio _da ijlem ku6i' prilidan talenat, makar da je ditava procedura u toliko dosadna, u koliko dugo
polto -" ba! sada dvrito-drii u Sakama. Moj Dudi6u, us,trpi se, molim_ Te, job to traje - gotovo p6 sata.. .
Bto preostaje; ja, doduSe, ne znam koliko preostaje, ali valjda predugo ne 6e Zakljudit 6emo ove retke s tvrdnjom, da zbilja kre6e na bolje. . . ipak, Dudo,
biti... moram da malko nemilosrdno dirnem u Tvoje iluzije o mojem zdravstvenom stanju.
. .. Sada sluz viSe toliko ne Emet&, jer je rjeda, a i cijev je dosta iiroka . . . Iako je bolje, nije, Dudo, onako dobro, kako Ti to zami6lja6 i moZda pripovijedaS.
2. y. 07. Trebat 6e jo! par nedjeljica. Kad ne bi ni za 5to drugo, a ono zbog toga Sto sam
. . . Glavno je ustrpljenje, veliko utrpljenje tri kata i viSe - a katar rrpravo posvema oslabio. Ubio me krevet. Ta pomisli, Dudo, da sam duge i duge
mora pro6i. Mora pro6i !- - na to pomisli uvijek, kadgod Te spopanu te crne misli. mjesece leiao uzdignutih koljena, istom u najnovije doba mogu da se pruZim, malo
jednu, a onda opet drugu nogu, a da me ne zaboli u mjehuru. Mogu hodati bez bola,
To ne kaiem ia, nego doktori...
nu osje6am teiinu svake svoje ko6dice, i to 6e trajati dugo. U vrtu me joE nije
3. y.07. bilo - idu uostalom tamo tek od dva tri dana nakon beskrajnih kiEa - makar
Moj Dudi6u, Ti se toliko veseli5 mojim osnovama, da ve6 okolo kliEe5, e P mi doktor preporuiuje da odem tamo na sunce. Ja bih to rado udinio, ta tko osje6a
to biti malo drukdiji uspjeh, nego pri ,,Dolasku Hrvata". To je medutim tako to dugotrajno ropstvo teie no ja, nu ne usudujem se jo6te, dok malko u sobi ne
stilizirano, da bi neko ko ne zna da ja zbilja nisam pisao toga komada, mogeo po- ojadam. A moZda bih bio danas i jadi, da nijesam nekidan nakon komadiira mesa
misliti, e je od mene. A Ti to sigurno ne misliS? Cudne li sudbine, gdje eto mene (to je moj rudak nz 5-4 Sljiva) popio da5u divne bedke vode i dobio groznicu, koja
silom ho6e da naprave 6a6om toga djela. Svakako treba priznati, da se pravi autor mi je jo6 gore podsjekla noge. Ipak sam sino6 - groznica je ve6 popuStala - silio
dobro iuva, ja se bar ne bih mogao sjetiti, da se je pored na5e narodne brb\iavosti sama sebe u hodanjc, al me je volja brzo proSla. Jutros sam ustao normalan (360)
ijedan
- pseudonim tako dugo sakrivao. i hodanje mi nije smetalo. Malo sam isprva drhtao, nu razljutih se na sama sebe,
Ne zna$'ni iz daleka, koliko me osvjeiuju vijesti od ku6e, narodito ito mi pak je drhtanje prestalo. Ujedno sam popu5io dvije cigarete, a popodne 6u, ako
svaki dan javljaS o naSoj maloj ,,pipini". Danas je, Dudi6u, nastao sedmi mjesec, Bog da, isto toliko, nek se znade, kad se zlati na sebe razljuti.
lto Vas nijesam vidio, i ako me iole poznaE, znati 6e5, kako sam to podnio i pod' 8. y. 07.
nosim. Gotovo me svaki dan posjeti nekon i komugod pripovijedam o toj sudbini,
jednostavno rekne ,,Grozno!"! A moj Boie, koliko 6e to ,,grozno"-jo5 potrajati! Ne 6u da Ti danas pripovijedam o mojim nevoljama - to su najzad redom
sve same dosadne stvari. S dana u dan dovjek tako tralja -
Nu ne budimo malodu5ni; tim prije, 6to je ve6 najgore sigurno proSlo, a i profesor tako ja nazivljem
kadikad moj napredak - pak onda 6e mi ipak lijeinici jednog J"r" ,"ei,-da se
me pred doktorima 6aljivo dira, da sam sada postao ohol zbog svoga urina! To Ti
je upravo divan 6ovjek. Ve6 6e5 ga vidjeti. prtlja iz bolnice . . .
. ...A *9i. Dudo,. kad jedanput docle6 u Bed, onda mi mora5 ono par dana
... Od te f:uzije ,,Hrv. kluba" i ,,Trebevi6a" ne bude ni6ta. Ne znam kakve ,
bar za detvrr kila ojadatj, toljko iu htjeti, da Ti bude dobro. Grozna ,"
su sada prilike, nu valjda ce biti iste, ko i za mog boravka u Sarajevu. To su posve i"
sudbina medu nas "oo
razliditi elementi. -uvalila; dati 6e ipak jedanput Bog cla nam bar malo pusti
odahnuti. Ne 6e zaista biti mnogo lluii, tllima^ se je 6vako r.";u
,,"".u:ulu,, . ..
4. Y. 07.
e. y. 07.
... Tebe su pro5li grdevi, a moja mala curica je sveuvijek obijesna i dodeeta.
Tako je i vidim, makar se mamica ljutila, da to znadi kvariti dijete. Sad je ne Pro5o dan po dan, a s njime i Gjurgjevdan, bilo eto i Spasovo, a meni ho6e
,
mogu pokvariti.. . onako potajno istisne neka suzica. O moja jadna, teilio proku6ana Dudo,
$i,f
r ent na;zad nije pri tim mislima niSta bolje, nego
Hvala Bogu, da je pro5ao taj crveni l. maj. Ja silno volim radnidki evijet, meni, * -eri se 6ini sve ko
razoreno' Ova grozna sudbina biva istom onda'jasn"a,
nu kad se sjetim lanjskog skoka po moju Vi6u, one kiBe kamenja i furanja na kad jl gf"Ju$-."-o*to o"fiUl
perspektiva koito su Eitavi mjeseci,
keju, nije mi ba6 najugodnije pri du6i. Uz to mi je - silan socijaldemokrata - koji ru p.o6li jeaa" ko i" drugi, a ja evo lefim
napunio ubi kojekakovim strahotama, koje do ie se po njegovim sigurnim informa- Spasovo
1,.111"._,n" u krevetui pir"- Ti pismo--8*i"r u-""juor;ii, godirru-u
zrvot&,zdravu svem.kaoriba, a
cijama toga dana dogoditi u Sarajevu. Mcdutim je pro6ao i taj straSni dan, a mladi
i .upravomoiu re6i zrtvaiijednid[- i"i;i;"ii1i. z"to
oprosti evo neblagdansko raspoloZenie.
socijaldemokrata je i opet dokazao, da govori vi6e nego li 3to znade...
... molim T",
Jude je bio opet u mene i donio mi neki anarhistidki dlanak, 6to da ga je ,?u4o,-
nemoj 'no'titi svakoga daka, koji iz Sarajeva putuje u
Bei, da Ti o meni
dobio u kuverti pod crnim omotom. . . $t;" !"ior-;;ij"l'l; znam,Tebe, Dudo, i pojmim porpuno Tvoje
srce, i'eljno ma i najmanje vijesti,"nu"ol"r,rl,
Ja inako zdravstveno ko i juie. Uostalom potanje ce mi o tome re6i g. -, kakovo oz.biljno z.ra8rnje. e uto-i""-rludajno
da Ti i ja ne tajim ni5ta, Eto bi imalo
ako me popodne opet posjeti. Bog zna, 6ta 6e mu opet pasti ne pemet. zaboli glava na jedno popodne, o tome

10*
r46 u7
 l{r
Ti nije nuino referirati, to su prolazne trice, koje u zdravstvenom smislu ne znade
po mjehur ni bolje ni gore.
. . . Zimsko rublje ne treba ViSi odjedanput skinuti . . . jer je Sarajevo, od-
nosno njegovo nebo ko stara cura - zubasto, hirovito...
. . . Cudim se Vejsilu, Eto je potiSten, ta on je bar iz Bosne . . .
Hvala Bogu, da su se na6i vratili. Budite iesto zajedno i igrajte se s mojom
milom djevojdicom. Prolaze sre6ni, slatki dani ko ias uza nju, a jadnom tatici nije
sudena ni sekunda toga raja. Meni, koji Vas toliko volim ! Ne znam, 6to sam danas
toliko sumoran.
Moja Dudo, nemoj mi dubiti mnogo u ku6i, podi u Setnju, u druStvo, samo
da Ti bude lakie. Na koncu konca Bog 6e nam ipak jedanput pomo6i.
10.Y. 07.
. . . Ja sam prezebao, ili ne znam, od dega je, no ima par dana, te me mudi
popodne vru6ica. Ne treba6 se zato niSta bojati, nu ja Ti to moram re6i. . .
. . . Ako mi do nedjelje popusti groznica (t. j. da se ne bi vra6ala), od6uljao
bi se malo u vrt. Ovdje nastali lijepi dani, dakako uz obligatni vjetri6, koji se
iesto pretvori u vjetar.
11. y. 07.
Evo mi donijeie nov papir - u zelenoj kutiji, po kojoj se vije ne5to ko
br6ljan. Nu pored svega toga simbola valjat 6e kupiti kasnije jo5 jednu, i sama
kaie3 da ostanem do konca juna, a Ti bi onda dolla po mene nakon ispita. I tako
badava sve zelene boje i br5ljani! Valja ustrpljivo 6ekati, tje5iti se samo slikama
iz doma i pomi6lju, da 6e se tako, jedanput kupiti ovdje i posljednja takova kutija
i da 6e se napisati i posljednji list na ovom malom poklopcu sa Spitalske kutije,
koji mi sluii mjesto stola. Tako Ti je, moj mili Dudi6u.
. .. Fistula se ove godine sigurno ne 6e zatvoriti . . . A moja bi najmilija
ielja bila, ako budnem ikako sposoban da podemo malo, makar samo malo u Senj,
da pokaiemo na5ima tamo ViSu i njezine majstorije. Samo mi je bilo veoma Zao
6uti da ona vi6e ne voli bebe, a jadni tatica je mnogi komadi6 dana time ispunjao,
da zamiSlja bebu za bebom, pak da vidi, koja bi bila za nju najljepEa. Nu nema
sumnje da se je Vi6a ve6 predomislila, pak da i opet misli na tu ljepuSnu igradku,
jer tada misli na Bed i na tatu, koji se drukiije ne moie priEvrstiti u toj maloj
nemirnoj glavici. Mnogo mi je izljubi. Neku no6 sam u snu stajao kraj njezina
kreveti6a, sve sam osje6ao njene rudice u mojima i ljubio ih. Onda me je najednom
neka ruka odmakla od nje, i ja sam, bude6i se, joE osjetio, kako je driim za ruke i
kako je ljubim.
Juder nijesam imao groznice.. . Prilidno sam oslabio. ..
IZ PISMA GOSPODE ELE:
Sarajeuo 12. Y. 1907.
. . . ViSnjica sjedi kod Ane, koja joj pjeva madiarske pjesme.
A Ti, moj mili neka zna6, da Te nikad nisam vi6e ielila od danas.
12. y. 07.
Takva Ti je to eto nova muka i nevolja! Najprije kamenje, onda operacija,
uiasni bolovi, i sad, kad je katar stao ipak nebto popuStati, sad je nadoSao gubitak
apetita, groznica i posvemaEnja slabost. Meni se jeo Dudo, ve6 poodavno stalo
gaditi jelo (o tom sam vet razgovarao i s Vejsilom), nu nijesam Ti htio o tom
niSta pisati, da Te nuz tolike brige jo5 i time ne muiim... Ko6ta je uop6e lo6a,
a jo6 kad se uvaii, da se ja time davim eto blizu pola godine dana, onda, Dudo,
nije ni dudo, 6to mi se bljuje ve6 pri misli na jelo. ..
Danas sam pitao dra. Lencka (katar se svejednako popravlja), Eto misli,
kad 6u mo6i ku6i. Odgovorio mi je, da je na takova pitanja teSko odgovarati, nu da
misli, tako do Sest nedjelja, dakle nekako do konca juna .. .
148
13. y. 07.
Ta znam ja, da bi Ti 6itav dan sluiala o mojoj bolesti, ima li u njoj 5to na-
pretka i da li 6,e vet jedanput biti bolje, pak nijesam za to ni napisao, da su to
dosadne stvari. Nego meni se, Dudo, iini, da je ipak bolje, da Te svaki dan ne
muiim tim pripovijetkama. Jadna moja Dudo, eto vani lijepo, mi nijesmo etari,
na5la bi se koja krajcara, a ViSa uza nas skidi i pjeva, pak eto kukamo tako na-
tjerani u bljelom svijetu i mudimo se bolju i mislima svak na svoju stranu. f za to
ne htjedoh da Ti uvijek pred odi me6em ove Spitalske slike - turaju se i same.
Pospan sam, da mi se sve odi lijepe, a kad dode veie, onda ne mogu da
spav&m. Nije to od bolesti, nego je nevolja ovamo dotjerala nekog penzioniranog
profesora - ko dva Milakovi6a. Covjek ogroman i isto toliko nespretan, ka6lje i
pljuje p.o cijelu no6, ito preostan_e,ono r6e - ne moieS da oka stisneS. U tomu i
jesu najvece neugodnosti u Spitalu, 5to mora6 da podnosiS svadije navike, a naro-
dito stariji ljudi nemaju obzira, pak ne odstupaju od njih ni za korak. . . Dok mi
eto taj stardi6 nemilo smeta, imade ovdje u sobi neki penzionirani kontrolor -
boljee dovjeka nijesam vidio. Svaki das je uz moj krevet, uvijek pita, trebam li ito,
nakon jela ne da mi piti vode, poslije tri sata sam mi je nosi sa vodovoda. Dok je
bilo studenije, pokrivao bi me toplijim pokrivadima, - stotinu mi je miloBtica ve6
iskazao. Njegova gospoila nosi mi na po5tu pisma, samo 5to ne dolazi svaki dan,
po3to stanuju u svojoj ku6ici ne6to van Beia. Kupila mi je i kapicu. . . Liiepi su
dani, a vrt zelen i sav u cvijetu. Osobito jorgovan, cvijet, 5to ga moj Dudi6 tsliko
voli...
14. Y. 07.
Evo Ti pisma iz kreveta na dan izbora za carevinsko vije6e. Sude6i po novi-
nama' u Bedu mora da sve vrije. Volio bi da sam vani, makar je i vjetrovito vri-
1em9, al eto nije sudeno. Citat 6emo, Eta se je dogodilo i tko 6e odnijeti pobjedu.
Svakako bi danalnji dan mogao imati veliko historijsko znadenje.
Mene jutros doktor opet isprao i urin izgleda nakon toga ko rastopljeno
_
zlato, samo 5to u njemu plivaju te zlosretne iile sluzi .. .
No6 mi je pro5la bolje. . .
r5. y. 07
. . .I danas imadem groznicu, posljedica je, dakako, da se ne moie ama ba6
niSta jesti.
. . .O rnila moja Dudo, kako me boli, 3to toliko te6ko podnosiS samo6u i za-
moriS se sa slikama iz na6ega nekada5njega Zivota. Bog zna, kad 6e to opet do6i,
ho6e li se dobri Bog smilovati, da me digne iz ove jame.
Ali gdje je to jo5. Ipak, Dudo, uz svu ovu naSu nevolju lijepo Te molim, da
mi se ne zapustiS. Ho6u da na Duhove izide5 fino obudena; znam puno nema5,
al bar kupi kaki fichu, reticule ili onaku tricu suncobran, neka se znade, da si Ti
moj Dudi6, - gospoda itd. . . A isto tako nakiti mi i moju Vi5u, nek mi poleti ko
leptiri6 Franje Josipa ulicom.. o moj Dudi6, VaB tatica biti 6e u duhu s Vama,
6uvat'6e Vas, grliti i milovati.
Danas mi ne bi bilo milo, da me ko posjeti. Boli me poneSto i glava, pak bih
gpav-1o-.NajviSe,se bojim mladoga, - taj 6e skresati milijun lopovi judera3njim
kandidatima, u koliko nijesu socijal-demokrati,,,njegova stianka,i
16. V. 1907.
. N"qoj se bojati, ako Ti ovoga pisma sasvim ne dovr5im. Doktor je naredio,
da se imadem znojiti i to silno znojiti, da potjeramo groznicu. Spram toga znade6,
oa ne
.*ogu sada pisati, poEto mi ruke moraju biti pod pokrivadem. Sutra 6u Ti
opet pisati obidnu na6u epistolu. JoB Te jedanput molim,
dt-se ni5ta ne boji5;
kako Ti rekoh, to znojenje potrujui 6e cijeii dan.
18. y. 07.
Napokon je danas temp.eratura popustila. . . Kako 6e
dalje biti ne znam, nu
znam samo to, da su me ova ietiri dana
tako umlatira, da me ,riigro valjda mogla
-.t)
iE
r49
:irit
,r.i
fi
il{t
,4
gore. Jutros sam morao ustati, da mi se napravi krevet,.-tom z-godom sam nekoliko
futa posrnuo ko ljuta pijanica. Ako bi ovako dalje poE1o,onda ne znam kakva
li
Ze se-jo$ parada u mene pojaviti. A Bto je najgore, pokvario_se je i urin,-to jest
postao je groznidav, a uz io imadem jake grdeve u mjehuru. Pitam ovogB doktorao
pitu- orogu, svi odgovaraju, to da su povremeni preokreti na gore. Kako se zvalo
da zvalo, svaita, moj Dudo, moram da trpim.
JuEer me je posjetio prijatelj Me6trovi6, pak sam ga zamolio, da potraZi,
gdje u blizini poliklinike kakovu gostionicu, otkle bi mogao dobiti za rudak porciju
p.E"tog pileta. On mi je jo6 isto popodne odgovorio pneumatidkom kartom, da je
na6ao...-a to Ti kaZem, samo dok mi bolovi prestanu,ja bjeiim ku6i. Ako je ku'
kati, pak 6u kukati kod ku6e, a hvala Bogu na svemu!
19. y. 07.
Eto nadoSao i tre6i veliki godiSnji blagdan, sprovodim ga ko BoZi6 i Uskrs -
jadno i bolno... A pospan sam ko kujica. Samo ako se jednu sekundu prepustim
iam sebi, ve6 spavam, ma upravo tvrdo. JuEe me je posjetila gda Me6trovi6ka.. .
Danas 6e se sigurno ovdje pojaviti on i ona, pak 6e biti velika debata. Sve lijepo,
samo ako im ja ne zaspem. Nek mi se onda smiluju, pa neka me puste, da steknem
malo snage.. . Vjeruj da nijesam mnogo vile do sjena.
Ne znam, u mnoge sam se stvari upravo djedinski ponadao, pak su me nade
grdo prevarile. Tako ne 6u mnogo da odekujem od jela - toga posebnoga jela,
[o;e bi me sada od jedno6 moralo spasti. O moj BoZe, ako bi se to ispunilo, ko'
liko se i opet nadam, onda bi ve6 jedanput moglo do6i i vrijeme, da se iskoprcam.
Svak ko me pita pa duje, kako ovdje leLim, prosto se zgrai,a. Ja sam ve6 mjesece
i mjesece najstariji pacijenta na ovom odsjeku poliklinike.
20. v. 07.
Juier popodne doSo je Du5an. . . SvaBta smo razgovarali. Na6ao me mnogo
slabijega, nu to nije nikakovo Eudo, kad se pomisli, da ja ve6 preko Sest mjeseci
iivim o najjadnijoj ko5ti na svijetu, a da uz to joE gotovo dva mjeseca upravo niSta
ne jedem...
. . . Groznice su pro6le.
U nas ovdje kao sred zime: ki6a i vjetar . . .
2r. Y. 07.
Juder popodne oprostio sam se s Du5anom... Ova dva dana malo me je
osvjeiio, prem me je naiao upravo ispremla6ena groznicama i bolovima.
Iako izgledam ko mrtvadka dZigerica, osje6am se danas mnogo bolje ... A
bilo bi valjda danas jo6 bolje, da sam pro6lu no6 prospavao... ProleZao sam bez
bolova cijelu no6, a da nijesam ni oka stisnuo. Katkad bih se zanio na pet minuta
i to je bivalo tako cijelu no6. Sad pomisli, kaki i mogu da izgledam. _
... Sad ljeti ide, al zimi je biio gadno. Od tri sata nije se dalo vi5e iitati!
22. V. 07.
Nu evo je sad sve sredeno, koSta dolazi iz ugledne bedke restauracije, ja je
jedem i osje6am da mora biti bolja, nego ona prije, u koliko se pod ovako oblije-
pljenim jezikom iSta dade osjetiti, pak sad me nemojte viSe ruiiti.. .
Trebam samo zatvoriti o6i i ve6 drijemam i vidam sve mogu6e prikaze i
pojave. Nema prostora ni vremena. Jutros oko 7 sati na_ jedanput ja hodam (ne
znam kud sanl to iSao), kad uza me popode jedna mala gospoda u sivu kapu-
ti6u. Pogledam bolje, a to je moj Dudi6. ,,Zlati!" viknem, al zlati sam ide uza me
brzo i gleda u zemlju. ,,Zlati!'o viknem opet - pogledaj me nakon toliko mjeseci!",
al zlatisvejedno gleda u zemlju, a ja se sve sagibljem, da mu se zagledam pravo u
lice. ISli r*o suJbric i bri.e i odjedno6 je sve izblijedjelo i rasplinulo se. Ma ve6
6u ja Tebe vidjeti !
23. V. 07.
A kakav si mi Ti to najedno6 postao vulkanEi6?! Sta li se samo danas
ljutiS ! Ba3 niSta ne znadu ovi doktori, ba5 niSta ! O, moj Dudo, znadu oni sve to,
150
lii
w'
'at
f.i;
znadu oni paie Eto ie i sutra biti, ne b9i.9,al e_to-Etomogu pokraj ove moje ne-
sredne vrline, koja se zove ,,ein sehr schlechter Heilungstrieb". Tu ne moZe nitko
ni6ta. Ja sam sam nekoliko puta opazio, gdje se je stari profesor ugrizo za usnu
od ljutosti, gdje eto rana ne 6,e da se sti56e, kako bi trebalo. Da si samo vidjela
koliko je jutroi i5lo sluzi ispod Bprice-- jedna dobra daiica za likere! Tu se ne da,
Dudo, dt,igo aet tckati, ispirati i dekati !
e -o; Dudi6 podbodio ruke u bokovima, ma5e glavom pa vi6e: ,,Sta dekati?!
D o s t as m o d e k a l i ! . . "
. . A k o 6 e Ev e 6 k o m u p i s a t i , a T i p i 5 i d i r e k t n o p r o f e s o r u . . . S a m o f i n o , D u -
di6u, a ne da se podbodi6 rukama i stanei vikati .. .
... A onda, Dudo, zaEto toliko kukaS? Valjda joEte nijesam umro, a mene
nada nije uz sve moje bolove i vru6ice nijedanput ostavila. Moida sam bio onako
u komliluku 40 gradi malo sumorniji, al opet sam mislio: I to 6e pro6i !
25. y. 07
A 5to Ti to sve za mene dini5, - otimaS, sirotice, sebi i BaljeE meni ! . . . O
milo moje srce, dime sam ja to u Tebe jkada zasluZio? Samo mi zadaje6 tugu u
srcu Mili moj; ja Ti ne mogu nego suzom vratiti.
A opet juder Mila. To mi je napisala tako ljubezan poziv, da se preselim
k njima, da ne znr'm, mogu li se 6ija vrata nekome ljepSe otvoriti. Svi ste Vi zlatni
svijet, al tko 6e Ti tu reparirati stare ruievine. ..
Sino6 sam dobio pun gram aspirina, pak sam se znojio, sve da je niza me
curilo.
A sad da 6uje5, kako je meni upravo sad o podne. Jezik suh i oblijepljen,
ieludac gorak, samo bi gutao vodu. Kako vidi5 jasni simptomi Zeludadnog katara.
26. y. 07.
... Tako u razgovoru rekao je (dr. Lenk), da bih mogao na put polovicom
juna, jer treba da prorlu groznice i da ojaiam. Ovaki, naime, kaki sam, nijesam Ti,
moja Dudo, upravo niza5to, noge ne idu onuda, kuda ja ho6u, nego ja idem, kud
me one nose.
... BaE o velikim blagdanima bilo mi je najgore, tako o BoZi6u, Uskrsu i
eto sad o Duhovima . ..
27. Y. 1907.
Sav sam, I)udo, u strahu, da mi gdjegdje ne staneS ruZiti sestre . . . Jer Ti
ne znaE, Dudo, 6to je to tudina, Eto to znadi moliti u koga 6a5u vode, znaju6i da je
strana ruka svoju duZnost obavila, iako to bude nakon dva sata. A od Sarajeva do
Beia nije tako daleko i uvijek imade ljudi, koji su vaini biti brzojavom. .. Naro-
dito izbij iz glave ideju o brzojavljanju ili pisanju na profesora... Ti ne znai, Eta
je Bed i bedke prilike. Ovdje je sve u popovskoj kuti, narodito kad je rijei o poli-
klinici. ViSe Ti ne mogu re6i . . . Uostalom nije istina, da su sve sestre takove...
Sad sam na velikom raskr56u. Samo dok popuste groznice (jude ni dosad
ih nije bilo) i dok mrva ojadam, kre6em iz bolnice. .. Tek sad ne znam kuda bi
to udario . . . Samo daj Bog, pak da se ne povrate one stra5ne groznice!
A novac 6e sada upravo propadati. Tu bolnica, tu posebna hrana...
28. y. 07.
. .. Dr. Lenk mi pade savjetuje (on je u svemu energi6an), da uznastojim,
kako bih ve6,za 15 dana mogao ostaviri polikliniku... Rekoh mu, da ja imadem u
Sarajevu nekog malog Dudi6a. - E, to je onda drugo - odgovorio mi je disto
zadovoljno. - Taj 6e, dakle, Dudi6 do6i u Bed? - Tako je, doktore, i donijeti 6e
novaca. Sta_6ete, ne6to knjiievnidke zarade. - Lijepo, prihvati doktoro a dime se
bavi specijalno taj Dudi6? - Specijalno baB n" *oi" se re6i da radi, to je neki
mali polihistor. Njezina je struka pouka (duveni ilanci o namje6tanju stana),
toTl" i norela, putopisi. Grabi nemilo iz svih literatura ! - Dosta, dosta - odgovori
doktor,_ ve6 vidim, da Vas takovoj glavi moiemo povjeriti !
Ne ljudi se, Dudo, Eto sam-nidrljao oou glupost.. .
151
 . . . Ma neka je sve to - meni sada pred oiima jedino lebdi, da ne6to
ojadam, da uzmognem malo bolje stati na noge, pak da za dvije - ako Bog da
nedjeljice, sjednem i javim momu Zlatanu da docle. Ah, samo toliko snage, da te
uzmognem povesti malo po ovom ogromnom, budnom, divnom velegradu ! To da
i Bog dadne, jer znam da si, kukavice moja, oko dvije godine siimo suze gutala.
Prekjuder je bio u mene g. Meitrovi6, pak mi je rekao da je posjetio prof.
Zuckerkandela. . . I6i 6e Meitrovi6 i Frischu - bio mu je profesor u akademiji iz
anatomije. Ovoj sam obitelji mnogo duian. Divni su ti to ljudi.
29. y. 07.
Nemoj zamiiljati, Dudo, da 6e5 me ovdje nadi bez igdje ijednoga grda. . .
Valja bit mnogo, mnogo ustrpljiv, ja 6u, Zlati, sigurno nastojati, da drugi za moje
boli 5to manje saznadu . . .
U Betu na Tijelouo, 30. Y. 07.
. . . dok su stotine hiljada gledale carski sjaj, ja tuini malogradanin ne6to
sam u to doba lelao, a ne6to hodao po sobi. No vani inako piri vjetri6, a meni je
dosta hladno.
. . . Sve bi bilo dobro, kad se ne bi tvorila tolika sluz. . .
... Sto se tiie ieludanih neprilika, to je pro6lo, dabome, na bolje otkad
dobivam jelo iz vana. Prije me je upravo strah hvatao pred rudak,. .. pak tako je
dollo do toga, da sam jeo sve manje i manje i najzad upravo ni5ta.. Pro6la bi i
po tri dana, da ja o podne ne bih ni komadi6a progutao . .. A neprestano me
muiila gorEina u ustima i ied, koja se nije dala trnuti .. .
Moj mili jedini Dudi6u, kako je meni to dudno zato pomisliti, da 6u ja opet
do6i ku6i, da 6u hodati po onim naSim sobama. .. O moj Zlati, kako 6e mi biti
onaj ias, kad odnekale iuiem glas moje slatke male ViSe! Ja znam, ja ne 6u do6i
ku6i bez bola, al ku6a 6e pruiiti najviSe pomo6i.
31. l/. 07.
Jude sam bio na nogama dva s:rta, jutros opet dva. A bio bih i jude popodne
ustao, da nije opet skodila ta blaZena temperatura na 38.6 . . .
Zlati moj, sad otkad znadem, da 6e Bog dati, pak da 6emo se, Eto prije
vidjeti, sve mi se vi5e vrte suze u odima. U podetku ovih mojih poliklinidkih dana
silno sam cmoljio, poslije sam se malo umirio, prignuo vrat pod sudbinu, a sad
evo opet mi je teiko u srcu. Kakav 6u to ja Vas vidjeti, kakav li Vam dolazim?
Slabo mi pomaZe, Bto doktor veli, da 6e se katar izlijediti, kad eto sad nijesam
sposoban da u}ivam raj, koji me u mom domu deka. Uostalom moZda je to meni
sad zato tako te6ko, jer me posve ubila samo6a i tudina?
r. yl. 07.
BaH sam sad platio Pletikosi6u tri forinte za ll kg.lokarada - dakako u snu.
Dogodilo se je to u Senju, a ne u Sarajevu (i, dakako, da sam mu na koncu rekao,
gdje neka me poljubi, po6to tako skupu ribu pojedem).
Ne bih ti ovo iznosio, taj kratak san prije rudka - da nije ujedno mali
dokaz, kako sam pri apetitu. I jesam.
2. yl. 07.
Veieras 6e se navrliti ravno sedam mjeseci, da sam vas ostavio - sve moje
na svijetu. Ti se sje6a5 mojih suza, poslije si mogla vidjeti, da je to bila jedna
velika velika slutnja, koja ih je silila na odi. A pogled - neki dugadki, duboki
pogled moje ViSe - joi i sad u srcu nosim i ko da je znala, kuda to tatica ide, i
da dugo, dugo do6i ne6e. Kako ti ve6 rekoh, ja opet ne mogu da budem gospodar
svojim suzama.. .
Sanjao sam, da sam iSao vrlo brzo sarajevskim ulicama. Al ne na6om, nego
kraj Pletikosi6a i banke. U snu sam uvijek zdrav i hitar, jedino kad se probudim,
probocle m€ lorla okrutna zbilja ko noZ. l\foj Dudi6u, moida 6e mi biti bolje, kad
mi ti pruiiS ruku - stralna je tudina, telko je i zdravu u njojzi . . .
L52
. . .I\Iilo moje srce, sigurno me niko ne 6e ozdraviti, ako ne ti. Ja to iitam
u svakom tvom retku, a ti si dobra i Bog 6e uiiniti tebi po volji. Samo da se moie
jedanput oti6i! ...
3. yI. 07.
Nemam vi6e groznice, bar je nijesam imao ve6 vi5e dana. A uzrok te groznice
bio je neki mali apces, koji se je negdje blizu mjehura napravio i u mjehur provalio.
... Vjeruj da hodaju6i ovdje po sobi, dobija5 nekud ko vrtoglavicu, na
hodniku opet je obidaj Setati - tu je sestrinsko carst i to je sve. NajviSe
rne vude ulica; rado otvorim bolniika vrata i gledam preko stubiSta van na trotoar,
a ielja me vude, da i ja malo tamo stanem. Ulicom idu iurno ljudi, djeca, ponajviSe
skaku6u6i na jednoj nozi, vidiS i babe, gdje stoje pak jedna drugoj ne5to dokazuju;
samo ioi falim ja.
. . .,,Koprive" sam primio, ali ,,Savremenik" nije nikako do5ao. Cini mi se,
da ie ga sti6i sudbina njegovih prethodnika.
4. yl. 07.
Ve6 sam Ti pisao, da irnadem dosta jake grdeve, osobito po no6i. .. Eto
vidi6, kad ne bi toga hilo, bio bih najzadovoljniji iovjek na svijetu. h{a valjda 6e se
Bog i tomu jedanput smilovati.
JuEer su me posjetili Mildinovi6evi.. .
.. . Upravo se je sada dogodio divan ,,vitz", onako sa poliklinike. Otvorila
se vrata i sestra i ,,Frau Knotl" uletje6e u sobu, da telefonska vijest nije na doba
stigla, jer da je rudak upravo na vratima. Nu da vidimo, Sta je? Eingemachtes pile6i
- kako vidi5 nije lo5e po moj ieludac. I ja upravo stao jesti, kad se opet otvorise
vrate i meni zaplijeni5e jelo, jer da to nije moje, nego neke gospode iz njihovog
Separirzimmera. Eto vidiS kako sam profitirao par ka5ika tude muke ! Siroma6na
gospoda,upravo sam joj bio pojeo Zeludac...
IZ PISM, GOSPODE ELE:
Sarajeuo, S. VI, 1907.
. . . Opet dakle abces ! O moj Boie, kad 6e ve6, prestati Tvoje muke, ho6e5 li
ve6 jednom biti zdrav kao nekad pred pet godina. Da, ali istina, pet godina bolesti
ne mogu se izlijediti u jednoj godini, trebat 6e barem dvije i po godine...
s. yt. 07.
Kako bilo da bilo, ipak se eto pribliiava Eas sastanka. Nu ja sam mislio dru-
gadije do6i - bolji, Zlati. mnogo bolji. Jer mene boli i po no6i i po danu, pak mi
slabo koristi, Ito doktori vele, da je onaj apces bio dokaz i da je uop6e objektivno
stanjc povoljnije. A za l:olove ostaje stara nota: ,,Geduld"!...
7. y(.07.
_ - Danas nijesam primio Tvoga pisma. . . i po svoj prilici napravio sam u svom
nekidaSnjem pismu magara6tinu, koji ti je zadala grorin strah, ie sada moZda ve6
juriSu Be6...
::.nu sad opet vidim, da sam se prenaglio. Ovaj ias stiglo je Tvoje pismo...
Nu vani je studen, tako da se Zivi u sobama.
B. YI, 07.
... u baidu se sada kod nas ne moie, po6to su podele padati ki6e, koje su
zrak nemilo rashladile, tako da se ni u krevetu ne moie6 pravo ugrijati. A ua ni
-oelg u ba5du, ja bih ve6, moja Dudo, naSao i svoj kutia i svoj"e Betali6te i svoj
l3
9rm' po5to znadem ,,da biline ono udi5u, 5to mi izdiSemo"! SamL 5to to ne biva
u isto vrijeme, moja mala prirodoznanko, .,,r
svakako u doba, kad bih ja tamo disao.
... sto se ti6e moga hodanja, ja 6u to najboii"l"";iti uzate. A putovat 6emo
ku6i sve polako...
153
IZ PISMA GOSPODE ELE:
Sarajeuo,9. YI. 1907.
. . .Isto se tako ljudi, babe dude, kako se ja mogu smijati. Ali ja ba6 ne 6u
da plaEem i jadikujem pred drugima, jer sam uvidila, da ljudi nemaju srca, da
bacam biser pred svinje. Moj Zlati, samo Ti nemoj o meni zlo misliti; da Ti je
bilo samo vidjeti, kako sam sprovadala ovo vrijeme. Ja sam se sakrivala i pred
slu3kinjom, nisam htjela ni da ona vidi moje suze, a ljudi hoie, da javno pladem. . .
9. VI. 07.
. . . U nas studeno, puie, upravo gadno. Bed je lijep, samo ima neito senjskog
vjetra, pak ja mislim, da je meni i od toga gore . ..
10. yl. 07.
Hvala Bogu, - ipak se eto mora napisati ta rije6, kad pomislim, da moiemo
eto i o sastanku razgovarati. Moj mili, jedini Dudi6 dolazi, dakle 20. ! To 6e redi
ravno 22\. dan, otkako sam Tebe i Vi6u ostavio daleko od sebe. O moj Zlati, mene
istina boli; sestre se dude, 5to to mene boli . . .
. . . JoE me ne3to boli, kako je doktor bio u meni sondom. Cinilo mi se, da je
probio mjehur, tako me je zaboljelo. Dakako da je popustilo, no jo5 uvijek pone6to
grize. Lijeienje boli deset puta vi5e, nego sama bolest.
... Nikako ne bih htio, da jedemo ovdje u poliklinici. Prvo, sestre to sigurno
ne bi voljele, a drugo, ovdje se desto plade. Tako i danas istom je eto sada prestao
stenjati jedan ingenieur, komu su jutros smrvili kamen. Bio je, jadnik, ve6 9 put
na takvoj operaciji...
Ne mogu ni misliti, da 6eI do6i. Sve pladem. Bog te iuvao, Dudo, i primi
topao cjelov za ViEu. . .
11.y(.07.
Juder popodne sve sam jecao u krevetu - ne od bola, nego od pomisli,
da bismo se ipak jedanput mogli vidjeti. A ovo ,,bismo" znadi par dana, kako si
mi u svom posljednjem pismu oznadila! NemaS pojma, Dudo, kako me je ubio
Spital i tudina, gotovo me udaviBe svojom damom i hladnodom, poklopi6e me nekom
omaglicom, te mi malne izmaEe iz puna svijetla i moja mila ku6ica, moja dva
andela. Dolazilo mi je ove posljednje mjesece kao da Vas vidam u nekom blagom
polusvijetlu, daleko od mene ko na oltarima, na koje sam gledao kroz finu maglicu.
Eto toliko sam ve6 bio izmaknuo sa ovoga svijeta. A sad na tvoje vijesti sve se je u
meni opet potreslo, ko onog jutra (4. XI. proile godine) na Francenskeju, kad sam
onuda i5ao, plaiu6i na sav glas. Uiasna li sam to ja igradka duvstava; moj Dudo,
koliko me pozna6 i na5 lijepi raspored Zivota s Vi6om, zar nije ono viSe nego okrutno,
Ito me bije ! Pa opet ne gubim nade u Boga.
Tako sam eto ipak doEekao, da 6u se ja probuditi iz ovoga Spitalskoga
polusna, da 6e dor3i moj jedini Dud i izvesti me n& vrata u svijet. I do6i 6e se ku6i
k slatkoj onoj ViSnjici, po hiljadu puta zlodestoj i isto toliko premilenoj curici, koja
vi6e slabo i misli na svoga taticu. A onda 6emo se svi na6i i omama i otata, cijela
6e ku6a buditi.. . nu tu 6emo i prestati praviti planove, sve 6e do6i s vremenom.
12. yl. 07.
.. . Kako sam ove dane postao opet mokar (a imao sam mira viEe od mjesec
dana), pozvaoje nakon raznih poku5aja dr. Blum profesora...
Nu sad moieS i da pomisli5 u kakovu krevetu leZim. Katetera nema nigdje,
a urin samo suklja na fistulu pa curi pomalo na krpe, na kojima leiim. . .
Inako me sad u rani niSta ne boli. . . Pripominjem ovdje, da sam nekih pet
mjeseci mogao samo tako leiati, da sam noge pokupio poda se. Za to mi je bilo
teSko u poEetku i i6i, jer sam se upravo u koljenima ukoiio, a sad otkad se mogu
pruiiti, 6isto mi je ko da se mogu i odmoriti.
Dakle, evo ti najnovijih novosti. Novi doktor - novo lijedenje. Dao Bog
samo sre6e!
154
13.yI. 07.
Ovo tt pismo sigurno ne 6u dognati do kraja. Ne boj se ni6ta, nije nikakovo
zlo, samo sam, kako ve6 znade5, ve6 od jude l0 sati mokar, a drugo dr. Blum
odredio je, da se moram svaki dan kupati u slanoj vodi... Nakon kupke bio sam
tako sla[, da sam na cijelom tijelu drhtao. Kupka je trajala ft sata i uop6e bila je
druga nakon operacije .. . Kako vidi6, bio sam wlo dist!
Ove kupke, kaie doktor, jadat 6e me, a ujedno 6e i pospje5iti da se fistula
bolje sti56e. Danas je gledao profesor i rekao je, odito zadovoljno, da je mnogo
bolja od jude, pak da sad treba sve to tako ostaviti par dana. To 6e re6i, da 6u
ja to vrijeme leiati u urinu. Ah, kad bi samo Bog pomogao!
Sad otkad znadem, da 6eE do6i, da 6u te vidjeti, sad mi tvoje ime samo
u7, swza izlazi na grlo. Tako je kadgod se sjetim na Te, moj mili slatki Zlati! ,..
M. vI. m.
Mislio sam, da 6u dana5njim danom zakljuditi naiu dugu i tuinu korespon-
d e n c u . . . O m o j B o i e , d a k l e j e n a p o k o n d o S a oi t a j d a n . . .
15.YI. 07.
Nemoj se prije svega niSta bojati. Sve ide svojim redom i nema nikakova
razloga, da se plaEi5... Jedino 6to je neugodno, to je Bto moram leiati otvorene
ranice... Ona se lijepo zatvara...
Naprotiv imade druga jedna utjeBljiva pojava. .. Prvo 5to sam opazio ve6
nakon druge kupke, jeste glad. .. Kaiem ti, otkad sam po5ao iz Sarajeva, nijesam
tako slatko jeo ! Eto tu se moiel veseliti ! . , .
IZ PISMA GOSPODE ELE:
Sarajeao, 16. YI. 1907.
Moj Zlati, dujeS li, jo6 samo malo dana i mi 6emo se vidjeti.
... Sino6 sam dugo i dugo u krevetu plakala. Vidjala sam Te u duhu, kako
negdje bi htio spavati, a ne moie5, jer si mokar. ..
16. t/1. 07.
Yrlo sam zbunjen, jer ne znam, kad 6e5 to putovati i kojom prugom.
Meni je danas doktor rekao, da moZe i dulje od mjesec dana trajati, dok se
ta fistula stisne. Prema tomu ni nema govora, da bih ja mogao brzo ustati i krenuti
ku6i. No6u curi na sve strane - gdje se, dakle, tu moie govoriti o hodanju, o
ha!6i, o putovanju! ... Eto, vidi5, kako je to sve jo6 daleko...
17. yL 07.
Poiinjem ovo pismo, a da ne znam, ho6e li te sti6i u Sarajevu ...
18. yI. 07,
PiEem ti onako na sre6u. NiEta ne znam, a ni u dana6njem listu nisi nazna-
dila, kada misli5 putovati . .. Ti kreni na put u petak vede. U subotu 6ete ovdje
na kolodvoru dodekati gosp. Me6trovi6. Da ga uzmogne5 prepoznati, ne treba mnogo:
mali iovjek, vrlo dugadke kose. On 6e ti i6i u svemu na iuku. . .
- Mila Dudo, ne moj se ljutiti, al ja bih rada, da ti pur i prispjetak budu 5to
ugodniji...
IZ NOTESA GOSPODE ELE:
U Beiu
Prvi dan smo plakali.
. ,onda, kas_nije, kad si izi5ao iz bolnice, kako si dugo trebao do ku6e, a bilo
Jo Ircdeset koraka samo. Bolno, grozno ! . . .
155
 ZADNIE PISMO

