You are on page 1of 84

1

ISBN 9958-20-002-3
Ejub Todorovac
1. Tvrtko Kulenovie ISTORIJA BOLESTI tri\ 1/Z:g1
2, Marko Veiovie SMRT JE MAJSTOR IZ
SRBIJE
L Dtevad Karahasan S AHRIJAROV
PRSTEN
4, bfan Horozovie SLIÜAN ÜOVJEK
3. Zlatko Haaidedie PAD
6. Jasmin Musabegovie MOST
7, Mirko Kovae KRISTALNE REETKE
B. Filip David HODO'ASNICI NEBA I
ZEMLJE
Nura Bazdulj Hubijar NASE MEDUTIM
JE RAT
10,Mirza Feltimovie TO JEST 2I2NI NJET
11,Alma Lazarevska U ZNAKU RU2E
12,Hajrudin Ramadan PRIe" —E OD KI SE
13,Nettad 7hnovie VITEZI KULINA BANA
Nura Bazdulj Hubijar LJUBAV JE
SIHIRBAZ BABO
liAlsna Lazarevska SMRT U MUZEJU
MODERNE UMJETNOSTI
la Send Fetaltagie POLJUBI PA OSTAVI
/78 Ejub lbdorovac IMAM
la Mono Sinntie M RAZ I PEPEO
la Arta gond° PONOVO U JERUSALIMU
20. noip Ostl ODRASTAO SAM SA
IVOTINJAMA
21.Ludwig Bauer BISERJE ZA KAROLINU
alt Milan MllI k PuToNsi
lt Alelnuntdar Hetnon 2IVOT I DJELO
ALPHONSEA KAUDERSA
24, »rad Vinci* ititAgENE PRIÜE
25. Nvnad Radanovid DIVLJA ZEMLJA
Cltarn Samardiie SIKAMORA
Izciavae
Izdavaeko preduzede
»Bosanska knjiga«
Sarajevo, Branislava Durdeva 8
Bosna i Hercegovina

Direktor
Gavrilo Grahovac

Glavni urednik
Alija Isakovie

Urednik
Biljana Radtilovid

Recenzenti
Zlatko Topeie
Ivan Kordie

Lektor
Fadila Gugo

Likovno-grafieka tipizacija
Mehmed Alcgarnija

Tehnielci urednik
Regad Diindo

Korektor
Azra Samid

Slog i priprema za tisak


Izdanja Antibarbarus d.o.o.
Zagreb, Republika Hrvatska

gtampa
Tiskama »Mladinska knjiga«
Ljubljana, Republika Slovenija

© Copyright by »Bosanska knjiga«


Sarajevo 1997.

Knjiga je objavljena uz potporu


Fondacije Soros — Fonda Otvoreno drugtvo
Bosna i Hercegovina
Od nekog vremena u nagoj kudi nestalo je uobieajenog
mira, blage veselosti i porodiene topline. Ni govor nije bag
mnogo razborit. Rijeei su pregrijane, ujedljive, a smijeh kao da
je posve presahnuo. Naboji iueljive osjetljivosti podmuklo se
nadimaju, samo g to ne poenu prskati. Ipak, i mati i otac se
susteiu da im ogtre rijeei ne zasjene um i supruiansku trpe-
ljivost. Da se na to ne obaziru, zapoeelo bi otvoreno uzajamno
optuiivanje: ko je kriv za dogadaje koji su prethodili padu u
nemilost mnogobrojne porodice modnih Vakufaca.
Onda — u tim godinama — gledao sam na sve to djetinjasto
i onoliko zabrinuto koliko su mi zapinjali za oei materini
preplageni pogledi, puni pitanja, i oeevo lice preko koga su se
smjenjivale sjenke varljivih nada u nekom kao pritajenom
optimizmu, g to je mater ljutilo i izazivalo u njoj prigugivan
bijes. Kad se otacjo§ gradio kao krivac koji dobro zna lijek za
"... Gospode, uvedi ih u bake edenske, koje si im obecao, svoju krivicu, u materi se dizala prava oluja jarosti koju je
i njihove roditelje i njihove 2ene i njihove potomke koji toga morala skrivati, jer otac nije dozvoljavao da mu mati Zita
lekcije ni onda kada bi ih doista zaradio a kamoli sada kad je
budu dostojni ..." sve doglo, onako, kigom, i kad smo svi bili krivi — svi ili niko!
(Kur 'an) Razgovaralo se malo, dula bi se samo kratka pitanja i jog
kradi odgovori. Misli su ostajale u nagovjegtajima, neodluene
i nedoreeene. Kao da smo bili sjenke iz neke igre Karadoza.
Mene je ova igra "imire" u jednu ruku zabavljala. Mogao sam
se nadati da de se negto dogoditi i donijeti malo promjene u
ovu sivu jesenju svakidagnjicu. Za djeeinju dugu bili bi to
tajanstveni i golicavi izazovi. Ipak, gtogta sam o svemu znao
da bih mogao biti ravnodugan: u gta nas sve ovo moie uvaliti?

7
Bio sam tada djeeak od svojih dvanaest ili trinaest godina. Stoji otac na vratima, stoji i Mujaga, sluga oborene glave
Koliko god sam od svega htio pobjedi u mojoj glavi su se rojile oeevu dobrodoglicu a onda pogleda u ostatke drva na cjepalu
brige koje nisam prizivao ali me one nisu ni napugtale. Dok i udari bastunom o kudni prag.
su roditelji nastojali od mene skrivati svoje razgovore, oei- —Izade li iz zime s drvima?
gledno ne ieledi da i meni na leda tovare brige koje oni ionako —Izade... jedva.
moraju da brinu, ja sam, kobajagi, pravio zaeudeno lice, upi- — Zima bi podugaeka a i studeni je bilo koliko hodeg. Sad
tno zurio u njih a ovamo znao sam gtogta bolje i od njih gta se ce biti lakge, zihnulo je proljede. More valjati i koji suharak da
i zagto sve ovo kuhalo. Jer ja sam driao, eak i povlaeio neke se baci u furunu, otopljava. Jutra su, doduge, jo§ zubata, amo
konce u ovim dogactajima. Nosio sam tako i svoj dio krivice. brzo se razdani, ugrije sunce, pa bude toplije... A jesu li ti svi
Istina je, mectutim, da su me u to zamrgeno klupko uvukle odulili drva, efendija?
prilike koje su bile iznad mene. Ja ih nisam traiio. Ali kad se —Nisu, bogme, Hadiija. Svijetu je hodlinsko zadnje.
materi moglo dogoditi da pokraj sve svoje opreznosti bude —Eh, gta deg, kö svijet. Beli, ako ti usfali, pogalji ti malog
umijegana u Zejnilove poslove, ne znam gta bih ja sebi imao u nagu avliju. Ima u nas. Pokraj mog Saliha nee nijedan
toliko da predbacujem? hodia ozepsti.
Oeevo zabrinuto lice me nije mnogo uznemiravalo. Znam Udoge u zagrijanu sobu. Mati potide glavnje, vatra pucke-
ja oca! Ved ce se on znati izvudi iz ovoga gkripca. U mojim ta, a hadii Mujaga trlja ruke, pomalo se stresa i hvali toplinu
oeima otac je uvijek izgledao evrst bedem iza kojeg smo u sobe. Napolju je bilo prohladno, rosno jutro. Ipak, pjev ptica
sigumoj zavjetrini. i veselo diivukanje vrabaca oko Mogde najavljivali su prve
Otac i mati su se negto smirenije vratili na razgovor o Safiji proljetne dane. Na vrbama i johama uz potok naziru se sitni
i Zejnilu, ah na kudnim vratima zabubnja hadii Mujagin Sive arabeske golog granja poeinje prekrivati modrina.
bastun. Otac ustade da otvori a mati se dade na sklanjanje Po eestim breziekim vodnjacima rasuo se prvi behar kao da je
razbacanih stvari da sobu dovede u red. üitam joj na licu da drvede posuto injem. Mujaga dlanom brige zamagljeni (II am
je ova posjeta, koliko god smo bili jos u upoznavanju sa Brezi- na prozorskom oknu, pogledajudi vrbake nad kojima se die
eanima, nije veselila, pogotovu kad se iz druge sobe oglasi pramenje bijele magle, okrenu se i upita mater za zdravlje.
Mersa. Mati je voljela da je Mersa jog ostala u begici da spava. Mati pailjivo namjegta zavijae na glavi i ljubazno odgovara na
Kao da je htjela kazati: "Kad poctu poslovi kako ne treba, sve pitanje pa se i sama propituje za hadii Mujagine ukudane.
neumitno krene naopako". Naredi mi da idem i koji put li- Mujaga vadi iza pojasa podugaeak eibuk i duhansku ku-
Inem Mersu ne bi li jcig spavala. tiju, mota cigaru i tura kutiju pred oca da i on zamota. Razgo-
Otac se vidljivo obradovao hadii Mujagi. Hadiija je bio vor je tekao srdaeno i prijateljski. Oeev glas je jog odzvanjao
jedan od prvih njegovih poznanika nakon g to smo se doselili zvukom g to je ostao od njegova razgovora s materom. Jer
u Brezice. U oeevim oeima starac je vaiio za ispravna i pog te- hadii Mujaga je bio Safijin djed.
na eovjeka. Obieno je navradao izjutra, zasjednu uz mangalu I otac se raspitivao o Salihu, njegovim poslovima, primje-
na kojoj mirige materina dobra kafa, korijen anduz trave i du- divao kako je Salih u velikom teretu. Pa se razgovor prenese
hanski dim, poene razgovor. Imalo se o eemu sa Hadlijom na Mujagina unuka Diemala. Starac je odmahnuo rukom.
razgovarati. Znalo se da se Salih i bratid mu Diemal ne trpe. Salih je volio
Bio je govorljiv i pun iivotnih iskustava, pamdenja za zemlju, ono g to seljaci nazivaju "grunt". A Diemal, opet,
pouku koja je vrijedilo euvati od zaborava. To je ujedno bio nasuprot amidii, volio eargiju, drugtvo, svoju pogtansku
najbolji put za jednog imama da posredno upozna diemat u sluibu. 0 zemlji nije htio da zna osim g to je oprezno nagla-
kojem ce iivjeti. gavao da je "grunt" popola. Otac mu negdje poginuo u ratu
na Pijavi 1917., mati rano umrla (beli su prieali od alosti za —Evo ti tvoje seljaeke stranke! Ti misli§ da ovom drzavom
suprugom) a on ostao säm i sada bambadava dijeli cio imetak upravlja seljak. to ne pitag kad ne znag?
sa Salihom koji na njemu izgara. —Pa nek ne upravlja — Salih zareia na njega. — Da je stran-
—Eh, eto, zdravlje sluzi, fala Bogu, poslovi u Saliha idu, ka mogla prodi, od tebe mi ne bi moglo zapasti da za nju
hrve li se hrve a gta du ja — ne mogu mu pomodi, ostarilo se. glasam. A nije sve ni u tome, ved za me je 'vako: Ko je jaei ja
Diemal nede nigta da prihvati, pogta ga pogospodila a na istoj sam protiv njega, eto ti! Ne volim ja, bolan, vagih lopovluka i
sofri je sa ostalima... Seljaku je, moj efendija, ponekad do — kvit!
dinara. Ustreba tako Salihu, zaigte — nejma! Zar sve popije, Ahmet mu se podsmjehnuo: "Nek ti, brate, Bog dade bolju
bekrijal... pamet! Ja ne znam gta bih ti bolje pozelio, ne bi li pogö mojim
—Kad eovjek gleda sa strane vagu kuc'u, rekö bi nejma joj stopama i glavom u kojoj ima vige pameti nego raiove sla-
po miru i beridetu ravne u Brezicama a, eto, vidig, svukuda me!"
ima svagta, eh!... — kaie otac i dodaje: — Pide, Hadiija, donosi Nije Ahmet sludajno spomenuo "raiovu slamu" kojom je
svako zlo... toboie bila ispunjena Salihova glava jer je Salih bio veoma
—Ma da je samo pide!... Okupija oko sebe nodna drugtva, visok eovjek, dvometrag, a gto se tiee glave, bila je blizu Sene-
vucara se, haman nikad nije kod kude. Kad mu kaiem da se kine izreke: Visoki ljudi su kao visoke zgrade a glava im sliei
malo primiri, pomogne Salihu na njivi, on odbrusi: "Nek svak potkrovlju eiji namjegtaj se uporeduje sa vrijednogdu jednog
svoj posö odraduje! I ja se, beli, verem svih osam sahata po stepenigta kojim se penje na tavan!
direcima, razvlaeim telefonske zice, s poljskim telefonom o Ni Ahmet nije bio nig ta bolji politiear.
ramenu obilazim telefonske linije, istraiujem kvarove..." Sve
je to tako gto kaie, osobito zimi, kad se valja penjati uz drvene Vrlo sam volio Zejnila. Nekim svojim naroeitim naeinom
bandere, gledag kad deg vrat slomiti sastavljajudi potrgane znao je da pronade najbolji put do moje du§e. Bio je galjiveina
zice pod snijegom. ujem de ga drugtvo vabi imenom "iicar" kakve sam rijetko susretao. I otac je rado isticao tu njegovu
a Diemala kö da Bog ni dao nije! — Mujaga se nasmija ne bez osobinu pa bi ga desto naveeer, dok je boravio kod nas, nago-
goreine u glasu. varao da priea. Od mnogih njegovih §ala i galjivih priea (znao
— Svi su Vakufci eestiti ljudi... Kako li se to Diemal otiskö? je on i mnogo slatkihbajki) najvis'e sam volio kad poene prieati
— Ima svukuda svagta — efendija Mujaga zadobova prsti- o Selimagi Horozovidu. Svaka lidnost iz njegovih priea imala
ma po podu. Uzmi Ahmeta! Povezö se sa politiearima, kupuje je neg to prepoznatljivo u govoru koji bi Zejnil imitirao. Tako
driavne licitacije za kamen, ono za posipanje i popravljanje je Selimaga vrskao. Amao je ne§to kmeta i najradije je odlazio
putova, i drzi se radikala. A Salih nede u te radikale ubij ga, medu njih u jesen, kad zapoene berba voda. Volio je da ih
ved sve protiv njega, a od brata djeca. Pa onda Ahmet uzeo obilazi i po kudama jer je bivao eagden rakijom koju je veoma
Diemala pod svoje, on ga je i zaposlio na pogti, i preko njega volio. Tada se s njima dogovarao koliko de gljiva staviti u
unosi u kudu sve ono g to ne valja... Kö da su vode protivniekih komovinu za rakiju pa kad dode vrijeme pedenju rakije, Seli-
partija, a ne bratidi... Pogano vrijeme doglo, efendija. maga se odmetne od kude i po desetak dana.
Mati iznese kahvu koja uzmirisa. Mujaga srknu pa na- Kmeti su ga i voljeli i nisu. Za i protiv ima dosta razloga.
stavi. Najuodljiviji je bio §to je volio da baca oko na mlade snage (na
— Ovo na posljednjim izborima radikali dobige vedinu. tome se sve i svrgavalo) a slijededi je bio neumorno Agino
Volio je, haman, da rekne Salihu da je gugava ovca ali se prainjenje njihovih rakijskih zaliha. Voljeli su ga gto je bio
plagio jer Salih je u tome plaho ters. Ipak mu je kazao malo u veseljak i znao lijepo da priea, vedinom gale. Jedna od osobitih
Bali, malo u zbilji, koliko da mu natukne: koja je seljaka zavaljivala od smijeha ticala se Selimagine

10 11
JIN90101www,----

dokolice kada bi maeki ugurao u strainjicu drvce ä ibice i da izvueem za se kakvu fajdu. Ona nije znala da i ja bolujem
zapalio ga... Natanko je opisivao maeije muke i rusvaj po kudi istu boljku kao gto je bila njezina ili barem slienu njezinoj. A
koji bi napravila dok se ne bi rijegila one zapaljene gibice. ja sam znao da svak svoju boljku mora da odboluje.
Tako u vrijeme peeenja rakije dolle Selimaga i kao obieno Gonjen osvetniekim prezirom prema dosadnoj svako-
napije se da su ga u njegov "konak" seljaci unosili mrtva dnevici, skrivao sam se uz obale Mogde, usred vrbaka, djeljao,
pijana. Smisle oni kako de Agu malo otrijezniti i negdje poslije pravio mlinice, smigljao kako da ih obogatim novim oblicima,
ponodi, kad je gost ved spavao, ude jedan od najzagrilenijih vedim i savrgenijim mogudnostima da bi mi uzbudenja bila
gereta sa peeenom polom vrele misirade i sa gomilom mokrih dublja i zanosnija. Promatrao bih tako svoj novi izum, buljio
taraea. Prvo ga razbudi mokrim, hladnim taraeama a onda mu
u njegovu vrtoglavu jurnjavu, smijegio se u nekoj uobraienoj
eitavu polu misiraee zalijepi za lice. Aga je prieao a Zejnil ga
premodi, pun prezira prema svemu gto me okruiivalo.
imitirao gta je dalje bilo. Tara mu se smota po licu i oko vrata
Buljim tako u pirlitanje nekoliko vedih i manjih kotaea koji
a onda poput samog ognja prilijepi mu se misirada. Skoei Aga
se okredu u obrnutim smjerovima dok se sve u mojoj glavi ne
iza sna, misli zapoeeo smak svijeta, ne zna kuda udara a ono
pokrene u ritmu jurnjave kao davolska svadba na zaearanom
ga iz mraka fljaska eas vrude, das hladno.
— Pomagaj, brado, izgiboh! gumnu, juri sve brie... brie... U tom neobienom kolopletu
Juri Aga po sobi u mraku, traii svoju pugku, uei dovu, osjedanja i misli, u rasprgivanju hiljada kapljica vode koje
puge oko sebe, misli napali ga diini, gejtani li, sve dok se nije tvore ponekada mali dugin spektar boja, poeinje neka divlja,
domogao prozora i sunuo napolje, jedva je, priea, iivu glavu neobiena igra u kojoj se preplidu moje misli sa treperenjima
iznio. Misli da su ga napali diini da ga kazne g to je toliko pio... koje proizvodi jurnjava mlinske koladi da se sve poene gubiti
Kasnije je igao po pugku i isprieao seljacima dogodovgtinu u dubinama mraenih provalija mojih nejasnih htijenja, ideja,
misledi da oni o tome pojma nisu imali... postajudi nestvarni, izgubljeni u dubinama svijesti kao da sam
Zejnil se vidno trudio da mi u bilo demu ugodi, osim u na ramenima, umjesto glave, nosio nekakav mali svemir.
poklonima. Mati je tvrdila da je bio gkrt a ja sam ga branio da Kad bi mi dosadile mlinice, izradivao sam eegrtaljke, jurio
nema novca. po gaju i gikarama ptice grabljivice i tako zagtidivao materino
— Hajde za poslom, znam ja Zejnila, valjda, bolje nego ti! blago od stotinjak mladih pilida koje su ljutite kvoeke vodale
— kazala bi mati pomalo ljutito. — Ja sam mu snaha pa gto meni po eairu. Gledao sam bespomodno vranu kad je zgrabila pilen-
gto ne donese. Nikad nigta! Treba njemu! ce ali ljutita i hrabra kvoeka poleti tako snaino za vranom kao
Sa Zejnilovim odlascima nestajalo je i mojih najljepgih da je eitav kokogiji iivot letjela i ote joj svoje eedo gto se u greu
veselja. Kao da se sve dogadalo u snu. Morao sam se vratiti straha sakrivalo u travi i, cviledi, izraiavalo vrueu zahvalnost
svojim uobieajenim putovima preko polja pa uz ieljeznieku svojoj strogoj i hrabroj materi. Ipak, sve pilede, pa i ostale
prugu u gkolu i natrag. Mislio sam na Zejnila, raeunao kad se matere, nisu bile kao ova. Neke su i same bjeiale od vrana
opet mogu nadati njegovu dolasku. ostavljajudi pflide na milost i nemilost njihovu neprijatelju.
Ponekad kao slueajno zalutam u Safijinu avliju. Izmedu Uspada li kiga, priljubljena nosa uz staklo pendiera, pi-
nas kao da je plamtjela podjednako pregudivana ied za volje- ljim napolje i sanjarim. Ustvari, ubijam dosadu sa sestricom
nim bidem, ied koja nas je upudivala jedno drugom, ujedi- Mersom. Nije joj bilo ni dvije godine. Bila je rumena, veselih
njavala nas. Dok su joj misli bile jog vrude na minuli rastanak, oeiju, crnih kao trnjine. Nutkala mi je svoje veselje, smijeh,
ona me toplo stiskala, ljubila, oslobadala se tereta svojih osje- zvonak kao bronza, ukragen purpurnim obrageidima i zubi-
danja. dima mlijeenjacima kao bobama bisera. Igrali smo se onoliko
Tutkala mi je sitne poklone: gurabije, orahe, jabuke euvane koliko je ona znala i mogla. Ponekada sam, bezobrazno mrzo-
u sijenu. Odbijao sam poklone da ne shvati kako sam dogao voljan, bacao na nju klupead krpa koje je mati skupljala od

12 13
• ;-,TP,"777

doderane odjede za tkanje drolja, a ona, ne znajudi da se ljuti, (materi to na jedno uho ude, a na drugo izade) i njegovati.
grohotom se smijala, bacala i ona nasumce meni klupead, Mati ravnodugno klima glavom, eini se da sluga, a nijednu
tobole da me pogodi, negto mi nerazumljivo brkljaeila i bila njegovu rijed ne bi znala da ponovi da je ubijeg! Nju druge
ialosna g to me nije mogla da pogodi u nos kao ja nju. U jed- brige i ielje more. Ide po mahali, gleda po bogatim kudama
nom trenutku, ljut g to ne mogu napolje, pogodih je klupkom pokudstvo, haljinku na 2' enama, nakit. Jer naga je kuda vige
u nos s namjerom da je povrijedim. Prdasti nosid joj se za- prazna nego puna. A svaka domadica je vige nego ponosna na
crvenio kao uzreo paradajz ah ona ostade uspravna, suznih svoj dom, na odjedu, nakit, Ma bila je i ona, druge su
oeiju od smijeha i neoeekivanog bola. joj zavidjele. Jog kako! Samo nije, bogzna, imala na g to, ako
Degavalo se da je takvim udarcem, ipak, natjeram u plae. izuzme pledatog Ibrahim-efendiju. Pa ne samo da je bio pledat
Tada je mati meni uzvradala onako kako Mersa nije mogla, ved je bio i lijep. Nigta je toliko nije radovalo kao trenuci kad
ogtrim udarcem nadlanice po obrazu a zatim po turu, ljutito ga jutrom pogleda. Ah bag ta okolnost bijage za nju nepre-
govoredi: mostiva briga, kako poistovjetiti svoju kudu, odjedu, nakit sa
— afire nijedan, kako je samo dugmanski bijeg kö da ti i tim osjedajem srede i zadovoljstva?
nije sestra, ved kakva tudinka... — Dobro ce, ako Bog dä, roditi godina...
Klisnuo sam preko vrata a mati je doviknula: — üekaj, — Nek rodi, vala, i po drvetu i po kamenu, opet slaba fajda,
efendija! U nas sve isto. Kupit de se koji sudid, novi dugekluk,
dopast deg ti meni gaka pa deg vidjeti svoga dedal...
nova postava za jorgane, po jedna — dvije preoblake, meni
Nastavljam opet da gledam s priljubljenim nosom uz
haljine od eita, jä od delina, a svila, bogme, malo teie. Ni u
prozorsko okno kako cima sitna kiga kao da nikada nece
snu! A zlatne naugnice, prsten!... — mati uzdahnu.
prestati. Mersa mi se oprezno privladi, zagrli me malim ruei- —Da mi je doeekati da na tebi ne gledam te cajgane panto-
cama i poee me milovati po namrgtenom, zlovoljnom licu kao lone ispalih koljena, bogami, kö da su galvare! A i jä, kad god
da mi se izvinjava za primljene batine. idem medu iene, znaju u kakvim du haljinama biti. Ja su one
Sutradan je grijalo proljetno sunce. Crnih oblaka je nesta- od starinske svile g to ih je kupio rahmetli babo kad smo se
lo, kao da ih ni bilo nije. Nestade sivila u beskrajnim nebeskim uzeli, jä one od krepa, pa vise na meni konda sma civiluk, a
prostranstvima u koja se naseli svjetlost i pokri polja, livade i ne insan!
usjeve. Zaeu se pjev zrikavaca, ptica i svega I ivoga gto je znalo —Suti, ieno, vjere ti! Polahko, bit de, ne moie sve odje-
da se raduje. I meni su se odnekuda vradale odbjegle nade, danput. Drugi se kude pod starost, a mi mladi pa imamo,
vradalo mi se omiljeno sanjarenje o neeemu lijepom g to ce se hvala Bogu, sve gto nam treba. I g to je eovjek! Koliko god ima
dogoditi. Kad se proljepga i ja postajem bolji, savijam se oko da mu je jog! Eto, naprimjer — ti! Sita, pjana, pa nije se ni boso
matere da mi dade koju paru za uiinu u gkoli, da uiivam kao ni golo, e, a malo ti! Pogledaj gore na brda! Samo g to grane
ostala gradska djeca. Za velikog odmora nastane jurnjava u proljede ili se sabere ono malo ljetine, nastaje trka oko kree-
Osmanovu slastiearnicu koji nam, gegajudi se poput patka, vinä, pomicanje zemlje kroz gikaru u brda. A zemlja — kakva
°drei e pola vekne od bijelog bragna i u nju turi plogke tahan- je? Suhotinja, kamen! Koji komadid ako se i ima u ravni —
halve. Ih, kakva slast! Inaee, mati mi, kao i ostalim seljaeidima prodade se. Valja jesti, djecu hraniti. E, moja ieno, nigta ti jog
njihove matere, turi u zastrug malo sira, kagiku kajmaka i ne znag!
vrudu pogaeicu koja mi iz torbaka grije leda ah kad podem Mati se smjegka ljutito i u nedoumici, a zatim zaklima
jesti, ona je ved hladna i tvrda kao cibak! glavom.
Otac je pun hvale o dobrom ueinku kiga na usjeve, bageu. —Da ne dadoh Zejnilu svoju kravu, imala bih i za haljine,
Pogleda kroz pendier niz njive, na bageu, priea materi kakvu i za prsten, i jog da nam ostane. Sudena vucima, a ne meni.
i koliku vlagu koja biljka zahtijeva, kako je valja obradivati Nesreda!

15
WW' —Okani se vige te krave, ieno! — otac se ljutnu. — Ne budi
od onih koji kad nekom negto daju — prigovaraju! To je negto
— Hvala Bogu koji te obdario neeim g to mnoge druge
nemaju! — uzvrati otac. — Imag ljepotu, mladost, zdravlje. Da
najgore. Hodlinica si, trebalo bi da to znag. Ved eim te malo obueeg i najjeftinije cicane haljine, zavijeg kose u lijepo iskera-
gta okupi, ti — krava! Bojim se da ta krava ne izade na vela nu gamiju, mogli bi ti pozavidjeti vige nego na zlatu i dragom
havle! kamenju... — govori otac sve u tom smislu, gleda u mater,
Mati se osmjehnu da ga razblaii. mjerka je. Nije mu ni u zadnjoj misli da bi je nekakav, makar
—Nije nam, hvala Allahu, jedini prihod sa ljetine... Sad ce i sitan zlatni nakit uljepgao. Njemu je i bez nakita njezine
mevludi, a znag kako nakaplje uz mevlude pa se insan lijepo ljepote dosta.
poene brinuti kud ce sa parama. Ono ima dosta i rupa, ne znag — Zlatu ne treba zlato! — otac se nagali.
koju bi prije zaeepio a sad je, vala, sve znano... Reda je da i ja... — E, moj efendija, milo ti dä tako govorig g to sam tvoja.
— Mevludi?! — otac se kao malo zaeudi. Vige je bilo od Duge nam se vole, jedna drugoj trebaju, griju se jedna na
eudenja nekog nego predbacivanja materi g to se uhvatila za drugoj kö na suncu u vrijeme suhomrazice, preplidu. I kad
mevlude. nam gtogta fali, previge nam ne smeta — mati se udobrovoljila.
—Mevludi, velig? — otac se umekga. — Pa i mevludi su ti kö Drago joj euti oeevu toplu rijee iz koje udara vrudina njegove
i ljetina, jog nesigurniji. Te pare se nepravedno lahko zarade, mugkosti, zagrijanosti za nju. — Samo ne gledaju svjetske iene
ali se jog lakge dogodi da iskliznu. Znag li prije dvije godine? u me tvojim oeima, ved gledaju gta je na meni. Po tome mjere
Omahnu godina, omahnuge i mevludi... Jedva da ono malo begenigu ili sikterigu... Osvojio dinar...
zijafetä ne propade, a ja ne znam jesam li ukupio i pet banki — Dinar... dinar! Jest — osvojio je — otac se tuino osmjehnu.
hedije... Koliko ono bi, ti, moie biti, bolje znag? — Pa neka je! Hodemo li mu sad robovati? Nedemo! Dosta je gto
—Tuda nekako, efendija... Mole biti koja banka da je bila mu robuju drugi. Gledam gta sve ne rade pojedinci,
vige... Dugu prodaju samo da se dokopaju koristi. Sanja o bogatstvu,
—A onda i te pare... ne znam g to bi ti rek6..? Lahko se a da mu treba — ne treba! Bjeii, ne mogu ni da prieam. Da je
dobiju pa ih lahko insan i potrogi. A bojati se da sebi ne kupig po neeijim pametima bilo, Bog bi hilu poeinio — neuzubillah!
za njih prsten ili haljinku od vatre... "Daj, Boie, meni g to je najljepge, a komgiji podaj g to vige
— Ja na se primam taj grijeh! — mati prihvati strasno. — nevolja, ako moie, nek mu se sva eeljad oguga, za njega, Boie,
Nitko ne mora ako nee i ako mu moie stati u obraz da mu nije bolje!" Pa bi tako u neke bile zlatne kose na glavi, drugi
se mevlud ud diabe. A ko dadne taj je i halalio. bi imao zlatne ruke, tredma bi bile oei — almasli grane. A bilo
Otac je klimao skeptieno glavom. bi, beli, volovskih rogova na glavi, kozjih ugiju i jaredih bradi-
—E, moja len°, kako si mi lakomislena i pohlepna na paru! ca! Najljepge je ono g to je Bog dao, eto! — rede otac i pole za
Mislig da neki ljudi daju hedije, nagrade, gta li su, u ime Alla- svojim poslom u bageu.
ha? Sve je to kibur, sami kibur, da se pokaie pred svijetom. Zaviruje, eupka travke. Pozva i mene da donesem motiku.
Onaj ko daje u ime Allaha dva puta gleda koliko ce dati... — Okopaj ono, prigrni ovo, odstrani travke, raspetljaj lozu
—Niko ne zna gta je u eijoj dugi. Tebi g to se ponudi tvoje dinja i lubenica, razbij koji busen da je zemlja sipkija oko
je da uzmeg, efendija, a u ime eega ko daje nek an o tome biljaka.
razbija glavu! — Vidig, sinovee — govori je otac. — Ovo ti je ponajbolji
Otac gleda u mater, smjegka se, draga mu njezina ogtro- posao. Zaradig svojim rukama. Pa lijepo i vidjeti kad dobro
umnost. Ueini mu se da mati govori bag kako je pravo. I udni napreduje. Da je srede, säm bi svako jutro, kao naueig i ispigeg
mu se da je njegova bogobojaznost malo pretjerana. Njezine zadade, izagao i pogledao. Vidig li ove ljepote? Pa kad lubenice
rijeei ga naprosto razrijegige nekih sumnji i briga. i dinje dozriju, ved i da ne govorim!

16 17
Lijepo me podueavao da zavolim bageu, te sam s vremena nih, nepotrebnih misli kojih se oslobada da bi naeinio mjesta
na vrijeme i Am izlazio, negto od ielje da vidim kako jedraju novim, vainijim.
dinje i lubenice, gledam im arabeskne gare koje su se ved u Kljako i Glavan se uzvrtjege. Povorka gmile, jog se izvlaei
sitnom oblikovale po kori, a negto i da ocu ueinim zadovolj- iza zavoja. Pomolige se i iandari, jedan za drugim idu troto-
stvo. To mi se ponekad dobrim vradalo. Za nagradu bi mi, s arom sa svake strane, naziru pokrete ranoranilaca. Na pugka-
vremena na vrijeme, dao koju paru i naueavao me kako du ma im se bljeskaju goli noievi.
kod ageije Huseina, poslije izlaska iz gkole, kupiti polovicu —Hej, Zambo, bjeiimo, evo I andara! — Kljako pravi uzbu-
mehkog somuna koji de mi, ako mu napomenem, zaliti me- nu. Zambo ga gleda lijeno i neodlueno, ne uzbuduje se. Opso-
snom eorbom. va iandare, pomijega ih sa Kljakom, a onda dodade: — Sta ia-
ndari imaju s nama?
Jutros mi je ageija Husein zahvatio gustiga sa dna tendie- —P...ppp...a — zamuca Kljako. Mucanje mu je raslo u sra-
re: u somunu je vige mesa nego eorbe. A somun je bio mehak zmjeri sa uzbudenjem. — Znag da smo im mi stalne mugterije!
kao spuiva. I dan je svijetao, zrak lahak i mirisav. Ageija, pogto M...mm...ore im usfaliti na broju pa de i nas uraeunati! Hajde
me namirio lijepim zalogajem, omotan u bijelu pregaeu ispod kligi, budalo!!
koje se ocrtavao njegov topli visoki trbuh, gleda u me, rasteie Zambo ga gleda iskosa, bezvoljno i apatieno.
zadovoljno usta u smijegak suosjedajudi, kako mi se en-Lilo, sa —Nikud ne mieem! Hodu da gledam. A i ti? Beli ti diepo-
mojim nogama na kojima su rosom natopljene, mokre, cipele. vi puni love pa se bojig da je nee mori potrogiti na miru. A
Miluje me toplinom svojih dobrih iudkastih oeiju, lahko die vamo da vjetar samo malo popuhne, odnio bi te kö perku. U
i zato daje lijepe porcije. njih je barem eorba diabna... Vidig da su zauzeti oko komu-
Niz eargiju se pribliiava zvuk harmonike i pjesma nekog nista, hode im driavu da prevrnu, a mi... hm! Sitni lopovi.
sevdalije. Pomoli se povelika povorka zakidena zelenilom, Sljaknemo seljaku koju banku na tricama, poslije kockag sa
strukovima mirisnog jorgovana, karanfilima i beharom. Bejom, odere te kö jarca, hm! Glupo! Bejini kurbani... — krivi
— Vradaju se sa uranka. Danas je Prvi maj! — reee ageija Zambo usne, imirka zlovoljno jednim okom i gleda u Bejina
oslonjen na visoko ognjigte na kome su poredane tendiere leda. A Beja se drii dostojanstveno, svjestan da su u njegovu
pune mirisnih jela. diepu osvanule pare, misli gto de prvo poeeti, uzda se lijepom
Ja ivadem soene zalogaje, gledam u veselu povorku koja i uzbudljivom danu. Izueavanje kockarskog zanata, podvalä
se talasa, izvlaei se kao veliki gmaz iza zavoja. Harmonika je na kartama, osugili ga. Sve mu je tijelo nalik na isugena baka-
sve glasnija. lara, pokreti tromi i sraeunati, samo oei svijetle, live, proni-
U blizini stoje na trotoaru, kao kugle u kuglani, Zambo, cljive i oprezne. ("Misle: htjela ga karta! Pljujem ja na to!
Beja, Kljako i Glavan. Suneaju se na jutarnjem suncu kao Vjegtina je vaina, sreda je opsjena za naivne!")
gugteri. Zaturili ruke u diepove pantolona gotovo do lakata, Ageija Husein gladi rukom golo tjeme gto se sjaji na suncu
snuideni, blijedi, sa isposniekim licem vjeeno neispavanih kao veliki tubok mladog masla. Okolo glave mu ostalo jog
kockara. Zambo kao da se oslonio svojim dugaekim pelikan- negto kose koja oblikuje okvir oko golog tjemena pa mu glava
skim nosom na ploenik, zuri preda se, zamigljen i tulan. A dogla na veliku gedernu repu okrenutu naopako. I u njemu se
Beja bulji kroz raskrgde onamo na I itnu pijacu. Kukasti nos negto dogada, lice mu problijedjelo, nervozno vuee dimove iz
mu se ocrtavao kao kljun kopca dok mu kidanka na zavalje- cigarete koju ne vadi iz usta, a onda se okrene Zambi.
nom fesu na zatioku miruje. Sve je na njemu zaustavljeno. —Vidig, Zambo, tamo bi bilo i tvoje mjesto, ali ti nee da
Cigareta mu visi na usni, a koneidi plavieastog dima odlaze gtogod pogteno radig, ved samo da ti je kec na deset. A ono
polagano u tirkizno plavetnilo zajedno sa otpacima dovrge- dode na jedanaest i eto davola! Pop i sedmica pa onda kec!

18 19
Hehehe...! Ugursuze...! Ugursuze...! Ko vas je noeas opeljegio, njega tieu svjetski uranci, proljede je, mladi se vesele. Nije eak
Beja, Bubalo, ko li? znao da objasni sebi kakvu to ima vainost.
Zambo guti. — Opeljegio, jakako! Da nije, ved bi dva sahana —Glupav posao, Ibrahime — kaie Sabrija odsjee'no. — Ne-
lonca pukla, a ovako... — dodaje ageija glasno se smijuei kroz ma ih, sredom, mnogo. Sve su gkolarci, vedinom begovska
neku goreinu. djeca. Onoga Hasan-begova smo malo uregtili da se otrijezni.
Zambo iskosa kao krivac pogleda ageiju, smijulji se. Po- Svete se reiimu g to ih je opeljegila agrarna, otigli eifluci! —
kazuje glavom na Beju: Sabrija zamigljeno bira detalje, samozadovoljno cmakde usti-
— On je! ma, e'aekalicom eisti po zubima ostatke rahatlokuma. — Treba-
— Zambo nije nizagto kö ni ja! — umijega se Kljako. lo bi u Brezicama rasturiti izbome plakate radikala... Bi li ih
—Vidim i ja da nije. ti mogao ponijeti i dati kojem diematliji da ih polijepi po avlij-
—Beja zna uzeti pare a Zambu i mene treba ubiti! — Kljako skim vratima?
viee sve glasnije i zvjerka kud bi strugnuo. — Kalem ja tebi: —Pa, vala, za tvoj hater mogö bih ah ja niti se bavim politi-
Hajde da se udruiimo protiv Beje, säm nee s njim na kraj, kom, a niti je, bogzna, volim...
a ti! Bjei imo!... —Dobro, dobro, ima ko, dat du ih Diemalu. Jedva eeka a
— Nedu, hodu da gledam! nije ni o glavu, Ibrahime. Ved — Sabrija se zamisli — kako bi bilo
—T1 gledaj koliko volig!... Kljako gmugnu kroz uski soka- da se i ti sada malo pokreneg, da malo poradig za nanu stvar,
eid pored ageinice. Beja pozva rukom Glavana kao da je htio koristilo bi i tebi i nama. Imamo u Brezicama dobrih ljudi,
kazati: Hajde, budalo, da se sklonimo, vidig ovog kijameta, odanih nagoj stvari. Podi samo od Ahmeta Vakufca. Umije sa
hode li i nas potkaeiti! Bjelancija nam je najbolji izbor kako svijetom, hrani pola Brezica sirotinje od svojih poslova sa
god okreneg! driavom. A sa Salihom imamo nevolja, tjera budalasti dugo-
Koraci su im dugi i mehki. Nije nig ta! Idu obieno, koga da nja (znag onu arapsku poslovicu: kullun tavilun ahmakun?).
se oni boje! Ipak, oprezno zirkaju u kojem de sokaku da se Jah, eto, to ti je, tjera dugonja inad a nag ti je svijet eudan. Nigta
izgube dok prode ova tarapana. Zambo ih eita . Zaeuden je i ga tako kö inad ne moie odvudi na stranputicu. I nag svijet
prevaren. Nadao se da de barem biti Bejin gost na dorueku kod najvige vjeruje hodiama... I oni u Brezicama g to su protiv nas
Huseinage. Oei mu sijevaju zlobom i prijetnjom. — vjeruju tebi! Pa, majku mu, nee valjda ni ti dovijeka pe-
—Dolijat e et e vi kad-tad! To vam Zambo kaie! — viee za ealbariti, treba ti matiearsko mjesto... Treba karijeru praviti,
njima prijetedi kaiiprstom. — Dodi deg ti, Glavane, opet na Ibrahime! to danas propustig, zavazda si propustio.
kibic, je li? Da Beji otkucavag moje karte, a? Ali razbidu ja tebi Otac guti, gleda preda se, misli.
gubicu, euieg li, Glavane, gubiiiicu...! —Valja se, Ibrahime, boriti makar i politiekim sredstvima,
Zambo je bijesan, zaboravlja se od jarosti. Trali kamenicu naroe'ito protiv begovskih sinova, vidig li g ta hode! Nije samo
na ulici da je hiti za njima. A oni, Beja i Glavan, kao da ih se g to de te ligiti imetka ved ce ti zabraniti vjeru, sve natjerati na
bag sve to nigta ne tiee, tek negto malo brzaju. kazan, a ti — hodia!
— Pjevaj ti to, Zambo, svom rahmetli bäbi! Ko te nagonio —Pa ne'S valjda ostati po strani, brate!?
da se kartag. Zar su za tvoje seljaekerueerde karte? Stvorene —Sve mi se eini, Sabrija, da nije ni veliko eudo g to je tako.
su za kulueenje po e- argijskoj klaonici! Bila, naprimjer, agrama reforma. Ako su kmeti bili pravoslavci
Idudih dana saznao je i moj otac sve pojedinosti o prvo- ja 1' katolici, hajde i Boie pomozi. Uzelo je zemlju i dalo onom
majskom uranku. Sabrija, upravitelj pogte, prijatelj, sve onako ko se na njoj znojio. Ali ako su kmeti bili muslimani a beg se
usputno, smjegkajuei se uz blagu ironiju — sve isprieao. Bilo je malo bolje snagao u reiimu, zemlja mu, uglavnom, ostala.
u njegovu kazivanju i neg to zatajene brige. Kakve? Sto se Radilo, bezbeli, i mito. Tako na jednoj strani ukinulo kmetstvo,

20 21
a na drugoj ostavilo. A djeca slugaju nevolje roditelja, pa gkolo- Kad se samo sjetim Imami Azema... Hode u havst, a nece u
vana. Priea mi Salih-beg, sve ga to naljutilo i ogoreilo, ne mogö politiku, ne sluga ni halifu!
eovjek spavati nekoliko nodi od muke, te ode poslaniku Ferid- —De, de, Ibrahime! — Sabrija nestrpljivo odmahnu rukom.
begu na razgovor. — Nemoj biti toliko naivan. Kakva te to fanatiena misao o vjeri
—Kako ovo — veli — sa tim zakonom, gospodine? Zar nije toliko vezuje? Vidi li, brate, da se sve laicizira, ide sve na-
za svakog isti argin? prijed, vjera postaje samo obieaj, otrijezni se! Radio, novine,
— Jeste, bete, isti je, ah mi smo, je 1' de, Muslimani a kad propaganda, sve je okrenuto laicizaciii, hode ljudi bolji
su i kmeti Muslimani, vlasti se onda previge ne mijegaju. Mi napredak... Asta vjera mole? Nigta! Cini se, onako, tek da se
smo demokrati, gospodine! Kako se porefenaju kmeti i njihov zna da postoji i malo vjere, moj Ibrahime. Ne bih ja ovo dru-
spahija. Bila ga zemlja u spahije, bila u kmeta — muslimanska gom rekö, tebi mogu, razuman si, prijatelji smo!...
je! Je li tako, bete? A vagi kmetovi su, zalim, bili Srbi. To onda, Otac je neko vrijeme gledao gutke u Sabriju, osmjehnuo se
samouvjereno, mada je izgledalo da samouvjerenosti nije bilo
priznat dete, nije isto...
mjesta, pa uzvrati:
Sabrija odmahnu rukom. Ne tieu ga se begovske peri-
—U jednu ruku ima u tome gto velig zrno istine... Samo ta
petije. Poeega se kaiiprstom po eelu, pa rede:
laicistieka propaganda naliei na zahuktao proljetni pljusak
— Tebi bi bilo ovo kö narueeno, Ibrahime, da dodeg do
koji se zatim poene izvrgavati u pomamno rugilaeko nevrije-
dobra mjesta. A ti, pomogö ne pomogö, pobjeda de pripasti
me pa umjesto oeekivane koristi — a veliki pljuskovi nikad
radikalima. Nede omahnuti, budi bez brige. nisu previge korisni! — unigte i ono g to je bilo u dobrom stanju.
—A poslije kad radikali ne budu na vlasti, izgube, gta Mi, hodie, ne obaziremo se na navalu novinske propagande,
onda? prieamo ljudima po diarnijama, pomalo, ali istrajno. I upudu-
— Hm! — Sabrija se zaeudi pa se osmjehnu premodno. — jemo na dobra djela, meduljudsku ljubav i slogu, strpljivost i
Jednog dana, moj Ibrahime, nee ni nas biti, pa gta onda? Kad pragtanje. Naga kiga natapa biljke pomalo, poistiha, all posto-
mene ne bude, bag me briga ako se bude jelo i zlatnom kagi- jano, tako da rod, moie biti, nikad nije bogzna kako dobar, ali
kom! Dok smo mi, neka i radikala, a poslije... eh! moj Ibra- ga vazda ima koliko bilo.
hime, bag si naivan! Pa i Brezice!? Ko drii hodiu? Znam da —Znam, sve su to stvari koje su i meni poznate. Kazi ti
mi i ne Vakufci! Driise njih! Tebi je biti hodia, penjati meni kako je sa ovo nekoliko najbogatijih porodica u eargiji,
se na minber i idi u mihrab kako je da je. Pa kad je tako, onda zna ih i ti, bogate se, plivaju u blagostanju a u diamiju nikad
biraj, brate, gta je bolje, ne budi dijete! niko od njih ne ide. Da ih upitag za to, ismijali bi te. Ko njima
Otac guti, gleda preda sei dobuje prstima po hastalu. Misli daje to izobilje?
o privlaenosti Sabrijinih ponuda, ali osjeda u sebi negdje dubo- —Vidi se, Sabrija, da si zapustio vjersku nauku — otac se
ko da je izmedu Sabrijinih ponuda i njegovih osjedanja i znanja opet osmjehnu. Uglo u njega neko dobro raspoloienje, horan
o vjeri — nepremostiv jaz. je za razgovore, Zeh da se pokale pred prijateljem.
—Sto gutig, Ibrahime? — prekinu mu razmigljanje Sabrija. — Znam na koga otac de. — Znam da neki od njih
— Nedu valjda pokraj tebe, svog gkolskog druga i prijatelja, daju, pomaiu sirotinji, dobro nagractuju hodie za njihove
traiiti drugog da vodi izbornu bitku za glasove u Brezicama! usluge, da se samo eudig, sa okolinom odriavaju najljepge
Kako god okreneg, niko s manje muke ne bi mogö valjanije i odnose, ljudi ih cijene, vole, idu im naruku vlasti, ah sve to
bolje da uradi taj dio posla od tebe. Imag minber, harem, sve rade samo u svoje ime, robuju tagtini, svakom su zahvalni,
gto treba a g to drugi niko nema! samo ne Allahu! Samo, oni i kad daju, eine to poput Nurage
—Ne mogu vjera i politika lahko podruku, Sabrija... Znag Henida i jog nekih. Prije nekog vremena zovnu me ispred
ti dobro kö i ja. Imam se mora dostojanstveno euvati mihraba! dudana Nuraga i pruia mi u tage zamotan nekakav paket.

22 23
— Evo, efendija, nah ti ovo, valjat de za diubu... Kad tamo je neznalica i g to se sav najell kad mu ponude da gto proeita,
—izgrizö mig, jedva se sastavio kaputid do koljena. Vige otiglo o vjeri pogotovu, a kamoli da negto nauei, zatraii od sina da
za givanje nego vrijedi platno!... A platno, glavu bih dao, i on nauei — frkne na nos: "Ko se to usuduje njemu tako?
raeunö u zekat! Nek se ne nada dobru ni on ni njemu slieni! Njemu da soli pamet a on sve zna!" Narod dobro kaie: Pod
Bog dobro vidi gta oni rade! gehom postekija gori! Eto, ti!... — Sabrija rastereden nakupljenih
Sabrija klima glavom, potvrduje, prima na znanje oeeve goreina i zlih pamdenja.
naizgled miran, imirka, oglasi se nervoznom vrtnjom Gledao je sada Sabrija u svog sabesjednika olakgano i, po
na stolcu koji zagkripi, zacvili. Ibrahim-efendija mota cigaru, obieaju, kad bi likovao — odozdo. Oei mu metalno sive, sjajne,
brza da eas prije zapugi, zatomi ied za duhanom. pune samouvjerenosti. A otac razmiglja. Celo mu se bora, na
— Da je sva ova uprava malo pogtenija, ili da barem ne njemu se oeituju brilnost i iznenadenje. Govomieka strast kao
vidim gto vidim, sigumo bih bio drukeiji. Evo, neprimjer, ovo: da ga je napugtala. Suti i pugi.
nikad iz kude ne mogu da izadem a da mi za oko ne zapne ono — Prije nekoliko godina, nisi ti ja mislim jog bio do§ao u
nekoliko kuderaka od gepera, oblijepljenih blatom, u kojima Brezice, odredi gradonaeelnik da se otcijepi dio harema grad-
iivi brezieka sirotinja. Najbjednija je potleugica adle Hasana; ske diamije da se grade vatrogasni dom i kino. Dogli radnici
u njoj livi tolike godine, ostario, onemodao, säm! Niko ga od i inienjer, te pomakoge ogradu protiv volje Vakufskog povje-
vlasti ne pita kako Iivi, od eega? Ne pita ni one druge, snalazi renstva. Sutradan, ne lezi vraie, ograda osvanu na starom
se kako znag, kradi, ubijaj, idi u komite!... Samo kad te uhvate mjestu. Opet radnici pomakoge, opet ograda osvanu na sta-
—sve po zakonu! Adlina kudica je okruiena komadidem kree- rom mjestu. Naredige zandarima da idude nodi euvaju. Pohva-
vine u kojoj neg to usije, daije je gikara pa sve veda guma, oko tage dvadesetak ljudi. Mislig da su bili ljudi diamije? — Sabrija
kude zimi viju vuci. Starac je roden kao kmet, tako je iivio i poniknu. — Nisu! Sve same earSijske barabe. Osim ramazana
tako de i umrijeti. Stane svakog petka uz diamijski dovratak, njihova noga nije prelazila preko diamijskog praga. Cim
ne isprula ruku kö ostali: "Allah idun!" Ima dostojanstva, ali osvane Bajram, pred njima su eokanji! Ljudi diamije ne samo
svak vidi gta je s njim. I daje mu se, nije gladan ni bos. Ona da nisu bili s njima ved ih i javno osudivali: Ata se njih title
nevidhiva ruka, povezana zajedniekim i dubokim osjedajem diamija! Smutljivci!... 'Vaki su, 'naki su!... Taki su ti nagi ljudi,
solidarnosti — daje! To je ona snaga koja se gotovo ne vidi, ali moj Ibrahime.
ona je kad treba tu, sklona dobru, strpljivosti, ljubavi i pra- —E, pa to je dokaz vige da svijet i kad ne obilazi plaho
gtanju. diamije, ne dä na svoje. Dobre hoolie znaju tu vrstu svojih
Otac zastade, povuee brzo nekoliko dimova i otpuhnu ih diematlija pa, kad ih sretnu, prvi ih pozdrave, upitaju se s
u dugim stubovima, htjede da nastavi ah ga Sabrija preduhitri: njima. Jer kad ti je najteie, eto ih, priskoee, nede gledati na
— Tovarig, brate Ibrahime, sebi na leda tude nevolje bez nevolju skrgtenih ruku. Tegko se onom hodii koji kod takih
potrebe! Mislig da de ti ko zahvaliti ili da deg dobiti odliko- ljudi izgubi povjerenje!...
vanje! A mnogo im i vjerujeg! I mislig da si ti odgovoran za —Cekaj, vjere ti, Ibrahime, gta si zajazio! — Sabrija se ne-
njihovu sudbinu! A pola onih g to ljube diamijski prag, kad bi strpljivo pomade na stolici. — Pitam te de su bili ljudi diamije
ustrebalo, ne bi ni vidio! To su ti ljudi prelivode, sitne duge, kad je trebalo ogradu vradati na staro mjesto i zagtititi harem?
sva sitna nevaljalstva su pri njima! A vidi§ li kako su tek puni —De su bili? Hm! Bili su na svom mjestu. Ti ljudi slugaju
sebe, naduti kö tukci, zaljubljeni u se! A zar to ide sa vjerom? od nas, hodia, pozive na strpljivost i dobro djelo. Oni znaju
Niko ih ne voli, a ni oni ne vole nikoga, osobito ne vole nikog gdje su granice kad se strpljivost mora zamijeniti pobunom.
novog da vide u dIamiji, raeunaju preotet de dio njihovih Oni znaju da eekaju dok ne dogori do nokata. Ako smetag —
dienneta, otimaju se za prvi saf, eudno drugtvo! Nije samo da pomakni se! Ako te neko ne voli, eini se da ne primjedujeg...

