Вы находитесь на странице: 1из 37

HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 81/2, 5−41 (2019.

)
UDK 711.4(497.5)”1941/1991” Review
Pregledni članak
DOI 10.21861/HGG.2019.81.02.01

Received / Primljeno Neven Tandarić


2019-04-05 / 05-04-2019

Accepted / Prihvaćeno
Charles Watkins
2019-05-27 / 27-05-2019
Christopher D. Ives

Urban planning in
socialist Croatia

Urbano planiranje u Hrvatskoj


tijekom socijalističkoga režima

For almost half of a century, urban planning in Croatia Gotovo pola stoljeća urbano planiranje u Hrvatskoj
took place under the socialist regime. During that time, razvijalo se u okviru socijalističkoga režima. Ono je
it mostly played a role in addressing the pressing space- tijekom toga razdoblja uglavnom imalo ulogu rješavanja
related issues of the development of socialist society, hitnih problema razvoja socijalističkoga režima vezanih
and in facilitating economic growth. In this paper, we za prostor i omogućavanja gospodarskoga rasta. Ovaj
examine urban planning in Croatia between 1944 and članak analizira urbano planiranje u Hrvatskoj između
1991 from eight aspects: the general roles of planning; 1944. i 1991. godine kroz osam aspekata: opću zadaću
legislation; relationship to societal planning; political- planiranja u promatranoj etapi, zakonsku regulativu,
institutional responsibility; urban planners and policy; odnos prema društvenom planiranju, političko-
plan execution; public participation; and environmental institucionalnu odgovornost, utjecaj urbanih planera na
concerns. We analysed archival data and literature on planersku praksu, provedbu planova, sudjelovanje javnosti
urban, spatial and societal planning legislation and i odnos prema okolišu. Analizirani su arhivski podatci i
practices in the Socialist Republic of Croatia, including literatura o zakonodavstvu i praksi urbanoga, prostornoga
the planning journals Arhitektura and Čovjek i prostor, i društvenoga planiranja u SR Hrvatskoj, uključujući
and planning legislation from the socialist period. planerske časopise Arhitekturu i Čovjek i prostor, kao i
We outlined the five evolutionary phases over which plansku legislativu iz socijalističkoga razdoblja. Definirano
urban planning experienced decentralisation from the je pet razvojnih etapa kroz koje je urbano planiranje
federal to the communal level, advancements in public doživjelo decentralizaciju od federalne do razine općine
participation, and the involvement of environmental (komune) te napredak glede sudjelovanja javnosti i
considerations in the decision-making process. We also razmatranja utjecaja na okoliš. Također je analiziran razvoj
studied the evolution of planning tools, which originated planskih alata nastalih tijekom socijalističkoga razdoblja, a
in the socialist period but remains in use today. koji su ostali u upotrebi do danas.
Ključne riječi: Hrvatska, generalni urbanistički
Key words: Croatia, general urban plans, planning planovi, zakonodavstvo planiranja, socijalistički režim,
legislation, socialist regime, urban planning urbano planiranje

5
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)
Introduction Uvod
Urban planning is one of the oldest and most om- Urbano planiranje jedna je od najstarijih i sve-
nipresent civilizational practices. It began with the prisutnih civilizacijskih praksi. Nastalo je s pojavom
first towns, but it only developed into a profession in prvih gradova premda se u profesiju razvilo tek u
the 19th century—as a reaction to chaotic conditions 19. stoljeću kao reakcija na kaotične uvjete u in-
in industrial cities (Hirt, 2005). It usually developed dustrijskim gradovima (Hirt, 2005). Ponajprije se
locally, underpinning development of industrial or razvijalo lokalno, potpomažući razvoj industrijskih
military cities, and only in the 20th century did it ili vojnih gradova, a tek je u 20. stoljeću zakonski
become regulated by national legislation. Notwith- regulirano na nacionalnoj razini. Unatoč inicijalno
standing its initial locally and (later, in the 20th centu- lokalnom i kasnije u 20. stoljeću nacionalno reguli-
ry) nationally regulated development, urban planning ranom razvoju urbano planiranje često se razvijalo
was often influenced by the practices and doctrines of pod utjecajem praksi i doktrina koje su uvodili utje-
influential planners, who pushed its progress forward cajni planeri u pojedinoj regiji,1 a koje su poticale
in a particular region1. The process of development njegov napredak. Proces razvoja i sazrijevanja urba-
and maturation of urban planning in Croatia followed noga planiranja u Hrvatskoj slijedio je isti obrazac.
the same pattern. However, for almost half of the 20th Međutim, gotovo polovicu 20. stoljeća planiranje se
century, planning developed under different social, razvijalo u drukčijim društvenim, ideološkim, poli-
ideological, political and economic conditions after tičkim i ekonomskim uvjetima jer je u Hrvatskoj u
Croatia, then part of the second iteration of Yugosla- okviru druge Jugoslavije vladao socijalizam. Pozna-
via, adopted socialism. Knowing the history of urban vanje povijesti urbanoga planiranja može otkriti za-
planning could reveal why cities are designed the way što su gradovi oblikovani na način na koji jesu, kako
they are, how urban planning influenced their devel- je to utjecalo na njihov razvoj i kako se ta ostavština
opment, and how that legacy is reflected in their spa- danas odražava na njihovu prostornu strukturu i
tial structure and organisation today. Throughout the organizaciju. Kroz 20. i 21. stoljeće u mnogim su
20th and 21st centuries, historical studies of national zemljama provedena povijesna istraživanja nacio-
urban planning systems have been written for many nalnih sustava urbanoga planiranja (npr. French i
countries (npr. French and Hamilton, 1979; Schaf- Hamilton, 1979; Schaffer, 1988; Corkindale, 1997;
fer, 1988; Corkindale, 1997; Wagenaar, 2011; Reiss, Wagenaar, 2011; Reiss, 2017). U Hrvatskoj je na-
2017). In Croatia, a few studies have covered or sig- pisano tek nekoliko radova koji pokrivaju ili znat-
nificantly touched upon urban planning of particular nije dotiču urbano planiranje pojedinih gradova u
cities in certain periods (npr. Rubić, 1953; Perković, određenim razdobljima (npr. Rubić, 1953; Perković,
1979; Magaš and Lončarić, 2006; Slukan Altić, 2006; 1979; Magaš i Lončarić, 2006; Slukan Altić, 2006;
2012; Arbutina, 2007; Magaš, 2009; Došen, 2012; 2012; Arbutina, 2007; Magaš, 2009; Došen, 2012;
2016; Kisić and Mlikota, 2017). To date, a compre- 2016; Kisić i Mlikota, 2017) te do danas nisu pro-
hensive summary and synthesis of urban planning in vedeni obuhvatni pregled i sinteza urbanoga plani-
Croatia has not been conducted. ranja na nacionalnoj razini.
This paper aims to stimulate the study of the his- Namjera je ovoga članka potaknuti istraživanje
tory of urban planning in Croatia. It provides a sys- povijesti urbanoga planiranja u Hrvatskoj, dajući
tematic overview of the urban planning system in the produbljen pregled sustava urbanoga planiranja u
Socialist Republic of Croatia (SR Croatia) between Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SR Hrvatska)
1944 and 1991. The overview is based on a critical između 1944. i 1991. godine. Pregled se zasniva na
analysis of archival data and literature regarding kritičkoj analizi arhivskih podataka i literature o za-
urban, spatial, and societal planning legislation and konodavstvu i praksi urbanoga, prostornoga i druš-
practices in SR Croatia, supported by general histor- tvenoga planiranja u SR Hrvatskoj, potkrijepljenoj

1 E.g. German planner Josef Stübben and Austrian urbanist Camillo 1 Takvi su, primjerice, bili njemački planer Josef Stübben i austrijski
Sitte, who influenced urban planning in Europe in late 19th and early urbanist Camillo Sitte koji su bitno utjecali na urbano planiranje u
20th centuries. Europi u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću.