Pismo Zeni u Zlatar, kad je polla po Vi$nju, koja je bila kod bake za nje'
gova boravka u bolnici. Ovo je zadnje saduvano pismo.

U Saraieou, 10. IX. 08.

Mili, slatki moj Dudi6u.
Sada je 5 sati 50 m, evo Te nema ve6 od podneva u ovim naiim sobama.
Kad ne bih znao, da je tako moralo biti zbog naSe slatke koke, ne bih doista imao
u ovom dasu nikakve utjehe. Sad istom vidim, kako je u nas ruino i pusto - sve
je to bilo drukdije jo5 pred Sest sati. Nu tebe neka ovo niSta ne uanemiruje, Ti
znade5 da sam ja malko bedast dovjek, al zato 6e i moje veselje biti za par dana
ve6e. Do6i 6e moj Dudii i na6a mala ,,pipina", pak 6e sve opet propjevati. Vi ste
sve moje i ja viSe niSta ne trebam.
Ovaj Eas zazvonilo je vani zvonce. Mama javlja iz Zlatara na moj brzojav,
da je ViSnjici vrlo dobro i da ie sti6i op6irnije pismo. To pismo je ve6 moida tu
u Sarajevu, negdje u trg. 5koli, kamo ja nijesam ve6 dva tri dana z,alazio, a bili
bismo priStedili sami sebi dosta brige, da sam oti3o. Tek sve je dobro, samo kad
je dijete zdravo.
Meni nekako u ovom iasu pada na pamet da se Ti moZda na putu ne duva5.
Moida gleda6 na prozor i ne misli5, 6ta sam Ti govorio. A ja Ti sada, dabome, ne
mogu ni5ta. Nu svakako je dobro, da Ti i opet kaiem -
povratku.
neka Ti vrijedi na
Zrvor r DIELA
Nemoj se niSta uzrujavati zbog mene - nemam groznice, iako nijesam po-
podne ni legao. Nije se dalo, moj mali Zlati, pak 6u no6as valjda bolje spavati.
Spavaj i Ti, moj mili, slatki Dudi6u, prije 6e pro6i no6, a sutra 6e Ti biti ve6 lak5e.
A onda kad sutra veie ugledaS moju malu milu Vi5u, poljubi je i za taticu.
Reci joj da imamo kod ku6e za nju slatka groida, a prije svega da za nju pita
jedna lijepa beba. Sve 6e to tatica prirediti. Pro6i 6e ova dva tri dana i onda 6emo
se puno, puno veseliti. Vidjet 6ete.
A sad je ve6 mrak, pak ne vidim pisati. Pri svije6i ne 6u da oku6avam odiju
nakon tako duge pavze u pisanju. Zato oprosti, Eto moram da prekinem.
JoE jedno6 ielim Ti sre6an put i sre6no vidjenje u Zagrebu i Zlatsru.
Mami rukoljub, tati pozdrav, svima u Zlataru lijepe pozdrave, a Tebi mili
moj Dudi6u i naSoj ViSi bezbroj cjelova od Va6ega
tatice, Zlatog
Sad 6u ovo sam odnijeti na po5tu, samo da 5to prije dobijeS
Zlati
JoE jedan cjelov Dudi6u

156
 SILVIJE STRAHIMIR KRANIEEVIC

Srcem, Eut 6e3: zaito si i tko si.

'
Silvile Strahimir Kranjdevii rodio se u Senju 17. februara
1865. Otac Spiridiion bio je gradski kancelista, a majka zvala se
ie Mariia rodena Markovii i bila je tre(a Spirina lena, Kao dovjek
vje5ta peta, iskusan siuZbenik, o5trouman, govorl;iv, bistra duha i
o5tra jezika bavio se Silvilev otac u mirovini odvjetnidkim poslo-
vima. O majci, koja mu je rano urnrla, a da ipak nije mogao nikad
preboljeti, njezine smrti, zna se, da je bila vrlo naboZna, veoma ii.
vahna, temperamentna, fantastidnog i poletnog duha i bujne uzbuci-
ljive ma5te. Sve se je to odrZavalo u njezinorn opienju s prijatelji-
cama i znancima, u njezinoj ljubavi za knjigu i uopee u njezinoj
duvstvenosti. Prema tome lako se mole ustanoviti Sto je od koga
baS ti ni o S i l vi; e.
,,Njegov dom, kuiica na dva kata, stoji u sredini grada. Uz
kamene stube dolazi se najprije na neku vrst terase, ,,balatura"
zoye se senjski, pa onda u stan. U sedam malih niskih sobica sa
debelim zidovima ko u kakve kule, sa sitnim pendZerima ima veoma
starinskog namjestaja. Tu ima starinskih dubokih naslonjada, u
kojima te jednostavno nestane kad sjedne5, toliko su duboki; ima
ormara sa Sirokim ladicama, neki ogromni pisaii stol sa tajnim
otvorom i Skrabijama, koje se na posebni natin otvaraju i zatva-
raju. Malih etazera, na kojima stoje starinske zdielice, dase i dak
nekoji ,,nippes-i". Sat, koji ne hoda, ne znam ima vei koliko go-
dina, cijela ie zgrada na stupovima od alabastra izmedu kojih mora
da iskadu nekoje figure, kad kuca das. U kojekakvim ladicama,
kutijama ima starih knjiga, slika, fotografi ja , . j' U tom domu
bilo je uz roditelle
los detvero braie i polubraie silvijeve. Njegovi
se drugovi sjecaju, da je bio vrlo sitn o i niezno dijete, slabasna