24 25
Sve to ljudi diamije dobro znaju ali znaj — ako im dogori do marljiv rad. A poko nije tako, dobro mi je i ovo 'A" to sam...
nokata, nijedan nee zakazati jer znaju dobro §to im je nare- — Kad bih sastavio stotinu hodia, Ibrahime — rede Sabrija
deno: "... Ako ste vi vjernici, einte dobroeinstva, duvajte svoje prijekorno — ne bih sigurno nagao jog jednog takog kö g to si
postupke od zla i nepravde ali ako se oni i tada ne ustegnu, ti! Pa nije hodia svetac, ved eovjek kö i ostali ljudi!
podite na Boiijem putu, udrite ih po §ijama, oni de vam sigur- — Svi smo mi Boiiji i svi cemo se Bogu vratiti. A ja sam
no okrenuti leda jer Allah je s vama. On je najsigurniji poma- imam, a ne politiear. Moje je da podueavam ljude kako de se
gae!..." Zato pobuna zbog komadida diamijske zemlje koja se pokoravati i slaviti uzvigenog Boga, a politieari neka ih uee
jo§ i dobro plada nije neophodna. Dao je Bog dosta zemlje kakvu de graditi vlast i kako de pokovati i biti dobri podanici
svakome a onaj ko je previ§e na nju gladan osjetit ee njezinu vladarevi. Sto se mene title, Bog je jedini i najvedi Vladar
goreinu na ona dva metra koja su svakom osigurana. Smutnje svega!
i kavge su zadnje stvari i one donose nesredu...! Hele, znaju Poslije takvog razgovora Sabrija ga je odveo kudi na rueak!
hodie dobro svoj diemat, znaju dobro koliko i kakvih mumi- Bio je pun hvale na raznovrsnost i ukus jelä na rueku. Ne
na ima u njemu, koliko pravih ljudi, arifa, koje je vjera uzdigla sjeda se da je igdje jeo ukusniju jahniju, almasiju i hurmice.
na stepen mudraca... Posluiivala ih je za sinijom Sabrijina svastika, gospodica
—Pa dobro, Ibrahime, gta je tebi onda krivo pa nee da Meliha. Otac je hvali kako je smjerna i gkrta na jeziku. Nema
sebi einig dobro? Ko de ti ako ti säm sebi neeer — Sabrija de dovoljno rijeei da iskaie odugevljenje i opige toplirtu prijema,
nestrpljivo. iako bag nieim nije zaduiio Sabriju. Priea pojedinosti, sitnice,
—Sta mi je krivo? Pa nije nika. Spomenuo sam adiu Hasa- opisuje gospodicu Melihu kao 'A" to su: umiljati pogled, ispu-
na a i neke druge. Ima jo§ jedan sliean adii Hasanu, samo taj peene jagodice na obrazima, a malo niie, kroz osmijeh, ukaie
je blentav. Dopodne mrzi sebe, a otpodne cijeli svijet. To ti je se sa svake strane po jedna rupica.
Huso Hujdur. Nema ga sta vidjeti a osmero djece. Sto je god Melodienost govora, pa ruke, gipkost prstiju, bjelina...
politiekih stranaka, svaku zna, zna im kandidate, ako nisu (Mati prijeea oeima, ponekad zaeudeno pogleda u oca dok on
njegovi, niko ih tako ne umije napasti kao on. Nika na njemu u zanosu priea i nesmotreno nastavlja opisivati djevojku.)
nema gto se vidi osim ona dva oka g to se iare mrinjom kao Zatim priea o pokudstvu, sjaju, eistodi. Pa onda prelazi na
da su mu u njima usactene dvije svijede. Ni zbog nakih neu razlaganje dojmova o Sabrijinoj hanumi: Govori kao da pje-
da se mije§am u politieke smicalice! Osim toga, znam da sam vugi najljepgu ariju. Nize rijeei, prebire ih kao Ike na harfi,
sposoban imam, a vidim da sjede po glavnim diamijama i miluje insana po licu poput kadife. Osmijeh joj je umjeren,
postaju driavni imami-matieari ljudi koji od mene manje topao i srdaean. Otac je isticao sve one vrline Sabrijine su-
znaju. Glavno je da se na njima sjaje teget plave svilene diube pruge koje moja mati nije imala ili ih nije znala pokazati. A
a gta im je u glavi — ne pitaj! Pa poko sam vidio da su to stekli mati sve sluga, kupi u sebe, pa de na kraju razgovora ljutito:
politiekim zaslugama — diaba im! —Bogami, efendija, ti kö da nika drugo nisi radio u toj
—Sta deg, Ibrahime, ko umije njemu — dvije! Evo se i tebi kudi, ved slugö gta te eargijske hanume govore, kako govore,
ukazuje prilika pa, ako hodeg, uzmiT kako se smiju i ulizuju se tudem mugkinju!? Lahko je njima i
—Nije to nikakva prilika kad moram da u zamjenu za bolje da lijepo skuhaju i da se lackaju. Ne eiste one dubre ispod
mjesto prodam dugu. Zar da jedno govori Imami Azem, a ja krava, ne muzu krave, ne skupljaju maslo i sir za pazara! A,
da radim drugo! bogme, beli imaju i punije dolafe od
— E, pa, usluga za uslugu, Ibrahime, drukeije ne mole. —Jest, jest, ieno... dobro ti kaie§ — prihvati otac popu-
Nika danas nema — diabe! stljivo i prijateljski. — Ja to onako... prieamo, a sav sam na tvojoj
—Nek i nema. U dobroj zajednici mjerilo je samo dobar i strani! Vidim ja sve, ne boj se. Da si ti na njihovu mjestu, i ti

26 27
bi, bezbeli, znala sve onako kao i one... U dobru je lahko dobar —Brini svoje brige, ieno! — otac se ljutnu. — Mahni se a-
biti. Ne velim za jela, ono se uei, bogme, u gkoli, nije lahko hina i njegovih laii! — rede i pogleda u me prijekorno, pun
smrlajisati neke jemeke! Ali za me je, vala, i tvoja spremka prijetnje. — Ne moie biti da onaki alim ne zna eitati latinicu a
lijepa, a i sve se moie nauditi. Ono gto se tiee ruku, jest da su da bude vjeroueitelj na gkoli. Ved bit de, obnevidio, star je kö
tvoje grube, hrapave, ali ima opet i rada. Zato su meni tvoje svijeda g to se
ruke draie od njihovih, kakve su da su, jer su radine, halal je —E, beli, nije od velikog eitanja! — mati se osmjeli.
iz njih zalogaj. Tvoje su ruke nage hraniteljice... —Ne znam je li od velikog eitanja! Nage nije da se u to
Mati se smekgava, raskravljuje. Oei joj se pouzdanije sjaje. uplidemo. I ja ga ponekad vidim u Klubu, sjedi, obieno säm,
— Tvoja je mahana, efendija, g to mislig, kad ugledag kako dozluke na nosu, gleda u novine... Meni ni nakraj pameti nije
se neko lijepo smije, izgovara slatke rijeei, da mu je geder u da gledam kako drii novine. Kaieg mu gtogod, onako g to ti
mislima a med na jeziku. Treba s insanom pojesti podosta soli na jezik naleti, a on namjegta ruku na uho i viee: "Ne eujem
pa da kaieg: taki je i taki. Ne valja odmah sve ni vjerovati, dobro!" Ako si mu rekö kakvu pametnu — euje. Mudar eovjek!
svijet je svakakav! Otac i mati zagutjege. Vide kako poeinju sijevati varnice
— Nije mi velika briga kako deg o njima misliti. Ti si moja, neslaganja. Ato se ticalo mog muallima, govorio sam istinu. Po
gkoli se gaputalo o tome da nam vjeroueitelj ne zna da eita.
a one nisu. A opet kaiem — lijepo je vidjeti i euti eargijski svijet.
Stoga su neki lovili zgodnu priliku da ga ismiju. On se sa
Pa i taj ienski govor, jer ienski govor je lijep ukras koji se ni
nama hrvao ogromnom gibom u rukama, zadihano galamio
sa eim drugim ne moie mjeriti. Nig ta nema ljepge kö kad
i beznadno uzvikivao: "Uei mi!" Ponekad su ga toliko znali
iensko reda rijeei, nie ih kö zrnje bisera u derdan. A opet glas
neki naljutiti da se gubio: "Uei mi!", a nije znao ni g to bi htio
se trefio zvonak, umilan, mehak, kadifa.! A insan se ima vazda da mu se uei: da li ilmihal, tuhvetulihvan, odlomke iz Kur'ana
eemu ueiti. Jer ueiti treba. Iz znanja izviru sva ljudska dobra i ili tedividska pravila. Kad smo dobili novog vjeroueitelja,
za onoga ko ga traii i za njegovu okolinu, i ovaj i onaj svijet... voljeli smo ga, divili se njegovu znanju, govornigtvu, smislu
— Imö bi ti, efendija, de nadi znanja da hodeg mati mu za humor i brizi o lienom izgledu. Ponosno smo pokazivali
ozlovoljeno prigovara. — Koliko ga, bezbeli, ima samo u onim drugima na njega i govorili: "Nag vjeroueiter Kao da nam
tvojim debelim knjigama! Pa haman nikad ne eitag. One no- je bio obrana od neeeg g to nas je einilo nizim , nevainijim od
vine gto dolaze da ih proeitag ako u njima ima kakav dobar ostale djece eije vjeroueitelje nije tukao glas da novine ni eitati
vaz... drugo i ne eitag, osim ako pregledag slike. A ja mislim ne znaju.
da se znanje ne sastoji u kazivanju samo dobrih vazova, ima Na isti naein smo se odnosili i prema drugim profesorima
i drugog znanja. Da ja, bogdo, znam eitati, sve bih ono pro- i nastavnicima. Djeeija duga je kao dobra Stradivarijeva vio-
eitala, makar po nodi uz lampu. A tebi drago znanje i govor iz lina, ali na njoj se mora znati svirati. Ko ne zna, najbolje bi bilo
usta tudeg ienskinja. Znam ja dobro kakvo je to znanje, a da violinu ostavi onima koji znaju. Jer bjesomueno struganje
znam i tebe! Priea mi Sahin za svog vjeroueitelja kako sjedi u po njenim iicama, koje para ugi, gore je nego nikakvo sviranje.
Klubu i gleda u novine okrenute naopako, ne zna eitati la- Nal alost, mnogima je naukovanje drugog izvor iivota, pa se
tinicu, a eto, nek se vidi da toboie eita. Kad vidi po slikama za svoj promageni poziv drie slijepo kao g to se slabi plivadi
da drii novinu naopako, brie-bolje ih okrede i gleda oko sehe drie za spasonosni gumeni pojas. Ako ga puste iz ruku —
da ko nije, ne daj Boie, vidio njegovo neznanje! Gledö to gotovi su! Bolje bi bilo da je manje pojaseva — bilo bi vige
nekakav eargijski klapac, Sahinov drugar, pa de vjeroueitelju dobrih plivaea.
na easu vjeronauke: "Efendija, kako vi ono eitate novine na-
opako?" A on se sav trese, siromah, od muke, zamahne gibom U petak, pred podne, neko je pailjivo zakucao na nagim
da de onog gejtana po ledima, a on pobjeie pod klupu... kudnim vratima. I mati i ja smo se iznenadili kad smo ugledali

28 29
Nezir-begovu Nazu, pokrivenu olinjalim i, za jednu begovicu, moie jog da se potpuno oslobodi iznenadenja, ne zna g to de s
neuglednim zarom. U prvi mah nije nam bilo lahko ni da je rukama koje ne voli da pokazuje jer nisu njegovane, grube su
prepoznamo, jer niko od nas nije vidio Nazu u zaru, g to ne i garene od kne.
znaei da ga ponekad nije oblaeila kad bi joj ustrebalo. Naza se —Kako je tvoja majka, kako ostali?
odijevala alafranga jer je to sada bilo u modi. Sami krojevi i —Pa, majka mi je dobro, gospodo, a drugog nikog vige i
vrste tkanine njezinih odjevnih rekvizita, razumljivo, kaskali nemam. Lenska sam glava, nije mi lako, pa opet se pailiivo
su za modom. Bili su zapravo samo zakagnjeli odjek onoga gto o svemu brinem. Znate, imamo dosta imetka, nema gale s
se vidalo na ulicama veeih gradova, ali za Brezice Nazino tim... Posavjetujem se s uglednim poljoprivrednicima o poslo-
odijevanje je bilo pravo i raskogno pomodarstvo. Zato Naza, vima, pigem, radunam, skupljam radnu snagu koje, naialost,
prema sloinoj ocjeni Brezieanki, nije ni bila Nezir-begova i nema po izboru, ne voli danas svijet da radi... Tako vam je
jedinica, nasljednica njegova lijepog imetka, ved prava prav- kad u kudi nema mugke glave. A vremena su drukeija nego
cata — kaurkinja! Pogotovu su je izdagno eagdavali ovakvim i dosad. Ako ste siromagni, ne valja, a ako ste imudni, opet —
slienim epitetima kad je vide utegnutu u tijesne haljine i su- muke! Valja imanje obdriavati, obradivati, osiguravati pri-
knje uz tijelo u kojima se jedva pokreee. Tako prolazi ispred hode, paziti da vas ko ne prevari, porez pladati. A porezi su,
kuda, pogla u eargiju, a eovjek blehne za njom, oeiju ne skida. bogami, veliki. Svi traie samo novac... gta da vam
Ako ga ugleda iena kako belji za Nazom, pospe s pendiera Materi se dopade Nazina otvorenost, te se i ona poee toplo
da eovjek zbunjeno otresa ugima, brani se: Ne gleda u Nazu osmjehivati, donese joj slatko od viganja. Zagledaju se jedna
ved 'nako, zamislio se... A iena sikde: drugoj prijateljski u lice. Iskre uzajamne lenske painje pune
—Zamislio se, je li? A oei samo gto ti nisu ispale gledajudi kidenosti zasvjetlucage. Raspoloienje je prelazilo od tudenja
u onu... uh! Da rahmetli Nezir-beg vidi kako mu kdi hoda u toplinu, srdaenost, gotovo posestrimstvo. (Izgledalo mi je
izmedu mugkinja, u mezaru bi se okrenuo! Pu!... sve to prebrzo, ali bilo je tako.)
Kad su u drugtvu dvojica-trojica Brezieana, skrivenih iza Pogto mati izade da prigotovi gogdi kahvu, ona kao da me
obrasle mede, naide li Naza, oni se oslone na drialice svojih tek tada primijetila: "Ah, to si ti, Mi se zaprieale pa...
motika da isprave malo leda i prate je kako se njige u kuko- Kako si, kako ti je gospodin stric?" Kazah joj da mislim da je
vima, ne skidajudi poiudnih pogleda, serbezli, nema u blizini dobro, javio se ocu kartom. Naza je upoznala Zejnila na svadbi
iene, i nabreknutim glasom govore: u Brdanima. Cak mu je ueinila i neke ponude preko mene.
— Naza...! Eeee-eh! Aman-jarabi, jä kako se raspomamila! Kazala je pomalo u gali, ali je mislila ozbiljno da je Safija za
Mati namjesti i namekga gogei eilte, podmetnu joj za leda Zejnila premlada a da je prava djevojka za njega — ona, Naza.
jastuk da se moie i nasloniti, ukazujudi joj smugeno dobro- Pita me da li sam prenio njezinu poruku. Kad joj rekoh da
doglicu. Nazine garen oei, dotad zbunjene, zasjage i bojom i jesam i ono kako je rekao Zejnil: Je li kakva?, ona se glasno
sjajem poput riblje krljugti. Mati je pritom jog ohrabri s neko- nasmijala kao osoba koja ne umije da samu sebe kontrolige.
liko ljubaznih rijeei dobrodoglice. —A gta si ti njemu kazao na to? — pitala je zarumenjena lica.
— Oh, draga gospodo efendinice, ne zamjerite, ja, eto... — Ne znam — rekoh — ti bolje znag, vidio si je.
tako dodoh malo do vas, nadam se da vam neu smetati? Poslije se raspitivala kako mi ide gkola, savjetovala mi je
—Ah, nedeg, draga... Kakvi, dapaC'e... da dobro udim i dala mi nekoliko metalrüh noveida. Kad je
—Kako je u vas eisto i lijepo — uzvrati Naza — prava je Gast mati unijela kahvu, ja se izgubih preko vrata da prebrojim
upoznati vas, draga gospodo! novac u avliji. Vratio sam se u kudu kad je Naza otigla.
— Hele... hele... — mati ne zna gto da kaie na Nazine po- Pokugao sam se okoristiti bliskogdu i povjerenjem izmedu
hvale. Gleda u gogdu kao u eudnu i neobienu zvjereicu, ne mene i matere, te je upitah zag to je dolazila, ali mi ona ne

30 31
htjede kazati. Zlurado se kreveljedi upitah majku: "A gta je ono —Safija je najbolja i najljepga, babo! — ja se pobunih ogtro
g to si krijudi od mene ubacila u njedra?" Dobro me plehnula kao da mi je neko stao na bolan iulj.
nadlanicom po turu i kazala: "Evo, gta je! Ti mislig da treba sve —Najbolja je, sinak, niko ne kale...
da znag!" —Ti, sinak, guti. Zejnil se ne moie bosti noiem sa svijetom
Mati je isprieala ocu kad se vratio iz eargije sa diume da zbog djevojke. Nije an seljaeki nabodica i kavgadiija. A i da
je dolazila, kako je kazala, mlada begovica. Razlozi dolaska su ima kuraIi da se s njima nosi, ne bi mu dolikovalo. Nage je da
bili: Zejnil i Safija. Njezin rodak Dielil odavno je pripremao iivimo sa svijetom u miru i slozi, da drugima sluiimo kao
put da zaprosi Safiju a das se sve poeelo kvariti kako se izme- primjer kako se ispravno iivi. Ovaj se svijet hrve sa zemljom,
du njih umijegao Zejnil. Ona zna kakav je opak njezin rodak. dozvoljava sebi da i noievima mage a mi... to sa zemljom —
Prijeti kako ce Zejnila izbosti noiem u mraku ako se ne okani dobro, ali ovo drugo... Nage je da podueavamo ljude dobrim
Safije pa je ona sebi stavila u duinost da za vremena sprijeei i korisnim stvarima vjere.
nesredu koja bi za obje strane bila veliko zlo. A eemu sve to?
Jedna mrtva glava i druga izgubljena mladost na robiji! Bag je Kako je otoplilo izjutra nam sve eegde uvrada hadii Muja-
tako rekla, rede matt Pa je onda dodala: "Kao da nema drugih ga da popije s ocem kafu i da proeglenigu. Ode i otac njemu
djevojaka, draga gospodo efendinice! I jog kakvih! Ihiii! Treba u Salihovu kudu, zametnu razgovor, raspravljaju najvige o
svak da pogleda oko sebe. Ako nisu bogatije od Safije, nisu vjerskim pitanjima. Hadii Mujaga se raspitivao o iivotu
siromagnije." Sve tako govori, efendija... Pametna cura za poslije smrti, pitao gto je to "Alemul-berzah", pa "Alemul-
moju pamet... mital", kakvo ce biti proiivljenje, duhovno ili tjelesno, hode li
Otac je pratio materino prieanje sve pailjivije. U prvi mah dugo trajati ovaj svijet, koliko de se eekati do preiivljenja i sve
mu se vijest nije svidala, ali gto je vige mislio, sve mu se vige o tome i oko toga. Otac ima u vidu hadii Mujagine godine,
einilo da je, moida, posrijedi prst neke dobre sudbine. Odmah zna zagto se starac vrti oko tih pitanja, pa nastoji da sve prika-
mu je pred oei izagla prijateljeva svastika Meliha, pa ga eitava ie gto zornije, ljepge, s mnogo boja i finih osvjetljenja. Kad mu
ova priea gotovo razveseli. se gtogod posebno svidi, hadii Mujaga veselo uzvikne:
— Vjere mi, da je eovjek smigljao i najdublje lukavstvo da —Magallah, efendija! Irden si, brate! Ljudi su u stara vre-
Zejnila otrgne od Vakufaca i okrene ga Sabrijinoj kudi, ne bi mena po dva dana hoda na konju igli da traie ueene hodie da
nigta bolje mogao smisliti. Ako samo Zejnil ne bude previge im rastumaee kakvu meselu! Blago nama s tobom, efendija!
zajazio, ovo ce mu biti dobra prilika za izgovor da se izvuee. — Pomalo... pomalo — otac se brani.
Kako mi izgleda... Kafu je posluiivala Salihovica, Safija se rijetko pojavlji-
— Valjalo bi, bogami, efendija, dvaput pogledati u Nazu pa vala. Ponekad unese u stidljivoj iurbi tablu sa fildianima i
se onda odlueivati za Sabrijinu svastiku. Ova je cura lijepa, brzo je nestane. Plahovite je dudi, kratko odgovori na pitanje,
naoeita... A i imanje je, efendija, samo uzmi kö gotovu paru i kakvu oeevu pogalicu, zacrveni se i igeezne iza vrata. Poslje-
okredi s njima kud znag. dnji put je samo spustila tabak s fildianima i na oeevo pitanje:
—To s Nazom, i eno, odmah — batali! kako je? procijedila kroz zube: dobro, i prosto pobjegla.
—Sta, efendija? Jednog jutra otac napomenu hadii Mujagi kako bi se nji-
—Da se ne prevarig, boj se! hovo prijateljstvo jog vige moglo razbuktati kad bi Safija bila
—Ne ielim imati posla sa Diemalom. A da nije i Diemala njegova, oeeva, snaha. Starac je na te rijeei naeinio ozbiljno,
(zar ne znag da je ona Diemalova pouzdanica?). Vidig i sama pomalo zaeudeno, eak zabrinuto lice i rekao:
da ta cura nije za Zejnila. Priea se da su njezini odnosi sa — Kako oni hode, efendija. Ja se, beli, u to neu kvartati.
Diemalom dobro poodmakli... Bi li ti svome bratu namicala Ne& da budem sevep nikome. Ako im bude dobro, govore da
takvu djevojku... nazovi djevojku? je njihova zasluga, a kad ne valjadne — kuku! Zor jä Musa!

32 33
Otac je tih dana bio i suvige miran i obuzet lagodnogdu Nage ialosti nisu ostavljale bogzna kakva traga na die-
topline doma da bi ga hadii Mujagino migljenje u pogledu matlijama, dak ni nuine obazrivosti kod njihova najvedeg
njihovih tazbinskih veza preko Safije — dovelo u nepriliku. broja. Novi imam je u njima izazvao kojekakva podozrenja
Brzo je prenio razgovor na drugo. zbog svoje mladosti, zatim je, prema njihovu migljenju, bio
Doista takva mira i tihe porodiene sr&e nije bilo u nagoj malo i previge gizdav za jednog imama. Medusobno su u
kudi otkako smo postali stanovnici Brezice ved vige od tri Muharemovoj kafani govorili:
godine. Na poeetku je bilo drukeije. Na nagu kudu su se napro- —Nije ono, brate, pravi hodi a... To ti je neki gospodin,
sto srueivale nedade kao nevrijeme. Najteie su nas pogodile podigö glavu i Bog jedini zna gta on hole. üeka zar da ga
smrti moga brata i sestre. Smrt je zadesila najprije mladeg milujeg, nazoveg mu prvi selam
brata Salema neposredno po nagem doseljenju. Kao neki zlo- Otac bi se ponekad pozalio iskusnom hadii Mujagi, a on
slutan predznak, Salemu se dogodila neobiena nezgoda. Dok ga onda uzme savjetovati kako de im biti po volji. Prieao mu
smo mati i ja u drugoj sobi smjegtali iz ganjka stvari, Salem se je kako vedina Brezieana zamiglja hodiu i kako su se dota-
vrtio oko kante s vodom, ogledao se na povrgini vode nagi- dagnje brezieke hodle snalazile u diematu.
njudi se i, u jednom trenutku, naglavaeke upao u vodu. Sre- —Znag kako je to iglo, efendija? Ovaj nag diemat je zado-
dom, tog dana je bio kod nas Velidov Rizvan, moj bududi voljan sa onim hodiom koji umije svijet da gladi niz dlaku a
gkolski drug, pa kad je gledajudi kroz prozor, zaeuo pljuskanje u vjeri nek je malo i slabiji, plaho im ne smetal...
Hadii Mujaga priznade ocu da su oeevi prethodnici bili
vode a zatim, pogto se okrenuo, vidio dvije djeeije noiice kako
se nad kantom koprcaju u vazduhu, pritreao je i za vremena u svojim poslovima sa diematom i promudurni i lukavi. Lije-
po su se podv1a6li diematlijama pod koiu, ah svojih obaveza
izvukao djeeaka dobro napijena vodom i u nesvjestici. Jedva
nisu ni pola izvrgavali kako je trebalo. Pisali su zapise, ienama
je dogao k sebi. Mati je izraiavala Rizvanu zahvalnost, blago-
i djevojkama na sredu, kravama na urok, bavili se gatanjima,
siljala ga. Petnaestak dana kasnije Salem je, ipak, umro od
namirivali prihode odakle se moglo bolje i laks'e.
zapaljenja pluda. Jedva da je progao mjesec dana od Salemove
Ibrahim-efendija je imao dosta muke sa samim sobom dok
smrti koja nam je zadala veliku bol, rodila se Sejima. Njen
je prignuo kiemu i poeeo na drugi naein sa Brezieanima. Dotle
dolazak na svijet kao da je ublaiio '2" alost za Salemom. Bila je su mu iza leda govorili svagta. Izostavljali su samo jedno:
lijepa i gojegna kao naljevak. Ali i ona nije zivjela vige od
—Ne dirajte mu ahmediju! 'Naku bijelu i 'nako sloienu
godine. Bila je pokogena istom bolegdu kao i Salem. Dogla je nije, beli, imao nijedan nag hodia do njega! — Sjedate li se
u kudu kao ptica-tjegiteljka i, kao ptica, neopazice — igeezla. rahmetli Sejtan hodie? — govorio je Alaga Fesatovid. — Metne
Cini mi se da nikog u kudi njena smrt nije zaboljela kao mene. oko kape pljesniva pegkirida a one oei, moj Allahu, gledaju na
Nekoliko godina sam se sa sjetom u dugi prisjedao njezina dva kraja svijeta. Ja sam gase, ako Bete mi vjerovati, plagio. Ne
bolnog vriskanja, tragienog izraza borbe malog tijela s neu- daj boie da sam ga usnio, raspametio bih se!
mitnom bolegdu i odlaskom. Tih dana sam se dugo vrtio u Kad ih je otac podeo susretati nasmijan, sav zagederen,
svom lezaju ne mogavgi zaspati. Slike bolesne male sestre su pitao se s njima najljepgim rijeeima, stvari su krenule drukeije
mi lebdjele pred oeima i, svaki put, iznova mi prikazivale ibolje. Ved idude godine otac nije krivio leda sa mnom i starim
njene smrtne muke. Videdi me budna, mati je svoju bol pri- Hasanom na injevenju pgenice, ved se naglo na mobi vige od
druiivala mojoj, prilazila postelji uplakanih oeiju i njeino me dvadesetak diematlija. Sve je bilo gotovo za jedan dan. Pge-
milovala rukama po kikastoj kosi. Udruiivanje nagih uzaja- nica se sutradan vrhla a preksutra, ako je bila dovoljno suha,
mnih tugovanja kao da nam je olakgavalo. U jednom trenutku mogla je idi u "vatreni" Rizvanova oca Velida.
sve je zaogrtao u svoje tjegiteljsko okrilje blagi san, donosedi Smrti moga brata i sestre su se pomalo gubile pod plagtom
nam zaborav koji nas je vradao iznova iivotu. zaborava. Uto se obje krave otelige pa je otac mogao prodati i

34 35
dvoje junadi za kojima smo, mati i ja, bolno jadikovali. Mati — Boie, g to mi onu nisi nasib ueinio! — jeknuo bi.
ih je toliko mazila i njegovala da su bili razmaieni kao djeca. Zatim bi odgonio od sebe napasne misli, skrivao ih od
Molio sam oca da ih ne proda mesaru, makar ih morao dati i sebe sama kao potajni zloein, dobro im je znao cijenu i po-
jeftinije. Kad ih je adio Hasan potjerao niz hodlinske njive, rijeklo ah su mu se one zabijale u glavu, prkosile mu i cerekale
mati i ja smo plakali kao da su bili elanovi nage porodice. Naga se: Jesi... jesi! Ne pretvaraj se! Htio bi ti, htio, ah se bojig! Da ti
omekgala srca poslije Sejimine smrti ni inaee nije bilo tegko je na dvije stolice...! Dolazila mu je misao da je zaprosi, da se
potaknuti na plae. U nagoj izolovanosti od diemata svako oieni na mater. Ali kako? Ni onu jednu ne moie svojom zara-
osipanje kude, makar se radilo i o junadima, pogadalo nas je dom pravo izdriavati!
i iznova rastuiivalo. Videei nas uplakane, otac nas ljutito Kad dode u mekteb, pogled mu nagonski i potajno traii
najuri u kudu, te smo s prozora gledali kako mala Jagoda i Raziju. Cim je nade, oei im se medusobno zakaee jedne za
Garonja, povezani u par za istom iznikle rogeide, sloino tree druge. Njezine su zai arene, zure bezobrazno u njega, an
jedno pored drugog kao da su i sami iurili da dim prije rijege poplageno okrene glavu na drugu stranu, boji se da gtogod ne
nage noveane neprilike i da nam se oduie na najbolji naein. opaze drugi. Srce mu gapuee: "Boie, Boie!..."
Mekteb je bio druga stvar koja je Ibrahim-efendiju do- Ibrahim-efendija volio je Iivot. No valjalo je u toj ljubavi
vodila u neoeekivane tegkode. Njegovi prethodnici nisu se biti proraeunat, lukav, ili smodi snage i pokoriti se sudbini,
suvige zamarali programom i vremenskim ogranieenjima vjerskim poukama, nadjaeati sebe sama i ostati uspravan.
pohadanja mekteba. Djeca su utvrdivala po desetak dana Zato se odlueio da sa najstarijim ueenicima najvige radi. Gra-
jedan harf. Zbog onih koji su izostajali sa nastave po pola divo je pailjivo rasporedio da do poeetka ljeta s njima zavrgi.
sedmice drugi su morali ponovo preivakivati ono g to su ved Tako su ueenice dale svoje javne hatme i za njih je dalji dolazak
naueili saeekujudi lijeneine. Tako se u Brezicama iglo u mekteb na nastavu bio zavrgen. Sve ga je to stajalo mnogo odricanja i
jednako imao ueenik gest ili osamnaest godina. muke, ah nisu izostale ni zadovoljgtine: glasno su ga hvalili a
Nisu ga zabrinjavali ueenici, neka ih. Sto bolje nauee o roditelji kderi koje su poloiile hatme prilagali su bogate kudne
vjeri, bolje za njih, ali djevojke?! Bilo je medu njima pravih zijafete i nove'ane nagrade imamu.
ljepotica a Ibrahim-efendija je bio mlad, u najboljim godi- Ni sa diematlijama u diamiji nisu stvari naroeito dobro
nama. Razija, kdi Almaza mesara, naprimjer. Gotovo zrela stajale. Dok je vazio, ljudi su u njega gledali sanjivo, kao da su
djevojka, s naglagenim oblinama, s licem ljepotice i obrazima otaljavali neki neugodan posao, naueeni na monotono mrtvilo
preko kojih prelaze rumeni plamenovi i sa koga svijetle dva i sivilo rijeei oeevih prethodnika koje su se svaki put iznova
zelena zaiarena oka kao dvije krijesnice. Zablehne se u Ibra- ponavljale, te su desto ved unaprijed znali g" to de im imam
him-efendijino tamnoputo mugko lice, pa oeiju ne skida s kazivati. A oeeve rijeei su bile podgrijane, nabijene prijetnjama
njega, objegenjaeki se smjegka. Ibrahim-efendiji se einilo da i 2eljama da ih urazumi. Pribjegavao je zaplagivanjima, slu-
dolazi u mekteb vige zbog njega nego zbog utvrdivanja pra- iedi ue'enim citatima iz debelih knjiga. A oni se lecali u
vila eitanja Kur 'ana. Pa Timka, unuka bivgeg gumara Velida,
oeajniekoj klonulosti, borili se s napasnim ieljama da kunjaju.
Vasvija, Dienana, Safija... Tek kad jog glasnije podvikne pominjudi stragne, prijetede,
Prvih dana misli mu na ove ueenice nisu dale mira, nije rijeeilo Ibni Hambelovih ueenika u eijim se knjigama natenane
mogao da spava. Po svu nod se prevrtao u postelji, ustajao, govori o sirat-eupriji, tanjoj od dlake a ogtrijoj od sablje, o
promatrao umornu mater kako spava otvorenih usta, klimao
prelasku preko nje i survavanju grijegnika u vjeenu vatru
odreeno glavom i osjedao kako mu se podmuklo u glavu za-
"gajja-kujje", oni iivnu, poenu se trzati iz polusna, razrogae'e
vlaei misao na Raziju, na njezine zaiarene oei i lice preko sanjive odi. Zeljeli bi da zavape: "Nemoj, efendija, pobogu si
kojeg prelaze crveni plamenovi. brat! Sto nam, ako si insan, to govorig? Zar ne vidig kako nas

36
37
i bez tebe i sirat-duprije, dovoljno istrajno ubija! Nero- — Uspijevag dobro, efendija, uspijevag. Dobro je g to si me
dne godine, seljaeki proizvodi, nag znoj, samo g to nisu diabe poslugö — prijateljski je primjedivao hadii Mujaga. — Sve se
a ti uzeo da nas stragig — sirat-duprijom! Pa onda, kako god eudim kako si uspio privesti u diamiju i one ljude koji haman
okreneg, ispada da insana eeka samo zlo. E, pa kad je tako, nikad u diamiju nisu ulazili. To de ti, ingalah, biti veliki sevab.
onda... onda, nek sve ide kako ide! Gajja-kujja ti svakako ne Velike su i najbolje Boiije nagrade!
gine, brate!..." Dodiri izmedu Brezica i susjednog diemata Jasike, koji je
Videdi kako su rezultati njegovih vazova mrgavi, otac se odvajala velika rijeka, sve do ramazana bili su, bar za nageg
Iah° hadii Mujagi sav obuzet nezadovoljstvom i nevjericom. vremena, nikakvi. Dvije diamije kao da su se zagledale upitno
— Jest, moj efendija, dobro si to zapazio. Sve gto im govo- jedna u drugu i uzajamno igeekivale kad de se medusobno
rig vige o kaznama na Drugom svijetu, oni to fiele da zaborave. oeijukanje pretvoriti ili u pravo posestrimstvo ili netrpeljivost.
Ne samo da nee da znaju o njima ved odagnaju svaku po- Bijela munara nove jasieke diamije nodu je potanjala u tamu.
misao na to kö hajvan kad se brani od obada-napasnika. Ako Sa nage strane munara, iako stara i bez gerefe, bila je veselo
nigta drugo ne moie, sumanuto bjeii glavom bezobzira. Slu- osvijetljena s desetak kandilja. Po danu naga munara se sti-
gao sam ih kad se poenu jedan drugom tuiiti na ahiretske dljivo skrivala pred ljepotom i bjelinom druge, ah po nodi
kazne. Obidno svrge razgovor rijeeima: "Hodiinska posla,
uloge su se mijenjale, zahvaljujudi oeevoj preduzimljivosti oko
brate! Nejma nigta preee da radi ved uzeo da nas plagi...!" Ved uvodenja kandilja.
ti, efendija, okreni drukeije, promijeni taktiku, gtono se rekne
Top u Jasici puca na vrhu pitomog brijega iza kojeg se vide
u vojsci, kazuj lijepe pouke, selamete, uspjedeg... ti si pametan
samo crveni krov i bijela munara, a u Brezicama rikne sa
i sposoban hodia — savjetovao ga hadii Mujaga.
Na poeetku druge godine poeeo im se obradati s ljepge Podbrda kao da ponosno odgovara jasiekom. Izgledalo je da
strane. Nije im vige govorio da prestanu sa grijesima niti im jasieki top, okrenut sa onog brijega prema Brezicama, puca
je nabrajao strahle kazne. Govorio im je o dobru, dobrim vige radi brezieana nego jasiekih iitelja. Zato otac naredi
djelima i velikim Stvoriteljevim nagradama za dobra djela. Pa tobdiiji amilu da i on okrene brezieki top prema Jasici. Ali
im je onda prieao gta su to dobra djela i kako je vjerozakon od nekako, kao po tradiciji, uvijek je pucao prvi jasieki top. Otac
njih satkao eovjekovu sredu. Za njih, dobra djela, idu nagrade je to shvatio kao izbjegavanje zajedniekog slavlja, istjerivanje
na oba svijeta a posebno na Drugom svijetu mumina-dobro- nekog nadgovaranja pa je govorio:
einitelja oeekuje nagrada koju nije sposobna da pojmi ljudska —Nudig im ruku a oni — nede! Pomislio sam da su okrenuli
pamet. "Pa kad su dva püta, kojim eovjek da krene? Sta eovjek top prema nama iz ljubavi, da zajednieki uvelieaju iftarsko
pametan da izabere?" — govorio je mehko i nadahnuto — "zar slavlje, a kad ovamo, njima je da njihovo bude starije. A i
treba velika pamet da dovjek dobro izabere? Allaha mi, ko me Muhidin-efendijin easovnik nije bogzna kako taean. To je onaj
od vas dobro slugao, euo i razumio, njegov se put zna! Sretan stambolski gto mu je kutija od truhla srebra, debeo kao kokogi
li de to biti eovjek na oba svijeta..!" bubreg, na crnom gajtanu koji se nosi o vratu. Navija se klju-
U diamiji je vladala tigina, muha se mogla euti ili neeije Cidima ispod zadnjeg poklopca kao budilica...
sipljivo disanje. Na licima staraca pojavljivale su se kadikad U oca je gvajcarska omega u eelkhoj kutiji sa zlatnim
suze radosnice. Postajao je sve vige njihov predvodnik i niko listom djeteline na sredini, na kome su bila urezana poeetna
nije bio sretniji od njega g to je uspio da pronade put do njiho- slova imena mog umrlog djeda. Mjesecima je omega, tvrdio
vih srca. je otac, igla taeno po Grinieu.
Podrueje oeevih napora naroeito se progirivalo u danima Nesporazumi oko poeetka akgama trajali su nekoliko
posta. Brilljivo je sastavljao ramazanske vazove, programe dana, a onda mi otac naredi da ne smijem iznositi i redati
sveeanosti, ueio mukabele, vazio ienskinju. kadilje oko munare dok mi on ne dade znak sa prozora. Tada

38 39
su nastajale nove te§kode. Ujagmi li otac prije da dade znak za zahtijeva taenost. Ko hode ljepotu glasa, nek sluga ciganjsku
akg am i ja poenem iznositi kandilje, nag tobdiija ispali earlamu!
top, tada jasidki top guti, produ i dvije minute. A ako jasieki Bilo kako da je, kad lazne purpurni plamen iz topova, pa
top ujagmi da pukne prije nego sam poeeo da iznosim kandi- nakon jednog trenutka, razlegne se rika, nastaju slavlje i ra-
lje, nag Camil i ne e- eka kandilje, ved i on odmah zaidije vatru dost za staro i mlado, poeinje iftar. I vedina postada ne pita: je
i pucanj se razlegne. Onda podnu pitanja: Sto su kandilji zaka- li na vakat, ved se svak prihvata prvo vode (dugaeak je i vrud
snili? Nekad opet poenem na oeev znak da redam kandilje, a dan) da utoli dugo trpljenu iect g to je dolazila od dobre ma-
Camil se ne§to zabavio oko prangije, nije jog stavio barut na slenice, mesne ieije ili nekog drugog masnog jela kojim se
faljicu i — ne puca! Ne puca ni jasieka prangija, premda se zapogdavalo, pa onda jela po redu i ukusu. A ja, pogto pore-
kandilji dobro vide. Opet po minut-dva bude razlike. dam kandilje oko munare, brzo streim niz §kripave basamake,
— Kako ovo ovako ide nesloino, efendija? — pita mati. nosim jog u mislima slike zadimljenih krovova nad kojima se
—Tako hode Muhidin-efendija! On nee da mu igta bude maloprije spugtalo predveeerje, prozirno, ispunjeno ostacima
kao u nas. Tc! Hode da njegov top prvi puca, nee ni kandilja zlatastih suneevih zraka i veeernjim rumenilom. Hitim kudi i
zato gto ih mi imamo, nigta je njemu to g to bi bilo ljepge da i oslugkujem miris jela g to su se girili mahalom. Svukud unao-
oni imaju. Kad smo ono igli pred ramazan na kignu dovu, kolo je mukla tisina, nigdje live duge napolju. Ni lavel pasa
hode on da bude ispred djece i uei svoje ilahije, a meni na T se ne euje, zavladali su beskrajni mir i spokojstvo.
redujaimzcpdasenzgub,koj U sobi me mati eekala s pripremljenom vodom da operem
nisam hodia! I otkud li mu samo one ilahije? Ja 'nakih nikad, ruke, zatim sjedam za siniju, otac prouei kratku dovu zahval-
vala, nisam euo. Ono jesu lijepe, ali nag svijet, mislim, bolje nosti Bogu za blagodati i nimete koje imamo, nakon eega
begeni§e moje. Kad ja zapoenem da ueim., a on meni odozgo poeinje da se u slast jede.
ispred djece viee: "Nemoj, Ibrahime, dosta je bilo ueenja, eut Poslije teravije ljudi vedinom odlaze u Muharemovu ka-
ce pravoslavci, vidig li kuda okolo, pa ce misliti da je njihov fanu da do rueka slugaju narodnog pjevaea Salkana, koji uz
sprovod!" Jesi li ikad Aula da neko zna bolje insana ubosti kö veliku gargiju opjevava suianjstvo Cengid Ali-bega. Kad dode
iglom od onomg Muhidin-efendije? na koju vrudu dionicu, pjevad uzvikne: "Eheeej! ne mogu
Mati guti, slijeie ramenima, a onda rede: vige!", g to je znak da mora pokvasiti grlo kahvom, eajem, ili
—Lijepo, vala, uei Muhidin-efendija... kakvim vodnim napitkom pa onda nastavlja da opjevava riku
—Otkud ti znag ko lijepo uei? zadarskih topova koji eak na bijelom Zagorju probudige sta-
— Pa slugala sam i ja kad ste i§li na Devetine. A zna§ da sam rog Babahmetovida, eiji je sin Omer otigao da izbavlja svog
ga slugala po melvudima. Ima lijep glas, milina ga slugati a gurjaka iz sulanjstva. Starac posumnja da se "mali Omer"
rekla bih i da je ueevan... nagao u velikoj opasnosti jer topovi ne pucaju onoliko uzalud.
Mati, gto se title lijepoga glasa, nije bila daleko od istine. Pjevae znaeajno podiie glas da stareevom monologu dade g to
Samo je svoje migljenje izrekla prilieno nesmotreno. Bila se napetiju teiinu i slugaocima natjera suze u oei:
upostila pa i njoj malo falilo. Osvojila suga, nije bilo kigne kapi "Oh0000j!... kako kuka stari gorjande
vige od mjesec i po. Muhidin-efendija ispred dugaekog kon- Kako kuka, kako li nabraja!
voja djece udi ilahije. Glas mu je melodidan kao u najboljeg 0, moj sine, mali Omerica,
pjevaea, podrhtava kao da je u njemu mnogtvo ugodenih eo pucaju na Zadru topovi,
struna od plemenitih metala koje slatko bruje i slijevaju se u il' na tvoje savezane ruke
divnu melodiju. il' na tvoju odsjeeenu glavu?
— Ti ne znag koliko je ueevan! — rede otac strogo, jedva se Ako su ti savezane ruke,
savladavajuci da ne bukne. — A g to se title ueenja, najprije se Babo ee ih bogme odrije§iti! ..."

40 41
Rizvan i ja smo sloino dijelili sudbinu seoskih daka. Sva- — Kuuuug! Dat du ja tebi valove!
kog jutra smo se saeekivali na rijeenom pristanigtu i naizmje- —De, molim te, on nikad nije oprobao... dat du ti dinar.
nieno dozivali ladara Poreu da nas preveze na drugu stranu. —Daj dinar!
Ranim jutrima smo tapkali po studeni na obali nadogle vode, Rizvan mu dade dinar, a Porea zagleda u noveid, pljunu
drhturili i eekali da dode ladar. Ali mi nismo ni osjedali te veselo u dinar i dlanove i pode navoditi ladu na visoke talase.
tegobe. Pred oeima su nam bile svijetle strane iivota. Brbljali Zaeas zapoee ples. Mi eue.'nusmo na dno, drieci se za bokove
smo, ne dangubedi, poput vrabaca. I o svaeemu. Zgode o ladice. Voda je snaino udarala o stranice, bledkala, upljuski-
kojima smo pridali bile su najeegde proizvod djeeije mag te. vala i u ladu. Ispod poda je snaino gljapkalo, a voda koja se
Prieali smo i kojekakve lagarije, kleli se jedan drugom i prekli- nagla na dnu lade kvasila nam turove, studena kao led.
njali, mada ni sami nismo evrsto vjerovali u ono g to smo —Vidi ga, Porea, sav pozelenio, hahaha! — Rizvan zavika,
prieali.
zlobno se radujudi mojoj neprilici. Porea me pailjivije pogleda
Zimi je drugtvo bilo potpuno kad bi se za vrijeme zimskih i mahnu rukom: — Nije poeeo jog bljuvati, nejma opasnosti! —
ferija skupili iza Velidovih kuda na najboljem. klizaligtu. Dola-
reee. Utom se i naga pustolovina zavrgi. Iskodismo brzo iz lade
zila su i dvojica sinova upravitelja Gipsare Javoreka. I njihova
i pojurismo da ne zakasnimo u gkolu. Ueiteljica Zehra je bila
odrasla sestra nije izostajala. Pjani Juso, mnogo stariji Rizva-
nov Brat, Velidov sin iz prvog braka, izade pred mlin sav stroga i ljutila se zbog kagnjenja.
bragnjav, opugtenih ruku (u jednoj krije cigaru, boji se da ga Krajem juna, na Vidovdan, dobismo nage ocjene. Djeca su
ne vidi otac da pugi). Zastenje kao medvjed i uzvikuje: graktala ispunjena veseljem, doglo je vrijeme dugog ljetnog
— Bole, daj mi je!... raspusta. Neki se vesele ocjenama, magu kartama, hvaligu se,
Mi se smijemo, a Juso zadovoljan gto nas nasmijava, pre- neki objesili nos, snuideno u rukama drie svoje bjelice, na-
vrde pjanim oeima g to se pokredu kao na zejtinu, proidire daju se i gibama kad stignu kudi. Svode se izmedu daka ra-
pljuvaeku, gkripi zubima, gleda za gospodicom u utegnutim euni: ako je ko kome ostao duian bubetak gakom, sada ga
pantalonama, pa poene da brekde kao pama magina Velidova vrada, bjeii od vjerovnika jer je on jael, ispadaju stvari i knjige
mlina. Otac ga ponekad uhvati u njegovim nesmotrenim izli- iz torbi, jer se neki biju i torbama. Moja karta s ocjenama je
vima osjedanja, ruii ga i pljune na njega: "Magarac jedan, te crvena kao karmin, a Rizvanova ciglaste boje. Poee izmedu
li magarac! Nije te stid ove djece a i säm ih imag ved e'etvero. nas prepirka.
Ako tako nastavig, trebat de samo za tvoju djecu bagka eeta u — Ili si ti trebao prodi vrlo dobrim ili ja odlienim!
vojsci...!" A Juso bulji idiotski u oca, u odeve bijele, objegene —Dogodilo se obratno, gta deg.
brkove, zatrepde a onda nekud okrede glavu, g to je lieilo na —Pa zagto je tako ispalo, kaii ti?
uetiv gest molbe da ga otac pusti na miru jer on drukdije ne Slegnuh ramenima: ne znam i nije me briga.
moie. Konaeno, on ga je rodio pa ako pri njemu ima kakvih — Lahko je tebi kad je tvoj otac prijatelj sa ueiteljicom!
falinki, nek sebe krivi! —Pa, neka je, neka i tvoj otac bude s nj om prijatelj.
Ako nije bilo vige svijeta za prevoz, Porea je dolazio da nas —Moj otac je — star.
preveze s malom ladom, makar bio i veliki povodanj. Galamio —Nisam ja tome kriv. A zagto je to vairto?
bi na nas da se ne vrtimo jer demo se prevmuti u zahuktale —Vaino je!
talase. Kad bi prevozio vige ljudi Porea je uzimao korab. Tada —Zagto?
bi, bezbriino zviidududi, navodio korab na valove i mirno — Neu da kaiem!
dumenio. Obojici nam se na licu sjajila svjetlost veselja raspustu da
— Hej, Porea, natjeraj ladu malo na vede valove da se pro- bismo se dalje prepirali, te podesmo preprieavati o planovima
gegamo! i bududim doiivljajima koje nam sprema ljeto. Rizvan se vrati

42 43
na svoje omiljene priee o Spanungu preko kojeg je igla Gipsa- o tajanstvenim bijelcirna i Dulizar ptici... Ponekad mi se eini
rina iicara. Oei su mu progirene i pune uzbudljivog Tara pred da de se odnekud pomoliti kakva opaka zvijerka, moi da onaj
nepoznatim. opaki medvjed, nakon g to je lovac u njega ispalio metak,
— Bio sam je na Spanungu, dragovidu moj! — govorio je. — utreao u dim od baruta, dokopao se lovca i gapom mu zgulio
Penjao sam se na piramidu i lijepo rukama dodirivao iice! koiu od tjemena do brade. Nigta nije bilo stragnije vidjeti nego
Jedanput me Sabitov Velija nagovarao da sjednem u korpu i tog eovjeka. Kad zapucketaju suhe graneice pod Ruiavinim
provozam se do druge piramide eak na drugom brdu. A izme- ili Svilenkinim papcima, ne mogu da razlikuju da li pucke-
du njih dolina, ispod iica dubljina vige od hiljadu metara! He! tanje dolazi od njihovih nogu ili medvjedih gapa!
Sipak! Da sam ga poslugö, radnici bi me prebili kö maeka, jer Oslobadajudi se pomalo od utvara, stajao sam na pustom
do rudnika je bila samo jog jedna piramida a pitanje je bih li puteljku g to se ilijebio izmedu ilovieastih vododerina, zurio
se iz nje iiv iskopeljao. A Velija je varalica i — lopov! Veliki je i u grmljem okruienu samotnu piramidu, oslugkivao tiho pre-
snalan, nj:91a mu niko ne mole. Prieuvaj ga se, to je glavno. denje iieare i pratio pogledom prolaske punih i praznih korpi
On je na S panungu svim eobanima car. Ko ga ne posluga tegko od rudnika prema Fabrici i unatrag. Kad s vremena na vrijeme
njemu! korpe stanu i zujanje prestane, nastane bezglasan, samo u
Mnogo je bilo napravljeno planova o tome kako demo gumama poznat, prijetedi, mük iz kojeg se ne moie nikuda
provoditi ljeto na Spanungu, pretraiivati gumu ne bismo li pobjedi. I kad djeeija magta oslabi, splasne, nestane uobrale-
vidjeli vile ljepotice kako igraju kolo na 2unida humku. Vidjet nih opasnosti, euje se pjev ptica popaca kojem se pridruiuju
demo, a to je najljepge, i konje bijelce na kojima ce vile dojahati. umirujudi klik slavuja u dubokom lugu, zaeuje se potom drugi
Ponekad ti bijelci izadu sami iz gume na proplanak, da pasu, slavuj-lenka pa nastane eavrljanje udvoje sa dvije suprotne
pa se stanu propinjati. Igraju se, a velike grive im se rasipaju strane planinske euke.
kao djevojaeke kose na vjetru, vihore se kao kose vila-ljepo- Krajolici oko Spanunga su divlji i pitomi. Divijina je u
tica. Vile bijele a konji — bijelci! Nee izostati ni lov na Dulizar nepreglednim mraenim gumama i lugovima sa pitomo oiviee-
pticu koja nosi zlatna jaja! 0 drugim pustolovinama da seine nim uvalitim njivama kao ostrvcima u moru. Zarobljen sam
govori. Uz sve to bit demo potpuno nezavisni od druge djece, mislima na vilinske konje, stojim u sjenkama lijeski, odgonim
pa i od snainog Velije! strah mraene tigine i pribiram hrabrost, igeekujudi kad ce se
Nigta od svega toga nije se ostvarilo. Rizvan je bio okru- pomoliti krilati bijelci. Sad de izjuriti kroz onaj proplanak,
len svojim drugtvom kao kakav mladi princ. Nosila ga je zanjiskat ce i zapoeeti se propinjati. Na mahove sam ih vidio,
bujica svih onih nestagluka koje samo djeca znaju da izmisle. ne mogudi da razlikujem da li stvarno ili u svojim razdrailji-
to se mene title, eekale su me nage krave, jer je otac pladao vim mislima. Sanjao sam stojedi i gubio svaku vezu sa ovim
govedara samo do ferija. Igao sam s kravama säm na Spa- svijetom. Kad se niz stepenaste bregove gume poene otiskivati
nung, jer je nag omali eair bio zatravljen. Otac je htio da s njega lahor, guma zagugti, ugledam ples njihovih tegkih griva, le-
skine i otavu da bismo imali vige stoene hrane. Drugi su imali bdenje u vazduhu paunastih repova, srce mi se grei, zakuca
njive koje su bile ved pokogene i pretvorene u pagnjake, te sam jaee, zalupa kao eekie. Evo ih! Zebem, gledam, ne digem,
na Spanung igao säm. Drugtvo su mi bile Ruiova i Svilenka. ispunjen sam strahom i snainim, gotovo bljegtavim slikama
Pogto stignemo na Spanung, krave se marljivo daju u g to su izrastale iz moje maglovite uobrazilje poput aveti, nig ta
potragu za hranom po kuni i proplancima, a ja, pomalo zapla- manje sugestivne od stvarnosti koju proiima neka nadosje-
gen od neoeekivane tigine, zastajem, unezvijereno oslugkujem tilna eeinja. Poeinjem da ih dozivam bojailjivo, glasom kao
i poeinjem osjedati kako se u meni sa ovom napregnutom da mi onaj strah euei u grlu:
tiginom preplidu sjedanja na fantastiene bajke, Rizvanove priee — Dodite, ljepotani! Dodite, ja sam vam prijatelj!...