6
N. Tandarić
C. Watkins
ical information. The archival data analysis entailed općim povijesnim podatcima. Analiza arhivskih C. D. Ives
reviewing the planning journals Arhitektura (1947– podataka uključivala je pregled prostornoplanerskih
Urban planning in
1991) and Čovjek i prostor (1954–1991), as well as časopisa Arhitektura (1947. – 1991.) i Čovjek i prostor
socialist Croatia
urban, spatial, and societal planning legislation from (1954. – 1991.) kao i zakona o urbanom, prostornom
the socialist period. i društvenom planiranju u socijalističkom razdoblju. Urbano planiranje u
Hrvatskoj tijekom
The period can be divided into five phases (Tab. Istraživano razdoblje može se podijeliti na pet socijalističkoga
1). Within these phases, we considered the general etapa (tab. 1). U svakoj od njih razmatrani su opća režima
role of planning, urban planning legislation, rela- uloga planiranja, urbanoplanska zakonska regulativa,
tionship to societal planning, political-institutional odnos prema društvenom planiranju, političko-in-
responsibility for urban planning, urban planners stitucionalna nadležnost nad urbanim planiranjem,
and policy, plan execution, public participation in ur- utjecaj urbanih planera na planersku praksu, proved-
ban planning, and environmental concerns. From the ba planova, sudjelovanje javnosti u urbanom plani-
very beginning of the socialist period, urban plan- ranju i njegov okolišni aspekt. Od samih početaka
ning played a role in most important contemporary socijalističkoga razdoblja urbano planiranje imalo
undertakings, which will be analysed through each je svoju ulogu u tada najvažnijim režimskim nasto-
evolutionary phase. Urban planning legislation was a janjima i ta je uloga analizirana kroz sve razvojne
critical factor in determining these five phases as it etape. Zakonska regulativa urbanoga planiranja bila
had a profound impact on planning practices in the je ključni čimbenik za definiranje pet razvojnih eta-
considered period. In relationship to societal planning, pa s obzirom na njezin utjecaj na planersku praksu.
we analysed how urban planning fits into the over- Kroz odnos prema društvenom planiranju analizirana
all socialist planning system and to what measure je pozicija urbanoga planiranja u cjelokupnom soci-
it retained independence from economic planning. jalističkom sustavu planiranja uključujući i to u kojoj
Societal planning (društveno planiranje) was one of je mjeri ono ostalo neovisno o ekonomskom planira-
the fundamental features of Yugoslav socialism. In nju. Društveno planiranje bilo je jedno od temeljnih
contrast to social planning, which is usually con- obilježja jugoslavenskoga socijalizma. Za razliku od
sidered to be directing the social development of a socijalnoga planiranja, koje se uobičajeno shvaća kao
community (Piha, 1973) and programming for se- usmjeravanje socijalnoga razvoja zajednice (Piha,
lected social goals (Dyckman, 1966; Peattie, 1981), 1973), odnosno programiranje za odabrane socijal-
societal planning in Yugoslavia was concerned with ne ciljeve (Dyckman, 1966; Peattie, 1981), društve-
directing economic development (Piha, 1973). The no planiranje u Jugoslaviji služilo je prije svega za
distinction is much more pronounced than the lin- usmjeravanje gospodarskoga razvoja (Piha, 1973).
guistic difference suggests and for the sake of distin- Diferencijacija je, dakle, mnogo izraženija nego što
guishing this importance difference, we use the term to sugerira jezična razlika te se u članku koristi po-
“societal planning” over “social planning” throughout jam „društveno planiranje” za vid planiranja koji je u
the paper. Jugoslaviji bio poznat pod tim nazivom.
Furthermore, we analysed political-institutional re- Nadalje, analizirana je političko-institucionalna
sponsibility for urban planning, which means the ba- odgovornost za urbano planiranje što podrazumije-
sic level at which planning is conducted as well as the va osnovnu razinu na kojoj se planiranje provodilo
institutions at different levels that were responsible kao i ustanove na različitim razinama odgovorne za
for the facilitation of planning. In urban planners and provedbu i podršku planiranju. Pod utjecajem urba-
policy, we investigated how urban planners and pro- nih planera na planersku praksu istraženo je kako su
fessional planning organisations affected planning urbani planeri i stručne planske organizacije utjecali
policy at the level of the republic and, where relevant, na politike i prakse planiranja na republičkoj i, gdje
the local level. We also examined plan execution as je relevantno, lokalnoj razini u pojedinoj etapi. Tako-
legislation tended to prescribe the planning process đer je analizirana provedba planova s obzirom na to da
but not the implementation nor financing of planned je legislativa često propisivala planski proces, ali ne i
interventions. Since public participation began to be implementaciju i financiranje planiranih intervencija.

7
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK Tab. 1 Overview of the five evolutionary phases of the socialist urban planning system in Croatia
81/2, 5−41 (2019.) Tab. 1. Pregled pet razvojnih faza socijalističkog urbanog planiranja u Hrvatskoj

Period 1944-1949 1949-1961 1961-1973 1973-1980 1980-1991


/ Razdoblje
The beginning of the
Installation of regime’s demise and
Dominant self-management Introduction of
Post-war political and economic
historical process and communal Economic reform / confederalism
reconstruction / transition / Početak
/ Prevladavajući systems / Uspostava Ekonomska reforma / Uvođenje
Poratna obnova propasti režima te
povijesni process samoupravljanja i konfederalizma političke i ekonomske
komunalnoga sustava tranzicije
Supporting economic Supporting economic Supporting long-term Facilitating urban
growth and growth and facilitating socio-economic development
Professional assistance
The general role of satisfying housing the spatial expansion development / through renewal
in reconstruction
planning / Opća needs / Potpora of cities / Potpora and investments /
/ Stručni doprinos Potpora dugoročnom
zadaća planiranja gospodarskom gospodarskom rastu i socioekonomskom Planiranje urbanoga
obnovi rastu i zadovoljenju planiranje prostorne razvoja kroz obnovu i
razvoju
stambenih potreba ekspanzije gradova investicije
Political-institutional
responsibility Republic/communal Communal/republic Communal/republic
Federal/ republic / Communal /
/ Političko- / Republička/ / Komunalna/ / Komunalna/
Federalna/republička Komunalna
institucionalna komunalna republička republička
nadležnost
Urban and Regional Physical Planning
Basic Regulation Physical Planning and
Spatial Planning and Construction
on General Urban Spatial Organisation
Act / Zakon o Land Use Act /
Legislation / Plan / Osnovna Act / Zakon o
None / Ne postoji urbanističkom Zakon o prostornom
Zakonska regulativa uredba o generalnom prostornom planiranju
i regionalnom planiranju i korištenju
urbanističkom planu i uređivanju prostora
prostornom planiranju građevinskog zemljišta
(Sl. l. 78/49) (NN 54/80)
(NN 21/61) (NN 14/73)
Urban planning
subordinated to Urban planning is part Urban planning is part Urban planning is part
Relation to societal No explicit societal societal planning of societal planning / of societal planning / of societal planning /
planning / Veza planning to date / in theory / Urbano Urbano planiranje je Urbano planiranje je Urbano planiranje je
s društvenim Još nema izričita planiranje je u sastavnica društvenoga sastavnica društvenoga sastavnica društvenoga
planiranjem društvenoga planiranja teoriji podređeno planiranja planiranja planiranja
društvenom planiranju
Planners Planners Planners reassess
(predominantly (predominantly Planning Consolidation of earlier ambitious
architects) direct architects) initiate
Urban planners organisations become multidisciplinarity plans and turn to
reconstruction the implementation
and policy / Urbani multidisciplinary and consultant rationalisation /
plans and projects / of regional planning
planeri i planerska / Planerske services / Učvršćivanje Planeri preispituju
Planeri (uglavnom / Planeri (uglavnom
praksa organizacije postaju multidisciplinarnosti i ambiciozne ranije
arhitekti) reguliraju arhitekti) iniciraju multidisciplinarne konzultantskih usluga planove i okreću se
planove i projekte uvođenje regionalnoga racionalizaciji
rekonstrukcije planiranja
Tolerated informal Tolerated informal Tolerated informal Investors’ interests
Via labour actions and construction hinders construction hinders construction hinders often given advantage
Plan execution / private capital / Kroz plan execution / plan execution / plan execution / over plans /
Provedba planova radne akcije i privatni Tolerirana ilegalna Tolerirana ilegalna Tolerirana ilegalna Interesima investitora
kapital gradnja otežava gradnja otežava gradnja otežava često je dana prednost
provedbu planova provedbu planova provedbu planova pred planovima
Compulsory public
display of plan Compulsory Compulsory
proposals; groups’ public display of public display of
remarks valued over plan proposals; plan proposals;
Public display of gups individuals’ remarks strengthened the role strengthened the role
Public participation / None / Ne postoji introduced / Uvedeno / Obvezno stavljanje of local communities of local communities
Sudjelovanje javnosti stavljanje GUP-a na prijedloga plana na / Obvezno stavljanje / Obvezno stavljanje
javni uvid javni uvid; prednost prijedloga plana na prijedloga plana na
primjedbama javni uvid; osnažena javni uvid; osnažena
socijalnih skupina uloga mjesnih uloga mjesnih
pred osobnim zajednica zajednica
primjedbama
Vaguely addressed Extensive Extensive
in legislation; left considerations
No explicit considerations
to planners for in legislation;
Environmental No explicit considerations in in legislation
consideration / questionable
concerns / Okolišni considerations / Nije legislation / Nije implementation
Neodređeno definiran implementation /
aspekt eksplicitno razmatran izričito razmatran u / Implementacija
u zakonu; odluka Ekstenzivno reguliran
zakonu ekstenzivno regulirana
o tretiranju na u zakonu, no upitna
planerima implementacija zakonom

