Bajramska hutba reisul-uleme dr.

Huseina Kavazovića
1. šš eval 1440/4. juni 2019.

Zahvaljujemo Allahu, uzvišš enom Gošpodaru švjetova, na švakoj

blagodati kojom naš je darovao. Zrak koji udišš emo, voda koju pijemo, ljepota
kojoj še divimo, dobrota koju čš inimo – od Njega šu. On naš upučć uje na put
ištine, zajednišš tva i ljubavi. U Njegovoj milošti šu šva štvorenja. Mir i špaš
neka šu na Njegovog pošljednjeg pošlanika, pouzdanog i povjerljivog
Muhammeda, a.š., i na njegove uzorite ašhabe.
Bračć o i šeštre.
Jutroš šu našš a šrča puna radošti i nade. Radošni šmo šš to šmo dočš ekali
Bajram, šš to šmo išpratili blagošlovljeni ramazan, mješeč pošta i mnogog
ibadeta švake vršte. Nadamo še da čć e nam ti ibadeti biti primljeni i da čć e
nam otvoriti vrata Allahove milošti kada bude najpotrebnije.
U ovom blagošlovljenom danu, na počš etku ove hutbe, pošlušš ajmo
Allahove riječš i:
‫صةلةة‬ ‫ض ةيألمممروةن قباللةملعمرو ق‬
‫ف ةوةيلنةهلوةن ةعقن اللممنةكقر ةوميققيمموةن ال ص‬ ‫ضمهلم أةلولقةيامء ةبلع ض‬ ‫ةواللمملؤقممنوةن ةواللمملؤقمةنا م‬
‫ت ةبلع م‬
‫ا ةعقزيمز ةحقكيمم‬ ‫ام إقصن ص ة‬ ‫سوةلمه مأولةلقئةك ة‬
‫سةيلرةحمممهمم ص‬ ‫ةوميلؤمتوةن الصزةكاةة ةوميقطيمعوةن ص ة‬
‫ا ةوةر م‬
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra
djela, a od nevaljalih odvraćaju; i namaz obavljaju, i zekat daju, i
Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah
sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. (Kur'an, 9:71)
Lijepa li temelja za našš u zajedniču! Lijepe li ošnove za našš u duhovnu i
švjetovnu kučć u, za našš e prebivališš te i boravišš te. Da, bračć o i šeštre, našš a
krajnja tezš nja i našš a neutazš iva zš elja ješte ta velika i iškrena
dobronamjernošt: mi jedni od drugih trazš imo dobročš inštvo, dobro
poštupanje i lijep govor. Mi trazš imo da taj švoj habituš oplemenimo nizom
djela kojima čć emo iškazati švoju nepokolebljivu i štamenu pokornošt Bogu.
Kada naš vjernik upozori na našš e grešš ke i grijehe, mi to nečć emo
šhvatiti kao grubo našrtanje na našš integritet i našš zamišš ljeni ugled u
javnošti, nego kao iškrenu i dobronamjernu geštu iškrenog prijatelja. I htjet
čć emo še mijenjati, vođeni zš eljom da budemo bolji i Allahu blizš i.
 Budemo li še drzš ali obrašča ponašš anja iz čitiranog ajeta, Allah čć e dati
da prozš ivimo lijep zš ivot, i nagradit čć e naš večć om nagradom nego šš to šmo
zašluzš ili.
Draga bračć o i šeštre,
Vjera je kao biljka: ona ima šjemenku koja klija, štablo koje še razvija i
plod koji zri. Zato š njom moramo pazš ljivo poštupati. Tek ometla biljka ne
daje odmah plod. I vjeri je potrebno vrijeme da še ugnijezdi u našš oj dušš i, da
je preobrati i potakne na dobro. Vjernik koji je švještan švoga štanja i koji
zna ošlušš kivati treptaje švoga nefša, poput je dobrog i iškušnog bašš tovana,
koji tačš no zna kada je vrijeme kalemljenja, zalijevanja, plijevljenja korova i
berbe plodova njegove biljke.
Zato, o mušlimani, budimo čš vršti u vjerovanju, uštrajni u vršš enju
Allahovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana! U švemu trazš imo mjeru i
umjerenošt. Allah ne voli one koji pretjeruju, makar še radilo i o ibadetu.
Tako naš je učš io Vjerovješnik, a.š., kada je rekao: Ja i postim, i mrsim; i
klanjam, i spavam; ženim se. Ovo je moj sunnet, a ko izbjegava moj sunnet nije
od mene. (Buharija)
Išlam nije nišš ta drugo do velika etika, naputak o dobrom i umjerenom
zš ivotu, zš iva vjera ljubavi koja obrazuje čš vrštu zajedniču ljudi, koji še
međušobno pošš tuju i pomazš u. To šu oni koji jedni drugima preporučš uju
ištinu i koji jedni drugima preporučš uju štrpljenje. Strpiti še i prašš tati u
iškušš enjima, Kur'an kazš e, mudrošt je zš ivota.
Išlam je vjera uštrajnošti. To je vjera onih koji šu odani i predani
Njemu, vjera kojoj še mozš e šlobodno prištupiti i koju še mozš e šlobodno
išpovijedati. Nema prisile u nju! To je pravilo išlama i njegova doktrina.
Pošš tujmo švačš ije uvjerenje, ne šudimo nikome dok ga ne upoznamo i dok še
ne štavimo u njegov polozš aj. Našš a je obaveza da budemo pravičš ni prema
ljudima, a pošebno prema šljedbeničima Kur'ana, Tevrata i Indzš ila.
Ono šš to razdvaja ljude je varljivo i prolazno, radilo še o uvjerenju, o
imetku, šlavi ili polozš aju. Vjerovješnik, a.š., učš io naš je da Bog nije zagledan
u našu sliku i priliku već u naša srca i naša djela. Svim ljudima zš ivot je
podjednako mio, a bol tešš ka i ponizš avajučć a. Vjerovješnik je od mušlimana
trazš io da šš tite ljudški zš ivot, imetak i doštojanštvo.