44 45
Kad sam poeeo gubiti svaku nadu da du vidjeti vilinske ueiteljica Zehra. Mati je prosto gaputala kao da se radilo o
bijelce, razmigljao sam i sanjario o vilama dugih zlatastih kosa kakvoj uroti. Kad saznadoh da je ueiteljica ved otigla, odlahnu
u bijelim vazdugastim haljinama... U napregnutom igeekiva- mi, te zahvalih Bogu g to nisam bio kod kude. Ueiteljica nas nije
njima dolazile su misli na divove na koje podsjedaju ogromni ranije posjecivala, premda se vidala s ocem u vrijeme kad bi
evornati grabovi g to su kao kvoeke natkriljivali sitno Aipraije. na vjeronauci zamjenjivao Muhidin-efendiju. Novost je bila u
Ispunjen strahom i iivom uobraziljom na njih, sve sam se vige tome g to se uprilieavalo otvaranje odjeljenja jasieke gkole u
ukupljivao, kamenio, ielio da nekud umaknem iz beskrajne, prizemlju nage kude gdje je za sada mio mekteb. Mati priea
mraene gume, eija je tigina djelovala na me kao zla prijetnja. kako je ueiteljica lijepa i velika gospoda. Zbunjena ueitelii-
Plete li guma, moida, protiv mene neko zlo? Zagto nema ni einim izgledom i oeevim gledanjem na nju, materi se omaklo,
dagka vjetra da razbije ovu podmuklu tisinu ispunjenu prijet- te prolila na tablu fildiane s kafom.
njama? Poslije sam ueiteljicu vidao na rijeci u kupadem kostimu.
Dozivao sam Rulovu u pomod, a ona, branedi se od rijet- Ponekad bi s njom bio u drugtvu Zarif-beg iz Bio je rume-
kih muha, ili po svojoj kravljoj navici, ili je ljuta g to je pozivam nog lica kao bulka i okruglog kao mjesec. Ueiteljicu sam vidao
u nevakat, dolazila mi da je grlim, eegem izmedu rogova, s njim u njegovu fijakeru naviksanom kao za paradu. U fijaker
govorim joj, uplagen i razdrailjiv, nesuvisle gluposti. A ona, su bila upregnuta dva lijepa i ponosna bijelca.
od zadovoljstva, ispugta slinu na usta i namjegta zgodnije U nekim prilikama pravio joj je drugtvo inienjer Rackovid
rogove, Bali se sa mnom, bola bi se tobdie. Pa bi da ved ide, iz tvornice gipsa. Povremeno se uz nju vidao i student Safid,
vuee je soe'na planinska trava koju malo podalje Svilenka kome je nage kupaligte bilo omiljeno mjesto ljetnih iivovanja
zadovoljno ivae oklempitih ugiju, dignute glave, gleda zado- (dolazio je iz eargijske periferije, sin bogatog oca i ienskar).
Najvige se druiio sa plavugom Zijom, kderkom tvorniekog
voljno u nas i
maginiste Hergida. Mi, uzrasliji, divili smo se ovome visokom,
— Ne idi sad, strah me je! — govorim
villjastorn Don Zuanu, koga smo, ne znajudi mu pravog ime-
Ona klima nevoljko glavom kao da mi se eudi, zabacuje
na, medusobno zvali Majstorom, zna se u kakvom poslu. Kad
glavu snaino na veliki trbuh da toboie otjera muhu. Pa bi
se pomoli uz rijeku u kratkim pantalonama i kogulji kratkih
ostajala i dalje sa mnom kao da je razumjela moju nevolju.
rukava od svile, neko bi doviknuo glasnim gaptom: "Eto
Ruiova i njena kdi Svilenka su najbolja iivotinjska bida na Majstora!" Djevojke su ga gledale jog pozornije a uokolo bi
svijetu. Na vrijeme su izlazile iz gume na izlokani put znajudi zavladao tajac.
da su njive dogle i da de ih on odvesti u hladoviti sjenik u nagoj S kakvom je samo vjegtinom skupljao oko sehe ienskinje
gtali na podnevni odmor i mulu. Ruiova se njihala punih koje ga je obasipalo bezobraznom painjom na koju smo neka-
velikih trbuha, isteijena hraniteljka, lijepih oeiju i dugih crnih ko bili ljubomorni. Doeekivale su ga uvjelbanim zavodniekim
trepavica, ponosita i kuraina da se i sa najjaeim bikom pobode osmijesima, veselim sjajem oeiju, a Zija mu je bila u vlasti kao
ako je trebalo braniti ugled nage gtale. Bila je stroga majka i prilieina kuja!
gospodarica svoje hajvanske porodice koja je, kad je bivala s Osim Ziji, Majstor se onako nehatno pribliiavao i gospo-
vremena na vrijeme i brojnija, morala da se vlada po njenim dici Jarmili, piljio u nju kao u svoje novo otkride, povjerljivo
pravilima. Uvijek je igla prva a za njom ostali, taeno po strani. joj se smjegkao. I ona je njemu uzvradala iako je, po opdoj
Ako bi se kakvo mlado neposlugno june pobunilo, Ruiova bi ocjeni, bila najljepga djevojka na kupalig tu. Poslovieno je
ga brzo ogtrim rogovima stjerala u red. imirio na jedno oko kao da mu sunce smeta, a ustvari je to bio
njegov prokugani manir majstora-lovca.
Jednog popodneva, pogto sam sjavio krave, saznadoh od Dok je Zija u vodi na plivanju (sada je galje samu u vodu),
matere, koja kao da se negto igeudavala, da nam je dogla moja on je uz Jarmilu. Videdi ga u novom drugtvu, Zija prosto gubi

46 47
glavu, poeinje negto oko njih da traii a da ne zna zapravo ni rijeku, ugledasmo ueiteljicu. Leiala je na velikom frotirnom
gta. Smeteno bi oko sebe razmjegtala odjecu, sandale, svoje ili pegkiru, pa, euv§i nage korake i razgovor, pridignu se na
njegove, negto razmigljala, ponovo se vradala na staro mjesto. laktove, koliko da nas vidi, zatim se opet spusti na prostirae i
Kad njezin voljeni ni tada ne bi dolazio ili se pravio da sve to bezbriino namaknu suneane naoeale. Podoh da pobjegnem,
ne primjeduje, Zija podne razmahivati velikim pegldrom, to- ali me Musa sklijegti snainim rukama za nadlanicu i zadria.
boie istresa ga, ponovo ga prostire. Kad ni to ne pomogne, — Ima li vrudine, gospodice? — upita Velija.
zastajala bi i gledala u ono dvoje zaeudenim otima, plavuga, —Ne, ne... vrlo je ugodno — reee ueiteljica i opet se pridi-
bijela kao sir, nagrizena ljutom ljubomorom. Pa bi poluglasno gnu, sada, kako mi se cinilo, iz uljudnosti. Dok nas je gledala,
uzviknula kao za sebe: osjetih kako se poeinjem crvenjeti sve do ugiju. Potom je,
— Bezobraznici! nemajudi kuda, pozdravih propisanim gkolskim pozdravom.
Na jesen te godine Jarmila je bila isprogena za uglednog —Oh, to si ti, Sahine? Kako si?... Znag li da plivag?
ljekara. Brzo poslije toga bi obavljeno vjeneanje uz velike i Odgovarao sam oborene glave kao kakav neotesani seoski
bogate svatove. A nekoliko dana poslije toga, pogto je otigla deran. A ona me pozva da pridem bliie pa mi rede da joj se cini
sa suprugom na braeno putovanje, vratila se ocu kao pogre- da se negto stidim, eak tuctim. Zagto? Nije li ona moja ueite-
gno adresirana pogtanska pogiljka. Saptalo se i priealo u "po- liica, a ja njezin, kako je rekla, najbolji stak! Potom me upita
vjerenju" o vezama nevjeste sa nagim Majstorom. U pitanju je kako je moja mati, je li zdrava, g to radi... Tada sam nekako
bila djevojeina neporoenost koja je u tadagnjim konzerva- najvige vidio njezinu dotjeranost i urednost: od lakiranih
tivnim krugovima gospodskih skorojevida bila pod snainom nokata, dugih i zagiljenih kao terzijani za tamburu, glatke,
lupom istraiivanja. Te priee je na posredan naein potvrdio i negto preplanule koie do dugih oenih trepavica i lakiranih
nokata na malim stopalima koji su izvirivali ispod kaigeva
nevjestin otac, korpulentni gospodin sa cvikerom na rume-
natikaea za kupanje. Ona i njene stvari oko nje izazivali su u
nom licu, upravitelj tvornice gipsa. Kao strastven lovac, ne-
meni gotovo strahopogtovanje. Kroz misli, zamudene maglom
gdje u lovaekom drugtvu za vrijeme veeernje lovine sa iara
neiskusnog djeeagtva, postajalo mi je sve nekako odjednom
intimno je kazao da de njegov najbolji buduei ulov biti student nejasno, zagonetno, pa se onda poeela u meni da bistri jedna
Safid — glavom. Samo da mu zgodno doste na nigan. nova misao o svijetu koji nisam poznavao: Bio je earoban,
Nevolja je bila g to je Majstor znao otkud vjetar pug e i zamaman, po vanjskom izgledu draiestan i privlaean za ma-
nikad nije naigao na Javorekovu dvocijevku. gtanja svake vrste.
Sa ueiteljicom Zehrom stvari su se razvijale negto drukeije. Njene haljine, bijele ljetne sandale sa visokom potpeticom,
Ona nikad nije dolazila na glavno kupaligte. Nekoliko stotina njena kosa koju je dijelila po sredini, crna kao eivit, velike crne
korad'aja uzvodno nalazilo se ugde Mogde, koja je, za vrijeme oei, velieine zrelih crnih maslina, preplanula koia po rukama
izlijevanja, poslije velikih kiga, izgradila na samom ugdu neko- i nogama, sjajna kao biljur, sve je to bilo kao podvueeno nedo-
liko sprudova obraslih mladom rakitama. Sprudovi su bili kao hvatljivom otrrijenogdu i obiljem profinjenih pokreta ruku,
igpartani usljed vodenog pläkanja i nanosä pijeska i gljunka svojstvenih pravoj gospodici.
pa su ovdje ondje lieili na dine po morskim kupaligtima. Gledam niz Musu i Veliju, goligave do pojasa, ved ra-
Izmedu vrba bilo je mnogtvo prijatnih sjenika, te su ovdje zvijenih prsa i prorijetkih malja po njima, u dugim bijelim
dolazili kupaei koji nisu ieljeli da se odved izlaiu otima rado- gadama, g to su im se od mokrine pripile uz tijelo... Pogledam
znale svjetine i djeeurlije. niza se, obuzimaju me neka tjeskoba i stid.
Kad smo Velija, Musa i ja pogli da se spustimo niz visoke Uhvatih mlinareva sina Veliju za ruku i povukoh ga da
talase povige Poreina pristanigta, na dinama onog toplog idemo. A an ne skida oeiju sa uditeljice, slabo se otima i rede
krajolika, gto se poput malog poluotoka uvlaeio u razlivenu bez nade:

48 49
— Hajde, gospodice, da se provozamo u ladi! — Kuda?
— Ne, hvala, ne bih... Idite vi samo... - Ata des mi dati da ti kaiem?
Otisnusmo ladu sa plitke gljuneane obale. Musa vrisnu — Zar si zaboravio kako sam ti, krijudi od oca, davala
kao da je ielio da dade odugka svojoj velikoj snazi i nakuplje- pokoji dinar da sebi kupig slatkiga u Osmana Arnauta?
nim osjedajima mugkosti. Ueiteljica nas je promatrala naslo- —Sastaje se sa ueiteljicom!
njena na lakte pa nam u jednom trenutku prijateljski mahnu — Sa ueiteljicom? Onom tvojom?
rukom. Ja se okrenuh da ne gledam u nju na naein kako su je
—Ahaaa...
gledali moji drugari. Njihov naein govora o njoj smetao mi je,
—To oni, bezbeli, negto oko gkole... Uta bi drugo? — rede
te sam na njihova bestidna pitanja i opaske odgovarao — gut-
njom. Malo je falilo da me ne bacige zbog toga u zapjenugale mati zamigljeno gledajudi u me. Vidio sam da je bila zabrinuta
talase. ah je svoje prave misli krila od mene.
Pred veeer, kad sam se vradao kudi, ugledah oca u drugtvu —Ne znam... — rekoh slegnuvgi ramenima.
sa ueiteljicom. 2urio sam kudi zbog krava a i straha da ne Mati se upadljivo pcie'ela dotjerivati. Cegde se e'eglja, mije-
budem kainjen zbog zakagnjenja. Kad sam vidio oca — odla- nja haljine, salijede oca na razgovor, smije se. I otac se osmje-
hnu mi. Bezbriino sam zastao, skriven iza rakita, i promatrao hne, malo se upitno zagleda u nju, eudi se nedem. Mati vige
kako ueiteljica gleda u njega svojim mekim, kadifastim oeima, ne gunda da joj je tegko peglati pantolone. Pegla mu eak i ljetni
smjegka se, zadrii easak pogled na njegovim maljavim prsima kaput od tvida, oeisti mu i naviksa cipele, mazno ga nutka
g to vire ispod otkopeane kogulje i pailjivo sluga njegov govor. kafom, raspituje se kad de se vratiti da zna kad de prigotoviti
Idude nedjelje s njima u drugtvu bio je i Diavid-efendija, veeeru da se jelo ne okaveda, izade za njim pred kudu da ga
mladi oeev kolega i prijatelj, visok i kogeunjav, djeeijeg lica, isprati. Otac se osmjehuje i — odlazi.
muallim u Zarif-begovim Doljanima. Do njegova omalog Nekoliko dana kasnije posjetio nas je Diavid-efendija.
diemata u proljede i jesen dolazilo se blatnjavim putevima i Otac ga zagrli, razdragano se ispitage za zdravlje. Mati se
pjegaekim nogostupima. Selo u podnoiju brdä, gdje u sugnim nagla u poslu, raspituje se za Diavid-efendijino zdravlje,
godinama rastu poslaba iita, gnijezdilo se na zapadnoj strani porodicu, a on se ljubazno smije, odgovara na pitanje, raspitu-
ispod mrkih planinskih kösa, te se diemat nalazio u lijepoj je se o materinu zdravlju, pita u gali sluga li je dobro otac.
zavjetrini i romantienoj pitomosti. Na breiuljku kupastog
Napomenu da de i on, ingalah, za jednu heftu sebi staviti jaram
oblika, usred sela bijeljela se diamija, nekako sva u skladu s
na vrat, to jest — ienit de se pa bag svratio do oca da ga pozove
velieinom diemata, poput zaspalog labuda. Kad se pjegak
u svatove i da mu on, otac, prouei vjeneanu dovu. Mati mu
pole spugtati s brdä u selo, slika tih kudica, diamije, male
rjeeice gto opasuje selo ispod planine nalik je na lijepu idilienu eestita i prostrije dilimak da sjedne na bageu. Ne znam o eemu
bajku. su razgovarali otac i Diavid-efendija jer sam ogrtao krumpire
Otac se poeeo sve vire brinuti za svoj vanjski izgled. Za- ah u jednom toboie slueajnom prolazu pored njih euh Dia-
htijevao je od matere da mu pegla pantolone, ee§de je mijenjao vid-efendiju kako govori:
kogulje, svako ili gotovo svako jutro se brijao i obieno iza — Eh, koliko si ti nodi, Ibrahime, slatko spavö dok sam ja
ikindije odlazio prema rijeci. Mati ga uznemireno posmatra, ovuda prolazio na zekanu svog diematlije Diafera pod Me-
nekad gleda kroz prozor za njim kako odmiee niz hodiinske mnunin pendier! A vradao sam se u zoru. Po svu nod jedno
njive. drugom gugudemo, milujemo se oeima i rijeeima. Iz oeiju
— Kud li ovo ide onako spremljen svaki dan? — rede mati samo gto frcaju iskre I elja, nefsa, aman jarabi! Arno, valja
kao za sebe ah s odiglednom namjerom da i ja eujem. trpjeti, poslije je slade... Podem u zoru kad mujezin zauei
— Ja znam kud ide... sabah. Ja gore pod Memnuninom kudom na brdu kö lakat,

50 51
visina je nad Bistricom veda od dvije stotine metara a doli Diavid-efendija je ostao na rueku i upadljivo hvalio mate-
ravnica i diamija. Rjeeica se iskri na mjeseeini a mujezin veliea rinu spremku, eistodu i red u kudi.
Boiije ime. Kao da i meni dovikuje: -0, Diavide, dosta je vige, — Pomalo... pomalo — mati je zahvalno odgovarala.
azgine jedan! Gubi se, uhvatit de te danr smijao se Diavid Kad se sutradan otac obukao ljepge nego obieno i pogao
efendija. — A ja samo jog otkinem dul ruiice iz Memnunina u diamiju na ikindiju, mati me pozva u sobu i rede:
cvijetnjaka i bacam se Zekanu na sapi, jurim prema Bistrici da —Sahine, znag li da se tvoj otac plaho zagledao u uei-
uzmem abdest i ujagmim rani sabah... teljicu? Kako se obukö rekla bih da de njoj tamo nede kod
— Eh, nek je hajirli i eestito! — uzvikne otac i dodade: — vode. Ved da odeg za njim, prikradi im se i poslugaj gta de
Samo kad bi malo vige razumijevanja za gkolovan ienski govoriti pa deg mi kazati. Hode§ li poslugati majku?... Dat du
svijet, cijenio ga, brate... To su ti lueonoge znanja, prosvje- ti dvodinarku i eitava detiri sladoleda.
divanja... — Hodu.
— Niti ih volim, niti ih mrzim, Ibrahime... Ona ueiteljica, —üuvaj se da te otac ne vidi!
kazat demo — lijepa je ah — iskvarena modom, opoganjena! A —Ne brini se nigta, majko!
ja kad dodem odnekle kudi utueen, uvrijeden na eiju 4u-tu Ueiteljica je, doista, bila na ugdu kao i obieno. Zatekoh ih
rijee, dodem u namirisanu sobu, mehkotu mindera i dilimova, kako jedno pored drugog sjede. Rijeei im tihe, poneki slabagan
doeekat de me prijateljski Memnunin osmijeh, toplina kude, smijeh na beznaeajnu pogalicu. Privukoh se bliie uz grm
ispunjene mirisom njezine eiste duge. "Bujrum!", kazat de. razgranate rakite. Otac joj je nadugo govorio kako mu je nod
"Jesi li se umorio, kako si putovao, hodeg li kahvu? Stavit du bila duga, kako su mu neki trenuci bili svijetli. U njima se ona
na mangalu malo anduza da zamirigi..." Memnuna de mi prikazivala i smijegila, odlueila se da bude njegova, da budu
zagrijati raialogdeno srce, vratit de me porodienom miru, najsretniji ljudi na svijetu... A onda bi ga zahvatile sumnje,
toplini i tigini nad kojima giri krila bijela golubica... A uei- oeaj, ona mu uzmiee. Ni u snu mu misli nisu dale mira. "Pa,
teljica? Ona je, brate, pokradena, svak pomalo uzme, otme evo, sada, hvala Bogu, dode i das da se konaeno sazna kakva
okom, a ona ostane ogoljena kö mlada vodka kojoj su jogu- mi je sudbina..."
nasta djeca sve plodove a i po vrhu polomili grane, ostavili je Ueiteljica je slugala oeeve rijedi, nemirno doticala rukama
jadnu i oeerupanu... svoje naoeari, popravljala kosu, zurila nekud u daljinu i, s
— Onda ti nisi za otkrivanje nagih iena gto nagi ueenjaci vremena na vrijeme, svradala pogled na njega. A an je nagiro-
zagovaraju u Sarajevu... Citao si, bezbeli? — otac de. ko prieao o svojim razlozima i svojim osjedajima, svojoj velikoj
—Pa da ti reknem po dugi — nisam. Zar Allah nije naredio ljubavi. Sad ga je degde pogledavala. Oei su joj se sjajile, rastvo-
da pokrivaju svoja ukrasna mjesta!? Asta ima na ieni da nije rene vige nego obieno, ali u njima se nisu mogle vidjeti njihova
ukras? I nije to samo tako. Kad ih gledag napola gole po eargiji kadifasta mehkota i toplina. Pokazivale su njeno iznenadenje,
a da ne govorimo onako na kupaligtu kö tvoja ueiteljica, vidig moida zapanjenost, pa onda, pogto ju je sve snainije doticao
kako ti je pö vjere nestalo! Ziv eovjek ne moie da ne gleda, iar njegovih rijeei, priznavala je sebi da se ne bi mogla zakleti
brate!... Pogledaj sunce. Da Bog naredi da se samo malo poma- da u njoj, i prije, i sada, nije zatreperila neka tiha, uzbudljiva
kne prema zemlji — sve bi izgorjelo! Svemu je data prava mjera toplina od njegova smijeha, njegova glasa, rijeei, plahosti i
i eovjek je u svom interesu duian da je pogtuje... neke iskonske mugke snage u njemu koja ju je nekako strasno
Otac me ugleda kako dotjerujem toboie rasklimanu dria- dodirivala. Ali ona, eiji je iivot, u mnogo eemu, bio drukeiji
licu na motici pa mi ljutito dobaci: od njegova, eija duga nije znala ni za kakve uboje ni oiiljke od
—Sahine, ne prislugkuj gta se govori, ved idi i okopavaj pretrpljenih udaraca iivota — brzo je sve zaboravljala. Za nju
krumpire! su to bile i ostale, po njenim mjerilima, samo sitne iivotne

52 53
epizode kao i mnoge druge koje su dolazile i odlazile kao nove svakoj leni moie einiti samo fast! Ali ti imag ienu, zar ne? A
haljine koje se, zatim, zanosane i demodirane, daju siroma- bojim se da neke stvari o meni ne znag. Bit de da me jedno-
gnima ili bacaju. stavno jo§ dobro ne poznajeg... — Nije oeekivao da de ga tako
A Ibrahim-efendija je izgarao u svojoj sretnoj eeinji poslije glatko odbiti. Kao poparen die glavu i zagleda joj se po-
susretä s njom. Oni su mu svojom "uzvi§enogdu" ispunjavali stranice u lice.
eitavu lienost i sav njegov iivot nesludenim nadama i magto- —Sto hode§ time da kaie§, Zehra?
vitim mogudnostima koje je gotovo vidio na pomolu. Strasno —Ja imam mladida s kojim se vidam vige od dvije godine.
je ielio zakoraeiti u njen iivot, da bude uz nju, da bude §to Ovih dana bi trebalo i da dode. Bit du iskrena: moji se eak paze
bliie tzv. vigem drugtvu, gkolovanom svijetu, da se oslobodi s njegovima, posjeduju se. Moj brat Adnan je ljekar a i Haris
svoje istine o sebi koju je proizvodilo njegovo usamljenieko je tek zavrgio. 0 svemu ved postoje i neka utanaeenja. Sto se
osjedanje, ligeno stvarnog i istinskog znanja o sebi, o svojoj title nageg prijateljstva, stalo mi je do njega, ali to je, izgleda —
vrijednosti, vjeri koju je nosio i koja ga je iznutra obasjavala, sve!
ah eije svjetlo, zaslijepljen neostvarenim lienim snovima i — Prijateljstvo...?! — rede on. Jezik kao da mu se zavezao,
eei njama mladosti, nije bio u stanju osjetiti. Sto su njegova rijee nije znao vige da prozbori. Oei kao da su mu se zamaglile
osjedanja prema ueiteljici bivala diarenija, sve su ga vige pa se onda zaiarile jarogdu, gubitkom ravnoteie, ubio bi, satrö
zabrinjavale sumnje u nedovoljnu lienu vrijednost, pa ga je sve oko sebe. Negto kao da je izrekao nalik na jauk i ponovio
nagrizao strah da nije ravan svojoj dragani koja je u njegovoj zaprepagdeno: "Prijateljstvo, prijateljstvo... prilelni§tvo...
uobrazilji sve vige dobijala oreol uzvigenosti. konkubinat... ljubavnici... Ved u§lo u te ovo evropsko... ovo o
Slika tih oeevih razmigljanja bila je oznaeena u njegovoj mugku i iensku! Boie! Zagto? Vjera dozvoljava..."
svijesti bojama bespomodnosti u praznini ideja o iivotnoj — Nemoj biti staromodan, efendija! Ta zar i ti nemag svoju
zadadi g to je bila pred njim i, na mahove, dinila mu se nevi- mladu i lijepu ienu?! Kako bi to izgledalo da uzmeg i drugu!
denom besmislicom! Sjedao se rahmetli Nezir-bega, njegove Progla su ta vremena... Ved, ostat demo prijatelji, molda des me
bajramske dvobanke u srebru koju mu je davao da svi vide i naueiti gtoeem vjerskom §to de mi koristiti, o tome slabo ja g to
galjivo govorio: znam.
—Ja, vala, da znam da nedu morati mrijeti, nikad pare —Nema nikakvih razloga ako su nam srca jedno...
jedne hodli ne bih dao. To ti je baeena para! Ni u gta! Ah na Ona se tiho srnijegila, vrtjela glavom, a on gledao u nju kao
kraju valja dodi prvo njemu pa tek onda Bogu! u negto u g to je zaloiio cio svoj livot, a to mu izmiee, za-
— Pa...? Sto ne euvag svoje pare, Nezir-bete? — uzvratio je svagda, zauvijek. Cinilo mu se da negdje propada, vidi pod
otac ljutito. — Trebalo bi da ih dobro duva§ pa da ih i poneseg sobom stragnu provaliju, htio bi da uzmakne, silom i snagom
uza se, ne bi li za njih kupio dienriet! Ovako ga, beli, dobiti — se odupire. Odjednom mu izade pred oei slika te blistave
nedeg! gradevine koju je säm istrajno gradio. Pretvarala se u maglu
Kad je zavrgio sa svojim ljubavnim ispovijedima, Ibrahim- i dim njegova slatka bajka, rugila se u stragnom tresku, smraei
efendij a izjavi da ne vidi drugog kraja svemu ovome nego da mu se pred oeima i ueini mu se da je nastala propast svijeta!
zaprosi njenu ruku. Nikad nede dozvoliti da se ona pokaje ako Ali se ni§la ne desi. Ona ga je gledala kao i prije svojim toplim,
se odluei da bude njegova. Naprotiv, sve de einiti da je, koliko velikim odima, lijepog i nepojmljivo ravnodugnog lica, za-
mu god bude bilo mogude, gto vige usredi. Ueiteljica je kratko bacila je glavu nazad i mazno mu uzvratila:
razmislila, reklo bi se da je ved imala spremljen odgovor na —Eh, kakvi ste vi mugkarci! Sve sami sebienjaci. Pa da smo
njegovu ponudu, a zatim, gotovo mazno, kazala: se sreli u nekom drugom vremenu... ne velim... hm! Moramo
—Hvala ti, efendija, na tako ljubaznoj ponudi. Kad dolazi nositi svak svoj tovar o vratu kako ga je kome sudbina odre-
od jednog uvaiena i, u svakom pogledu, privlaena muia, ona dila. I ti bi morao da vjerujeg u sudbinu?

54 55
—Sudbinu? Svejedno, mati je ostajala kod svoga, gutljiva i tvrdoglava.
—Daaa... Kad bi je ueiteljica upitala: "Kako si, efendinice?", ona bi
Nije joj nigta odgovorio. odgovarala potiho: "Dobro, hvala Bogu!"
Poslije nekoliko dana opet je odlazio na ugde Mogee. Go- Objavljen je i sveeani otvor gkole. Dogle su brojne zvanice
nile su ga neke nemogude nade, eeinje. Moida je ielio samo iz eargije, osobito ljudi iz prosvjete. Mirisali su janjci na rainje-
u prolazu vidjeti ueiteljicu, da olakga dugi. Ali je zatekao uz vima. Bio je pozvan i fotograf. Otac je morao da gleda kako se
nju inienjera Rackovida. Leie jedno uz drugo na gotovo nedo- "gospoda iz eargije" roje oko lijepe ueiteljice, kako ona s njima
zvoljenoj razdaljini, gledao iza rakita nekoliko trenutaka u vodi vesele razgovore, moie se pretpostaviti kako mu je bilo
njih, ukipljen, skamenjen, zatim glasno pljunuo, okrenuo se i pri dugi!
pogao uz travuljinom i grmljem obraslu obalu rijeke. Gäzo je Misao na iskustvo koje je nosio kao ponilenje i uvredu,
ne gledajudi na gta staje, brzao, sve iurnije, kao da je od neeeg pos to je nekoliko dana poslije "objagnjenja" sa ueiteljicom
bjeiao. Glava mu je gorjela, pekle ga oei, misli neposlugne i vidio uz nju na ugdu Mogde gospodina Rackovida, boljela ga
uskovitlane, postiden, znao je da mora da ide, bilo kud, da je vige od svega! Zagto li je kazala ocu za brata, ljekara Adna-
bjeli, da olakga bol g to mu se gnijezdila u prsima kao mora u na, koji je nikad nije posjetio, niti joj je dolazio mladi ljdcar
ruinom snu. Haris za koga je trebalo, navodno, da se uda?
Priealo se da se ponekad opijala, jer joj nije polazilo za
Pogto je saznala g to se dogodilo, u materi je narastala iiva rukom da sasvim "osvoji" gospodina Rackovida, nije mogla
ienska misao, sa ienom rodena: da se lena mora boriti za da slomi i uns ti njegovu ponosnu i lijepu suprugu, Zagrep-
svoju sredu samo lenskim oruljem. Postajala je sve urednija, eanku, plave krvi, majku Rackovideve dvoje djece s kojima se
priljeinija i krotkija. Izgledalo je kao da je otac nosio u sebi mogla vidjeti u velikom parku tvornieke vile za vrijeme getnje.
nevidenu ranu, koju mu je ona sada pailjivo vidala i, svim Dotle su odmicali uciteljicini odnosi sa inienjerom koji je eesto
svojim bidem, nastojala da mu rana g to bezbolnije zacijeli. slao poradi nje tvornield automobil, moglo se samo nagadati.
Otac je od svih tih priea ponegto znao, ponegto nasludivao, pa
A kroz Brezice su s vremena na vrijeme prolijetali, poput
je u zgodnim prilikama pokugavao da joj izokola natukne
razljudenog roja osica, podmukli glasovi kako se sa efendijom i
kako bi valjalo da malo vige pazi na sebe, da euva dosto-
ueiteljicom iz Jasike "negto" dogadalo, te kako to, gta se to desilo?
janstvo, izlagao joj svoja gledigta o leni, isticao lenke vrline
U ocu je skriveno plamsao bolni, eak oeajni, plamieak
u dobru, mane u nedozvoljenim postupcima, ali sve je to
nade. Kakve? U gta? Ni on mu nije znao objasniti smisao. Tek Zehra uljudno slugala i nastavljala onako kako joj je traiilo
bio je prisutan, poticao ga na misao o Zehri kao sotona. Zato srce. Tako je plamieak oeevih nadanja pomalo gasnuo. U nje-
se on, kako je uostalom i obedao ueiteljici, zalagao da se uredi mu je ostajao samo njegov jal gto je granieio ponekad s mri-
prizemlje nage kude za gkolu. njom zbog nemodi da pretoei ono gto je znao iz svoje glave u
Te jeseni krenuge Brezieani da se gkola seli u Brezice. njezinu.
Majstori su iustro i uiurbano poslovali. Bili su postavljeni —Prodi se, efendija, tih starinskih nazora — rekla mu je u
novi prozori, preuredeni zidovi, napravijena ograda dvorigta, razgovoru. — Druga su vremena. Sve to pripada proglosti.
sve obojeno, dogle nove klupe i ostali namjegtaj i ucila. S —U mojim rijeeima su i proglost i bududnost! — uzvratio joj
vremena na vrijeme pojavljivala se i uditeljica, progovorila bi je ogtro, pa pogutjevgi, poueno dodao:
koju i s materom, ali je mati nije pozivala u kudu. Otac bi joj — Ako je Boiija milost u davanju iivota i svega ostalog,
predbacio: gta se boji, ima red, pa imat demo koristi od gkole! uputa je za iivot jog veda milost, treba je pripaziti, drlati se
Samo da se pole od mene i mog pjegaeenja po blatu i studeni njenih pravila!
a da se ne govori o honoraru za vjeroueiteljevanje! —Ko jog danas tako govori, efendija? Ko ee znati ko je

56 57
dovjeka stvorio? Nije on kriv §to je morao dodi na svijet, a kad ti si mi svjedok da sam eist od onoga gto moie biti neki mi-
je ved morao, onda ima pravo da radi onako kako ieli i da sle!..."
uiiva kako mu se dopada. Znao je da se pred njima ne moie braniti. Pokngaj odbrane
— Vjere mi, djevojko, ti si prava gejtanska kdi! — rede otac samo bi im povedao sumnju, dinio bi ga eak smijegnim. Pa bi
surovo. onda, pribravgi se, govorio da je Bog svjedok svaeijih djela,
Ona se zacerekala i veselo nasmijala kao da joj ni§ta nije skrivenih misli i postupaka, ieleci im na zaobilazan naein
ni reeeno. Kazala mu da se nada da de on, ako ona ved grijegi, staviti do znanja da je eist od svih mogudih ogovaranja i po-
einiti za nju hajr-dovu kod Boga da joj bude oprogteno, jer ona tvora.
ne moie drukeije: ko bi gurao ispred sebe ljepote iivota i — Pojedinci misle da znaju sve. Ne, varaju se, samo Allah
zadovoljavanja ielja u ime nekih ogranieenja koja propisuje jedini sve zna i za nas je to najveda sreda g to sebi u nevoljama
vjera a za njih nema nikakvih oeiglednih dokaza! uzimamo za svjedoka uzviknog Boga (neka je slavljen i hva-
Otac je zagutio. lien!).
Poslije neuspjeha sa ueiteljicom Ibrahim-efendija je iivio Kako je vrijeme odmicalo Ibrahim-efendija je sve vik
povueeno. Da bi vrijeme g to ga je provodio u kudi udinio osjedao kako ga ljudi toplije susredu, u srcima im nestaje podo-
korisnijim, prebirao je po svojim knjigama i zaustavio se na zrenja. Rijeei su im vrude, lica iskrenije nasmijana, raspitivanja
djelima Hamida el Gazalija. Njegova znanja iz filozofije bila prijateljskija. Hvala Bogu kad su ga razumjeli! A i on je opet
su oskudna, te je djelo "Slom filozofije" odmah odbacio. Mno- postajao sve sigurniji u svojim poslovima, otvorenijeg lica im
go je vi:s'e volio da se upoznaje sa Gazalijevim izud'avanjima i gledao u oei, uzajamno povjerenje je naoeigled jaealo sa obje
iskustvima tesavufskih tumade* otkrovenja. Sama Gaza- strane. Ipak, bio je to i njegov i materin privid.
lijeva otkrovenja za njega su bila od posebnog interesa. Usred Nicale su politieke partije kao gljive poslije kik. A politi-
njegove bolne eeinje za ueiteljicom veliki ueenjak je govorio eke borbe izmedu partija i pojedinaca uzimale su sve vedeg
o diennetskim druiicama, njihovoj ljepoti i brojnosti kojima maha i odvlaeile painju diematlija i vige nego se moglo do-
de Bog nagraditi strpljivost svojih sljedbenika na ovome svije- zvoliti. Pa ih je on u diamiji umirivao, oprezno gasio njihove
tu. Kao da mu je sama sudbina namaknula ovo §tivo da utjegi politieke strasti i upozoravao ih da se najprije moraju posvetiti
njegovov rastuieno srce! svojim vjerskim obavezama, svojim domovima, odgoju djece.
Zivedi tako izmedu diamije i svojih knjiga postajao je sve U raspaljenim politiekim griinjama u carsiji su se dogadale
poboiniji. Sve je dosljednije izvrgavao svoje duinosti koje su, tute. U jednom sukobu su dva eovjeka bila e-ak ubijena. Ibra-
u sjenci njegove sjete, poprimale oblik prave, velike iskrenosti. him-efendija je koristio te dogadaje da im zornije kale kako
Dobro je pazio na svaku dnevnu molitvu, brinuo se da se na im je najpreee da vode svoje poslove i svoje brige brinu. CK inilo
vrijeme oglasi ezan, desto se säm zadriavao u diamiji da bi mu se da im je ponovo postao istinski duhovni predvodnik.
obavio koju dopunsku molitvu, da bi zahvalio na sretnom Uto je pod'eo eegde da dolazi i Zejnil. Kako su Zejnilove veze
smirivanju zlobnih priea oko njegovih veza sa ueiteljicom. sa Safijom jaeale, cinilo mu se da jaeaju i njihove veze i sa
Za vrijeme dok bi vazio u diamiji, glas mu je bio negto Brezieanima.
obavijen zbiljom poboinosti. Pailiivo i obazrivo je einio Otac se sada potajno nada. o boljoj sutragnjici. Te nade je u
svoje primjedbe na nepriliene pojave i ruine obid'aje u govoru njemu budilo vjerovanje da de ljudi od utjecaja u eargiji pogle-
koje pokazuju raskalaknost i neuljudnost. Usred tih mirnih, dati malo na njega. Eto, naprimjer, pokraj mnogih imama pa
iskrenih i toplom poboinogdu nadahnutih kazivanja sjetio bi i po iskustvu i godinama starijih od njega, hafiz Jusuf njemu
se uditeljice i dogadaja oko nje... Zadrhtao bi, zastao, osjetio povjerava da ga s vremena na vrijeme zamijeni kao habit na
kako mu po eelu nabreknjuju krvne iile i iskaeu gragke znoja. diumi petkom. uju i prieaju da ima dobrih uspjeha u poslu,
U sebi je govorio: "Boie, pomozi mi, odvrati od njih zle misli, da su njegove Brezice najbolji diemat u srezu.

58 59
Nekoliko dana pred diamijsku proslavu Poslanikova — Sta ja mogu za njega udiniti? Beli je meni muhtad! On ce
rodendana susretne se sa Ferid-begom. Mislio je da de se kao sigurno opet biti narodni poslanik i nee mu biti svejedno
i dosad mimoidi. Ali dim ga je ugledao, Ferid-beg, pun srda- kakav de mu biti koji hodia.
dnosti, nasmijan i veseo, pode mu preko ulice u susret. Pruii Mati je gledala preda se. Uvida da je bolje da guti. Misli,
mu prijateljski ruku, pun prisnosti i topline kao da su bili stari kad nije umio nigta dobro da skroji sa Sabrijom, nee li makar
prijatelji. sa Ferid-begom.
—Mag allah, Ibrahim-efendija, mag allah! Otkad te, brate, Otac ostade zadovoljan ovim razgovorom. Bio je zbunjen
nisam vidio, de si, gta si, gta radig? — tapge ga po ramenu, materinim odnosom prema njegovim naporima da negto po-
zagleda mu se u lice, trese mu evrsto stisnutu gaku. Ocu neo- stigne, prema uspjesima koje je postigao, koje mu svi priznaju.
bidno, zatim ga obuzima dragost, porasta säm u svojim odima, Materine rijedi u njemu su odzvanjale kao neshvatljiva zavist,
smjegka se skudeno i — ponizno. Znao je da je mali dovjek i a on je odekivao da de se vederas zajedno proveseliti, da de mu
mislio da takav u odima eovjeka kakav je narodni poslanik mati kazati koju toplu rijed' pohvale, ohrabrenja, ako ne koju
Ferid-aga, kandidat radikala, treba i ostati. Pogtovanje i prija- rijed vige od Ferid-bega, a ono barem kao on.
teljstvo koje mu iskazuje treba i duvati i udvrgdivati. Podmuklo bagatelige sve njegovo, sveti mu se na miran,
— Cujem, Ibrahim-efendija, da si uredio Brezice kö tambu- ali ne manje uvredljiv naein. se kao da nigta ne vidi.
ru! — govorio je Ferid-beg veselo. — Ima da budu za primjer Slijepa! Ako bi se poveo razgovor o nekoj diamijskoj sve-
ostalima. E, neka si, brate, halal ti vjera. Da je takvih hodia danosti (a poveo bi ga on), ona guti! Rekne koju bag mora,
vige, brate moj lijepi! izokola. Razmigljajudi zavladio se kao pul u svoju ljugturu
—Pomalo... — otac cijedi rijedi kroz zube. sam i tuian. Uzimao je u ruke tespih i predavao se molitvi.
Tako su mu se opet vradali mir i smisao za treznije rasudi-
— Bogami, ljudi pridaju o tebi i fäle ti vrijednost na sva usta,
vanje.
nide kraja! Davno je redeno: Bez turkovasta hodie nema ni
Ponekad bi posumnjao u sebe i pitao se: Da li se uopde
turkovasta diemata! Pa nek ti je eestito i hairli, Ibrahim-
radi o njegovim lidnim uspjesima?'Gdje su granice njegovih
efendija! A valjat ce ti to, nije gala!
zasluga a gdje okolnosti koje su mu igle naruku, a o njihvim
Onda je uzeo oca pod ruku i odveo ga u Klub na kafu.
uzrocima se nigta ne zna? Dobre poslove koji se rade u ime
Ferid-beg se raspitivao o od'evim poslovima, ljudima, o
Boga — Bog podupire u tome, nema sumnje — mislio je. — Pa,
odevu iivotu, materijalnim prilikama, koju medresu je za- dobro! Ali, zaista u kojoj je mjeri njegova zasluga u tome? Ima
vrgio, bude li svijeta u li uopde zasluga? "Istina je, Ibrahime", neki glas iznutra mu
Otac pun odugevljenja prida materi o svom susretu s Fe- je govorio, — "da je, kad si dogao u Brezice, najvige bilo po pola
rid-begom a mati, nepopravljiva sumnjalica, samo ravno- safa na vedernjim i jutarnjim molitvama a po danu ponekad
dugno slijeie ramenima. Otac zatim spomenu da bi, molebiti, nijedan dovjek." A sada na jaciji bude i po dva safa, uodi petka
preko Ferid-bega mogao dodi do matidarskog mjesta. i po tri. Ako je teravija ili kakva svedanost, ne mogu ni da
— Ne uzdaj se plaho, efendija. Imao je tebi ko udesiti mati- stanu u diamiju. A mahfil i musandara se napune ienskinjem
darsko mjesto da si znao. Zar ti Sabrija nije nudio mjesto mati- pa diamija bude kao gip. Doista su ljudi zastupnici Boiiji na
dara prije nekoliko mjeseci? Od gotovine hodeg da bude vere- zemlji, imaju slobodu da eine: dobro ili zlo. Stanje na zemlji od
sija... njih zavisi. Prema tome, puna diamija — tvoje je djelo, Ibra-
— Ferid-beg ne traii od mene nikakve usluge. Gleda me hime!"
kao vrijednog imama. Kroz to, rekoh, ne bi li gtogod udinio. Tog dana, na dvanaestog rabia, padalo je divno junsko
—Svak u svojim poslovima gleda da vidi kakvu korist. ved'e. Nebo je bilo eisto kao planinski izvor a na njemu svjetlu-

60 61
caju zvijezde kao krijesnice koje se veselo pale i gase u diamij- pravim putem i da svima podari svako dobro i sredu ovoga i
skom haremu. Stara velika lipa girila je miris sitnih cvjetova onoga svijeta.
g to se bjelasaju na velikoj krognji kao da su po nj oj pale njeine Pa ipak, pokraj svih njegovih napora i eiste istine da je
pahulje zvjezdanog praha. Ljudi i iene lurno koraeaju preko program protekao u najboljem redu, o eemu je svjedoeio go-
harema da sibirnu na akgamski vakat. tovo grobni mir ove velike mase svijeta od kojih su mnogi
Mujezin Saban, sv&anim glasom i vieno, izgovara ozgor morali ostati u haremu uz giroka diamijska vrata — nije sve
sa mahfila ikamet. Sav je u bjelini, visok kao jablan, kogeunjavi ispalo kako treba. Moida je i säm tome skrivio. U vazu je
gorgtak, pokrivene glave bijelom maramom kao beduin. Ocu oprezno ogrebao politieare i bogatage kao g to su Vakufci.
se svidala njegova bijela, prazniena odjeda koja je, kako Saban Napao je politiku koja je bila usmjerena dobrim zaradama i
rede, bila i njegov tazim prema Boiijem Poslaniku. Cuo je, veli, bogadenju, gluhodu bogatih za nevolje sirotinje. Sjedao se kako
od nekog ueenog hodie da su se za namaz u bijelo oblaeili i je podigao prilieno nesmotreno glas kad je rekao:
Poslanikovi drugovi, pa onda mora da je to najbolji naein da — Valja raditi onako kako de zaradeno biti halal a vedina
jedan mujezin isto tako eini. Otac ga je srdaeno pohvalio i misli da je dozvoljeno sve ono gto od zarade ostaje. Nije, brado.
zaielio mu da jog dugo godina mujezini i svojim lijepim gla- Pogotovu od zarada koje nisu dasno steeene, pa se jog ne eiste
som doprinosi ljepotama sveeanosti kao gto je ova veeeras. davanjem na Boiijem putu! Take zarade de vam donijeti samo
Säm Ibrahim-efendija je uloiio mnogo truda da na naj- vatru diehennemsku! Znate li vi to, brado i sestre?!
liepgi naein pripremi mevlud. Nije se iah° nikome, materi ni Upravo kad je izrekao ovu misao, zastao je i pogledao
rijeei o svojim naporima nije progovorio jer je sebi bio utuvio prijatelja Saabriju da provjeri ueinak svojih rijeei. A Sabrija je
da ona ne samo da ga ne hrabri u poslovima ved kao da ieli vrtio glavom, zanjihao se licem prema naprijed i umirio se.
da mu poslovi propadnu, podmuklo mu se sveti zbog u&- — A za koga eemo glasati, efendija? — nadglasa eitav skup
teljice. Po vascijeli dan je provodio za tekstovima kasida, Diemal.
ilahija, uvjeibavajudi horove svojih ueenika i ueenica ieljan da Otac se zaeudi ovoj bezobraznoj upadici, razmisli trenu-
iskoristi i zadnju mogudnost njihovih glasova. Briiljivo je tak, pa uzvrati:
podijelio uloge eetvorici imama iz susjednih diemata kako bi — Vjere se ne tiee za koga dete glasati. Vjeri treba da ste svi
dojmovi bili g to bolji. Ueenje Kur 'ana povjerio je Diavid- sloini i da odaberete onoga ko je najeasniji medu vama, koji
efendiji, iako je mnogo toga govorilo u prilog Muhidin-efen- de znati da vodi narod u napredak. Nag easni mezheb Imami
diji, ali na njega je bio ljut jog od kignih dana, da ramazane i Azem strogo je zahtijevao da se vjera ne zloupotrebljava u
ne spominje. Nedoumice oko sopstvene vrijednosti i zasluga odnosima sa politikom i driavom. Dobra i pravedna vlast
za budenje diemata iz uemalosti bile su druga stvar koja je dobra je i kod Boga!
traiila od njega da upotrijebi sve svoje umijede, da pokaie Kad je masa svijeta poeela da odsurljava kroz girom otvo-
svima koji ga ne vole g to moie i koliko zna! Tako pripremljen rena dvokrilna vrata, Ferid-beg oeisti svoj cviker i mahnu ocu
kao, uostalom, i ostati ueesnici u programu proslave, nimalo da im pride. Sabrija je brisao znoj kojim je isparavalo u vrelini
se nije uplagio dok je sv&anim glasom iz mihraba, okrenut diamije njegovo ugojeno tijelo pa mu je svaki dagak vazduha
diematu, udio dovu poslije akgam-namaza i ugledao kako u g to je kovitlavo dolazio kroz vrata uzbiban pokretima ove
diamiju ulaze tako ugledni gosti kao g to je Ferid-beg i njegov mase blaiio dugu. Pride im i Ahmet i poee se s njima po-
prijatelj — Sabrija. Mirno je molio Boga u ime svih da primi zdravljati bez srdaenosti i prijateljskog smijegka na licu. Takav
njihov zajednieki ak:gam-namaz, da ih sve usmjeri dobrim i je uvijek bio, premda mu je iivot bio lagodan i davao mu
ispravnim djelima, da im bude milostiv, okrene njihov porod dovoljno povoda da uvijek bude nasmijan. U haremu, po

62 63
kome su kandilji bacali oskudnu, blagu, svjetlost, girio se — Ja velim, brado — obrati se Ibrahim-efendija svijetu — da
opojan miris rascvjetale lipe. u srcima ljudi kupila se earolija nam nag dragi gost, Ferid-beg, koju progovori. Ako ushtjedne,
mira i spokoja. imat ce nam on, beli, gta i kazati.
Mugkinje je mahom gutjelo, zabavljeno motanjem cigara — Tako jeee...! — grmnu crni
a mir su remetila ienska vesela daskanja. Ovdje-ondje bi se —Pa, brado, vama se nema gta redi. Vag efendija na prvom
oglasio rezak ienski kikot. mjestu, pa svi vi za njim, mogli biste nama iz eargije gtogta
Ahmet napade oca gto nije koju rijed rekao svijetu za koga prieati — uzvratio je Ferid-beg.
ce glasati. Vjerovao je da je to eak bila oeeva duinost, budud — Zar vas ovoliko dodi da saslugate ovaj lijepi mevludi-
he Ferid-beg bio prisutan. Spomenu kandidate seljadke stran- gerif, vaz vageg uvaienog efendije, pa ono lijepo ueenje Kur 'a-
ke Hodiaru i Maeeka i izrazi sumnju da de otac, haman, za na i ilahija, pa da vam ja negto govorim o ovome svijetu? Eh!
njih glasati. Sabrija je klimao glavom i gutio ali se Ferid-beg, Ne treba, brado, ne treba, sve vi znate! Nije potrebno. Ved
pokazujudi niz svojih zdravih zuba, smjegkao, odgovarao eestitam vam svima od srca ovaj praznik! Bog vas sviju blago-
ljubezno na pozdrave, uzvracao pozdrave mahanjem ruke, pa slovio, vage porodice, vagu djecu i vage imetke! Daj, Bole, da
se obratio ocu: vam se u svemu vidi! A gto se title glasanja, u najkradem mogö
— Pa, efendija, aeik olsun ti, brate! Bag odavno nisam pri- bi vam red ovo: Svi po redu za svog Ferdu! — rede i nasmijavgi
sustvovao ljepgem mevludu! Kako si uspio onako onu djecu se glasno naturi fes na eelo do samih odju.
uhavizati, brate!? — Tako jeeee! — uskliknu pogtar Diemal. Pridruiige mu se
— Njemu je to i bilo glavno — Ahmet de sarkastidno. — Briga i drugi.
njega ko ce upravljati. Ja uvijek govorim, ne moie hodia biti —Doli s njim! — grmnu nag komgija Salih. Pridruii mu se
po strani od nagih politieldh poslova, ali diabe govoriti... Zar jog nekoliko glasova.
nismo neki dan kod mene na mevludu govorili kako bi trebalo —I ne dajte, brado — Ferid-beg podiie glas. — Ne dajte,
da i ti svijetu koju kaieg a ti — nigta! brado, uljezu na vagu dragu JEREZU!
— Vjera brani, nije to da ja ne bih, meni je drag Ferid-beg — Zivio Ferid-beg! — uzviknu Diemal. — Zivila JEREZA 1 —
kö i tebi, drag mi i Sabrija... A narod je ovdje, stanite na sofu odgovori mu hor glasova, a Ferid-beg zamaha rukama i stavi
ispred diamije pa — govorite. To je posao politieara... ih zatim obje na prsa.
— Dobro, efendija, tako je... Nemoj, Ahmete, na efendiju. — Zivio, brado, Ferid-beg! — neko, opet prisloni.
Popravit ce on to drugom prilikom... Bilo je i nezgodno pogto — Zivi0000!
smo bili prisutni. Zna efendija svoj posao, ne brini se ti... Ved Pozivali Ferid-bega da eegde obide Brezice. Drugi su go-
hajdemo zajedno i bratski! vorili prezrivo: "Ih, dod de on kad mu bude trebalo, ne boj se!
Diamija je bila isprainjena. Mujezin aban je gasio jednu I do sada je bio poslanik pa kad si ga vidio da je dogö?!"
po jednu svijetu, kredudi se po dzamiji kao kakva bijela sjenka. Huso Hajdur je zagrilliivo pljuckao po haremu i ljutito frktao
Posljednji su izlazili Ferid-beg i njegova pratnja. Na vratima na nos. U pogledu mu je neukrotiva mrinja i divlje svjetlucanje
Ferid-beg uze oca ispod ruke. u odima. Kad je naigao na nageg komgiju Saliha, rede:
Komeganje svijeta se zaustavi. Okrenuge se licem prema —Jesi vidio hodiu kako se grli s njima, hej!?
diamijskom doksatu na kome je stajao Ferid-beg, visok, ru- —Jesam — uzvrati Salih. — Mislig da je on bolji od njih?
menog lica s vidljivom crnom bradavicom na obrazu, nagla- —Pozvao me na vederu, e nedu mu, vala, ni otid, vjera je
genih kosmatih obrva nad veselim svijetlim odma, i smjegkao tvrda!
se. Iznad naeiekanih glava izvijao se duhanski dim kao da se —Otigao ti ne otigao, hodia se nee zbog toga promijeniti.
izmedu njih magla isparavala. Govor se utiga. Ved hajde ti na zijafet, gledaj svoga posla!