8
N. Tandarić
C. Watkins
practised in western planning systems in the second Kako se sudjelovanje javnosti počelo prakticirati u za- C. D. Ives
half of the 20th century, we examined the extent to padnim sustavima planiranja kroz drugu polovicu 20.
Urban planning in
which that also happened in the Yugoslav system. stoljeća, razmotreno je do koje se mjere to zbivalo u
socialist Croatia
Finally, we reviewed the environmental concerns con- jugoslavenskom sustavu. Konačno, analizirano je kako
sidered in planning legislation, urban plans, and their su i koliko okolišni aspekti uzimani u obzir u planskoj Urbano planiranje u
implementation. legislativi, dokumentima i njihovoj implementaciji. Hrvatskoj tijekom
socijalističkoga
režima

Legacy of urban planning from Ostavština urbanoga planiranja iz


pre-socialist period predsocijalističkoga razdoblja
Early traces of urban planning in Croatian terri- Rani tragovi urbanoga planiranja na teritoriju Hr-
tory date back to Roman coastal settlements (Vresk, vatske potječu iz rimskih naselja na Jadranskoj obali
1990). Early town regulations of Dubrovnik from (Vresk, 1990). Najranije očuvane regulacije gradova
1272 have also survived, but these are the exception potječu iz 1272. godine iz Dubrovnika, no one su
(Salaj, 1988). Ottoman expansion between the 16th prije iznimka nego pravilo (Salaj, 1988). Osmanlij-
and 18th centuries introduced defensive town plan- ska osvajanja između 16. i 18. stoljeća dovela su do
ning and several fortified cities with regular plans uvođenja obrambenoga urbanog planiranja te je u
were built, e.g. Karlovac, Bjelovar, Koprivnica (Slu- Hrvatskoj izgrađeno nekoliko utvrđenih gradova s
kan Altić, 2006; Krajnik, 2015). pravilnom strukturom, primjerice Karlovac, Bjelovar,
Koprivnica (Slukan Altić, 2006; Krajnik, 2015).
Formal planning began in the 19th century. The
introduction of railways to central Croatia and the Formalno planiranje započelo je u 19. stoljeću. Po-
Croatian Littoral boosted industrialisation, which java željeznice u kontinentalnoj Hrvatskoj i primorju
in turn caused rapid urban growth. Consequently, potaknula je industrijalizaciju koja je pak uzrokovala
regulation plans were introduced as a new planning snažan urbani razvoj. Posljedično su kao planski alati
tool (Blau and Rupnik, 2007). For the first time, uvedeni regulacijski planovi (Blau i Rupnik, 2007).
these plans considered the whole area of a city and Ti su planovi po prvi put razmatrali čitav teritorij
planned locations for expansion and the layout of in- grada s predviđenim lokacijama za njegovo širenje
frastructural systems such as the water supply, sew- kao i trase za komunalnu infrastrukturu (vodovodna,
age, and gas. Regular networks of blocks and streets kanalizacijska i kasnije plinovodna mreža). Pravilan
were introduced along with the German practice of raster blokova i ulica uveden je zajedno s njemač-
functional zoning of city areas for residential, in- kom praksom funkcionalnoga zoniranja grada za
dustrial, commercial, and other purposes (Blau and stambene, industrijske, komercijalne i druge svrhe
Rupnik, 2007). In general, Croatian urban planning (Blau i Rupnik, 2007). Općenito je hrvatsko urbano
of the 19th century was strongly influenced by theo- planiranje u 19. stoljeću bilo pod snažnim utjecajem
ries from the prominent Central European planning prominentnih srednjoeuropskih škola planiranja, a
schools, with planners schooled in cities of Aus- planeri su se školovali u velikim gradovima Austrou-
tria-Hungary and Germany (Slukan Altić, 2012). garske i Njemačke (Slukan Altić, 2012).
The post-First-World-War period saw contin- Urbani razvoj i tehnološki napredak u prometnim
ued urban growth and technological progress in sustavima nastavili su se i nakon Prvoga svjetskog
transport systems which enabled stronger func- rata te omogućili snažno funkcionalno povezivanje
tional connections between cities and their regions. gradova s njihovim okolicama, što je pred urbano
This presented new challenges for urban planning planiranje postavilo nove izazove (Marinović-Uze-
(Marinović-Uzelac, 2001). Furthermore, the legal lac, 2001). Štoviše, službeno ujedinjenje razvijenije-
unification between the more-developed north- ga sjevera i slabije razvijenoga juga Hrvatske, slično
ern and less-developed southern parts of Croatia, kao i na razini čitave prve Jugoslavije, zahtijevalo je
which reflected the situation throughout the whole drukčije pristupe planiranju i gradova i regija. Ko-