159
 pojava, ali temperamentan, nemirnih kretnja, d u govoru glasan i
budan, spreman vazda na reski smijeh. U tonu moglo se ie vee
onda zapalati neko nagnuce k patetidnom i deklamatorskom, Sto
nije izbjeglo ni oku njegovih malih drugova.
, eini se, da se je majka mnogo bavila s djetetom. Sigurno ie
ona usadila u njegovu du5u prve religijozne osjeiaje. BaS zbog
toga je i neposredna blizina senjske katedrale sa svojim starim
uskoikim rakama, sa ceremonijalom biskupa u grimizu i crvenim
papudama, s crkvenim pjesmama u staroslovenStini i kao tamjan
opojnim melodijama duboko djelovala na dletinju duSu zabitu medu
uske senjske zidove i u jednolican Livot maloga grada i malih
ljudi punih sitnih briga i nevolja. Za senjsku igru ,,oltariia" imao
je, zacijelo, mnogo smisla i Silvije. Ova je igra imitirajuii crkveni
ceremonijal nadomje5tala teatar i glumu, koji vazda zapremaju
Siroki prostor u djecjoj igri. Senjska su djeca tu igru toliko vollela,
da je svako dilete imalo svoj ,,oltar" i da su kod ceremonija sudje-
lovali i drugovi.
Da se je Silvije teSko dilelio od svoga dleclega livota i onda,
kad je trebalo u gimnaziji ozbillnile prionuti naucima, pokazuju
njegove svjedodZbe. U marljivosti nije nikad dotjerao do bolye
ocjene, a i u uspjesima u egzaktnim predmetima bio je vrlo nestalan.
Tek u udenju hrvatsko g jezika opaia se napredak od godine do
godine. Navodno ga ie vee u prvim godinama gimnazije poticaia
na ditanje njegova majka. To je razbudilo u njemu vei vrlo rano
potrebu stvaranja, pa je tako vei u detvrtom razredu spjevao odu
,,Suncu", nad kojom se rasplakala njegova osjetljiva majka,
,,premda je nije pravo ni razumjela .
Siroki zahvat u Zivot tijekom prvih mladenadkih godina, koje
obuhvataju osmogodiSnji boravak u gimnaziji, ne da se ni pri-
bliZno odrediti semestralnim svjedodZbama. Treba uzeti u obzir,
da se u malim sredinama, kakova je Senj, gimnazijalci vi5ih razreda
uzimaju ozbiljnije, nego u velikom gradu. Oni spadaju vei rano u
gradsku inteligenciju i sudlelulu u akcijama, u koje ih drugdje ne bi
zvali. U Senju bila je sigurno politika najvalnije polje ovakove
dacke saradnje. I zbilia, tek Sto je svr5io osmi razted gimnazije
(g. 1883.) izi3la je u ,,Hrvatskoj Vili" prva Silvijeva pjesma
,,Zavjet" (L 7,), koja svjedodi o njegovoj potpunoj verziranosti u
onodobnoj nada sve politicnoj lirici. Iz pune pregr5ti ovih raspolo-
160
ienia pritjecale su od onda redom sve njegove rane patriotske
pjesme.
Yeze izmedu politike i knjiZevnosti bile su u ono vrijeme
tako uske, da je politika doprinijela mnogo Sto i prvoj njegovoj
knjiZevnoj naobrazbi. Politika dala je njegovim pjesmama prve sadr-
zaje. Mladi hrvatski pjesnici, koji nisu odvajali svoju poeziju od
politike, bili su mu prvi ucitelji u verzifikaciji, upuiivali su ga na
svoje pjesnidke vzore i uvodili su ga u ideje, s kojima je i pjesnik
duZan sluZiti svojem zarobljenom narodu.
Svrsivsi gimnaziju polazio je od 1. oktobra kao eksternist
predavanja bogoslovskih nauka u Senju, a odavle je krenuo Silvile
na put u Rim - bilo je to koncem oktobra 1883. -, gdje je dobio
mjesto u ,,Germanicum-u". da postane po naroditoj odevoj Zelii
svecenik. Kako mu je to tesko bilo, vidimo iz pjesama, koje su u
tom povodu nastale. Pjesme, Sto ih je pri odlasku u Rim Silvilev
otac prepisao(S Bogom! I.8. ss. i ciklus,,lu pregaram" I. 11. ss.)
Zivo su svjedodanstvo tih raspoloZenja. Ma da su te pjesme do
kraja u duhu onodobne lirike, ipak dolazi u njima do rijedi i puna
realnost pjesnikovih subjektivnih osjeiaja. Ove pjesme i pjesma
,,P ozdrav" (I . 1S. ) poslana iz Rim a u f ebr uar u 1884. pr ve su
pjesme Silvijeve snaznog autobiografskog znadenja. Ako u prvim
dvjema tumadi, kako je samo liubav za domovinu odlucila njego-
vom sudbinom, i kako je bolan rastanak od rodno ga iala, pjesma
.,Pozdrav" ved otkriva njegova rimska raspoloZenja.Nema sumnje,
dt i" u stihovima: ZapuSten je - samac - & reSetka tu ie, Na
studeno gvoZde znojno ti5ie delo - saCrZana istina,
o Kranjceviievu boravku u Rimu imamo dosta malo vijesti.
Njegova je iena Ela zabiljezila u svom notesu ovo: ,,znas, kako
si mi pridao, kako ti je bilo tesko u Rimu. Stega velika, a ti si
htio, da se nauzijes Rima, starog i modernog, a nisi smio. uz to
su podele tvoje sumnje, tvoja razmislja nja, pa si testo ditave sate
kledao pred oltarom moleii vjeru, mir dusi, kog tamo nasao nisi".
Razumljivo je, da ga mudila i nostalg ija za domovinom: jos je bio
suviSe srastao sa svojim rodnim primorskim krajem. A kad je o
njemu priiao svojim drugovima, prozvali su ga:
,,Der kleine
Seerduber".
Najznadajnije prikazao je Kranjdevii sam svoj boravak u
Rimu u svojim pjesmama ,,Noi na Foru., (1. 2g.) i
,,tI katakom-
ll Kraoiievid, Kroz livot i dielo
161
bama" (I. 164.). Prva pjesma otkriva njegovo sugestivno gledanje
na Rim velikih povijesnih uspomena, a druga peripetiju njegovog
rimskog Zivota iz perspektive kasnijih vremena (pjesma je iz g.
1886.). I tu se ponavlla ispovijest njegovoj Zeni, kad govori, da ie
,,mrtav za svijet" tumarao u crkvenoj sviti ,,gladan sreie, rnira i
podinka, Ne mogu€ sti5at bure svoje krvi"; da je lutao ,,samac bez
svete misli" roneii suze i gutajuii demer, okruZen gnjilim mrtvim,
pun deZnje za Zivotom. To isto potvrduju i glavari, kad su zabi-
ljelili za nj, da je ,,juvenis ingenii boni, sed animi levis, qui ad
sacerdotium suscipiendum non erat aptus".
Svega toga nakupilo se je u Kranjdeviia toliko, da mu je
doSao biskup Strossmayer u dobar das u Rim, gdje mu se ie mogao
povjeriti i gdje mu je on pomogao, da se vrati kuii. Bilo je to ljeti
g. 1884. Ipak je i taj kratki i tegotni boravak u Rimu ostao po
mnogodemu i u buduinosti od neizbrisiva dojma u du5i piesnikovoi
i dao je njegovoj poeziji neke od najosebiti;ih njezinih crta.
Na svom povratku iz Rima svratio se je - ier nije smio ocu
na odi - najprije u Zadar, a onda u Zagreb. Tu se je naSao u
kolu knjiZevnika oko HarambaSiia; tu je valjda i stvorio odluku,
da odabere uditeljsko zvanje, koje ie mu najbrZe osigurati egzi-
stenciju. U Zagrebu je te3ko Zivio od potpora, gladuiuii mnogo i
oskudno odjeven. Za to je nakon nekoliko mjeseci napustio Zagteb
i otputio se svojoj tetci Amaliji Londarii, uditeljici, u Vrhovine
kraj Otodca. I u Vrhovinama nastalo je mnogo novih pjesama.
Posredstvom Milana Grubera odludio se medutim senjski kniiZar
IvXarijan Zupan, da izda prve Kranjdeviieve pjesme. Bilo je to go-
d i ne 1885. P les me s u i z i Sl e p o d n a tp i s o m ,,B ugarki ni e" .
VrativSi se opet u Zagreb Kranjdevii se upisao u ucitelisku
Skolu. Tu je polazio praktieki tecai iz slovnidko-historidke grupe i
izdana mu je o tom polasku svjedodZba 19. februara 1886., a vei
9. marta iste godine dobio je i ,,svjedodZbuosposobnicu". Iste go-
dine 6. aprila obraia se molbom hrvatskoj vladi za namie5tenie u
sluZbi, da bi se mogao posvetiti ,,uzviSenoj duZnosti uditelja". U
tim je danim a n a s ta l a p j e s ma ,,U z d i p l o m u " (I. 180.), koi a odai e
njegova tadanja raspoloZenjanad ,,Sarenimlistom papira", na kom
se pi5e ,,skrbni kruh", a koji ie ga rastaviti s tihom niegovom so-
bieicom, gd;e ;e raj svoj vio i slobodan carevo, dok ga sad eekalu
noZda obilniji dani, ali i ladi nezvani. To je bio ujedno njegov po-
752
sl;edn;i pjesnidki rastanak s rodnim Senjom na njegovu tlu. Kad
mu nije bilo udovoljeno molbi, obraia se vladi ponovnom molbom
6. maja, da bi se mogao ,,kao domaii sin" besplatno vjeZbati u
puckoj Skoli u Senju, Sto mu se i dopustilo. |oS prije Kranjdeviieva
puta u Zagreb na nauke umro mu je otac u Senju.
Na senjskoj putkoj Skoli radio je Kranjdevii tek do konca
Skolske godine, jer je bio vei 31. augusta iste godine imenovan
uditeljem trgovadke Skole u Mostaru, gdle je 13. septembra za-
prisegnut.
Kranjdevii mislio je naii u Bosni otereienje od tjeskoba, Sto
ih je prolivljavao u Khuenovoj Hrvatskoj. No doskora se poka.
zalo, da su te nade bile jalove. U Bosni stvarala se u ono doba
sve opasnija atmosfera. Mnogobrojni dinovnici sabrani iz svih kra-
jeva Austro-Ugarske nadmetali su se u vjernosti reZimu, a dinili su
to najdeSie Spijunstvom i denuncijantstvom. Zftvom toga poroka
postao je Kranjievic vei u najkraie vrijeme. Llubole DlustuS kaZ,e
,,na5la se klevetnidka duSa, koja je u Mostar do5la iz drugih kra-
ieva, te kod vlasti ocrnila Kranjdeviia, da je zaneSenjak,da u narod
unosi smutnju". Zbog toga je morao Kranjdevii seliti iz Mostara
u Livno vec u decembru (dekret od 5. XII.) iste godine 1886. Tu
j e ostao K ranjdevii do g. 1888. ( dekr et od 14. august a) , kad ie
bio premjesten u Biyellinu. U Bilel;ini dyelovaoje Kranjdevii sve do
13. augusta 1892., kad bi iz sluzbenih obzira opet upucen u Livno.
odavle odilazi prema dekretu od 17. oktobra 1893. u Sarajevo na
preparandiju. U Sarajevu ostao je do svoje smrti.
I Kranjdeviievu boravku u Bilelyini i o njegovu drugom
boravku u Livnu iznosi jedini Ljubomir Marakovic nekolike svoje
dletin;e uspomene. U obim mjestima bio je Marakoviiev otac
drug Kranjdeviiev, a u Livnu stanovao je dapade Kranjdevii u
njegovoj roditellskoj kuii. Marakovii utvrduje, da
;e Bi;elyina bila
- bar u ono doba - miesto
,,siroke posavske nature". Da je bio
svijet ond;e srdatan i gostoljubiv, uvijek spreman na uzitak i ve-
selie, u ondasnje vrijeme prilidno privredno jak i u blagostanju
obijestan. Na Kranjdevi€ev stvaraladki duh ta; je ambijenat dobro
dlelovao, vidi se iz rukopisa, da je ondje mnogo stvarao. po uspo-
menama, Sto ih je zabiljezio Kranjdeviiev
bilellinski dak, stjepan
Ratkovii, bila
ie u to doba i njegova zvanidna dlelatnost na
U njegov u ie razredu predavao Kranjdevii povijesr Grka
;:n'"t"'
163
 i Rimljana, bujnom svojom pjesnickom ma5tom uZivljavao s€ u
situacije, koje je opisivao i prikazivao, majstorski je pritao sav
predan stvari i djelovao ditavom svojom pojavom na mladenadke
du5e. Nezaboravno mu je ostalo ono, Sto je od Kranjdeviia nau€io,
a u nadinu njegova rada vidi danas i po ,,modernom" shvaianju
pravog uditelja ,,s idealnim uditeljskim nadahnuiem".
Livno drZi Marakovi€ diametralno oprednim ambijentorn
onomu u Bileliini. Iako ima neke istine u nazivu ,,bosanski Sibir",
Livno je u mnogom pogledu pogodovalo karakteru i pjesnidkom
stvaranju Kranjdeviievu. Livno kao kraj, u kojem je Zivjelo kre-
menito hrvatstvo, bio je jak impuls rodollubivoj noti u Kranjdevi-
ievoj poeziji. U Livnu je narod krepak kao kremen, oStar, uman i
svijestan. U njegovoj veliiajnoj, ali oskudnoj prirodi, saiuvao ie
narod ne5to trijezno i disto u svojim moralnim kvalitetama. Krani-
devii kao Hrvat od korjena Uskoka s onim velikim ponosom i
prkosom u du5i, mora da se voljko osjeiao u toj sredini. Po buri
kao u rodnom Senju i po pejzaZu, koji opaja svojom grandioznom
ljepotom, Kranjdeviieva kuia stajala je na proplanku s pre-
krasnim vidikom na Siroko Livanjsko polje davala je priroda
sigurno zamaha njegovoj du5i. Dobro je djelov ala na Kranjdeviia
i toplina porodidnog kruga, koju je naSao u kuii svoga sudruga.
Llubav za djecu, ondje mu se je razmahala u punu obijest, kad ;e
za djecu izmiSljao igre i bio sporazuman za svako ,,poduzeie".
S dlecom se je valjao u snijegu, gradio je brodove i pozornice upri-
licujuii predstave, dapate operu ,,Zrinski", imitirajuii glasove i
glumacko prenavljanje. Kao ,,glumac" jednom je malne zaglavio:
navukao je na sebe teleiu koZu, u kojoj je trebao da glumi u samo-
stanu u Gorici Mefista u ,,Faustrr", €l lludi su ga natjerali sa sje-
kirom kao nedastivoga.
lz toga vremena ima Marakovii i uspomena u pogledu Kranj-
teviieva odnosa prema religiji. Opreke, koje je isticala narodito
njegova kasnija poezija, nikad nisu tada poprimale budi u demu
brutalne forme. Naprotiv, on je unatod svoga negdaSnjeg napu-
Stanja Rima, prisustvovao vedernjim molitvama djece, govorio o
svetosti toga dasa i brinuo se oko svedanosti prve pridesti, a naSao
je u franjevcu, bogoslovu iz Albanije i kasnijem odlidnom pjesniku,
u samostanu u Gorici, u fra Gjergji Fiscti, najboljega prijatelja.
Sve ovo, uz diletantsku predstavu ,,Fausta" u Gorici, pogotovo
164
je zaniml;ivo, kad Marakovii u to vrijeme stavl;a i Kranjdeviiev
rad oko ,,Prvoga grijeha", koje dlelo prikazuje naiizrazitije njegovu
novu idejnu orijentaciju.
U prvim mjesecima Kranjdeviieva boravka u Sarajevu usko
je prijateljevao s njime fure Turie. Pri prvom sastanku s njime
on je odmah opazio, da je Kranjdeviiu tijesno u Bosni, i oni su se
bavili mi5lju, kako da se Kranjtevie otisne odanle u svijet i u
borbu. ,,No on je bio mekan i straSiv, slab za brige, a prepo-
nosan, da se poradi sebe upusti u borbu i otimatinu. Kranjdevida
je izjedala sitna svagda5njost i on je u njoj morao da oboli, a niie
imao snage, da joj se otme. Uz to ga je dovela sudbina u to vri-
jeme uz llude, koji su mu svakom zgodom ugadali, Zivot olakSavali,
oslobadali ga svagda5njih briga i neugodnosti". ,,tldavit iete u
salu!" - zrrdo bi mu reci Turii, a on je to eutio na sebi. ,,Borbe
je njemu trebalo, o5tre borbe, a tamo je od svake borbe bio u5du-
van. Sam njegov Zivot podavao je malo hrane i gradiva za Krani-
deviievu poeziju. Pjesnik borbe i patnje, a sam je bio sapet prili-
karna i obzirima". ,,Kranjdevii je iesto priznao, da bi se rnorao
odmaknuti u dallinu, da bi se morao otrii, pa naii sebi mjesto.
s kojeg se bolle vidi narodni Zivot, i otkud se lakSe govori". ,,Za
tim je Kranjdevie uzdisao svijesno . . . to je ono, za dim uzdiSe i
klide: dalje, pa bilo kud!"
Kad je u septembru 1894. osnovan u Sarajevu polumjesednik
,,Nada", ostavi Kranjdevii Skolu, da je zamijeni redakcijom ,,Nade"
sve do god. 1904. Kranjdevii se dao na taj posao s velikom voljom
i marom. On mu je bio bliZi od Skolskoga rada i poticao ga na
veiu knjiZevnu dlelatnost. Tako su g. 1898., kad je Matica Hrvat-
ska izdala njegove ,,lzabrane pjesm€", u toj knjizi bili uistinu sa-
brani mnogi od njegovih najznacajnijih radova.
Godine 1898. 17. febru ara oZenio se Kranjdevii Elom Ka5aj,
kierkom graniiarskog kapetana. S osnivanjem njegova doma bilo
ie jo5 muka, dok nije njegova Zena smirila u Zagrebu ispite, i do-
bila sama uditeljsko namjeStenje.
Godine 1902. Stampao je Kranjdevii zbirku pjesama pod
natpisom ,,Trzaji", u koju su u5le veiinom pjesme nastale nakon
,,Izabrani h pjesam a".
Godi ne 1904. ( 3. I X. ) r odila se Kr anjieviiu jedinica kier ka
Ivana Visnla. U njegovu obitellskom Zivotu, o kojem je sam dao
165
 nenatkrirjivu sriku u svojim
pismima iz bornice, bio je
dogadaj, utjeiuii duboko to zamaSni
na njegova du'evna raspo
tovo, kad se je te godine l0'enja,pogo_
vei podela javrjati njegova
borest.
Ta Kranjdeviieva borest -
stvaranje kamena u mjehuru _
sve se viSe pogor.avara
u tim godinamal
rg04. prestara je
" Nada" , t ak o d a s e j e p re -a"-0.
m a d e k re tu o d 3r.
vratio Skori i to kao upraviterj decemb,u' l ga4.opet
sarajevske trgovadke .kore.
Godine 1907' pi5e njegova
kena
-t,r"u pismu od 27. aprira
poslyednyimdetirim godina
^J, du * zi:ani neprekidna muka,
koja mu je smetaru u ,rr",,,u
radu i trovara mu zivot.
teski razvoj boresti ponukao Konadno je
Kranjdevi;", l; se dade
i potraii ondye specijariste na pur u Bed
za.boresti ,n;;h;r". 5. novembra
stigbo je Kranjdevii u Bed,
od toga aun'ui^jenjivari
redovno pisma, tako da je su on i Eena
tih pisJ.a .J; 222 (u zem.Muzeyu)
isto toliko Eliniir pisama(u privatnom
ir""li'i" vrasnisrvuniezine
ova su pisma narjeditiji
dokumenat o Kranjdeviiu
i o njegovu intimnom zivotu. dovjeku
osim togu- oaigrava se iza
sama jedan nada sve kobni ovih pi-
martirij. Kranjceviieva je
vala obiterlski ziuot, koji je borest rdZto_
upravo trebao da__postane
uz prvo nieZno d;etinistvo jedinice najsretniji
keerke. Kad je Kranjdevii
ostavio tesko borestan svoj
dom,-bire su joj tek dvije godine.
mije se' da njegovi dohoci Razu-
nisu dotjecari za uzdrzavanje
u Sarajevu i skupog lijecenja kuianstva
u Bedu, tako su zapremile
opstanak najveii dio pisama, brige za
pogotovo Elinih. Ari je
vodio brigu za svaku ,it.ri.u i Kranjdevii
i opseZno je o svemu pisao,
i svjetovao' oeito mu je naredivao
ovo brigovanje irru
razonoda i utjeha u njegovu ;"drra od nalbor,ih
bornieko- lirroi"r"rr,r. Ipak
i one zu durrus posve niStave dobivaju
srranice jaku duvstvenu
:;::il.Ju
Kranjdevii je ostao u bedkoj
bornici do pod konac juna
Kad se iole mogro. otpremira 1907.
ga gospoda natrag u sarajevo.
opet nastupio ondje sruzbu, on je
uri -,,' ," ,JrJje
u mjesecu vise nije vratiro.
juru misrioje poei u kuparisre
190g.
morao opet u bolnicu. wirdungen,ari je
I opet operiran otiSaoje na
sellak, i doista vratio se odunie- oporavak u Ki_
na oko .p""."ri"n. Ari svrsetkom
septembrapote rapidno srabiti,
dok ne porpuno osrabrjenje,
a 29. oktobra o podne konadno
i smrt."J;;;
166
,,Kuia njegovih posllednlih dasovd _ kale A. G. Matos _
ie tik do sarajevskog trga (urica No'a Testa). obiena spekura-
tivna nova dvokatnica u susjedstvu darsijske male trgovine
i ve-
Jike banalnosti. stanovase u prvom katu. Mrtav lezase
u uskoj
sobici s uzanim hodnikom, gdie vise nacrti pretencioznog
simboliste
sase schneidera. Grdno ga je borova nje, kaiu, posve
izobriciro. |a
nadoh na jastuku, u agoniji cvijeia i tuzi crnog
sukna, u lijesu
o
,,prve klase", Zuto lice s odima u mozgu, tankih tamnih
brkova i
mrSave kose u prvoj ielavosti lubanje, neobidno
sitne...
Malo vremena prije smrti prosravio je jos dvadesetipet-godis-
njicu svoga knjizevnoga rada. zadnje svoje knjige,
1906. divot-izdanje
posl;ednlih pjesama, sto ju
ie izdalo Drustvo hrv. knjiZevnika u
Zagrebu. nije viSe dodekao.
odziv na vijest o njegovoj smrti bio
,e svestran i pokazao
ie u pravi das, do kojeg se je zna(enja u narodu izdigra
Kraniee-
viieva liinost. zabrana, da se govori nad otvorenim
pjesnikovim
grobom, kao posljedica ostrih kritika sa strane
klerikalaca, dirnula
se je neugcdno svekolike javnosti.
Kranjievi( leii na sarajevskom grobr;u.
od nakane, da se
prenese u zagreb, odustalo se. spomenik
nad grobom izradio je
kipar Rudolf valdec. Naskoro, dana 3.
aprila rgrr. zd,ruzioje
prerani grob s Kranjdeviiem i njegovu
zenu EIu, koja je stajala
uza nj do kraja svojom poZrtvovnom ljubavi
i u Zivotu.
Kao pomagalo za razumijevanje Kranjdeviieve
umjetnidke
pojave ne daju se mimoi ci uz ove
Zivotopisne biljeske ni neki dobro
zahvaieni podaci o njegovoj lidnosti.
Na prvom_mjestu zabiriezit iemo tu opazanja
Mirana Marja-
novi,ia' on prikazuje kasnijega
Kranjdeviia: ,,sitna i skradna i
iivahna pojava Kranjdeviia
covjeka osva;ara je svakoga. on nije
tt:: lidnih neprijatelia. Lilepa
njegova glava sa valovitom kosom,
velikim brkom i pronicari-,
u opet blagim odima, davala mu je,
dok 1e bio zdrav, vid prijatne
i poletne energije, urijevaju€i svakome
u srce postovanje i dragost.
Tko ga nije lietto poznavao, taj mu
se divio, ali tko ga
ie poznavao, tko je s njime ma samo par puta
druStvu, tai ga je lyubio.
lt" .:
|er mu je bio dobar kao ,,dobar
d,u:"' ugodan pun
osje caja, srdadan, duhovit i onako marasan
slabunjav kakav i
Je bio, buiio je u dovjeku osjeeaj, sto ga bude svi
r67
 skupocjeni ali krhki predmeti. svatko je morao da pazi na
njega
kao na rijedak amanet, vanredno osjetljiv i kompliciran, vanredno
b o gat i pun s ad rZ i n e " . ,,N i j e b i o s u m o ra n , ni j e bi o teZak u razgo_
voru, nego vedar i pun humora, gibak u misli i rijedi".
,,LI njega su
bile dvije temeljne djelatnosti duha dovjecjega u jednakoj
snazi
razvijene: potreba borbe i akcije i potreba promatranja i reflek-
sije". Znao je u razgovoru nervozno plakati od boli, sto ne
moze
da nade slobode i pravde, sto ne moze da krene u svijet siri i
na-
i:redniji iz tijesnih prilika, a drugi put opet mirom stoika i udenjaka
prijeii preko najveiih fiziekih boli i patnja, pred kojima bi
drugom
snaga klonula."
,,vanredno intim an i njeian u domu i u drustvu nikada se
nije postavljao u pc,zu, nije hodae na koturnu, nego kad bi htio
da ironizira i karikira. skroman i prostran, ali jak i velik u svojoj
prostranosti. Njegova je velidina bila u njegovoj osjetljivosti,
u bo_
gatstvu registara njegove duSe, u diferenciranosti i kompliciranosti
njegove psihe, u intenzitetu njegove misli, njegovog osjeiaja i nje,
govog unutarnjeg iivota".
Dobro je opazio i dr. vlad. Dvornikovii, da je Kranjdevii
davao utisak, ,,da se nekud zuri, da je nestrpljiv i predesto paZnJom
odsutan od svoje okolice"; Ca mu je ,,glava bila juZnog slavenskog
tipa s izrazitim muskim crtama, odugadkog nosa i s onom karakte-
ristidnom povezanosiu crta, koje daju i sklad i individualnost
lica.
Napose se isticalo ielo, vrlo visoko, najsavrsenije formirano.,.
,,LI
govoru se osjecala neka reskoia, ne u organu, vec u tonu i nadinu,,.
,,Polako nije valjda nikad govorio". ,,Smijeh i kad je bio razvezan
i vedar, lako je prelazio u onaj zna(ajan i suhi smijeh, koji poka-
zuje sve prije, nego veselu nasmijanost, trpak, gorak, pa i sarka-
stidan . . . vidjelo se, da mu je smijeh sruZio za najraznija dusevna
izlud.enjaiako se nije desto smijao". ,,Svoju opasku, misao, odgovor
volio je da kaze indirektnim nekim nadinom, skraceno, ili i sllko-,
p a ralelom , aluz ijo m , s a l o m, p a i i ro n i j o m . Govori o j e katkad i
u
dvosmislicama, tako da je trebalo navike i bolieg poznavanja toga
nadina, da ga covjek pravo razumije. iinilo se katkad, da se titra
sam sa sobom, da jedino sebi daye maha i da mu nije stalo, da li
ga se uopie moze pravo razumjeti". ,,Gradanske opseZne jasnoie
nije trpio . . . Najvolio je govoriti u kraticama, pa i fragmen-
ta rno . . . "
168
O Kranjdeviievoj duhovitosti nastao je ditav spor izmedu
Mato5a i Vladimira i Ljudevita Dvornikovi€a. Najispravnije misli
Ljud. Dvornikovii, kad kaZe: ,,Poput svih pravo duhovitih ljudi
Kranjcevii ne Stedi ni sebe svojim humorom". Istina je, da ga
humor nije ostavljao ni u bolesti.
Nema sumnje, da se ,,rado obraiao djeci", da je rado dolazio
na dru5tvene sastanke, da je rado i5ao u prirodu. Poznato je ta-
koder, da je volio more i senjsku buru.
Volio je muziku, osobito mistitnu religioznu. Citave sate znao
je izvoditi na klaviru crkvene lamentacije, ali imao je smisla i za
dornaiu bosansku i balkansku melankolidnu i tuZnu pjesmu.
iini se, da imadu pravo oni, koji misle, da Kranjdevii nije
mnogo ditao. Zanimale su ga prirodne nauke, a volio je i grcke
klasike i herojske likove iz povijesti. Slicnosti sa Schopenhauerom
jo5 ne zna(e, da ga je dublje prouiavao.
Odnos Kranjdeviia prema Zenama karakteri5e najbolje nje-
go\;o shvaianje lene velikim dletetom.
Pitanja politiika i socijalna vazda su ga interesovala. Branio
ie pesinristidko naziranje zbog ocitog suvi5ka bola, koji se ne da
protumai i ti nikakovim , , bioloSkim int er esom vr st e".
Ovamo spadaju i nada sve zanimlliva opaZanja Kranjdevi-
ievc gospode Ele o nadinu njegova stvaranja: ,,MoZe se reii, da
je svaka njegova piesma komadie njegova Zivota, njegove duSe.
Najprije nikne u njemu zamisao, ideja pjesme. Tu ideju on dugo
nosi u glavi. Znade proii po nekoliko mjeseci. Onda istom sjedne
da napiSe pjesmu. A i to dode iznenada, nije u njega obidaj, da
ujutro kad ustane odludi: ,,danas iu napisati pjesmu". Ne, to dode
kod njega najednom, kao da mu neka nevidljiva sila diktira rijedi.
Ali kad je pjesma dovr5ena, onda je sasvim izmoren, izmuden, zaista
kao - da mu se otkinulo ne5to od Zivota. Vidi se, da ga to i
fizidno trosi. On je poslije stvorene pjesme zaista posve tjelesno
slab. Svaka njegova pjesma, kad izide ispod njegova pera, gotova
je umietnina, nu on nije jos zadovoljan. eetiri pet puta znade on
preraditi, prepisivati svoju pjesmu, zapinju1 kadikad samo kod
iedne rijedi, koja mu se ne dini skladna. Kao Flaubert, tako i on
ispravlja, premeie rijedi i stihove tako dugo, dok piesma ne izide
savrS ena" .
L69
 Prve pjesme Kranjdeviieve, Sto ih je sabrao god. 1885. u
,,Bugarkinjama", ne odvajaju se ni po demu od onodobne lirike
hrvatske. Bilo je to u doba, kad su izlazile HarambaSiieve zbirke,
kad je njegov veliki popularitet odredivao svrhu i sadrZaj poezije.
IJ HarambaSiiu se nastavlla tradicionalno-politieka misija pjesme
iz llirizma, a u jednako teSkim prilikama. Uspjeh nije mogao izostati
bez jaka dojma na mladoga Kranjdeviia. I njegova je prva pjesma
bila posveeena,,Hrvatskoj", a onda redom ,,Hrvatskoj majci" i svim
ostalim temama, o kojima je morao pjesnik neSto reii prikazujuil
se svome narodu. U te je pjesme u5la vjerno onodobna patriotska
ispovijest pjesnika i rodoljuba, uSla je ne samo svom snagom naiv-
nosti prvih pjesniekih zanosa, nego i formom, s iitavim patriotsko-
pjesniikim rekvizitom ondaSnje lirike.
.: Ove pjesme govore isto, namjerice isto, Sto i polititki pro-
grami onoga vremena. Nlihova je zadala da uzdrZe budnom hrvat-
sku svijest i deZnju za slobodom. One to dine poglavito aluzijama
na sjajnu pro5lost narodnu, prikazivanjem sadanjih patnja, strZanj-
stva i ropstva, pozivima na mudeniStvo, na najveie liine Zrtve, na
borbu, pa i na junadku smrt. One su preko toga kriomdarile revo-
Iucionarne misli, koje su inade tele prolazile cenzuru. Najpjesniekije
euvstvo, llubav, ovdje se podreduje ljubavi domovine, a kao Sto
l;ubav, tako treba da i sva druga lidna iuvstva iSdeznupred brigom
za domovinu. Ovako stegnuta pjesnidka grada brzo se iscrpljivala
i zamalo ta se poezija prometnula u zgolnu retoriku.
Kasnije je i sam Kranjdevii to prvo svoje pjesnicko napre-
zanje osudio i ono nekoliko pjesama, Sto je u5lo u njegovu novu
zbirku, u3lo je onamo u novoj obradbi. Ipak ima i u ,,Bugarki-
njama" znaiajka, koje ulaze na vidno mjesto u prikazu razvoja
pjesnikove lidnosti.
Prema HarambaSicevim pjesmama ove pjesme unose u novu
patriotsku liriku jednu notu regionalizma. Tik do pjesama ,,Hrvat-
skoj" i ,,Hrvatskoj majci" redaju se pjesme ,,Senju-gradu", ,,Na
Nehaju" i ,,Nad rasapom moga grada". Personalnu notu, koja se
pritajivala u ovoj patriotskoj lirici, unosi Kranjievii u nju ovako
zaobilazno. Njegove se aluzije na narodnu pro5lost nadovezuju
konkretno na povijest rodnoga grada, na veze svakoga sa svojim
rodnim mjestom i individualizuju na svoj naiin patriotsko duvstvo
pjesnikovo. Ved je to navijeStalo, da se s ,,Bugarkinjama" iavlia
770
nov talenat. Tu su bili ujedno zameci kasnijim uspjesima u ,,I-Iskot-
kim elegi jama" .
Premda Kranjievi€ u ,,Bugarkinjama" stupa odito u stope FIa-
ramba5iceve, on ih ipak posve(uje Senoi i progla5uje njega svojirn
uditeljern i odgojiteljem. Senoina pjesma ,,prenula ga ie u svijest",
na tih pjesmah grudi njegove mlade odgajale se ko na majke krilu.
No utjgcaj Senoin probio se jade istom u kasnijim pjesmama Kranj-
ievidem. Od Senoe je naudio vei saCa prilagodivati l;ubav do-
rnovini i ieZnju za slobodom realnom Zivotu, preko Sirih pogleda
u proSlost i u sada5njost, prema potrebama viSim, koje nisu samo
stranadke. Kranjeeviieva primorska, muSka narav odito je simpa-
tizirala sa Senoinom odreSitoSiu i plastikom ideja i njihove argu-
mentacije, o u opreci sa HarambaSiievim nadmetanjem u rijedima
i lozinkama. Senoinom zagrebaikom regionalizmu on je doprinosio
svoj uskodki.
Prema Haramba5iiu Kranjdevii je i onda, kad zapada u pa-
triotske budnice, umjereniji. Nov je prema HarambaSiiu onaj
prizvuk ironije i sarkazma, koji se javlja gdjegdie vee u ovim pie-
smama, da bude kasnije najizrazitija znad.ajka njegove pjesnidke
fizionomije. Tu je ta ironija jo5 u srodstvu s romantiinim obratima,
ali na kasniji njegov kriticizam sjeiaju vei stihovi kao Sto ie ovaj:
I Bog je preslab da izdaju kazni !
Po svemu su ,,Bugarkinje" pravo mladenadko dlelo. Ako su
i pjesnicl<a,,nedono5iad", kako ih zove pjesnik, ipak su pouzdan
nagovjeStaj jakoga talenta. Nesvijestan svoga bogatstva pjesnik se
povodi za svakim, koji ga se jade doimao. I u formi podraZava
svakome, ali ie zna(ajan izbor i obille tih piesnitkih form a. Znadaino
je kad Kranjievii podraZava narodnoj pjesmi, starim bugarSticama
i iistoj Zenskoj lirici. U izrazu prevladava mladenadka neobuzda-
nost, pjesnik se ustavlja samo kod efekata jakih i potresnih, koji
moraju uzbuditi svako srce romantikom grozote.
]ednim je zamahom svoje tvorne snage pretjecao Kranjdevii
i ovdje savremenu liriku hrvatsku. Ispravn o
ie opaleno, da je ono
doba bilo ,,u svojoj jezgri neka smjesa romantike i natur alizma" ,
uzevSi pojam naturalizma, recimo, u duhu narodne pjesme, gdje se
duboke iivotne istine javljaju nesvijesno, instinktivno. August
t71
 Senoa bio je vei onda svijestan traZitelj Zivotne zbilie. I u tomu
kao da se Kranjdevie najvi5e povodio za Senoom. Nlegove pjesme
,,Radniku" i ,,Suzi roblja" iz ,,Bugarkinla" intoniraju posve druge
motive, nego Sto su bili sadrZani u onim mnogobrojnim variJaci,
jama o bi;edi, mudeni5tvu i o ropstvu naroda Haramba5iieve i sve-
kolike ondaSnje Iirike. Prihvatajuii Zuljevitu radnrkovu ruku,
pjesnik se sagiba da pollubi tu ruku, jer ono, Sto on vidi na tim
Zuljevitim i ,,krvavim brazdama" odrazi su jada i patnja, od kojih
trpi ditav rod lludski. U ,,Suzi roblja" apostrofira onu suzu, Sto se
sroni niza lica muZu ,,kog rodiSe milijoni". To su, evo, prvi vidni
uspjesi hrvatskog literarnog realizma, prvi odzivi evropskoj prole-
tarijatskoj lirici. LI metamorfozi pjesme ,,Radniku" u kasnijoi zbirci.
u koju je u51a,ogleda se razvoj Kraniieviievih socij.tlistiakih ideia,
Dok je u starijoj verziji pjesniku radnik ,,bijednik", u novoj je
,,j u nak " i , , dr ug" .
P jes nic k i r a d n a k o n ,,B u g a rk i n y a " (god. 1885.) do godi ne
1902. sabrao je Kranjdevii u dvije zbirke pjesama, u knjizi ,,lza-
brane pjesme", koje su izi5le nakladom ,,Matice Hrvatske" god.
1 898. , i u k njiz i,,T v a j i " , k o j a j e i z i S l a g o d. 1902. u nakl adi N .
Pissenbergera i Schntirmachera u Tuzli. Ovim se dvjema zbirkama
ustalila za dugo vremena fizionomija Kranjceviieve pjesnidke po-
jave u savremenoj hrvatskoj knjiZevnosti po prikazima Milana
Marjanovida i eedomila Cuke, te preko polemika klerikalaca ne
toliko Ferde RoZiia, koliko Criticusa u ,,Hrvatskoj StraZi". Ni
A. G. MatoS u svom eseju u ,,Savremeniku" god. 1908. nije se bitno
odvojio od ovih prikaza. MoZe se reii, da su ovi pisci iznijeli
vjerno idejni sadrZaj Kranjdeviceve poezije, da su joj utvrdili vrela
i da su ispravno osjetili njezinu znamenitost za hrvatsku knjiZevnost
te utjecaj na pisce i publiku. To im je uspijevalo to lak5e, Sto je
Kranjdevi1 izgradivao svoju ideologiju bez znatnih potresa u li-
votu, po strani, kako Mato5 kaZe, ,,zatuten" u Zivot na5e provincije,
a ispovijedajuii se sav u svojim pjesmama. Ideje su Kranjdevideve
bile u ono doba ,,u zraku". Kranjdevie nije mnogo ditao, njegova
lektira lako se mogla kontrolirati. Pa kako su njegovi napadadi
bolle poznavali njegova vrela i zlobno ih iznosili, Kranjdevi6eva
je ideologija ovoga razdoblla u istinu toino prikazana i po njoj je
Kranjievii postao kako s pravom veli MatoS najtipidniji
,,pjesnik savremene na5e inteligencije (i poluinteligencije)" ili
172
kako kale Marjanovii predstavnik boja ,,izmedu starih i
novih istina",,,najiztazitiji slobodoumac i revolucionarac".
U Maticine su ,,lzabtane pjesme" uSIe rigoroznom autokriti-
korr probrane i preradene pjesme Kranjdeviieve od podetka nje-
govog knjiZevnog rada do godine 1898. Iz nniie podetnicke zbirke
pjesama i to
-B"gatkinja" u51o je samo nekoliko uistinu najboljih
u potpunoj preradbi. U ,,lzabranim pjesmama" priopien je i ,,Prvi
je manje
griieh", oratorij u tri dijela. U ,,Trzaiima" pjesnik u izboru
kritidan, ali su u zbirku u51e nove pjesme iz razdoblia 1898. do
1902. godine i nekoje pjesme iz ranijih vremena, Sto su ispale iz
.,lzabranih pjesama" ili kao suvi5e slobodoumne ili kao suvi5e pe-
simistidne prema onda5njim mjerodavnim shvaianjima. Kako su u
Matidino izdanie preuzete redom sve dobre pjesme s patriotskom
tenclencijom,izludena je iz ,,Tvaia" gotovo posve patriotska pjesma,
a kako su u drugu ruku preostale mnoge pesimistidne pjesme, do-
biia ie ta zbirka novo znaiajno obiljeZje, premda ie tazmak u izla-
ieniir obiju knjiga posve neznatan,
Iz Matidine je zbirke Kranjdevic hotice uklonio - r koliko
ih je .,,ei onda bilo - lidna razradunavanja sa samim sobom. Mjesto
togit zauzelesu u zbirci Siroki prostor pjesme, u kojima se prikazao
kao i'iesnik novih ideja, koje su pokretale vremenom i njega odu-
Sevliavale. Ova je telnja bila tako jaka i izrazita, da je vei gotovo
u prr,i das ovim pjesmama bila obiliezena Kranjdeviieva poziciia
u sa\'tremenojhrvatskoj knjiZevnosti. Odmah su se na5li na njegovoj
strani prijatelji novih ideja, a protiv njega u Zestokoj oporbi pro-
tivnici. To je znatno doprinijelo populafizaciiinjegovih ideja, Kranj-
devii je izi5ao na glas kao pobornik novih misli. No u isti mah, to
je pc,rneloispravno poimanje umjetnidke pojave pjesnikove. Dojam
je ,,lzabranih pjesama" bio toliko jak, da se nisu pravo zapazile nove
ljepote pojedinih piesama u ,,Trzaiima", a pogotovo pjesama
,,D i vot-i zdanja".
Izabrane su pjesme iznijele gotovo u titavom opsegu Krani-
tevifeve nove ideje, bogatu njegovu ispovijest, nazor o svijetu i
obraiun s problemima Zivota i filozofile. Kranjdevii je odmetnuv5i
se ocl teoloSkih studija, vei rano razmi5ljao o vjerskim problemima,
i tu su izbile protivStine, osudne za (itav Zivot. U pjesmi ,,LI kata-
kombama" te su borbe naSle svoj prvi najgrublii izraz: krv je doSla
173
 u sukob s krsianskom askezom. Premda se Kranjdevii vise ne
vraia na taj motiv, on ga ipak prozivljava. Sukob izmedu istine i
krvi i postulata crkvenog morala nije bio jedini od sukob6, koji
su ga u Rimu uznemirivali. eini se, da je Kranjcevii odmah stao
traziti po knjigama opravdanje mislima, koje su ga bunile. Utvrdeno
ie, da ie ditao Bi.ichnera,Darwina, Heckela, Schopenhauera,Hart-
manna, Nordaua, mnoga d;ela o starijim filozofima i naudna
dlela o sociologiji, a od pjesnika Goethea, Schillera i Heinea.
Najranije je uslo u njegovu poeziju moderno shvatanje radniikoga
problema. Preko studija radnidkoga pitanja prevladale su u njemu
ideje Comteovog pozitivizma u tolikoj mjeri, da se iz pjesama
Kranjdeviievih moze gotovo rekonstruirati Comteova ideologija.
Po svoj prilici preko Schopenhauera, tiii se tragovi takoder vidno
lstitu u pjesmama, nastale su simpatije za istodne religijsko-filo-
zofske misli. Ima i aluzija na Nietzschea. Kao urednik ,,Nade" imao
je prilike, da se upozna studijama oko mnogih modernih filozofskih
i literarnih pitanja. Dobro poznavan;e bibli;e, i ne samo novo-
zavjetne, ostalo mu je iz klerikata.
Tadeusz stan. Grabowski ispravno opaza, da se u idejnom
razvoju Kranjdeviievom istidu dva osnovna smjera. Prvo - preko
vlastite bilede i patnje u njemu je rasla vjera u moi svoje i ljudske
volje uopie, u mod svoga i ljudskoga rada. Drugo - uZfloseii se
i sam preko svojih nevolla oplemenjenjem i oslobodenjem srca nad
plitku zemallsku llubav, nad egoistidne zasta{ele tradicije ispraz-
noga patriotizma i slijepe vjere, on se uzdize do opce ljudske lyr.rbavi,
koja obuhvata svu moi i svetost patnje i biiede svega lludstva.
Prvim se jakim glasom protesta javlja Kranjdevie u pjesmi
,,Radniku", koju je prenio preradenu iz ,,Buoarkinya" u ,,Izabrane
pjesme". Preinake jasno prikazuju onu prvu ranu evoluciju oie-
govih ideja. Vei smo spomenuli promjenu apostrofacije ,,junade"
prema starijoj ,,bilednide". [f prvoj pjesmi stoji radnik sred ljudskih
fada i bola ,,isklesan kao mramor", u novijoj: strmi ,,gvozdenu
diZue mi5ku spram nebesa". Ondye ga poziva da pregne ,,znaiu(
dobro: dovjek da pravi ti si, kralj i car s prosjakom, da su b'lednim
braia jednaka", ovdje ga zovei ,,gordi muZu u dijem srcu zbori
Isus Hristos: sinovi da smo ravni jednoga oca". U objema pjesmama
iznosi ideje revolucije, ali dok u starijoj pritiste radnidku ruku na
delo kao poboznik svetaeke mo€i, jer ta ruka usavrsuie svijet i
174
stvara l,:tiduinost, u novi joj izri& misao drskile: svijet, koji ie Bog
stvorio iako tr Sest dana *
Ti si mudne trebao duge v'jeke
Rasklimane toikove da mu sredi5,
Ne- rebdeii
*'"ffi#'*;11'
a radniike ruke neka krste lludima duSe, njegovim mukama neka
i h krste, i er edensku voikt t im aclt r Df avo iest i sam o oni, koii su
or ai :r>i i ,r5tcnibili.
Zanimljivo ie, da je u drugu pjesmu prenesenu iz ,,Bugarki-
nia" tl ,,Izabrane pjesme", ltao sjeianja na pr',Ia svoja sociialistidka
raspoloZenja,u pjesmu ,,Suzi roblja", takoder umetnuo posve nove
rnisli svoga tada5njega vjerovanja:
Plemeni se dovjek cio
O svom znoju i o lcrvi;
Bog je ovo tako htio
Da po5ljednji budu pn'i!
Najpotpuniji je izraz toj ideologiji dao Kranidevii u ,,orato-
ri j u u tri di jela", u, , Pr vom gr ijehu" iz godine 1895. Tendenciia
je pjesme tako glasna, da nema sumnje, da je nastala vi5e zbog nje,
nego iz cistih umjetniikih pobuda. Prema tomu dini se, da mu ie
iedva do5ao poticaj od Preradoviievih ,,Prvih ljudi", kako nema ni
nutarnjih veza s Preradovicevom pjesmom. Preradovi€evi su ,,Prvi
lludi" zamaSnije umjetnicko dlelo, ako s nikojih drugih razloga, a
ono zbog toga, Sto ,,Prvi ljudi" nose pedat potpune individualnosti
njihova pjesnika, dok je ,,Prvi grijeh" vi5e izraz nekih ideja, nego
svega pjesnidkoga duha Kranideviievoga. IJ ,,Prvim l;udima" htio
ie Preradovii izreii nakon duboke filozofske kontemplacije osnovne
ideje svoga nazkanja na Zivot i svijet, dok ideje u ,,Prvom grijehu"
zapremaju doduSe Sirok prostor u Kranideviievu miSljenju, ali ipak
ne znade iitavog ,Eovjeka. Preradovii je dao pozitivan odgovor na
pitanje, u iemu je grijeh prvih lludi, koji je pre5ao na sva l;udska
pokoljenja: Bog je u svojoj bezgranidnoj ljubavi dao dovjeku raj
na zemlji, a dao mu je i iutila, da ga moZe ulivati, dao mu je i
175
ljepotu, ali i napasti, da u njezinim iarima zatomi glasove svoga nitelj, jer on tako, ma Sto god dinio eovjeku na lao - kako Goethe
vi5ega poziva. Bog je stvorio liude na priliku svoju, s pomotu za ni kale -' vazdd stvara dobro. Za ni je najve€e zlo znanje, ono
njegove ljubavi treba oni da ttaZel sreiu ostanu njemu sliini: mu neda da se vrati nevinosti, kad nije znao, je li je stvor ili ni-
Stica ili Bog. Sto mu uopee vrijedi znanie,,,kad lelia za niim grud
Srkom samo piite zemlje slasti, i srce para", kad ;e prema kr5€anskom shvaeanju, luda blile nebu
Ali u njih potonut nemojte! od zviezdara? Kranjievii prati sudbinu Luciferovu, toga reprezen-
tanta najboljeg dilela dovjedanstva, pravom slavenskom samiloSiu:
Da grijeh prvih lludi ne bude zapreka llrrdsko; sreii - U blatu gmizo je sicu5ni crv
I spazio zv'jezdu nebesku
Sretni ste vi ako u sredini I onda mu planu vatrena krv
Os ta n e te s mj e rn o i P a m e tno, I pade u nevolju teSku
U sredini izmed dvaju svijeta,
,,Ah!" klico ie danas i sutra ,,Ah!"
Sto ie vas se cloimati uvjetno, I kuko je zbog dal;ine,
Po mjerilu kako €e da skreta A zv'jezda se lagano Setala
S v a ma v o l j a , a mo i l i ta mo. IJ miru nebeske vedrine.