64 65
—Vodi nas iz ovog diehennema, Ibrahime, dok nismo Nasmijage se.
pogubili sve g to smo nodas kod Boga zaradili! — predloi i Mu- Pogto pogutjege neko vrijeme, odbijajudi dimove i sreudi
hidin-efendija. kafu, oglasi se temperamentni Diavid-efendija:
—Vjere mi, istinu kaieg Muhidin-efendija! — odvrati otac —Ih, brate Ibrahime, odriao si dobar vaz! Govorio si sve
zamigljeno. Samo da vidim de su ostaci. Brzo du ja pa demo, gto je liudima najpotrebnije u danagnjem vaktu. Mi se naudili
ingalah, u kudu. samo o ahiretu... a 'vamo zapugdamo ljude u zaostalosti, u
Muhidin-efendija se prikuei onoj trojici imama. diahiluku svake vrste...
—Nide ovo nisam vidio! — mrmljao je. — Nagli diamiju da — Jest... — Muhidin-efendija de mrko drei se gakom za
politiee! A, Allaha mi, ni vakog hodie nikad nisam vidio. progrugalu bradu. — Dobro je govorio, sve o dunjaluku. Vidi
Svijet treba da hodiu zove na sobet a ne hodia svijet. A ovaj se da mu je drag dunjaluk, htio bi, haman, da na njemu ne-
je Ibrahim, bogami, neki socijalist! Säm Bog zna gta on hoc'e! kako bude diennet?!
Pogto je svakom bilo posluieno gerbe, a pugaeima jog i — Bag 'nako i treba, Muhidin-efendija — prihvati strasno
duhan, otac upita imame jesu li se dobro smjestili, a zatim da Diavid-efendija. — Covjek iivi u sadagnjosti, nju treba rje-
li bi im bolje odgovaralo da veeeraju odvojeno ili sa ostalima gavati... Higijena, radinost, rat protiv siromagtva, dugevnost,
pogto nije doglo nekoliko ljudi. Muhidin-efendija rede: bratska ljubav. Ako uspijemo da ovdje iskorijenimo ono gto ne
—Mi demo ovdje, Ibrahime, lahko je kad ima girine. Ved valja — valjat de i ahiret, ingalah!
reci I eni da nam ne budu ostaci iza prve sofre. Nek nam — De, de... — doeeka ga Muhidin-efendija svojim ugodnim
odvadi od svaeeg nas dio! glasom u kojern kao da je jedna tanugna iica spretnog tambu-
Odeve zvanice su se poslije veeere brzo razigle kudama. raga ritmieno tercijala. — Ti falig Ibrahima a on fali tebe bag k6
Pravdali su se kako je nod prekratka, teiacima se valja naspa- po onoj narodnoj: ja du tebe — vojvodo a ti mene — serdare!
vati i odmoriti. Ceka kosidba, sugenje sijena, kupljevina i Zbilja, Ibrahime, ko ti kaza —ja ne znam ako nije gejtan!? — da
'nako falig Diavida? Cudo ti on nije bacio pijesak u oei! Znag
sadijevanje. Teiak posao, traii snage i znoja. Otac je svima
li ti da je to protiv islamskog ueenja?
uljudno zahvalio na posjeti i zaielio im svako dobro u poslo-
—Ima jog hadisa osim onoga sa pijeskom, Muhidin-efen-
vima. Ljudi su zahvaljivali na lijepom prijemu, lijepim jelima
dija — uzvrati otac. — A ima i ruhsata da se eovjek pohvali za
i doeeku, pa su molili oca da i on njih zgodice posjeti. Otac
dobar posao. Ljudi vole da im se priznaju znanje, sposobnost,
obeda.
lijepi poslovi. A moj nijet je bio dobronamjeran i u ime Allaha
Poslije se imami raskomotige. Otac uznese poveliki ibrik
—Ma kakav nijet? Nijet! Nemoj, brate, odmah za nijet. Nisi
kafe, otvori paket finog hercegovaekog duhana i postavi ga rekö ni "hop" a ved skaeeg! Dijete treba prvo da propuie pa
pred prijatelje da zamotaju. Sa nekih opdh tema o onda da prohoda... Ponajprije Diavid ima jog dosta da uei dok
izborima, skupodi i besparici dodoge i na nas livot u Brezi- postane pravi karija a ti ga prikazä kao da je, bogami, magio
cama. Govorilo se o diematu, diematlijama, snazi vjere, na- Ibni Kesir iz Basre, Bog mu se smilovao!
gim imovnim prilikama. Pitali su oca koliko dobije lita, drva, —Za nage prilike Diavid je izvrstan ueae. A g to se title
daje li svijet gtogod mimo redovnog davanja? Kolik° ima hadisa o pijesku, ja ga razumijem...
vakufske zemlje, gta driimo od hajvana, gta sijemo, koliko? —Kakav hadis, kakvo razumijevanje — nevoljko de Mu-
Na kraju Muhidin-efendija primijeti uvjereno i poueno: hidin-efendija. — Otkud ti da znag da tumaeig hadise? Kakav
- U ta ste Pa vidite po jemecima i po pozivanjima si ti nauenik, muhadis? Ti si samo mlad i neiskusan hodia, ne
diematlija na zijafet da mu je dobro. I dm ima da poeasti sa znag dobro ni gta je iman.
ovolikom kahvom i vakim mirisavim duhanom u izobilju — ne —Znam, kako da ne znam!
treba ni pitati kako mu je! —üekaj, ne znag, brate!

66 67
— Znam, ueio sam kod dobrih alima! vige od dvojice hodia da dobivaju ilhame, ja 1' da posjeduju
— Ne zna kad ti kaiem, ne oholi se. Ti si jedna velika keramete evlija...! Priea se kako je neki Abdul-Rezak negdje u
neznalica! Jemenu vazio petkom a dogao na diumu i hazreti-Hidr. Vazi
—Nisam neznalica! tako Abdul-Rezak, a jedan mladid kraj hazreti-Hidra kunja.
— Neznalica si, Ibrahime, neznalica — gigtavim gaptom i —Kako moieg spavati dok vazi Abdul-Rezak? — upitat ce
ogtro govorio je Muhidin-efendija. — Jer da nisi neznalica, ne ga hazreti-Hidr. — Znag li ti da je Abdul-Rezak Allahov prija-
bi dozvolio da se pred diamijom vodi politika i kalja Boiiji telj?
hram! I na tome treba pokazati iman. A danas je dogao vakat Mladid podigne sanjivu glavu, gleda u hazreti-Hidra,
da je teie iman euvati nego ii§ku vatre na dlanu nositi! Stari gleda, pa ce mu redi:
nagi odavno govore o tome vaktu i taj je vakat, evo, do§ao! —Kako zna da je Abdul-Rezak Boiiji prijatelj?
Treba se protiv njega boriti, a ti — grlig se sa politiearima! —Znam... — uzvrati hazreti-Hidr. — Imam spisak Boiijih
—To nije iman, ved mueenje! — odgovori otac, bespomodno prijatelja!
gledajudi onu dvojicu imama. — Na§ din i iman su najljepge — A imag li spisak onih kojima je Allah prijatelj?
stvari, da ih pojedinci ne prikazuju kako ne valja povodedi se —Nejmam... A znag li ti ko sam ja?
za svojim fantazijama! Jedan slavni hadis kaie kako je bolji —Znam — ti si hazreti-Hidr.
lijep nijet od dobra posla! Sto se tiee politieara, imali su oni Hazreti-Hidr se eudom e'udi otkud ga je mladid prepo-
prilike upoznati Ibrahim-efendiju i otprije, a i nodes sam im znao. Ni velike evlije ga ne poznaju, preru§ava se u razna
spomenuo Ebu Hanifino gledigte, od mene je dovoljno. I moje sureta, a ovaj mladid, kö s nokta, pa: hazreti-Hidr! Vela havle!
nije da se s njima bijem! Subhanalah!
— Sve medeg na krivo mjesto, brate — Muhidin-efendija kao —A kako se ti zoveg?
da je sti§avao vatru rijeei, iestinu inada. — Pa, eto, da go- — Tako i tako — veli. A hazreti-Hidr odmah poslije diume
vorimo onako kö prava ulema, bez uzrujavanja i podmetanja. isklanja dva rekjata i zamoli Allaha da mu pokaie govori li
Sto ti zna o eetiri kur'anska znaeenja, o zahiru i batinu? De, mladid istinu. Doste mu u ruji onaj mladid sa jo§ dvojicom u
da dujemo! zelenom (bezbeli — meleki!) koji rekoge hazreti-Hidru: "Ovo
— To su hazreti-Alijina eetiri tumaeenja. Ali nisam se dublje je onaj kojega, doista, Allah voli!" Vidite li kako proste hazreti-
u njih upugtao. Kad budem u tvojim godinama, znat du ih. A Hidr kod tolikog svog znanja? Valja najprije biti dobar Allahov
kad si ti, Muhidin-efendija, toliko ueen, zagto si ostao samo rob, smjeran i skroman, a sveg znanja nikad nee postidi.
seoski imam-mualim? Trebalo bi da si makar muftija! Sto se Oholost je zadnja stvar!
mene tiee, vjerujem da sam naueen dovoljno. — To je jedna lijepa priea, Muhidin-efendija, pouena bez
— Nisi, Ibrahime, priznaj! — Muhidin-efendija ce pomirlji- sumnje. Ali svak najbolje zna sebe i zna kakav je.
vo. — Nije to sramota. A ni pravi mumm nikad nee tako redi: —Zna?
"Naueen sam dovoljno!" I to je jedna vrsta oholosti. ovjek —Zna!
koji ieli da se pribliii Allahu mora biti drukeiji. Znam ja da — E, nek zna, ali ti, vala, ne znag!
je medu nama, hodiama, takvih najmanje, radimo sve za pare, —Znam!
bilesi, klanjamo! Boie nas spasi! Tegko je, ali mi najvige zna- —Ne zna§!
mo, to nas primorava da mu se svakim danom sve vige pribli- Ibrahim-efendija se pomaee. Cinilo se da je htio da nasrne
iavamo, a On ce — neka je uzvigen i slavljen! — nama jog vige! na Muhidin-efendiju. Otac je bio inaee ljut. Te veeeri se u
mi ne znamo, doduge, kakav je ko kod Boga, ali mogao bih njemu nakupilo kojekakvih neugodnosti. Najgore su mu pa-
jemin ueiniti da za ovo svojih pedeset godina nisam upoznao dali na srce prigovori zbog grljenja sa Ferid-begom, g to je

68 69
radikalska opozicija ocijenila kao odevo ulagivanje vladajudoj dijina ali deg ti bolje mori da mirigeg diennetske bag de i duli-
politiekoj partiji. Sredom, Diavid-efendija se primaknu nasred stane. Muhidin-efendiji de Allah dati vige poloiaje da mogne
sobe da umiri govornike. dalje vidjeti sa svoje prostrane divanhane kako nikad ovamo,
— Ja, zbilja, ne vidim zagto lijepa i pailjiva pohvala ne bi na ovom svijetu, nije vidio. Uzdam se u Allaha da izmedu vas
bila korisna? Nije niko tolika budala da se odmah uzoholi ako dvojice nee biti vedih razlika u nagradi, jer obojica dobro
ga neko u dobroj namjeri pohvali! mislite i dobro radite. Uta velite, ljudi, na ovo?
Diavid-efendija se vrati na zapoeetu temu, moida, da —Tako je... osim ako veliki Allah ne odredi gtogod druk-
razgovoru dade mirniji tok. — Pohvala pametnom eovjeku daje eije! — rede Mahmud-efendija, pa glasno frknu na svoj jaki
krila, volju za rad, istrajavanje, jer nama, hodiama, nije, boga- kukasti nos, naredi da mu se nalije jog fildi an kafe i rede:
mi, lahko... —Ostavi se, Diavide, budalagtina! Nije se s time galiti a i
Pravom kariji i mumunu dostatno je Allahovo zado- dunjaluk nije igradka za djecu!
voljstvo! — dometnu mirno Muhidin-efendija. —Ja opet kaiem — dodade gutljivi i melankolieni Mahmud-
— To de karija osjetiti na Sudnjem danu, Muhidin-efendija, efendija — sve je u Boiijoj volji! Evo, ima i deset godina kako
ali kako de dotle, kako de svladati iivotne prepreke, se penjem uz nekakvu skelu pa proueim ezan, govorim svijetu
Boga slaviti, zaradivati ahiret? Bez dunjaluka nema ni — ahire- da bi valjalo praviti diamiju jer mekteb ne male biti i diamija
ta! Jedan uzvikni hadis kale: "Ko se ne bori podjednako za a i tijesno, brate, ali ne ide. Bog ne da grijegnom svijetu, pa eto!
ahiret kao i za ovaj svijet nije od nagih!" Osim toga, imam je — Ti, bogami, Mahmute, kö kakva grbava bogomoljka —
eovjek, prate ga sve iivotne tegobe kö i ostali svijet, desto i doeeka ga Muhidin-efendija — dm joj lijenost ne dä da negto
gare! Njemu trebaju potpora, ohrabrenje, valja biti i kod ljudi pogteno uradi, ona na Boga, neuzubillah! Poskoei de ti, brate,
u zadovoljstvu... digni malo debelu strainjicu! Za toliko svojih godina nisi
— Tegko onome ko traii zadovoljstvo u drugog, a ne u razludio gto je ljudsko, a sta Boiije! Najvede neznalice tako
Allaha! — umetnu poudno Muhidin-efendija, ne bez iaoke govore, eafiri, da je Bog htio, ja bih vjerovao, ja bih bio dobar
onog koji dobro zna. vjernik, ja bih... Budalagtina!
Otac zausti da negto kaie ali ga zaustavi Diavid-efendija Mahmud-efendija je slijegao samo ramenima, rijee nije
odgovarajudm izrazom na licu. Otac je osjedao kako se u znao da progovori u svoju odbranu. Bezizraznim oeima po-
njemu negto uskovitlalo od Muhidin-efendijinih rijed, modno gleda moledivo jednog po jednog i oklempitih ugiju obori
se gnijezdi, osvaja ga i pokrede, rasklupeava u njemu neke glavu preda se.
zebnje, oslugkuje nejasna pitanja. Poeinje bivati nesiguran u Vidjelo se da je otac jog uvijek utueen, umoran, gutljiv.
svojim ustaljenim migljenjima o temeljnim pitanjima ostvari- Njegova vesela jutarnja raspoloienja uz mangalu i kafu, ra-
vanja vainih vjerskih naeela. Pa ipak, on se, evrstinom i veli- zgovori oko kudnih poslova, planovi, sve je to nekud igdezlo.
kom snagom svog zdravog tijela, oslobodi natisnutih utvara Mati je nasludivala razloge njegovih klonuda, oeekivala da joj
i podsvjesnih sjedanja na strahote Sudnjeg dana kako su ih on säm poene o njima, da se malo nasladuje njegovom pada-
opisivali Ibni Hambelovi ueenici! Volja da stvari budu, i osta- nju. I säm sam opazio na materi da joj je bilodrago da ga gleda
nu, onakve kako ih on vidi nadvlada strah od mogudeg po- onako snuidena, ispunjena nevjericom, njega koji je za vrije-
gregnog odnosa prema pitanjima vjerozakona kako su ga me odlazaka ueiteljici bio prema njoj snishodljiv, nadmen i
tumaeili veliki sufijski ueenjaci medu koje je ubrajao na prvom pun sebe a ona oko njega obigravala kao da mu je sluiavka.
mjestu Gazalija — i uevrsti opet njegove ideje o vjeri i vje- Sada je vjerovala da je izvojevala pobjedu. Zadovoljna
rovanju. eitavim ishodom njihovih odnosa od onog dana kad joj je bio
— Maie biti da de tvoj diennet, Ibrahime veselo ubaci okrenuo leda, odludi se da ga upita: gto se to s njim degava, da
Diavid-efendija — stajati, ingalah, koji kat niie Muhidin-efen- nije (kobajagi!) bolestan? A otac mirno gleda niz ozelenjele

70 71
njive, pu§i, i ne mari mnogo §to ga ona pita. Misli su mu —Sami? He!... Sami! Pa ko je sahibija u dzamiji, zar oni?...
obilazile minule mjesece pa i godine: Za§to je uradio ono, a ne Zna se ko je u diamiji domadin, nemoj ti meni!...
ovo, zato je govorio onako, a ne ovako? Za§to mu je bio —Ne zalijedi se, bolan, Huso, nisam ja... razmisli... S' ta cu
neprekidno potreban bedem nekakve odbrane? U ime Boga? ja jednom narodnom poslaniku, Ahmetu, upravitelju poste?
Ne, odbranu je smi§ljao za sebe, htio da pokaie sebe i svoju Sta?
velidinu, prvo njoj, svojoj zeni, koja misli da Muhidin-efendija — Trebö si redi pred cliamijom: Narode, ne slugajte ih, ovo
ima ljep§i glas od njega, bolje od njega udi Kur'an, ne podu- je diamija, u njoj se samo Bog velida i slavi, nikakvim drugim
pire njegove ielje ne bi li preko Ferid-bega dobio matidarsko poslovima ovdje nejma mjesta... A ti? Grli§ se s njima, ljubi§!
mjesto, gleda sa zavi§du na njega i njegova nastojanja da Sramota! Ti si kö i oni, jesi... ako nisi i gori!... Pu!...
uspije, zaobilazi njegovu vrijednost, vodi s njim mali rat zato —I da si vidjela kako mi Huso malte §akom ispred nosa!
§to je bila protiv toga da se spremi vedera za njegove zvanice Gleda me iskosa, iskezio zube kö torni pas. Ujest ce — nema
koje je uobidajio pozivati na dan godignjeg mevluda u §ale!oei mu ziva leravica. Misli da je bolji Madekov Hodiara
jest, prvo njoj da pokaie da on nije priudeni seoski nego iko drugi. Ako i ti tako ne mislis — ubio bi te, zaklö kö
ved §kolovan i izuden imam, a zatim i ostalima... Zna ih on! Ali kurbana! I Salih je tako. Jesi li dula §ta je rekö: Odijelit ce se od
usred tog kovitlaca bure koja se dizala u njemu kao gto opaka vjere od Ahmeta... Kome bi to na um palo? Kad se vidimo,
zmija dize ,lavu da pecne irtvu neko kao da mu §apnu: "A nee mi ni selama primiti. Taki je ovaj svijet ovdje, zar vodom,
pra§tanje? Sta kale vjera o pra§tanju? Da li je herojstvo vratiti havom, §ta li!?... Nisam se boljem nadö od Huse Hujdura,
zlo zlim ili oprostiti?" On uzdahnu i zahvalno pomisli: "Hvala znao sam da je prznica, htio sam da ga za vederom pridobijem,
Bogu koji me poudio onome §to ne valja!" Natjera sebe da odobrovoljim, ne bi li mu one muhe istjerö iz glave, ali ne
zbrige tu kulu od nakupljenih uvreda §to se izdizala pred njim dolle od huje ni na vederu. Gori mi je Muhidin-efendija! Pa
kao mina nepremostiva tvrdava, osjeti lahkodu u srcu i osmje- opet kad dobro razmislim, ima on u §todem pravo. Istina je da
hnu se. nas vedina znamo kako §ta vjera propisuje a mi: Eh! moie ovo
— Nisam, vala, len() bolestan, vec onako. Malo sam pre- i ovako! I, zbilja, jedno po jedno: moie i ovako, nesta vjere, sve
moren pripremama mevluda, a insan kö insan, nije mu uvijek se izokrenu...
do govora i veselja... Nije lahko ni raditi. Kad radi dobro i —Ja ne bih rekla, efendija, da je Muhidin-efendiji stalo
kako valja — zavide ti! Kad radi kako ne treba, pogotovu — ne toliko do tvojih pogre§aka iz velike ljubavi prema vjeri. Prije
valja! Prije dva-tri dana, ono kad sam bio kod Mujke da kupim bih rekla da ti je zavidan §to te je Ferid-beg zagrlio pred ono-
od Almaza mesa, pa mi tako sjedimo uz kahvu i pridamo. likim svijetom. A i to §to je bio ljutit na tvoju pohvalu koju si
Prida Mujko kako Ahmet i nas kom§ija Salih ne mogu da udinio Diavid-efendiji, jemin bih ucinila — nije bilo radi vjere,
podijele tukove. Kale kako je rekö Salih: Podijelili smo se u ved iz zavisti. Da si njega pohvalio, drukdije bi on, ne boj se...
politici pa demo i u vjeri jer se Ahmet kad je bio popis upisö Taki ljudi iele da budu samo oni maslo po vrhu!
kö Srbin. Pa, po§to smo se u svemu podijelili, podijelit demo, Otac je gutio i o nedem razmigjao. Kao da nije mater ni
zar, i tukove, hehehe!..." Mi se ba§ tako smijemo kad na vrata duo. Njegove misli kao da su bile iznad toga o demu je mati
bahnu Huso Hujdur, kö privid, Boie mi opro§ti. Ni selam ni govorila, njegove, koje samo on zna, nosi ih u sebi i hrve se s
merhaba, ved odmah meni za odi: njima, slutedi da mu niko u borbi s njima ne mo2e pomodi
—Tako ti, hodi a... ha! Dovodi§ politidare u diamiju da osim Boga!
nam pogane mevlud!? Lijepo, bogami, ko bi se tome od tebe — Drii se ti ljudi kao §to je Ferid-beg, a ostavi tog udenog
nadö? Muhidin-efendiju. Diaba mu njegovo znanje. Sta je on po-
—Jok, brate — velim — nisam! Do§li sami... stigao sa njim! To se gleda! A i Huso Hujdur ti je dobra pouka.

72 73
Glavu bi ti skinö A to su dogli politieari da govore pred diami- ih mnogo u kudi, najvige sitne djece, a on, evo — kakav je! Vidig,
jom koje on ne voli. Da su dogli njegovi, ne bi ti ni rijeei rekö, sinak, `naki insan ne valja biti!
ved, ako bi gtogod i govorio, kazö bi ti kako si najbolji hodaa — Nisi mu ni trebö nazivati selam, oee!
na svijetu, blago ti se njima kad te imaju! — Boiije je, sinak, preee od nageg, ljudskog.
Slugajudi materine rijeei osjecao je kako mu padaju na Ibrahim-efendija se vidljivo osamljivao i — razmigljao:
dugu kao dobar mehlem na ranu u kojoj odjednom poee da Zbog eega je zaslulio ova poniienja? Poneka slutnja pro-
zamire bol. Bio je ugodno iznenaden. Pa on se varao u njoj! A gapude u njemu kao gugkanje kvasca: A ueiteljica? Sto ti je to
mati ih je, te svoje rijeei, odnekud znajudi za njegove sumnje trebalo? A i pozivanje Brdana na zijafet? Da li si ih pozivao u
u njeno suprulansko prijateljstvo, namjerno izgovarala toplo, ime Stvoritelja ili da se istakneg, da im zavarag trag od sebe
sva na njegovoj strani. Ipak je osjedao da njezinim rijeeima intimnog g to je iivio duboko ispod imamskog kijafeta? Sebe,
negto manjka, nisu cijela istina, ueini mu se da je euo u njima iva i ponosna eovjeka, sa velikim ieljama i potajnim patnja-
zvuk povrgne ienske utjehe, olahkog i prijekog osudivanja ma g to ti se iivot nije blagonaklono smijegio kao drugima a ti
nee'eg Ato je nekod hvalila ili gto dovoljno ne poznaje, pa uz- prolazio pored njega kao umoran, gladan i '2" edan putnik,
vrati nesigurno i bez volje: kome su na dohvat ruke sve ljepote i mive ovoga svijeta gto
— Mora da neki ljudi ne znaju dovoljno o vjeri! — Zatim ra-
se nude kao rodan voenjak a ti bi da ih, iako tude, i obereg i
zmisli nakon g to je zastao kao da ga je negto opeklo: Da on to
ostavig?! Zavirujudi tako u se, u tamne ponore duge, ne bi li
i samom sebi nesvjesno ne predbacuje? — Da znaju — nastavljao
nagao odgovor na svoja pitanja, ostajao je nijem u tiginama
je — ne bi dolazilo do nepotrebnih sukoba, sumnjieenja jer vjera
oko sebe g to su ravnodugno uokolo zjapile kao nemani! A on
ne dozvoljava... — Misli kao da su mu bile na izdisaju kao
svijeta koja dogorijeva, nije mu dostajalo daha i snage da ih je bivao umoran, teret tih rasipanja bio je vedi nego g to je bila
izgovori, nije bio siguran govori li ih sebi ili drugima pa jog njegova volja da ga nosi i hrve se s njim, pa bi ga, u nastupu
dodade: — Svaki eovjek je dobar dok dobro radi. Ako dobro ne snainih, neukrotivih, vjerovanja u se — zbacio kao uzharu-
misli, neee dobro ni raditi! mljen konj nenaueen na samar ili tegku zapregu! Podigao bi
Bilo je dirljivo vidjeti kako je otac nastojao da ponovno pogled nebu, hodao nagonski, bez misli i volje, oko starih
zadobije naklonost i povjerenje svojih Brdana. Dan kasnije hrastova u hodlinskom gajidu preko kojih je strujao kasni
zaputio se sa mnom u eargiju ne znam kojim poslom. Sreto- proljetni povjetarac, gledao u njih i osjedao kako mu se u
smo sipljivog Husu Hujdura. Ide posred pragnjavog puta, svijesti njigu njihove rijetke grane, polazio i opet zastajao,
zabacuje krivim nogama stavljajudi korake jedan pred drugi dizao glavu nebu otkud je dolazila ravnodugna suneeva svje-
a otac mu se srdaeno osmjehnu i nazva mu prvi selam. A Huso tlost i veseli, bezbriini pjev ptica.
ga pogleda ogtrirn sivim oeima u kojima zasvjetluca neobu- Kao da je htio nekuda da bjeii, no nije se imalo kud. Ne-
zdana mrinja, trgnu se kao da se bojao da ga otac ne zarazi modan i prituljen mislima, morao je sebi priznati da je potajno,
najopakijom bolegdu kao gto je, moida, guba i ljutito ode na duboko u sebi skriveno, 'Zeh() da se vidi na raskognom tronu
drugu stranu puta, pragedi za sobom kao da je vukao na no- svojih uspjeha g to de mu kreiti put u drugtvo uglednika, upi-
gama umjesto opanaka brezove metle. Ne tiee ga se oeev ranja prstiju u njega s izrazima divljenja i pohvala toliko
selam, oni se vige ne poznaju, niti on ieli da se poznaju... potrebnih mladalaekoj tagtini a da mu je Boiije zadovoljstvo
Pogto donekle odmakosmo, otac, da bi malo olak:s'ao i ublaiio bilo nekako iza toga, u zasjenku, usputno, neka ga, treba mu
nelagodnost gutnje, rede: i ono! Taj novi ponor saznanja g to je izmigoljio iz njega kao
—Koliko je samo grjeg an gto mi nije prihvatio selam! Boga- nedonogee, prisilan pobaeaj, oprlji ga, jog vige rasplamsa
mi, kao da se pobojao da mu ne zaigdem düg jog od preklanj- njegovu nesigurnost i uveda je. Zbunjen i zaplagen zavapi:
ske vazife! Ne zna da mu ga ne namjeravam nikad traiti. Ima — Boie, smiluj mi se, uputi me, ja sam velika neznalica!

74 75
Ueini mu se da mu olakga. S olakganjem dode mu od- ekoj su poeeli da hapse Jevreje, gone ih u logore, ubijaju...! Da
nekud poticaj na ohrabrenje. Kao da zadu neeije rijeei: "Umiri i kod nas gtogod slieno ne popne?...
se, stani e'ovjeee evrsto na noge, podi s Boiijom pomoei. Istina Sabrija ljutito pogleda u oca i rege:
je samo jedna, djela govore! Uzmi od livota svoj dio, Bog je —Bjeii, bogati, Ibrahime, ne benavi!
milostiv!" Tako su böli od dodira sa svojim postupcima u
nijemoj podsvijesti g to su ih izazivali oni ljudi koje je volio Vradajudi se kudi iz ear§ije bio je uzrujan, prituljivala ga
progli, ali je ostala njegova briga o mogudim grijesima, kri- neka malodugnost. Bi mu mrsko gto je dopustio da zgoda s
vicama i pogregnom usmjerenju u poslovima i njegova tuga plakatom pomuti njegove i Sabrijine odnose. Je li mogao izbje-
i samoda. ci sukob? Nije! Da nije htio da do njega dode, trebalo je da
Kad je pogao na akgamski namaz, ugleda nekoliko ljudi je ostavio onaj razmetljivi radikalski proglas da stoji na dia-
kako se skupljaju pred criamijsIdm vratima i, slugajudi aba- miji. A je li mogao? Da ga je ostavio, g to bi mu jog kazao Huso
nov poravni glas sa munare kojim je pozivao na salat, negto Hujdur i ostali njegovi istomigljenici? Sjeti se rijeei Muhidin-
razgledaju. Kad pride bliie vratima, ugleda veliki izborni efendije: "Zivot nije nikakva ig-raeka!" Zna Muhidin-efendija
proglas radikala na kojem se koeoperila slika Milana Stoja- gta govori. Iskusio je sve ovo gto sada on kuga! A mislio je dok
dinovida a ispod nje naslikan odred uniformisane omladine je bio u Medresi da su diematlije ljudi krotki kao janjad, jedva
koji je bio neodoljivo nalik na odrede mladih Nijemaca koji su ga eekaju u svom vjerskom poletu i zanosu da im stane u
se zvali Hitlerova omladina. Oca to naljuti, osjeti kako mu krv mihrab, popne se na durs i popne im prenositi svoja zamagna
u iilama gotovo prokljuea. Progura se izmedu ljudi da bolje znanja o vjeri. Sjeti se Alage Fesatovida. Nagim njivama niko
vidi pa nezadovoljno upita ko se to usudio na diamiju staviti nije provodio konja ili goveee, pogotovo dok su bila pod
plakat? Kazage mu da ga je postavio pogtar Diemal. On pride, usjevima, a Alaga jest. Zgoda mu bila da preeicom brie dode
zdera veliki papir, ljutito ga skuglja i baci. u Velidov mlin ili Mujkanov dudan. Natovari tako na paripa
— Vala bag, efendija, da nisi ti, ja bih! — neko rede. po dvije-tri vrede Iita i vodi ga onim uskim puteljkom izmedu
— I ja bih...! usjeva i eto ga ispred nage kude. Parip na avliji ostavi i gomilu
Sutradan je imao ogtro objagnjavanje sa Diemalom. Goto- fugkije a on ni selama ne naziva, prode kao preko svog. Parip
vo da nije doglo do vratova. Taj postupak mu je pribavio bude obieno pretovaren, otisne mu se noga s puteljka, hegne,
Salihovu naklonost, ali je od Ahmeta dobio poruku da mu on ali ga sredom opet doeeka tvrdina tla. Ipak, nagazi na pgenicu,
to nee zaboraviti. Upravitelj Sabrija mu je uputio prijekor i optrgnu izrastao struk kukuruza skupa s mladim odmetkom,
kazao mu da se eovjek od njega moie svemu nadati. Otac se ide i na nage oei —Ivade. Otac mu reee da hodiinske njive nisu
nije dao urazumiti. U njemu kao da je progorjela neka nova javni put, pa ne bi trebalo da kroz njih tjera konja, nanosi se
vatra pobune. gteta, a Alaga uzvrati:
— Ni na diamiji ni u diamiji nema mjesta nikakvim slika- — Hajde, bogati, efendija, gto si se pripö! Hodiinsko je
ma, ahbabu! Ti to znag kö i ja. I kakve su ono slike, brate? beridetli, ostat de i tebi... ono gto se title zemlje, ona je svakako
Hajde gto je predsjednik vlade, voda radikala, ali onaj odred naga, pa...
omladine, pa jog uniformisan, poput mladih fagista u Italiji i —Nije vag a, nego diamijska!
Njemaekoj. Iste 'nake slike sam vidio u novinama, samo gto — Svejedno, naga je i diamija.
su uniforme drukeije. Jedni se s njima diee i pljegdu Stojadino- —Tvoja, beli, nije, nikad u nju nisi ni zavirio.
vidu gto je i on uzeo da se ugleda na svoje uzore, a opozicione —Uta ti je za tim, tebi manje posla.
novine ih nazivlju bududim kolovodama progona. U Njema- —Govorio si da ti hodia nije prijeko ni potreban?

76 77
1111111,
—Jesam. je, drei Mersu u krilu, pala nauznak uz neobiean vrisak,
— Zato i ne pladag hodii vazihu! A od hodie traiite da ukoeena kao daska, a na usta joj udarila bijela pjena. Mislili su
vam podueava djecu... da je padavica, zgodet. Otac je obilazio ljekare, narodne vida-
—Moju ne podueavag. re. Na hadii-Mujagin nagovor ode Muhidin-efendiji da joj
—Nisam ti ja kriv g to ti ih Bog nije dao. naeini zapis. Mati poene prezdravljati. Ali oei stare Fesato-
— Nek nije, ja volim, manje je hrsuza na svijetu. vidke ostage duboko u njoj kao zapretena i pritajena iigka koja
— Zato se i podueavaju da ne budu hrsuzi. Treba da bolje ju je pekla ali se, sredom, poslije nekoliko godina — ugasila.
razmislig gta govorig, valja imati obzira makar prema saruku Kad se vratio kudi namrgtena i zabrinuta lica, mati, ieleci
ako nemag prema meni... da ga odobrovolji, nasmije se i prijateljski mu predbaci:
—Nema niko obzira ni prema meni! — rede Alaga i pucnu — Brzo si se vratio, efendija. A ni somuna nam nisi donio.
alata bieem, te krenuge konj i eovjek. To je sigurno zato gto se nisi sastajao sa prijateljem Sabrijom?
Poslije mu umre mati. Dode ocu da javi za smrt, a na Otac se osmjehnu kao krivac ali ne htjede ni odredi, a ni
njemu nikakve promjene. Smije se kao da poziva oca na sune- potvrditi da se sastajao sa upraviteljem.
tluk ili na kakvo drugo slavlje. A otac se premigljao: bi li sada Mati je bila na poslu oko rueka, te izade iz sobe a otac,
traiio od njega da najprije plati düg pa de mu zatim mati biti prebirudi tespih u rukama, neoeekivano upita:
opremljena za ukop. Brzo uvidje da to ne bi valjalo. — Sastaje§ li se sa Rizvanom, Sahine?
— Ko de ti rahmetli majku ogasuliti, Alaga? — Ne sastajem.
—Zna se, efendija, hodiinica, ko de drugi? — Znaei da ljutnja jog traje?
—A stara Hava? Slegoh ramenima: ne znam!
— Bolesna je... U oeevom pitanju prepoznao sam odjek njegovih raz-
Mati dotad nije opremala mejite pa se otimala. Boji se a i migljanja na putu iz earSije. Sto se title slueaja sa Rizvanom,
ne zna kako se mrtvac oprema. A otac navalio. Isticao je koristi oca se säm Rizvan nije mnogo ticao, niti je vodio previge brigu
koje ne bi valjalo ispugtati. Iskupilo se nekoliko lena kako je s kim se druiim. Bolio ga je gubitak prijateljstva s jednim tako
ved obidaj da se ublaii lalost, te se strina Mulija ponudi da dobrim i njemu dragirn eovjekom kakav je bio Rizvanov otac
materi pomogne oko kupanja. Materi je dolazila muenina od Velid. Za Velidovo udaljavanje bile su krive Rizvanova nesmo-
dodira mrtvog tijela, sva se jeiila. Iskusna Mulija je primje- trenost i prirodena sklonost za nered i smutnju. Pretprogle
divala materin strah i nelagodnost te unjkavim glasom poprati godine, dok smo jog igli u osnovnu gkolu, nakon g to je uei-
opaianja: teljica Zehra zavrgila sa svojim dijelom nastave, bio je veliki
—Strah te je, jamda, efendinice? odmor. U dvorig tu graja, strka, guranje, povici. Otac, da bi
—Jest, sestro, prvi put kupam mejita. I da jog na 'vakog dovrgio sa ueiteljicom razgovor o pripremama kraja gkolske
nabagem. Vidig li ovih oeiju i strave u njima, draga strina godine, pratio ju je do kapije gkolskog dvorigta a Rizvan me
Mulija?! glasno pozva, potrea prema meni i, ne manje glasno, uzviknu:
—Ne boj se, efendinice, kderi, mrtav insan nigta ne uradi, — Eno ti madehe, Sahine!
ni zla ni dobra. A vidim i ja da su joj oei... da Bog mili saeuva! Otac je dobro euo Rizvanove rijeei i znao je da se one
Bezbeli je vidjela hazreti-Azraila u najruinijem suretu kad joj odnose na njegove bivge odnose s ueiteljicom. Vidio sam na
je vadio dugu! — pa zastavgi progaputa u povjerenju: "Nikad oeevu mraenom licu da ga je Rizvanov postupak raiestio kao
crnoj zemlji nije igla, samo Bog zna gta je eeka!" da ga je noiem udario u samo srce. Odmah na poeetku easa
Mati je poslije danima sanjala Fesatovidku, prieala s jezom Rizvan bi prozvan da uei iz Kur 'ana. Pogto je i inaee bio slab
u glasu o njezinim oe'ima, kao da je bila u opsesiji. Jednog dana u ueenju Kur 'ana, a sada, znajudi kako se tegko ogrijegio o oca,

78 79
jog vse je zapinjao. To je bio dobar povod da ga otac na mrtvo "A poboinost? A tvoje potajne ielje za Boiijim prijatelj-
ime ikba i osveti mu se. Toliko ga je tur bolio da na njemu nije stvom, Ibrahime?", zaduo bi neki nepoznat glas u sebi kako
mogao sjediti. mu dovikuje gapatom. "Zar si zaboravio udenje Imami-Gaza-
Bio je to dobar povod da ocu kaiem kako se Rizvan sa lije koje te toliko bilo odugevilo?" Nije zaboravio. Dapade,
svojim drukvom, koje je potkupljivao odevim novcem, od iivio je izmedu raspinjanja na koje su ga poticale ljepote
mene naplatio za primljene batine lomedi podebeo gtap na ovoga svijeta i sludene svjetlosti dienneta. Izmedu njih na-
mojim nogama a zatim su me vinjagom vezali za deblo graba lazio se on, penjao se poput Sizifa sa svojim kamenom uz
u iurimskom potoku kao toboinjeg Indijanca, ostavivk me darobni brijeg na dijem je vrhu htio da trijumfuje, kamen se
na sundevoj pripeci nekolika sata. Ali tada sam ved bolje ra- otiskivao a on je odlazio za njim i ponovo ga valjao uz brijeg,
zumijevao odeve brige, sve sam vige razabirao nag poloiaj i nikad ne videdi vrha.
ovisnost od diemata pa sam Rizvanovu osvetu pregutio. Kad je kao softa s vremena na vrijeme odlazio u tekiju,
slugao je ugledne sufije kako ushideno pridaju o diennetskim
Nisam siguran da li je u to vrijeme Ibrahim-efendiju osva- ljepotama kao da su ih u jednom trenutku vidjeli. Odnos
jala malodugnost ali je zbunjen svakako bio. Pomikjao je da ljepote dienneta prema ljepotama ovog svijeta stajao je kao
ga säm uzvigeni Bog kainjava. Ali Kur'an veli da ljudima beskrajni niz brojeva prema —jedan! Zatim su navodili dokaze
dolazi zlo od ljudi a od Boga im dolazi samo dobro! Na dru- o tome iz Kur 'ana i knjiga slavnih Poslanikovih predaja. Po-
gom mjestu se nalazi prijetnja grije§nicima za nedjela i kaie slije su se svi skupili u krug i, njikki se u poboinoj ekstazi
se da ih Bog brzo obradunava. U eemu je njegova krivica? Sjeti dozivanja svoga Gospodara, glasno, kao tutnjava sudbine,
se uditeljice koja je bila povod za Rizvanov ispad. A on je kriv izricali:
gto je sebi dozvolio tu vezu koja je dovela gotovo u pitanje — Lailahe illallah!..."
njegov ugled. Kroz skladnu, ritmidnu i uznositu ariju Tevhida jedan
"Veliki Boie, kako da mi odi ne zapnu za onaku ljepotu dervig je visokim, deinjivim sopränom, poput mevlevijskog
koja je Tvoje uzvigeno djelo!", zavapio je. naja, izricao stihove slavljenja Boiijeg Poslanika gto se pridru-
Ibrahim-efendija je u vjerskom pogledu bio sastavljen od iivao kao daleka jeka opdem slavljenju Stvoritelja i svega gto
dva jedinjenja, od dva suprotna spoja. Jedan je bio izraien u je stvoreno.
velikoj ljubavi prema iivotu a drugi u podvrgavanju i po- Ta stanja u pribliiavanju Bogu otkrivala su mu svu dubi-
kornosti Bogu na radun ovozemaljskih uiitaka. Zivjeti izme- nu neprevazidene poezije, dobijala u njegovim mislima takav
du ta dva htijenja, ne zakidajudi jedan na raun drugoga, bila oblik i uzvigenost kojima nije nalazio nideg ravnog. U odnosu
je velika vjekina. Bilo je zapravo nemogude. On se s njima na ta saznanja, oholost i uobraienost su mu izgledale kao slabi
hrvao s promjenljivom sredom. Ponekad bi potisnuo misao na liliputanski otpori pravoj Istini. Tada se pitao zagto nije opro-
grijeh i uzdao se u Boiiji oprost a ponekad je znao propatiti stio Rizvanu njegov ispad? Jer u prakanju leii istinska snaga
neko vrijeme, poplagen posljedicama koje ce neminovno dodi, i velidina! Odmazda je ein sile i njen uzrok. Ljutit na sebe,
ako ne ovdje na zemlji, ono na drugom svijetu. Kad ga prode vidio se u snu kako nekud tumara, ide... ide... ali kuda — ne
ta jog uvijek nabijedena poboinost, säm sebi kaie: zna! Kao da mu je neko upudivao pitanje: "Kuda?"
"Sta dovjek ima od iivota ako prolazi kroz njega kao slije- Jedne nodi neko kao da ga je pailjivo probudio. Dodoge
pac? Njegove ljepote ga u mimohodu zamamnim mirisom mu misli na nodni namaz, te ga on te nodi prvi put u 2ivotu
samo opahnu. Oh, Boie! Ti si nam sve ovo dao u svojoj mi- obavi. Nikad dotad nije osjetio vedu slast poboinosti. U tijelu
losti, iivot treba prouiivati!" je osjedao strujanje takva nadahnuda kao da je sav Svemir

80 81
postao njegov. Ueini mu se da de poeeti njime ravnati kao mene trujeg... Zag to si se 'nako zavodnieki smijala onome
veliki dirigent ogromnim filharmonijskim orkestrom. Tada Rackovidu? Znag li da Bog ne dopugta! Znag li gta si ueinila?
mu se svom zornogdu prikazala priea o hazreti-Ebu Bekrovu Pogla si u najvedu propast. Hodeg li se vratiti?... Moidal... Tako
diennetu. Melek je, pitajudi huriju na izvoru: gdje je kraj tome ti?... Nigta se nije izmjerilo sa dobrom pameti! Djevojka, ud-
dtennetu, vidio sjaj samo jednog njezina prsta koji bi svojom aja... udaja! Pa — uzeo bih te da si htjela! Jemin sam sebi bio
svjetlogdu mogao da zasjeni i sunce i mjesec na zemlji! Zar to dao, ako ushtjedneg, bit deg moja, moja, moja...! Nieija vige,
nije ona ljepota gto se stavlja u odnos prema tenskim ljepota- samo moja, oh! Ne izruguj se mojim osjedajima! Ne, ne... mo-
ma na zemlji kao beskrajan niz brojeva prema — jedan? Dugo lim ti se, nieice te molim, unigtit deg me! Ima li u tebi trun
je o tome razmigljao i skrugeno sebi ponavljao: merhameta?... Opet ti — imam? Pa od toga ja ivim!... Neuzu-
"Bog je najvedi!..." billah' Zar da Allaha varam? Doista je tensko samo — sotona!
Tredeg dana se razbolio od tegkog oblika zarazne tutice i Tvoja vjera! Tako!? Steta! Kako smijeg? Ne, ne!... Ne govori
nagao se u bolesniekoj postelji. Borio se sa vatrugtinom koju vige, ne mogu da te slugam, glava de mi prsnuti, ja du nestati,
mu je mati blatila oblogama od lanenog platna natopljena u rasuti se u praginu!... Bote, pomozi joj! Bote, spasi nas!"
jabukovo side. Mati je gledala u njega iskolaeenih oeiju i ispunjenih a-
som, nadnosila se nad njega kao da je teljela da provjeri go-
U velikoj ognjici potanjala je oeeva svijest. Disao je ubrza-
vori li to ba§ on, njezin Ibrahim-efendija. I namjegtala je uho,
no, lice mu se greilo a svijest odlazila kao da je preuzimao
zaustavljala dah, da joj koja rijee ne promakne. Kad je otac
okrepljujudi san. Ali, naoko miran san se preobradao u bolnu
zastao, ona je oeajno vrtjela glavom i govorila, zaboravljajudi
patnju. Po licu su mu iskakale jedre krame znoja, nemirno se
da sam i ja u sobi: "Zalosna sam ti ja... Bote, Bote! Pa on nju
prevrtao i okretao, a zatim, kao u snu, gotovo razgovjetno
jog voli, poziva je, dabogda nikad ne ustö sa ovog dugeka, ved
govorio:
pravo otigö... Uh, Bote, slugaj me, ja sam luda!"
"Zehra, Zehral... Otkud ti tolika ljepota, gejtanice? Kad
Mati zastade, zagleda se u njega upitno plamtedim crnim
smo se prvi put sreli, einilo mi se da u svom vijeku nisam vidio
ljepge tensko eeljade... Da, bila je istinal... A i ti si se tako odima i, kolebajudi se neko vrijeme, ree'e:
prieinjala mojoj dugi i mom srcu kö da su s tobom bile sve — Ima ti i osim mene kome da se veselig, efendijal... Je-
gejtanice ovog svijeta! Kako mora da je sladak tivot uza te, ti dnako je prizivag sebi, jadig za njom i kukag...! A sad meni
earobnice! Bote, oprosti mi i sae'uvaj me od prokletog gejta- govorig...? I mati zaplaka.
nal..." — Kako? to? Sto to govorig, eno?
"§ta?... Nego kako? Botije i vige nieije! Sta se smijeg? — Biva ne zna§ gta si govorio maloprije?
Allaha mi — druge istine nemal... Sve je to u Bolijem znanju! — Nigta ne znam, nigta... Znam samo da si mi ti jedina sve
Sve!... Imam? Pa i ja sam samo Botiji rob kö i svi ostali, insan ove godine ispunjavala tivot. Hvala Bogu!
sam, nisam melek! Sviju nas je Bog stvorio! I svi demo se A onda je osjetio kako ga u srcu negto dodiruje od dega
njemu vratiti! Ne govori tako, ne govori! Ne, ne... ne! Cemu osjeda tjeskobnu blagost g to je dolazila od nekog nejasnog
se smijeg? Vidig li kako je to u nepravo vrijeme! Bag tensko osjedanja, neke krivnje, prijekora i opomene: govori li on to
najvige pozajmljuje od sotone, druge mu mjere nema! Da mi svojoj teni bag cijelu istinu? Onda ga je dohvatio sjaj nekog
ovoliko nisi prirasla srcu, okrenuo bih odmah leda od tebe i toplog, dragog oka, blag gum nekog glasa, trpkog smjegka.
otigao... Da, odmah! Grijeh mi je da sjedim s tobom... Ovako Zagutio je, zaimirio i legao, pokrivgi se jorganom po glavi da
rob sam i ja svog gejtana, pugem i ja u njegove uzlove, pugem! produti to stanje svoje duge u kojoj je negto nezaboravno
Od tebe? Nemam se eemu ni nadati boljem... Zatrovana si, i pjevugilo kao oni salavatski stihovi tankog, eeinjivo g glasa