9
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK of the Kingdom of (SHS) Yugoslavia, demanded načno je 1931. godine prvi put urbano planiranje
81/2, 5−41 (2019.)
different approaches in planning both cities and zakonski regulirano na razini države donošenjem
regions. Urban planning eventually became regu- Građevinskoga zakona Kraljevine Jugoslavije koji
lated at the state level under the 1931 Building Act, je formuliran pod utjecajem zapadnjačkih planskih
which was formulated under the influence of West- koncepata (Dabović i dr., 2017). Zakon je smatran
ern concepts (Dabović et al., 2017). The act was naprednim za to doba i utjecao je na kasnije socija-
considered progressive and influenced later social- lističke planske zakone (Marinović-Uzelac, 2001).
ist planning legislation (Marinović-Uzelac, 2001). Hrvatski arhitekti i urbani planeri toga doba bili
Croatian architects and urban planners were linked su uključeni u sva relevantna zbivanja u Europi
with broader European ideas (Franković, 1985) and (Franković, 1985) te su izgradili snažan autoritet
gained authority and influence (Nedović-Budić u jugoslavenskom planskom sustavu (Nedović-Bu-
and Cavrić, 2006). Based on the new act, the first dić i Cavrić, 2006). Prema novom je zakonu pro-
international call for development of a new regula- veden prvi međunarodni natječaj za izradu nove
tory plan for Zagreb was carried out. The new plan regulatorne osnove Zagreba koja je predstavljala
represented an exemplary modernist urban plan egzemplarni modernistički urbani plan baziran na
based on functionalist concepts (Franković, 1985; funkcionalističkim koncepcijama (Franković, 1985;
Knežević, 2007). The Second World War caused Knežević, 2007). U Drugom svjetskom ratu mno-
enormous damage to many cities, some being large- gi su gradovi pretrpjeli izrazite štete, pojedini su u
ly destroyed (Zadar, Slavonski Brod), and disrupted znatnoj mjeri razoreni (Zadar, Slavonski Brod), a
planning activities. planske aktivnosti bile su potpuno prekinute.

Early socialist urban planning Rano socijalističko urbano planiranje


(1944–1949) (1944. – 1949.)
The Second World War left the territory of Cro- Izravna posljedica Drugoga svjetskog rata u Hr-
atia devastated, and in urgent need of physical and vatskoj bio je devastirani teritorij koji je zahtijevao
economic restoration (Grbić, 1975; Magaš, 2013; hitnu fizičku i ekonomsku obnovu (Grbić, 1975;
Glamuzina and Fuerst-Bjeliš, 2015). The commu- Magaš, 2013; Glamuzina i Fuerst-Bjeliš, 2015). Od-
nist party outlined three pressing objectives: post- mah po dolasku na vlast Komunistička partija Jugo-
war reconstruction; industrialisation; and electri- slavije definirala je tri glavna cilja: poratnu obnovu,
fication. Following the Soviet model, these were industrijalizaciju i elektrifikaciju države. Slijedeći
transformed into the first five-year plan in 1946 sovjetski model, ti su ciljevi 1946. pretvoreni u prvi
(1947–1952), aiming to induce economic growth petogodišnji plan (1947. – 1952.) koji je za cilj imao
and create income for the state budget in order to potaknuti gospodarski razvoj i stvoriti dotok sredsta-
finance further projects. The lack of capital for fi- va u državni proračun kojim će se financirati daljnji
nancing large projects was compensated with vol- projekti. Nedostatak kapitala za financiranje veli-
untary work, mainly through “Labour Actions”, and kih projekata kompenziran je dobrovoljnim radom,
mandatory contributions for industrialisation by uglavnom radnim akcijama te obveznim doprinosi-
farmers—the predominant social group (Glamuzi- ma za industrijalizaciju od strane poljoprivrednika
na and Fuerst-Bjeliš, 2015). While the primary fo- koji su bili prevladavajuća društvena skupina (Gla-
cus of the socialist government was economic de- muzina i Fuerst-Bjeliš, 2015). Dok je primarni fokus
velopment, urban planners were given an important socijalističke vlasti bio na gospodarskom razvoju,
role in directing the reconstruction and planning urbani planeri dobili su zadaću usmjeravati obnovu i
of cities to support economic development. At that razvoj gradova koji će podržati planirani gospodarski
point, only around one-fifth of Yugoslavians lived rast. U to je doba tek petina jugoslavenskoga stanov-
in cities, but that share started rising rapidly along ništva živjela u gradovima iako je taj broj počeo na-
with industrialisation (Žuljić, 1975). glo rasti s industrijalizacijom (Žuljić, 1975).

10
N. Tandarić
C. Watkins
Legislation Zakonodavstvo C. D. Ives

During its first five years, the socialist regime Tijekom prvih pet godina socijalistički se režim Urban planning in
socialist Croatia
drew heavily on inherited planning legislation. The značajno oslanjao na naslijeđeno zakonodavstvo
inter-war act was considered a good guide with es- urbanoga planiranja. Međuratni je zakon smatran
Urbano planiranje u
tablished planning rules regulations, which could dobrom osnovom u smislu postavljenih pravila Hrvatskoj tijekom
be implemented to avoid uncontrolled building de- planiranja koja su se mogla nastaviti primjenjivati socijalističkoga
režima
velopment (Premerl, 1986). However, the existing da se izbjegne nekontrolirana gradnja (Premerl,
legislation could not ensure strict implementation of 1986). Ta legislativa, međutim, nije mogla koor-
urban planning principles because of the fast pace of dinirati načela planiranja s brzim tempom obnove
reconstruction and development. On the other hand, i razvoja. Uz to, broj obučenih planera bio je ma-
there were very few trained planners and little time len kao i vrijeme dostupno za izradu novih obu-
available for drafting new comprehensive urban plans hvatnih urbanih planova (Piha, 1973), a čak su i
(Piha, 1973) and even those that had been drafted one planove koji se jesu izrađivali investitori često
were seen by some to hinder construction (Premužić, smatrali zaprekom za obnovu i gradnju (Premužić,
1962). 1962).
Although there was no new planning legislation, Iako nije bilo zakona o planiranju, druga dva
two other laws had a profound impact on planning in zakona imala su značajan utjecaj na planiranje
that period. Already in 1944, the federal government u ovoj etapi. Već 1944. savezna je vlada usvojila
adopted an act that converted all state property into zakon kojim je sva državna imovina pretvorena u
people’s property (Vlada DFJ, 1945). In cities, these narodnu imovinu (Vlada DFJ, 1945). U gradovi-
were mainly public and administrative spaces which ma su to uglavnom bile javne i administrativne
became subject to public redevelopment projects površine koje su tako postale poligoni za projekte
such as the reconstruction of parks, squares, chil- obnove i nove izgradnje, prvenstveno parkova, tr-
dren playgrounds, and thoroughfares. Another was gova, dječjih igrališta i prometnica. Drugi je bio
the Expropriation Act (Vlada FNRJ, 1947), which Osnovni zakon o eksproprijaciji (Vlada FNRJ,
allowed the expropriation of private property in the 1947) koji je omogućio izvlaštenje privatnoga vla-
“people’s interest”, especially for the construction of sništva u „narodnom interesu”, posebice za izgrad-
factories, residential buildings, playgrounds, and oth- nju tvornica, stambenih zgrada, igrališta i drugih
er social objects. društvenih objekata.

Relation to societal planning Odnos prema društvenom planiranju


While not yet named as such, or by any other Iako ne pod tim nazivom, u ovoj najranijoj etapi
name, in this period societal planning was introduced društveno je planiranje uvedeno neizravno kroz re-
indirectly through regional policy, oriented toward gionalnu politiku usmjerenu na ujednačavanje gos-
equalising the economic disparity among republics podarskih dispariteta među republikama (Burton i
(Burton et al., 1966). Urban planners at the time were dr., 1966). Urbani planeri nisu bili izravno uključeni
not directly engaged with societal planning, despite u društveno planiranje premda su definirali prostor-
being occupied with defining the spatial structure and nu strukturu i funkcije gradova u svrhu njihova gos-
functions of cities to facilitate economic development. podarskoga razvoja.

