KIČMA

Kičma (lat. columna vertebralis) je pokretljivi koštani stub izgrađen od

pršljenova koji se prostire od baze lobanje do trtične kosti. Čini osnovu
cjelokupnog skeleta i ima mehaničku, statičku i zaštitnu ulogu.

Kod ljudi, kičma se sastoji iz 33-34 pršljena i to:

 7 vratnih (cervikalnih),
 12 grudnih (torakalnih),
 5 slabinskih (lumbalnih),
 5 krstačnih (sakralnih) i
 4-5 trtičnih (repnih) pršljenova koji su srasli u trtičnu kost.

Pršljenovi su međusobno spojeni ligamentima i zglobovima. Vratni, grudni i

slabinski pršljenovi su međusobno spojeni hrskavično-vezivnim
(međupršljenskim) diskovima, koji omogućavaju međusobne pokrete
susjednih pršljenova i dodatno djeluju kao amortizeri koji ublažavaju osovinska
opterećenja i udarce na kičmu.

Idući od glave prema karlici, pršljenovi postaju sve krupniji i jači, jer podnose sve veći teret
koji se preko karlice prenosi na noge. Vratno i slabinsko područje kičme su blago povijeni
prema naprijed (fiziološka lordoza), a u grudnom i krstačnom prema nazad (fiziološka
kifoza). Ovakav, sigmoidni oblik kičme je posljedica prilagodbe na bipedalizam, odnosno
uspravni hod i držanje. Tako oblikovana kičma ima karakteristike svojevrsne opruge, jer
omogućava amortizaciju pokreta i skokova, kao i zaštitu moždanih opni od pritiska
uzrokovanog izbočinama na dnu lobanje.

Kičmeni pršljenovi su kosti nepravilnog oblika u čiju građu ulaze valjkasto tijelo i nastavci.
Leđni nastavci grade luk koji okružuje kičmeni otvor. Otvori, okomito poredani jedan na
drugog, duž kičme formiraju kičmeni kanal u kojem je smještena i zaštićena kičmena
moždina, kao i nervni korjenovi koji iz nje polaze.
Drugi nastavci kičmenih pršljenova služe kao hvatišta mišića i ligamenata, a imaju i zglobne
ploče za međupršljenske zglobove (od njih zavise smjer i opseg pokreta između susjednih
pršljenova), dok grudni pršljenovi uz to imaju i zglobne plohe za spajanje sa rebrima.
RAME

Rame kod kičmenjaka, a samim time i čovjeka, označava dio tijela između vrata i zglobova
ramena, odnosno između vrata i nadlaktice.

Vanjski oblik ramena određuju visina ramena, deltoidni mišić i držanje.

Kosti ramena su lopatice koje sa svojim

nastavcima grade ramenski zglob s glavom
nadlaktične kosti.

To je najpokretniji zglob u ljudskom tijelu.

Ramenski zglob je kuglični zglob koji

omogućava ruci da se okreće u kružnom
smjeru ili da se odmiče dalje od tijela. Spoj
između čašice ramenskog zgloba i glave
nadlaktične kosti je učvršćen pomoću tetiva četiri mišića. Na taj način se formira zaštitna
mišićno – tetivna struktura koja oblikom podsjeća na rukav i omogućava širok raspon pokreta,
bez rizika od iščašenja zgloba.

Glavni mišići koji su odgovorni za kretanje u ramenu pridaju se lopaticama, humerusima i

ključnim kostima. Mišići koji okružuju rame formiraju ramensku kapu i pazuh, a svi skupa
čine ramenski pojas.

Nadlaktična kost ili ramenska kost je duga kost u nadlaktici ruke ili prednjih/gornjih
ekstremiteta. Proteže se od ramena do lakta, a povezuje lopaticu i dvije kosti podlaktice, a to
su radijus i lakatna kost (ulna).

Lopatica je velika, ravna kost ramenog pojasa koja povezuje nadlaktičnu kost sa ključnom
kosti. Kao i ostale kosti koje su s njom povezane, i lopatica je također uparena - lijeva lopatica
je kao slika u ogledalu desne lopatice. Lopatice slobodno leže pozadi na rebrima, za koja su
povezana mišićima i dvije ključne kosti.

Grudna šupljina je šupljina u ljudskom i životinjskom tijelu smještena iznad, odnosno ispred
trbušne šupljine, a zaštićena rebrima. Gornja granica šupljine je prvo rebro, a donja
dijafragma. Unutar grudnog koša se nalaze strukture kardiovaskularnog, respiratornog i
probavnog, nervnog i limfnog sistema, kao i endokrine žlijezde.