82 83
molim je da ne pjeva preglasno jer je otac bolestan, smeta mu
poput mevlelijskog näja gto je tercirao kroz strastveno, zano-
svaka sitnica. Kad sam isprieao Safiji materinu poruku, ona mi
sno i gromoglasno dervigko: N.
stavi ruke na ramena i veselo mi se zagleda u
"Nerma drugog boga osim Allaha' "
- A tebi? Smeta li tebi moje pjevanje, Sahine?
Cinilo mu se da su to glasovi koji dolaze s onoga svijeta.
- Ne smeta, ja jog volim kad eujem kako pjevag.
Ponavljao je i säm tiho: "Lailahe illalah Muhammeden re-
- E, glavno je da tebi ne smeta - nasmije se u Bali.
sulullah...! i - plakao.
- Mome ocu smeta, bolestan je!
- Njemu smeta, velig?... Eh, ne smetaju njemu samo moje
U kudi i oko kude nageg komgije Saliha vladale su iivost pjesme, tvome ocu i ja smetam... Smetam mu gto sam - ziva
i veselost. Safija se ustrekarala po avliji, silazi na rijeku, pere, - spusti glavu kao da de zaplakati.
lupa po haljinama palicom koliko joj snaga dopugta i - glasno - Najvolio bi da me zamrzi cijela Zejnilova familija! - rede
pjeva. Pjesme su joj tuzne, ponekad prkosljive. Podigne glas, bez uobieajene ljubaznosti i ugaslih plavih oeiju. 0 neeemu
neeim podgrijan, siktav, spusti. Odjednom kao da zamukne. razmisli pa odjednom, na svoj veseli naein, uskliknu:
Otac se vrpoljio u dugeku, muei se, smeta mu onoliko pjevanje - Voli me, bogme, i Zejnilova familija i Zejnil, je li, Sahine?
i iah se materi: - Jog pitag! Nikog ne volimo kao tebe.
- üujeg li ti ono, leno? Nadäla pjevati kö da je u mlinu! Ona me toplo zagrli a zatim otrea u kudu i iznese veliku
Vascijeli bogovetni dan ne uvlaei jezika u usta. Kakve su joj pregrgt oraha kojima napunih diepove.
onolike pjesme, Boie moj! A prije, moreg redi, dvije zime igla - Je li otac velika hasta?
preda me u mekteb! I jog hode da mi bude snaha?! - boluje od zutice. Mnogo je ljut i nezadovoljan, gotovo
Mati gleda u njega izmueena bolegdu i gladovanjem. Za- nigta ne jede. Ako sta i pojede, onda nazor...
brinuta je i predbacuje sebi gto ga je nagovarala da ne ide - Z ao mi je Sahine. Uzvrati majci selam i kazi joj da nedu
lijeeniku. Bila je lukava, ljuta, a sada ga saialjeva. - Bag je pjevati, neka bude zadovoljna. Ako bih joj mogla i kakvu
I ensko prokleto i puno hile! - pomisli. Govorila mu: nije drugu uslugu napraviti, gotova sam da to odmah ueinim.
iutica opaka bolest, lijeei se dobro i travama, ljekari trale Otac pole prezdravljati. Mati, reklo bi se, zaboravija njego-
mnogo novca, nije im sad do toga. - Pa se onda pribojavala. ve razgovore s uditeljicom, prinosi mu i, izabranim mislima i
Gleda opet u njega i vidi da je jog jak, snaian, nede mu iutica pokojom vedrom galom, razgoni mu lukavo iz glave crne
zar nigta mori nauditi, zatim ga poee umirivati: oblake. Posebno je oslugkivala njegove zele za jeliina koja je
- Sta deg, efendija, osaburi, djevojka je, mlada, zdrava. Nju volio.
nigta ne boli. I ne obaziri se na to. Valja trpjeti. De, lezi i pokrij Dospijevale su lubenice upravo kad je otac poeeo izlaziti
se po glavi, manje deg euti. napolje. Poee da unosi jednu o jednu. Hvalili smo im slast i
- Pokrij se po glavi! Zar ja nisam insan, pogledaj ove ije- divili se tako ukusnim i lijepim darovima za nage napore.
pote napolju a ja moram da se pokrivam jog i po glavi da ne - Po ovim darovima upoznajemo bolje Allahovu velieinu
d'ujem tudu dreku? Ved ovo je nekakav inad, poe'uj gta ti ka.- i njegova djela! - rede otac ganuto. - Ko bi ovako drugi mo-
lern! gao? Neka je slavljen i hvaljen Bog!
- Nije, ne bih rekla. Doglo i njoj negto u srce. Mladost!... Mati iz strahopogtovanja pokri gamijom kose koje su joj na
- Inad je ono, kakva mladost. Mladost je svaki dan a ona eelu izvirivale napolje, prouei negto i potra lice rukama.
izabrala sada, kad sam bolestan, pa mi po mozgu vrti njezina Pogto je hadii Mujaga vidio oca da je poeeo izlaziti, i an
se izjutra kad izade iz diamije u prvo razdanjivanje, pojavi sa
cika!
Mati me izazva u ganjak i naredi mi da idem Safiji i za- svojim bastunom na vratima da zajedno popiju kahvu, pro-

84 85
eglenigu. Hadii Mujaga izraiava svoje zadovoljstvo g to se Jednom rukom se pridriava za majeino rame, druga joj je u
otac oporavlja, zatim se raspitivao jesu li mu valjali: turgija od majeinu krilu, duguljasta, gipka i nemirna, bijela i lijepo njego-
jabuka, med, hogaf od krugaka, tarhana? Zna on gto treba vana. Poznajem dobro te duge prstide koje brzo podiie dok
bolesniku od iutice. Otac se zahvaljivao na painji hadii Mu- profesori na easu propituju, bode im njima oei. Na Hasniji nije
jaginih ukudana i sa zadovoljstvom se sjedao kako mu je turgi- bilo nigta oeevog, sva je bila na majku.
ja razbijala vatru a hogaf bio pravi melem za trbuh. Poslije rueka Sabrija je, prejedeno, dahtao i govorio:
—Vala, Ibrahime, ti si tuhaf insan. ‘to nas nadera te poje-
—A kako je sad, efendija? Bezbeli si se prejeo? Samo se
dosmo onoliko dinje i lubenice pa sad stenjemo k6 naduta
euvaj, brate, ne izlazi jog iz kude, ima iutila, valja ti se neko
magarad!?
vrijeme pripaziti... prieuvati hrane... Ved neobieno, efendija,
— Neka, neka, Sabrija... Brzo trbuh splahne od ove mive,
bez tebe u diamiji. Nema nam ko proueiti iza sabaha lijepo
lagahna je. Hvala Bogu kad nam se pruiila prilika da vas
agere... Ali sad deg ti, ingallah!... — smjegka se dobrostivo starac poeastimo. Znag da mi se samo brat moie s tobom isporediti,
pa se obrada i materi: — A ti, efendinice, kako ti, vjere ti? Bogme niko drugi! Velim nema nam niko prei ni da dolle do
si se naletala oko efendije. Neka si, valjat ce ti... tebe, tvojih, osim ono brata, a on, bogme, podaleko.
U nedjelju se pomolige uz nage njive upravitelj Sabrija, — Kad si nas nagovorio da onoliko pojedemo, da si nam,
njegova iena i kdi Hasnija. Otac se veoma obradovao toj posje- bogdo, pozajmio i svoj trbuh. Hodie navikle na poduboke
ti jer ona mu je zna&la potvrdu da se Sabrija zbog radikalskog sahane a i ne probiraju toliko... Nejma fajde, ne valja dugu
izbornog proglasa koji je otac skinuo sa cri amijskog zida — nije gubiti, znao sam jednog ali taj je bio visoka ulema. Taj ti nije
naljutio. Gosti su izrazili ielju da sjednu napolju, na zeleni,

1
htio ni janje na rainju ako ga on nije izabr6 i opipao svojim
kako se izrazila Sabrijina supruga, a zatim uzdahnula: rukama... Ne ljuti se, Ibrahime, gala je — gala!
—Blago vama kad ovdje — U danagnjih hodia, moj Sabrija, kad i podu kome na
Otac ne gtedi najljepge rijeei da izrazi gostima dobro- sobet i zijafet, bude pa eeljad ostane na slaboj idari. Ali, to je
doglicu, raspituje se o njihovu zdravlju, jesu li se umorili i bira jedan hikmet! — svijet hodii namede u eevrmu da i kudi pone-
mjesto na koje de prostrijeti dilimak, nudi da se iznesu gilteta se. Nag svijet je diometan, merhametli, da mu nigta drugo ne
ah Sabrija odbija, donijeli su deku a i trava je suha i mekana. valja— to mu valja. A ono da rekneg da nema poglednih hodia
Pog to su se smjestili i izmijenjali nekoliko uobieajenih — ima. U nekih je to jedini naein da pojedu ljepgi zalogaj.
rijeei, upraviteljeva supruga primijeti: Naprimjer, mi, seoski imami, nosimo najvedi teret vjere na
— Ne pita efendiju kako je. Zar nisi prieao kako ti je prija- pledima a najslabije iivimo. Niko se o nama ne brine!
telj hasta? — Ko vam je kriv kad ne znate! Eto tebe. Sjedag se kad sam
—Dobro je on, vidim je. Zutici takoredi nema ni traga. ti ono govorio da poradig malo oko izbora a ti —ne htjede! Htio
Zena je to, bezbeli Ibrahime, travama, a? bi da iivig dobro a karijeru ne deg da pravig...
—Jest — travama. —Hodie nek rade ono g to znaju i g to im je duinost, a
—Jakako... Tako i treba, a ne kö svijet u eargiji, sve se pogo- politieari ono g to njima spada. Biva — budi ti ne znam kakav
spodilo pa eim malo negto, odmah se traie ljekari, bolnice. vrijedan imam, ako ne deg da prodag dugu nig ta nema od
Kako je svijet dosad iivio bez ljekara?!... napredovanja! Aja velim sebi radi dobro, vidjet de Bog a vidjet
Hasnija kao da me ne poznaje. Suti, popravlja dugim, ce i ljudi pa ce pogledati i na te...
bijelim prstidima svilasto pramenje kose boje jee'ma u zrenju — Jesi vidio kako prodoge izbori i bez tebe? I to kako pro-
koje joj nemirno pada na oei. A kako ja nju dobro znam! Gle- doge! Radikali odnesoge pobjedu. Odnijeli bi je da i mene nije
dam kriomice u nju. Okrede glavu od mog pogleda, savija se bilo, magina ide, ako se ne popneg na nju, izostao si... Ko ti je
uz mater poput maznog mae'eta i gleda nekud preko pölja. onda kriv?

86 87
Otac siegne ramenima. tjerali velike zelene skakavce, skakali za njima, ko de vige i dalje,
—Kako ti, ieno, moieg li disati? Ja jedva! smijali se i skupljali livadsko cvijede po njezinu izboru.
Sabrijinica se osmjehnu, ne dizudi glave sa svog rud'nog Kad smo se vratili roditeljima, otac je upita kako je za-
rada. vrgila razred. Ona kaza ravnodugno: odlienim.
—Trebao si manje jesti. Jeo si nekontrolisano kao kakav — Eto, Sahine, prilike da se ugledag na Hasnu — otac de. —
mladid a sada bi da okrivig ljubazne domadine g to ti je muka U ueenju valja gledati one ispred sebe, a u imanju... one iza
od pretrpanosti. Krivig Ibrahim-efendiju, ljutig se na hodie gto sebe.
mnogo jedu a ti radig to isto. Nage je da zahvalimo domadi- —Nek an gleda i u imanju one ispred sebe, Ibrahime! — rede
nima na ovolikoj painji a ti ...eh! — zavrti glavom prijekorno Sabrija.
pa nastavi u istom tonu. Glas joj je tiho zvonak, jedva se pri- —Zadovoljniji je eovjek kad gleda siromagnije od sebe,
mjeduje vriskavo izgovaranje pojedinih glasova. Sve joj je srd'anije zahvaljuje Bogu na onome g to je njemu dao.
odmjereno, i rijedi, i glasnost, mehki smijeh. Sve to uljepgava — De, de, Ibrahime, mahni se besposlica! Djecu treba pod-
onaj zlatni zub g to se s vremena na vrijeme pomalja iz usta kad sticati na iivot, borbu za napredak, nauku, a kad ostare, eto
razvuee negto namrskane i omekgale usne u topao osmijeh. im onda ahireta. Lijepo si ono rekao na Mevludu: "Bogatite se,
Upravitelj se vrti na sjedigt-u, lukavo se smijulji i, odozdo, ljudi, siromagtvo vodi u nevjerstvo!..."
pogleda u ienu zat&eno: Hasnija i ja smo opet otreali do Mogde. Pokazivao sam joj
— Vidig, Ibrahime, kako pametna iena ispravlja pogregke svoje umijede podigavgi vodenu ustavu koja potjera razne
svog muia? toekove i toekide koji poeege da jure u vrtoglavom ritmu,
— Eh, nigta zato. Svakom je drag lijep zalogaj. Da nema bacaju uokolo sitne srebrene kapljice vode gto se na mahove
ovo, bilo bi ono g to ima, gta je Bog dao. Od svega najljepga je
pretvaraju u vodenu praginu, gotovo maglu. Ne znamo kako
lijepa rijee uz lijep zalogaj. Kad bi trebalo birati izmedu to
nam je progao dan. Ona je ushideno ponavljala:
dvoje, eovjek bi izabrao lijep zalogaj. Tako ti je insan, od dvije
—Kako je u tebe lijepo!
ruke...
Poeege se spremati za odlazak. Otac im predloii da pone-
Lukavo sam ielio da se prikradem Hasnijinom srcu, da se
izjednaeimo i drugujemo. Nada mi je bila, doduge, slaba, ali su koju lubenicu i dinju. Kod kude je Sabrijina svastika, koja
jaka i vruda. Ubrah lubenicu, te je ponudih ne bih li je odobro- se ocu veoma svidjela, i dvojica njegovih sinova. Neka se i oni
voljio. A ona se neko vrijeme kolebala pa se gutke privuee. okuse. 'Zeh posebno da ueini poklon gospodici Melihi, ne
Jedemo i gutimo. Ona naknaduje gutnju popravljanjem ne- mole joj zaboraviti kako se trudila oko njega kada im je bio
mirne kose s dva prsta i gleda nekud pored mene. Nutkam je gost na nieku.
probranim komadom lubenice a ona se pobuni: — Pa de, Ibrahime, nadi nam dobro uzrele da ponesemo
—Oh, g to se trudig toliko? barem g to valja... Teret je nositi — rede Sabrija odlazedi s ocem
Prkosljivo se smjegkala kao da de kazati: Namagareila sam u bageu. — Nagovarao sam, Ibrahime, i Melihu da pole, da ti
te, trapavko jedan! Ne znag sa djevojeicama kako treba! Zatim je malo vidi zena, ali ne gde kopilica! Veli, imaju oni toga brata
je vragolasto nekud zurila, okrenula potom glavu i nasmijala pa da se, biva, ne protumaei da se nudi. Jesi vidio kakva je
se miroljubivo. samo mudrica... jesi vidio?
—Hajde da beremo cvijede po livadi! Gledaj kako se garen! —E, bag bih volio da je dogla. Blago onome kome do-
Prihvatila je s poeetka nevoljko ali se poslije ustreala poput padne...
leptirice. Veselo je brbljala oslobodena roditeljske nazoenosti. —Dopast de onome ko je uzme! Ti imag toga brata, rekö bih
Govorili smo jedno drugom iz duge, neposredno i iskreno, da bi joj odgovarao.

88 89
Iy

— Eh, zagledö se ovdje, u komgiluku, u nekakvu... Jedne veeeri dode i Alaga Fesatovid da mu se dade lu-
—To ti mislig na Salihovu kder? benica. — Vidim, efendija, dajeg drugima pa, velim, dat deg i
—Da. A otkud ti znag koja je? meni, komgija sam a i u dugu vijeku — vratit de se.
Sabrija ne odgovori, ved rede: "Razvaljuj to, Ibrahime, Kad mu otac bez premigljanja izabra poveliku lubenicu,
poslugaj me, nee se pokajati." Alaga se veselo nasmija: — Oh, oh, kolikaeka je... Bag du od nje
— Beri — de, da bjelimo, vidig li koja su doba? Sad de ak- ostaviti sjeme i usijati, uzdam se da de biti beridetli, hodiinsko
g am... je sjeme...
Ispratili smo ih do nageg gajida. Tegku cekerinu sa lubeni- Te nodi otac se probudio na nodni namaz. Sutradan je bio
cama predadoh upravitelju Sabriji. Srdaeno se ispozdravlja- jog veseliji i razgovorniji. Bilo je zadovoljstvo gledati mu u
smo. Hasnija mi je mahala sve do üirkida mlina. svijetlo, veselo lice. Treperio je od zadovoljstva i predano
Otac se poslije ove posjete osjedao sve bolje. U kudi je obavljao duine namaze u toku dana, bio blag i tople
bivalo sve vige prave porodiene topline, veselosti. Nije vige Mati mu je predbacivala g to onako nemilice tamani lubenice
traiio nikome dlaku u jajetu, popustljivo je gledao na nage po bagei i dijeli svijetu, misli da de mu zahvaliti!
pogregke, kao predigten lijepo nas savjetovao. Sa mnom i s — Oh, pa ne dajem lubenice da bi mi oni zahvalili. Stab() mi
materom je bio neumoljiv jedino u pogledu namaza. Naveeer, je do Boiijeg zadovoljstva. Osim toga, gta je sreda ljudi ako nije
poslije ak:gama i veeere, zapoeeo bi s kakvim vjerskim pou- u tome da onog do sebe obradujeg svojim dobrom koje si
kama, uzimao u ruke Kur'an ili koji drugi kitab da bi zorno postigao muenim radom!?
Mati ga tuino pogleda. Mislila je da nije moiebiti malo
dokazao neku vjersku tezu. Zelja za dareiljivogdu kogtala je
svrnuo. A an je razumio njezin pogled, osmjehnuo se i na-
nagu bage'u pola lubenica. Opazili to Brezieani pa ih sve vige
stavio sa darelljivogdu. Pokatkad, ipak, osjeti kako gasne zar
nailazi kroz nagu avliju kad se naveeer vradaju sa svojih polja.
njegove ljubavi, blagosti i dareiljivosti. Sjeti se stihova velikog
Zastane eovjek u avliji, nasloni se na vrljike i gleda po bagei.
sufijskog pjesnika Halladia:
Nije s nekom namjerom — objagnjava — ne, ved onako, koliko
"... Tvoj Duh se malo pomalo pomijegao sa mojim Duhom
da predahne, malo se odmori i nagleda se velikih dinja g to se
izmjenjujudi zbliiavanje i napugtanje... Obuhvatio sam, cije-
tute kao pun mjesec o ugtapu i lubenica veselih gara, trudnih lim svojim bidem, svu Tvoju ljubav, 0 moja Svetosti!..."
od jedrine i nalivene slasti. Oearani lubenicama, ljudi se ra- Othukne kao u nemodi pun nestrpljenja: "Pa da, obiean
spituju za sjeme, otac im daje savjete kako de i sami uzgajati sam Boziji rob a ne pejgamber!" Stegnut sumnjama, pomigljao
lubenice, pokazuje im kako ih je lijepo vidjeti a jog ljepge je na uzaludnost svojih traganja, poeinjao bi da hladne u svom
kugati, trga lubenicu ili dinju pa — mah! beznadu: rastuli se u nedoumicama i sumnjama. Nevjerica se
ovjek se nedka, nije zastao radi toga, ne daj Boie, ved razmili po njemu, zastenje, progapude gebadet, pljune ispu-
onako, dovoljno je da se nagleda a sad jog i da uzme lubenicu njen goreinom, koju bi da od sebe sama skrije, tuino predahne
— sramota! Ved, ako je tako onda da — plati, ima uza se novca. i ponovo, s novom odluenogdu, poene da valja svoj kamen uz
— Koliko je, efendija? A otac govori: "De, prodi se, kakvo strmine.
pladanje, kakav stid, svakom je draga lijepa miva, ponesi djeci Penjao se uz strmi brijeg, ustrajan kao njegova molitva.
nek okuse. Ima ih, dao je Bog, a, bezbeli, ima u njima tvoj dio. Pomiluje ga s vremena na vrijeme traeak svjetlosti, osjeti u
— Oh, fala ti, efendija, kö bratu rodenom a nisi trebö, sra- dugi blagost nevidljive Modi koja ga podstakne, ohrabri, kao
mota, brate lijepi! — govori eovjek gotovo zastiden, stavlja dobro, drago sjedanje. Nodu ga opet negto dodirne, probudi
prijateljski ruku na prsa, pun je pogtovanja i ljubavi za svog ga iz eista mira kao poticaj one Modi. Pogleda na sat:
imama. Jedan je ili dva poslije pola nodi.

90 91
Razumije igaret budenja, cilo ustaje, tiho, kao da se iskra- Zagto je onda Bog stvorio tolike ljepote na zemlji?
da, abdesti se, stane na kijam, dugo stoji, uei kur'anske ajete, Za koga?
preda selam i opet legne. Slast stajanja na kijamu, u tajnom Odupiranje, dakle, zemaljskim slastima bi moralo da bude
namazu, davala mu je neku veliku snagu, polet i blagost dugi, samo zbog digdenja duge za vjedni iivot dije ljepote je na-
nosila ga, einilo mu se, kroz Svemir i opet ga vradala na ze- sludivao, posebno iz priee o Ebu Bekrovu diennetu!
mlju. Ali su ga onda svom iestinom progonila pitanja: za koga
Ali put je bio beskrajno dug, poeetak mu je nazirao kao je Bog stvorio zemaljske ljepote, posebno iensku ljepotu,
kraj vidika prekriven rijetkom koprenom omaglice koja u prekrasne cvjetove i njihove mirise, slasne plodove voda, lijepa
daljini stere oblake zaborava. Zatim mu se ukaza raskogna i ukusna jela? Ko ih samo moie ravnodugno i s prezirom
svjetlost mjeseeine kao da je po sobi bila razasuta zlatna pra- asketa gledati u ime ljubavi prema Bogu? Da li je on uopde
gina. Da li je sanjao ili je uistinu vidio tu neobienu zlatnu jedan od takvih? Pojavige mu se pred oeirna likovi ueiteljice
svjetlost? Potom, neko mu je iznad glave izgovarao kur'anski Zehre, Almazove Razije, Asime Nurage Henjida od kojih je
ajet: "I provedi jedan dio nodi u slavljenju svoga Gospodara ova posljednja imala koiu poput slonovaee i velike crne oei
pa de te On, moi da, dignuti na vige poloiaje!..." da ni u hurije diennetske valjda nisu bile ljepge.
Da se Ibrahim-efendija nije odlikovao velikom tjelesnom Za koga je stvorena njihova ljepota?
i duhovnom snagom, vjerovatno bi ga njegovi prvi dodiri s Za koga?
nadosjetilnim oblicima priblilavanja velikoj Spoznaji odveli Jeknuo je od eeinje i bola.
u bigotizam, moi da i u praznovjerje. Istralivao bi samo dove, Sjedanje na Zehru zaprijeti da unigti svu njegovu vjeru,
slugao od primitivaca kako se mahanieldm i beskrajnim po- pokoleba ga, i on u srcu osjeti jezivu prazninu i pustog.
navljanjem pojedinih dova i kur 'anskih odlomaka postiiu Koje, doista, na gubitku ako se obedanja nikad ne ispune
nevjerovatna dudesa, predavao se sumnjivim predajama u a iivot mimo nas prode u beznadnom zaboravu kao nepoznat
kojima se govori o bududnosti kao gto su dogadaji na Sudnjem putnik pokraj tihog mezarja? Zar Bog nije objavio u Kur 'anu
dann... Sredom, nije se dao uhvatiti u takve zamke. Znao je da da vjernicima pripadaju nagrade i ovoga i onoga Svijeta?
ostane uspravan, razuman i da odvaja istinske Boianske A onda je u sebi zaeuo misao koju kao da je neko drugi
poruke od magtovitih brbljarija i da za patnje uspona idu izgovarao iz njega, a ne on:
nagrade pa ako i ne postigne vedi uspon, bit de zadovoljan i "Ibrahime, gta ti je? Otrijezni se! Zar tako razmiglja eovjek
onim gto mu je dato. tvoje tjelesne i duhovne snage? Zar ne vidig kako si se nagao
Ponekad se bojao svoje hladne razumnosti kao mogudeg nad stragnom provalijom bezvjerstva...?"
znaka oholosti; vradao se iznova Gazalijinom naueavanju. Gadljivo je pljunuo i ljutito uzviknuo:
Pritom su se pred njim dizali novi zidovi tajni pa je zakljueio — Proklet da si, Iblisov brate, ostavi me na miru!
da u vjeri doista vlada pravilo: gto vige znag, sve se vige otva- Zatim je zanijemio izgubljen u sumnjama koje su ga ra-
raju ponori — nepoznatog. Padalo mu je u oei glavno i vla- spinjavale einedi mu poloiaj bezizlaznim. A onaj bezglasni
govor u njemu, pun prijekora i pouke, mimo njegovu volju,
dajude pravilo svih sufijskih ueenjaka, pa i Gazalije, da je
nastavljao se:
najeistija i najveda poboinost u povlaeenju i uzdriavanju od
"Nije ti zabranjeno da razmigljag pa i na nedozvoljen
varljivih uiitaka ovoga svijeta da bi se osvojile svjetlosti du-
naein... Bog voli one koji razmigljaju, Ibrahime. Ali trebalo bi
hovnih ljepota koje i jesu dugino istinsko stanigte. Proeitao je
da razumijeg da je Bog dao zemaljske blagodati svima izvrga-
iskustva velikog sufije Bajazida Bistamije, koji je tvrdio da je
vajudi svoje obaveze iz Ugovora! Svakom dovjeku je dozvo-
najveda i najljepga otkrovenja dobijao kad je najvige gladovao. ljeno da uzima od Bozijih darova koliko dega ieli jer nikog nije
U njemu se onda radala ljudska pobuna: htio da odgteti ko je doveden na svijet. Uditeljicine rijeei da

92
93
niko nije dogao na svijet svojom voljom, da bi sebi unaprijed ljudska pamet! Vidio je neg to eijoj ljepoti i rustikalnosti nieeg
dala iskupljenje da eini zlo — lal su i licemjerstvo prvog reda! ni slienog nema u najpoetskijim uobraziljama ljepotä ovoga
De, nadi eovjeka na svijetu koji je dar iivota na zemlji primio svijeta.
kao ponilenje i uvredu! Koristedi se izdagno Boiijom opskr- Jog je neko vrijeme bio u dubokim, ekstatiekim, zanosima
bom, svi su ljudi namireni u svojim pravima i — izjednaeeni. svog otkrovenja i od radosti — plakao. Bio je pod abdestom, pa
Boiije je pravo da od njih zahtijeva da live na Boiijem putu ustade i pade nieice, govoredi, moida prvi put u iivotu punim
i zasluie data dobra na oba svijeta. Ne ushtjednu li, sami de srcem rijeei: "Samo Tebi, Bole, pripada slava i hvalal..."
sebi biti krivi! Znaj da je Boiija vlast na zemlji nepromjenljiva.
Zato ne gledaj u tude imetke i lijepe Lene, jer su vam ove stvari Videdi poslije budenja u mislima iste slike nastavio je
date kao podsticaj da uzmete svoj dio a i mogude iskugenje!" plakati, zahvaden velikom sredom. Nikad se nije okrenuo
Do kasno u nod Ibrahim-efendija je ostao u skrugenoj i Istoku sretniji kao tog jutra!
pokajniekoj molitvi. Dok je izgovarao ponizne i vrele rijeei Ueedi u mihrabu Kur'an za vrijeme sabah namaza, u oei-
pokajanja, lice ueiteljice Zehre mu se satanski smijegilo sa sve ma su mu kiptjele suze radosnice. Skropljenje suza ga gotovo
vede udaljenosti u koju je i njega dozivala. A on je stiskao zube, zagrcnu, poee da mu ometa ueenje, a on, sjetivgi se da stoji na
kao da ga je pritiskao nesnosan bol, odgonio od sebe tu namet- kijamu kao predvodnik u zajedniekom namazu, sustezao se
liivu utvaru, mueio se, dok mu sve predanija molitva nije
i savladavao, da bi opet iz njega provalila sreda koja se istin-
vratila ravnotelu i mir.
skom punodom mogla izraziti samo plaeem, pa mu lice opet
pogkropige suze. Dugo je ueio odlomak iz sure ISRA, poku-
San mu se prikradao sporo i varljivo... Ukazage mu se
gavajudi da u strasnom izricanju svetog teksta nade smirenje
sasvim nepoznati, nevideni predjeli, ispunjeni najljepgim
i pode s ljubavlju na sedidu zahvalnosti.
bojama raslinja i blagom, prozirnom svjetlogdu, nalik na rosni
Po izlasku iz diamije, nakon gto se pozdravige i upitage,
studenac u osuneanom proljetnjem jutru po eijoj se okolici
zrcale kapi rose, kao i blistavo drago kamenje. hadii Mujaga ga upita gta mu se to skupilo, te je onako plakao
Puteljkom, opervaienim neeim gto je podsjedalo na kru- na namazu? Ibrahim-efendija poguti razmislivgi pa odgovori:
pno zrnje biserja, koraeala je stasita neznanka eiju ljepotu i —Uoeio sam ajete o velikim nagradama koje je Bog pri-
raskog nisu bile kadre da zamisle ljudska pamet i uobrazilja. premio svojim odanim robovima u kojima de nas darivati. Tad
Gledao je Ibrahim-efendija u djevojku i osjedao kako ga u sam se sjetio predaje o Ebu Bekrovu diennetu i od radosti
prsima ispunja nepoznato milje i eudesne slasti koje su bile zaplakah. Brado, oprostite mi, nisam mogao da otrpim.
iznad svake obiene, ljudske, mjere uiitka, o eijem mogudem —Blago se tebi, moj efendija! — rede hadii Mujaga. — Prieao
obimu je imao uobieajena iskustva s ovu stranu bitka. Nikad je o tom stanju duge i Muhidin-efendija na jednom zikru, da
se nieem nije vige divio, niti je gtogod vidio, ni izdaleka, uzvi- se pravi mumini bag moraju rasplakati kad im se samo spo-
genije i ljepge od ovog prizora u eijem sredigtu je bila ta ne- menu diennetske baue, a kamoli oni kojima bude sudeno da
znanka gto je koraeala dostojanstvom kraljice, gordost i, u isto ih za iivota vide, pa im Allah uevrsti iman a smrt im bude k6
vrijeme, topla priljeinost gto se velikodugno dariva oblikovali ona naga baskija preko Mogde!
su u njemu slatke slutnje ukupnosti ove nevidene ljepote, Ibrahim-efendija se oprosti od diematlija blagim rijeeima
ispunjavao ga je strahopogtovanjem i, u isto vrijeme, najliep- i zaieli da bude säm.
gom blagogdu i mirom. Sutradan — 22. jula 1936. — smrtno je nastradala ueiteljica
Nikad u iivotu nije neposrednije osjetio vedu sredu kao Zebra. lako vige nisam bio njezin dak, vidao sam je nekoliko
tog jutra. Vidio je "materijalne" dokaze onog obedanja o kojem puta prije nesrede. ece se pored rijeke, drugi put na stani-
je Knjiga govorila kao o obliku koji nije u stanju da zamisli enom peronu po finom bijelom tucaniku izmedu cvjetnih aleja

94 95
ili cestom koja je vodila u eargiju. Sva ta videnja dogadala su i cliinovskom snagom uvrtali duboke svrtke koji su, poput
se u predved'erja kada je najpustije. bezdanih rasjelina, glasno srkali pjenugave uzbibane talase.
Veselost s njenog lica nekud je igdezla. Nije bilo ni njenih Izbacujudi ih ponovo na povrginu, ovi vodeni grebeni su
raspitivanja, primjedaba. Samo otprimi pozdrav i nastavlja plesali zastragujudi ples snage kao da je pod njima radio vul-
svojim putem. Bila je natmurena i nezadovoljna s izra2enim kan diarene lave.
podoenjacima od slabog spavanja. Negto se raskrupnjala i ne Slugao sam na kupaligtu kako Siljo prida doporu djece da
vida se na ugdu Mogde u kupadem kostimu. u viru sada iivi stragna sirena, pola riba a pola lena. To je,
Vijest o smrti pronijela se munjevitom brzinom. Glasila je: kaie Siljo, duga ueiteljice Zehre! Djeca ne smiju da plivaju po
"Spahin brzi voz pregazio ueiteljicu!" viru, pa makar znali plivati kao ribe! Neki su, veli, pokugali
Dogodilo se to na samom kraju stanienih kolosijeka, kod pa ih je stragna sirena dograbila za noge i odvukla na dno.
skretnicä. Na dresini je dogla komisija iz eargije u pratnji Odvodila ih u svoje skrovigte i pripremala za vojnike svoje
dvojice iandara. Radoznali svijet je navaljivao da vidi ono gto velike armade koja de, kad dode njeno vrijeme, kroz pod-
je ostalo od irtve. ‘Z. andari nisu dozvoljavali nikome pridi ni zemne tunele podi da ubije stragnog Racu, jer je oteo sireninu
na trideset korae'aja. 0 uzrocima nesrede moglo se samo na- djevojdicu, bududu krasoticu-princezu. Glavni zapovjednik
gadati. Prava istina se nikad nije saznala. Saputanja su go- njezine vojske je neki Dzidzo, gto je prvi put ugrabljen u viru,
vorila da je nadeno i oprogtajno pismo upudeno in'lenjeru i njemu de, ako ubije Racu, dopasti lijepa princeza. Ostali ce
Rackovidu. dobiti mnogo... mnogo zlata iz sirenine riznice, te ce se jednog
Oko ueiteljicina ukopa su nastali nesporazumi, natezanja: dana vratiti svi sretno svojim domovima. Ali — nikog iivog
Samoubici nema mjesta u zvanienom groblju. Na to je reeeno nece mori prepoznati, jer de prodi mnogo godina dok oni
da se ne radi o samoubojstvu. Najzad bi dozvoljeno da se obave svoj posao i ponovo postanu slobodni. Nee im nigta
ueiteljici klanja dienaza. Mezar joj je iskopan u jednom dogetu drugo preostati nego da se vrate sireni, koja de tada biti po-
eargijskog groblja, donekle odvojen od ostalih. Ubrzo je na novo kraljica, i postanu njezini podanici.
mezaru bio podignut i spomenik. Nije Mo na uobienjene Djeca su slugala girom rastvorenih usta i
nigane. Obelisk nad glavom je bio od cmog mermera. I, umje- Klempo se pobuni: — Zagto da se vradaju kad je ovdje
sto nekog kronograma, bile su ispisane "Ljubav je jaea ljepge nego u vodi?
od iivota nad smrti!" —Zato — kaie vaino Siljo — gto je stara konja pod starost
Kau da su to rijeci koje su bile napisane u pismu, upu- tegko naueiti jahati.
denom gospodinu Rackovidu. Posebnost i neobienost njena —Eh, kao da de neko nekog jahati! — opet ee Klempo.
spomenika, odvojenost mezara od ostalih stanovnika ove —Nee jahati, bag si ti neki... ahrnak! To se samo tako kaie!
vjeene kude govorili su na svoj nadin o prokletstvu ueiteljicina — Pa kad ce onda sirena sakupiti toliku vojsku kad niko ne
postupka! Sjeeao sam se njene ljepote i pitao se: koja je velidina smije da pliva po viru? — jog vatrenije protestira Klempo.
bila tog oeaja koji ju je gurao ovim putem i koji je, dak i onda, —Pa zato de i protedi mnoge godine dok sirena skupi ono-
u mojoj jog djeeijoj svijesti, pokazivao svirepu sliku eovjekove liko vojske koliko joj treba da unigti podmuklog Racu. Nije to
sudbine. Kakvu pouku pokazuju one rufe gto ponekad osva- tako lahko! Ti mislig... uh!
nu na njenom grobu? Vige je u njima znakova nemodi nego —Sta bi bilo da i mi zaplivamo pa nek i nas uzme sirena?
dobre pouke. Sta je bilo s tim ruiama dok je bila iiva? — upade drugi djeeak preplagenih oeiju.
Na uditeljicu je ostala jedna eudna uspomena. Najdublji —Ja, bogami, nedu, volim biti kod svojih roditelja — odvrati
vir na rijeci po kome djeca nisu imala kuraii da zaplivaju Klempo.
prozvage: Racin vir. Po viru su se silovito kovitlali veliki vruci —Ni ja. Tc!

96 97
—Nije ta priea dobra oglasi se starmali Behram. — Da Saznavgi za ove dogadaje, Zejnil je naveeer navukao jor-
znam dobro plivati, dokazao bih da je sve to jedna — gan na glavu, daleko od tudih oeiju i ugiju, i isplakao se kao
—Nije Hajde oprobaj! — Siljo se ogtro usprotivi. kakav deran. Svadba je bila pompezna, sjatio se cijeli Majdan
— Prieu je izmislio Siljo! da sluga klepetanje velikih ciganskih bubnjeva i cviljenje
—Nisam! demaneta kroz koje je pjesma oplakivala mladino djevojagtvo.
—Jesi! Aut. nijedne! — rede Rizvan i mignwoeima svojim Promatrali su svadbu iz prikrajka, jer Zejnil nije ielio da ga
"delfinima" koji zgrabige igoljavog djeeaka gnjatastih nogu vidi svijet u avliji. Raifovoj painji ne izmakoge vlazne maglice
i bacige ga s visoke obale u vodu. Svi zagrajage uglas, zacieage, u Zejnilovim odima, te on poee tjegiti prijatelja:
zavriskage, a Siljo, kao baden psid, grcao u vodi, frkao sline —Nemoj, Zejnile, ima jog cura, nije ona jedina na svijetu.
skupa s vodom gto mu je ugla u nos, ugi, usta. Krmanio je, A da joj je gta, nevjeri jednoj, i onaj Miralem — nije! Nejma u
ogamuden od neoeekivanog pada, hvätao drhtavim rukama njemu vige od pedeset kila iive vage.
vrbovu granu ne bi li se nekako sretno iskobeljao. —Ono gto mu usfali da dostigne njezinu tezinu, Zetir de
Graja je jenjavala. namiriti srebrenim petobankama ili zlatom, ne boj se, Raife.
—Kalem ja tebi, bolan! — Raif vaino poniknu — Para je —
Zejnil nije u toku ljeta, koje je, evo, na izmaku, nagao sve! U njoj je i znanje, i prijateljstvo, i eure, i E, pa vidig li
vremena da odgovori na dvije oeeve karte, a kamoli da dode. sad?
Osim briga oko Poloja: unapredivanja gospodarstva, sabiranja Nekoliko dana kasnije Zejnil se spremio gto je ljepge mo-
ljetine, bio je rastrzan i drugim brigama, najmanje na tri strane. gao i krenuo preko planine na nodni voz. Kunjao je na tvrdoj
Brezieke prijetnje zbog Safije su mu nanosile brige i hladile klupi trete klase, drmusao glavom i jog jednom mislio o sve-
njegova osjedanja za nju. Tome je doprinosilo i oeevo migljenje mu. Sjedajudi se oe'evih opisa djevojke Melihe, on je u sebi
o Sabrijinoj svastici, pa skrivene primjedbe da bi to bila naj- govorio: — To je svakako otmjena gradska gospodica za kojom
bolja prilika. Vige bi vrijedila i u oeima svijeta. Po svoj prilici bi se Majdanci, bezbeli, okretali i govorili: "Pogledaj Zejnila,
a pogledaj mu hanume! Bag je, aleak, jedan, dobro trefio!" Ide
bi mu morali priznati da nije, izgubivgi Besimu, pao naniie.
on tako, ide Meliha pored njega, odjevena alafranga, s krznom
A treda stvar koja mu se vrzmala po glavi bila je nada date se
oko vrata, tankom velom preko lica, ondulirane kose, u cipe-
izmedu njega i Besime stvari okrenuti u njegovu korist. Nije
licama visokih potpetica i, dok oni tako Betu — cipelice gkri-
li se poeelo prieati o njegovim uspjesima u Poloju? Doduge,
pucaju. Susredu Miralema i Besimu, a on ponosno pokazuje
osim peela koje je zasnovao od roja nepoznatog porijekla koji Melihu, neka je vide, otmjenija je i ljepga (da li i ljepga?) od nje,
se spustio slue'ajno u njegov vodnjak, i negto kokogiju nosilja, ponosna gradanka... Neka vidi Besima, neka dobro vidi kakvu
imao je da zahvali rodnoj godini i kigama kojih je bilo u izo- je on sebi ienu nagao, nek iah za njim i plage kao gto je i on
bilju. za njom zalio i plakao, nek se bolno kaje, nek...!
Ali svi njegovi planovi i potajna priieljkivanja se odje- Kad je stigao, potraiio je dobrog frizera koji ga je lijepo
danput izokrenuge naglavaeke. Zedirov Miralem, pogto je izbrijao i namirisao, kupio novine i nosio ih u rukama da
zavrgio svoje agronomske nauke, dode kudi i, na oeev nago- izgleda otmjen kao kakav einovnik poreskog ureda i, na sta-
vor, zaprosi Besiminu ruku. Brzo bi ugovorena svadba jer se rinskoj kapiji Sabrijine kude, povukao za polugu koja pokrenu
mladoienji, izgleda — lurilo. A i Besimin otac, stari Ragidovid, zvono, te ono resko ciliknu. Na kapiji se pojavi Hasnija i ma-
nije se protivio kderinoj udaji, mada je svoju porodie'nu lozu znim glasom ga upita: — Sta 'len? Zejnil rede da je Melihin
driao boljom od Zedirove, makar se Zedir hvalisao svojim rodak, ielio bi da je vidi i malo progovore.
begovstvom, jer po srijedi je bio dobro gkolovan, premda Nervozno je getkao ispred kapije dok se ne pojavi sasvim
neugledan mladid i njegov lijep imetak. pristala djevojka u dugoj grimizno crvenoj haljini progaranoj

98 99
zlatastim cvjetidima i sa gal ovratnikom od tamnocrvenog sklona. Isto tako joj rede da ne bilo mudro da se pred starijima
atlasa. Lice punaeko i okruglo. Oei golubije boje i izvijene priea kako su se ved vidjeli i upoznali. Ona mu se i u tome
obrve kao u Cerkeskinje. Na obrazima izraiene jagodice a pri te se prijateljski rastalte. Polazedi Zejnil se opet blago
osmijehu, ispod njih, male slatke rupice. Kad je osmotri, Zejnil pokloni i pole evrstim koracima, samouvjereno i odsjeeno.
se, kako se i pristoji, nevjegto nakloni i nazva djevojci selam. Nije se obazirao. Zelio je da joj pruii priliku da ga gleda, jer
— Ko ste vi? — ona de. je vjerovao da njegova pojava i izgled, giroka ramena i eilost
— Pa... — Zejnil malko pocrveni g to inaee nije bila njegova zasluiuju painju svake mlade, pa i Melihe.
vrlina, ote mu se te premetnu tijelo s noge na nogu kao kakav Izagavgi iz eargije grabio je poljem prema Brezicama, pre-
seoski skorojevid, kolebao se nekoliko trenutaka, zatim rede: disao od brzog i otresitog hoda, pun ushidenja. Veselo je pje-
—Cuo sam, gospodice, od rahmetli oca da smo rodaci. Znate, vugio i davao maha nadama da su mu puti ka sredi sada vige
na proputovanju sam, pa rekoh sebi: Hajde, Zejnile, da vidimo nego ikad najbliie pravom cilju. Polja su bila pusta, euje se
tu nagu rodicu, ne priliei se, velim, prodi pokraj kude a ne samo udestala pjesma zrikavaca sa strnjigta i otkosa rane
svratiti i progovoriti, krv nije voda... otave. Zastade i izvadi iz diepa malo ogledalce, te poee u
— Otac kao da vam nije iiv, gospodine? njemu da se gleda. Bilo je to lice opaljeno, dobro izbrijano,
—Pa... nije, nije. dinilo mu se jog lijepo i mladenaeko. Na sljepooenicama kao
— Je li davno umro? fine bijele niti iskrilo se nekoliko sjedina. Odmjeravajudi i
—Poodavno. Ima vige od pet godina. procjenjujudi svoj izgled vrati zadovoljno ogledake u diep i
— A u kojem koljenu smo rodaci, da li po ocu ili majci, gdje nastavi da grabi poljem i pjevugi.
vi sada iivite? Svi smo mu se obradovali. Otac ga zagrli. Nisu se dugo
— Pa... nagi oeevi su od dvojice brate! Isto ih sunce grijalo, vidjeli. Mati po obieaju ragirila ruke: "Ko nam je to dogao!
obojica su imali strine, tetke i gta ti ja znam... I djecu, bezbeli! Dobro dogao!" Pitanja i raspitivanja: o Majdanu, ljetini, je li
— Zejnil se poeeo bezobrazno smjegkati a djevojka mu se majka dobro u zdravlju, je li se umorio od puta? Negto je
pridruiivala a da nije ni znala zagto. pozakasnio. Da nije kasnio voz? Posjedage na gilteta, a mati
—Ved ja velim da to ostavimo proglosti. Nisam znao da mi pose pripremati kafu.
je rodica, hvala Bogu, tako lijepa djevojka... — E, nek si dogao... u vakat si. Da si malo kasnije, ne bi
— Oh, oh! ... — ona zacvrkuta, stisnu oeice i nakrivi ljupko stigao na lubenice — govori otac. — Moie li mati kako sobom?
glavu uvijajudi se u struku. — Nemojte tako, ved kaiite mi kako —Eh, vrti se po kudi, kagljucka. Kad nema duhana, kagalj
se zovete, gdje iivite, gta radite, imate li iivu majku? je osvoji kö vilen. Valja kupiti. Cim zapali, kaglja nestane.
Zejnil odgovor o majci izvrda a ostalo rede. Kaza kako je Duhan joj dode kö lijek pa mora pugiti. Da nema duhana,
zavrgio medresu ali ne radi u struci, ved se bavi gospodar- kagalj bi je, veli, ubio! Duhancliijska posla...
stvom. Ostalo mu u naslijede, od starine, pa moie da se livi Zejnil se nasmija.
u svome i na svome. A g to se title njihova rodbinstva, an se — —Sto i nju nisi malo doveo, brate?
galio. Posluiio se samo trikom da je vidi, da progovore i upo- — Govorio sam joj, ali ne fajdi. Veli: ko me se zaielio, nek
znaju se, jer je dosta slugao o njoj od brata, imama iz Brezica, dode pa me vidi. Nisam ja spala na to da traiim djecu da ih
koga se ona sigurno sjeda. Sto se njega title, njegove namjere gledam. Njihova je duinost da traie mater i gledaju je! jog je
su u tom smislu veoma ozbiljne, naravno, ako ga ona... puna ponosa...
Razgovor se zavrgio tako g to su oboje bili zadovoljni. —Pa, pravo i Priznajem, priznajem... Eh, poslovi,
Zejnil joj na polasku obeda da de razgovarati s bratom da ih sve ti se dini prelle, a ovamo, kad mater izgubig, onda kuku!
zajednieki posjete ako se ona nece ljutiti. Ona rede da bi joj bilo Ved, nee li nas tvoji svatovi makar povudi pa da se malo ode
drago, gto je za Zejnila znaeilo dobar izgled i dokaz da mu je i materi veselje

100 101
Zejnil je gutio. — Pasta mi sad da radimo? — otac de.
Sutradan je otac u gali povodom Besimine udaje prevrnuo — Sta da radimo? Hm! Nig ta...
Zejnilov fes i dobrim udarcem ga klepnuo po velikom uhu da — A tvoja ienidba?
mu zatim fes nabije do ugiju. U sobi je zavladao grohotan — Th... nek eeka boljih dana — Zejnil selgnu ramenima.
smijeh, a Zejnil smoie jedva malo snage da se osmjehne. Sav Mati isturi znadajno glavu: — Eno Nezir-begove Naze,
pocrvenio u licu skide fes s glave, izvrati ga na lice i pailjivo jedva deka, Zejnile... Ja bolje, bogami, ne bih traiila da sam na
stavi na glavu. Oca malo zbuni Zejnilova ozbiljnost pa nade tvom mjestu — mati zaklopi i provrti se.
za shodno da mu prigovori g to nije prije dogao, zna li da mu — Zeno, otkad sam ti ikad govorio da se prodeg Naze, a ti
je brat bio tegka hasta od iutice? Zejnil se udtivo zadudi i opet! Ne ugovaraj ono g to biti ne more!
iznenadi kad je saznao za vijest o odevoj bolesti i ponovo Mati zbunjeno popravi gamiju na glavi i poe odekivati
upade u tmurno raspoloienje. nede li se Zejnil uhvatiti za njenu zamisao, ali Zejnil je uozbi-
— Ono g to sam ti pisao o Sabrijinoj Melihi bacilo te u ljeno gledao preda se i zabrinuto o nedemu mislio. Podigavgi
brigu? glavu, pogleda pravo u odevo lice pa nakon nekoliko trenuta-
— Ne, ne, to nipogto ne bih dozvolio! Ako se neki zabo- ka rede:
ravljaju i napadaju toliko slijepo na tvoj ugled, ja to sebi ne bih — Pisao si mi, a i govorio o svastici svoga prijatelja Sabrije?
mogao nikad dozvoliti. Naprotiv, duinost mi je da gtitim tvoj S' to ne bi na nju igli, moj stariji i udeniji brate?

ugled vige nego svoj. Jer, dok je tvog ugleda, i meni je lakge.
Otac nigta ne rede, ved naredi materi da napravi gerbe, gto
Osim toga, ne ielim ni da rizikujem. Zagto da oC'ekujem iz
je bio znak da de se o Zejnilovu planu najozbiljnije razmisliti
mraka kad de mi nediji noi isukati crijeva. Nije Safija jedina
i razgovarati. All ne da se nije razmigljalo, ne da je otac bio
djevojka. A ona de se lahko i udati, jedva d'ekaju da joj se ponu-
de. Kad smo bili u Gornjoj mahali na svadbi, ja i Sahin, ved protiv Zejnilove namisli, ved oca obuze pravo osjedanje srede
onda sam vidio kako dilkogi prijedaju odima prema meni! g to je bag Zejnil säm dogao na to da se ieni Sabrijinom sva-
Izloiiti se s njima bila bi previsoka cijena za jednu Safiju... stikom koja je odavno zaokupljala odeve ielje, ali nije nikako
Otac je pailjivo slugao Zejnilove rijedi. Ispitivao ih, osma- vidio nadin na koji bi se Zejnilove i Safijine veze razvrgle bez
trao sa svih strana. Udini mu se da brat olahko pregorijeva teiih sukoba i posljedica. Pog to mati izade da spravi gerbe,
svoju ljubav u koju se donedavna zaklinjao. Negto mu je otac gotovo u povjerenju rede Zejnilu:
nedostajalo u cijeloj slici odnosa izmedu njega i Safije, negto — I nema ti bolje prilike od Melihe.
je u svemu bilo nekako falidavo, ali gta? — nije mogao da odgo- Zejnil baci na oca zahvalan pogled i iz uljudnosti nigta ne
netne. rede. Zadovoljstvo mu se oditavalo na licu. Otac je podeo
— Kali mi, Zejnile, da li je Safiji plaho stalo do tebe? natanko da prida o Melihi, opisuje je, iscrtava pailjivim rijedi-
Zejnil razmisli, srknu malo kafe iz fildiana i, kroz uiitak ma bududnost kako je on vidi ako do te veze dode, hvali
gutijaja, uzvrati zamigljeno: Melihino porijeklo, porodicu, odgoj. Zejnil je povladivao
— Ja mislim da nije. Iako je pristala pod svojim uslovima odevim rijedima i sav treperio od zadovoljstva.
da se uda, govor joj je bio mlak, neodludan, bez velike lelje i — Kukavica! — pomislih. — Nisam se nadao da de tako lahko
vrudine u srcu. Neko kao da joj je otrovao srce prikazujuci nas okrenuti leda Safiji. Olahko i neodgovorno se igrao skupo-
u njenim odima sa najgore strane, kao dogle, gladnice na tude cjenim zrnom bisera koje bi mu svakog trenutka moglo da
imetke... A seljaku kad zaprijeti opasnost da de mu iemlja otidi sklizne sa dlana i odleti u duboki ponor a zatim nestane u
u ruke strancu, on je voli dati domadem eovjeku, makar bio nepovratu. Da li je to samo pregutno ugadanje bratovim ielja-
crni ciganin. Znam ja kako se sve to ispreplide i kakve se sve ma za koje je znao, ili njegova istinska ielja da se domogne
zamke od toga prave. I Safija se povela za slidnim intrigama... Melihe? Istina je da je Zejnil, kao g to je i säm izjavio, pokazivao

102 103
znake poslugnosti i pogtovanja prema starijem bratu. To kao lenskoj ljepoti i muievnosti ponosnih oeeva. U jednoj je bio
da se nije bag nimalo protivilo njegovim iivotnim pogledima, i Sabrijin otac, imam-matiear eiji je, po oeevom migenju,
all se pailjivom oku davalo zapaziti da je bratu nudio pre- vanjski izgled bio dio njegove osobe mnogo superiorniji od
dnosti onamo i u onim stvarima koje säm nije znao ili nije onoga §to je imao u glavi od vjerskih znanja i zvanja g to mu
mogao da razrijeM, ili mu je bivao potreban zaklon! Pritom ga je darivao stari lukavi politiear Pagie s kojim se ovaj efen-
nikad nije izostajala njegova vjeeito skrivena ali postojana dija slueajno poznavao i eije je politieke interese kao vode
briga za svoje ciljeve i interese. radikala svestrano potpomagao.
Dalji razgovor je poprimao sve razdraganiji tok u kome Sve je to odisalo nevictenom urednogdu i mirisima gto je
mati i ja nismo davali odugka svojim osjedanjima. Slutio sam u osobi prisutnog izazivalo veliku lagodu i zadovoljstvo. Ne
kako je Zejnil vidio na pomolu izglede da zakoraei koji ba- zna se da li zbog srdaenih ukudana ili njihovih gostiju. Dok
samak navige, penjudi se prema znaeajnijem drugtvenom razgledam sve to i ne skrivam divljenje, mati me gura laktom
usponu. Da je trebalo da bira gtogod za njega nepovoljnije, i 'gap& mi na uho: 'Sto si blehnuo kö da nikad nista nisi
gdje bi se valjalo irtvovati, Zejnil bi pokugao na bilo koji naein vidio!" Ne obazirem se mnogo na materinu pouku, ved nasta-
da izvrda. Jer on je ipak imao svoja uvjerenja i ciljeve u kojima vljam da razgledam.
je znao biti itekako istraj an i May. Nije ih on nikada u nekom Otac je bio nasmijan i dobro raspoloien. Kafa i cigara su
ozbiljnom tonu nametao drugima, pogotovu ne bratu, ved s pospjegivali njegovo raspoloienje. Njegova veselost je i nama
njima spretno i lukavo pokug avao da se prokrijumeari na olakgavala. Pa i Zejnilu je bila od velike pomodi da zbaci sa
sebe lju§turu u§togljenosti i prevelikog pridavanja vainosti
zadnja vrata.
ovoj posjeti. Poeele su frcati i §ale. Sijelo je zadobijalo sve ljepsi
Krenusmo poslije akgama. Domadini su nas doeekali vese-
tok. Zejnilova ugtogljenost pofe da se razlabavljuje. Drianje
lo i toplo. U ljubaznostima su bili umjereni kako je i prilieilo.
mu je bivalo sve prirodnije pa je poeeo sabrano, mada ne-
Odmjeravali su onoliko koliko su mislili da nam pripada.
smotreno, da pipka euperke kose gto su mu virili ispod fesa i
Kuea im je bila na sprat s klasienim krovom na eetiri vode, iznad ugiju, gladi ih prstima i ravna da mu ne §tree u neredu.
ukragena spolja Stukaturama oko prozora ali znatno dotje- Upravitelj mu se obrati rijeeima:
ranija iznutra: sobe su velike i napunjene skupim orahovim —Pa, kako je, Zejnile, Husein-efendinica?
namjegtajem ovalnih oblika a podovi zastrti halijama u eiju su —Dobro, osvojila starost...
mehkotu noge potanjale gotovo do elanaka. Bilo je i takvih —Jah, starost, starost — upravitelj ce zamigljeno. — Nigta
predmeta koje sam prvi put ovdje vidio, kao 'A" to su razne zato, svi eemo jednog dana ostariti. Sve bude i prode. Dok si
vitrine, komode, gemizeti, krcati iza staklenih dijelova kri- mlad, da ti je ovo, da ti je ono, a kad pritisne starost... tegko je...
stalnim staklom i srebrnim posudem koje je sluiilo eini mi se A ti, efendinice, kako si, vjere ti, slu§aju li djeca?
samo kao ukras, kao gto je odgovaralo stilu vedine nagih malo- — Dobro sam, vala — mati popravi gamiju na glavi pomalo
gradana toga vremena, dakle, za gledanje. zateeena.
Na ravnoj plohi velikog gemizeta, prekrivenoj fino neca- — Djeca kö djeca. Bude svagta, eh!...
nim prekrivaeem, poredano je mnogtvo boeica sa raznim — Najbolja su kad spavaju, je li? — upravitelj se nasmija.
mirisavim sadriajima i, vjerovatno, sredstvima za poljepSava- Pomalo nesigurno i pogladi sjajnu delavu glavu rukom kao da
nje. Bilo je to jog sijaset drugih stvari i stvareica, eetkica, ukra- se eegka.
snih (srebrom obojenih) okvira sa manjim porodienim slikama Zatim se domadin poeeo raspitivati o Zejnilovim iivotnim
koje nisu bile za zida, vec stajali na naslonima i nudili nam planovima, je li kako bila rodna godina, kakvim se prinosima
svoj Barm i svaku ljepotu ispunjenu ponosom u toj privi- nada sa zemlje, koliko je ubrao pgenice sa njiva. U Sabrijinim
legovanoj poziciji za gledanje drugima a ponekada i divljenje rijeeima je bilo topline i familijarnosti koja se dopade Zejnilu.