Political-institutional responsibility Političko-institucionalna nadležnost


In the immediate post-war period, Yugoslavia fol- Neposredno nakon rata Jugoslavija je usvojila
lowed the Soviet pattern: planning was organised as sovjetski model upravljanja u kojem je planiranje

11
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK a republic’s responsibility although the decisions were bilo u nadležnosti republika iako su se odluke do-
81/2, 5−41 (2019.)
made and delegated by the federal government (Burton nosile i delegirale na federalnoj razini (Burton i
et. al., 1966). The Department for Urban Planning was dr., 1966). Odsjek za urbanizam osnovan je pri
established in the Croatian Ministry of Construction Ministarstvu građevina već 1945., a dvije godine
in 1945, and this was followed by the founding of the kasnije osnovan je i Urbanistički institut Hrvat-
Urban Planning Institute of Croatia (UPIC) in 1947, ske (UIH) s ograncima u Zagrebu, Splitu i Ri-
with branches in Zagreb, Split, and Rijeka (Premužić, jeci (Premužić, 1962; Vresk, 1990; Bojić, 2018).
1962; Vresk, 1990; Bojić, 2018). The main task of ur- Osnovni je zadatak urbanističkih instituta bio
ban planning institutes was to provide regulation plans izrada regulacijskih planova i studija obnove, a
and baseline studies for reconstruction. When that was kada to nije bilo moguće, onda u najmanju ruku
not possible, they attempted to at least develop regu- regulacijskih skica sukladno postojećim potreba-
lation sketches that took existing needs into account ma (Premužić, 1949). U prvih je nekoliko godina
(Premužić, 1949). In the first few years, the UPIC UIH izradio regulacijske planove za više od četr-
created regulation planning documents for more than deset hrvatskih gradova (Salaj, 1988).
forty Croatian cities and towns (Salaj, 1988).
Radni uvjeti u UIH-u bili su razmjerno loši.
The working conditions in the UPIC were Institut je zapošljavao četrnaest osoba od ko-
poor. The Institute employed fourteen people out jih sedam stručnjaka – arhitekata koji su morali
of which seven were expert architects who had to pokriti potrebe svih hrvatskih gradova (Premu-
cover the needs of all Croatian cities and towns žić, 1962). Jedini mogući oblik rada u takvim je
(Premužić, 1962). The only possible mode of work- uvjetima bio ambulatorni način u kojem su pla-
ing in such settings was a “walk-in” approach where neri primali investitore s projektnim planovima i
planners received investors with project plans and izdavali im lokacijske dozvole. Uz sve to, za ve-
made planning permission decisions. Furthermore, ćinu zadataka nije bilo potrebnih ni provjerenih
for most tasks, there were no required and validated podataka (Petrović, 1954; Premužić, 1962). Go-
data (Petrović, 1954; Premužić, 1962). In 1948, re- dine 1948. jedna od UIH-ovih zadaća postao je
search became one of UPIC’s main responsibilities, istraživački rad s ciljem unaprjeđenja urbanizma
with the aims of advancing urbanism in Croatia, u Hrvatskoj, stvaranja urbanoplanskih politika i
creating urban planning policies, and training new osposobljavanja novih naraštaja urbanih planera
generations of urban planners (Premužić, 1962). (Premužić, 1962).

Urban planners and policy Urbani planeri i planerska praksa


It was mainly planners from the pre-war period who Oživljavanje urbanoga planiranja u Jugoslaviji
led the post-war revival of urban planning in Yugosla- vodili su uglavnom planeri iz predratnoga razdoblja.
via. Despite the dominant socialist ideology, Croatian Usprkos dominantnoj socijalističkoj ideologiji hr-
planners and architects remained committed to inter- vatski planeri i arhitekti ostali su predani interna-
national modernism rather than socialist realism, which cionalnom modernizmu radije nego socijalističkom
had taken over throughout the Central and Eastern realizmu koji je zavladao Središnjom i Istočnom
Europe (Blau and Rupnik, 2007). One of the re-ini- Europom (Blau i Rupnik, 2007). Jedan od prvih do-
tialising events was the urban planning seminar held in gađaja oživljavanja urbanizma održan je u Šibeniku
Šibenik in 1944, where planners and other interested 1944. godine i na njemu su planeri i drugi zaintere-
parties discussed the renovation of cities, towns, and vil- sirani sudionici raspravljali o obnovi gradova i sela
lages and defined certain guidelines (Kranjčević, 2009). i smjernicama za nju (Kranjčević, 2009). Arhitek-
The Architecture Department of the Technical Faculty tonski odjel Tehničkoga fakulteta u Zagrebu imao je
of Zagreb played an important role in the development važnu ulogu u razvoju urbanoga i prostornoga pla-
of urban and spatial planning training professionals in niranja kroz osposobljavanje stručnjaka za urbano
urban planning and post-war renewal (Vresk, 1990). planiranje i poratnu obnovu (Vresk, 1990).

12
N. Tandarić
C. Watkins
Public participation and plan execution Sudjelovanje javnosti i provedba planova C. D. Ives

Public participation in planning in this peri- Sudjelovanje javnosti u planiranju u ovoj eta- Urban planning in
socialist Croatia
od was practically non-existent. Decisions were pi praktički nije postojalo. Odluke su se donosile
made mostly at the federal level and executed at uglavnom na federalnoj razini i provodile na re-
Urbano planiranje u
the republic level. Due to the lack of funds from publičkoj. Zbog nedostatka sredstava iz federal- Hrvatskoj tijekom
the federal budget, the government had to rely on noga budžeta vlast se morala oslanjati na druge socijalističkoga
režima
other approaches for renovation and construction. pristupe obnovi i gradnji. Prvi takav pristup bio
The first such approach was to mobilise a labour je mobilizacija radne snage iz naroda za izvrše-
force for the execution of plans and projects (Fig. nje planova i projekata (sl. 1). Nezaposleni mladi i
1). Unemployed youth and adults undertook work odrasli radili su poslove koji nisu zahtijevali stru-
that did not require vocational skills (Glamuzina kovne vještine (Glamuzina i Fuerst-Bjeliš, 2015)
and Fuerst-Bjeliš, 2015) and in this way restoration čime je ubrzana obnova i omogućeno oživljavanje
progressed faster and the economy began to revive2. gospodarstva.2
Another approach was using private investor Drugi je pristup bila mobilizacija privatnoga ka-
capital. However, under the conditions in a young pitala. Međutim, u ranim jugoslavenskim uvjetima
Yugoslavia, investors only had enough funds for investitori su obično imali dovoljno sredstava tek
the construction of buildings while infrastructure za gradnju zgrada, a izgradnja infrastrukture (ce-
(roads, water supply, sewage, etc.) and exterior ste, vodovod, kanalizacija…) i uređenje eksterijera,
spaces, which were part of original projects, were koji su bili sastavni dio izvornoga projekta, često su
often postponed for the foreseeable future (Maretić, odlagani za doglednu budućnost (Maretić, 1959).
1959). The urgent need for housing in cities was fre- Neodložive potrebe za stanovima u gradovima uče-
quently in conflict with urban planning principles. stalo su bile u sukobu s načelima urbanoga planira-
In many cases, investors would propose temporary nja. U mnogo bi slučajeva investitori predložili pri-
buildings, for which they could obtain building per- vremenu zgradu za koju bi mogli dobiti dozvolu za
mits, but then they would, in fact, build permanent gradnju, ali bi onda zapravo izgraditi trajnu zgradu.
buildings. Such cases deceived the urban planning Takvi su slučajevi zavaravali urbanističke institute
institutes and authorities that approved co-financ- i vlasti koje bi odobrile sufinanciranje, a potom bi
ing and meant that public funds were used to con- javna sredstva bila utrošena na gradnju zgrada na
struct buildings in poor locations which hindered lošim lokacijama koje bi ometale daljnji urbanistič-
later urban development (Premužić, 1962). ki razvoj područja (Premužić, 1962).

