Fra Angelico je jedan od najznačajnih slikara rane renesanse, obični fratar koji je postao

poznat kao Beato Angelico nije osjećao potrebu da istražuje novi svijet. Kao dominikancu,
jedini mu je zadatak bio da propovijeda riječ božju koja je odvajkada postajala. Iako su ga
neko vrijeme privlačila Masacciova otkrića, on je preuzeo od njih samo jasniju organizaciju
kompozicije- što je pomoglo u njegovu propovijedanju jer se sad pripovijest mogla lakše
pratiti – i izvjestan osjećaj mase u figurama. Iako se njegove figure čine kao da su opipljive i
imaju obujam, one nemaju težinu jer je prostor u kojem se kreću nije posve stvaran, bliži je
bajci nego činjenicama. Čak i kad nastoji dati perspektivu, ne postiže pravu dubinu. Fra
Angelico je za razliku od Fra Filippa, shvatio svoj zavjet ozbiljno i dospio do visokog položaja u
svom redu, te se dostao oslanjao na Ghibertija. Kad je u godinama 1437 - 52 obnovljen
manastir Sv.Marka u Firenci, Fra Angelico ga je u ukrasio mnogobrojnim freskama. Veliku
fresku 'Blagovijest' iz tog ciklusa neki naučnici su datovali u vrijeme oko 1440.godine a drugi
oko 1450- oba datuma su prihvatljiva jer se ovaj umjetnik, kao i Ghiberti, razvijao sporo i
njegov stil nije pretprio značajne promjene u periodu 1440 - 1450. godine. Fra Angelico
upravo zadržava ona značajna Masacciova shvatanja – njegovo dostojanstvo, neposrednost i
prostorni red, koja je Fra Filippo odbacio. Ali njegovi likovi, bez obzira koliko se mi divimo
njihovoj lirskoj nježnosti, nikad ne dostižu i psihičku samosvjest koja karakteriše
ranorenesansu sliku čovjeka.