Tuj je srednji put bila glavna maksima Preradoviieve ii- Kolom, kojim su oko njega zaplesale sve demonske sile ze-
votne filozofile, jedno naziranie onoga doba, moZda najslidniie maljske: Glad, Zlod.in, Skvrna, Nepravda i Ludilo oiaja - or s€
Schillerovom, naziranie, koje je duboko utjecalo na ditavu forrna- ne da zamamiti, ne da se svladati, ako i pada i pada, neka otajna
ciiu evropske bvrZoaziie. ruka ne da mu pasti. U tomu je moZda pre5ao Lucifer u ulogu
Kranjdevii bit (e da je nai5ao na prve poticaje za s'oj Fausta. S pojavom prvoga iovjeka izilaze pred Lucifera lnoY? z?-
,, or at or ij" u bib l i j s k i m ri j e d i m a , s k o j i m a B og goni prve l j ude i z gonetke. Kor genija nudi Luciferu staro rjeSenje problema dovje-
raja: ,,Sa znojem lica svojega jesti ieS hljeb, dokle se ne vrati3 u kove srece i egzistencije:
zemlju, od koje si uzet, jer si prah i u prah ee6 se vratiti". Ova ie Vjeruj blago, ulivaj u skladu,
lroZja odluka, o dijoj istini nema sumnje, bunila Kranjdevi€evu Sto se lije sa zv'jezde i cv'jeta
pravdoljubivost, osjetljivu kao u bibliakih proroka, pitaniem: jesu
li prvi lludi, a s njima i titavo l;udstvo, doista proigrali sreiu? Bilo Tvoja sreia u du5i ti klile,
je to u vrijeme, kad je to pitanje bilo upravo na ustima sviju, a kad Tvoju sreiu tvoja miso prede:
- viSe za
ie Kranjdevii mislio, da treba na nj dati umirni odgovof Budi ptide Sto se zrakom vije
druge, nego za sebe. ViSe nego I' siZe krellut b'iede -
S takovim predispozicijama nije moglo dlelo posve uspjeti, Vjeruj, llubi, nadaj se i snosi:
ali je valno kao sinteza ondaSnje Kranjdevieeve ideologije. Rle5e- Srcem dut ieS: za5to si i tko si!
nje problema sjeia suviSe na drugi dio Goetheova Fausta, kako je
ali to rje5enje Lucifera nikako ne zadovoljava: nije on lutka, u cije
i Lucifer u mnogo temu srodan sa Mefistom. Kao Goetheov Me-
se uho trpaju rijedi i propisi, njemu su drage njegove nemirne misli
fisto i on govori ironidno-satiridkim tonom, i premda cinidki raz-
i niih se on ne moZe rije5iti. Na pitanje genija : Zeli li sre€u? on ima
galjuje zbilju, po svrsi je svoga djelovanja simpatiian, ,,ponosni
svoi odgovor: istinu. Od niegova savjeta: vjeruj! za ni nema
Ii k " , , , v jeE ne le l j e Z a r" t a k o i j e s t d u h n e m i ra i patnj d l l udski h, on
koristi, dok on vjeruje jedino u svoje odi, usi i u sebe sama!
je tovjeku i protiv volje, razotkrivajuii mu male istine, dobroci-
12 Kraniievii, Kroz iivot i dielc
176 177
 Ovako Kranjdevie prikazuje Lucifera u prvom di;elu oratoriia.
U drugom dilelu Lucifer postaje napasnik. On, koji nije mogao
podnijeti velidinu boZiu, joS ie manje trpjeti, da bude dovjek sretniii
od njega. Naivnu radost Adamova ulivanja ljepote svijeta Luci-
feru kvari spleen, zasi(enost i dosada. O Luciferu taj dio ne ka-
zuje niSta novo, a tako ni treii dio. Novo je samo u tom dilelu
pjesnikovo rje5enje pitanja: u demu je sreea. Ako je dovjeku znoj
,,sudeni sud", on zaigravSi svoj Eden, kao kruna stvaranja, ipak
treba da drZi nebo i svijet: ima neSto, Sto ie tovjeku dati oplet i
polet i Zar. Rad. Svojim radom postat ie dovjek stvaralac, njegove
ie se nemirne Zelje sti5ati: bit ie kao Bog. Pjesnik klide pun po-
uzdanja na usta vode radnika:
Tuda je put u Eden!
To je saznanje Lucifera skrSilo:
Ta kletva - to bje blagoslov!
fa Sutim!
Zalutio je, a svijetom se pronosi zanosna himna novoga dobar
Znoi i suze krst su sviietu
Novom v'jeku i poletu
Buduenost i dast.
Kranjdevii je dao joS jednu snaZniju i zbijeniju sintezu ovih
misli prvog svog revoltiranja u pjesmi ,,Misao svijeta" iz godine
1896.
Razumllivo je, da su protivnici takovih ideja liSili ovo Krani-
deviievo revoltiranje s idejom rada, kao osloboditeljicom dovie-
danstva i vjesnicom novih ljepSih dana, njezinog pjesnidkog ruha i
konstatovali hladno, da je Kranjdevii postao socijalist, ateist
i materijalist, da se poklonio pred simbolom framazunstva.
|edan od prvih njegovih Stovatelja, sveienik eedomil Cuka, pustio
je hotice te ideje s vida, i pozdravio je Kranjdevi€a kao pjesnika,
kao pesimistu, duh srodan velikim pjesnicima, Leopardiiu i
Vignyju.
Pjesma,,Misao svijeta" reprezentira kulminaciiu Kranidevi-
ieve recimo socijalne revolte. Njezine se ideie nai-
178
lak5e zamjetuju u Kranjdevieevoj ideologiji. Druge nove ideje,
koje su pronosile nemirom i bunom njegovu pesimistidki nastrojenu
dusu preko vlastitih i tudih patnja kroz uske i tijesne prilike Zivota
do dubokih i opie lludskih duvstava i saznan ja, ne daju se tako
lako izludti iz dlela pjesnikova. One su sraStene s titavom psihid-
kom konstitucijom pjesnika i dovjeka. One imadu svoje vrelo na
dnu pesimistidki predisponirane du5e i kad se probijaju na svijetlo
donose sa sobom mutne boie niezinih tmina.
Kranjievicev se pesimizam javlja s ,,Bugarkinjama", on je
u,,lzabranim pjesmama", premda je tendencija knjige u posljednjoj
instanciji dosta optimistiena, posvuda aktivan, u kasnijim pjesmama
,,Ttzaja" prometnuo se vei u ,,ogordenje", dok je u pjesmama
,,Divot-izdanja" izrastao do jedne sile, jedne velike strasti, do
jednog novog samosvojnog sadrl.aja i Zivota i umjetnosti.
Iz cijelog jednog niza pjesama struji do nas neki val boli,
tako lidno obojen, da ga raspoznajemo, kad se opet javlja, po
nedemu neizrecivom, kao covjecji glas. Dolazi nam kao poznata
melodija, moZda od ,,glazbe misli". Dolazi, za dudo, u istom ritmu.
To su pjesme, koje nastaju, kad je pjesniku golub krilima pokrio
aii, iza spu5tenijehtrepavica, kad umorna glava polusvijesno klone.
Takove su pjesme ispred sviju ostalih ,,Angelus" i ,,Iza spuStenijeh
trepavica". Nastrojenje prelazi u pjesnikovu duSu iz prirode. U
,,Angelusu" preko mekog glasa zvorra, kad iz diste jeke srebrne
lice za1apuie ,,dobri duh", kad gine zadnja lud na zapadu.
U pjesmi ,,Iza spuStenijehtrepavica" pogotovo je dudesno to
raspoloZenje. Tu se pjesnik usred svijetlog dana podaje eutilnom
uZitku - sklapa odi, Zraka sunca stane mu mekano plaziti niz tre-
pavke draSkajuii blago zavjesu svilnu izmedu njega i svijeta. I
sad podinje Sarna igra na tamnoj mreZi oka: sunce kao zeleni kotae
pliva i tone u crvenom moru. Priroda mu slatko srcu tepa, otkriva
mu najsiiu5nije zgodice svojega maloga Zivota, svojih nevidS.
Zalto nije pjesniku dano da tako vazda gleda svijet? ]er ie u
,,vile ljudskog uZitka" zecje srce, treba samo da te bocne oSit -
i odi se otvaraju Sirom. Tako se i njemu u tren oka preobrazila
slika svijeta: nasrnule su ,,glasne ideje", koje pjesnik mrzi iz dna
tluSe, gledao je, kako priroda sebe ldere i gradi, gradi i Zdere.
Nestalo je ljubljenoga svijeta iza sklopljenih vjeda!
179
 barjaka" evocira sjajnu pjesnidku viziju historiiskoga momenta, kad
U ovim ie pjesmama pesimizam Kranjdeviiev od naitanje
je u |erusolimu kr5ianska vojska u poblednidkom slavlfu u sjaiu
predg. To su krajnji polovi njegovog lirizma. Svagdie, gdje se duiu,
crkvenog ceremonijela zapievala svedani ,,Tedeum". Slalern zd-
te melodiie izviru iz podsvijesnoga i polusvijesnoga . . .
stravljeni vjernici sluSali su ispod krstaSa sa Niegovim imenom
Zivo ie duvstvovanje za patnie lludstva privelo Kranjdevica
sluZbu bolju, a o tvrdom je drvetu krsta visio Isus . . .
Schopenhauerovoj i Comteovoj etici, kojoi ie samilost naivi5i
princip. Pa ipak, ma kud ga zaniiele misli, Kraniieviiu ie ostalo iz I on je pogledo s krsta i vidje ulice mile,
doba prvih vjerovanja duboko uvriieZeno poStivanje Isusa Hrista. Kud je d;etetom luto, mila ga traZila mati . . .
Plesma ,.Misao sviieta" piesnicki je izralaj toga psiholo5kog pr,p-
cesa: iza ,,dudnog junaka", koji podiZuei mjesto krsta eekie navije$ta vidio je, kako gradom leSine leZe, kako drSiu lene i djeca, vidio ie
osvit novih dana, kriie se lik Hristov. Nova je viera u rad, l,iao i drugi barjak:
spasenie lludstva, bila sadrZana u nauci Hristovoi. samo su ie :a-
S kriZarskog krsta5-stijega krvava lludska glava
m ela t iiek om vi j e k o v a k ri v a tu m a i e n j a .
Prevrie oci i ieca -
Tako je doSao u pjesmi ,,Restlrrectio" Isus Hrist i na bari-
kade kao idealni voda francuske revolucije. U ,,iovjeku na lik IrJal.:onmirne konstatacije bolnih iinjenica u piesmi ,,Eli!
sveca", u ,,tajnom strancu" vrh gomile, krijemtr se vidi, da ie trpio, Eli! Lamd az|vtani?!' ovJjc se u ,,Dva barjaka" uzbrrnila pjesni-
a ne umiie da se sveti, ne raspoznaje nitko Isusa Hrista, ali ga kora iuSa ietkom ironijom. Ironija podZiZe fantaziiu, daie blleStav
pcrznair:smrtno pogodeni ispod zadnje suze, Sto im odi zali, izdiSudi siaj bojama i slikama, snagu duvstvima i strast i bojovnost uvje-
lako i tiho. r e ni u .
Te5ko je razumjeti. za5to su klerikalni protivnici piesniku
fednom od najkasnijih pjesama, pjesmom ,,Hristova slika",
najvi3e zamjerali upravo ovu pjesmu, kao neku zloupotrebu uzvi- '"'raia se Kranjdevi€ istoj misli.
Sene lidnosti Hristove, ,,apoteozu revolucije i anarhizma". Isusova
f* Onog Hrista, Sto je ,,s brda nekad dragom rijedi sve cjelivo
boZanska pojava nije u pjesmi ni5ta izgubila od svoje velidine. Isus,
i miiovo meke kose na malenim glavicama", prikazao je Kranjdevii
koji je primio na sebe patnje svega lludstva, s onima je, koii trpe:
u svojoj najdivnijoi evokaciji Hrista, u pjesmi ,,Hrist dletetu u
po ,,sjajnom tragu", u lakoj i tihoj smrti, ispod zadnie suze. oni
crkvi". Ovo je zapravo povijest Isusova silaZenja u lludske du5e.
su razabrali, da je sa5ao s kriZa i bio medu njima. ' Samilost, koja je ucinila Kranjdeviea tako osjetljivim za
Nile li dokaz najiskrenijega po5tivanja evandeoskog Isusa
lludsku patnju i vjernim poklonikom Isusa Hrista, nagonila ga ie
Hrista, kad ga Kranjievii, sav predan altruizmu, brani cak i od
u revolt protiv nepravde. Kad je pjesnik jedRom vidio Pravdu
oficilelnog crkvenog shva€anja, kao simbol tovjeianske llubavi,
svijeta ,,obje ruke bile su joj povezane", a kad ju je zvao, da osveti
kakav se je njemu prikazivao? Pjesma ,,Eli! Eli! Lamd azdvtani?!"
obe5daSeenusirotu, ona naglo zginu . . . ,,izgubi se u prazninu -
opravdava ovu obranu. Kad ie Isus na Golgoti t:nj.o, prvo mu
ko da ne ie viSe doii" (,,Astraca" ). A. G. MatoS misli, da je sveT
razniie5e davle iz krsta, a onda poteSe u ime dovjedanstva ubijati
koliko Kranjdevi€evo buntovniStvo i titanizam, ta jezgra njegove
zbog njega. Zalud su vapili milijuni: O pravice, o kruha!
poeziie, protest povrijedenog moralnog osjeiaja, narodito osjeiaia
svijet se nije ni u eemu promijenio: stara se igra patnja i trpljenia pravidnosti. Kranjdevii mu je pjesnik pravde, slobode i moralnog
nastavljala, tek je sada bilo u areni i gledalaca ,,pod vijencem i
oslobodenja. Uistinu je Zestina Kranjdevideve kritike crkve potekla
m it r om " . iz toga vrela.
Polazak kriZara na |erusolim da oslobode sveti grob, ubijanje
Ali i samo buntovno naziranje Kran;'deviievo otpodinje ondje,
iz vjerskog oduSevljenja, ,,u ime - Boga", jedna ie epizoda iz
gdje se stalo javljati duvstvo povriiedene prawde. Piesniku je tre:
porrijesti lo5ih interpretacija nauke i misije Hristove. Pjesma ,,Dva

181
180
balo otvoriti oti, da vidi, kako svud po lijepom boZjem Edenu hara
bezumna obijest, da vidi, kako priroda sebe Zdere i gradi,
A sve Sto je I'jepo, skladno i pravo,
Tek da je dedo maStanja naSeg. . .
Poput sanje, koja umire u prozorje, i za nj su pri prvom
osvitu svijetla poumirali bozi. Izbijedile su sjenke, sto ih strah i
varka sprede, sjenke, kojima se dudno smje5kao ,,vjedni Sveduh
nedomaSan" (,,Zadnji Adam" ) .
Ovdje se javlja prvi put ,,vjedni nedoma5ni Sveduh" u opreci
sa bozima, Sto ih ,,varka sprede", javlja se kao jedina nesumnjiva
kruta istina.
Kranjdeviiev vjedni Sveduh ,,nedomaSan" nije personalno
biie, on mora da je jedno ,,s4 vjednim svemirom", diii ,,pusti
bezdan" takoder ne doseZe pjesnikovo oko. Ipak je Sveduh po
njemu postao odredeniji, jer u bezdan ,,svemirske magle" trza
pjesnika njegov duh i pjesnik podinje vjerovati:
. . . da sam ko ona vjeiit svuda i svagdje
Iskra, a ne znam, gdje gori joj klada!
Preko djelovanja ,,nesvijesne sile", u koje se zalud milost
prosi, koja rusi nemilo i guta sve Sto nide, dolazi dovjek na misao
jednakosti sudbine svega. Po njemu osjeiamo, da smo sa svim, Sto
je stvoreno, ,,isti i jednaki skupa", da nam svima jednako teee
mlijeko iz vjeine majke grudi (,,Smrti" ).
Spoznaja Sveduha preko razmatranja o Zivotu i smrti visi je
stepen spoznaje od prvotnoga saznanja Boga-Tvorca. Ipak je
eovjek Sveduhu bliZi od drugih stvorova: dovjek je u rodu ,,s vje-
ditijem iskonom" njegovim, dovjekova je duha kolijevka u zlatnom
moru zraka sundanih, jer mu je Sveduh udahnuo dusu besmrtnu,
m r v u s njegov e m rv i c e .. .
Ovako se navijeSta po prvim vidljivim tragovima Kranjde-
vi€ev panteizam. Ti tragovi zalaze daleko u njegovo nepomudeno
krsdansko vjerovanje, naivni misticizam pravih vjernika, pa moZda
jos i u onu atmosferu nekog njegovog staro-bibli;skog strahopodi-
tanja Stvoritelja. Na prelomu staroga i novoga nazfuanja u Kranj-
deviia i taj se je panteizam preoblikovao pod dojmovima studija i
pod navalom novih misli. u filozofili Schopenhauerovoj, blizoi
r82
Kranjdevidu po njezinoj pesimisticnoj dispoziciii, naSao ie tai pan-
teizam obilje novih poticaja. U prvi ias bili su ipak unatod toga
najvidljiviji tragovi utjecaja filozofskih ideologa marksizma.
Socijalizam ie sa svojom doktrinom o samilosti, o altruizmu,
ma da podreduje individuum i njegovo djelovanje opienitosti, po-
rnakao dovjeka u sredinu svih lludskih interesa. iovjek je dovjeku
svrha. eovjek radnik povod je i tvorac najvrednijih tedevina Zivota.
On je nastavljajuii djelo Tvordevo sredio rasklimane todkove svi-
jeta i postao graditelj buduinosti covjedanstva. Njegov krst, krSte-
nje njegovom mukom, najvi3e je posveienje dovjeka, Za ove se
je misli izloZio Kranjdevii, kako smo duli, u svojim pjesmama, Po-
glavito u ,,Radniku", ,,Misao svijeta" i ,,Prvi grijeh".
Konzekvencija toga visokoga mi5ljenja o iovjeku bilo ie pfi'
znanje, da je dovjek kadar sam da se svojim cutilima dovine najviSih
ideala Zivota, da sebi stvori vjerovanje, koje ie naii umirne odgo-
vore na sva pitanja i spoznajna i etidka. Klasieni diialog izmedu
Lucifera i Genija u ,,Prvom grijehu" sinteza je ovog sli;eda ideja.
Genije: ZeliS li sreiu?
Lucifer: Istinu!
Genije: Vjeruj!
Lucifer: Vjerujem u svoje odi, u5i i u sama sebe!
Ove se ideje poklapaju sa Comteovim pozitivizmom i bile
su Zive u Kranjdevida u vrijeme ,,lzabranih pjesama". Ipak to nije
bila njegova posljednja rijed.
Dublle su se doimale Kranjdevida misli Schopenhauera i nje-
gova utenika Hartmanna. I te su misli prije no Sto su se stopile
s duhom Kranjdeviievim, u prelaznom stadiju, ostavile vidnije tta-
gove u njegovim pjesmama.
Ideja je Sveduha, kako se prikazuje u kasnijim Kranjdeviievim
pjesmama, pretekla prve dojmove lektire i razvitra se do dubokih
samosvojnih poleta, zna(ajnih i odludnih za svekoliko njegovo nd-
ziranje svijeta i Zivota. Kranjdevieev Sveduh nije nekakovo posebno
bi€e, neki personalni bog, on je smisao nekog viSeg poretka svijeta
- ,,ko miso u slici" - njegova najviSa aktivna inteligencija.Yizija
Sveduha moZe se zamisliti - kao neko zrcalo, u kojemu se ogle-
daju sve tajne sile, svi motivi, svi metalizidki nemiri Kranjdeviieve
duSe. Tu se vide i neki vidljivi pokreti, kao ono, Sto kale Kranj-
devii:
183
 . . . Duh moi trza me negdje
U bez da n s v e mi rs k e ma g l e , n a k o n ac mi ri j ada . ,.
Plastidnu je sliku
Sveduha dao Kranjcevic
u pjesmi
,,E x c els ior " .
Sveduh je dakle blagi otac i izvor one miline, koja nosi ljudsku
misao preko sumnja i nespokoja do vratiju rajskih dveri, do pred
lice njegovo. fer dovjek je i roden da zivi ,,na krilu lakom slobodne
misli", i da se krili ,,navijek viSe". To je onaj Tvorac, za koga
pjesnik zna, da mu ne ie kazniti volju, kojom ga ludi, i onda kad
hoie k nebu kroz uzdah svijeta, kad traZi istinu na grijehu srca
plamene krvi. Isti onaj, za koga pjesnik zna, da voli slobodnu narav,
koja svesilno hoie, divllaku na golu klisu,
Pod cijom kroSnjom srce je grjeSnik.
GrijeSnik i sudac!
Sveduh je Kranjdeviiev simbol najvise inteligencije i vrelo
mudrosti, on obuhvata i prilijeva u sebe sav lyudski spoznajni i
volini livot. Kako je sam bez granica i ,,nedoma5an", ne postavlja
granica slobodi ni lludske misli ni volje, iZivljujuii se u njima do
kraja. Inate bilo bi mn - kako veli Kranjcevi€ - ,,dosadno". Zi-
votom, Sto vri u njemu, Zivi i tovjek. Dodekavsi nasilnu lyudsku
misao Sveduh je s blagom rijedi Salje opet od sebe:
Ah - szrd podi sumnjat dalle!
Da bude livota u idealnom smislu KranJdeviieva Sveduha,
kreie besvijesna sila u iovjeku najvise nagone, nagon k istini i
nagon k pravdi; k istini - preko slobode misli, preko sumnje, a
k pravdi - preko slobode naravi, koia svesilno hoie, dolazeci u
sukob s poretkom,
Sto ga je bo?ja providnost
Sazdala tje5nje
Nego Sto pravda zahtileva ljudska!
Po tomu je sudbina dovjeka u svakom sluiaju tragidna. Tu. je
izvor patnja ljudskih. Sve Sto je covjek zamislio i sagradio veliko,
postalo je ovako, ali do konadnog uzivanja plodova svoga saznania
i htijenja, ne ie se dovjek nikad dovinuti. Zapravo ie dakle livot
l l u ds k i, , bes m is le n a tra g e d i i a " .
184
Grada, od koje je sebi Kranjdevii izradio svoga Sveduha-
Tvorca, sva je od duha. On je ,,nedomaSan",tko bi ga htio stignuti
mora da se krene putom misli i tajna svojega srca. Mrtva priroda
ne kuzuje Kranjdeviiu niSta o njemu. Pri pogledu prirode njegovo
je srce zatravljeno samo ljepotom, koja je sebi dosta. Ne moZe se
nikako reii, Sto inade desto biva, da se je Kranjcevie ikad podavao
estetskom naziranju svijeta. Ima tragova ovom naziranju u pjesmi
,,Mramorna Venus", ali je pjesma u isti tas i obratun s tim na-
zi ranj em.
Idealistidno naziranje, koje je smislilo Sveduha, nije prela-
zilo samo vjeru u estetski nazor o svijetu, nego je spredavalo i po-
tiskivalo i konadno posve istisnulo Kranjdeviieva pozitivistidna na-
ziranja o svijetu. Ideja uzvisivanja dovjeka i rada u posllednjoj je
instanciji materijalistidna doktrina. U Comtea imala ie religila
dovieStva, vjera u ,,veliko biee", dovjeka, nadomjestiti vjeru u
Boga. U ,,Mojsiii" Kranjdevie ie vjerovao, da je dovjek ,,mrva s
mrvice" Bcga, da je gord ,,s rod.hinstva sa vjecitim iskonqm", da-
pace, Ca je u dovjedie ruke postavljen kllue u tajne svijeta, ali se
uporedo javljaju i prvi glasi sumnje. Bog je udinio ,,neokajanu po-
qrie5ku", Sto nije ubrio ,,duh svoj u tonr rodu", i"t se odrnah po-
ka.zalo, Sto ie tovjek bolno osjetio, da riiu svijet, ta gusta kaljuZa,
ta bara, nije tuda krv. Kako da se spasi dovieianstvo od te boli?
Da uSduva duh bolji u svojim idealima!
Bog je dovjeku tu utjehu dao sa smijehom, ,,kojim suZalost
nad ladnicima suze prolijeva": dovjek ce Zivjeti dok bude gorio
plamenom od ideala silnih vjeiitih, a umrijet ie, ,,dim poine sam u
i rl eal e svoj e sum niat i".
Ove su idcje Kranjdeviieve ranije od ideja ,,Prvoga grijeha"
(god. 1895.) , one su bliZe nauci kr Sianskoj, a s obzir om na po-
sljednie konzekvencije, i budhizmu, nego Comteovim dohtrinama.
Spomenuli smo, da su te doktrine malo zatim (god. 1896,) dobile
svoj najjad.iizraZaj u pjesmi ,lMisao svijeta". Pa ipak je Kranjdevii
joS iste godine saopdio svoju pjesmu ,,Zadnji Adam", koja snagom
svoga poleta i uvjerljrvoScu ne dopu5ta nikakove sumnje u iskre-
nost reakcije. Ovdje pjesnik ispovijeda vjeru u velidinu dovjeka,
koji je stvorio svojim trudom i znojem sve, Sto se na zemlii rajem
zvaio, makar uz ,,dudni smije5ak" nedomaSnog vjednog Sveduha,
koji je preZivio bogove, ,,te sjeni, Sto ih strah i varka sprede", ne-
185