Environmental concerns Okolišni aspekt


In this early period, environmental concerns U toj ranoj etapi okolišni aspekt planiranja nije
were not regulated nor explicitly considered. How- bio reguliran ni eksplicitno razmatran. Međutim,
ever, according to Ungar (1949), the ‘war wounds’ prema Ungaru (1949) „ratne rane” na javnim po-
in public spaces created by the destruction of build- vršinama stvorene uništenjem zgrada, kopanjem
ings and digging up bunkers, shelters, and trenches bunkera, skloništa i jaraka sanirane su i nerijetko
were remediated and often transformed into green pretvarane u zelene površine. Štoviše, poratna ob-
spaces. Moreover, post-war reconstruction created nova rezultirala je novim zelenim površinama u već
new urban green spaces within the development izgrađenim dijelovima brzorastućih gradova. No

2 The establishment of labour actions did not have the sole goal of secu- 2 Naravno, uspostava radnih akcija nije imala za cilj isključivo osigurava-
ring a cost-free labour force, it also had other functions among which nje besplatne radne snage, već i druge funkcije među kojima se poseb-
two can be stressed: the creation of a sense of belonging to a cohesive no ističe stvaranje osjećaja pripadnosti objedinjenoj multinacionalnoj
multinational Yugoslav community and collaboration among youth jugoslavenskoj zajednici i suradnja mladih iz različitih dijelova Jugo-
from all around Yugoslavia which forged a sense of brotherhood and slavije kroz koje će se formirati osjećaj bratstva i jedinstva (Baković,
unity through shared experience (Baković, 2015). 2015).

13
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)

Fig. 1 Volunteer workers


dancing during a break of a
labour action for construction
of new housing in Zagreb
around 1950
Sl. 1. Dobrovoljni radnici plešu
kolo u pauzi radne akcije
izgradnje stambene zgrade u
Zagrebu oko 1950.
Source: unknown author,
private collection by Milan
Vasić “Proleterskih brigada
od broja 228 do 236 građene
dobrovoljnim radom
1950./1951. godine”
Izvor: nepoznat autor, privatna
kolekcija Milana Vasića
„Proleterskih brigada od
broja 228 do 236 građene
dobrovoljnim radom
1950./1951. godine”

areas in rapidly growing towns. However, the de- dizajn i struktura takvih površina često su zanema-
sign and layout of these areas was often neglected rivani s obzirom na to da se zelenilo oko zgrada
as greenery around buildings were considered a lux- smatralo luksuzom čije se ostvarenje obično odla-
ury that was usually postponed for more prosperous galo za neka prosperitetnija vremena (Premužić,
times (Premužić, 1962). 1962).

The period of early planning legislation Etapa rane planske legislative


(1949–1961) (1949. – 1961.)
The split between Tito and Stalin in 1948 rad- Raskol između Tita i Staljina 1948. radikalno
ically changed the overall socialist policy in Yugo- je promijenio cjelokupnu socijalističku politiku u
slavia, opening the way to what came to be known Jugoslaviji, otvarajući put prema jugoslavenskom
as Yugoslav socialism. In contrast to the centralised socijalizmu. Za razliku od centraliziranoga sovjet-
Soviet model, the Communist Party introduced skog modela, Komunistička je partija između 1950.
the workers’ self-management system from 1950 i 1952. uvela sustav radničkoga samoupravljanja
to 1952 as the first step towards decentralisation kao prvi korak prema decentralizaciji u svim obli-
in all forms of governance and planning, especially cima upravljanja i planiranja, posebice ekonomskom
economic planning (Grbić, 1975). Decentralisa- planiranju (Grbić, 1975). Decentralizacija je dalje
tion was further strengthened by the introduction osnažena uvođenjem komunalnoga sustava 1955.
of the communal system in 1955. Via this reform, Tom su reformom sve dotadašnje općine, koje su bile
all wards, which were merely territorial units with tek teritorijalne jedinice sa zanemarivim ovlastima,
negligible authorities, were transformed into com- pretvorene u komune (iako je zadržan naziv općina).
munes. According to the Marxist vision of the Prema marksističkoj viziji pariške komune iz 1871.
1871 Paris Commune (Marx et al., 2008), socialist (Marx i dr., 2008), socijalističke su komune organi-
communes were organised as complex political and zirane kao političke i socioekonomske subregional-
socio-economic sub-regional communities with ne zajednice sa samoupravnim ovlastima i vlastitim

14
N. Tandarić
C. Watkins
self-managing authorities and their own budg- budžetom (Fisher, 1965). Novi je sustav potpomo- C. D. Ives
ets (Fisher, 1965). The new system facilitated one gao jednu od najbrže rastućih stopa gospodarskoga
Urban planning in
of the most rapid rates of economic growth in the rasta u svijetu 1950-ih (Horvat, 1966). Rast je bio
socialist Croatia
world in the 1950s (Horvat, 1966). The growth was koncentriran primarno u urbanim područjima gdje
concentrated mainly in urban areas and there was je bio i snažan dotok imigranata iz ruralnih područja Urbano planiranje u
a huge influx of people from rural areas who often koji su se često naseljavali na rubovima grada (Mag- Hrvatskoj tijekom
settled on the margins of cities (Magdalenić, 1971). dalenić, 1971). Rapidan gospodarski i urbani razvoj socijalističkoga
režima
The rapid urban growth, reflected by housing needs odrazili su se u golemim potrebama za stanovima i
and industrial zones, necessitated great efforts in industrijskim zonama stavljajući velike izazove pred
urban planning (Piha, 1973). urbano planiranje (Piha, 1973).

Legislation Zakonodavstvo
The Basic Regulation on General Urban Plan Osnovna uredba o generalnom urbanom planu
(Vlada FNRJ, 1949) adopted in 1949 established (Vlada FNRJ, 1949) usvojena 1949. službeno je
the role of urban planning in the socio-econom- ustanovila ulogu urbanoga planiranja u socioeko-
ic system of Yugoslavia. Urban planning objec- nomskom sustavu Jugoslavije. Svrha je urbanoga
tives had to support socio-economic development planiranja bila potpora društveno-ekonomskim
plans (Nedović-Budić and Cavrić, 2006), which razvojnim planovima (Nedović-Budić i Cavrić,
indicated that the early socialist regime saw urban 2006), što upućuje na to da je rani socijalistički re-
planning as an extension of economic planning. žim sagledavao urbano planiranje kao produženu
However, despite being based on Soviet political ruku ekonomskoga planiranja. Iako je bila uteme-
ideology, the Regulation was drafted following ex- ljena na sovjetskoj političkoj ideologiji, spomenuta
tensive consideration of western planning legisla- uredba formulirana je kroz ekstenzivne konzultacije
tion, particularly German, French, English, Swed- sa zapadnjačkom planskom legislativom, prije sve-
ish, Dutch, and American. As a consequence, the ga njemačkom, francuskom, engleskom, švedskom,
Regulation combined Western planning principles danskom i američkom. Uredba je dakle sjedinila
with the socialist modernist approach resulting in zapadnjačka planska načela sa socijalističkim mo-
planning the extensive construction of affordable dernističkim pristupom što je rezultiralo opsežnom
residential buildings in cities (Nedović-Budić and gradnjom povoljnih stambenih zgrada u gradovima
Cavrić, 2006). (Nedović-Budić i Cavrić, 2006).
The 1949 Regulation introduced a general urban Uredbom iz 1949. uveden je generalni urbani-
plan (GUP) or masterplan—the new urban plan- stički plan (GUP) – novi planski instrument koji se
ning instrument that would remain present in all zadržao u upotrebi kroz sve buduće socijalističke i
future socialist and post-socialist legislation. Pre- postsocijalističke planske legislative. S obzirom na
dating decentralisation reform, the act defined that to da je donesena prije sistemskih reforma, ured-
city administrations were responsible for drafting bom je definirano da je gradska uprava odgovor-
and adopting urban plans, following approval from na za izradu i usvajanje urbanističkih planova, uz
the Ministry of Communal Affairs. The systemic prethodno odobrenje Ministarstva komunalnih
reforms of the 1950s relegated urban planning to poslova. Sistemske reforme iz 1950-ih spustile su
lower levels. In practice that meant that republics planiranje na niže razine. U praksi je to značilo da
took on the responsibility of issuing urban plan- su republike preuzele odgovornost izrade urba-
ning legislation and cities/communes drafted and noplanske legislative dok su gradovi/općine trebali
adopted plans. As of the 1950s, each Yugoslav re- izrađivati i usvajati planove. Stoga je od 1950-ih
public had its own legislative framework for plan- svaka jugoslavenska republika imala svoj vlastiti
ning (Simmie, 1989). Problems with the 1949 zakonodavni okvir za planiranje (Simmie, 1989).
Regulation included the lack of prescribed physical Neki od problema ove uredbe bili su nedostatak