2
 Svim ljudima treba mira i ljubavi, bratške pazš nje i pošš tovanja. Ne
činite ljudima ono što ne biste voljeli da ljudi čine vama, vašijet je švih
vjerovješnika.
Muhamed, a.š., govorio je: Ja sam poslan svima vama da ispravim krive
puteve, i ujedinim razbijene skupine i poučim vas da je Bog jedan. A Iša, a.š.,
naš je učš io da nije švet šamo Hram u Jerušalimu, večć je čš itav ljudški rod
hram, kada še ljudi vole i zš rtvuju jedni za druge.
Ljude treba voljeti, popravljati i odgajati, šš tititi njihova prava,
ošlušš kivati i išpunjavati njihove potrebe, pozivati ih na Bozš iju štazu
mudrošš čću i lijepom riječš ju, ukazivati im na grijeh i zlo, a kada ono zaprijeti
da še materijalizira i šuprotštaviti mu še. SŠ to god šmo šami iškušili da je
gorko i bolno, to ne bišmo šmjeli čš initi drugima.
Bračć o i šeštre.
Veličš ina našš e Zajedniče nije nikada bila u njenoj brojnošti, večć u šš irini
duha kojim je prozš eta. Našš i preči vjerovali šu riječš ima Vjerovješnika, a.š.,
koji je rekao: Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabijim ne daje njihova
prava. A prvi halifa h. Ebu Bekr, kada je izabran za vladara zajedniče, tragom
Vjerovješnikovih, a.š., riječš i je rekao: Najslabiji među vama kod mene je
najjači, kada se radi o zaštiti tuđeg prava.
Niko nam, ošim naš šamih, ne mozš e pričš initi ni šrečć u ni zadovoljštvo!
Samo vlaštita djela ili nedjela rađaju šlatkim ili gorkim plodovima.
ČŠ uvajte še tešš kih riječš i! Našš oj zemlji one šu najtezš i teret.
Kada o ljudima šudite, pravedni budite, jer je to najblizš e
bogobojaznošti.
Ali prašš tati našilničima je našilje nad potlačš enima. Trebamo zauštaviti
privatizačiju javnih funkčija i inštitučija, a pošebno pravošudnih, koja je na
djelu. Uzurpirana inštitučionalnošt še pretvara u nepravdu i našilje, a
nekontrolirana močć še pretvara u našilje i dešpotiju. Upozoravamo
odgovorne ljude da še odgovornošt za štanje u zemlji nečć e močć i adreširati
na kriminalne grupe, večć na njih, domačć e i međunarodne inštitučije i
odgovorna liča, koja izbjegavaju vršš iti švoju zakonom propišanu ulogu.
Jedna drevna mudrošt kazš e: Ugasite vatru dok je još mala, jer kad se vatra
rasplamsa spalit će svijet.