mirom vjednog duha. Vjerovao je u tovjeka kao u zadnieg od Ti-
tan6, kao u zadnji svjetlac prometejske vatre, u buntovnika, Sto
bogove dira, i u tuZitelja svemira. Pa ipak, demu je sve to bilo?
Posljednji iovjek ie umro kao slabi dovjek . . .
Ovim moinim noturnom zavr5ava Kranjdevii svoj credo u
covjeka. Pozitivizam, u koji je polagao toliko nada i branio ga svim
Zarom du5e, nije podnio njegove ,,ocjeneboZanstva", boli su pjesni-
kove bile teZi uteg. I tu je ideju zadesila ista sudbina kao i sve
druge, koje su ulazile u bolnu du3u Kranjieviievu: ostala je pjesma,
a du5a je lutala dalle po svojim mradnim stazama do posllednjih,
najmradnijih.
Osvrnemo li se na razvoi Kranjdeviieve pjesnidke pojave,
opazit iemo uglavnom ovo. U prvo vrijeme u ,,Bugarkinjama"
Kranjdevif je podlilegao utjecajima domaiega pjesniStva, stariioj
na5oj patriotsko-polititkoj lirici. U vrijem e ,,Izabranih pjesama" i
,,Trzaja" prislu5kivao je Kranjdevic idejama oko sebe. Sa sviju su
strana dolazili dojmovi i on ih je primao, modernom ie pozitivizmu
ispjevao Stavi5e panegirik, slaveei rad kao spasenje tovjedanstva.
Donekle u ,,Trzajimd", d pogotovo u Divot-izdanju oslobada se
Kranjdevii ovisnosti od utiecaia i daje svoju najlieniju liriku. Sad
je postala njegova lirika umjetnost za sebe, ono, Sto prava lirika
jedino i moZeda bude: posliedni i izraz osebite du5evnosti bez obzfta
na sviiet, mimo svijeta, uprkos svijetu.
Nema se to tako razumieti, kao da je sad najedared postala
Kranjdeviceva lirika ne5to drugo, nego Sto je bila. Ne, nego ono,
Sto je bilo otprije najlidnije u Kranjdeviievoj poeziii, sad je dobilo
svoi konaini, najjaci izraZai. Pjesnika ovako duboko refileksivne
naravi, kakav je bio Kranjdevii, vodili su racionalni motivi viSe,
nego Sto to biva kod naivnih lirika. Plesme Divot-izdanja priiinit
€e nam se zbog toga u mnogo demu kao neka hotimidna konden-
zacija najjadih duvstvenih elemenata Kranjdeviieve poeziie. To
sreiom za liriku takove naravi nije bilo Stetno: njegov je duvstveni
Zivot svojom velitinom svladao svaku smetnju i ostao je do kraja
u izraZaju snaZan.
opazili smo, da je odmah nakon rimskog preloma izbila u
Kranjdeviia jaka sklonost k modernom panteizmu. Koje onda dudo,
da je kod biv5eg bogoslova tai panteizam, mije5aju6i elemente
186
kr5canskog pante izma, kako ih osjeiamo u liubavi prirode svetog
Franje AsiSkoga, i elemente Darwinova panteizma, dobio svoj
posebni izraZaj. Panteizam ie sv. Franje izvirao iz srodnosti svih
stvorova u Bogu, iz bratstva sve nijeme i glasne djece boZje. U
modernog tovjeka osniva se panteistidko nazitanie na spoznaji
organske povezanost i svilet a. Kr anjdeviieva pjesm a , , I za spu5t e-
nijeh trepavica" gotovo demonstrira proces stapanja. Dok su mu
sklopljene odi, sva mu priroda ,,govori bratski", kad otvara odi
dolaze ,,glasne ideje": priroda se Zdere i gradi, a onda mu biva
da leden stoji pred stra5nom sfingom, ne moZe vi5e da moli, on
5uti i misli i - De misli niSta! Ali iako je pjesnik zamuknuo i nije
mislio niSta, ove su spoznaje u njegovim duvstvima Ziviele dalle.
X--trpravou tom livotu, gdle ie prevladala iuvstvenost sv. Franje,
:'.ametalese prve klice Kranjdeviieva misticizma.
Pjesma ,,Angelus" prvi ie jasni njegov iztaZai. U glasu ve-
iernjega zvona brate se duSe mrtvih i Zivih stvorenja. U pjesmi
.,Andeo bola" ide iz vode du5a samoubojice, da pol;ubi, nagnuvSi
se nad prazni krevet, kad se je slama iudno svijetliti stala, svoje
s u z e .. .
Suze, o kojima Kranjdevii pjeva vei od ,,Bugarkinja" pa sve
Co Divot -izdanja za nj su mistidni simbol, slidno kao u kr5ianskoj
crkvi srca s plamedcima ili s noZevima, koji ih probadaju. Suza mu
'ie arnanet; po suzi samilosti on se moli i hvali nebu, Sto mu je dade;
suza mu je ,,najljepSapjesma"i suzin je sok posveien; on je Zelian
suz6 piti, da ih duje, kako slade; suza mu je u prstenju kovana;
suza se kodi povrh oltara kao smrznuta; svza je najdistiji dragi
kamen, Sto ga je netko plakao kroz duge vijeke; ona je blijeda zvi-
jezda srca.
]oS snaZniji val krSianskog misticizma, nego preko panteizma,
ulazi u Kranjieviievu poeziju preko licnosti Isusa Hrista. U tom
je Kranjievii srodan svim velikim evropskim misticima. Napose
ima neobidnu slidnost s engleskim mistikom Williamom Blakeom,
ne samo po shvacanju Isusa Hrista, nego i po funkciji ,,fantaziie"
u Blakeovoj te Sveduha u Kranjdeviievoj filozofili. Kranjdevii je
crpao svoju nepokolebllivu 1,jeru u Hrista, kao i krScanski mistici,
neposredno iz boZanske sile, koja Zivi u Hristovu Zivotu i njegovim
mukama. To je bitna zasada tako zvanog historidkog kr5ianstva,
preko kojega je Kranjdevi€ prilazio i budhizmu. Kranjdevii je vidio
187
Isusa na barikadama ispred rulje, kao i na svakom drugom mjestu,
gd;e ye bilo liudskih patnja. U pjesmi ,,Hristova slika" na nadidka-
nim zidovima katedrale, dokle ne prodire sunce, Hristos samo
,,mrtvo visi", ,,na usnama nema smije5ka", ,,bez topline kao kakva
krpa te5ka". Ali na ,,Groblju na umoru", gdie je baka pokrila diec;
,,pla5ne odi, da vec jednom vide Boga", Zivi Hrist ' ' '
Iz krSianskog ie mistic izma uSao u pjesme Kranjdeviieve i
lik ,,Blilede dleve" BlaZene Djevice Marije, majke Hristove. U
,,Triptihu" stoji on u mistiinoj sredini. Maglovitost i nerazumljivost
pjesme kao da bi ht;ela da plasti dno izrazi atmosferu dubokog mi-
-sticizma, iz koje je nastala. Pjesnikova viziia prodire u naidalie
viiekove zemallskog Zivota. On gleda u pradoba i vidi, kako ie
mlada utroba sverodillice iskonske matere pod Zarkim poljupcem
oca sunca drhtnula strastveno oplodena, vidi, kako ioi ie pukao
bi;eli i snjeZni llil;anski pojas nevinosti i kako ioi ie zlatna Zivo-
rodna traka oplodila granitne bokove; vidi ljubavnu borbu, koja
je odmah zatim nastala medu prvim Zivim stvorovima, pragu5te-
rima i zmajevima, u barama . . . Ondje mu se pfikazala prvi put
Blileda djevica - vila bola. Kasnije, kad su prohulali historieni
vijekovi i kad se svr5avala povijest lludska puna patnja i bola
raspeiem Hristovim, po drugi put je vidio niu, Bliledu, maiku
Hristovu.
Treii dio ,,Triptiha" zahvata vizijom doba poslile Hrista. To
koji
ie doba, kad se ,,ismijad", svietlonoSa, davao ruga dovjeku,
se joS uvijek nije sit namjerio atomd svijetova, koji u moru svijetla
joS nije na5ao za svoju noi ,,maslinsku kapllicu". Ipak, Luciferovo
je ruganje lludstvubezrazloZno, jer od lludstva ie ipak nesto ostati:
kad se napokon iz rczbrjenih ljudskih grudi vine duSa. . .
Nad nama kledat bl'leda ie djevica
Ko alabastar; to se ie smrznuo
U kip leden izdih zadnii,
Sanak moj bijeli Preko groba.
Samo se tuvstvom moZe da shvati ta mistika preobralenia
lludskih patnja, Blijede Dleve - t! vilu bola , u BlaZenu Djevicu i
u leden zadnji izdih, bijeli sanak preko groba. Blileda ie Dieva,
mila druZica ljudskih patnja, vjedna, i ne mole je nestati kao ni
188
sanka preko groba. To je neuni5tiva milina vjeine misli. Nlu bi
htlela pjesma da kaZe.
Iz slicnih je raspololenia nastala i druga pjesma takvog sim-
bolskog misticizma, pjesma ,,Dvije druge". Misticizam se kriie
duboko za simbole i alegoriju. Samo duvstvu otkriva pjesma svoiu
tajnu, svoj smisao.
Iza mistike ove pjesme krije se moZda intimna poviiest Kranj-
devi€eva braka, naizamaSniji ljubavni doZivljaj njegova Zivota.
Nile nevjerojatao, da je njegova ilena,,nerastaina druga", ,,blileda
zviiezda srca", a da je Tuga cjelujuii znamen njihove lfubavi do-
nosila pod njihov krov svoj teSki blagoslov.
Karakteristika je posljednje poezije Kranjdeviceve, da su se
u njoj najintenzivnije ilivljavale sve osebine niegove jake du5evno-
sti. Pa kako se Zivotn a i razvojna linija Kranjdeviieve poezije pot-
ouno i nerazdvojno poklapaju, ostavljale su patnje mnogogodiSnje
bolesti duboke tragove u njegovoj poeziji. Njegov pesimizam nailazi
u vriiem e ,,lzabranih pjesama" io3 dovoljno otpora i uravnoteZe'
nosti . U vri j em e, , Tt zaja" pr edaje se on sam om e sebi, dok se u
vriieme posl;ednlih pjesama prelama u klonulost, apatiju, pa i zga-
denie. Kako se taj pesimizam, kako smo vei zapazili, neprestano
prernetao raznoliko5iu bogate umjetniike duSe pjesnikove, svaki
put u nove nuance izralaja, poprimio ie u ovo posljednje doba
tr misticizmu Kranjdevieevu svoju najiadu oznaku. U tol se je formi,
bar rrmietniiki, daleko najjade afirmirao.
U pjesmi ,,Trz'aia" ,,Prosinadko sunce" pjesnik o male boli
svoga srca drsko mjeri bezmjerje bola u prirodi za zapada prosi-
nadkog sunca, Tu se izrai,ava Kranjdeviiev pesimizam posve reali-
stitki. Pjesma ie tipidna za cio niz ovakovih pjesama nastalih iz
pesimistickih ogordenja. U njima podlijeZe izmorena du5a pjesni-
kova tas neprijatnim dojmovima prirode i kraja, das banalnostima
Zivota, ddsadi svakida3niosti ili mrskosti dodira s lo5im i niskim
lludima. U realizmu ovih pjesama ima obidno neka grubost, su-
rovost, u refrainu iznenadufe smiela antiteza, koja podsieia na
Heinea. U pjesmi ,,Groblje na umoru" ide piesnik u tom do
ekstrema.
Ali najbolniji i najgrozniji krik Kranideviceva pesimizma stapa
se vec u ,,Trzajima" s mistikom. Za(udo ie ta mistika takoder u
neku ruku realistiena. Niezine se ekstaze opijaju slikama i pre-
189
 dodZbama krseanskog mrtvadkog simbolizma: kosturima i zvucima
muklih akorda s orgulja. Pjesma ,,sveljudski Hram" grandiozna
jevizija nastala iz tih posve kranjdevicevskih tuvstvenih elemenata.
BoZanstvu je svega l;udskog trpljenja sagradio pjesnik u svojoi
f.antaziji hram velidalan, poput gotske katedrale.
Pontifikalna ceremonija polaganja koSiatih ruku na delo i
probadanje srca pogledima kroz ptazne odnice lubanje uz bruianje
orgulja u prahimni bola mistiino je posveienje tovjeka, popudbina
na put u kobne ljudske udese. Negdle se daleko iza plastike te ve-
licalne slike stapaju u mistidnom svijetlu zrakd smrznute strze,uspo-
mene Kranjieviieve iz crkve sv. Petra u Rimu, s mradnim i bolnim
Iantazijama o smrti i mukama ljudskim.
Pa ipak, i ovaj je Kranjdeviiev misticizam, mo1da suvi5e
slidan Diirerovoj mrtvadkoj fantastidnosti, dobio u posliednlim ,
pjesmama jo5 individualniji oblik. Kroz ditavu se poeziju Kranide-
viievu provlade misli o smrti i tazmatrania o problemu smrti, ali
nikad nije on tai problem izgtadio teZom i kruiom logikom srca,
nego u pjesmi Divot-izdanja ,,Misericordia".
Kranjdeviieva je poezi)a bila brevijar slobodarstva i mi-
saonog i etidkog. Ovakav ie Kranjdevie izi5ao poglavito ispod
analize prvih svojih popularizatora. MoZda ie etapa na bolje, kad
se proglasilo Kranjdeviia pjesnikom pesimizma, hamletskom fi-
gurom. Ipak, ovo ne bi dostajalo, da se Kranjdevi€ odrZi kao na'
cionalni umjetnik velike buducnosti i apsolutne umjetnidke ciiene.
,--Umietnidka je velidina njegove poeziie sazfiievala lagano i dozrela
do zreloga ploda tek na koncu njegove pjesnitke karijere, nie'
govih posl;ednlih pjesama. Koncizna i saleta iezi(na forma ade-
kvatan ie izralaj saZimania, povladenja u sebe sve njegove du3ev-
nosti, a u takvoj potpunosti, da su i popratni satiridki akordi uSli
u ovu konadnu i zadnju ispovijest duSe.
Nile bitno, da li treba uzeti Kranjdeviea kao nastavljada na3e
starije poezije ili kao posve modernog pjesnika, kao vjesnika starih
ili novih ,,glasnih ideja", koje je ,,mtzio", pade ni to: treba li ga
uzeti kao pritajenog optimistu ili oiajnog pesimistu. Tragika ie
svake ideje, da je vei ,,stara" eim prede preko l;udskih usana! Nie-
gova su dlela izraz duSevnog Livota, jedne duSe - iasan, snaZan
i potpun. Kao takva ona su ljepota. I to llepota, koja je nastala
medu nama, koja ima svoj izvor kod nas.
190
R A D o K o N A D E
Dr. Vladimir Corovi6 donosi todan popis svega anonimnoga Kranjdeviievog
rada u ,"Nadi". Tu ima velik broj referata i kulturnih biljeZaka iz raznih podrudja
kulturnoga iivota i na5ega i tudega, poglavito slavenskoga. (Isp. ,,Lektira S. Kr."
u Gradi knj. X. str.3l. i dalje). Ve6ina se tih dlanaka osniva na gradi uzetoj iz
knjiga, kad se radi o znanstvenim referatima. U referatima o beletristidkim djelima
zaprema najve6i prostor reprodukcija sadrZaja. Iz pisama iz bolnice znamo, da je
kod tog urednidkog posla .suradiuala marljir:o njegoua iena Ela, pak su poqlavito
prijevodi iz francuskih revija njezini. Kao dopunu Coroaitu spominjemo, da je Kr.
pisao godine 1895. prigodorn o Rukovcu, Kuhadu, Veiiiu, Golo6devu, <.,,,7,1o-
iinstvu i kazni" (str. 59.), u ve6em dlanku o Arhimedovoj smrti (str. 9ll.), o
koncerttt Slavjanskog, o Novici Cerovi6u, o ,,Vjeinosti" Janka Veselinovi6a (,,Ale-
gorija je pseudonim realnih prilika"; str. 99.), o Mil. Popovi6u-Sapdaninu (,,Vrel.o
njegoue poezije je ajersko iuustuo i ictrki patriotizam", str. 118.), o Vrchlickom, o
Preradovi6u (zanosno, str. 239.), o sarajevskom dijalektu (o prostoru, str. 259.), o
Rendi6u, o omladinskoj knjiievnosti (str.315.), o sv. Augustinu, o Vazovu (str.375.).
G. 1896. pisao je Kr. opet o Vrchlickom, o Hauptmannu (str. 56.), o delkoj
moderrroj ljteraturi, o Matici Hrv. (,,Sa stabla naieg iiuota parl,a liite, sporo se
zaDrgaua plod,, kriua ie naia duieuna bezuoljica...": str. 79.), o l\Iehmed begu i
Riza begu _Kapetanovi6u-Ljubu6ki (biografije, str. 97.), o pedesetl_lodi3njiciDosto-
jevskoga,,Bijednih ljudi" (str.99.), o dr. A. Stardevi6u (dobra karakreristika,
str. 119.), o Begovi6evim pjesmama, o Oblaku, o Mihanovi6u (po Gjalskom, str'.
320.), o Livnu (str. 277.), o Curtiusu, o Gjuri Jak6i6u (slat'i I. kao iuuartr, i osuet-
nikg u boiu za touietanska prara; zoue ga jednirn izrnedu naiuetih pjesnika naieg,a
iezika; str.337.), o A5kercu, o Trofandi Mirze Safvera (str.360.), o Matiji Mr:a-
zovi6u, o Simi Ljubi6u (str. 418.).
C. 1897. pisao je Kr. u Dopisima ured. polemiku sa Vrhbosnom i Glasnikor:r
jugosl. Franjevaca zbog slika TiSovljevih, koje je
,,Nada'o unatod nuditeta hvalila.
(Navodi iitav niz slavnih svetih slika, u kojima ima nuditeta kao Michel Angelove
i dr.). O Romanji-planini, o Strigi, o Iliji Okrugi6u, o Nlilinovi6evim pjesmama, o
gostovanju zagreb. teatra, o Mazepi, o Asnyku, o Jensenn (polemi6no), o Porinl
Lisinskoea.
G. 1898. pisao je o Blaienki Kelni6evoj, o Aleksi Santi6u (op6irniji dlanak o
p,rijevodima iz Heinea, str. 63; He,inea zoue kongenijalnim Goetheu i huali ga,
ier
da _gouori iskrenint jezikom srca, dira jednostaunoi\u stiha; kudi Santi\eue prije-
yo,de), o kulama begova Cengi6a (prema BaSagi6u), o knjigama Matice Hrv. za
f897.-opse.ino na str. M., o Petru Matkovi6u, o hedicinskoj- narodnoj terminologiji
povodom knjige dr. L. Gliicka, o Mosraru (str. 172.), o Fercli Livadi6u, o Gladstonu,
o Mandrovi6u, o narodnim pjesmama hlatice Hrv. II. knj. na str. ld0. (prigoaara
izboru piesama a Kraljeuitu tr[arku:
,,Yetega d.iuljaitui, kn;arenja, poclmiklosti,
::ri."r?.
i.td._niiesam ioi nikada ni u koioi Eniizi naiao na okupu- kao bai ,, oroj
lI. kniizi. Kad uzmemo Kraljeui\a Marka kao reprezentanta norodn" borbe - onda
iadn-iie saied,odibe suoie alastite nerzoti, da reinent uprauo nepoitenja, ne bismo
mogli izilati. Ne bi nas onako ocrtao ni najljuti duimnnin! Zagteiaj sami o,l piesme
tlo piesme i eto ti naioiernije slike doajeii, koi"*u od, koliiJake pa d.o gribi' niito
s_ueto.niie. Nema-gotoao i_ina ito ga lukaastuorn izuesti n" it. A iadi ti"itogoil ple-
y1?:tu (?.!r. Marko ukida suadbarinu), opet 'prozraiak
ie tu plemenita i dobra no*j"ro
':!!("^
.kru.liy. poitrcana, da se gubi kao taisk u gustoj i mrtaoj tami.
yisdle gotouo ni za Krali. M. dafe ubiti po alistitom bratu And,riii
t:o!:, I!y2Y, ier mu nema od-Iiiek.
::.:1otr.i
srca porod,a! Radi neuiere ljubine ubija na g1ozan
nactn cllecicu suoiu uz jarlnu motiuaciju:
,,od,zla roda nek nije porodai,, i drugo...
191
 podnipoito.nijesu
'nikle .se sdsme iasno, da su te piesme m.nogo putor;ale, te do
..Yidi .,. . . pod,ulja malograd,anska slitica, zadojena mjestimice takaom plastikom trica i
u kretjeuimaogdie su pokupljene*... ili tko dq se ne zgrozi, iitaiuti kako sitnica, da prelazi i u karikaturu...; o Defreggeru, o Matidinim edicijama za g.
Kr. M., izmuten teiiom gladi, rtadi suoie Dtrtuo diiete iz zemlie te ,,i niim se b'ieli 1898. na str.95. o Edhemu Mulabdi6u: ,,Tu kuca ono iskreno srce naieg rnuhame-
danak prehranio"?!.., ,.Sre no^ to iasno suiedoti, tla.oue piesme odaiu.aid,an danskog saijeta u saim oprekamn i pozicijarna, nu uoijek 6ete nati u dielu stranica,
hitjeg propadanja, pe ne bi ukupna zbirka M. H. iletounLa" da su sre izostaie" ' -. sdie te uas zadioiti tarst znaiaj ouog iutljioog d,iiela naiega narod,a". - O Lesko-
-."r"Z"itt iroro b"rirjetno biti i sam piesnik". (.|pozorauana pjesntu,,Snlrt Kr. M.", varovim ,,Sjenama ljubavi": ,,Fina analiza i 2iue boje..."; o publikacijamaJugosl.
- ,,Dri'
koja mu se tini narodnijom ili barem blizom duieunom narodnorn obzoriu. Akademije za g. lB9B. (op5irno) na str. 111., o Milanu Budisavljevi6u ,,Bijednim
kako da se u.za silne mane nalazi i po koje zrnce narotlne uile. Uopta st na suima ljudima" str. 126. (,,Biiedni ljudi" to ie neka tragika sudbine; toaiek se d,oista 6esto
pjesmumu, poimence u opisinta, aitli zudah zapada". Dalje je pisao_-oSl'et. Corovi6u, pita, kako to da oni, koji su najmanje skrioili, najosjetljiaiie trpe?"); o Tolstoju,
Srrrminovoj povijesti knjiievnosti, o carici Jelisavi (str. 302.), o Klairievoj por,ijesti o indijskim gradevinama, o Kotoru, o Shakespeareu, o VereSEaginu, o pjesmama
Hrvata (str. 351.), iitav broj o caru. Alb. Webera (na str. l9l.) (,,Nama je suejedno kako te se nazuati koja ikola, tek
G. 1899. opseino prikazuje Siloviievu o Slobodi volje i kaznenonr pra!u, nije nam suejedno, da se - ne znsmo za tiie babe duiu - ustupa od tsaljane tradi-
'filgneru,
zatim pi6e o opseZno o Vjeri Vidovoj ili religiji Srba i Hrvata, po knjizi cije za aolju prohabljenih nouotarija..,"), o Matejku, o Tolstoju, uz sliku G.
Segvi6evoj, a prema osnovi Nodilovoj (str. 43.), o Stevanu Sremcu uz knjigu Bo- Kniipfera mjesto opisa pjesma na str. 285:
iiina pedenica na str. 46. ,, . , . ntalo se koii nai pisac ttoli da prikazule u zunemu'
reniioj toaleti iitalatkom srijetu i da u; sue to osuoii u briern roku oiSe simpatiiit
.- od. njega". Uzdiie nad. sae Sremteuu satiritku literaturu: ,,ujakou sniieh ieste BORBATRITONA
:nijeh - da izrauno osjetui kako mu se steie srce i sua utroba, nem& tu naprar-
ljene maske na licu bolesnika niegoua tlrultaa, DeC to ie ono bezbolno izobliien'o U urtlogu krui i pjene U lednome srcu sirene
Tritona se kaaiila dua; Ko dasom se prevrnu st)e;
ndiitie, koie se ceri na te iz neizajeitctcnih situucija, bilo glupo, bilo prepredeno..."
Bori na oii ledne sirene, Sred, beskrajne, bezd,ane pjene
Diuan je njegou prirod,eni dar ,,Ltz nehatnost tehnike" . . . ,,kleie torzo rniesto ittt
bi izgradiaao lik, pa i grupu..." Zore najliepiom niegrtrt,nt crticorn ,,lbiirtgu"): GIe, zad,nii im izl'jete d,ah. Bai naglauce nestad,e nje!
na str. 60. ima ovaj opis slike u stihovima:
-4 ona ih gleda i gleda, Tek zgodio slutaj se pr'jeki,
Ko tard,i i bei|utni karn; Kad, du.dna se pripouijest til.
NAKON BOI.ESTI ,\"a usnice Sapte od leda: - Nju donio pjesnik je neki
^.4h, ita 6u aam, ita iu uant? !" Su ietnje po ntorskome dnu. -
- . . Ne tuii, bako-bakice, .. . Po to je d,thrtt. haA'ice.
Ah hako rni je lako; I gode tuktsi srsi: .4 oni se bore i bore Da tamo sred algi i mulja
Ne boli tiie u srcu 7'o iz srcu mi preila b6. I uei su izgubili srfjest, I axeti morskijeh - ah!
I sre je proilo. Tako! I siel,a ias u prsi! Dok najzail je proidrlo more Sirern se otajna iulja
Slu tuinu im pripoa'jest. I kune si ujeiiti dah.
- Umiri rni se sinak moi , -- ,l'loj dobri, slatl:i I.suse,
I pokrij se i Suti; Tir ognjica ie trese! On tuo je nesretnu ninrtu;
Na ioi ti sr.taka udi r'iei, . . . O n i i e h u k o : s p o m e r ti e , Gdje lednu si proklinje 6ud,,
Ko uosak si m.i iuti! Sto ktttkad nus :utte.se ! Ah, ribiju krp si i limlu
I bez strasti srce i grud...
... O nije, bako-bakice, Pu uidj' de sutru slotu du.r
j\,Ju mladom dolje hrastu:
Tek srce kad ne pete; - - O modernoj grikoj pozornici (po K. Makrisu), o Mijatovi6evu ,,Knc.z Gradoje
Gle oko nroje mirno ie Duboko smo ih rezali, od Orlova grada" (,,Otkako je rani grob pokrio Senou, oila historijskog pripouije-
Ko podjesensko ueie! Da nikad ne zarastu! dania lro d'a ie zanijernila"... ,,... iu uzgojni dah literature izbija iz-duhi same
praoe wnietnosti". Misli d,a se rorutn kao arst literature
,,gradi po stalnom ltalupu",
- O iedo moie, Ito Ii, to I aln ntalo ne uenu -.oru..innde oudje forme, krute lorme od ocjeli, koje primaju pisci u baitinu oil
Sue tudne mrsii staari, Te narezane grane, swiih prediastnika". To je internacijonalan kosturl sua
1e ajeiiina u torne, da se
I kailjei? ! - Saeta d.ieuice, O onda, bako-bakice, po njemu srei,e narodan kostirn", - Ljudi iz hist. rotnaw po Kr, su
,d,usi iz dru-
Sue lice ti se iari ! Bai niit' se ne boi zn me! g.oga suijeta", a ne ljudi oil krui i tnesa.. . :
,,Iz djela mora odisati urnietnitki duh,
hoii plemeni" ... (J hist. romantl ,,ne djeluiu"prili'ke sugestirno na pisca, nego pisrc
O Matavulju uz knjigu Primorska oblidja na str. 78. Hvali odlidnoga pira. stuereno stDaro likoae"...
,,U hist. pripouijeci hote se t. zt). ,,pomirni" ionac"),
Roden primorac dao je M. ,,originalne poiaue prodahnute onim ma_lograrlskint o Yilimjr Korajcu-prigodom-smrti (li. IX. i8gg.) (U njegovi*,udoui-a:-,,rrudo
duhom, natrunjenim uz to taadikad nazorima iz njetskog iara, ito ga sobom donose se
-opaia tist zadatak uzgojne Sibe i urtlarskog noiiZad), o Tizianu, o dehovu,
o Hsnsu Makartu, o talijaisloj
naii kapetani, naii putnici sd pogona suog mukotrpnog mlatenja po iirokom. mot u' pozornici i glumJimu po Sul.f,etiju, o loh.
od malinih nogu, stnrinski Ziaot od aajkada grailansko-zadruinog tipa, slauen,ske i r.v .. 9.
1?00. piSe o novoegipatikom knjiz. pokretu po Revue des'Revues, o srogo-
neslaoenske crte na onom kolienu nasegd. saijeta - pak i sae ono si|uino i smi' orsn;tci rodenja d_r.Jovana Hadii6a-Sveti6a (prema spomenici MagaraSevi6a i Savi6a),
o
ieino, Jro se nade na iiuahrcj no zaturenoj pozornici oaakiieh temperainenata.. . . .Agkercu (po Kreku), o A6kercu ,,Novim poezijama" na str. 63.: Aikercope su
da is'preplete njihoa milieu zgodnim iuustaouanjem i refleksiiom, pak da saiini' od mtsl,t ,,ileuiza poeziie. bud,utnosti" .. .
,,u, iake podatke, koito ih je nagomilao aijek,
suega sklndnu cjelinu, kakoa je u oillici slantenskogpripoaiiedania"... -ioka srurga, gradioo, ito otitn ostaalia u baitinu noooj epohi uremeia, nije teiko
?' ,Dgsqto _ga
ugled'uti aeliku i nepokornu glauu, koja se dii,e ispod umjetno
kojbm M. predotuje karaktere, upral)o uriie". Za nDogadaie na seocu" kaie: naualjana iamenja,