104 105
To ga okuraii da prinose sa zemlje negto uveda g to je opet u na njega, kako su neki preko nodi bili okrenuli list, doglo bi
domadinu izazvalo vidljivo zadovoljstvo. Zatim se razgovor haman do odvajanja od voda, kö g to je i dolazilo u nekim
prenese na posljedice ekonomske krize koja je harala poslie- mjestima. Narod ne voli brze zaokrete, makar bili usmjereni
dnjih godina svijetom, nove moguenosti i izglede kako da se i na najbolje. Misli: tudin ima u tome svoje prste, prevara,
u danagnjim prilikama uspije. Posredno je domadin davao brado! Nag ti je svijet ovaki: Tude pogtuje a svoje voli. I nek je,
bududem zetu prijateljske savjete. Od vainijih su bile prepo- tako i valja. Zar mi za Svabu nismo bili stranci kö i on za nas?
ruke da uspostavlja prijateljske veze sa pametnim poslovnim I dogö je da ga niko nije ni zvao, je li tako bilo? Tako dobismo
ljudima, stille njihovo povjerenje, jer "eovjek se na eovjeka u musafirluk gosta koji ti je nasilu otvorio kuena vrata, pro-
oslanja a drvo na drvo...", "ruka ruku mije" itd. valio! S ta deg s njim? Nag odgoj i nas ponos su taki: dogao ti
Trebalo bi se okrenuti i korisnoj politici koju domadin vidi nezvan musafir, nigta ti nije bolje nego se pokazati onakim
u radikalima kojima je i säm gorljivo pripadao. Ne bi on tamo kakav si. Zar to nije bolje nego kö kameleon: mijenjaj boju
nikada igao da nije Spahe, pametna i razborita eovjeka koji prema prilikama! Sada, pogto je progo neko vrijeme, oprezni
vodi muslimanske mase. A trebalo bi raditi i na tome da se i ne gubedi obraza, preuzimamo ono g to mislimo da valja. Da
narod prosvjeduje i izvladi iz zaostalosti. Sve mu se eini da smo se odmah prihvatili Svabinih novotarija, ispali bismo
narodnom napretku smeta pomalo i vjerska zatucanost, pri- neozbiljni, ne cijenimo svoje pa kako demo onda tude! Sada,
bjegavanja dovama umjesto radu. Uei ti dove koliko hodeg, fala Bogu, gkole su nam pune djece.
ako dobro ne uzoreg, nadubrig i zasijeg dobro sjeme, nee — Jest, Ibrahime, ali smo izgubili pedeset godina.
pojesti kolaea ni pite... Ipak, taj dio posla eeka svjetovnjake, jer —Makar. Svaka se bolest mora odbolovati. Da smo udarili
vedina hodia nee ni da euje za modern°, evropsko prosvje- preeicom, moiebiti da bismo nabasali na kakvo iivo blato, pa
divanje, ulaienje u politiku i koristi koje se od toga mogu gta onda? Najvainije je bilo saeuvati vjeru i tradiciju po eemu
imati... Sabrija nekoliko trenutaka promisli i dodade kroz ee nas svijet i danas i uvijek prepoznavati i kad najvige posti-
ponegto ironiean smijegak: — Plage se da se svijet ne povlagi! gnemo i u nauci i u imecima. Nedemo se morati stidjeti ni
— pogleda u oca i grohotom se nasmija. proglosti ni bududnosti. Bez svoje tradicije i vjere, ne bismo bili
Nasmijage se i ostali. Otac se pomaknu i uzvrati: niko i nig tal...
—Ulemi je, ahbabau, dosta i o vjeri! — usprotivi se otac pola Dugim hodnikom se zaeu trk i u trenu se na girom otvo-
u sali, a pola u zbilji. renim vratima pojavi Hasnija. Oei su joj se arile na svjetlosti
— Prosvjedivarje naroda i jeste i nije posao uleme — na- velikog lustera. Gledala je u me nasmijana lica, lijepo uokvi-
stavljao je otac. — Cini mi se da ti poslovi spadaju u obavezu rena dugom plavom kosom g to joj je padala po ramenima kao
vlasti i narodnih voda, politieara. Ulemi se predbacuje nebriga svila. Mahnu mi da podem za njom. Poput gazele napravi
oko prosvjedivanja, a niko je ne pita kako ivi, i gta je pritigde. nekoliko skokova ispred mene kroz sjenoviti hodnik, okrenu
—Jest, jest, Ibrahime, ne kaiem ja — domadin zaimirka — se i ispruii prema meni obje ruke.
samo su, brate, hodie te koje vieu narodu sa mimbera: "Ne —Dobro dogao u nas dom! — rede veselo i toplo.
dajte, ljudi, djecu u gkolu, bagka iensku. Skola odvodi od Uvede me u sobu kod svoje starije brate. Soba je bila na-
vjere!" A od vjere, po mome uvjerenju, najlakge odvodi nezna- punjena bijelim namjegtajem, policama za knjige i okruglim
nje. Ne moi e stara kremanjaea izadi na kraj s magingeverom. stolom nad kojim je visila iarulja uokvirena abaiurom i osvje-
Vidjelo se to i u ustanku protiv Svabe. Treba ueiti tehniku, a tljavala prostor na stolu po kome su bile razbacane knjige i
tehnika se uei u gkolama. Ruku na srce, Svabo je napravio za sveske.
eetrdeset godina vige nego Turci za stotinu pa i vige! — E, pa da vas upoznam. Ovo je moj prijatelj S ahin!
—Oranile, Sabrija, oranile — otac malo razmisli pa nastavi: —0, kako si, sokole? — ved mutiranim glasom me oslovi
— Nije ni nas svijet bio plaho zagrijan za gkole. Da se navalilo stariji s negto ironije u glasu.

106 107
—Dobro. glave iskeranu gamiju, poravna je i ponovo stavi na glavu. —
—Zar Faik nije isti nag upravitelj, ahine? — zacvrkuta Naravno, ako bi tako ielio i njegov gospodin amidia.
Hasnija podrugljivo. — Jog kad se pravi vaian, uf! — munu me Hasnija se ustumara po kuhinji. Pode zavirivati u redove
rukom u rebra. Brat joj se pole smijegiti pomalo zbunjen Ha- lonaca, tendiera, sahan. Jela su mirisala i mamila ielju za
snijinom drskogdu. kuganjem.
— Otac kaie da je Faik nag kudni filozof. Znag, on nije od —Uf, gto sam gladna! — Hasnija pucnu jezikom. — Tetka je,
onih pravih, ved onako, kod kude, gdje ga svi popustljivo trpe. znag, Sahine, svagta naspremala, svagta, svagta, svagta, uf!
Ne umije ni da govori dok ne napravi udeno lice a onda poene: opet pucnu ustima. — Vidjet deg, ona je — tata to isto kaie —
"Taj i taj filozof je rekao to i to..." A sve on to tati tako kad mu prava umjetnica u kuharskim vjegtinama — rede i zamoli do-
treba novca, pravi uvode: to je rekao taj i taj filozof... a iz filo- madicu da nam dade da vederamo jer je ionako odlueeno da
zofije ima samo eistu — tricu! Nigta vige, hahahaha...! djeca nede sa odraslima za sofru.
Faik razvuee usne u onaj svoj ironieni smijegak, ali mu se —Mi bismo mogli skupa da vederamo nas dvoje, tetka. Mi
on preobrazi u gadljivu grimasu i, kao u Bali, rede: smo, znag, gkolski drugovi i prijatelji pa prilidi nam da skupa
—Ne slugaj je. Brbljiva je kao svraka! i vederamo, zar ne, tetka?
Mladi Faikov brat se bavio nekim matematiekim vjeiba- — Kako da ne, kderi. Sad du ja vama postaviti da jedete.
ma i nije me ni pogledao. Hasnija me uhvati za ruku i rede: —A da li bi htjela, tetka, da nam i malo cvijeda stavig na
—Hajde, Sahine, da nastavimo naga poznanstva. Sto se
sto? Bit de nam slade a i sveeanije, je li,
ova dva gospodina title, zasad ti je ovoliko dovoljno. Ah, ah,
—Zagto da ne, draga? Kako bi to bilo da mlada gospodica
umalo da zaboravim. Jog negto poeuj, Sahine. Rizo ti je golu-
i mladi gospodin vederaju bez cvijeda. Dobit Bete dviie rufe.
bija majka — pokaza kaiiprstom na mladeg brata. — On je
Evo, bag su jog i mirisave, tek ubrane. Kako ti se svidaju?
najbolji dak iz biologije i gimnastike a ostalo — ne pitaj. Gaji
—Divno, tetka! — uzvrati hasnija i nastavi: — Gospodin za
najbolje golubove, ima ih pun tavan, kupuje, preprodaje,
jednom rijed'i, pravi — golubar! koga te prose — lijep je... Ipak, ja bih voljela da ne ideg od nas.
Rizo se zateeeno smijulji, srdaeno i drugarski. Meliha nigta ne rede, ved nam pole dodavati jela. Hasnija
—Hajde, Sahine, ostavimo ove mudrace njihovim knjizuri- se odmah prihvati. A ja sam se prisjedao majeinih savjeta i
nama! Idemo u kuhinju da te upoznam sa tvojom bududom ?lägio se da ne izgledam previge proidrljiv. quo sam kako je
strinom. Stisnu mi jaee ruku i povede me u kuhinju, punu savjetovala i ocu da ne pokazuje svoj previge zdravi apetit za
prijatnih mirisa, gdje zatekosmo gospodicu Melihu. jelom i poslasticama. Govorila je glasnije da i Zejnil euje jer se
Hasnija me mazno predstavi svojoj tetki i nabrblja dok ta pripomena ticala, bogami, i njega. Moida ponajvige njega.
okom trepneg eitavu lepezu obavjegtanja o meni, mojima, o Pogto je bila obavljena veeera, prieekali smo da se spremi
finom i otmjenom izgledu njena sudenika (Zejnila). Dotle sam bududa nevjesta, te izadosmo u eargiju. Odriavao se vagar i
ja gledao ispotaje svoju bududu strinu. Rijetko da sam na eijem getnja kroz vagarsku vrevu prijala je svima. Sve je to udesio
licu vidio otmjeniji i srdaeniji osmijeh nego gto je bio njezin. domadin, da bi se Zejnil i Meliha bolje upoznali, vidjeli, pro-
U njemu je i blagonaklonost i blagost, srdaenost i nekakva govorili koju rijee udvoje. Bududa nevjesta je bila odjevena u
uzdrianost. Rede da joj je vrlo milo gto smo se upoznali. dobro skrojen kostim od svijetle tkanine za ljetne veeeri koji
—Hode§ li mu biti strina, tetka? — povjerljivo upita Hasna. joj je lijepo pristajao. Koraeala je sitno u cipelicama sa visokim
—Ne znam, kderi, ako bude sudeno. potpeticama gto su — ah, euda li! — gkripucale.
—A da li bi voljela da budeg, tetka? Obilazili smo Bazar iza kojeg je tregtala muzika luna-
—Pa zagto da ne bih? — uzdriano se osmjehnu mlada lena, parka, osvijetljenog mnogtvom iarulja. Vreva svijeta i re-
uvlaeedi glavu u ramena, zatim ponegto zbunjeno svuee s klamera "nevidenih euda" u gatrama putujudih akvarija i

108 109
zvjerinjaka, jeftinih kinema u kojima su se mogla vidjeti "sva —I ja tako velim — rede Meliha.
eudesa svijeta", sladoled i poslastice, omamljujudi mirisi jga —Mag alah! — otac uskliknu. — Nek vam bude sa sredom!...
ispod nadstregnica napravljenih od sirova ljeskova pruda, Da o svojoj bududoj vezi razmigljate kao ja i da je vidite mojim
mirisi dima g to se dizao od mesa i devapeida. Guram laktom oeima, niko od vas ne bi danas bio sretniji!...
majku da mi kupi ovo ili ono, ne znajudi, zapravo, ni gta bih Vradajudi se kuci euo sam razgovor izmedu odraslih, ra-
prije kad bih samo mogao da biram. Prvo sam kugao sladoled zdragan i pun najljepgih rijeei. Domadini nas uvedoge u sobu
a zatim me Zejnil poveo na ringigpil. a otac sveeano objavi domadnima da je djevojka isprogena i
Oko bogatih tezgi u bazaru tiskalo se mnogtvo svijeta. da su joj kupljena "biljeija". Domadini vijest primige srdaeno
Mati je paihivo razgledala zlatninu. Bududa nevjesta je bila i toplo, te se mugkinje izgrli na jednoj a ienskinje na drugoj
zamoljena da izabere prsten koji de joj se kupiti u ime zaruka. strani uz prijateljska eestitanja. Sabrijinica je pustila i nekoliko
Bila je to vrlo smjela ponuda. Zejnila je oko srca stiskala studen suza radosnica. Ugovorige da se svadba obavi za nekoliko
mjeseci, krajem jeseni. Bi pripremljena limunada i kafa. Otac
pri pomisli gta ee se dogoditi ako bududa nevjesta odabere
se gali da de popucati od tolikih easti ah kad je veselje, nek se
kakav skupi prsten ukragen draguljem. Nevjesta mu se veoma
i tijelo zadovolji kao i duga. Ne, ne prigovara, nije on kao
svidjela pa je utoliko vige kleo svoje noveane neprilike koje
prijatelj Sabrija da prigovara gto smo bili toliko obilato pogog-
mu, naime, nisu dozvoljavale nikakvu rastrognost. Sredom,
deni, naprotiv, on 'Zeh da se domadinima zahvali na najljepgi
Meliha je bila skromna u izboru. Kupili su joj jog i zlatan laneid
naein. Sabrija se poeega iza vrata, uvi glavom smjegkajudi se,
i rukavice od finog gevroa do lakata. Videdi kako je srazmjerno pa rede:
jeftino progao, Zejnil mi velikodugno kupi pigtolj na e'epove. —Vidig ti kako su hodie pametne. Da im nigta ne valja,
Otac je mislio da je potrebno da se Meliha i Zejnil malo brate, valja im naein. Lijepim rijedima kaiu isto ono g to ja
bolje vide i progovore, te nas uvede u poslastiearnicu da se nezgrapno izvalim pa bi se osjetljiv eovjek mogao i uvrijediti...
osvjelimo limunadom. Stari slastiear njigudi velikim trbuhom To ti ono, Ibrahime, meni kad smo kod tebe pojeli onoliko
na potankim nogama pozdravi nas, upita se s ocem i donese lubenice... hehe!
nam limunade. Zejnil je sjeo preko puta svoje budude iene, Sabrija uze da upoznaje oca i Zejnila gta djevojka nosi u
razdragan i ponegto nespretan. U Brezicama on je meni izgle- miraz. Radilo se o kompletnom pokudstvu za jedno malo
dao otmjeno kao poreski einovnik, a ovdje, uz gospodicu domadinstvo. Sve je prevazilazilo i najljepga oeekivanja.
Melihu, zapaiali su se njegovi provincijski maniri sitnog Dva-tri dana poslije Zejnilova odlaska u Majdan dode
plemida kome se ved na licu mogla zapaziti sjenka siromagtva. materi u posjetu naga kona Salihovica. Mati je uvede u sobu.
Ali o tome Zejnil sada nije imao vremena da razmiglja. Krv mu —Dobro mi dogla, draga kono! Kako si, draga? — rede.
je bfie kolala iilama, ljepota i privlaenost budude nevjeste su —Eh... kako sam! Dobro, fala Bogu. Kako ti, kako djeca,
ga nadahnjivali, te mu je govor tekao skladno. Ni njegov efendinice?
urodeni smisao za humor nije izostajao. Meliha mu priznade —Dobro smo, fala Bogu. Eto, tako, sta ima kod vas u kudi,
da se nije nadala da je, pored vidljive ueenosti, i duhovit. jeste li svi zdravi?
Vided ih dobro raspoloiene, otac im pride i u povjerenju —Ima svagta, moja efendinice, osramodeni mora sve ka-
upita: zivati da je dobro. Valja pokrivati sramotu i nagu i vagu. Ona
— Pa... begenigete li se kako? moja — eh, jetim, ne zna — sve mi kazala a ja... mati sam, nije
— Begenigemo, naravno — Zejnil de samouvjereno. mi je lahko slugati de gmrca! Pa i iene po mahali osvojile,
— A Meliha? Uta ti kaieg? raspituju se: gta je, hode li se udati Safija? Bajagi, nig ta ne
Djevojka se osmjehnu s toliko eednosti i topline da Zejnilu znaju. A kako nee znati, moja efendinice, kad se upravitelj
srce zadrhta, umalo da mu ne iskoei u grlo. pogte pofalio Diemalu kako mu se svastika udaje za tvog

110 111
djevera, a Diemal cijeloj mahali i, bezbeli, Nazi. Pukla sra- — E, draga efendinice... dobri smo, velig, ko de znati ko je
mota pa eto!... dobar a ko nije. Samo Bog zna gta je u kome. More biti da smo
Mati saudestvujudi sluga Salihovicu, lomi i sama prstima, i dobri za svijet ali za sebe nismo. Mom Salihu ni§ta nije prelle
razmiglja gta da joj kaie, utje§i je. Jer Salihovica nas je zadulila od njegove zemlje! Dode s njive umoran, mrtav da mu je da
painjama svake vrste. Kad smo se doselili u Brezice, najvige gtogod pojede, jedva eeka da jaciju klanja i — legne. Nek sve
je ona sokolila majku, govorila joj kako de nam biti medu gori nista mu ne kazuj i nig ta ga ne pitaj...
njima lijepo. Ako nam gtogod usfali, samo nek javi po menijer
oni, Salihovi, imaju, hvala Bogu, svega. Zna ona kako je njoj, Zejnil je prionuo svom dugom i tijelom na pripreme za
efendinici: mlada i neiskusna, dogla u tudi svijet. Kad god je svoju svdbu. Da uveda ono negto ugtedevine, odludio se da
imala priliku da ostavi kudu, makar i nakratko, eto je materi ode na kakav j avni rad u B. U meduvremenu, dok je oeekivao
na vrata da koju s njom progovori, onako s nogu, da joj rastjera poziv, dolazila je jesen, othukujudi vjetrovima i kigama poslije
oblake tjeskobe u nepoznatu svijetu, pruzi svaki put kakav kojih je sve vige zahladivalo. A i vrijeme nekako prolazilo
zamotuljak. U njemu je sir, ja 1' maslo, bude i variva. "Uzmi, sporo. se da na mahove ne miee, stoji kao ukleto. Tom
efendinice, trebat de ti, kuda je velika rupa. Kad insan ima u Zejnilovu osjedanju doprinosilo je jog vige njegovo oeekivanje
kudi kakvu bilo rezervu — lak§e je..." Kad se rodila Mersa, niko poziva na rad koji nikako nije dolazio. Ljutio se na rodake u
nije donio bogatije ponude od Salihovice. Sve to mati znade, B. Da nisu zaboravili na njegovu nuiclu? Moida i jesu jer
gugi je stid i u sebi misli: "Kako eovjek brzo tuda dobrodinstva "tuda ruka svraba ne eege ". Priprema za gradnju velikog
zaboravlja!" A onda se tjegila: "Stvar je bila, gta sam ja mogla, mosta i drugog, bit de dosta mjesta za irgate. Zejnil, koji je
iensko, ko je mene za gta pitao...?" oduvijek bio izbirad, nikad ni sanjao nije da bi ga zapalo da
Salihovica je nastavljala: nosa beton i malter. Sada mu je bilo svejedno. Nema toga gto
— Moj Salih je, bogami, ako i nije od kakve velike pameti, ne bi radio, samo da prikupi novac, dok se ne oieni a poslije
,

govorio odmah s podetka: "Nemoj, kderi, nije ono dovjek za znat de ved i da bira i da okrede u ono g to bude imalo najbolji
tebe. Gospodin, prevarit de, prevjerit de, uzmi ti teiaka, ostat izgled na uspjeh. Misao mu se vrtjela oko Poloja. On mu je bio
ce ovolika zemlja, gta de an sa zemljom u onim svojim siljatim nada za spas. Ali samo da vrijeme brie ide. Kad pogleda na
lakovanim cipelama i onom magnom...?" sat, eini mu se da kazaljke s njim tjeraju inad — stoje na jednom
— Ne znam, draga, nigta, vjeruj mi — mati preuze tronuto. mjestu. Razljuden, drmusa easovnikom, misli da je stao. Ali ne,
— Kad je efendija bio bolestan, ne povraealo se vige, nadäla e'asovnik je posve u redu, ved vrijeme kao da mu prkosi, ne
Safija pjevati, eh! A i djever mi dogö ovdje da sebi nade sredu. odmie'e, stoji!
Da bogdo nije. Ja sam, draga, molila efendiju. Velim — nemoj, Zastane i pogleda nekud u neodredeno. Pogled mu onda
drii se dalje od Zejnilovih poslova, Salih i svi va§i odreda su prosto sklizne onamo preko mezaristana, preko nigana iza
na svome mjestu, komgiluk kakva nikada nedemo boljeg ima- stare diamije, iskrivljenih i desto polomljenih, mahom po-
ti. ta des, draga? Insan bi sve ovako a ono izade onako a da crnjelih i obraslih mahovinom. Poneki je tek okreeen, bijel kao
je i momak demu, vala, tebi, sestro, da reknem — nije. Ne bih labud na tihom viru. Neko se brine za svoje mrtve. Zejnil
ti ga umjela ni opisati... Meni ste, vala, svi dragi, i ti i Safija, gleda, pa mu se pogled zaustavlja na oeevu i amidia Hasa-
kao da ste mi bogzna u kakvu rodu, moja krv... novu mezaru. Prekrila ih velika travuljina. Ni nigani im nisu
Mati je namekgavala minder trehnuvgi ga i podastrla da postavljeni. Prouei im Fatihu i odredi sutragnji dan da ukloni
Salihovica sjedne a zatim ga gladila rukama kako bi kona barem onu travuljinu, da im bagluke promijeni i ispige ponovo
vidjela koliko joj je stalo da joj iskale najvede ljubaznosti. na njima imena, da se o njima ne izgubi svaki trag.

112 113
Malo podalje, preko sokaka koji je dijelio groblje od rijeke, — S a1a, Zejnile!... Bili jednom djeeak i djevojeica...!
pogled mu skliznu na veliku, bijelu, Ragidovida kudu. Sjeti se Potom se prenuo iz svojih misli i gadljivo pljunuo. Pogto
Besime, pa... pa njihova velikog vodnjaka gdje se ujesen cijedi- bolje razmisli, uputi sebi prijekor: — Zar se od toga iivi? Zar
la gira za bestilj, iskuhavao med od krugaka kolaeuga, slatkih Meliha nije osoba koja ga vrada iz samotinje u livot? A ona je
jabuka, pekmez od gljiva poiegaea. Prodoge ga srsi, tresnu ga ta koja je vrijedna i ponosa i ljubavi, a ne Besima! Jer, dok on
negto u tijelu kao elektrieni udar. Olivjege u njemu uspomene vene za njom, ona sa Miralemom putuje, slasti se blagodatima
na godine njegova ranog momagtva, njegova lukava provlaee- koje im je pruiilo bogatstvo otaca! Zagkrguta zubima i dode
nja kroz vrbake i male pjegeane ade, preko travki i mehkih mu da opsuje. Njemu niko nije ostavio bogatstva! Niko!... Ali
pjegdanih duna ka sjenovitom Ragidovida viru; u traienju on ee ga imati, imati, imati!... Pljunu i ljutito poee zakivati stari
najskrovitijih mjesta odakle je promatrao Besimu kako silazi izravnati ekser u odvaljeni parmak bageanske ograde.
niz zatravljenu strminu i baca se u tihi zelenac da zapliva.
Osmjehnuo se. Nije znao tadno ni eemu. Svojoj velikoj Kad se vratio sa irgatovanja, stisnuo je zaradu uza se i
ljubavi? Mislima kako je, zapravo, vige i nema. Da li se smijao krenuo kudi.
svojim mladidkim nestaglucima koji su bili u gorkoj sjenci Druge vederi, poslije toliko vremena, ode u diamiju. Na
njena odlaska? Svemu pomalo i nieem! Jer sve je to imalo okus izlasku se sa svima ispozdravlja. Posljednji izade i odmah mu
nestvarnog, okus sjenki na ivici stvamosti i snova, okus prevare. pride Tahir-efendija: "Vela havle, sve mislim gta li je s tobom,
Gledajudi zamigljeno u iutu suneevu kuglu, u iutu svjet- da se nisi g to naljutio na kojega od ovih Boiijih ugodnika?",
lost uokolo i zlatasto ligde osjeti zrenje i u sebi, lijepo i potpu- govori i neodredeno se smije.
no. Misao mu podstaknu iar ielja, näda; pa mu misli svrnuge Zejnil je slugao njegove rijeei, govor pun veselosti i neke
na Melihu. Kako je bio zanesen mezaristanom i nig anima u patnieke poniznosti, koja livotom igtipane, izmueene duge
njemu, tamninama i bjelinama njihovim, rijekom i adama, sokoli, vrada im snagu i vjeru u same sebe, u iivot i ono g to
Besiminim pribliiavanjima i odlaienjima, zaboravio na — poslije njega dolazi
Melihu! A ona je ta koja mu u ovim easovima, u ovoj jeseni, — Nisam, nisam, zagto bih, Tahir-efendija? — osmjehnu se
daje pouzdanje, puni mu srce slasnim osjedanjem pobjede i Zejnil. — Ved igö malo u nahiju, negto sam i radio...
likovanja! Onda ih je usporedivao. Htio bi da je Meliha ljepga, Pogutjege. Sa Tahir-efendijina lica, ukragena bijelom po-
privladnija, ah je iz pozadine njegovih misli dolazila istina: drezanom bradom i onim posebnim rumenilom g to odige
Besima je mlada, bliza mu, znanija njegovu srcu, njegov soj. nevidljivom svjetlogeu, nije silazio osmijeh.
Jedan svijet je u njima, zajednieko djetinjstvo, rast, tukovi, — Neki dan, na akgamu — poee da priea Tahir-efendija
ialosne vrbe, drugovanja njihova u mektebu i u snima! sniienim glasom — vidim nepoznata eovjeka. Beli, mislim,
Gotovo je jauknuo od neobjagnjivog jada. nekom dogö musafir. I pita nas za te, a ja du njemu:
Nakon toga je usmjerio pogled, kao u nekoj neznaboia- — Sto, zagto de ti, prijatelju, Zejnil?
dkoj molitvi, prema nebu. Oh, Besimo! Zagto su te vrazi na- —Nako — veli — trebö mi je negto.
einili mojim slatkim iskustvom g to se preobrazilo u tolike —Ne znam, da ti po prävdi kaiem, ni ja — rekoh — ne vidim
goreine nestvarnog? Da mi te kako zaboraviti, Besimo! Ipak, ga ima i dva mjeseca, moiebiti i vige, a Rediep de — de si,
u njegovu pogledu bilo je radosti gto je izvirala iz tih iskustava Rediepe? A ti, je 1' de, Rediepe, njemu: "Eno ga, brate na
koja mu je, i mimo svoje volje, dala Besima. Hvala ti, Besima! gradevini. Pravi se nekakva gradevina pa ogö eovjek da zaradi
I, dabogda, sreee ne vidjela — nikad! Zar mi nisi dolazila u koju paru. Vidig ovog desatluka, dinar niotkud ne pada!" A on
pohode po mjesee'ini, nogena i sama potajnim iudnjama, a — Tahir-efendija ved skoro gapude: hode da nastavi kao pota-
onda kazala: jice, gleda u Rediepa, pa de meni: Znam li ja, biva, tebe, ko si,

114 115
gta si, odagta Sve se on tako raspituje. A ja njemu velim: zviznuo sohom po glavi. Onda je od bola i nesavladljiva stida
— Od svoje nafake iivi, brate! Svakom livom Bog je dao na- za2mirio i zajeeao. mu se da se pod njim zemlja ljulja
faku, samo valja za njom idi! iz temelja, da ce pasti, poletjeti nekud u pomreinu, nestati,
— Znam ja to, efendija — on ce — ali, inako, gta ima, od eega pretvoriti se u oblak pragine.
se izdriava, nikom gotove pogaee ne padaju s neba! —Naslali ga! — jeknu. — Sramoteeee! — rede i stavi ruku na
—Pa ima, ima — kaiem mu. — Ima lijepu novu kudu, djelo- gtitedi ih od nesnosne svjetlosti koja ce ga, bojao se, oslije-
mice osposobljena za stanovanje, ueevan je, pametan, slaba pjeti.
mu zemlja, pa otigö, bezbeli, da Stogod joS uhvati za lijepih —Neko ga naslo? — Tahir-efendija se uozbiji. — E, ko, brate
dana. Sta de drugo, mlad, zdrav, leti da zaradi, valja, bogme, Zejnile?
poruian je vakat... A je li — upitah ga — a otkud si ti, vjere ti? — Curini! Brat Ibrahim nag' curu, isprosili, a sad, biva,
— Veli tako i tako, od P. Znag, hode taj Zejnil da se ieni, pa gledaju gta imam, ko sam, gta sam? Ne vjeruju!
ga curini naslali da vidi ko je, gta je, da razvidi Sta momak ima. — Eh, pa nek gledaju, gta te briga! Bezbeli im je sve reeeno,
DO' im, kaie, nekakav nepovoljan haber o momku, te njega pa... ako hodö — bujrum! Ako nedö — ejdovale! He, he, he! Ima
poslali da izvidi, provjeri. Nije mogö da izade iz hatera a ne jog cura, Bogu hvala! Ved, haj'mo mi malo u Zedirovu kahvu
bi se tog posla §ale primio. Nezahvalan i pozahmetli posao. da popijemo po jednu. Valjat ce ti da se razbistrig pa deg mi
Morö je u nekoliko kuda unidi pa kako ovo, sta ono — govorio onda sve natenane kazati: ko je djevojka, gta je, eija je, kako ste
je Tahir-efendija gotovo razdragano pa razmislivgi trenutak se nalk. Ja cu ti onda znati kazati je li eemu ili je bolje — izmi-
nastavi: cauz!
—Gleda ti jabandiija u Rediu, kazuje, a o meni bi haber,
naljutio se negto, gta li — pa de opet upitati Rediu: Idudeg dana Zejnil dobi poziv od pogte da dode i pridigne
—Asta radi na gradevini, da nije kakav majstor? nekakvu vrijednosnu pogiljku. Idudi na pogtu u mislima je
— A Redio upiljio oeima u me, htio bi da mu ja odgovorim pogadao gta mu je stiglo pogtom. Ko li ga se to neeirn sjetio?
jer on haman ne zna gta bi kaz6, je li 'vako, Redio? Tahir-efen- Kad tamo — paketid. Odakle li je, gta je u njemu? Ubrzo mu sve
dija ce glasnije: — ja ti igaretim Redii da nigta iiv ne kazuje, bi poznato. Uklopile se sve njegove potiskivane sumnje kao
vidim eovjek, bogme, negto gpija oko tebe. A Real nezgodno, puni pogodak usred mete. To je dolazio drugi udarac kao
uzvrtio se, mislit de eovjek da je omutavio pa ne zna govoriti. neumoljiva neizbjeinost prvog.
Istom Redio oeepi: "Radi, brate, svoj posao, radi svagta,t&-e- Sredom, on ga je potajno oeekivao ali nije se nadao tolikoj
van momak, sve zna, moj jarane, da ga samo Momak taeitosti i odmjerenosti. Niti je dogao minut prije, ni minut
ti je kö vila!" kasnije!
Jabandiija poglöda eas u me, das u Redlepa pa u ostale Upaketidu su bili njegov prsten, laneid i duge rukavice od
oko nas i sve prevrde oeima, te odape: safijana, kupljeni gospodici Melihi, njegovoj nesudenoj ne-
— Tanka mu, vala, nafaka, nema fajde. Nije mu lahko kad vjesti. I pismo, kratko i suho, poniiavajude do neizreciva
mora da ide na gradevinu... Nije, efendija, dina mi, znam ja prezira.
dobro, brate, gta je gradevina... Nöjse! Alahemanet, ljudi! — "...Ne mislim se" — pisala je Meliha — "jo§ udavati a niste
rede i izgubi se iz harema. ni vi eovj ek za me, niti sam ja za vas djevojka. Vi ne biljeiite
Zejnilu je na odi padao mrak. Postupno i sa svjetlicama mudre misli i izreke kao moj zet, ved ih imate svojih napre-
nalik na krijesnice gto svjetlucaju po livadama u julskim ve- tek!... Bio je posrijedi — nesporazum. Pa vi nadite sebi drugu,
eerima. Sve mu bljeskavije poee sijevati ispred oeiju svjetlost pametniju, djevojku koja de vama bolje prilieiti a mene za-
kao da su sijevale munje. Cinilo mu se da ga je neko iza leda boravite kao da se nikad ni vidjeli nismo!..."

116 117
Dode mu da od muke zavrigti, zaurliee, neka sav svijet izlazi iz mraka u blistavo svanude. "Meni, vala, nigta tvoje ne
euje, da krupno opsuje. Kad je dogao kudi, sve baci pred mater, treba osim — ti!" pisao je. "U mirazu i nema kakve velike srede.
ali s takvom iestinom i zamahom u kome se ispoljavala sva Prava slast je kad eovjek säm sobom zaradi i uzimadne. Ne bih
njegova jarost, nesreda i jedna jedina ielja, velika i spasonosna volio da pravimo ikakav inad ni tvojima ni mome bratu. Sve
— da se sve polomi, porazbija, rasprsne i nestane bestraga. demo ovdje obaviti kako mi budemo htjeli i kako tebi doliei,
Prsten zveknu o pod i nestade ispod sedije kao glavni krivac mirisava i eestita dugo moja! Ako prihvatig moj poziv, odmah
a laneid se sklupeio u hrpicu kao bespomodno, poslugno ku- mi pigi. (Mole Sahin da ti pomogne a i napige.) Sve mi srce
eence. Htjede da ga zgazi potkovanim cipelama u kojima je, treperi od dragosti kad pomislim da bi se to tako moglo i
zaboravljajudi se, ugao u sobu. dogoditi. Znag kako smo se ono zarekli jedno drugome? Oh,
— Ne, dafire nijedan! — povika Husein-efendinica. — ta ti Boie! Nikad mi nisi bila drala kao sada, u ovo kasno doba
je laneid kriv, haramijo!? nodi a koja se kroz diamove mojih pendiera prikrada mojoj
On ljutito pogleda u mater pa onamo kud je ige'ezao pr- dugi mlazom srebrne mjeseeine i nosi mi sobom jorgovanski
sten. Zatim nemocno zagkrguta zubima i uzviknu: miris tvoga tijela, isti onaj gto ga u dugi nosim jog ispod tvojih
— Jest, kriv je i on, i ti, i brat, i amidia, i Hasan — svi! Svi rastvorenih pendierskih kanata gdje sam ti oslugkivao mede-
ste krivi. Svi! — ruino opsova i istre'a iz kude. Najogtrije ga je ni Blas i uiivao najljepge i najdraie e'asove svoga ivotal...
dotaklo poniienje i zmijsko vradanje uboda oko Sabrijina Ono za gradanku mi oprosti, gta deg, insan nije melek, ved i
biljeienja mudrih misli i izreka. Kako samo zna! Ceptio je. Sve gejtan, nikad se ne zna koja de strana onu drugu nadjaeati. Eto,
u jednom zlehudom easu gejtan je u meni bio jaei!"
ga to natjera u bolan, greevit plae. Trebalo je da proteku dva
Safija, kao vedina djevojaka onoga vremena, nije znala da
dana da dode sebi i mirnije o svemu razmisli.
eita. Pismo joj je donio muhtar Sulejman. Poiurila je da me
Nekoliko dana kasnije Zejnil ode na ieindijski namaz a
pozove da joj ga proeitam. U oeima su joj se iskrile tiha nada
zatim se zaputi sa Tahir-efendijom u Zedirovu kahvenicu. Sve
i radost. Zaustavljala je dah da joj koja rijee ne promakne,
mu je natanko isprieao o svojim ieniekim nevoljama, na gta
zahtijevala da ponovim neku reeenicu. Vradali su joj se u srcu
mu je hodia blagonaklono kazao: veseije, sreda, cio iivot. Kad sam doeitao, ona je uskliknula:
— Nije to nepremostivo, brate Zejnile... Nije ta upravi- — Oh, dragi Zejnile, oh!... Dragi! Znala sam da me nee
teljeva svastika jedina na svijetu. Pa i to nekakvo gpijanje ja ne napustiti. Sta du sad, najdraii moj? — Skoei na noge i odboei
begenigem. Ko zna i kakvog dobra ima u tome g to je stvar se na slabo naglagene bokove.
propala. A ta Senija mi izgleda lijepo i dobro eeljade. Ako te — Hodu, Sahine hodu, bit du ti amidiinica pa neka svi
,

je stid da se pomiljag, napigi joj pismo. Jah, pismo, to je jog pocrkaju i popucaju od muke, posebno Diemal i njegov jaran
bolje. Ako bude u njoj pravog srca, prei de ona preko toga... Mehmed!
Priznaj otvoreno, zaletio si se... Donese pribor za pisanje. Pisao sam: "Mili, pragtam ti sve,
Zejnil je gledao u Tahir-efendiju kao u dobrog meleka i onu gradanku", jer zna da to nije bila njegova volja pa stoga
koga mu je samo Bog poslao. ni krivnja. 2eli da eim prije dode a ona de, ako drukeije ne
Odmah je naveeer napisao pismo. mogne, pobjedi s njim, neka svijet govori gta hode, nju ni briga
Piguei pismo, Zejnil je opalao kako se u njega uvlaei lju- nije. Ona je jedinica u oca i majke, pa ako joj sada nig ta i ne
bavna vrudina za Safijom, sve mu vige prirasta srcu, razgara daju, sve de opet ostati njoj.
u njemu prijagnje ielje, podstiee ga da pige i giri mu ruke Kad sam joj proditao gta smo napisali, ona bi zadovoljna.
prema svojoj posljednjoj nadi u spas. Osjedao se kao brodo- Priskoei do svoje sehare, izvadi neg to sitnine i tunu mi je u
lomnik koji se spasio a pred licem mu se sve razvida kao da ruku. I prije nego g to sam pokugao da odbijem novac, ona

118 119
otkljuea sobna vrata, proviri na divan hanu i niz basamke pa Tresao sam se kao grandica na povodnju. Kazah mu da
progaputa: sam pismo ubacio kroz prozor na pogti. oei mi se napunige
— Idi sad! Sakrij pismo u njedra da ko ne vidi gta nosig i suzama. Pogtar izvadi iz diepa srebrnu parit i grubo mi je
euvaj i sebe i pismo. Idi sa sredom i nikom nigta ne kazuj! stavi na dlan koji mi isto tako grubo rastvori. Pokugah da
Na avliji ugledah Diemala. Vrzao se oko kolnice obueen odbijem, ali Diemal svojom rudetinom sklopi prste m oje Bake,
u pogtansku uniformu. Onako crn, kao da je izagao iz dimnja- trgnu mi ruku i odbaci je skupa sa srebrenom bankom pa mi
ka, s kapom na glavi gto je lieila na I andarsku, mraean, ne- se okrenu i nekako naroeito znaeajno rede:
ispavanih i umornih odju. Gledao je u me upitno, imirkavo, — üujeg, lopove, ako jog jedanput napigeg Safiji pismo za
'Zeih) da me dobro premjeri i uvjeri se da ga, moida, od'i ne svog posranog strica i poneseg na pogtu, halali se s glavom!
varaju. Videdi da je neprijateljski raspoloien prema meni, brzo Rag 'evrIjit cu te ovim svojim rukama pa ce ti jedan krak biti
okrenuh glavu od njega i poitirih na pogtu. tamo, a drugi — onamo! — zaurlao je pun prijetnje. Okrenuo se
Pogto sam predao pismo, vradao sam se kudi polahko. Na zatim od mene i krenuo prema eargiji. Zemlja je, einilo mi se,
jeziku sam prevrtao bombone gto sam ih kupio za novac dobi- tutnjala pod njegovim teglcim nogama. Sao je •Zurno kao za
jen od Safije. Zastajkivao sam i promatrao veselu igru kumrija nekim naroeito prijatnim i zabavnim poslom. I pjevugio je
po ved poiutjelim gumarcima i ogoljelim strnjigtima. Dan je neku svoju neobknu pjesmu kakvu uvijek imaju oni koji niti
bio vogtano iut ispunjen mlakim jesenjim suncem. Ne euju
,
imaju sluha, niti znaju da pjevaju.
se veseli horovi zrikavaca kao u toplim ljetnim podnevima. Zejnil nikad nije dobio Safijino pismo.
Svemu sam se mogao prije nadati nego da de se preda me
isprijeeiti krupna, zdepasta prilika pogtara Diemala. Ipak, on
Nakon mjesec dana bi objavljena Safijina svadba. Lahko
je bio tu. Naprosto je izronio iz obliinjeg gumarka.
je pogoditi da je mladoienja bio Nazin rodak Mehmed. Salih,
— E, pismonoga, oca ti tvog, deder mi kali gdje ti je pismo?
kapriciozan kakav je bio, pomilovao kder i zamolio je da za
—Pismo?! — promucah — Nema nikakva pisma...
njegov hater pristane. Momak de se, kad se oieni, ostaviti pida,
— A kuda si onda Sao? — reee ogtro.
zna se ko je i gta je. Stranac je madak u vredi. A Safija, o'ajna
—'Nako... Set u dargiju da kupim bombona.
— Bombona?! — unese mi se u lice — meni da laieg, je li? — g to od Zejnila nema nikakvih vijesti (nismo ih ni mi imali),
Zgrabi me iza vrata za ovratnik, te me po'e drmusati. — Nisi posumnja da se Zejnil opet predomislio (dao je ved dokaza o
dangubio idudi u gkolu, nakupio si dosta lopovlukä. Mislig da sebi da je prelivoda) pa dade pristanak, Mini se, vige da razve-
ja ne znam kuda si Sao! Nosio si Safijino pismo svome stricu. seli oeevo srce i ueini inad nego gto je slugala glas zaljubljenog
I pisao si joj ga! Ved dede, govori gdje si ubacio pismo?! — srca. Otac je blagoslovi.
zagrmi i podile ogromnu rueetinu kao malj da me ogine. Poslije se priealo da je na ishod progevine velikog udjela
Zmirkao sam od straha, odmicao glavu od njegove stisnute imalo Diemalovo velikodugno odricanje od najvedeg dijela
Bake i "duo lupanje uznemirenog srca kao da de mi u grlo uskodti. zemlje u zajedniekom imetku, tako gto de je naslijediti bududa
— Znam da si igao na pogtu. Hodu jog da znam u koje si nevjesta. Niko se nije nadao tolikoj pogtarevoj velikodugnosti.
sanduee ubacio pismo. Ili si ga odnio na pogtu i ubacio kroz Sumnjalice su vrtjele glavom govoredi: "Prazno obedanje! U
prorez na tezgi? To hodu da mi kaieg, jesi euo? A ako laieg i gruntovnici je jog sve na Diemalu. Ko bi jog vjerovao pogtare-
ne nadem pismo, jaoj se tebi. Kali sada, dat cu ti banku u vu obedanju osim Saliha?" Sve su pripisivali Salihovoj visini,
srebru a ako budeg otezao i petljao, prebit cu ti leda kao madku spominjali arapsku poslovicu: "Visok eovjek — budala!" A
i baciti te u onaj gumarak da tamo lipgeg! Dakle, de si ubacio stara narodna misao se i dalje potvrdivala: "Ako se seljak rodi
pismo?! sa zemljom, on jednako s njom 'Zeh i da umre."