3
Bračć o i šeštre.
Neka švaki bošanški građanin i švaki mušliman, ma gdje bio, obnovi
švoju vjeru u Boga i zanovi švoju prišegu narodu i zemlji Bošni. Za naš i našš e
pretke, Bošna je uvijek bila višš e od zemlje. Pjevali šmo joj u švojim
pješmama i branili je švojim zš ivotima.
Bošna je mnogo višš e od onoga šš to mi ješmo. To je ideja koja še noši u
pršima; vjera u njene ljude i različš itošti koje ih špajaju, koje šu pohranjene u
njenom imenu. Bošna še odrzš ava i hrani bogatštvom zš ivota u zajednišš tvu.
Stolječć a iza naš švjedočš e o tome. Sve našš e patnje i radošti, porazi i pobjede,
šlave i padova, utkani šu u našš u zajedničš ku šviješt, u našš e tijelo i našš duh.
Bošna, to je zajedničš ka riječš za šve našš e štrahove i šve našš e nade. Mi
vjerujemo da šudbina našš e domovine nije određena onim šš to je bilo, večć ona
izvire iz duha koji še rađa i šniva o onome šš to čć e tek biti. U tome je tajna
koju njeni dušš mani nikada nečć e močć i razumjeti. Bošna čć e vječš ito biti mlada i
prkošna, otvorena za zš ivot u švojoj različš itošti.
Učš inimo Bošnu šlobodnom zemljom, u kojoj vladaju jednakošt i
pravda za šve. Ne razdvajajte njene šinove i kčć eri, jer onaj ko naudi njenom
čš ovjeku prije podne i šam čć e štradati pošlije podne. Bošna ima šamo jednog
dušš manina koji joj še namečć e, u čš ijem korijenu je šlijepa i nerazumna
mrzš nja prema drugim ljudima.
Kao šš to šu še našš i šinovi i kčć eri borili za Bošnu, tako i mi današ ne
šmijemo dopuštiti da naštave š njenim trovanjem i ogađivanjem išti oni
dušš mani šš to šu kidišali na nju. Probudimo še! Iznađimo u šebi zapretenu i
zatomljenu šnagu i učš inimo ovu prelijepu zemlju našš im lijepim
prebivališš tem.
Nemojmo šamo nevoljko šlijegati ramenima na otimanje zemlje,
njihove očš ite atake i našš e neznanje i nešnalazš ljivošt. Došta šmo šš utjeli i
trpjeli, podnošili nepravdu i pa i ponizš enja, ne bi li še drugi urazumili.
Vrijeme je da jedni druge prihvatimo kao građane i priznamo vlaštite
grešš ke.

4
Bračć o i šeštre.
Nemojmo zaboraviti kur'anšku makšimu:
Ko učini trun dobra vidjet će ga, a ko učini i trun zla vidjet će ga.
To nam je Uzvišš eni obečć ao. Hočć e naš ponukati da še o švakoj švojoj, i
najšitnijoj, gešti dovoljno pobrinemo da ona bude dobra i korišna, i nama i
ljudima. Hočć e nam kazati da je našš zš ivot uštvari velika borba između te dvije
šitne krajnošti.
Drzš imo še Allahove upute, čš ašnoga Kur'ana i puta Allahovog
vjerovješnika koji je govorio: Allah me nije poslao da vam budem teret, niti
da tražim od vas nemoguće, već me je poslao da poučavam i olakšavam.
Budimo u našš im zš ivotima bolji ljudi, oplemenjeni duhovnim
bogatštvom. ČŠ inimo puno dobrih djela i išpunimo šve švoje duzš nošti prema
Bogu i ljudima. Iz švojih imetaka, koliki god oni da šu, izdvojimo ono šš to
drugima pripada i ono šš to pripada zajedniči mušlimana. Razvešelimo one
koji šu u nevolji, štare i nemočć ne.
Sušretnimo še šami ša šobom i izvagajmo količš ine švojih dobrih i lošš ih
poštupaka. Budimo iškreni i štrogi prema šebi.
Zaboravimo mahane koje trazš imo kod drugih: našš ih komšš ija, rođaka,
prijatelja i poznanika. Sačš uvajmo švoje jezike ruzš na govora o njima.
Prilazimo im š pošš tovanjem, uvazš avanjem i prihvatanjem.
Pomirimo še ako šmo u zavađi š drugima. Učš inimo prvi korak i
budimo hrabri u tome. Smekšš ajmo našš a šrča prema njima. Budimo od onih
koji doprinoše da išlamško bratštvo vlada među vjerničima.
Učš vrštimo našš e dzš emate i zajedniče. Ne dajmo da še kliča razdora
među nama šš iri i razvija. Okupljajmo ljude, a ne razdvajajmo ih. Neka našš e
bratštvo, šolidarnošt i zajednišš tvo budu primjer. Prevaziđimo političš ke i
druge razlike među nama.

5
 Bračć o i šeštre.
ZŠ ivimo našš u vjeru onako kako to treba da čš ine dobri mušlimani.
Podijelite radošt Bajrama ša švojim blizš njima, komšš ijama i prijateljima.
Neka nam Bajram vrati vjeru i nadu u bolje šutra; neka među nama
vlada šloga; neka nam zajednišš tvo u vjeri i ljubavi povrati šamopouzdanje i
neka u milošti Bozš ijoj nađemo utočš išš te od šlabošti našš ih. Sutra je Dan
šš ehida, oni očš ekuju našš zijaret. Pokazš imo koliko im dugujemo pošjetom
njihovog mezara i učš enjem fatihe.
Svim mušlimanima u Bošni i Herčegovini zš elim blagošlovljene dana
Bajrama. Pošebno ga zš elim čš eštitati prognanim, bolešnim i nemočć nim, š
dovom Stvoritelju Uzvišš enom da im bude na pomočć i!
Pošebne bajramške čš eštitke upučć ujem našš oj bračć i u Srbiji, Hrvatškoj,
Sloveniji, Košovu, Sjevernoj Makedoniji i Črnoj Gori, te mušlimanima u
bošš njačš koj dijašpori i švim mušlimanima u švijetu.

Bajram šerif mubarek olsun!