f3 Kraniievi6, Kroz iivot i dielo

792 193
 su.igrale
ruku, ito hote d.a se promoli ispod satrunulih osntaka oniieh leii, -koie
i-.riiiu stupa u pod,jednako arijeme preil publiku saoiom rninouiiom kniigom ,,Poslied,nii,
i.. preo' Stipantiti", sdie kraj niihouih siena piie oue riiedi na grobnicp im: Aini se, da slr
uloeu na razboiiitu, gdie i" ,oru sila i misao, sretleni stroi druitaa
pouiesnice |uiemo daias poumirale do posliednie .. ., a. u starinskim patriciiskim i plemi|kim kutama
btraiaine ieinie - ukratko irod,t"iio i pokret. U predigri oae noae
aietra pred nastanila se oetinom sirotinia grad'a. . . Suriilo ie ialosno".
d,,aod,asuurlprogo"oro ieilan aieiski'samilosni instinkt, on ie -ko -tuh
ka*ad,a zagrmiti ono neznano, a iedanput aktuelno dobu, nakon Tako je dakle prostrujio hruatskom najnouijom knjigom duostruki mrtuatki
"t"ii-iliit*'6u"
i;:i;; [i're sleti stihiie i ioti 6e stara Klio, da strog,o i nenastrano, u ueierniem psalam, iedan ispod Srda, a drugi ispod Yratnika. Dua dobra sina saoiih zauitainih
nakon
rniru suriena clana pritraii tu noau cesttt, ito iu ie naprauila ohlad'ena laua strand oduiiie se proilosti onoga kamenja, ltoje im je nosilo kolijeoku i poloiiie
prilici
proioi"" ., . Oslaniiiuei t, pak na drul'tuene- prilike,- rni smo rnedutirn u suaki saoj uijenac na tuine i puste douratke onih starih patricijskih kuta od torda
irtoio da opai,ami, koko iu to pitania aet dauno proiela duiu literature, neSo klesanca, ko da bi kule, gd,je se nekad,a odigraie prui \inoai katastrofe, koiu unuci
- ukratko niie ni naie
kako su ona'i u nai postala doneQle liierarnirn programonl oplakuju.
;;;i;"i; ii, toio bariaka. I bai onai, koii ga u naiirn prilikama ta.rstom .rukont Dubrounik i Seni ili tatnije - Dubroatanin i Senjanin! Prui podriietlom.
pie.samn.
d,rii i uziliie i"este - Aikerc" ... ,,N; irc posebno istite. ouo d,rago kolo- plemi| i po suome rnilieu izrauan baitinik one aristokratske okoline, koiom ie i
io- ie ... o,noi pjesnidki bariak, o"kom rekosmo da ga izdiie snainom desnicrtm"' usprkos iuiniatke 6udi mirno i od,mjereno na gospodska metalna grla zaonio maie-
Orittto izd,iil i,ito|lihu". -',,P'rilike su ona sila, koia tumati sae - pa i piesnika"' stetski plural, a drugi - \ouiek grad,anin i diiete iustra kruga, gd'ie su borba za
- Citira: nasuini hliebac aazda podligale nemirne kretnie, bez brige i osietaia in 6e ko
o niima reii, gdje je nagao gouor zatinjao suakojaki krepki izraz iz neobi\na
,,Misel noua, rnisel ti suobodna! rieinika i sdie se nije nikad,a ikrtarilo iutljiaom dosietkom na trgu ili ulitici. To
Bolie li se danes ti gori? je razlika ko izmeilu bure, koja se d,iuljom raskalaienoi|u obori niz senjsku dragu,
Skriuati prei morai po terninah,
pak obijesno baca u more iieiire, otkriua nepristoino pljeiiue glaae i zapli|e se
in po proletarskih se uotlinah,
rlrsko o suknje i suknjice, sue to uz uazdainje iale malograd,skih besposlitara...,
predno srnei na solnce, med' - liutli .. .
te onog linog cajetnog parfuma, \to ga ajetri| sa klasitnog kopna iuine Dalmacije
ko st;etinju nosi preko Easnih ltroaoua slauom obasjanoga grad,a, da okadi niiemu
,,Njegova
'itoi7" je poezija - uzd,ah saoga doba. Takve su knjige ua,ne, ko_i fizitka lglueq,
d,uornicu pokojnih knezoaa, a rekbi - da sue pri tom tinu pijeteta skida gospod,ske
oirotiri"'teiak, teiak teiet"/, o Regnaultu,_o gostovanju- Ciri6a.u.,,Mleta6-
(str.93'), cilindre s glaua. I oti, koje su se uzgojile u gledanju ouakijeh slitica, otuoriie neke
kom trgovc,r';, o tooortima pariskog teatrao 6l919k,,Francuz o Uskrsnu6u" sarkofage i zao-iri\e u plemenitaike pouoje, ito kriju iute kosti njihouijeh prad,ied,oua.
iZuj"i (str. i0B.), o lirskim pjesmama Sime Milutinovi6a, o J. E. Tomi6u (str. 124.),
(po Jranc.)' o Kako?
o Lttjigu-u Jug. Akademije- za 1899., dlanak ,,Sa druge polutke"
G. M. Marjanoui| progouorio je u 11. broju oaoga teiaia,,Nad,e" o duhu u
Beharu] o Senji (opseZno,-str. l?4. - ,,One uisoke kute, utisnute -u uske uliiict,
Vojnouiieoim rad,njama, naroiito pak u,,Srltonu,". On je pronaiao u niegoaoi krui,
a sagradene od, debZla kamena, biiahu od uaikada turst bedem.,,gdje su.se iu't;oli
u njegouoj um.jetnosti ,,aristokratski heroizarn", on je citirao ulastitu rijet spisatelieau
d,rafi, pradiedouski obiiaji, iza'koieg ie iuborila mekana takauska besedica i gdie
"uaiiek
,,Pli(azuiuti oaai u frazi, koja makar bila i u blatu napisana, hote da se na nju pazi, pak d,a je zato
ie
'starcd,aani suaki narodni'pokret nailazio na iskren susretai" ...
grad., niiesmo inogli a da preiutimo niegouo naipoznatiig dgbg (uskotko), i naiskrajniji realista duian irtaoaati snom stilu noie ulastito naEelo. Njegooe
maistorski istantane odlike izbile su zaista najpouzdanijim d,okazon no uid,jelo;
koie ie poil-olo gradfua i umletniikoj aili. Sudilo se o tome u historiii kako mu-dragg,
znademo da je ,,Suton" pobjedniiki od,nio paonxu sa zagrebatkih dasaka. Ne moi,emo
urii"k i" tu ni6i u otima nesamo rodoljubna nego _i prauedna ioujeka suza, koia 6e
a d,a ne upozorimo ouim pripad,om na rije\i g. Marianoui1a: ,,Uzalud 6emo mi tu
kanuti na groboue onijeh, koji su u neko burno d,oba manie skriuili Dremenu, koliko
traiiti rijeiauanje aelikih problema, kao ito ih ne temo nadi ni u D'Annunzijeuirn
,iiiii" nj"ima. Ier iunatki'd,uh uio se nad tirn urtlouima, pod- mrka .niihoua iela
,,Sogni delle stagioni". Tu 6emo nati tek iistu umjetnost, najprotinjeniiu, a ujeilno
it'iittto ji briga- d,ubolce bore, a toplo srce spram saoie drage i liute gole-t.i,gd,ie uet najprod,irniiu. I zato se eao toliko obazirem na Vojnoui1eu stil (u rniiirem dakako
pirtoi" na saijet, zaistu je kucalo u prsima oL)e proqnani-tke diece i miSiEauih stra'
'iara znatenju te rijedi), jer to je ono ueliko, a ne ideie; ne liinosti, ne nazori. Obrad,ba
na braniku roda iuogou), o H.Badali6u, o Arnoldovim pjesmama str. 176. je uelika".
duia, a da n':
'ii-" je ko liritur piesnik-urpo^"ro, a ko epik ie-i opet od,aiie lirska
(,,On
Zaista ona blagodarna aila, koia suaki dan pogleda na prazne duore neka-
aiyoaol" proititti deiti uplitao kapital za budutnost".. . Zoue ga ,,salonskim
tiho, gdie dainiiieh knezoua, da prospe po opustielirn podouirna pelud, sa balsamskog kraia
iuustaeijaki^'i... ,.t,, ii kolorit duie koia je uzgoiena-,u neiern ito ie niihoae ,,republike" - priklania glaou i pristupa s dubokim poitouaniern pred
ti totto i njei,no go,rori, i koia uetinom. podaie- situ,aciiama neke tJaroae otmiena gr..boae,ito ih je oglod,ao d,uh artemena i hiroai poojesnice. Pisac ii u suzi nieziniieh
iii"t"ri. LIipte tiizraiaina snaga niie nikad'a butna; piesnik aoli d-a.mu prispo-
otiiu uidio: ,,Kako ueternia lut mami utaare rw spominianje". I on ie uzd,ahnuo
ario i"mi ia iirokoi Stalaii !"a": boie, pak-da,se-iz te iiroke okoline istakne i taj uzd,ah rodio je - dramu.
nai'
niegoi nlomenat, bii'nekoko ,,ko ,lragulj isred_sniieina polia.,.:' 1.mu ie
tlliit tirriii lirlitar, - ,,potisnuuii refleksiiu ujle iznosi.taSoue, koii mu^ostndoie . . Nu ioi ie neko unrirao u kuti1u iadranskoga tnor&. Nije urnirao ciieli grad.,
- pjisnik proilo-s.ti-i ..siet-ania . , i.'), o Tomi6evoj holi po saoioj poujesnici znadi ideju, pak da tai smrtni hrip od,jekne u uhu praunuka
ia'i,i" . . .:, ,,pi"rnik iiistua
ko.posliednji
,ntrtiri" (opr"Zno, str. 19I.), o Novakovim ,,Posljednjim Stipandi6ima" (str' 206': krik smrtno ranjerm lunaka traged.ije ... to ie jadno, teiko,
e d n i i S tipanti6i". D o s e l en e b i i a s m o nekako odugoulateti posljed,niim izd.isaiem sariaoala suoj pusti neshaateni oiiek
i, i N o t , a k a ' , , P o s I i
"o,"rioua protitamo d'rta orginalna- diela, koia leqn? arsta naiiieh liudi - ,,patricija", gdje je jed,ino sirnpatitan onaj posebni
'iijoi u prilici, d,a u posue kratkome'razmaku sol tz.lodg.-,,tutnnskih" gospod,a Mara, - dogarao
dr:uininoi pod,lozi uprauo silom nagonila na pa.ralelu. I-nu-- dua ie stiieni na uljenici, za koiu
* bilo ruku da ie doliie i - koia ne gasne od, silrw zapuha aieta, ko ito
oat{i"" iiti" h,r'aaiskegeneiacije narnakoli.nanx tai,,uiitok. G..11:.oVoinor:it !"9,!ri"
oakllL nad slobodnom kulorn Dubrounika, nego trne -
iiiii"'i"
"noioi "oriie
u lY.'suesci zagre\aikog,,hivota" suoi ,,Suton", ko d'rugi-dio.t-rilogiie, sit aenia aerbo - s anemije
s,uoga aparuts. NoDak niie osietio potrebe da piie d,ramu, on
tt"ii'iitl- ili p,riltnie ,,ono"dugo uiiianie staroga.D-ubrounika u XIX' uiieku, koie ie oao izdisanje pri-
glatnoga predlstaunika trazao u pripouiieci. U sairn tim
ii 1oi"1o' ,l.o gotiue smr| patriciiatg, t-ogi iedinog.a i ,,poslied,niim Stipantilima" zuista nerna niilta ciilo-
artat dramstidna; tragitne irn irtue niiesu izraane, to su tek mutenici, koii
"ir-
p;;r;- niin iStti.arlirn, ilubrouiike mtsli, biia ,,republikanske", a g. Yi. Noaak su uiti

l3r
194 195
u zgodu sluiajno, a u pripooiietku tisto relerentski. Glauni faktori, uetinom po' nastaiu na ui'\em stepenu reciprociteta izmed,u pjesnika i pojaaa, a twzuqli bismo ih
kretnti cijele te agonije nijesu do prosjetni malograd,ani, koii su suoie ponosne obiektianirn iuastaouaniern. Ono ie iade oil tisto litne lirike, jer imad,e d,ublju poza-
grboue primili, a moid,a i prokriumtarili od suojih bogzrn koiih praotaca. Yoinaui|u dinu, iiru osnoaku, a od, pour lartizma luti ga i sjajnn odlikuie to, iio se ne
su ko patrioti suze rosile delo, Nooaka ie peklo u srcu. Gospoda Mara pri kraiu udaljuje od, praaog i zbiljskog iiuota" . .. ,,U hraatskoj poeziji opaia se premnh
gradanskog iiuota, problema, druitaenih pitanja, pojat;a u koiima se tufe krik,
,,Su,tona" rnoie da rastuori ruke, kad, ioi kterka pred,aie pram ostrii,eniieh kosa
.s.krjep.kim pitanjem heroiske rezignaciie: ,,Vieruie.i Ii nti?" - moie da .,,neizre' koii dolazi 9d = ito no uele ,,istandanih nerta" - bilo to sa pasiune skepse, bilo
clalm Lzrazalem ponosa, zadouolistua i tuge" usklikne: ,,Kterce moia!" A Nouak sa ag,resianihpokuiaja'J, o ,,Doma6em ognji!tu", o Strossmayeru (opseZno,sir. 300.),
- ? On tek nrcie suoje pritanje sariiti s dodatkom, da kad su te starinske kuie o Jug._ Akademiji u g. 1899., o Herberta Spencera razuoju plesne i muziike umjet-
dale utotiita najsirorna.iniiem i najneuglednijemu stanouniituu grad,a - tuli s& se nosti (opseino po njegovu dlanku, str.317.), o engleskom pozoriStu (po Revue de
u njihouim zidinama zuuci domorod,ne piesme. I on ie izuadio odnekale cipehra Paris, str.350.), o japanskom pozoriStu (opseZno, str.366.), o dramama Jos. Selaka
Gaipara i suriio je pripouijetku ouako: ,,1 mladi ie Guipur sebi ioi neiasnom sint' i crticama Pastorii6.a.
pati,jom zaaolio meloiliju pjesme, ito su je kroz ulice pieuala uesela seniska dieca: . God. 1901. pi5e o humanitarnoj misli u ruskom romanu (str. 30., po francu-
skom), o seljaku u modernom franc. romanu (str. 46., po Pellissieru), o lit. pokretu
,,Joi Hruatska ni propala!" ..."
BiIo ie to bai u doba, kad se je u Zagrebu ispinjalo sunce ilirizma sue uiie na skrajnjem istoku (str. 60. i 78., po franc.), o najmladoj Njemadkoj (str. 94. po
na obzorje. A oui patriciji pomrijeie, ne saradiaii pri tome. Doiao ie rnladi ,,Ga,ip&r", Gaulkeu), o najnovijoj franc. knjizi (str. 95., po franc.), o dobru i lolu raspolo-
doila su ,,I)esela d,jeca" - doili su i trebali su doti. Nad grobont. starih, strunuliielt ienju u dovjeka (str.110., po franc.), o zadatku Ze4e u ruskom romanu (str. l?2.,
Ijudi, koji su tilozolski poiau u roilenome ,,ia" utinili lizikalnim mierilom" sprttnl po franc.), o japanskoj iurnalistici (str. 187., po frlnc.), o Zoli, o Aleksi Santi6u
(str.206., o zbirci Pjesme, 1901.,kaie: da oud,je nije S.,,koraknuo ni za cigli korak
kojego 6e taksirati iileie, uzalud, bi grmio pozia: Ustani, Lazare!
(Ovdje slijedi opSiran prikaz sadrZaja romana, a onda svr6ava:) nap-riied,_",zato ,,jer nam nije u njoj kazao niita sl)oga". Istite gladak jeiik i for-
ntalnu korektnost irnte postao mu je S. irtaom onih d,ragih ,,praosieda,ja ili neke
Ied.na obala, jedna kru i - daa razlitita naEina umiranja. Na turobnim potla- prenieine lit. bolesti, koia danaske ne moie u^iie da arijed.i kao izraz pjesnika". A
cima nesnjania saiinio ie Yoinoui| piesmu, sloiio ie tuian, majestetitan koral,, ito s. umjesto pjesnika, ito rete schiller - iezik pieua". ,,,Piesnik je utio-u Heinea i
ga .suijesna generacija, generacija, koja iiui joi samo od kapitala suoie proilo.:ti, Ygii.slauo, mt u_ouog drugog ko da ie aiie prolitirao..."), o umjetnosti u ameridkoj
pjeoa pred suojirn otaorenim grobom. I one sjeri,, koje je skladni Dubrorianin ia- izloilbi, o Flaubertu, o Gorkome, o novim franc. izdanjima.
robnom iibikom izuadio iz njihot:ih grobnica, pokretu se pred nqii,m oEima u God. 1902. piSe o Gorkoga ,,Fomi Gorclejevu", o savi6ki, o Mauclairu, o Ce-
jednako blizome tasu samrti, nu sue to biua tiho i priguieno, sued paze(i na onaj
hovu (str. 42., po franc.), o V. Hugou (str. 710., po franc.), o franc. knjiZevnosti, o
ad,mjereni takt i u tasoaima najuete tagike sauijajuti se od bola po dostoinint ruskom romanu, o franc. knjiievnosti po Pellissieru, o franc. knjiievnosti.
gestama. Ouo ueliko dostojanstao, koje pobuduju u naiim srcima ljudi - d.anaske
tudni i suuiini - tuaa nas kailikad, od, posmijeha, koji bi nam htjela da izmarni , - -God, 1902-.pile o Dinku Politeu (str. 84. . .. Malo inta nouinara., ,,s kojima bi
lit. historija i kritika toliko izgubile". ,,Bijaie duh, koji se je gotoao oilmarao stua-
n& usne ikripa one iuplie i odasaud r&spucone daske, po kojoi tako aaino i teilrc raiu6i, prirodnorn d,aru podobala je sjajna sprema...u), o franc. knjiievnosti, o radu
stupaju oni ,,ll[i" i niihoui gospodski koraci. Sui srno zaista spremni, da s udfulie- genija (po franc.), o franc. drami.
njem gledamo u oladiku Maru Nikiinu, u, tasu,, kad, se pred sluikiniom igra bogate
gospod,e, iI kad Yasu Hercegoucu, koji joj nosi spas u suoioi prostoi i bez grba
noatarki s tinim osjetajem uelike gospode milostiuo dopulta da stupi pred njeno
gordo lice. Pa oni starci, koii pozdrauljaju suoj nezaborauni sun - brod su. Ylaha
na putini, il se klade da li ie na dan uelikoga zaititnika republike padola kiia ili
ne - god,ine 1796.! Koliko li su uzuiSeni ti sanjari pred nuiim oti,ma! Takoui lite-
rarni bijoui u oaoj dramatskoj pjesrni, nad kojima se krili hola izjaua: ,,Otkad se
alnstela nemaju ponosit i sa bijedom suojom?" - i*ooniSu nam. ko d.a se ruli
kakat' ponosni brijeg i mi gledamo aelitajni dogodaj razora u prirodi,.sm,rt i rasap
netega, ito je sobom toliko stojno i turdo. Du i mi iiaimo ,,od ljepote oniieh d,anu'o
i ta ljepota puni sue te opasne sceruesuetirn pijetetom.
A Nouakoai,,posljednji"? On nije imuo prilike da udiulieno saniu. On je
suoju tintu kupio u kram,ara, niie ju m.ijeiao ni parfumi.so. Takoaim obitnim sred-
stuom nije se dalo pisati na papiru sa aignetom ,,|'art pour fart". Zato se pisac
neugodnije iulja u uho, nu uuijek je pred otirna, poito je posue blizu obi\nom
iiuotu. Yojnoaiteai sanjari dali bi se traaestirati, Noaakoui Abderite ne bi pak nikad,
mogli postati kakouim ,,iu.nacima", Ne, oni nijesu nikako shuatili ,,ljepotu onijeh
d,ana". I zato narn je njihoao umiranje tisto suejednako; ono ito pobuiluje sirnpatiju
nijesu uiie oni, nego irtue njihoue egzistencije. Noaak ie d,obro osjetio, da je samo
bur u - onaj silni, diolji ujetar, mogao proEistiti zrak ouakth organizama - orgo-
nizama ito otroanih, ito nesposobnih za ikaku ljetidbenu kulturu.
O Puvis de Chavannesu, o Rudu (str. 253.), o Etampanju na slav. jugu po
Jagi6u, o drultvenim prilikama u Kini (str. 270. i 332.), o drami Mirze Safveta,
o ,,Suzama i omjesima" J. K. Ostoji6a (str. 271.), o pjesmama Milivoja Podravskoga
(str. 287. - Gouori o snazi piesnitke duie, ,,koja bi hraatskoj poeziji danas sutra
moglu pod,ati plodoue nekog posmatrania, koje je teiko stpati u detiniciju, nu koii

196 797
 {r.
l

Z p R E p S K E Nemojte se ljutiti, Eto Vam Silvijevo oblidje jo6 nisam dospio poslati - sutra
ga Eiljem. Znate kako se veselimo, kad nam se javite, pa smo vam zahvalni. -
Pozdravljamo Vas najsrdadnije svi troje
ti{i
fi L Meitroui|.
,i"f Na posl. strani pripisak iene M. isto tako srdadan.
f
s Tadeusz Grabouski moli ga (iz Praga, 10. XI. 1904.) za biografske podatke
U Kranjieviievoj sobi u Zem. Mnzeju ima i sveianj pisama upu6enih Kranj- '$, - za
$ svoju knjigu o Kr. Na studij Kr. potakao ga dr. Drechsler u Krakovu.
devi6u. Mi 6emo iz ovih pisama pribiljeZiti ono, Eto je budi po 6emu od interesa. *
Ji
Josip _Kozarac (Vinkovci, 30. XI. 1895. i 3. XII. 1894.) zahvaljuje mu za
Pi.sma Duiana Plauiita (4),luriaka pjesnikova, dokumenat su one brige i
! .-Nadu" i obe6ava novelu.
skrbi, kojom se je on brinuo oko bolesnika jednako kao i niegova iena i Vejsil
Curdi6. Vidi se, da je on bio spreman doprinijeti svaku Zrtvu samo da ga spase. I. Trnski (Zagreh,29. VI[. 1904.) u natpisu: ,,Dragi prijatelju pjevidruie,,,
u pbtpisu: ,,Stuje Vas Vab i boiji fvan Trnski".
Dr. B. I/odnik (22. V. 1906.) moli ga za saradnju, htio bi da s njegova veli-
koga imena pane traEak slave i na njegovu malenkost. Citira Nlarjanovi6a u I L. Thall6czy (iz Beda, 12. IV. 1905.) Salje Kr. hrvatsko pismo, zahvaljuju6i
,,Obzoru": ,,Kad Kr. pjeva, hrv. knjiievnost svetkuje". Kr. za pjesme.
L Zajc pi5e K. Hijrmannu o svojim kompozicijama za o,Nadu" (10. IV. 1896.). Duian Plaaii| i Yl. Schmidt-Iugoui| pozivaju (iz BeEa, 30. X. t8gz.) Kr. na
sa,radlju kod ,,Mladosti". Nezadovoljni su sa Novfin Viekom, zbog prevelike polit.
M. Ogrizoui| (7.III. 1909.) zahvaljuje na dodeku: ,,Pa onda Ti si mi, 5to je
i knjiZevne jednostranosti:,,f)'Annunzio je plagijator, a Nansen ne-otalan poput
najglavnije otvorio srce svoje, komu su stijene ko hridine na Adriji, a nrrtrina kao
cijel_e novije mod. literature!" -,,Kako je na6a smotra otvorena i srp. pis-cima,
na6e more i burno i mirno". Zahvaljuje na preradnji u drami, koju je Stampao
umoljena su za saradnju i gg. Markovi6, Adamov, A. G. Mato6, Veselinovi6 i^ drugi".
u ,,Nadi".
",Ime naie smotre ne znaii sve! Mi ho6emo da donesemo iivota u hrv. knjiievnost,
MiIa Plaoii| (23. V. 1907.) zo\e ga iz bolnice u Zagreb, u njihovu kuiu, gdje ho6emo da na6im suradnicima pribavimo potpunu slobodu njihovog umjetnidkog -
ima puno sunc& i ljubavi. stvaranja. I\[i ho6emo da donesemo ne6em narodu knjiZevnost- modeinu".
l. Milakouit (26. I. 1907.) 6alje mu humoristiine pjesme, da ga razvedri u Dinko Sirouica (iz Prelo5ca,20. X. 189?.) moli Kr. za pomo6 kod namjeStenja
bolnici. u Bosni.
A. Tresi1-Pauiti| (5. il. f894.) piSe opseino o putopisu ,,Po moru" - i o , lro Grga Martii (iz Kre6eva od 30. X. 1895.) piSe vrlo temperamentno o svom
prijateljskoj Eutnji. borlvku u Zagrebu, gdje ga je prepoznao i nagovorio kralj F. J., kako su mu iska-
Magaziner Hugo Y. Sari6 iz Dionidke Tiskare u Zagrebu, Salje mu staro nje- zivali dast ,1mn_9giodlidnjaci" i bili radoZeljni upoznati ga, kako je dobio loiu u
govo pismo, koje je dao mnogima da ditaju i vide, kako se za domovinu radi i naudi teatru i posjetili ga ondje Tresi6, Supilo, Spindi6- i dr.
raditi (3. VIII. 1895.) Adoll Aernf' (Prag, 14. II. 1906.) Salje mu pjesme i fotografiju. Javlja mu da
.
je.preveo njegove pjesme, iz Kr. poezije,,koja -u
Marin Sabi6 (iz Splita, 25. I. 1895.) piSe pohvalno o ,,Nadi" i sje6a Kr. na ie tako driga",-govori o t"Bko6i
prijevoda zbog lapidarnosti Kr. izraza. Ipak se nadi, da je njJgov
susret u Zadru prigodom jednog izleta. lrijevod vjeran.
Daljne prijevode dat 6e u. ,,Kvety" i fotografijtr, po kojol uiji, du ."
Vladimir Treitec piSe mu o svojoj bri:z- za njegovo zdravlje i o akciji oko l" ,nutno
promijenio otkad su.
pomoii- Zavrlava: ,, . . . i to neka ti je nekom utjehom, 5to su nam tvoje patnje -se.vidjeli u_sarajevu. Ugodno-se sji6a boravka ,, obitrlli"S"lj"
Kt.
i Milakovida. Htio hi_da bi
pokazale, koliko si nam drag". (Zagreb,2l. IV. 1902.). _mogli zajedno probaviti nekoliko dana na *oru.
-Grabowskoga.
brojeve ,oSlov. Piehleda" s ilancima
F. S. Kuhada pjsmo od 16. xII. 1894. zanimljivo je za Kuhada i njegov rad Cialski (iz Beda, f. ilL lB99.) hvali na slavi jubileja u
(o dielu,,Musikalische Ortographie"). 'stvar, Zadovoljan je
,,Nadi,,.
sa svedanosti u Beiu - ,,ma da je jubilarstvo uvijek iarosna jer sjeda na -
godine preiivjele!" Pismo svr6ava:
Pismo I. Meitroui1a (i iene iz Beda od 3. I. f908.) donosimo u cijelosti: ,,Grli Vus Vui G;alski,,.
Dragi naSi! Najprije Vam hvala za,,Trzaje", koji 6e nam biti najmilija _ Iuan Androui6.. (iz- Trogira, 6. XI. Ig0I.) upozorava ga na svoj ilanak
u
uslomena i med knjigama najmilija knjiga - onda 5to sre nam oboje malko Hrvatskoj" o boravfu kt. u Dalmaciji. t"i"*"" ga o svojoj ,,sinovskoj
i'!T"l:j
rJullavr",
oduie pisali te tako znamo, kako ste nam. upozorava na Elanak o Italiji.
Dostojevskoga roman nijeste trebali vezati te i Vi nama pokazati, da ste I- Pazman (iz Rima, sv. jeronimskog zavoda) o putu u Rim, na koji se Kr.
spremao.
,,nepraktidni", nu kad ste ve6, onda hvala - bar nam je i to uspomena !
Bilo bi nam osobito milo - Ianko Leskouar.(Krap. Toplice, 16. XII. 1894.) pi5e medu inim:
ah, kako,,milo" to je premalo! - dakle jako ,,fmate u
cijelosti pravo, Eto kaiete. o-naiim knjiZevnidkim prilikama,
drago i jo6 vi5e, kad bi ste nam poslali i onu pjesmaricu, 5to no ju je Matica izdala uistinu slabo su'utje5ne,
- i to bih zato da ju imamo ravno od Silvija - dakle molimo, ako ju imadete - t" i ja nadam, da 6e Hrvati rado svojim radovima puniti stupce Nadine, -
l"
ali ne trebate ju vezati - ja 6u sam.
jer ja ,udo ujJul"*, au *f.r",J
Hvala Vama oboma, hvala ViSnjici za iestitke! Je li tamo hladno? Ovdje vodi nedista namjera (kako to srbi sumnjide), a u tom sam tim stalniji,
sad poEelo silno! Moie li se Silvije s ViSnjicom igrat kod pe6i? Da nam ih je I:*:
s r o u u r.1",
edni5tvu vidim toli odlidna lica (diste proilosti) ...,.
vidjeti, veselili bi se. Nfoida, ste. poznati s nadzornikom l\{ilak&i6em ? bnda Vas molinr, imajte ga
.r^r- ^ pozdraviti. -kovuo
Putovat ne moiemo jo5, jer sam opet nekoje narudi,be dobio, koje moram oobr"otu Mi smo dobri znanci jo6 iz wemena, gdje sam lo-Be
sw5it prije odlaska - valjda do 15. ovoga. stihove".