120 121
■ M9/71 Ar

to se mene title, bio sam i tulan i postiden. Svakom zi- Najdalje za dvije hafte hodemo da kudu ispraznig! Ako ne
vom stvoru sam se sklanjao s puta i oeiju. Nikad se nisam odeg, mi demo ti stvari sami izbaciti iz kude pa ti onda radi s
mogao da odlueim i uzmem onu srebrnu deseticu g to sam je njima gta znag. Nama dolazi pametniji i bolji hodia od tebe!...
skrio u pukotinu kudne grede. Mati mi je nagla u kosi sijedu Ahmet zastade, ponestade mu misli, a otac sav probt ijedio u
vlas. üudila se: otkud mi? Za moje godine to nije prirodno. licu od srclibe i uvrijedenosti mu pomole:
Slijegao sam ramenima i zamigjeno gutio. Mati je slutila da se — I tvoj politieki istomigljenik!
negto sa mnom degava, propitkivala me i na kraju me upitala: — I to! — Ahmet svadljivo potvrdi.
— Da mi nije zao Safije gto se udala? — Potvrdio sam klimanjem Otac se ljutito osmjehnu i pode u diamiju.
glave i suzom u oku. Mati se time zadovoljila i tjegila me. —Vidig li koliko nas je! — Ahmet produii s prijetnjama. —
Mnogo kasnije mati mi je prieala kako nam je dan-dva Na nama diemat stoji, a ne na goljama! I mi hodiu driimo i
poslije Safijine svadbe dogla Naza. Kaie da nikad u iivotu nije odgonimo ako nam ne valja. A kudu diematsku smo mi, Va-
upoznala pakleniju dugu nego g to je bila Nazina. Poklonjeni kufci, gradili, niko drugi znaj!
zlatni grog za posredovanje izmedu Zejnila i Safije traiila je Otac se i ne okrenu, ved produii svojim putem.
nazad. Mati je sva pocrnjela u licu od jarosti i stida ne nalazed Pogto mujezin Saban ne docte na akgam, otac se säm po-
nijedne rijed kojom bi pokazala odgovarajude mjesto Nazinu peo na mejtag i drhtavim glasom prouei ezan. U diamiju
postupku. A ja sam materi tada trebao da isprieam pravu
e
dodoge jog dvojica-trojica ljudi, staraca. Vakufac nijedan, a k
ni stari hadii Mujaga. Za to vrijeme Vakufci su se razilazili
istinu o svojoj sijedoj vlasi u glavi. Ali — nisam. Stidio sam se.
gutke. Sukob je i u vedni njih izazvao mueninu. Jedini Diemal
Zagto sam tako dugo gutio o svojim Iivotnim ubojima? Silile
je igao uspravno, dignute glave, vjerno olidenje svoje sopstve-
su me na to Iivotne prilike i Diemalove prijetnje, koje bi, da
ne pravde.
ih je pogtar pokugao ostvariti, imale za posljedicu neizbjel an
U petak, za vrijeme izlaska iz diamije poslije &time, otac
sukob izmedu njega i oca. A posljedice takva sukoba su mi ugleda svog prijatelja Sabriju. Obradovao se g to ga je sreo pa
izgledale nepremostive i pune mogude nesrece za nagu poro- pomisli: evo zgodne prilike da mu se izjada gto ga je snaglo. I
dicu. Znao sam da ono g to Diemal moie da ueini, moj otac dok je Sabrija navlado cipele i zavezivao ih, otac mu pride s
nikad ne bi mogao. leda da ga malo iznenadi, pa ga prijateljski oslovi:
Pa ipak, do sukoba je doglo. — Oh, magalah, evo mi ahbaba, kako si, vjere ti?
Kad je izgledalo da je sve proglo, pragina oko Zejnila i —Dobro — odgovori Sabrija trpko i gledajudi preda se.
Safije se slegla, jedne veeeri, pred säm akgam, oca na putu —Pa g to ima, kako si, kako ukudani?
prema dzamiji zasrete nekoliko ljudi. Sve Vakufci. Vodio ih je —Dobro, nema nigta.
Ahmet, koji stade pred oca. Nije ga, kao i obieno, udostojio ni — vala, kod Adema na kahvu. Uzeli.o sam te se,
pozdrava, ved odmah zasuo: brate!
— E, efendija? Mislis li ti säm da se selig iz Brezica ili eekag — Ne mogu.
da te potjeramo onako kako si i zasluiio? Mi smo oeeldvali da — E, g to, brate?
deg säm napustiti ovo mjesto, mislili smo da imag makar malo —Nije mi do sjedenja i ispijanja kahve — odvrati upravitelj
obraza, a ti — ni mukajet! Tjerag svoje kao da nigta nije ni bilo. ljutito, pa pode ispred oca kao da nekud zeli da pobjegne. —
I mislig da mi ne znamo kakav nam hodia treba! Nemoj se Vidim — priea otac — eovjek se neg to promijenio, nije nikako
varati! Treba nam hodia, a ne provodadiija, meg etar, g to s onaj insan. Ni nanesi.
ahmedijom na glavi juri za ueiteljicama, eovjek kojem smeta — Sto je to s tobom, brate? Sta se dogodilo? Nisam te nikad
neduino curinsko pjevanje. Zar mi da pladamo hocfit' koji de vidio tako neraspoloiena. Sta bi meni onda rekö?... Pa opet...
nam u kude unositi nered i smutnju?! Ved trali sebi selameta! — Eh, a ti, kobajagi, ne znag?

122 123
— Ne znam, brate, gta imam znati? srce! A ti? — otac je padao sve vige u vatru — u svoj sumnjivi
—Ne znag da je Meliha bratu ti vratila zaruke?! imetak i izobilje! Feragetosum!
—Jok, brate! — otac je gledao u prijatelja zaprepagteno. — A Tako su dogadaji ludo mahnitali i nizali jedno po jedno
zagto, radi eega? iznenadenje, sve nepovoljnije jedno od drugog. Bacige nas u
—Prevarili ste nas. Pa ja nisam znao da ste tolike fukare! veliku neizvjesnost. Kad su dogli svatovi po Safiju, pragtale su
Brat ti igao da nosa mort i ciglu ne bi li zaradio za ienidbu. Na pugke, svatovska pjesma se orila a nama se einilo da se cio
gradevinu! Hej! Melihin zaruenik?! Kako si mi samo mogö svijet veseli da bi nam se narugao, podsmjehnuo. Oca, nara-
kudi dodi da brata ienig mojom svastikom? Pa nije ona ispod vno, nisu pozvali, kao gto je bio nekad obkaj, na svatovsku
ciganjske Berge izagla, pobogu, brate! Kamo mjera, kamo Gast i dovu mladencima. Pogto je saznao da su pozivali dru-
stid!? gog imama iz eargije / i da je dolazio! /, ocu se u srcu nakupilo
Otac je zgranuto gledao u svog prijatelja. Bio je iznenaden jog vige gorcine. U tiginu nage kude unio je negto veselosti i
novostima, a i postiden. Upravitelj je smatrao razgovor goto- vedrine niko drugi do Alaga Fesatovid. Grubo je zabubnjao
vim i pole za svojim poslom. Oko njih se bio natiskao ra- gakom na ulaznim vratima i najavio da je donio dvije vrede
doznali svijet. Vided i neka poznata lica, ocu dolle da u zemlju koje je dugovao nekolike godine, u ime vazife.
propadne. Osjedao je da mora i an kazati koju rijee Sabriji, ne —Oprosti, efendija, gto si se naeekö — rede glasno da ga je
moie ostati samo na onome g to je kazao njegov prijatelj, ne mogla euti eitava Donja mahala. — Znag kako je, imam i ja
moie, jer nije sve onako. Ima u prijateljevu govoru pogregaka, svojih briga, pa nekad se zaboravi a nekad mi u srcu ne bude
zlode, jednostranosti. Pode za Sabrijom i poee da mu govori: volja pa se uzbojim da nisi ni zaradio ovoliko Eh!
— Nisam te, izgleda, dobro ocijenio, Sabrija... Da sam te —Dobro je, Alaga, kako bi da bi, ti opravda onu narodnu
bolje poznavao, moja noga nikad ne bi prekoradla tvoj kudni poslovicu u kojoj se rekne: Vika na vuka, a lisica kokogi po-
prag radi te tvoje svastike. Zbog nje sam, haman, i mjesto krade!
izgubio... A ako me pamdenje ne vara, ti si prvi spomenuo — Nisam zar ja lisica, efendija?
mog brata i Melihu... onda kad ste nam dolazili na lubenice, —Nisi... Ima lisica i tamo odakle se najmanje nadag.
zar si zaboravio? Pa onda, prijatelju, znadni da se Zejnil bori — Ja, eto, mislim da nikada nisam bio lisica i neu nikada
s neprilikama koje su mu ostavili drugi, nahugkani od svojih ni biti. Prije bih, morebiti, mogö biti vuk. A i volim da ne
voda takih kö g to si i ti: "Bjeiite u Tursku!... Haram je iivjeti budem lisica, jer pri njoj nigta nejma osim lukavosti i valjanog
pod gvapskom vlagdu!" Pa mnogi i otigli a taki kö g to si ti — krzna. Lisica priliei Vakufcima. Oni e'ovjeka najprije razmaze,
ostali! Da neg to poenem usporedivati imetke i lozu otprije miluju, dobro nahrane a onda — ubiju! Da sam znao da bi me
pedeset godina, ne bih znao eije bi prevagnulo ako ne bi Zejni- poslugö, kazö bih ja tebi, hocaa, ovo i prije ali, bezbeli, i ti kö
lovo, tvoje svastike, beli, ne bi, ako hodeg da znag! Kdi seoskog i ostali vazda si vjerovao vige Vakufcima nego jednom Alagi,
hodiice! prznici i nevaljalcu za kakva me drie svi Vakufci odreda. A ti
—Bjezi, bogati, Ibrahime, ne luduj! Vaino je gta je sad. Ono si vazda tucö u njihovu zicu i njihovih politieara, kazivö
g to je bilo, nikom ne koristi, dozovi se! selamete i zamazivö narodu oci. E, slugaj, da ti ja sad kaiem
—Bogami sam ja dozvan, dozovi se ti! Kakav si mi ti prija- — Alaga se ljutnu. — Niko mi nije mogö tako izvaditi huju kö
telj kad si u stanju okrenuti Leda gto neko nije po dudi tvojoj ti i moja rahmetli mati! Kad si god kazivö kakav vaz, dolazilo
svastici! Previge je da ti je sestra! mi je da pobjegnem, osobito kö ono na zadnjem mevludu! Sve
—Batali, Ibrahime! Ne dam se od svakog magarelti! same ljepote da se Vakufci i politieari naslugaju. A i moja mati:
—Pa da, drukdje nije ni moglo biti kad se sve gleda kroz "Suti, Alaga, sine, sve de biti dobro ako Bog da!" A dobra —
strah od prevare, gubitka. Hvala Allahu koji nam je dao sito nide! I ako hodeg da znag, zato sam i otezö da ti namirim

124 125
vazifu... Da ne bi onih dobrih lubenica, morebiti, ni sad ti je dogetu sobe. Otac je usput saznao od Porde da su ljudi gto su
ne bih donio... — Alaga poguti a zatim zaprijeti kaiiprstom: — se okupili na sijelu bili Muhidin-efendijini muridi. Sastajali su
Znag ono kako si me jedanput napö u diamiji da ti nisam se svakog eetvrtka poslije akgama u kudi onog derviga koga
platio vazifu, ama nisam ja bio tude, a da sam bio, kazö bih ja je igla reda. Prvo se slulio eaj, zatim se posluiivala veeera a
i tebi, hodia, i Vakufcima zagto ne pladam. Kad god ulueim poslije toga eglen do jacije. Pogto se klanja jacija, obave zaje-
priliku da ih ujedem, ja se Heim kö gto se liei bolest... Sada mi dnieki zikir u dzamiji i za vrijeme ljetnih nodi, kada dospiju
kali jesam li bio u pravu makar sada kad si vidio ko su Va- poljski radovi, ide se kudi na poe'inak, a zimi se sijela nasta-
kufci? vljaju i poslije zikira. U ramazan svaku nod su igli po redu na
—Jesi — otac odgovori. zajednieke iftare. Najmanje polovina njih bili su vrsni mujezi-
—Eto, vidig kako sve dolazi na svoje — rede i zaguti. ni pa bi u horu mujezinili na teravijama i uljepgavali teravijske
Nadao se vedoj palnji i prijateljskijim izrazima imamove namaze.
naklonosti u kojoj de otac, birajudi izmedu njega i Vakufaca, Muhidin-efendija i njegovi dervigi pripadali su Nakgi-
glasno izabrati njega, Alagu, all otac se naslugao mnogo priea bendijskom tarikatu. Lanac (silsila) kojim je jasieko bratstvo
o Alaginom neprijateljstvu prema njemu, te mu nije mogao bilo vezano za Centar tarikata igao je preko Muhidin-efendi-
zaboraviti, eak ni sada kad je njegov dolazak mogao znaeiti jina oca, koji je i säm bio imam, a naslijedio ga je Muhidin-
najprijateljskiju podrgku u nevolji. Alaga je jog samo glasno efendija. 0 svemu ovome prieao je usputno säm Muhidin-
frknuo na nos, otrao rukavom zavinute brkove g to su oko efendija, ne ulazedi previge u pojedinosti kao gto su: vrijeme
nosa od duhanskog dima dobili kaki boju i pogao bez po- nastanka tarikata, podaci o osnivaeu, historijskom putu... jer
zdrava. je volio da pretpostavlja kako Ibrahim-efendija kao imam sve
Poslijepodne donese neki djeeak ocu pisamce od Muhi- to i säm znade. Ta tema o tarikatu je bila nekako u drugom
din-efendije. Pozivao ga da poslije akgama dode na sijelo, planu, preplitala se s dnevnim dogadajima o kojima se go-
imaju negto valno da progovore. Oca je poziv razveselio. vorilo i utiskivala se izmedu njih kao gavovi na odjevnom
Nadao se da mu Muhidin-efendija zeli pomodi da dode do predmetu koji izraduje vjegta ruka krojaea, a tako vjegt u svom
novog imamskog mjesta, a i inaee je 'la.° da se sa nekim od poslu bio je nesumnjivo i Muhidin-efendija. Slugajudi njegov
imama posavjetuje, progovori i liene nedade ublaii. govor i pratedi mu naein razmigljanja, otac se brzo uvjeri
— Ja ne vjerujem da je neko dobro, efendija. Ti i Muhidin- koliko je imao pravo kad sebi (a ni materi!) nije dozvoljavao
efendija se najbolje ne gledate pa de biti opet kakvo crvanje! rasudivanje o domadinovu vjerskom znanju, pameti i iivo-
— Thi!... Ne mora da bude. Mi kad se medusobno dobro i triom iskustvu, nakon gto su se sukobili u nagoj kudi poslije
ne gledamo, nikad o zlu jedan drugom ne radimo. Bezbeli i diamijskog mevluda u Brezicama.
Muhidin-efendija znade svoju duinost, nije jueeragnji... Pogto je isprieao ono g to je bilo, po njegovu migljenju,
— Daj, Boie, da bude tako. neophodno o sebi i svojim dervigima, Muhidin-efendija zaguti
—Tako ti je kö g to ti Znam ja hodie! obuhvativgi desnicom podrezanu, progrugalu bradu. Malo
kasnije lice mu se ozari prijateljskim smijegkom i an uskliknu:
Na nagoj strani rijeke oca je eekao Pore'a s malom ladom. — Ne daj se, Ibrahime, brate, eh!... Znam ja tebe, iako se
To i lijepa dobrodoglica koju mu izrazi Muhidin-efendija nismo tako desto vidali ni sastajali. Hodu ovo da kaiem, Ibra-
umirige mu srce i ispunige ga ohrabrenjem. Osim domadina i hime: kad nas uzvigeni Bog kainjava za nage pogregke na
Poree, na sijelu je bilo jog desetak ljudi. Napravige ocu mjesto dunjaluku, dulnost je opet ostati uspravan a kamoli kad nas
uvrh sobe, a dervig Huso s rukom na prsima ponudi ocu i dohvate smicalice neznalica! Bog voli evrste i ustrajne ljude.
Porei po eagu Jaja iz velikog e'ajluka gto je kvrcao u donjem Ti znag zagto ti ovo govorim. Culi smo kako si se posvadio s

126 127
se tA
'i j .

Vakufcima i ostao bez mjesta. Biva to. Ti si jog mlad imam, — Dervi§ Porea... — popravi ga Muhidin-efendija - A
nejmag iskustva, ne znag kakvi su diematlije ljudi i kako s nismo mi izumili, brate, ni§ta novo, kakvi mi! Ovi obiCaji NU
njima treba... Da su ti ljudi — pljeva! Malo deg nadi eistog zrnja stari haman koliko i tarikat. I — lijepi su! Ko ljepAe spremi i
u pljevi. bim puhne malo jaei vjetar, pljeva — ode. A i Brezice, sreanije pogosti vedi mu je sevap. Poslije veeere odemo na
nije lahko biti u njima imam. Dlemat blizu dargije, ima i fabri- jaciju. Iza toga je zajednieki zikir pa — kudi. Ko je mladi, hiti da
ka, gospoda je, otkriveno ienskinje, gotova zaraza. Oni ljudi vidi gta mu iena radi — geretski mignu okom — a ko je postar
koji nisu ni seljaci ni gradani — najgori su ljudi. Najvige je kö ja i Porea pa se jog i zainadi, traii koiicu i tespih pa ibadeti
medu njima filozofa. A niko, opet, na svijetu nije prepugteniji dok te san ne obori! Eh, a poslije, ako ibadet bude prirnljen pa
samom sebi kao seoski imam danas. Niko se za nas ne brine! ti se Allah smiluje i otkrije ti zastore da gledag u tajne uzvigene
naprimjer, nije i u nas moglo kö na priliku u krgdana: ljepote Malakuta — nema niko sretniji od tebe...
mjeseena taksa ti je tolika i tolika ako deg hodiinske usluge i Na vratima se pojavi dervig Huso s velikom sofrom, ko-
na kraju mjeseca hodii — plada! Jah! niko onda ne bi mogao trljajudi je kao ogroman kotae, i eargafom pod pazuhom da se
kazati: Mi izdriavamo hodiu, postavljamo ga i otpugtamo prostre ispod sinije. Pomogoge mu i ostali. Neko prostrije
ako nam nije po volji! Zato sam se na te naljutio ono kad smo eafgaf pod siniju da se mrve ne rasipaju, drugi preuze sofru,
bili na diamijskom mevludu. Poeeo da se pethag s a Muhidin-efendija pozva da se uokolo posjeda. Za vrijeme
zazivag na veeeru inalci olog kö gto je onaj Huso Huf- jela niko nije govorio osim najnuinijeg kao g to je traienje da
dur. Na veeere se, brate, pozivaju ljudi kao g to su ovi ovdje: se doda so, zaeini. Otac je pailjivo pratio sve gto se dogadalo
imaju ahlaka, bogobojazni, easni, sjutra de i poginuti za te ako i u svemu nalazio prisustvo praktienog uma i ponaganja razra-
ustreba, brane te od d'iematskih diahila... Huso, nalij de denog do savfgenstva u odnosu na vjerske tradicije i vjeroza-
Ibrahim-efendiji jog eaja ako hode! kon. Tu je prvo gutilja koja obezbjeduje najveci mir za vrijeme
—Da ode sad Ferid-begu —nastavljao je Muhidin-efendija jela i onemogudavanje sipanja hrane iz usta g to kod nekih
— pa da mu kaieg kako si ostö bez mjesta, znag g to bi ti an osoba izaziva gadenje, umjerenost u kolieinama uzimanja
rekö? "Ne znam, bogami, Ibrahim-efendija, mora da nisi do- hrane g to nuino dovodi do odsustva svake halapljivosti,
bro s ljudima. Snalazi se, brate, ja ti ne mogu nig ta pomodi..." pogtovanje vrijednosti hrane kao Boiijeg dara, euvanje mrvi-
Tako bi ti otprilike rekö a ti mu dao diamiju da propagiraju ca. Pojedinosti te dobro i temeljito razradene discipline, od
svoju politiku. E, moj Ibrahime, znam ja njih dobro i dobro nadina jedenja do vodenja razgovora (mehabeta) u kome se ne
sam ih upoznao za ovih trijest godina kako hodam po hodi a- dogada da vige ljudi govori u isto vrijeme, jer je svaki dervig
lucima. Mi ionako nigta nemamo, pa jog ako mu dag pod noge bio obvezan da traii od gejha dozvolu da govori — bile su u
ono malo obraza g to ti je ostalo na ovoj vjetrometini, 'Ato si mnogo eemu i za oca novost, premda je svemu nalazio obja-
uradio? Da se pravi:s' i janje pred Ahmetom Vakufcem ili Ferid- gnjenje u Kur'anu ili islamskoj tradiciji koja seie od Poslanika.
begom, nigta ti pomodi nede, preklat de te slatko i, po svoj Naroeito mu se svidio jezgrovit i sadriajan govor, vidljiva
prilici, bez bismille! Jah... gtednja rijeei, euvanje od jakih ineprilienih izraza, preglasnog
— Huso! smijeha i raspusnih gestikulacija.
— Lepe, Sejh-efendija? Pogto su poslije veeere bile posluiene cigarete i kafa,
— Hajde vidi u hodiinice je li gotova veeera pa da se mede dervigi su jedan po jedan prieali pojedine zgode iz svako-
da jedemo. Elhamdulillah, kad nam je dogao Ibrahim-efendija dnevice, ubacivali ponekad i gale na raeun nekog od prisu-
da ga poeastimo. Rekoh li ti, Ibrahime, kako nam je ovo obieaj? trüh. Negto glasnije se svima obrati Muhidin-efendija preko
— Kazö mi je Porea... svog dugadkog eibuka u kome je bila usadena cigareta:

128 129
— Valja Ibrahim-efendiji kazati ono gto smo se dogovorili! ci granu i otkinuti plod, a neznalica de se maäiti kakve toljage
— rede kao da ih prekorijeva g to su se rasprieali. — Evo gta je, pa podeti mlatiti po vodki bez milosti, lomiti grane... a vodka,
Ibrahime: Meni se, hvala Bogu, ukazala prilika da poslije gta? Ona saburi, podnosi jednako i glupakovo mladenje i
toliko godina idem na hodialuk u svoje rodno mjesto. Moj Arifovo pogtovanje i obojici jednako — daje ukusne plodove!
nekadagnji muderis Omer-efendija, Bog bio s njim zadovoljan, Eto, ko uspije biti imam kao ta vodka zaradit de najvede na-
pogto je namirio blizu stotinu godina, preselio. Ima i tekiju u grade u Boga i na dunjaluku i na ahiretu. Jer pred tolikim
kojoj je jog moj otac rahmetli bio gejh. A ti znag kako je u ovom strpljenjem sagnut de giju i najveda ljudska nigtarija! I uzvigeni
hodiinskom kijafetu, slabo se insanu ukazuje prilika da negto Kur'an o tome govori: "... da ti nisi s njima lijepo postupao, oni
vece u vjerskom postigne. A tekija puno znadi onome kome bi se razbjeiali od tebe poput poplagenih magaraca!"...
vjera nije zanat... Nejse, mi smo se dogovorili da tebi po- Poslije je Muhidin-efendija isprieao nekoliko vjerskih
nudimo Jasiku da bude u njoj imam. Ovi ljudi ovdje su prava pouka u povodu pogtovanja tudih prava koja su, zapravo, bila
Jasika, pa bude§ li 'naki kö gto ja mislim da jesi, nigta ti nece posljedica sklopljenog ugovora o nagem prelasku u Jasiku, jer
faliti. Pa, eto, ako se odlueig, poslije jacije i zikira cemo se o je zakidanje tudih prava veliki grijeh. U povodu toga je ispri-
svemu ostalom dogovoriti. Znam da pokraj vas — obrati se eao prieu o Davud pejgamberu kojega je samo velika Boiija
ostalima — Ibrahim-efendija nee izgladniti ah je lijepo da on milost spasila od diehennema, jer je poslao svog ministra u
znade gta de dobivati. To je sve dunjalueki posao pa de sve rat ne bi li poginuo kako bi ugrabio njegovu ienu. Bog je za
valjati zapisati i sastaviti ugovor. Haj'mo sad u diamiju — Davudovu ljubav proiivio ministra samo da bi Davud mogao
vakat je! od njega zamoliti i dobiti halal za svoj postupak. Asta smo mi
Oeeva du:s'a je, einilo mu se, letjela kroz najveda blaienstva spram Davud pejgambera?
ovoga svijeta. Njezino veselo usijanje doiivjelo je svoj vrhunac Na rastanku Muhidin-efendija bratski zagrli oca i zaieli
u toku zikira kojeg je dervig Sadik — euda li! — tankim melo- mu dobre uspjehe i Boiiju pomod u njegovu poslu u Jasici, pa
dienim tenorom ponavljao salavate na Boljeg Poslanika. U ga pozva da nekom zgodom dode u njegov novi diemat —
oeima su se u jednom trenutku zablistale suze. Nije taj detalj Bastahe, njemu bi bilo najveee zadovoljstvo da se sastanu.
izmakao painji Muhidin-efendijinoj, g to ga je samo uevrstilo Otac se vratio kudi pun ponosa, ohrabren na nova pregnu-
u uvjerenju u dobar pogodak njegova izbora za svog naslj- da i sretan g to mu je s leda spalo tegko breme neizvjesnosti i
dnika u Jasici. Kad su se vratili iz diamije, ugovor je bio brzo poniienja.
sklopljen. Dervi§ Huso ponovo ponudi eajem. I opet se Mu-
hidin-efendijino lice ozari smijegkom. Desetak dana kasnije, pogto je Muhidin-efendija odselio,
— Jog du ti negto kazati, Ibrahime, ah ti se nemoj na me napustili smo Brezice. Obazirali smo se na praznu i neveselu
ljutiti. Ako hodeg da bude pravi imam — nastavljao je on — diematsku kudu u kojoj smo proveli nekoliko veselih godina.
pravi predvodnik, ne traii dunjaluka! Naprotiv, sve gto bude Kola su jednolieno tandrkala. Kako preko rijeke nije bilo
einio u svom poslu, nek ti bude pred oeima ahiret i Boiije mosta, kola su morala ici naokolo, na ear§ijski most, pa se put
zadovoljstvo. To je jedini naein da te ljudi zavole i priznaju. To od pola sata hoda pretvorio u razdaljinu od nekoliko sati
se tiee i onih koji ne idu u diamiju osim od Bajrama do Bajra- konjskog kasa. Na rukama koeijaga Sabita bile su navueene
ma, svaki eovjek nosi u sebi makar trun vjere. Posegneg li za grube vunene rukavice kroz dije vrhove su virili kodijagevi
dunjalukom, izgubit deg i dunjaluk i ahiret — znaj! Jer, imam crveni prozebli prsti. Konji su ljutito frktali a Sabit im odgo-
ti je kö dobro rodna voeka pokraj puta, svakom na oku. Udara varao gmrkanjem na nos, kao da im je govorio: Sto vam je, to
na nju svaka ljudska hulja, od neznalice i hulje do mumina- vam je! Ni meni nije bolje. S vremena na vrijeme premjegtao
arifa. Mumin de se na noine prste propeti pa s painjom privu- je bie iz jedne u drugu ruku, drei ga spretno izmedu dlano-

130 131
va i palca, hukao u ozeble prste ispod bijelih ufitiljenih brkova, cijenili nas po onome g to imamo u kudi, kako smo odjeveni,
po kojima se uhvatilo inje i ponavljao: i donosili sitne poklone u namirnicama. Prva dva-tri dana
—Gijja, Brizalju, hajde, mrcino! Eh!... donosili su i gotova jela kao znak dok se ne sredi nage doma-
A konji sloino upirali snagom pod teretom nageg pokud- dinstvo. Neobienost promjene koja nas je zbunjenim i
stva, s vremena na vrijeme igli korakom, pugili se uznojeni i s osjedajem da se nalazimo u "tudem" svijetu, na-
prikupljali nove snage. Koeijag je mrmljao, nevoljko odo- doknadivali smo isticanjem dobrote diernatlija, naroeito Mu-
bravao usporavanje. Konji opet frkte ali ne vige ljutito. Sabit hidin-efendijinih derviga, poklonima u namirnicama i raspi-
je dobro poznavao njihovu dud, znao kad de ih zaustaviti zbog tivanjima o nagim ostalim potrebama. Bez obzira na to g to
njihove potrebe i toeno znao gdje se nalazi sredina izmedu smo gorljivo isticali dobitke, a gubitke zatagkavali, jedne misli
njihovih prava na njihovu snagu i mjere iskorigdavanja njiho- se nikako nismo mogli osloboditi: Jasika je bila blizu Brezica
ve krotke poslugnosti. ali kao da je bila nekakav drugi vilajet, na drugom kraju
—Gijja, Putalju, hajde, mrcino! Eh!... svijeta. Mala bagea ispred kude, opkoljena trognim zgradama
Obuzimala me studena sanjivost. Prividale mi se slike i komgijskim natkrivenim plotovima nije se mogla ni porediti
nedavnih dogadaja kroz koje je u mojoj uobrazilji bauljalo s breziekim njivama i raspjevanim gajem udnu diamijske
neljubazno lice crnog Diemala. Rasle su sablasno skupa sa zemlje, s prostorima gdje se moglo duboko i bezbriino disati,
Diemalovom crnom glavom i pretvarale se u neprolazne da ne spominjem g-rgoljenje Mogde, iivost komgiluka... Uopde,
planinske grebene, urvine i studene gleeere, pritiskivale mi sve se oko nas einilo nekako izvrnuto kao naopaka slika. I
tijelo i dugu, gnijezdedi se negdje duboko u mojoj utrobi. oC'evo poeetno raspoloienje je slabilo. Nagao se izmedu de-
Drijemao sam i trzao se, propadao nekud u beskrajne ponore rvig a i ostalog, znatno brojnijeg diemata. Suoeeni jedni s
tame, smanjivao se, nestajao, vradao se opet iz mraka polusna drugima pokazivali su znake podvojenosti koja je tinjala.
u sivu svjetlost mrazovitog predveeerja. Ponovo sam zapadao Bududi da je od svog prvog susreta zavolio dervige, jog mu je
u mueni bandak u kome sam veselo i zblanuto susretao lice tele padalo otkride njihove vidliive teinje da sehe smatraju
vragolanke Hasnije u neobienim i nasrtljivim blijescima gto bi "odabranim" ljudima. Vidio je to i u sve boledivijem isticanju
divlje zasjali u njenim plavim Sve tako dok nisam Muhidin-efendijinih vrlina kao g to nesmotren suprug svojoj
potonuo u nesvjesticu. mladoj ieni istiee vrline bivge, umrle. Ili kao da su time htjeli
Vige od nedjelje leiao sam u bolesniekoj postelji u nagem kazati kako tih vrlina kod njega ne vide. U poeetku je bio
novom domu, vrtio se, buncao u vatrugtini i borio se s bolegdu. oprezan. Nije se htio izjagnjavati dok dobro ne vidi gta dervigi
Jednog jutra nad sobom vidjeh majeino zabrinuto lice, dvöka- fiele. Kad je poeeo zagovarati slobodu i ijubav izmedu sviju,
natne prozore kroz koje je kuljala svjetlost mrazovitog jutra i neki se oglasige s miglju da su oni, dervigi, pravi muslimani
bijele zidove nepoznate sobe. Prepoznao sam, zatim, nage a ostali — nisu! Odgovorio je — gutnjom. Brzo je uvidio da nisu
kuhinjsko pokudstvo. Na stalaii za posude, ujednaeeno i meleki kako ih je zapamtio u prvom susretu. Njihovim vjer-
umirujude, kucao je nag budilnik u crvenom mramornom skim odgojem cvjetala je umigljenost, oholost i uobraienost,
oklopu. Kucanje sata me se doimalo kao da me veselo pozdra- koja je, stekavgi ono znanje o kojem su toliko rado prieali (a
vlja stari, dobri prijatelj. an skromno gutio), davala o sebi sliku na temelju koje je mo-
gao da prosuduje bez opasnosti da pogrijegi. Vrijednost dervi-
Cudno je kako smo se prvih dana osjedali u novoj sredini: ga u vjerskim znanjima bila je nesumnjiva ali njihova iivotria
Nije bilo nikakvih nedada, naprotiv, kroz kueu su tih dana praksa nije vodila Boiijem zadovoljstvu. Ibrahim-efendija je
naprosto defilovali ljudi i iene, izraiavajudi nam dobrodogli- vidio u njihovu znanju samo dobru mogudnost da utjeeu na
cu, radujudi se novom imamu, zavirivali potajno u nage stvari, druge da se zajednieki okupe. Podvajanje g to je visilo nad

132 133
diematom pokazivalo je samo dva tabora koji nisu bili daleko diamiji i noge prati... — Osmjehujudi se, Hafiz ispriea ane-
od ironienih podsmijeha gto su gotovo granieili s mrinjom. Pri gdotu o novom hodii i "potureenjacima" koje je stari hodia
takvom stanju, vjerovao je Ibrahim-efendija, vedina de ih otidi nekako navikao da dolaze u diamiju ali ih nikako nije mogao
jog i dalje, ako ne i u pravu vjersku ravnodugnost. A to nije bilo da navikne da skidaju opanke. Kad je novi hodia kazao sta-
dobro. Bududnost mu je izgledala sve zamraeenija. rom: "Sta je ovo, pobogu si, brate? Ni obueu ne znaju da
Tada otac potraii u ear§iji Hafiz Jusufa i ispriea mu kakve skidaju u diamiji?", stari hodia mu odgovori: "Ja sam ih,
ga brige muee. Hafiz Jusuf je bio iskusan i mudar starac. brate, doveo do opanaka a ti im sada skidaj opanke i peri
Bududi da ga je nekoliko puta zamjenjivao na diumi u grad- noge!"
skoj diamiji, otac je smatrao da mu to daje pravo da zatraii Obojica se slatko nasmijage.
od njega savjet u pogledu nesloge izmedu derviga i ostalih —Jah, dobar je hodia Muhidin-efendija i einio je koliko je
diematlija. Kad je sve isprieao, starac ustade sa svoga stoca i mogö. Eto tebi sada prilike da zaradig sevape, Ibrahime. I
stavi bijelu naboranu ruku na oeevo rame, pun simpatije i golemo da zaradig! Pogö si dobrim putem i tako nastavi. Samo
prijateljstva. nemoj uzimati plaho srcu ako sve odmah ne pode kako valja.
—Pa, gta mislig ti da poduzimag, Ibrahim-efendija? Dug je put od neznalice do savrgena eovjeka. Sve ponajlak i
—Mislim da mi je prva duinost da ih pokugam izmirivati. na lijep naein. Lijepa rijee de biti tvoje najjaee oruije. Drii se
Istinu govore dervigi da ima svakakvih ljudi u diematu ali one Poslanikove: Pola vjeri, a pola dunjaluku. Ne mogu svi
ako ovako bude iglo dalje, bit de ih jog vige svakakvih. To je biti evlije, to izbaci iz glave, Ibrahime!...
ono gto nije dobro pa ne znam kako gerijat gleda...? Rekö, da Izmedu kuda i vodnjaka se ugulja proliede. Rijeka se izbi-
tebe malo priupitam, Hafize... strivala i zadobijala plavidasto-zelenu boju. Igao sam u gkolu.
Porea me sada prevozio u obrnutom smjeru od prijagnjeg.
— Nije dobro, Ibrahime. Nikakva nesloga nije dobra, a
Susretao sam se sa Hasnijom. I medu nama je vladalo zahla-
pogotovu u vjeri, brate. Ono je dobro g to ima derviga... Jesu
denje. I sa Rizvanom nije bilo nig ta bolje. Nije zaboravljao
li kako usavrgeni, imaju li kakve stepene ili je to samo seljaeka
batine koje je dobio od mog oca i uvijek me gledao kao da iza
alaga? leda skriva batinu kojom se ieli naplatiti s mojih leda za ono
—Ima svagta, izmijegano... Vole da prieaju o ilhamima, ne g to ga je snaglo na easu vjeronauke, uostalom zasluieno.
kaiu da su njihovi, ved, ovako, natucaju... bezbeli im Mu- Oeevi i materini sukobi su jog tinjali.
hidin-efendija gtogta naprieao pa se hvaligu. Mislim tako jer S poeetka ljeta u Brezicama se ponovno pirovalo. Udala se
jedan dervig ne bi nikada sebi dozvolio da ne dä komgiji da Nezir-begova Naza za crnog Diemala. Pratile su pugke i eula
preveze kroz njegovu njivu ljetinu; drugi se potuku na iskatu se pjesma i svatovska graja. Proeulo se kako se Diamal easno
za neku sitnu crkavicu, odreduju u diamiji ko de statt u prvi "iskupio" za svoje neeasne postupke da mu se bratiena Safija
saf, a ko u drugi... Jedni druge optuiuju kako stanu uz diamij- uda za njegova najvainijeg jarana Mehmeda i tako stane na
ska vrata kad je kakva sveeanost u diamiji pa navale iene a put Safijinoj i Zejnilovoj sredi. Ali je u naknadu za odricanje
oni ih mjerkaju! Kad im kaieg da to ne valia, grijeh je a oni: od svoga dijela imetka u korist Safije (i Mehmeda) dobio samo
Bog brige grijehe dobrim djelima! Jest, velim, ali kakve grije- u ieninu mirazu dvostruko vige. Mati je, ljutita na Nazu zbog
he!... vradenog zlatnog broga, klela:
Hafiz Jusuf je klimao glavom ozbiljno i zabrinuto. —Dabogda ti ne bilo zadugo, Nazo!
—Kako se vidi, dovedeni su do puta — rede Hafiz Jusuf, Nastankom ferija pronese se glas kab Brom iz vedra neba
zovnu diamijskog portira da mu donese dvije kahve i nastavi: da se pojavila ueiteljica Zehra, iiva i zdrava. Nikad vige ovaj
— Muhidin-efendija ih je doveo do opanaka, gtono ima rijee, kraj nije doiivio vedu bruku i sramotu! Pokazala se u pravom
a tebi de valjati da ih naueig da se opanci moraju skidati u svjetlu moralna nakaznost i ovdagnjeg svijeta i lokalnih vlasti.

134 135
Tek sad se pitalo: Kako to da na dienazi ueiteljici niko nije U snu mu naveeer izade Muhidin-efendija i rede: "Mahni
dogao od najbliie rodbine? Po kojim i kakvim dokazima je se politieara, Ibrahime! Njima politika sluii kao dobro uhra-
utvrdeno ko je zapravo samoubica? Ali, branili su se, tijelo je njena kobila na kojoj jagu. to je bolje uhrane — mekga je za
bilo gotovo samljevano pod toekovima brzog voza. A ipak...? jahanje. Kad crkne — odoge i oni! A u nas je bolje da kobila
Pa ko je onda bila samoubica? crkne eim prije da uzjagemo na krilata ata!"
Bila je to Sara Ivaneevid, takoder ueiteljica iz Devetaka, Otac je ovaj put san protumaeio kao prijekor povodom
supruga ueitelja i upravitelja tamognje gkole. Tjelesni ostaci svoga razgovora sa Ferid-begom. Kad je ponovo pogao u
mrtve ueiteljice brzo su preneseni u pravoslavno groblje sku- eargiju, prvo potraii Ferid-bega zbog onog Muhidin-efendi-
pa sa onim mramornim obeliskom na kome je ostala napisana jina opominjanja u snu gto ga je peklo kao da mu se u dugu
ona nepromjenljiva istina: "Ljubav je jaea od iivota i smrti!", uvukla kakva neugodna iivotinjica pa po njoj ruje. Nade ga
vjerojatno djelo njezina supruga. 0 razlozima samoubojstva u njegovu poslaniekom uredu. Srdaeno se pozdravige, priem
se nagadalo: supruianska nevjera. cija? Niko nije znao da je Ferid-beg pokazivao vige srdaenosti od Ibrahim-efendije.
kaie osim moida ueitelj Ivaneevid, koji je jog dugo prolazio Otac odmah prijede na stvar:
kroz Brezice u fijakeru i sa crnim florom oko rukava. Svjedoci — Oprosti, Ferid-beie, imao bih ti negto kazati.
kau da su nekada u istom fijakeru prolazili an i pokojna Sara — E, hajrulah, Ibrahim-efendija?
skupa. Nekoliko puta sam ih i ja vidio. Sara je bila lijepa. Isto —Ono kad smo posljednji put razgovarali, ti rede o dien-
se moglo redi i za njega. Ko sumnja u istinitost ovoga dogadaja netu na dunjaluku a toga na dunjaluku — nejma!
neka potraii banjalueke novinske hronike i säm se u to uvjeri. Ferid-beg se nasmija i pokaza niz bijelih, zdravih zuba.
Fantastiena priea sa Diidiinog vira g to su je izmislila —Da, da, jest..., ono kad smo govorili o tvome radu na
djeca ostala je da i dalje iivi i zabavlja dokonu djeeurliju mirenju derviga sa ostalim diematom. Pa jest, Ibrahim-efen-
ieljnu pustolovina. dija, rekao sam — poslanik se jednako smije i govori kao da se
Zivu Zehru poslije tih ferija otac vige nikada nije vidio. izvinjava. — To ti je opet kako kome. Kako sebi ko napravi.
Kad se poslije Zehrina odlaska sreo sa Ferid-begom, ispo- Danas ti je tako, eovjek voli sve da opipa. A valja ga namamiti
stavilo se da se u earSiji znalo da je Zehra bila, bag njegovim da poene dobro raditi i praviti diennet i sebi i drugima, nara-
posredovanjem, premjegtena bliie svome rodnom mjestu. vno, ne pravi diennet, znam i ja to, hole se bolje, Ibrahim-
"2alila se malo na tebe, efendija!", Ferid-beg priprijeti u sali efendija. Jesi li razumio?
prstom i dodade smijudi se: "Ne eudim se, brate, lijepa dje- Beg je i dalje ostao ljubazno nasmijana rumenog lica, po-
vojka mnogome zapinje za odi." nosni eovjek koji se imao zagto roditi na ovaj svijet koji je bio
Otac se pravio da ga sve to ne zanima i gutio, a Ferid-beg vas njegov!
ga prosto zgrabi pod ruku i pohvali oca kako stiiu lijepe Otac potvrdi klimanjem glave ali ne sasvim zadovoljan.
vijesti o njegovu radu u Jasici, te mu izrazi e'estitanje, posebno —Ja opet kaiem, dienneta na zemlji — nejma, Ferid-beie!
g to je uspio da rasturi dervige. Otac se malo zaeudio vijesti, ali Nejma, ne moie biti! Tebi more biti ima, ne — Ibra-
nig ta ne kaza, ved se spremno posluii kahvom i rahatloku- him-efendija je sve vige padao u vatru, u poznati bezdani pad
mom kojim ga je Ferid-beg eastio naoeigled punog Kluba u koji su od iskona padali svi sveti ljudi.
poznatih i riepoznatih osoba. Onda je slugao poslanikove ideje —Ode, ode, kako si nam svima mogao ueiniti iivot lijepim
o prosvjetljavanju seljaka. Po njegovu migljenju, na ovome i lahkim, da si bio praktieniji kao toliki drugi, Boiije zadovoli-
svijetu su i diennet i diehennem pa, samo se po sebi razumije, stvo tobom ne bi, mislim, bilo nig ta manje! A ti? — ustade
treba birati diennet. A do dienneta se dolazi prosvjedivanjem gotovo neuetivo iza stola i rede Ferid-beau: "Da tebi nije kao
naroda i radom. u diennetu, ti bi, makar usput, upitao: 'Sta bi sa onim Ibra-

136 137
him-efendijom, te ode onako brzo iz Brezica u Jasiku? Ko da U to vrijeme razboli se Husein-efendinica. Njezina iilava
je sve popalio, gta li? Bezbeli si zaboravio? Kö insan, brige, priroda nije vige mogla da izdrii. Dvorila ju je Hajdarovica do
poslovi, svjetske nevolje a ti se trefio — narodni poslanik... Sta zadnjeg easa. Kad je izdahnula, Zejnil nam je poslao telegram
deg? Eto, ne zamjeri, Ferid-bete, ja odoh, hitim'" Kuda si u kome je javljao o materinoj smrti i njenoj posljednjoj ielji da
hitio, Ibrahim-efendija? Tjerao te ponos? A ovo je bila tako joj moj otac, Ibrahim-efendija, klanja dienazu a zatim da je
zgodna prilika da zamolig toga modnog eovjeka da te Viada njih dvojica na svojim rukama spuste u kabur, njezino poslje-
(a ne one birokrate iz Sarajeva) postavi za imama-matieara, na dnje,podivaligte.
driavnu platu, da budeg neko. U tebi je bilo ponosa sitnog Citajudi telegram otac spusti suzu tuge.
plemida ali i mnogo fantazije! Steta. Za vrijeme ukopa Zejnil je za majeinu dugu podijelio prili-
Ferid-beg se ravnodugno nasmija i klepnu oca po ramenu. enu gomilu sitniga siromagnima. Pogto se svijet razigao i Zejnil
— Hajde, hajde, Ibrahim-efendija, neka ti je sa sredom. se odmaknu, a zatim, pogto je bacio jog jedan turoban pogled
na majein mezar, ode do fijakera suznih oeiju. Moj otac je
Za posljednje dvije godine Zejnil je bio prilieno zakopitio. stajao nad majeinim mezarom, nijemo zurio u zaoblieenu
Bio je opsjednut poslovima kao i otac, ali poslovima druge humku, a onda podeo da uei talkin.
vrste. Dvije dobro rodne godine su ga podigle, te se okrenu —Ja, Taha, binti Aerif ve Halima... Ja, Tahal...
trgovini. Stogta od teiadkih proizvoda je prekupljivao i skupa Kad je otac zavrgio, posjedage gutke u fijaker i konj säm
sa svojim prinosima od peelinjeg meda, jaja, iitarica, masla i krenu put Poloja. Konj je igao kako mu je bila volja a oni, svaki
sira, suhog mesa preprodavao. Pazio je na kvalitet robe kao na sa svojim mislima, gutjeli. Milovao ih je proljetni lahor i do-
zjenicu oka jer mu je to samo otvaralo puteve ka veletrgov- nosio im mirise konjske metvice odozgo sa brda. Okruiivala
cima. Na Poloju je zaposlio Hajdara i njegovu ienu, rasturao ih je gotovo neugodna tigina podneva koju je povremeno
poljoprivrednu literaturu, u dzamiji (sa Tahir-efendijinom remetio samo zuj peela, kojih je, zahvaljujudi Zejnilu, bilo sada
dozvolom) driao pouke kako se postau dobri rezultati u vige u Majdanu i okolini nego ikad u njegovoj proglosti.
uzgoju stoke, razvoju peelarstva, peradi i proizvodnji jaja, —Ovaj ti konj pametan kö insan — otac primijeti.
sortama najboljih koka nosilja. —Ti prouei materi talkin? — Zejnil uzvrati pitanjem.
Sagradio je magazu u blizini Zedirove kude da bi kroz —Prouei... I ti podijeli iskat?
prozoreid okrenut prema Zedirovim prozorima povremeno — Podijeli.
piljio u nepokretne zavjese kude svoga trgovaekog suparnika, —Vidig li kako ostasmo sami nas dvojica na ovome svijetu?
ne bi li vidio Besimu. Ponekad mu se ueini da se iza zavjese — Vidim — rede Zejnil turobno.
krede neka sjenka. Nekad je imao osjedanje da i ona, Besima, —Tegko je biti säm i bez svoga, bez matere pogotovu.
zagleda u njegov prozordid da vidi njega. Gleda tako ispunjen —Jest.
slatkom eeinjom da je vidi. —Je li se plaho napatila u bolesti?
Jednog jutra ugleda kako neeija ruka razmaknu zavjesu a — Ne bih rekö. Bila je muealjiva kö uvijek, ali kad je dogla
onda... onda ugleda Besimu, ugleda joj na licu osmijeh kao da smrt, ueinilo nam se da je zaspala. Imala je lahku smrt — rede
je odjednom planula najljepga svjetlost koja ga je rastapala u Zejnil zamigljeno pa produn — Neki prieaju da se imamu
nevidenoj slasti. Jasno je vidio na njezinu licu da je i ona njega ponekad mejit odazove? Kad si je pozivao, tijelom su 'nj pro-
vidjela i osmjehnula se. lazili eudni osjedaji. Pitao sam se: imaju li kakve dodirne talke
Bilo je to prvo njihovo videnje otkako se vjenC'ala sa Ze- iivot i smrt?
dirovirn sinom Miralemom koji zivi negdje u Banatu kao agro- —Imaju. Zivot se nastavlja i neunigtiv je. Tijelo kao materi-
nom i, kako se euje, voda se sa Madaricama. ja se vrada svojoj matici, a duga — svojoj. Sto se title odazivanja

138 139
mejita na imamov poziv, o tome svijet prida svagta. Vedinom druge, ali je izvor njegove srede u njemu. Ako sebi säm ne
izmiglja. Hazreti Isa pejgamber je mogao s Boiijom dozvolom pomogneg, drugi ti niko pomodi nede.
da govori s mrtvima. To su bile njegove mudiize da bi nevjer- —Nije tako! — otac istegnu vrat. — Svevignji zapovijeda
nici povjerovali u njegovo poslanstvo. slogu i ljubav. Bez toga ne vidim ni svrhe I ivljenja. Da ne
Zagutjege. Svjeiina vazduha i blaga suneeva svjetlost iivim u takvoj klimi gdje je potrebno boriti se za ljubav medu
budili su u njima misli na iivot i livotne radosti. Obojica su ljudima, uginö bih kö biljka na neplodnom tlu. Jer ta nam je
bili jog mladi. Poneka livotna briga doleprga, zasijeee se u borba nametnuta, naredena i kad u njoj neg to postignemo,
misao. Uzalud je. lako oialogdena, eovjekova duga nastoji da nalazimo u dugi najvige zadovoljstva i istinski mir. U tome se
Talost odagna, ostavi je za kasnije. Ako je vesela i usreduje dobije, doduge, samo poneka bitka, ali rat se ne dobija. On ce
misao kao g to je bila ona Zejnilova g to mu se smijegila iz trajati do Sudnjeg dana. Zato mislim da je svaki drukeiji odnos
nejasne bududnosti, poene se njome slasti i lahko zaboravlja prema iivotu samo lutanje, moida i prkos, koji vodi prema
Talost za voljenom osobom kao g to je majka. Oeev mir je bio kraju u kome proglost izgleda samo proderdano vrijeme. Vjera
druge vrste. Mudrost Boiijeg plana stvaranja dala je ljudskoj od nas traii dobra djela a ona su u tome. Kad podeg, nosig
prirodi vede pravo na radost. I da nije tako, ialosti bi naprosto sobom ono g to si radio i prazne ruke.
ubijale ljude. Zalosti je u iivotu i previge ali se od iivotnih —A liena sreda?
radosti, sredom, ne vide. Radosti plamsaju ljepotama i zakri- —U onoj mjeri u kojoj se trali na ovome svijetu — nema je!
vaju crne sjenke tuge i prolaznosti. 0 sebi ona daje samo takav privid kad je ielimo, traiimo. Na
Vrijedna Hajdarovica je stigla, pored svih poslova koje je ovom svijetu punom borbi, guranja, otimanja samo su dvije
morala obaviti oko ueenja tevhida — da pripremi bradi veeeru. stvari istinski dobre: uspostavljanje dobra i takva iivota u
Postavila je pred njih eorbu od povrda iz male staklene bagee kome su oei vesele i uvijek site, makar trbuh ponekad i ne bio
i peeenu pilad na pirindu a od slatka sutliju i almasiju. Zena previge sit.
je pokazivala uljudno saueestvovanje u kudnoj I alosti. Zejnil je bio daleko od toga da razumije ove bratove rijeei.
— Pa, kako ti sada iivig? — reee Zejnil tihim glasom. U njemu je kljuvalo stotinu razloga da povjeruje kako brat ima
Otac se zagledao u Zejnila zamigljeno kao da ni rijeei nije krivo ali je znao da sada nije vrijeme da mu se suprotstavlja.
razumio. I da je otac mogao pogoditi njegove misli kazao bi mu: "Brate,
— Uhvatila nas iivotna trka, poteci tamo, poteci amo pa ti si velika neznalica i sanjar! Vrijeme je da jedanput vidig
samo vidig ono pred sobom kö mahnit konjanik kojeg progo- stvari onake kakve su!"
ne smrtni neprijatelji. Kad Bude surrt, onda je za sve kasno — Na isti naein Zejnil se gotovo uvrijedio kad je vidio bra-
govorio je Zejnil i gledao oca toplim oeima. tovu ravnodugnost dok mu je pokazivao Poloj: usjeve, bageu,
— Godine odmieu, lete pa velim da te upitam kako iivig u veseli kokogamik, peele i motornu pumpu kojom je navod-
svom novom diematu? njavana polojska zemlja. Vjerovao je da mu je brat zavidio.
— Kako ivim? — otac se poeega prstom iza ugiju gledajudi Ne znam da li od zavisti ili ne, ali sam slugao kako otac s
pred sobom u tanjur nepojedene almasije. — Borim se za die- ushidenjem hvali Zejnilove uspjehe u razvoju gospodarstva,
matlije, makar da ih u jednom ujedinim: da se vole, da 'live u trgovini, novcu koji je vidio i od kojeg mu je nasilu ugurao u
ljubavi... Ljubav je najvainija stvar. d2ep jedan dio da mu namiri trogkove dolaska na materinu
Zejnil je paihivo slugao, skrivajudi dio odsutnih misli, dienazu i ukop. Mati je ushideno uzviknula:
zatim reee: — Mag alah, efendija! Sad Zejnilu nee biti tegko da mi plati
— Uvjerio sam se u ovo svojih godina da ljudi jedni dru- Zekulju!
gima ne fiele da eine dobro. Istina je da je eovjek upuden i na — Ne znam... — otac sleie ramenima.