15
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK planning, such as land use plans and zoning (Ma- propisanoga fizičkog planiranja, poput planiranja
81/2, 5−41 (2019.)
rinović-Uzelac, 1989), and the scarcity of trained namjene zemljišta i zoniranja (Marinović-Uzelac,
planners capable of producing high-quality plans 1989) te nedostatak osposobljenih planera koji bi
(Premužić, 1962). Furthermore, a GUP was not mogli izrađivati toliko visokokvalitetnih planova
able to regulate general construction, rather only (Premužić, 1962). Štoviše, GUP nije mogao regu-
capital objects and facilities (Piha, 1973). lirati sveopću gradnju, već samo kapitalne objekte i
postrojenja (Piha, 1973).
Another law that had a profound impact on
urban planning was the 1958 Nationalisation of Još jedan zakon koji je bitno utjecao na urbano
Construction Land Act, according to which all de- planiranje bio je Zakon o nacionalizaciji najamnih
veloped and undeveloped land in cities and towns zgrada i građevnih zemljišta iz 1958. kojim su sve
was nationalised and transformed into people’s izgrađene i neizgrađene površine u gradovima na-
property (Skupština SFRJ, 1958; Anonymous, cionalizirane i pretvorene u narodno vlasništvo
1980). The aim was to facilitate societal and eco- (Skupština SFRJ, 1958; Anonymous, 1980). Cilj je
nomic planning at the local level. However, the act bio olakšati društveno i ekonomsko planiranje na
created additional problems as buildings and other lokalnoj razini. U praksi je taj zakon stvorio do-
objects on nationalised land were not nationalised datne probleme jer zgrade i drugi objekti na naci-
and communes were supposed to purchase these onaliziranom zemljištu nisu bili nacionalizirani te
buildings if they sought to redevelop the land. This su gradovi morali otkupiti te objekte ako su htjeli
was a very significant obstacle for many towns prenamijeniti zemljište, što je mnogim gradovima
(Simmie, 1989). bila krupna prepreka (Simmie, 1989).

Relation to societal planning Odnos prema društvenom planiranju


Societal planning was formally introduced to Društveno je planiranje formalno uvedeno u
Yugoslavia alongside the self-management system. Jugoslaviji zajedno sa sustavom samoupravljanja.
It was founded on the presumption that planning is Utemeljeno je na pretpostavci da je planiranje
an economic and democratic right and obligation ekonomsko i demokratsko pravo i obveza radnič-
of the working class. Therefore political, social and ke klase. Stoga je političko, socijalno i ekonomsko
economic governance should devolve to the level of upravljanje trebalo spustiti na razinu općina i po-
local communities and enterprises (Dabović et al., duzeća (Dabović i dr., 2017). Poduzeća su morala
2017). While enterprises had to draft self-manage- izrađivati samoupravne planove, a općine i repu-
ment plans, communes and republics planned their blike planirale su svoj opći društveno-ekonomski
general socio-economic development through soci- razvoj kroz društvene planove. U novim uvjetima
etal plans. In this new setting, urban planning was urbano se planiranje smatralo podređenim društve-
considered subordinate to societal planning and nom planiranju i tehnički je imalo ulogu pružanja
technically had the role of providing the physical fizičke prostorne osnove za socioekonomski razvoj
spatial basis for socio-economic development at the na lokalnoj razini (Dabović i dr., 2017). Sukladno
local level (Dabović et al., 2017). Correspondingly, tomu, GUP-ovi su smatrani podređenima društve-
GUPs were now considered subordinate to societal nim planovima i morali su biti usklađeni s njima
plans and had to comply with them (Piha, 1973). (Piha, 1973).

Political-institutional responsibility Političko-institucionalna nadležnost


Following the adoption of the new legislation, Nakon usvajanja uredbe nova je Uprava za ge-
the new Administration for the General Urban neralni urbanistički plan (UGUP) osnovana u Mi-
Plan (AGUP) was founded within the Ministry of nistarstvu komunalnih poslova 1949. te je postala

16
N. Tandarić
C. Watkins
Communal Affairs in 1949, and the UPIC became nadređenom UIH-u (Premužić, 1962). Zadaća je C. D. Ives
subordinated to it (Premužić, 1962). The AGUP UGUP-a bila usklađivanje planskoga procesa us-
Urban planning in
aimed to harmonise the planning process by estab- postavom sustava suradnje između različitih razi-
socialist Croatia
lishing a system of collaboration between different na uprave nad urbanim planiranjem – od općina
levels of urban planning governance—from com- do UIH-a. U praksi su, međutim, mnoge općine Urbano planiranje u
munes to UPIC. In practice, however, many com- dopuštale stručno upitne prijedloge utjecajnih in- Hrvatskoj tijekom
munes supported the professionally questionable vestitora, ne shvaćajući dugoročnu štetu koju tako socijalističkoga
režima
proposals of influential investors, not realising the mogu uzrokovati svojim gradovima (Premužić,
long-term damage they could do to their cities or 1962).
towns (Premužić, 1962).
Zajedno sa sistemskim reformama UIH je 1953.
Along with the systemic reform, the UPIC fell prešao u nadležnost vladina Sekretarijata za poslove
under the Governmental Secretariat for People’s narodne privrede (Premužić, 1962), a već sljedeće
Economic Affairs’ jurisdiction in 1953 (Premužić, godine bio je pretvoren u nezavisnu, samoupravnu
1962), only to be transformed in 1954 into an in- ustanovu koja je djelovala izvan republičke uprav-
dependent, self-managed institution operating out- ne hijerarhije. Istodobno su i UIH-ovi regionalni
side of the administrative hierarchy. Moreover, its ogranci u Zagrebu, Splitu i Rijeci postali odgovorni
regional branches in Zagreb, Split and Rijeka all za vlastito financiranje, odnosno financirali su se
became responsible for their own financing and kroz ugovore s općinama i kotarima koji su trebali
were contracted by communes and districts requir- njihove profesionalne usluge (Bojić, 2018). Time su
ing professional assistance (Bojić, 2018). In a way, učinjeni prvi koraci pretvorbe urbanoga planiranja
therefore, urban planning partly became a mar- u tržišno-usmjerenu djelatnost.
ket-based activity.
UIH je vrlo aktivno sudjelovao u rješavanju
The UPIC actively participated in planning tasks gotovo svih važnijih urbanističkih problema i za-
and solving urban planning problems across Cro- dataka diljem Hrvatske i Jugoslavije. Provodio je
atia and Yugoslavia. It conducted urban planning urbanoplanske studije i metodološka istraživanja,
studies and methodological research, drafted plan- izrađivao plansku legislativu i doprinosio ustro-
ning legislation, and contributed to the organisa- javanju službenoga sustava urbanog planiranja
tion of official urban planning (Premužić, 1962). In (Premužić, 1962). Od 1950-ih počinju se osniva-
the 1950s, urban planning bureaus were founded ti urbanistički zavodi u svim republičkim glavnim
in all republic capitals and many larger cities, and gradovima kao i u više velikih gradova u Jugoslaviji,
they drafted urban plans for their communes (Piha, a njihov je cilj bio izrada urbanističkih planova za
1973). svoje općine (Piha, 1973).