198 L99
 ,,Prije kojih osam godina zamalo se nije dogodilo, te bih danas i ja bio
negdje medu Vama: no zadrLala me najviie oirvezatna desetgodiSnja sluiba. Tamo
Z E L N A N o T E S A
je negdje po obiteljskoj tradiciji, kolijevka mojih cljedova".
Adam Meii6 (Sarajevo, 19. \TII. 1908.) pozdravlja ga prigodom 25-godiSnjice
,,da joE mnogo i mnogo godina svojom snainom, milom i zanosno ugodnom pjesmorn
budite i vodite hrvatski narod svijesti i slobodi".
Tugomir Alaupoui| Salje mu (iz Sarajeva u Bed) pisnro (od 7. L 1907.) puno Gda Vi5nja Vuleti€, pjesnikova jedinica tuva medu pismima svoje majke Ele i jedar

prijateljskog duvstva i zabrinutosti zbog zdravlja, Zali, da je morao Boii6 sprovesti Notes, gdje su ubilleiena neka sjeeanJa na pjesnika. (Neke od tih zapisaka priopdio je fovan
sam u bolnidkoj sobi. ,,Grli i ljubi u junadko i bratsko 6elo vazda odani stari KrSi(, kalendar Prosveta za g, 1932, Sarajevo, na str. 104 ss. u tlanku: Bele5ke Ele Kranjdevi€
Tugomir". o mulu-pesniku.) Sve su tc biljeske nastale poslije smrti pjesnikove.
,,SleCaS li se zlati! Kada si neko vrijeme proutavao zvijezde, nabavio si durbin, pa po
Franjo Il[arkuii| (iz Budimpe6te od 3. IV. 1905.) Salje mu namijenjene pjesme
aitave veaeri motrio nebesa, mene zvao iz druge sobe, pa smo zajedno gledali,'
,,me5tru balkanskoga Parnasa".
,,ZnaS onu pjesmu, koju si htio spjevati, ali nijesi Eogao. Ono kako je postala bomba.
,,Cuo sam uprav iz Sarajeva od VaEih protivnika, da silno agitirate protiv Isus se vra(a na ovaj svijet, pa vidi, gleda pred jednu (ne
sve i svud, dode katedralu znam Jesi
novome listu, koji bi se imao pokrenuti u Sarajevu: svi Vam mladi Franjevci iz
li rekao Petrovu crkvu), i od tuge nad svim tim spusti suzu. Ta suza padne na plolu i dudnln
Bosne na tome iestitaju! I ja sam pisao protiv njemu u,,Osvitu":,,Ho6emo li
dudom raste, raste i postane bomba."
prelom?" JoE Vam mogu re6i, da sam ja pisac one kritike: Ferdo Roii6,,Pjesmeo'
,,Zna5, kako si mi pridao, kako ti jc bilo tesko u R i m u. Stega velika, a ti si htto,
(Berislav Berislavi6) u 17., lB. i 19. broju o,Osvita" od ove godine. Ne velim ba5,
da ulile3 Rima, starog i modernog, a nisi smio. Uz to su potele tvoje sumnje, tvoja razmi5ljanja,
da je to osveta za one kritike u ,,Kat. listu", ali ipak mi je najviSe povoda dalo to,
pa si desto ditave sate kledao pred oltarom mole(i vjeru, mir dusi, tog tamo nasao nisi."
Bto je kritidar Roii6 iskalio svoju glavu smu5enosti nad VaSim ,,Trzajima". Ja ne 6rr
,,Kad si poloiio ispit. Onda si morao predavati pokusno, a ti si samo s djecom
Vama laskati, ali mi je priznati, da ,,Trzaji" nijesu crna knjiga. Tako isto ja, razgovarao.
Ispitatelj Modec rekao: molim dajte s djecom razgovarajte. Volim vas slusati. To je vi5e vriiedilo.
kao ni ostali mladi nara6taj Franjevaca nije uz nezreli, pretjerani, nagli i djetinjski
oego najbolja ocjena,"
pokret hrvatskih furtimaia. Cuvat 6u vjeru sverler; vjerovat iu u Hrista kao i oni
,,Silvlle me dignuo, bez niega nisam bila
i iinit 6u pokoru kao i oni - ako ne moida i vi6e -
ni3ta, a sad opet sam niSta, prelomita grana."
ali ne cu metati kamena
,,16. ujutro vratila sam se sa Vi5n;icoa iz Zagreba, ti si nas dodekao dolje na skalinama
emutnje u narod kao oni, za koje se kaZe:,,Te!ko onim, koji donesu sablazni!"
obuCen. Onda si nas pozdravio i rekao najprije poljubiti treba mamicu onda ViSnjicu, AIi zna6,
Ja ne 6u da budem liberalan, ali ne 6u da liberalnim proglasujem n. pr. ,,Obzor",
da sam se prepala, kad sam te ugledala. BoZe moj kako si se promijenio.
Eto je oglasio: ,,Weltritsel" ; ta u jednom vjerskom glasilu bila je ogla6ena Crn u licu, mr5av,
smijeSak tvoj bija5e tako bolan, I ved si mi rekao, da ne mole5 pravo
Salatierova povijest sv. Frane, koja je u indeksu! A kako 6e onda svjetovnjak biti hodati od osipa, koji se
stao opet pojaviti ba3 na bedrima. Taj osip medutim bivao sve gori."
duZan, da bolje pozna bogosloviju? I tako dalje! Ja ne 6u biti liberalan, ali ne 6u
,,fuder sam ditala pismo, Sto si ga pisao u Zlatar mami prigodom na5eg vieneanog pu!o-
se pripuSdati ni na sugestiju: da gledam vuka ondje, gdje ga nema ! Djeca se samo
vanja. Kako si lijepo o meni rekao, a ja to zasluZila nisam. Ah, pladem,
boje, da je vuk, Stogod noktom zagrebnuje! kako kad mislim, kako
sam te vei onda llutila' A ti si me volio, a i ja tebe, ali sam bila zlo odgojeno diiete, razma-
Rukopis S. Gregortita pjesme iz ,,Nade" br. 3. 1896. ,,LetE oblaki..." Zena, mislila sam, da ti porad mene mora5 da iiviS, je
da sve na svii€tu tu, da me postuluje.
Piesma Eneje Silu. D. Fiite (Fiscta) upu6ena Kr. Fi6ta je odlidan pjesnik All ipak si na momente bio zadovoljan s menom."
sjevernih Albanaca. (Pjesma je preltampana u Corovi6evoj raspravi ,,Lektira S. S. ,,fuier je bila zviezdana nod, Sjecam se, kad smo zajedno Cesto isli koJem prijatelju posltje
Kranj6evi6a" str. 11. ss.; isp. o Fi5ti i njegovu prijateljevanju s Kr. u Gorici kod vedere pa tamo dulje ostali, pa vracajuci se sve si mi redom tumaelo zvijezde, ili si me bal
Lj. Marakovi6a, Na rub Kr. pjesama, Prosvjeta, 1927., str. 64.) vodio kroz mraine uske ulice u gornjoj iarliji. !a sam se bojala, ti si mi se rugao, a meoi ,e
Osim ovih ima jo6 pisama iz Dru5tva hrv. knjiZevnika (2), L. Kneievi6a, OIge bilo tako lilepo, blazena sam bila ko nikad. A sadl Boie, smiluj mi se!"
Hiirmannove, F. Kranjievi6a, V. Jelov5eka, A. Biljana, B. Lovri6a, I. Roii6a, D. ,,Sad se sjecam, kako
pri koncu joS uvijek sam sebe promatrao:
si u bolesti Vidt5 kako
Mitrinovi6a, A. Vudeti6a, P. Mandroviia, J. Tomidi6a, K. Zalesko, D. Hirca, F. Su- si ne mogu viSe ni cigaretu da napravim,
)a sam ti ju nadinila, a ti si podeo pusiti dva dima, i
darevi6a, D. Sirovice, F. Vrbandi6a, N. Spuievi6a, J. Pojmana, D. Petranovi6a, onda si opet zadrijemao. I novine si prestao eitati. Nisam htjela da na to mislim,
a tl st me
upozorio -
M. Maravi6a i F. Jerkovi6a. rekav3i mi: opaZa5 li Zlati, da vec dva dana novina eitao nisam . . . Vjdi6, tako se
umire."
,,Koliko put si mi rekao: Sta je smije5no bojati se smrti.
fe li znas za vrijeme prije poroda?
Ne znas, eto isto je tako i poslije smrti. N i B t a.-
I ,,I opet Citam one pJesme o vojni5tvu. Razorena je kuta na3a, nema tebe, da nam svaki
dan nesto ku(i donese5, pa kad je kakva
, ' !
bakljada ti se veselio kao dijete, volio si vojnicke
marSove, imitirao kod kute bubanj, pa trublju,
o moj Zlati, zaSto sve to, zaSto? I ja bih s bolom
zavapila: Sto nas zate? Sto nas zatel,.
,'Nad tvojim potpisonr, Zlati, rr,ogll bi stalati. Evo buljim u njega, mislim na tvoju ruku,
onu milu ruku, koja je to pisala.
O moj premili Zlati, moje sve.
Ti ne tujes, sto ja tebi pisem, i ti ne (es nikad ovo titati. Ne des? Recil?..
sam bar vec stara I da mi je Visnla bar ve€ nasla
"Da svoju sre€u, svoj kruh, lakSe bi ml
bilo iivjeti, a pred menom stoje godine, moida mnoge godine, a sve pusto bez radosti, bez
llvota."

"Komu da govorim o svoioi velikol boli za njim. Cujem takove blesave odgovore i utjehe,
to mene vrijeda, i eini mi se, da mi on sarn veli: Suti, ne govori nikom, plarl. kad si sama,..

200 20r
 ,,Ja nisam bila sretna kao djevojka, dobri su blli moji stalci, dobri, glupi i baS zato
N A p o M E N E
nesretni. A onda gi dolao 71, o Zlati, pa si me izvukao iz tog doma odinskoga i uveo u taj

dom, dao ml tvoje srce. Brzo sam zaboravila svoJ oiinski dom, i svaki put, kad smo se navratili

u ni opet sam bila sretna, kad smo odanle oti3li kudi. NaBa kucica bila lijepa, sretni smo bili u

njoj. A sadl Opet sam doma, okle sam iziSla, a to me euvstvo ne razblaiuie, naprotiv, to me

boli, to pe6e. Kud du odavle? Nigd;e mira naCi ne mogu, kao kad vihor tjera pero, list, amo tamo."

,,Zna1, Zlati, kad si ViSnllci govorio: fe li, Koka, mamica naSa ona je dobra du5a. ViSnlica
bi rekla: Krampus te uzeti, ovoga, onoga, samo ne mamicu. ]er mamica je dobra duSa."
,,Sta si ti meni? - pitao si i nauiio Vi5nlicu da odgovori: DuSa, srce, iivot i svel"
i pievati joj: tata rojl
Pokazalo se kod oDog praog sabiranja Kranjteui|euih djela, kako to i drugdje
,,Onda, kad ;e bila mata, onda si iu znao po sobi nositi Cin, cin'
u slitnim prilikama gotouo redouno bir;a, da se opseg ovakouih izdan.ja ne da
|a sam mili bebi€ tvoJ . . . na ariju kola bosanskog."
punu zlatnih dukata, onda bi odmah uzeo, tebe za jednu unapriied totno odrediti. Ipak u glaunom ouo izdartje odgouare suom progranLu:
,,Da, sad da dobijem kutiju
pa
oudie su doista sabrana Kranjteui|eta djela. Da su otpali njegoui pjesniiki, a
ruku, a Visnlu za drugu, na kolodvor."
gledati, ti si broiio, kolikc
pogotoao prozni prijeaodi, nije od uete uainosti za razumijeuanje njegom diela.
,,Kako si volio zastave hrvatske. Uvijek smo i5li zajedno a
On je preuod,io samo iz iednoga piesnika, Heinea, i to tek duiie tri lirske pjesme i
ih ima."
(nakon mamice, kad tatice nema."
niegoou lirsko-epsku poemu ,,Atta Troll", djelo, koje bi zapremilo pet do iest itam-
,,Visn;a re€e prvu veter smrti Kr.): Zaito da molim,
prepu5tavala, me vodi.
panih araka. Uz njegouu obilnu originalnu aersiJikaciju, jedua da bismo za nju
,,Kad smo i5li prvi put na more, kako sam se blaleno njemu da
kako orijentirati."
oud,je naili nouih znatajniiih tnomenata. Otpala je od pruotne zamisli zbog nedo-
Hotice nisam marila za niSta, a on se lugao, se ne umijem
.statka prostora i proiirena biblio9rafiia, u kojoj smo mislili reproducirati. izuatke
U Fiumi, iz zna\ajniiih ocjena, koje su tei,e pristupatne, a po kojima bi se relietnije izdigla
Pa samo, da ti je bilo obalu ili siedieti na bordunalima i
knjiieuna poiaaa Kranj|eui|eua u naiem kulturnom iiuotu. Ipak je naia bibliogra-
,,Rado si bio tamo. Setati uz
gledati vetike parobrode, kad ulaze i izlaze. Ti si znao svaki dan stoji Ii koJi novi. U no€i sno
iija nadoaezujuti na prijainie i ouako potpunija.
gledali za onio, koji je isao put Venecije, i kako mu se svijetlo sve vi5e udaljlvalo i na koncu
U drugu ruku suukako smo nastojali satuuati mjesto Kranjieui|euim p i s-
iSEeznulo.
mima iz betke bolnice, k o j a n e s a m ou K r a n i t e u i | e u od , j e l o ,n e g o i u n a i u
Cesto puta znali smo se od3etati i put kolodvora, pa na jednom mjestu doEekatl brzi vlak,
tnemoarsku knjiieunost oadje praiput u,laze kao noa i d.ragocjen prilog nadmaiujuii
koji je dolazio iz Zagreba. Hu, kako je soptao, lupao kao kakva neman. A mi smo to gledali, u toi arsti sue, ito smo d,osada imali, i takmeti se s twjodlitnijim takuim d,jelima
ti si volio, tu lokomotivu.
u, tudim knjiieanostima.
iu
O kako te boljelo u mjeburu. Koliko put si rDolao stati i otiCi na stranu, da ljudi ne
Najteie bilo narn je od,ustati, od pruotne namiere, da priloiimo Kraniteui-
vide, kako te hvataju grlevi. Kad pomisllm, kako je Dogao veC onda valjan doktor to 6eaim sabranirn djelima, a na njihouu, osnovn' opiirniju biograliju i opseiniii prikaz
spasiti i izlijeriti."
niegoua djela i njegouih odnosa sa hruatskom knjiieunosti. Taj bi posao pogotouo
rlaleko premaiio prostor naiega izdanja. Uaiereni smo ipak, da 6e i bez toga oaako
U Betu. pruiput sabrana sueukupna djela uz saD potrebni literarno-pouijesni materijal sama
,,Prvi dan smo plakall,
orl sebe osuiietliti nouinr. suijetlorn i produbiti u suakom pogledu prauo r&zuniie-
panie i urednotu Kranjieui|eue unxietnitke pojaue.
Onda kasnije, kad si izi3ao iz bolnice, kako si dugo trebao do kuCe, a bilo Je pedeset
koraka samo. Bolno, groznot Onda poslije podne i5li smo pje5ke u Kiirtnericu. Najvi$e si volio
Elizabetin spomenik."
I
si se kadikad napio vina, onda si bio veseo, dragi, a ja sam se zbog toga lfutila,
,,Kad Uz kratice iz prvih triju svezaka (Napomena na strani I93. prvog sveska)
jer su ljudi tebe rado poniZavali, vrijedali." upotrebljena je ovdje i kratica za ovo naie izdanje tako da rimska brojka znaii
,,Tvoje duhovite doskotice. . . Sto Je najve(e utvaranje? re Kad nebo legne trbuhom na svezak, a arapska stranicu.
more, netne nekud goru€u cigaretu i misli, da je englesli parobrod."

2
O natpisu Kroz iiuot i djelo isporedi u I. 194. Napomenu 3.

:I

- Zbog vainosti Kranjievi6evih pisama iz beike bolnice treba da im posvetimo

poscbnu napomenu.
- Vanjskim licem Kranjdevi6eva se pisma, od prvoga do posljednjega, doimaju
kao prijepisi: bez pogrje3ke u peru, bel precrtavanja, stilistidki ispiavna, pisana
jasn-im i vazda ditljivim rukopisom. Jedva da se i u pismima iz najkritiEnijh dana
opaiaju u potezima pera posve nezamjetljiva iskrivljenja. K tomu treba uzeti u
obzir, da ih je Kranjdevi6 pisao u kievetu, ve6im ail"tom u nezgodnoj poziciji,
kad se nije smio ni maknuti, i kad je bio od bolesti i slab i sav oronuo.
_ Ova pisma o sebi neizrecivo su bolan isjedak ljudskog iivota. Bila bi z*-
nimljiva i kad bi bila samo minuciozan opis bolnidkog Zivota i bolesniikih patnja.
U wojoj jednostavnoj iskrenosti, ne odavaju6i ni u iemu, da ih piSe ,,pjesnik" i

202 203
da bi imao ma samo iz daleka namjeru, da upotrebljuje svoje pero hotice umjetnidki Piemo od 18. juna 1907. posljednje je Kranjdevicevo pismo iz bedke bolnice.
ili knji5ki -_ ona su neobidan ljudski dokumenat. Pa ipak - moglo bi se re6i: Oko 20. juna do5la je u Bei gospoda Ela i otpremila ga, kad se iole moglo, u
protiv volje - on& su u toj svojoj srrzdrZljivosti i prostoti i zbog osobitih prilika Sarajevo.
vi3e nego naprosto ljudski dokumenat. Premda ih piSe jedan dovjek posve obuzet Kranjdevideva beika pisma postaju pogotovo tragidna, ako pomislimo, da
svojim fizi6kim i duSevnim patnjama, ona se vazda tidu, i te kako, troje ljudi, je najbliia okolina Kranjdevi6ev& - osim gospode Ele - a narodito Kranjdevi6ev
govore iz njihovih duia, obuhvataju u svakoru trenutku njihovu nazodnost i nji- iogor i njegov neutrudivi iuvar u bolnici g. Vejsil Curdi6, * znala odmah nakon
hovu ditavu saudest. U najteiim dasovima obrada se u njima iovjek svome najbli- operacije jo5 u mjesecu novembru 1905., da je Kranjdevi6evo stanje beznadno.
iemu, svojoj ieni, Veliko pouzdanje, 6to ga ima Kranjdevi,6 u svoju iivotnu druiicu, Njegove velike nade u ozdravljenje i skori povratak ku6i okrutna je zbilja od
u svoju ienu, ne natrunjuje nigdje ni sjenka sumnjidavosti. On je urjeren, da c€ dana do dana razoiaravala, a da se on ipak nije prestajao tje5iti novim nadama.
svaka sitnica, o kojoj joj pile, nai6i na njezin potpun interes, zbog toga se kod nje Sreda, koja ga je dekala u njegovu domu, bila je suviSe zamamljiva i svijetla, a
i zaustavlja; on je siguran, da njegova iskrenost ne 6e niSta proigrati od njezine da bi se je mogao odredi i u najcrnijim svojim mislima.
ljubavi. Naprotiv, ova je situacija, kad govori preko pisma, za iskrenost takvog BiljeSke u Elinu Notesu (IV. 20f. ss.) o Kranjdevi6evu svr5etku doimaju se
izrai,avanja kud i kamo povoljnija i podesnija od svake druge. Nikad u iivotu on kao nastavak ovih pisama.
nije otkrivao ni komu, pa ni svojoj ieni, toliko i takvih svojih slabosti kao u ovim
pismima. To on osje6a najbolje sam, kad se zbog toga vrlo desto prekorava i ispri- 4
dava boleS6u i spitalskom atmosferom.
Upozoren od dr. F. BuIara nalao sam u ,,Hrvatskom Planinaru" (Zagreh')
U svaki je tren u tim pismima nazo6no troje ljudi: on sam, njegova iena i 1907., str. 9. ss. Kranjdevi6evu improvizaciju iz Spomenice na Sljemenu. Pjesma je
k6i Vi6nja. To im daje po sebi dramsku iivost. U silnoj ijubavi, 6to je Kranjdevi6 datirana ,,23J24, svibnja lBB5." i glasi s natpisom, koji bismo joj mogli d a t i :
dijeli sa svojom Zenom za svoju jedinicu, krije se iza sadriaja svakog pisma drugi,
od njihove uzajmidne ljubavi nimalo manje intenzivan, duvstveni motiv. Svaka nje- NA SLTEMENU
gova misao dolazi zapravo iz du3a ovo troje ljudi, kazuju je kao u jednom dahu. U uisini, ru daljini I u d,olu uietnih suza
Stalno prolazi sadrZajem dialoga Kranjdevi6evog sa ienom spominjanje njihovog Sajetske zlobe i taitine Za slobodom srce diie,
razorenog doma. Slika toga iskidanog gnijezda lebdi prepasno u njegovoj maStin a Sloboilna se mis6 aije Ali tuj se krana oka
upada ipak kao svijetla zraka u mradnu sceneriju, u kojoj nastaju Kranjdeviceva Sirom rnoje d,omouine. l/jcda tare, suza briie.
pisma. Kadgod Kranjdevi6 opisuje svoju bolnidku sobu, kut iza par&vana, u kon- Tuj ne tutirn lanca te!;ka Rajski uide! Yele meni
trastu se osje6a vizija njegova doma, u kojemu su poniStili nedokudivi razlozi sre6u, Ne kuati me ropstuo kleto; Grob si puka umiruta;
dija milina postaje sada jedinom Eeinjom njegovom. Sue je mirno, sue je drugo, AI odoaud nisi grobljem
Ne da se smetnuti s uma, da je Kranjievi6u u to vrijeme bilo tek detrdeset U prirotli sae je sueto. Yet kotjetkorn uskrsnuta.
godina, da je bio osim toga fatalnoga defekta u punoj muZevnoj snazi, a da ga je K6 ponosit soko siai, Silni temo opet biti,
bolest uporno mudila ve6 od nekoliko godina unatrag. Takova duSevna depresija Sto slobodont krila aije, Znoj naroda puk 6e ieti,
morala je biti neiuveno komplicirana: puna bolno priguSenih psihidkih ekscesa Srnem i ja, ploaim i ja Pozd,raaljam te, uide mili,
kao i umora i klonu6a nakon iestine fizidkih boli, koje su dolazile od njegove bo- Vrh proltlete tiranije; Kraiu bolji, kraju sveti!
lesti. U pismima o tomu nema glasa, iako to naslu6ujemo iza destog pla6a i mnogih
suza, o kojima govori, i kojima se te6ko odupire uz napregu sve snage svoje volje, 5
naslu6ujemo to i iza neprestanog dozivanja Boga, koji ga ne smije napustiti, i iza U koliko ima piesniikih prijeuoda Kranjdevidevih svi su ti prijevodi
-Zamotani iz
neutrudivog podriavanja nade u bolju budu6nost i skoro izbavljenje. Tko to moie He_i1ea,od -toga su objelodanjene u ,,Nadi" iz knjige pjesama pjesme: u
sebi iivo predoiiti, prona6i 6e u Kranjdevi6evim pismima osebite potmule motive oblake. Prel'jeva se pudina i Uz tvoju kada ku6u - s"L u god. 1895. na str. 384.;
pune krute dovjednosti. Iirsko-epska poemB Heine-ova ,,Atta Troll" iziBla je -9poslije-smrti Kranjdevi6eve u
Ako je to zatajio Kranjdevi6 u pismima, teEko je zamisliti, da ga ne bi oda- ,,Viencu" (nove serije) od g. 1911. u brojevima t-2, i 10.
vale posljednje pjesme. Tih pjesama ima malo, a jo6 manje, za koje bismo pouzdano Iv. Sarid spominje u Katol. Tjedniku 1933. hr. 49. Kranjdevi6eve prijevode
-
znali, da su tada doista nastale. Pa ipak tek studij Kranjdevi6evih pisama obja5njava talijanskih pjesama sv. Alfonza Ligorija u dast Malome Isusu.
mnoge zagonetnosti i nejasnosti u ovim pjesmama. Podsjetit 6u ovdje samo na U prozi preveo je Kranjdevi6 priEe Carmen Sylve pod op6im natpisom ,,S puta
,,Triptih". U grandioznoj viziji u prvom dijelu, kad su iskonske nemani ,,patile nevolje". Ti su prijevodi iziSli u Nadi 1895. i 1896., te u Hrv. Zajednici 1909. Tri
bolove s vi5ka snage" i kad su u ,,bijesu borbe" stvarale ,,vjeiit rasap6' i ,,vjednu su ostala u rukopisu. Ove je stvari prevodio Kranjdevi6 u Bijeljini u januaru i
gradu", on pjesnik - ,,tl iijim slabim negda grudim Buntovno kucat 6e srce Fausta" febntaru l89l. - U rukopisu ima jo5 neki prijevod bez natpisa i bez svrletkao
- ako ga pitate,,Sto vidje tamo mladom na talamu?",,,On 6e re6i vam: vidje s clatumom 15. II. 1900., na pet strana.
bl'jedu Djevicu plakati - vilu bola".
Razumije se, da je publikacija ovih pisama i znatan prinos za studij Kranj- {l

ievi6a. Poglavito su mnogobrojna mjesta, gdje govori o odnosima prema svojoj sara-
jevskoj okolini, osobito sluZbenim ljudima, dokaz, kako je pjesnik osamljen i
duboko u sebi i za sebe izgradivao svijet, koji je iitavom njegovom li6no56u obu-
hva6ala njegova poezija. Zato je upravo klasidno svjedodanstvo i ono mjesto iz
pisma Elinog (od 10. marta 1907.), kad piSe Kranjievi6u:,,Medutim poznam svoga
zlatoga: on 6e najgroznije bolove trpiti, a uz to 6e se prama tudemu smijati i
6aliti. Oni ne znadu, da se Ti umijeE upravo majstorski svladavati." KranjEevi6 je to
isto rekao: ,,Smije5 se licem, srce o grko".
I:ik Kraniiet'itea saduvan nam je u mnogim varijacijama i iz raznih vre-
mena. Ve6inom su te fotografske snimke dosta uspjele, jer su markantne crte njegova
-repro-
lica podesne za {otografije. Od umjetniEkih portreia najbolji je CsikoSev
-
duciran u Divot-izdanju i reljef ni iortret iz dana bolnidiih o{ Iuor* Meitroiita
reproduciran fotografski u ovom svesku. Taj je portret svojina sarajevskog zem.
m_uzeja. - U Savremeniku 1908. ima snimka Kranjdevi6eva oc&, njegove gospotle
!L- i k6erke Vi$nje. Ondje je reproducirana i slika rodne kude.Kiaijdevi&vi od
Driislava Erlera.