140 141
—Kad je toliko natekö imetka, male, vala, i meni platiti gornjem diepu. Mati na polasku gleda uz njega 1 n I z fliegt)
moju kravu. Ne bi bilo lijepo da se uguti... zadivljena i ponosna g to joj je to, eto, suprug. 1 mi, osInll,
—Mahni se krave i pladanja, ieno! Ako gta säm ponudi, pa obnavljali smo nagu odjedu. Ja sam dobio kao nagradu za
da i uzmeg kad imag toliku volju. Ako ne ponudi, ne treba ni odliean uspjeh u tredem razredu gimnazije "tivar" odijelo, da
iskati jer krava je bila, kö gto znag, poklonjena, a ne prodana. bi me otac idude godine odveo krojaeu da mi sagijt.‘ od ijelo, po
Osim toga, nigta nam ne fali, ni za gta se ne patimo, kaplje sa mjeri kao malom maturantu.
svih strana... Odmah s poeetka ferija oca telegramski pozvat:e da se
U jesen se nage blagostanje jog vige popravi. Bila je rodna prikljuei inualimskom seminaru u B. Vratio se iz B. poslije
godina. Mati konaeno dobi zlatne rninduge i prsten. Niko nije petnaest dana i ushideno prid'ao kako su imali lijep provod,
bio sretniji od nje. Svi smo se neeim ponovili. 2ivot nam je sve kako su bili smjegteni u hotelu, hvalio dobru hranu a narodito
puniji i bogatiji. Otkako je mati poeela da odlazi i uei tevhide isticao kako su dobijali po einiju kiselog mlijeka pod kajma-
umrlima, i ja sam od toga imao koristi, te sam eegde navracao kom u kome je kagika stajala uspravno kao u mladom siru, a
kod ageije Huseina na somun zaliven mesnim eervigom. ne u mlijeku. To je bilo oveije mlijeko koje se u toure kraju
Nag livot u Jasici je ugao u minne vode. Navikli smo se i proizvodi kao naroeit znak razvijenog stoearstva.
na Jasiku i Jasieane. U kudi je vladao mir, zadovoljstvo. Svi Svima nam je donio sitne poklone.
smo bili zdravi i svako je na svom mjestu einio ono g to mu je Otad je svakog mjeseca odlazio na neke seminare po dva-
bila duinost. Pored svojih redovnih duinosti oko vjeroueitelje- tri dana a mi smo ieljno oeekivali njegov povratak, nagadajudi
vanja i diamije, Ibrahim-efendija je nastavljao sa dervigima da gta de ko ovaj put dobiti na poklon... ali pokioni su bili mrgaviji
odriava zikrove svakog detvrtka pa su tako po jednaput u hefti a ponekad bi sasvim izostali. Pa ipak, gledali smo zadovoljno
bili u prilici da vide, poprieaju, pogoste se na obierto dobrim u oeevo sretno lice na kome se odralavala blagost i sreda koju
veeerama (svaki domadin se trudio da ne izostaje iza onog smo mi s njim dijelili jer smo bili uvjereni da je njegova sreda,
drugoga ako ved nije mogao da priredi jog bolji zijafet), nakon i uopde, i nage pravo na zajednieko zadovoljstvo.
eega su dugo sijelili i raspravljali mnoga vjerska pitanja.
Otac je izgradio znaeajno povjerenje kod derviga, neki su Ali na sve se to stadoge nadnositi tatuni oblaci rata. Zejnil
izjavljivali da oeevo znanje o tarikatu, kome su pripadali, nam je pisao i sve to gledao sa velikom uznemirenogdu. Nje-
prevazilazi eak i Muhidin-efendijino. Njegova kazivanja o maeka je okupirala Austriju, Cehoslovadku. Njene trupe su
djelima poznatih tesavufskih nauenika, koja su ganjivala i mrvile ieljeznom eizmom Poljsku.
samog kazivaea, doimala su ih se kao poezija ukoliko im i säm Kod nas, u Jasici, dogadale su se sliene stvari o kojima je
nije recitirao dirljive Attarove stihove o epopeji ptica koje su pisao Zejnil. Odevi pogledi su bili manje ispunjeni strahom
trazile Boga! Uz sve to, otac je, kako nam je u kudi kazivao, (stoga valjda gto mu niko nije mogao oduzeti diamiju!) ah nije
gledajud u me, naroeito isticao da on ne zeli da zagazi u mario za tudince zato g to oni ne mogu biti uzrok unutragnjih
sumnjive vode misticizma ismailitskog porijekla i pouka o nevolja kao gto je gradanski rat. Znao je dobro da Svabe imaju
kojima je negto znao iz posredne medimue o naueavanju dosta simpatizera ah je znao i za one, malobrojnije, koji nisu
Jakuba Segestanije. — Dervigtvo je dobro samo ako se krede, skloni da im izjave dobrodoglicu, pokornost. (esto bi pritom
sinak, u okvirima gerijata, dobro to zapamti... spominjao muke koje je nag svijet podnio za vrijeme austro-
1 u noveanom pogledu nam je bilo bolje u Jasici. Otac se ugarske okupacije i otvoreno izjavljivao u kudi da ih on ne
poeeo bolje nositi. Kupio je ljetni sako od tvida i odgovarajude voli. Kad mu tko poene sricati hvalospjeve na radun Nijemaca,
tamne pantalone. Kad pode u eargiju, dotjera se a oko njega stane hvaliti njihovu tehniku i naoruianje, pode predvictati
se giri miris francuskog "gipera" diju je boeicu nosio u malom kako de pokoriti cio svijet, on ne moie da otrpi, ved kaie:

142 143
- Covjek je tvrd orah a naoruianje je dobro ako je u do- - Fragen sie, bite...? - zapoee oficir preko tumaen: Naeile
brim rukama... Prieekaj, brate, dok se vidi, nigta se jog ne zna! da li je otac ovdagnji imam? Otac potvrdl.
- Zna, zna, moj efendija, kako ne zna... Bit de pekare, sve - Obavijegteni su - nastavi oficir - dn se on, jamini imnm,
maginerija, neko, priea se, nede ni hljeb pedi po kudama, do- nepotrebno mnogo brine oko okupacion ih postupn ka protiv
bijat de se sve gotovo i jesti zlatnom kagikom... - govorili su srpskog stanovnigtva? To se, doduge, odnosi vige na dr),avu
sanjari i optimisti. Mogude je da su to bila i proturanja prikla- Hrvatsku ali je ta driava njemaeki saveznik i svakako
dne propagande za "bosanske divljake" ali se nisu dali urazu- samo ono gto se sporazumno i obostrano odobri. Osim toga,
miti. Otac bi uzdahnuo i - gutio: Ako nee vrag od tebe, bjeii Srbi su neprijateljski raspoloieni i prema Muslimanima i, na
ti od njega! kraju, neka gospodin imam pokaie prstom gdje su zlosta-
Znam da ga je potresla vijest kad su ugledali prvi leg kako vljani Muslimani? Zna li on, naprimjer, i za jedan takav sludaj?
pluta niz rijeku. Poslije ih je Slo na desetine pa i on - oguglao. Otac je slugao i gledao preda se i kad je oficir zavrgio, on
Samo je vrtio glavom i govorio: - Nee biti dobro, poeuj gto se obrati muhtaru i upita: - Nisu li on i Nazif dogli kao njegovi
kaiem, ieno! Pa je onda sa mimbera u diamiji glasno napao svjedoci?
zloeine nad srpskim iivljem i pokazivao svijetu kako vjera - Nismo, brate efendija - odgovorio je muhtar - ved nas
gleda na ubojstva nevinih ljudi. Ono negto danguba gto se pozvali da budemo onako prisutni. - Otac je klimao glavom
prihvatilo pugaka htio je da onemogudi da uvuku u svoje da razumije, a zatim ustade i skide sa rafe Kur 'an! Svaki
redove i druge. U kudi je nazivao tu grupicu ubojica - koko- Musliman je dui an da u nju vjeruje i, ako vjeruje, dui an je da
garima. Medutim, od njihovih ruku nastradalo je nekoliko po njoj - iivi! A ovdje, pored ostalog, stoji i to da je veliki grijeh
nevinih ljudi. Medu ostalima brezieki trgovac Vukmir, eiju su ubiti nevina eovjeka, isto je kao da bi pobio cijelo eovjeeanstvo!
trgovinu provalili i opljaekali, a vlasnika ubili. Ako neko pokuga, suprotno ovoj svetoj knjizi, to jest da nevina
Da pokuga sprijeeiti nove zloeine, Ibrahim-efendija ode u
ubije, svi smo se duini suprotstaviti! Moja je duinost da na
eargiju i potraii Hafiz-Jusufa da se s njim posavjetuje. Kad mu molitvi kaiem vjernicima kuda ih vodi njihova eventualna
je rekao kako je sa mimbera napao ubojice i pokazao na osno-
namjera ako se odluee da ubiju...
vu kur 'anskih ajeta gta ih i kakva kazna eeka za zloein, Hafit
- Dobro, to se odnosi samo na Muslimane! - upade oficir.
zavrtiglavom: - Ne, nego na sve ljude. Knjiga se ne obrada samo Musli-
- Cuvaj se, Ibrahim-efendija, moie te taki postupak stajati
manima ved prijeti kaznom svim ljudima koji bi poeinili zloein
glave. Säm nigta ne moleg promijeniti, ved cijela ulema treba
ubojstva.
da digne svoj glas zajednieki protiv nasilja i zlal... Pa i to,
dabogda, da ushasni. Bojim se da to nije neka dublja politika, - Zar i kad ubiju Srbina i Jevreja? - oficir se saveznieki
skrojen plan da se ditav jedan narod istrijebi! Ovo gto se radi osmjehnu.
- Jest, bez obzira na vjeru!
historija ne poznaje, brate!...
U meduvremenu vlasti su saznale za oeeve istupe u dia- - Ali Srbi i Jevreji su neprijatelji velikog njemaekog rajha
miji protiv ubojstava i pljae'ke, pa ga neoeekivano posjetige i driave Hrvatske!
eetvorica njemaekih oficira u pratnji jasiekog muhtara i trgov- - 0 tome nije bilo nikakvih dobrih dokaza...
ca Nazifa. Otac ih prisebno uvede u "veliku" sobu i posadi ih - Znate li za pokolje u istoenoj Bosni, Foei, Goraidu, koji
na sediju. Mati se uplagila i ustumarala. Kad otac dode na su izvrgeni nad Muslimanima?
vrata kuhinje i naredi joj da napravi limunadu i kafu, ona se - üuo sam. Izmedu ubojica nema razlike!
donekle smiri ponavljajudi: - Zagto li su dogli, kuku meni? Oficir je vrtio glavom i neprijateljski promatrao oca.
Neka bag, kaiem ja njemu: ne prieaj svijetu nigta, gta te briga, - Vage nije da se mijegate u driavnu politiku, bavite se
nek rade gta hode, oni su - vlast!... dugebriinigtvom! Nag dolazak neka vam zasad bude op-

144 145
omena! Ako ponovo moradnemo dodi, drukeije demo tada da Krajigka ilmija, u eemu je narodito live ueestvovno oko
razgovaramo! — rede i ustade. organizacije Ibrahim-efendija — donese rezoluclju kojoin rot
Otac ih htjede zadriati da popiju limunadu i kafu, all oni osuduju progoni Srba, unigtavanje njihovih imnnin, pljnekv,
odbige. Vlasti su ovaj gest predstavnika muslimanskog nnrodn gledn-
Nekoliko dana kasnije, dvadesetak kilometara od Brezica, le s podozrenjem i pomalo zbunjeno jer je o proAlont Bitjrnmts
ustanici su digli u zrak prugu i napali oklopni voz. Vidio sam driavni poglavar Pavelid nazvao Muslimane "hrvatskint
na tenderu lokomotive zaustavljene na brezidkoj ieljezniekoj cvijedem". Tu nezahvalnost neko je morao da plati. No nisu
stanici nekoliko mrtvih domobrana i ustaga. Pogto je mrtve i iurili da ne bude previge upadljiva odmazda. Progoni Srba su
ranjene na breziekoj stanici iskrcao u sanitetska vozila, voz se jenjavali all su dolazili na red i drugi. Ondje musliman, 13o-
ponovo vratio u borbu. Pragtile su pugke i mitraljeski rafali gnjak, ondje Hrvat kao "nepoc'udni" gradani. Mati je predo-
nekoliko sati. eavala ocu ove pojave koje su iurile od usta do usta kao vjetar
— Zlo se vrata zlim! — rede otac. — Poeuj pucnjavu, ieno! a an je odmahivao rukom s nipodagtavanjem: "Nigta oni ne
Na uriji izmedu rijeke i brezieke ieljeznieke stanice dovu- mogu osim ono §to Bog bude htio!" Njegova teologka obra-
koge eetiri velika topa koji po vascijeli dan i u nejednakim zloienja mati je ponekad primala sa skepsom all im se nije
vremenskim razmacija galju granate u podrueja iz kojih su nikada glasno opirala, smatrajudi da na to nema prava jer
napadali ustanici, minirali susjednu ialjeznieku stanicu na Boianska rijee je iznad svega. Samo bi popravljala gamiju,
desetak kilometara udaljenosti od Brezica, rugili prugu, palili potrala lice rukama a srce po iensld, nije mnogo pitalo svida
driavne zgrade a pokatkad i usamljene muslimanske kude. li mu se to ili ne.
üuje se da na nekim stranama ubijaju i sve live unigtavaju. Ipak, njezine sumnje i brige su se potvrdile. Jednog pos-
Oklopni voz je krstario prugom, pucnjava mitraljeza je gtepo- lijepodneva pogto je istovario robu kupljenu u eargiji, trgovac
vala do ubeskraj a pridrulivala joj se i rika onih topova. Nazif B. uvrati pred naga kudna vrata. Otac ga toplo pozva da
U oba diemata zacarili se strah i tjeskoba. Pridalo se o ude. Sjednuvgi na sediju eovjek je briino protrljao ruke, uz-
sprovodenju eitavih konvoja srpskih seljaka prema ear§iji, vrtio se na sjedigtu i neko vrijeme gutio.
dolazile su danimice vijesti o novim pokoljima. Ustanak se — E, hajrulah, Nazife!? Pa ne bi trebalo da si tako utueen.
razbuktavao. Ibrahim-efendija je smirivao Jasieane, zähtijevao Ja se navikao da mi dodeg veseo i horan za razgovor — rede
da budu mirni, da se euvaju kakvih izgreda i, ako mogu, da otac i sjede njemu nasuprot.
na kakav bilo naein zagtite one koji su bili izvrgnuti opasno- Nazif ragiri ruke, ozbiljan i u nesvjestici.
stima. To se, naravno, ticalo Srba jer su oni bili na udaru vlasti — Nedu ti, vala, nigta ni zamotavati ni odmotavati, nismo
i ustaga. Za svaku pomod u tom pogledu imat de nagradu kod djeca a i ovaj vakat od nas traii trezvenost... Danas mi je rekao
Boga. nas eovjek u povjerenju da si na spisku za hap§enje. Ne mogu
Rijekom su svakodnevno plutali ljudski legevi. Ljeto je ti oprostiti ni aktivnost ovdje u diamiji a ni tvoje ueegde u
prolazilo a da se na rijecinije mogao vidjeti nijedan kupae kao organizovanju izlaganja onih rezolucija o osudi srpskih pro-
godinu dana ranije. Zivovanje na rijeci nam je sada izgledalo gona... Ja sam ti, bogami, htio kazati da to nee izadi na dobro:
kao lijepi snovi. nejma parlamenta, nejma zagtite, ratna vlada, rade gta hode...
Svijet gutke i preplageno ide na njive, mora se Sve mislim gta bi mogli uraditi da te zagtitimo. Ne znam je li
Ubirala se ljetina kao da se krade. Igeezle su pjesme poslenika: bolje da bjeiig kuda dalje, a ne znam kuda bi?, ili da se ovdje
ietelaca, kosaca... u vrijeme vradanja sa njiva. Jedini umirujudi krijeg po kudama...
znak iivota dolazio je sa ezanima kojima je mujezin pozivao Otac, Ibrahim-efendija, gledao je u njega netremice, poma-
na namaz. lo iznenaden. Vjerovao je da se nece usuditi da ga kao imama

146 147
progone. Ipak, pazio je da ne pokaie uznemirenost, strah. ona ne zna malo bolje od vas gta joj je einiti! Vi i takvi kao vi
Rado je isticao svoje krajigko porijeklo koje je podrazumijeva- ste najvedi nezahvalnici Poglavniku i hrvatskom narodu koji
lo gotovo prkosljivost prema opasnostima g to je u njegovim vas je, misledi da ima posla s pravim ljudima, nazvao 'hrvat-
skim cvijedem'. Vi ste na taj plemeniti gest — pljunuli!"
shvatanjima bilo i pitanje dostojanstva. Opet je ponovio
—Daleko od toga, gospodine... Za svako dobro imamo jo§
kur 'ansku pouku kao onu g to je izrekao materi i odmahnuo
bolju i ljepgu rijee ali za zlo se ne moie oeekivati zahvalnost...
rukom dodavgi: "Sta ce biti bit de, moj Nazife, sve je to, koliko
—Zar vi, efendija, zbilja sebi umigljate da mi ne znamo gta
moja imamska pamet domede, unaprijed odredeno. Nage je da
je driava i driavni ugled i povjerenje naroda na koje upirete
se pokoravamo!"
prstom u svojim pigljivim rezolucijama? Ne brinite, znamo mi
—I da se euvamo, efendija. Haj ti da skoers" s mosta u rijeku
koga treba da lovimo i izvlaeimo iz zdravog stada poput
pa pitaj eije de to biti odredenje... Vee, moreg ti u onu kudu, u
one dvije, napravit demo spisak kuda pa kad prode ova hajka, gugavih ovaca...
— Vi mijegate jabuke i krugke, gospodine! Dobro i zlo su
bit de lahko nadoknadivati ovo gto bi se izgubilo ukidanjem
nepromjenjivi. Neg to je ili dobro ili zlo... A vi, gospodine,
namaskih vaktova u diamiji...
proglagavate nekad zlo dobrim a dobro zlim, to nije vrlina
—Jok, Nazife, brate, nigta ne treba, nisam ja iena. Jok!
dobre vlasti.
Popige kahvu i razidoge se. Taj dobri eovjek Nazif je oti§"ao
— Prestanite sa vagim pridikama! Imate obraza dijeliti
turoban kakav je i dogao. Otac mu zahvali na brizi i zagrli ga.
pouke jednom hrvatskom d'asniku a brata imate u odmetni-
— Daj, Boie, da ne bude ovo zagrljaj za rastanak! — dodade
cima... mislite da mi to ne znamo, osim toga, terete vas jog
trgovac i ode niz basamke.
dvije stvari a to su:
Mati je od mene sve saznala, lomila prste i govorila: "Je-
— obrana neprijateljä Zemlje i
sam li ja tebi, efendija, kazala da Bog dozvoljava i ono g to ne
— stavljanje potpisa na nekakav pigljivi oglas kojim se
voli, davno je kazivao nag stari hodia u mejtefu, Abaz-efen-
poziva pueanstvo na neposlugnost vlasti! Nego, da ne gubimo
dija, Bog mu se smilovao, a ti svoje pa svoje!?
vrijeme, izvolite uzeti najpotrebnije stvari iz kude i — idemo!
—Dobro, dobro, ieno, nemoj me ti sada poeeti poueavati
— rede i okrenu se jednom od svojih pristalica: idi za
vjeri!
uhidenikom i dobro pazi da ti ne pobjegne! Ako pokuga —
Otac je nastavio da obavlja svoje duinosti kao i dotad. Ali
pucaj!"
ne zadugo. Nije se bilo jog ni razdanilo dodoge po njega sa
Oni su, dakle, oeeve pozive sa mimbera da niko za iivu
"crnom maricom" i saeekage da zavrgi sabahska molitva pri
glavu ne okalja ruke nevinom krvlju — smatrali podrgkom
slabom osvjetljenju svijeda. Kad su izagla ona nekoliko starca
neprijatelju driave. Isto tako, javni Proglas Udruienja ilmije
i Ibrahim-efendija, pride mu ustagki oficir i tiho rede da ostane
u gradu B. kojim se osuduju progoni i ubijanje cijelog jednog
miran jer je od tog trenutka "uzapden". Poslije su starci pridali
naroda, na kome je stajao i Ibrahim-efendijin potpis — opisali
kako se Ibrahim-efendija na najprirodniji naein zaeudio tome
— pigivim oglasom za podbunjivanje pueanstva protiv njegove
postupku prema jednom Boiijem sluzi jer nikome an nije
zakonite vlasti?!
nig ta nalao udinio osim g to je pogteno ueestvovao sa ostalima
to se title vijesti da se od'ev brat, to jest Zejnil, nalazi medu
u opominjanju vlasti da ne eini to g to eini pa otkud da to,
odmetnicima, one su za nas bile prvorazredno iznenadenje i
pokraj svih dobrih namjera, bude jednom proglageno krivi-
radost. Nama je bilo javljeno od rodaka iz B. da su detnici
com?
izvrgili pokolj u Majdanu, sve popalili i sve mugko preko
Na sve to oficir iz ustagke nadzorne sluibe se cerekavo
petnaest godina poklali, pa i Zejnila. Ta bratska ljubav oca je
nasmijao i kazao: "Zaboravili ste, efendija, da kaiete tu stvar
toliko uzdrmala da je poeeo govoriti: kako je sve njegovo g to
pravim rijeeima: Igli ste na to da oborite driavnu vlast kao da

149
148
je dinio bilo na "krivom kolosijeku" i u zadnja dva mjeseca je to uradio "po zadatku", da bi se dodepali oruija i odjede.
mukom je mukovao kao da se nigta nije dogadalo. Telegram Nag bataljon se progirio za njegovih nekoliko prijatelja a säm
o Zejnilovoj pogibiji nije niko drugi poslao nego Sabrija, koji Rizvan postade delegat Bete. Nikome od nas nije bilo do rato-
je sada bio novi upravitelj pogte u B. Ali nekoliko dana poslije vanja, das protiv neprijatelja, das protiv vagki i gladi ali Rizvan
odeva odlaska u zatvor dobismo kartu kojom se iz B. javio je bio od onih koji su se dobro snalazili. Za njega su mnogo gta
Zejnil — iiv i zdrav. Ta vijest nas je poslije odeva odlaska napro- radili drugi.
sto ozarila. 0 svojima dobijao sam obidno polovidne vijesti. Znao sam
Mati je iz dana u dan plakala odekujudi kraj rata koji se jog da su bili livi i zdravi. desto sam zamigliao mater u suzama
slabo nazirao. Ostali smo u Jasici i u imamskoj kudi. Nikada i plagio se da im ne uzmanjka hrane. Poslije rata sam saznao
nismo bili gladni, zahvaljujudi plemenitosti jasidkih ljudi a da nisu bili gladni zahvaljujudi opet Pordi i dobrom trgovcu
posebno derviga. Porda, ladar, ribar i, iznad svega, pravednik Hafizu. Nekoliko dana pog to su Nijemci potpisali kapitu-
pun blagosti, umjesto oca prolazio je u mihrab. Neki su ga laciju, na zemlju punu ratnog plamena se spusti blagoslov
voljeli a neki trpjeli za nevolju, ljutedi se na njegovo beskom- mira. Na vratima nage kude se iznenada pojavi nepoznat
promisno dervigtvo. Mladi i sredovjedrü ljudi su se sve vige eovjek sav u dronjcima i sa torbom na ramenima. Bio je blijed,
krili da ne budu plijen vojne mobilizacije. kole prestadoge da same kosti i koia, avet od eovjeka. Mati je mislila da je prosjak,
rade. U taj na neki nadin prazan prostor ude iznenada student te pode da gtogod nade da bi ga darivala a an joj domahnu da
Safid, poznati lovac na djevojke, i zapode skupljati djedake i stane i kaza joj da je an odev sapatnik iz jasenovadkog logora
mladide sa plaie u jednu od kuda Rizvanova oca. Pridao nam i zasuzitih odiju izjavi tuinu oporuku da je Ibrahim-efendija
je o revoluciji, gta ona znadi i gta donosi. Bio je dobar govornik zavrgio svoj "dasni iivot" u Jasenovcu...
i prijazno nas susretao, g to je bila sugta suprotnost njegovom — Ovo je zamolio da vam predam — izvukao je iz torbe
nekadagnjem odbojnom odnosu na kupaligtu. odevu svesku u kojoj je pravio biljegke o onome g to mu se
Student Safid nas pozva da organizovano krenemo u pa- einilo vaino. Mati sva uplakana uze svesku i dade dovjeku
rtizane. Priznadoh materi da demo se moida uskoro rastati. komad kruha, izvinjavajuci mu se kroz plad da drugo nigta
Ona se naljuti: "Nikuda ti nedeg, sjedi s mirom, dosta je gto ti nema. Iz biljeiaka sam saznao, g to se vige blizio kraj, sve mu
otac &nal ni kriv ni duian u jasenovadkom logoru... Treba je to lidilo na beskrajno dug i kogmaran san. Nekim eudom ili
krave duvati, ne mogu ja moljakati svijetske eobane da ih ironijom iivota neko se iz uprave logora dosjetio da je potre-
euvaju a ti...?" bno i Togorage Muslimane prije pogubljenja "ispovijedati".
Ipak sam, kao i ostali, na Safidev mig i Pordinu blago- Nekom neznalici i logorskom "poboirtjaku" kao da je znadilo:
naklonu podrgku, krenuo preko Devetaka u Kozaru. Devetaci "Vaga tijela unigtavamo ali vagim dugama ielimo spas!" I taj
su bili pod partizanskom vlagdu, te zanodismo u gkoli. Prepr- "posao" zapao je Ibrahim-efendiju pogto se znalo da je bio
idavali smo sudbinu uditellice Sare Ivandevid. Usput smo "svegteno lice". Otac je biljelio da su neki logoragi Muslimani
saznali da joj se muz oienio drugom, mladom i ljepgom i da ieljeli da se po krgdanski ispovijede pa je otac odlazio da s
je bataljonski komesar negdje u Grmedu. njima razgovara. Podudavao ih je kako ce uputiti Bogu dovu
Rat je plamtio svom iestirtom. za oprost grijeha, kako ce se pokajati za udinjene grijehe jer ih
Rizvan se tada sa svojim "delfinima" prijavio ravno ima svaki dovjek.
Nijemcima i postao frajviliger (dobrovoljac) u Plavoj diviziji. Naravno da otac nije smatrao da obavlja ispovijed premda
Bili smo zgranuti. Ali nedugo zatim svi se pojavige medu je znao i kako se ona izvodi i kakvo je njezino znadenje ali säm
nama u novim njemadkim uniformama i sa njemadkirn na- postupak je od strane uprave imao takvo ime na koje je morao
orulanjem. Na pitanje zagto su to uradili Rizvan odgovori da da pristaje usprkos svojim muslimanskim uvjerenjima. Ocu se

150 151
einilo da je to bila zgodna prilika da onima koji zele prije saznale od drugih srpskih zatodenika (koji su poslije pobijeni),
polaska na vjeeni put pomogne utoliko g to bi ih ohrabrio, uhapsili ga i poslali u logor kao hrvatskog izdajnika. Na zaje-
prieao im o islamskoj teozofiji, gta ih eeka poslije smrti jer se dniekom poslu i zajedniekoj patnji postadoge prisni prijatelji.
nada da de biti gehidi, podsjedao ih na vjeeni iivot s onu stranu Dijeledi zajednieku muku, dinilo im se da im je bilo lakge.
iivota, isticao nigtavnost ovoga svijeta u eemu je imao veoma Usput su, naizmjenice, skupljali sve korisne logorske
zornu ilustraciju samog logora i eovjekov zloeinaeki izbor da vijesti da bi dogovarali razne mjere predostroinosti u okvirima
bude eovjek eovjeku vuk, a ne brat i saborac u borbi za boljitak mogudeg u euvanju sopstvenih glava. 0 ustagkim praznicima
i pobjedu uma nad stihijom. Vidio je mnoga ozarena lica na- su izbjegavali da se nadu na krugu, pretvorenom rukama
kon tih razgovora i veselio se g to mu je zapalo i toliko da eini logoraga u cvjetni park, jer se dogadalo da pijani ustaga zaieli
jer je to bio dio njegova imameta. da ogtrim noiem prolije krv kojeg nesretnika koji bi se tu
Poslije su ukinuli ispovijedanje zeleci, ipak, da duge logo- nagao, iz nekog svoga hira ili dokazivanja svoje politieke
raga otpreme u — diehennem jer drugo nisu ni zasluille! Sve pravovjernosti. A ako se moraju nositi proizvodi iz radionice
je ovo i inaee bila farsa i neeija neukusna gala, kao proizvod u glavni magazin, palljivo i oprezno su se dogovarali kojim
zlodinaekog bezumlja. putem je najsigurnije i ispred ili iza kojih baraka treba idi.
Pogto je prestalo sa "ispovijedima", otac se nade u nekoj Ponekada bi se slozili da treba malo oeeknuti, dok ne prode
pomodnoj drvenoj gupi gdje se obavljalo pranje i izradivanje kakva ustagka skupljaeina na krugu ili lov na nove irtve,
perika i gtoeeg drugog od odrezanih ienskih kosa logoragica. takozvano prozivanje. Sto se vige bliiio kraj ustagkoj vlada-
Obradom vlasulja rukovodio je neki strueni vlasuljar, bivgi vini, oca je sve vige zaokupljao strah da se nee izvudi ziv jer
pozorigni radnik, pailjivo i uredno do cjepidlaeenja. Vlasuljar su ubijanja bivala sve brojnija i eegda. Misledi na smrt — to se
je pretpostavljao da mu od kakvode rada zavisi goli zivot. nasludivalo izmedu redova njegovih biljeiaka — iz dana u dan,
U radionici se izradivala od mjeg avine neupotrebljive iz sahata u sahat, mislio je o smrti i onom g to je s ovu stranu
kose za vlasulje "uiarija" za prvoklasne brisaee mogu u antre- iivota, ipak, eini aktom najgoreg g to se moie eovjeku do-
ima bogataga i ustagke elite. Ti brisaei su bili na velikoj cijeni goditi, prieem je, i to se, naialost, vidi iz biljeiaka, zaboravljao
u onima relimskih mazohista i isporueivani su preko odabra- na sufijske olahke procjene toga dogadaja, kao g to Rumi pjeva
nih preprodavaca kao talismani koji su, prema spiskovima, u svojoj pjesmi SEBI ARUS (Prva veeer) kakav je susret sa
znali kome "robu" smiju prodati a oni g to su je kupovali smrdu, gta je "iza perde" i jog mnogo toga... Kakva je prva nod
potvrdivali su svoje rodoljublje. Povedana zaposlenost u ovoj i da li de uspjegno prebroditi svoj prvi susret s melekima
morbidnoj "ratnoj proizvodnji" mome je ocu pomogla da se ispitivaeima. Pritom se obradao Bogu usrdnim molitvama da
neko vrijeme odrii u kakvoj-takvoj sigurnosti. Tada se veoma mu bude na pomodi. Lahko je drugima prieati o smrti na
zblizio sa svojim sapatnikom Jozom Segalom, po zanimanju sufijski naein, kao: "Nigta lakge, samo predi iz jednog stanja
zvonarom jedne velike i ugledne crkve u velikom katoliekom u drugo, mnogo, mnogo ljepge!" — ah sada kad je u pitanju
selu blizu Jajca. vlastiti iivot, eovjeka obuzima groza i najstragnija prepugte-
Prieao je ocu mnogo o sebi pa i o tome gta je bio uzrok nost samome sebi!
njegovu padu u logor. Jozo je, naime, na svoju ruku pustio ili Pog to sam znao kraj pride kao i mati, slugali smo ove
omogudio bjekstvo dvojici zatoeenih Srba u podrumu iupnog kratke sentence koje sam, nakon povratka iz rata, eitao naglas
dvora. Obojica su mu bili kumovi, jedan na sinovljevu vjen- i zajedno plakali. Na posljednjoj stranici, iza nekolika prazna
eartju, a drugi na rezanju kose unueetu. Svoje dobro djelo lista, bile su zamotane fotografije nage porodice koje su bile
izveo je u gluho doba nodi ah su ustage za Jozinu milostivost moje djelo kao fotoamatera. Imao ih je uza se kao uspomenu.

152 153
Sam sam ih nagao ah sam se nemalo iznenadio da je tu bila i o svome spasu? — govorio je Jozo. — Ih dede, efendija, sada po
fotografija ueiteljice Zehre, mnogo ljepga od nagih amaterskih vascijeli dan ima da pjevag, Bog te vidio! Da je meni tako!
slika, retugirana, pri eemu je njezina ljepota bila istaknuta. A Ibrahim-efendija se vige ne plagi smrti, svejedno mu je.
Pozadi je Zehra napisala: "Dragome Ibrahim-efendiji za uspo- Da mu nije briga za porodicom, ni prstom ne bi maknuo da
menu!" i datum: Sarajevo, 18. VII 1939. god. Bio sam ved sada dodu po njega i povedu kud i ostale nesretnike! "Bogami
odrastao, bilo mi je vige od osamnaest godina, razumio sam je tako, efendija!" — veli Jozo. "Da mi Bog ukaie tako svoja
govor te fotografije i sakrio je od majeinih oeiju. Mersa je obedanja, niko od mene sretniji ne bi bio, djeca su mi poodra-
pratila nas plag sva zaeudena. sla, ima neg to zemlje a pripazio bi ih i fra Andelko, znag,
Dalje je otac govorio kako je tih dana, jedne noci, usnio mlado pa ludo, treba im pouke!"
sebe mrtvoga. San je bio neposredan i u prirodnim bojama, Otac stavi ruku na Jozino rame, pogleda uokolo da nije u
koji je bio shvaden kao eista i istinita poruka. Prilaze mu dvoji- blizini njihov gef za koga su driali da je dougnik i rede u
ca mladida, lijepih kao djevojke, u biserima ukragenoj zelenoj povjerenju:
odjedi, nasmijani kao dobri vjesnici a odvaini i strogi u izvrga- — üujeg, Jozo, kao gto rekoh, vidio sam svoju smrt a i svoje
vanju svojih poslova. Potapgage ga po ramenima i, hrabredi
spasenje... Ako me ubiju, nek me ubiju! Nije me vige nieega
ga, rekoge: strah. Ved, ja bih da se neg to ti i ja zdogovorimo i da damo
— Nigta se ne plagi, Ibrahim-efendija... Za tebe su sve ze-
jedan drugom evrstu vjeru da nedemo iznevjeriti osim ako nas
maljske patnje zavrgene a ovamo te eeka säma ljepota i vje-
sprijeei smrt. Ako ijedan od nas dvojice preiivi, duian je da
enost! posjeti porodicu onoga drugoga i ispriea gta se i kako se do-
Nisu ga ni pitali koja mu je vjera, ko mu je Boiiji poslanik,
ved ga odmah uzege medu se i poletjege nebeskim prostran- godilo. Ako ti preiivig — a to je vjerovatnije — uzet deg iz moje
stvima. Bilo mu je — pige — studeno, kao da je bio obloien torbe onu svesku g to sam u nju ponekada i pred tobom pone-
samim ledom, drhtao je kao da na njemu nije bilo ni onih gto biljelio i predati je mojima. Adresa je napisana na zadnjem
logorskih dronjaka. Ipak je razgledao ispod sebe zemaljske listu. A ako se dogodi da ja preiivim, ja du odmah potraliti
krajolike obasjane lazurnom mjeseeinom. Ugleda zatim logor tvoje, ti deg mi dati adresu da je zapigem!... Daj, Boie, da
i poznato paranje elektrienih reflektora sa stralarskih osma- preiivimo obojica, to bi zbog nagih porodica bilo najbolje...
traenica preko bodljikavih iica, to stanigte ljudi opkoljenih üestiti zvonar je imirkao i potvrdivao glavom.
asom i stravom. Srce mu je bilo vesela g to se, eto, konaeno — Tebe, moj efendija, dasni Bog voli... Dajem ti vjeru da du
oslobodio najstragnije more. Pog to je sve vige drhturio od sve uraditi kako si kazao a i ti da uradig kako smo zdogovorili
studeni, Munkir i Nekir mu rekoge da se gto vige priljubi uz ako ja... Evo ruke, vjera je tvrda od kamena!
njih a g to se tide putovanja, brzo de se zavrgiti. To g to mu je Nedugo poslije toga vratio se iz vojske i amidia Zejnil i
hladno, to je stoga g to njegova duga nije viena na takve brzine dogao po nas, te odselismo u B. kao izbjeglice, g to je i on bio
kojima oni putuju. On se osmjeli, te ih upita: Kuda ga vode a jer je Majdan bio spaljen uz mnoge irtve. Mati je kao supruga
oni mu odgovorige da de on odsad biti stanovnik Alemul- irtve fagistiekog terora dobila rjegenje o socijalnoj pomodi koja
berzaha koji je stanigte bududih diennetlija. joj je ispladivana svakog mjeseca. Ja sam u tzv. partizanskoj
Pokraj sve ljepote sna probudio se uznemiren. Zar de mu, gimnaziji zavrgio preostala dva razreda i maturirao. Pala mi
zaista, ovdje biti kraj? A ipak mu je to bio najsretniji dan u je na vrat porodica, te sam se zaposlio kao raeunski sluibenik.
logoru, makar iz njega i ne izagao. Njegov drug i prijatelj po Zejnil se vratio u Majdan i postao sekretar Mjesnog odbora.
muci promatrao ga je, dok je prieao sadriinu sna, otvorenih Vradali su se i drugi, mahom iene i djeca i negto mugkaraca.
usta, toplo i poboino. Zar nije imao u rukama Boiije obedanje Kasaba se dizala takoredi iz pepela.

154 155
2ivot je svakim danom bivao bogatiji ali ne toliko s koliko Odlueih da podem u vagon-restoran ne bih li od posluge
optimizma ga je opisivala propaganda. Crne strane — politieki dobio neku tabletu za spavanje, da popijem neki voeni sok ili
progoni, puni zatvori, propisivanje migljenja i govora itd, nisu popijem kafu. Ulazedi u vagon-restoran — euda li! — ugledah
se vidjele. Glasovi o tome su dolazili skriveno, kao iz Sibira. Rizvanova brata Jusu. Bio je tregten pijan i ljuljao se kao ljulja-
Najvige se javljalo o izgradnji, o petoljetki, elanu radnih ljudi gka. Zagledao se u me zejtinjavim oeima u kojima je iskrio
i opdem zahuktavanju proizvodnje i sajamskim izloibama na velidovski prezir nekadagnjih bogatuna. Pozdravih ga a an
kojima se vidjelo mnogo toga ee ga se nije moglo kupiti. Ipak, okrenu glavu kao da me nikada nije poznavao niti vidio.
niko nije umirao od gladi. Obuda i odjeda se mogla kupiti u Voz je klizio ginama ujednaeenim ritmom.
ogranieenim kolieinama. Pa ipak se zivjelo i veselilo a pjevalo Balle su se Brezice. Od razrugenih i nagorjelih zidina
se, uglavnom, kolektivno i prvim majevima i drugim socija- nekadagnje tvornice gipsa, gto su svjetlucale u tami kao da su
listiekim praznicima, gdje se puno pilo i jela peeena janjetina bile premazane fosforom, nisam mogao da vidim Velidovih
sa rainja, pripremana za zvanice a zvanice su bile partijski kuda. Da li su jog sve na broju? I u Brezicama su neke kure
kadrovi i reiimski pisci i drugi umjetnici. izgorjele u ratu. Bolje je da ih nisam vidio. Njihovi prozori g to
Opde trpeze su bile mnogo skromnije. zloslutno vire poput kruinica za oei lobanja, da mogu govor-
Jednog dana, poslije nekoliko godina, krenuo sam na iti, kazali bi mi:
sluibeni put u bosansku prijestolnicu, gdje je Mersa studirala — Ti, prokletniee! Zagto gledag ovamo? S kojim pravom?
filozofiju. Voz je prolazio kroz Brezice. Aja sam iarko 'lel) da Okreni svoje prostaeko mugko od nas! Tako bi kazali ti prozo-
ri, ti velidovski ponosni prozori a valjda i sva Rizvanova
vidim i Brezice i svoje djeeije drugove Musu i Veliju, zatim
brata, i polubrada, i bratidi. Znam dobro taj govor. Dugo sam
nage nekadagnje komgije a prije svih Salihovu Safiju, Mogdu
mu bio izloien kao sin malog seoskog hodie, malog makar
gdje sam diepnim nolem isprobavao svoja prva umijeda oko
mu znanje bilo do neba jer ga oni skupa s Vakufcima pladaju
malih vodenica. U meduvremenu sam saznao da je Safija
i tako stieu pravo da, kad zaiele, pljuju po njemu i svemu
obudovjela a Zejnil se jog nije oienio. Bilo je kojekakvih novo-
njegovu!
sti, medu ostalima Brezie'ani su porugili staru, neuglednu 11i moicla ne bi? Uostalom — svejedno mi je. Niko od njih
diamiju u kojoj je, kao gto ditalac zna, slulbovao moj otac, i ne izaziva moje saialjenje a najmanje Rizvan! I zagto bi? Zar
izgradili novu. mi nije nanio toliko zla svetedi se meni za batine koje je dobio
Veselio sam se tome putovanju i bio odlueio, ako bude od moga oca i koje je zaradio. Dok se vrzmao po Straibenici
lijepo vrijeme, da svratim u Brezice barem na jedan dan. Ali kao bjegunac iz Plave divizije, odagiljao je signale prijetnji ne
nade u lijepo vrijeme nisu bile opravdane. Jesen je bila ved znajudi, valjda, da je Ibrahim-efendija ved bio u Jasenovcu.
zagazila u drugi mjesec. Sto se vige bliiila not, kapi kige su Kad se prikljueio partizanima, hvaligudi se kako je svojom
postajale sitnije i degde. Onda je podeo da vitla i sve snainiji umjegnogdu obukao i naorulao gotovo cijelu jednu desetinu
vjetar i goni ispred sebe mrke, otegeale oblake. boraca, dogodilo se negto drugo: nisam rü slutio da sam sada
Voz je naizmjenienim ritmom klizio mokrim ginama. Sa- ja postao njegova meta osvete. I da me Velija i Musa nisu
njivo sam zavirivao u kazaljke na satu i ielio da eim prije upozoravali na to, mogao sam i säm, susredudi se s njim, to
svane. U postelju svoje kabine za spavanje mogao sam samo naslutiti. Gledao me prezrivo, nije htio sa mnom da govori
gledati odbijajude; san o sebi nije davao ni trunke nagovjegtaja. kao eetni delegat, pravio mi podmukle zvreke galjudi me
Bridjela me i nekadagnja rana u zdrobljenom ramenu koja je preko reda na "mrtve" strafe!
navjegdivala promjenu vremena. Ali na nju sam se ved na- U augustu 1944. vodili smo na 2unida humki ogoreene
vikao. borbe sa neprijateljem. Metak mi je gotovo razmrskao rame.

156 157
Pregledom rane bilo je utvrdeno da je u mene pucano s boka, Nemajudi ni snage ni volje da sidem s voza, navukoh na
g to je ukazivalo da je rana bila posljedica ili nekog zalutalog se topli vuneni pokrivad i legoh ne bih li ostatak nodi proveo
metka ili me neko gadao od nagih. Mitraljezac Velija je tvrdio u mirnom snu. Osjecao sam se kao da sam preiivio katarzu.
da je vidio Rizvana okrenuta nageln desnom krilu, u kome Nadolazilo je blagotvorno opugtanje i blaga slutnja na san.
sam se nalazio, i pogledom negto traiio po nagem streljaekom Postelja doista da bude jedna od rijetkih ljudskih radosti.
stroju, kao da smo bili mi neprijatelji. No istraga nije mogla
nikada biti provedena jer je neposredno poslije moga ranjava- U Brezice cu drugi put.
nja bio pogoden i Rizvan ah — smrtno! Dogodilo se to gore,
ponad nama nekada tajanstvenog gipsarina gpanunga oko
koga je naga djeeija maka ispredala uzbudljive priee o vilama,
veselim vilenjacima i vilinskim krilatim konjima. Kakve li je
u tome bilo iivotne ironije! Znam kako je poslije bilo Velido-
vima jer je Rizvan bio najmladi Velidov sin i naroeiti ljubimac
porodice, posebno ved starih roditelja. Bilo mu je namijenjeno
visoko obrazovanje i trebalo je da postane veliki i bogati gos-
podin.
— Rizvane, Rizvane! Sav onaj prezir g to ga u sebi zami-
gljam ne bi postojao da nije bilo svjedoka dogadaja na 2unida
brdu. Ostalo bi mi da livim sa svojom ranom kao i mnogi
drugi. Otpale bi sumnje da sam te ja ubio u pogregnom uvje-
renju da si me ti napao. Svakakve su priee o tome ispredane
ah mi, dvojica, vueemo posljedice, ne zna se koja je od koje
gora. Ja ne znam kako je tebi? Ne znag ni ti kako je meni u
mojim muenim nesanicama. Ali znam kako ce kome biti ispi-
sano na skrivenom listu vjeenosti. Steta je Sto demo je mori
eitati kad sve ovo prode. I ko ce biti kriv za ono g to je zapi-
sano? Mi sami? Da — mi sami!
Voz je poletno klizio mokrim ginama.
Nailazile su Brezice. Gledam u mezihstan u strani koji od
pruge dijeli bijela makadamska cesta, po kome se bjelasaju
bijeli i nahereni nig ani. U tom groblju su pokopani Salem i
Sajima. Za njihove se vjeene kude vige gotovo i ne zna. Nikad
nismo bili u mogudnosti da im sagradimo nig ane. — Moida
vam nisu ni trebali. Niti ste vi znali ovaj svijet, niti je an po-
znavao vas. Znale su se samo nage djeeije duge koje su tako
dobro razumijevale nemugti jezik jedno drugoga. U sredi,
brado, u sretnim danima djetinjstva...
— Mir vagim dugama, brado! Mir!...

158 159
RJENIK
manje poznatih rijedi, turcizama i arabizama

abdest - predmolitveno pranje


aeikolsun! - bravo!
ahbab - prijatelj
ahmak - budala
ahmedija - imamski omotae oko glave
akgam - zalazak sunca, vrijeme veeernje molitve
aman - milost
aman jarabi - milost, moj Gospodaru!
azgin - momeina koji je spreman na nepodopgtine

batil - laiac
bujrum - izvoli, dobro dogao

eajir - pagnjak

dahija - vrsta kolaea, poslastica


eller - ostava

demirlija - velika tepsija


divanhana - zatvorena terasa

dul - cvijet

diehennem - pakao
diennet - raj
diemat - naselje, zajednica u molitvi
diometan - dareiljiv

ejdovale - dovidenja
elhamdulilah - hvala Bogu
elif, be, te - slova arapskog alfabeta
evlija (veliullah) - Boliji prijatelj

ferdekter - varalica
furuna - pee za loienje

161
'-:',"95nr1,9,77greMMeTrer''''

hadis — predaja, vjerska praksa Boiijeg Poslanika Mevlud — Dan rodenja Bolijeg poslanika Muhamcda (savs)
hajir-dova — molitva za dobro, sredu mezaristan — muslimansko groblje
hajvan — govedo, stoka minder — meki dugeeid za sjedenje
hakik — vrsta crvenog dragulja mukabela — programsko recitovanje Kur'ana
halal — oprost, dozvoljeno po vjeri musafir — gost
halija — dilim, tepih musalija — onaj koji je u molitvi, koji redovito vrgi molitvu
haram — zabranjeno musandara — pregrada u diamiji za ienskinje
harf — arapski: slovo
hejbetli — neg to kabasto, glomazno naj — mala tanka svirala koju upotrebljavaju u toku slavljcnja Boga
hilla — nepravda pripadnici dervigkog reda Mevlevi
hizmet — posluiivanje, njegovanje namaz — molitva
nasib — predodreden dar
idara — opskrba nefs — prohtjev
idgami bila gunne, igdami mealgunne — pravila eitanja Kur'ana neuzubillah — ne u ime Boga, osim Boga
ilmihal — uclibenik o vjerskom obredoslovlju nutmen — najfinije bijelo bragno
imam — vjerski predvodnik
iman — iskrena vjera oferta — licitacija
insan — covjek ofukario — osiromagio
ingalah — ako Bog da
iskat — podjela siromagnima u novcu za dugu umrle osobe pegtahta — klupa za pisanje i eitanje npr. Kur'ana

jacija — posljednja veeernja molitva Rab — Gospodar, Stvoritelj


jangin — momeina, nasrtljivac (na ienskinje) Radijallahuanhum — neka je Boiija milost na njega
jemek — jelo
jemin — zakletva, zaricanje saburli — strpljiv
sahibija — vlasnik
karija — ueae Kur'ana salatullejli — nodna molitva
kibur — oholost saruk — vidi: ahmedija
Kijametski dan — Dan prolivljenja, smak svijeta
sedicla — padanje nieice u molitvi Bogu
kitab — knjiga
sevab — nagrada za dobro djelo
sikter! — gubi se! doslovno idi u neku stvar!
lazum gala — dozvoljeno je galiti se
sinija — sofra, postolje za jedenje
smarlaisati — izmajstorisati
mahfil — galerija u diamiji
sobet — pogogdenje, slavlje
mejit — mrtvac
mejtag — kamen na koji se polaie mrtvi za molitvu prije ukopa subhanalah! — slava pripada samo Bogu!
sufara — arapska poeetnica
meram — cilj, namjera u neeem
merhamet — milostivost, milosrde sufija — pripadnik islamskog mistiekog ueenja
mesela — vjersko pravilo, tumaC'enje vjerskog ueenja sura — poglavlje u Kur'anu

162 163
gine - vidi: minder

tazim - pogtovanje
tedivid - udibenik za vjeronauk
teferid' - izlet, opdenito: veselje
temerut - bolestan, nemodan
tespih - brojanica
tevhid - Boiije jedinstvo, jasnoda! Islamska gnosa: Nema drugog
Boga osim Allaha!
tuhvetulihvan - udibenik za vjeronauku

ustun, esre, otro - znaci za eitanje na arapskom jeziku

vakat - vrijeme za neMo, npr. molitvu


vaz - vjersko predavanje
vazifa - naplata za vjerske usluge
vela havle! - uzvik eudenja

zgodet - padavica, epilepsija


EJUB TODOROVAC je roden 1924.godine u
zijafet - gozba okolini Banje Luke. Odmah nakon Drugog
zijander - gteto'dina svjetskog rata poänje objavljivati prke, a
zbog jedne od njih 26.maja 1952.godine biva
uhapgen te na Okruinom sudu u Banjoj Luci
osuden na tri godine zatvora. Kaznu je izdriao
do posljednjeg dana. Krajem gezdesetih go-
dina dolazi u Sarajevo gdje i danas radi i
S obzirom na negativnu markiranost njegova
djela sudskom odlukom 1952., razumljivo je
gto je autoru bilo onemogudavano objavlji-
vati. Objavio je tek jednu knjigu prka:Kazi-
vanje Sefke Bulbula. Od nedavno je i dan
Drugtva pisaca Bosne i Hercegovine.

164