204 20s
B L E s K E U Zagreb putovso je zajedno s Milakovi6em (Savremenik1908.,str. 7lB.)
M. tvrdi, da je poznati pedagog Ljud. Modec neposrednoutjecao na K. odluku,
da se upiSeu preparandiju.Kranjdevi6evboravaku Zagrebuspominjei P. Krstini6
o,Moje spominjanje o K." Savr. 1908., str. 727.
O boravku u lijeljini i Livnu Ljubomir l\larakovi6, Hrv. Prosvjera 1927,
br. 2. i 3. o K. uditeljevanjuu Bijeljini. Stjepan Ratkovi6,Uspomenena K. kao
uditelja, Hrv. Revija 1934. br. 3.
PJESNICKA PROZA Prvi dani u Sarajevuu Jure Turi6a ilanku ,,Neke uspomenena K." Savre-
meniko 1908.,str. 733.
Prui honorar. (,,Sloboda",1885.,br. 46. od 26. Il., 47. od 27. II. i zE. od Matoiev ilanak u Savremeniku 1908. o K. na odru. Str. ?05.
28. II.) Pod natpisom: Crta Strahimira Senjanina.
- O sporu-o\osprovoda.Zvono,l90B.,str. 677.- Govorina sprovodui svedane
Daite i dat 6e aarn se. (Milakovi6evaHrv. Omladina, 1885.,br. 4. od l. I[., komemoracije biljeZi Savremenik 1908.,str. Z?3. ss.
str. 50. ss.; S. S. K., Pjesniika proza,Savremenihrv. pisci, knj. XIX. Izd. Dru5tva
hrv. knjiZ., Zagreb, 19L2, str. 82. ss.) o K.-M-arjanovi6,Pjesni6ka proza,predgovor; onda vlad. f)vornikovii, sru-
dije za psihologiju pesimizma.Zagreb, 1923., str. l?B i d.
Zena. (,,Balkan",1886.,br.3. od l. II., str.43.;,,Sloboda", 1886.,br. 15.
od 18. II.; Pjesn. proza,str. 49. ss.) U ,,Slobodi"potpisan: Strahimir. o atmosferiu koju su uSleprve.Kr. pjesme,isp. KrleZa,o K. lirici. Eseji I.
Zagreb, I93?:t-- -Njegovusraslosts rodnim krajem piikazuje janko Poli6.Karnovu
Tko te osloboditi narod,?(,,Hrvatska",1886.,br. 15. od IB. II.) Potpieano: BosanskojVili 1910.,str.2l1. ss. u 6lanku S. S. K. (impresija).
Strahimir.
Ah pjesnik.., ? ,,Hrvatska",1886.,br. 105. od 8. VI. i 106. od 9. VL) Knjii. Zadruge.,,Izabranepjesme", Beograd,1929.
Potpisano:Str.
Vanitas aanitatum... (V. 1891.,br. 4. od 24. f., str. 49. ss.; Pjesn. proza,
str. 57. ss.)
Prita iz pradaunih d,ana.(Y. 1891.,br. B. od 21. II., str. 113. ss.; Pjesn.
proza, str. 62. ss.)
Demonouoogledalo.(V. 1891.,br, 16. od 18. IV., srr. 241. ss.; Pjesn. proza,
str. 69. ss.)
Suza. (,,Dom i svijet", l89l., br. 12. od 15. VL, str. 195.; Pjesn. proza,
str.52.ss.)
Glad. (Y. 1892.,br.4l. od B. X., str.64l. ss.; Pjesn. proza,str. ?3. ss.)
Cirne se ljudi tjeie. (,,Nada", 1895.,br.2. od 15. I., str. 23.; Pjesn, proza,
str. 29. ss.) U N. podnatpis:Nlomenatiz Livota: u Pjesn. prozi oznaienosa A.
Ruiice stid,ana licu. (,,Nada", 1895.,br. 6. od 15. III., str. 103. ss.; Pjesn.
proza,str. 77. ss.) U N. podnatpis:Fantazija.
Mu6ak, (,,Prosvjeta*,1895.,br. 8. od 15. IV., str. 225. ss.; Pjesn. prcrza.
s t r . 1 6 .s s . )
P a m e t s U r u i n e p l a n i n e . ( , , N a d a " ,1 8 9 5 . ,b r . 1 9 . o d 1 . V . , s t r . 3 6 7 . s s . ;
Pjesn. proza, str. 3. ss.)
Aime se ljudi tjeie. (,,Nada", 1899.,br.9. od l. V., str. 135. ss.; Pjesn.
proza, str. 33. ss.) U Pjesn. proza ozna6enosa B.
Pogled. (,,Savremenik", 1909., br. 2. od l. II., str. 72.; Pjesn. proza,
str. 87. ss.)

ZIVOT I DJELO

Podaci o djetinjstvu jedino u dlanku dr. Milana Grubera u ,,Obzoru" 1933.,

br. 257,8, 9, 60, 61. lz djetinjstva i mladosti S. S. K.
K. dom opisuje gospodaEla u ilanku ,,Moj Silvije" Spomen-spis.1908.Str. 57.
Dr. Vlad. Corovi6 u svojoj raspravi Lektira S. S. K. u Gradi, knj. X. etr. 4.
navodi redom sve ocjene iz gimnazijskih svjedodtbi K. saduvanih u K. eobi.
O boravku u ,,Germanicumu"u K. Horvat, Savremenik1908.,str. 747.
O boravku u Zadru nemamovijesti.

246 21.]^7
BIBLIOGRAFIISKE BILJESKE
DJELA
s. s. Kranjdevi6a, Bugarkinie. u senju. Tro5kom i nakladom Marijana
Zupana. lBB5. 80, VIII+152. - s. s. Kranj6evi6,_lzabrane-2iesme. t4y\.^Knjiinica
Matiee Hrvatske, sv. CCX-CCXII). lJ Zagrebu. Naklada Mat. Hrv. 1898, Bo, 224.
- S. S. Kranj6evi6, Trzuji. Tiskom i nakladom N. Pissenbergera i J. Schniirmachera
komandit. dru5tva u D. Tuzli.1902. 12o, 134. - S. S. Kranjdevi6, Piesme. Izdalo
o pjesnikovoj dvadesetpetgodi5njici Dru6tvo hrv. knjiievnika. Zagreh' 1908.-4o, ll5.
Slikama po -- monotypimi ilustrirano izdanje. Slikari: Csikos, Kru5lin, Petrovi6, Virant
i Babi6. S. S. Kranjdevi6,, Odabrane pjesme omladini. Sarajevo. Tisak i na-
klada Daniela A. Kajona. 1909. Bo, XXXVI+76. - s. s. KranjEevil, Piesnitka
proza. (Savremeni hrv. pisci. Red. izdanja Druitva hrv. knjilevnika. Tisak Dionidke
Tiskare u Zagrebu. Ureduju Julije Beneii6 i dr. Vlad. Gudel. Lipanj 1912.) Zagreb,
1912. 80, XLII+95. - Ljuboje Dlustu6, S. S. Kranjdevi6. Zivor i probrane pjesme.
Izvanredno izdanje Kluba hrv. knjiievnika u Osijeku. 1918. Bo, 170 str. (od toga
63 str. pjesama). _- Isto u drugom izdanju: Koprivnica, 192L. - S. S. Kranjde-
ii6,a Piesme. Novi izbor. Uredio i s uvodom popratio Branimir Livadi6. Izvanredno
izdanje ,,Matice Hrvatske". Zagreb, 1926. Bo, LXXX+184. - S. S. Kranjdevi6a
pjesrne. S uvodom dr. Antuna Barca. Srpske knjiZevne zadruge Kolo XXXII.
Iznbrane -Beograd,
Br. 2ll. 1929. Bo, XL+102. - Djela S. S. KraniEeuita. Cetiri sveska.
Priredio dr. B. Livadi6. Minerva, nakladna knjiiara d,. d. Zagreb, 1934. Bo.
Jedno izdanje Kranjievi6evih pjesama iza6lo je za vrijeme rat& u Zettevi.
God. ?
LITERATT]RA
Vienac lBB5. M. Srepel (o B.)
Vienac 1893. str. 61.
Vienac 1899. Jovan Hranilovi6 (o M.)
Novi Viek 1899. Jak6a Cedomil (studija).
Zora (Mostar) 1899., br. 10. Jovan DuEi6 (o M.) str. 351.
Brankovo Kolo 1899. Ivan Lorkovi6 (Hrv. knjiievnost u 1898.) str. ll7.
Obzor 1899., br. 295. (boii6ni prilog) M. Nehajev.
Moderni Revue f899. Vl. JelovSek, str. 132.
Zivot II. 1900. Ivan Krnic.
Svjetlo 1900., br. 8. M. Marjanovi6.
L' Humanit6 Nouvelle (Paris) 1900. I. Kernic. (En coup d'oeil sur la litte-
rature croate) str. 735.
Glasnik Matice Dalm. I. f901./2. Jak6a Cedomil (o T.)
Prosvjeta 1902. C. Albertinov.
Hrvatska Misao 1902. M. Marjanovi6.
Obzor 1902., br. 2ll. i 212. M. Marjanovi6 (o T.)
Vienac 1902. Jovan Hranilovi6 (o T.)
Przeglad (Pismiennistwa) Powszechny 1902., Nagoda Saryusz (o T.) str. 289.
Agramer Zeitung 1902., br. 24A. V. Lunaiek (o T.)
Katoliiki list 1903., br. 7. i B. I". Roii6 (o T.)
Vienac 1903. - r. str. 425.
Hrlatska straia 1903. Criticus (sv. 2., 3., 4,\
Hrvatska straia 1903. (Prvi grijeh).
Slovanski Piechled 1905. i 6. T. Grabowski (Eisl. 1., 2., 3.)
Nuova Rassegna 1905., Stj. Ilijid, str. 301. ss.
208
Brankovo Kolo 1906. D. ilI. (Kratak pregled hrv. novije lirike) str. 1560 i 1594.
Skolski vjesnik (Sarajevo) 1908., br. 10. Lj. Dlustu6 (S. S. K. str. ?93.)
,.Mali Zurnal" (Beograd), 1908., br. I94. od 13. YII. D. M. Sijaiki.
Behar 1908., br. 12. Uvodni dlanak (str. l8l.) R. Katalini6a-Jeretova pjesma
,,Nad odrom", str. 182; Posljednji dani i pogreb K., str. 195. ss.
Narodne Novine 1908., br. 251. Nekrolog.
Obzor 1908., br. 299. Nekrolog.
Spomenspis S. S. K-6u prigodom 25-godiSnjice pjesnikovanja, pre5t. iz ,,Be-
hara", Sarajevo 1908. s Elancima Osmana-Azisa (Silvije), Tugomira Alaupovi6a (pj.),
J. Milakovi6a (biografsko-bibliografski nacrt), Lj. Dvornikovi6 (Filozofija K. poezije),
Lj. Dlustu6a (K. kao nastavnik), Mirza Safveta (pj.), R. Katalini6-Jeretova (pj.),
Ele Kranjdevi6 (Moj Silvije), J. Milakovi6a (pj.), dr. M. Preloga (Nove pjesme
S. K.), Lj. Dvornikovida (Pisci i umjetnici u svojim djelima i u svagdanjem
saobra6aju) i bez potpisa ,,Dopunjci bibliografije K. poezije".
Sawemenik 1908., br. ll. B. Livadi6, Epitaf S. S. K.
Savremenik 1908., br. 12. od 1. XII. A. G. Mato5 (U sjer,ri velikog imena),
A. Tresi6-Pavidi6 (pj.), I. Trnski (o K.), dr. Fr. Ile6i6 (Mat. Slov. K.), Xeres (pj.),
J. Milakovi6 (Prvo poznanstvo), Ks. Me3ko (pj.), P. Krstini6 (Moje spominjanje
o K.), Stj. Iliji6 (pj.), J. Turi6 (Neke uspomene na K.), Vid Vuleti6-Vukasovi6 (pj.),
Viktor Car Emin (U Medveji), Zd. Markovid (Uspomena na S. K.), R. Katalini6-
.Ieretov (pj.), V. Tre5dec (Silvijevom sjenu), T. Alaupovi6 (pj.), J. Kosor (O S. S.
K.), D. M. Domjani6 (pj.), Davorin Trstenjak (U spomen S. S. K. slobodnom
mieliocu), J. MiliEi6 (pj.), dr. K. Horvat (K. u Rimu), B. Lovri6 (pj. proza), Izo
Lanov (Iz Poruka uredniStva), dr. D. Prohaska (S. K-6u), Nadgrobni govori S. S. K.,
X. (S. S. K.), M. (Knjii. izdanja i listovi), akademije, J. Milakovi6 (f. u de5kom
prijevodu), saialnice.
Hrv. pravo 1908. A. G. Mato6 (Za Kranjdevi6a). Pre6tampano u knjizi.
Pokret f908. M. Marjanovi6 (br. 250.)
Zvono f908. M. Marjanovi6 (br. 42., 43., S. S. K.)
Sarajevski tjednik 1908., br. 25.
Zvono 1908. M. Marjanovi6 (br. 44., Crkva i domovina spram smrti S. S. K.),
v. i str. 791. (polemika s Mato5em).
Hrvatstvo 1908. F. Roii6 (br. 252.)
Glas Matice Hrv. IV. 1908., dr. M. O. (M. Ogrizovi6, S. S. K.) str. 6. ss.
Radnidka Obrana (Mostar) 1908., br. 15. (Uvod. Elanak o K.)
Brankovo Kolo 1908. (Nekrolog).
Cas (Prag) 1908. Cerny (br. 300.)
Hrv. Prosvjeta 1908. M. Dani6 (dr. M. Gruber), In memoriam.
Tad. Stan. Grabowski: Wsp6lczesna Chorwacia II. S. S. K. Lw6w 1908.
Josip Milakovi6, S. S. K. Predgovor izdanju ,Odabrane pjesme omladinio',
^
Sarajevo 1909.
I Muslimanska svijest 1909., br. 10. (o Odabr. pi. omladini).
Ilust. Obzor II. 1909., br. 6.
t Ilust. Obzor 1909., br. 23., str. 716. Ela KranjEevid, ,,silvijeva soba'..
Mlada Hrvatska II. (1908./9.) Fran Galovi6.
1
!;
Hrv. Sloboda 1909., br. 299. F. RoZid.
Hrv. Straia 1909. (Portret K.)
Bosanska vila 1910. Janko Poli6 Kamov (impresija).
i Milan Grlovi6: Sa S. K. Doiivljaji s puta. Pre5t. iz ,Nar. Novina", Z. 1910.
J. Cari6, Preradovi6 i Kranjdevi6. Program gimn. u Dubrovniku 1910J11.
Savremenik 1911. Nehajev (Divot-izdanje K. pjesama) str. 49. ss.
Savremenik 19f1. J. Milakovi6 (Prijevodi K. pjesama) str. 133. (nastayak
bibliografije prijevoda u Odabranim pjesmama omladini).
Val l9tl. V. Cerina.
Jug (Split) r91r. R. Nikoli6.
14 Krani6evi6, Kroz iivot i dielo
209
 Hrv. Zajednica f911. (Sarajevo) br. 100., preveden J. Vodaka ilanak iz
t Srp. Knjiievni Glasnik 1933., knj. ,10. S. Parmadevi6.
,rCasatt. i
Obzor 1933 od 8. nov. i d. dr. Milan Gruber ,,Iz djetinjstva i mladosti
M. Marjanovi6 u S. S. K. PjesniEka proza, Zagreb, 1912. (sa bibliograf. po'
l. 3. S. K."
dacima str. 89.)
Obzor 1933. od 13. nov. H. (Za narod. O K. 25-godi6njici).
SiidslavischeRevue 1912.,br. f3. M. Marjanovi6. Pregled (Sarajevo) 1933.sv. 119. od 1. XI., Tin Ujevi6, (Trnokop u Silvije-
Knjiievni Jug II. 1918.: Ante Hikec (O razapetoj du6i), V. Corovi6 (K. voj baSti).
interes z& nar. jezik), A. Cerny (K. kod Ceha), Zd. Markovid (K. kod Poljaka). Katoliiki Tjednik (Sarajevo) 1933.,br. 49. od 3. XII., Iv. Ev. Sari6 (Uspo-
Po M. Marjanovi6u (Zivot S. S. K.). Ivo Vojnovi6 posve6ujepjesmu ,,Pobjeda" E€ne ne S. S. K.)
S. S. K, Katolidki Tjednik (Sarajevo) 1934.,br. 2. od 14. I., R. F. Magjer (S. S. K.)
Hrv. Njiva 1918.: Sv. Corovi6 (biogr.), V. Corovi6 (K. i ruska knjiievnost), Novi Behar (Sarajevo) 1934.,br. 19.-21. od l. V., Rudolf Zaplata (S. S. K.
V. Dvornikovi6 (O psihi K. poezije); hivot S. S. K.; K. u stranim jezicima; Neke o SafvetbeguBaBagidu).
biljeSke o K. kao dovjeku). Hrvatska Revija 1934.,br. 3. od 1. III., B. Livadi6 (S. S. K.)
Lj. DlustuS: Predgovorizdanju Zivot i probrane pjesme iz 1918. i f921. Hrvatska Revija 1934.,br. 3. od l. III., Stj. Ratkovid (Uspomenena K. kao
Hrv. Dnevnik (Sarajevo) 1918. dr. P. Mitrovi6 (Iz K. notesa). uditelja).
Savremenik 19f9. A. Miliinovi6 (Iz prepiske K. Novaku) str. 49. ss. Hrvatska Revija 1934.,br. 3. od l. III., Dr. Budar (Jensen i Kr.)
Savremenik 1919. Ljudevit Dvornikovi6 (O K.) str. 366. ss. Hrvatska Revija 1934., br. 3. od l. IIL, Vlad. KovaEi6 (f. ,,Najljep5a
Zrno, knjii. kalendar za 1919.Lj. Marakovid (Ulomak K. drame, dokumenti). pjerna").
Jug. Njiva 1923. V. Dvornikovi6 (Shakespe&reov Hamlet i hamletizamu K.) Hrv. Knjii. Almanah (Zagreb) 1934.,str. 5. Branimir Livadi6 (Na vratima
V. Dvornikovid: Studije za psihologiju pesimizma,I. Shakespeare,Hamlet, reliLo nodi. IC martirij).
Kranjdevi6, Zagreb 1923,
Vijenac I. 1923.Stj. Iliji6.
Ante Petravi6: Cetvrte studije i portreti (I. K. knjiievni nastup str. 38.,
II. K .,,Mojsije'oi ,,Moise" Alfreda de Vignya str. 46.) Split 1923.
Knjiievna Republika II. 1924. M. KrleZa (O K. i Dvornikovi6u).
B. Livadi6: Zivot i poezija S. S. K. (Predgovor Pjesmamau Novom isboru,
izd. Matice Hrv. 1926.)
Obzor 1926. od 22. i 29. okt. V. Lunadek
Savremenik 1926.A. Hikec (Uz novo izdanje K.), str. 129. Ovo je iz Knjii.
Juga preStampanidlanak s natpisom ,,O razapetoj du5i".
Vijenac 1926.Lj. Dvornikovi6 (Jedna revizija na6egknjiievniikog Parteona:
polemika s dlankom V. Lunadeka).
Savremenik1927.Stj. Iliji6 (S. S. K. u svijetlu talij. Stampe).
Umberto Urbanez-Urbani:Scrittori Jugoslavi,Trieste 1927.
Hrv. Prosvjeta 1927. Lj. Marakovid (Na rub K. pjesama).
Grada za povijest knjii. hrv. X. Jugosl. akad., Zagreb, 1927. Y. forovi6
(K, lektira).
Vijenac I. I. Nevisti6 (K. Iektira).
KnjiZevnik I. f928. ----o- (M. Kombol).
StanislavZtpi6: Slepi ludonoia S. S. K. Beograd 1928.
Hrv. Kolo IX. Stj. Iliji6 (Pomen na K.)
Pregled (Sarajevo) 1928.Borivoje Jevti6.
Antun Barac: O K. i njegovim pjesmama.(Predgo'or lzabr. pjesmnmau
izd. Srp. knjii. zadruge za 1929.\
Pregled 1929. Josip Celar (O K. poeziji, isto u ,,Knjiievnim bele6kanr",
Sarajevo 1929.\
Misao 1929.knj. 31. T. Duki6.
Srp. KnjiZ. Glasnik 1929.,knj. 27. A. Haler (O poeziji S. S. K.)
Hrv. Kolo X. 1929.A. Barac (De Vigny, Carducci, K.)
Zivot i rad 1930.,knj. 5. M. M. P.
Kalendar Prosvjeta (Sarajevo) za L932. Jovan Krii6 (Bel. Ele K. o muia-
pesniku).
Hrv. Revija 1931.M. KrleZa (O K. lirici; pre5t. u knjizi ,,Eseji I.", Zcgrob
1932.)
Veiernja poSta (Sarajevo) 1931.VI[.-XI. R. Zaplata (O postanku ."Nade").
Jugosl.list (Sarajevo)1933.od 25. V. R. Zaplata (K. o Santi6u).
Jutarnji list od 29. X. 1933.B. Livadi6 (25-eod.smrti S. S. K.)

210 2Ll
 Mir vam! III. 63. Plaia pravde l. 82.
Misao sviieta II. l8l. Plani okom I. 111.
Misercordia III. 128. Pogled na zvijezde III. E3.
Mjesedina lll. 73. Pono€ III. 65.
Mladosti II. 91. Po pudini IlI. 122.
u ovay su popis usre samo pjesme iz posljednje redakcije. Moe osvete I. 88. Portret [ll. 125.
o promjenama Moj dom III. 19.
u tekstu isporedi Biljeske k pjesmama. Rimski brojevi oznaduju Povijesti sud I. 80.
svezak ovog Mojsije II. 106. Pozdrav I. 18.
izdanja. Monolog II. 85. Pozdrav iz samostana I. lZ0.
Monotonija III. 108. Pred-knjigom povijesti roda moga I. 39.
Ah hitra ko srnka I. 85. Hristova slika III. 126. Motto III. 130.
Ah kako gorko virnuh tII. 110. rrecr rualjevskom ploEom u BaSki m.37.
Hrvatica kod kolijevke
- L 85. Mramorna Venus I[. 143, Primorkinji l. 33.
Ah kleknut na tvoj prag III. 206. Hrvatskoj I. 59.
Ah, sve je sanja pusta'LL 43. Primorkinji I. 158.
Hrvatskoj braei iz Dalmacije II. 5g. Na !:'oji(+q'LII, l24. Privid III. 66.
4h, vjecnost se je zvao ias I. 45. Hrvatskoj maici l. 67. Nad rasapom moga grada I. 69. Pristup I. 51.
Ajde duso I. 43. Hrvatskom narodu o otkrivaniu soo-
Alaj mi se diniS vedra I. 189. Na golu sjedah kamenu III. ll9. Prolaznost II. 165.
menika N. Tommaseu II. 186. Na grudi proSlosti II. 135. Proljeiu i ljubavi II. 33.
Al ;e lijepa I. 184.
Andeo bola IL 167. NailjepSa pjesma III. 10{. Proljetna Zelia II. l2l.
Ideali IL 7. Najljepsa pjesma (188S.) ln, 1Jq. Promasena k6b III. 45.
Angelus II. 80. I lane su ruZe cvale II. 93.
Astrea II. 14. Na Kavkaz IL 9. Propali genij III. 51.
Iseijenik IIL 29. Na kolodvoru III. 57. Prosinaeko sunce IU. 55.
Iza spuStenijeh trepavica II. 94. Nakon bolesti IV. lgL. Providnost lll. 23.
Besmrtnoj sjeni dr. F. Radkoqa II. 141. lzgubijeni dani III.
129. Na Nehaju l. 34. Prvi snijeg III. 22.
Bog i Hrvati I. 73. Iz transe III. 103.
Borba tritona IV. Na prvi susretai I. 109.
193. Na obali uskoEliogagrada I. l7Z.
)adnica I. 91.
Radniku l.'64.
euj -l I. 149. Na odru staroga tjeti-lZ. t. I15. Resurrectio III. 13,
|adnicima moqa naroda r. 61. Na shiedanouIII.
|a misljah IlI.- 127. Na Sljemenu IV. 205.
D a l i l y u b i m . .. ? I . 1 8 8 . Ja pregaram I. 11. Samilost III. 10.
Danak bio I. 175. NaS dovo III. 28.
Ja sam I. 190. Nevindadi I. 49. San II. 146.
Ditiramb \L 77. Sanak II. 139.
]a uzrijeh tebe I. 143. Nevindetu II. 30.
Dolazak Hrvata IL tLz. Jataganu II. 41. San ili java? II. 88.
Domovini II. 55. Neznani grob II. 68.
Jedna bolesna ideja III. 209. Noei III. 59. S bogom I. 8.
Dosjetka smrti III. 47. Senju-gradu I. 20.
Dusa III. 75. Noi na Foru I. 29.
Kad bi I. 152. Nostalgija III. 105. Sijelo IlI. 25.
Dva barjaka III. 7. Kad rni klone II. 45. Sirenin dragi III. 33.
Dva spomenika III. 207. Novoj u osvit Il. lT4.
Kajinu I. 161. Novom prol;eeu II. ll. Sjeni majke l. 129.
Dvi;e druge III. 114. Kako je postala nada II. 97. Slap III. 78.
Klaonica III. 134. Slavenska lipa III. 15.
Efeta IL 149. Obiena prida II. 64. Slom Campanila III. 86.
Klekoh tebi na qrob I. 132.
E;, na kriZ, na krii I. I74. Onda II. 179. SluSavo sam I. 186.
Ko daSak I. 167.-
EIi III. 21. OproStaj lIL 4l.
Kol' iarobno dr'iema I. lBT. Smrti Il. 52.
Eli! Eli! Iam6 azivrani II. 175. Oprostaj (1881.) m. 198.
Kolo srcie I. 23. Snilo mi se, Kerub da sam II. 184.
Excelsior III. 109. Orlu III. 101.
Krvave suze I. 101. Sonetni vijenac I. L25.
OtpuSteni voinik I. 168.
Spustih odi I. 125.
Golgota II. 169. Ouvertura IIi. 61.
Liberti, dgalitd, fraternit6 lIl. ZOZ. Stara slika II. 72.
Gospodskcmu Kastoru II. 20. Ozulak III .116.
Lijek tuZnoj ljubavi I. 90. Stari oporbeniak l. 54.
Groblje na umoru lllr ll7. Ljubavi lI. 12. Stisni novdii I. ll4.
Grobovi I. 101. Llubimo L 1,54. Pamet i sreda I. 47. Sunce klone III. 200.
Guslar III. 39. Lovoru l. 77. s. rr. 1822.- 5. [. 1go2.III.8. Suncokret III. 110.
Lucida intervalla II. lZ9. Pisma u stihovima IV. 1ll. Sumnjom dahneSIII. 201.
Heronejski lav Il. 172. Lude Zelle II. 114. Pjesma moje sreie II. 10. Suzi roblja l. 75.
Himna III. 99. Pjesmice na narodnu lII. 204. Svelludski hram III. 79.
Himna hrvarskoj troboji III. 210. Majales III. 81. Pjesmo moja, kud bi htjela? i. tqt. Svijet i pjesma ll. 21.
l - l o € e Sz n a t l i . . . ? I I I . 1 9 6 . Malenim velikanima l. 107. Pjesnik i sviiet II. lTT.
Hrist djetetu u crkvi III. 69. Minite me I. 126. Pjesniku moc I. 36.
Sto I'jep si b'lelt sv'iete III. l3l.
Pjevao bih III. 192.
Sto me gledi5 II. 137.
2t2
2r3
Tajna mo€ I. 13{. Uz proslavu progla3enja hrv. iezika
Tako je III. 133. m. 211.
Thalamos lll. 205. Uz prozor I. 156.
Tri pozdrava III. 12t1. IJz slavu pedesetgodiSnjicefra G.
Triptih III. 95. Martiia ll. 164.
Trsatska sjena II. 35. U zel;i ljubavi III. 53.
Tvoi vijenac I 159.
Vani sn'jeli ll. i66.
U album III. 143. Vedernjice I. 10. i 145.
U badnjoj no€i II. 10{. Velebitska baka III. 31. SADRZAJ
U odaju III. 196. Vili plesme II. 61.
Udovidin novei€ I. 113. Yiziia lll. 122. Strana
Ueitel;skol omladini Il. ll7. V;ekovnom muEeniku I. 105. Pjesnitka proza 5
U katakombama l. l*l. Vletrie vije II. 29. Prvi honorar 7
U maskiranoJ gomili lil. 11. Vox humana III. 84. fiajte i dat €e vam se 20
U noei mrtvih ll. 192. hna 23
tr ponoeje I. 127. Zadnja zdravica Hanibala II. 132. Tko ce osloboditi narod. . . ? 25
Uskodka elegija l. 182 . Zadnia uskoEka Sajka II. 24. Ah, pjesnik...! 2E
UskoEke elegije (Bilje3ka) III. 112. Zadnji Adam II. 188. Vanitas vanitatum 34
Uskrsna pjesma narodu L 15. Zapad sunca II. 74. Prida iz pradavnih dana 3E
tI slavu pedesetgodi5njiceLeona XIII. Zatvor'te vrata III. 107. Demonovo ogledalo 43
fi. rr2. Zavjet l, 7. Suza 46
Uspomene I. r77. Zimska pjesma l[l. 77. Glad 50
Uspomeni A. SenoeI. 56. eirne se ljudi tje5e 53
utleha l. 79. Zelle l. ll2. RuZice stida na licu 57
Utleha II. 31. Zem lIJ, 50. Mu€ak 60
Ut;eha II. &t. Zivot lll. 7l. Pamet s Urvine planine 70
U zanosu II. 19. Zivot i ljubav II. lgt. eime se ljudi tie5e 80
Pogled 92
Dramski pokuSaji 93
Pisma IM
Pismo iz g. 1885. 107
't Pisma J. Milakovidu 107
v
Pisma Vjenceslavu Novaku 1r0
Pisma u stihovima ll1
- v''r"r&/'
Pisma Zem iz bedke bolnice tt2
Zadnje pismo r56
ZIvot i djela .157
Rad oko ,,Nade" l9r
lz prepiske 19E
lz Elina Notesa :zgl*
Napomene .
-26r--
BiljeBke 26
B i b I i o gra f i j ske b i I j eike M
Alfabetski popis piesama 212

215
214
 Stampanje III. sveska
dovrSenoje 15. septembra,
IV. sveska 15. novembra
1934.

,ru"
,

ri, -
'I'p i

r x'

t*
%.A-