Urban planners and policy Urbani planeri i planerska praksa


Urban planning was still dominated by ar- U urbanom planiranju u ovoj etapi još uvijek su
chitects and plans often resembled architectural prevladavali arhitekti te su planovi često više pod-
projects rather than comprehensive planning doc- sjećali na arhitektonske projekte nego na obuhvat-
uments. However, professionals from other disci- ne planske dokumente. No i stručnjaci iz drugih
plines started being involved in planning at plan- disciplina počeli su se zapošljavati u urbanističkim
ning bureaus (Piha, 1973). The second half of the zavodima (Piha, 1973). Drugu polovicu 1950-ih
1950s was characterised by the opening of Yugo- obilježava otvaranje Jugoslavije svijetu (Premerl,
slavia to the world (Premerl, 1986), which was re- 1986), što je posebno ojačano nakon osnivanja
inforced by the establishment of the Non-Align- Pokreta nesvrstanih kojem je Tito bio jedan od
ment Movement, which Yugoslavia helped found. utemeljitelja. Velik broj urbanih planera se i dalje
A number of urban planners were trained abroad, školovao u inozemstvu – Engleskoj, Nizozemskoj,

17
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK in England, the Netherlands, Italy, the USA, Swe- Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Šved-
81/2, 5−41 (2019.)
den, and Germany, continuing the tradition started skoj i Njemačkoj, nastavljajući tradiciju započetu u
in the pre-war period. Moreover, they often made predratnom razdoblju. Uz to su često organizirana
professional visits to different European countries stručna putovanja u razne europske zemlje koja su
bringing new perspectives to domestic practice unosila nove poglede u domaće prakse planiranja
(Premužić, 1962). (Premužić, 1962).
The establishment of the Ordinary Conference Osnivanje Redovnoga savjetovanja urbanista Ju-
of Yugoslav Urban Planners in 1952 had a sub- goslavije 1952. imalo je značajan utjecaj na razvoj
stantial impact on the development of the profes- struke. Na trećem savjetovanju održanom 1954. u
sion. At the third conference in Ohrid, SR Mace- Ohridu u SR Makedoniji delegacija urbanih planera
donia in 1954, a delegation of urban planners met susrela se s federalnim potpredsjednikom Kardeljem
federal Vice-President Edvard Kardelj and pro- i predložila novi službeni ustroj urbanističke služ-
posed new legal arrangements for urban planning be (Petrović, 1954). Mogu se izdvojiti četiri glavne
(Petrović, 1954). There were four main points: točke: (1) urbano planiranje treba postati obvezna
(1) urban planning should become a mandatory sastavnica društvenoga planiranja; (2) urbanistički
component of societal planning; (2) urban plans planovi trebaju uređivati naselja i regije omoguću-
should arrange settlements and regions, thereby jući njihov gospodarski razvoj; (3) urbanistički pla-
guiding economic growth; (3) urban plans should novi trebaju se izrađivati za razdoblja od nekoliko
be developed for periods of several decades; (4) a desetljeća; (4) treba se ustanoviti urbanistička služba
comprehensive urban planning service should be s urbanističkim savjetima u narodnoj vlasti na repu-
established with urban planning councils at both bličkoj i općinskoj razini. Taj je prijedlog prihvaćen
republic and communal levels. The proposal was i počeo se uvoditi u narednim godinama te je 1955.
accepted and implemented over several years and Odbor za urbanizam ustanovljen pri Izvršnom vi-
the Urban Planning Committee was established jeću Sabora Narodne Republike Hrvatske (tadašnji
within republic governments in 1955 (Bukvić, naziv za vladu) (Bukvić, 2012).
2012).
Druga točka prijedloga pokazuje zanimanje ur-
Point 2 of the proposal indicated urban plan- banih planera za regionalno prostorno planiranje
ners’ interest in regional spatial planning. At the koje još nije bilo ustanovljeno. Na šestom savje-
sixth conference in 1957, Croatian urban planners tovanju održanom 1957. hrvatski urbani planeri
argued that the absence of a comprehensive physi- argumentirali su da je odsustvo obuhvatnoga pro-
cal planning system resulted in ‘irrational’ land use, stornoplanskog sustava rezultiralo „iracionalnom”
functional spatial imbalances, missed economic namjenom zemljišta, funkcionalnim prostornim
opportunities, and a general decrease in quality disbalansima, propuštenim gospodarskim prilikama
of life (Nedović-Budić and Cavrić, 2006; Bojić, i općim smanjenjem kvalitete života (Nedović-Bu-
2018). Consequently, the governmental Commit- dić i Cavrić, 2006; Bojić, 2018). Kao rezultat toga
tee for Regional Planning was founded in 1960 osnovan je 1960. Odbor za regionalno planiranje
and a year later the drafting of regional spatial pri vladi, a godinu dana kasnije izrada regionalnih
plans became an official task of urban planning planova službeno je postala zadatak urbanističkih
institutes (Premužić, 1962). instituta (Premužić, 1962).

Plan execution Provedba planova


The implementation tools for GUP were pro- Provedbeni alati GUP-a bili su perspektivni
spective and current plans (Piha, 1973). After 1955, i tekući planovi (Piha, 1973). Nakon 1955. opći-
communes were responsible for the preparation ne su postale odgovorne za pripremu i provedbu
and execution of both spatial and societal plans, i prostornih i društvenih planova iako se ubrzo

18
N. Tandarić
C. Watkins
although it soon became obvious that many com- pokazalo da mnoge od njih, posebice manje op- C. D. Ives
munes, especially smaller ones, were not up to the ćine, nisu bile dorasle tom zadatku (Burton i dr.,
Urban planning in
task (Burton et al., 1966). Moreover, decentrali- 1966). Štoviše, decentralizacija je donijela i slabiji
socialist Croatia
sation also brought lessened central control over nadzor republičkih tijela nad planskim i građe-
planning and building standards. For instance, the vinskim standardima. Primjerice, službeni je stav Urbano planiranje u
official stance regarding the construction of work- oko izgradnje radničkih naselja podrazumijevao Hrvatskoj tijekom
ers’ settlements was in favour of implementing primjenu najviših standarda uključujući stvaranje socijalističkoga
režima
the highest standards which involved functional funkcionalnih susjedstava koja se sastoje od zgrada
neighbourhoods consisting of multi-flat buildings s više stanova okruženih zelenilom (umjesto po-
surrounded with green spaces (instead of individ- jedinačnih kuća), središnjim opskrbnim centrom
ual houses), central supply centres, and restaurants i restoranima (Premužić, 1962). No potražnja za
(Premužić, 1962). But the demand for housing stanovima uzrokovana snažnim dotokom ljudi u
caused by the influx of people, combined with the kombinaciji s nedostatkom sredstava značila je da
lack of funds, meant standards were often relaxed su se standardi često zanemarivali u praksi (Ma-
(Maretić, 1959). Such informal settlements would retić, 1959). Tako nastala „divlja” naselja vlasti bi
be provided with public infrastructure in the same svejedno opskrbile javnom infrastrukturom na isti
fashion as planned projects (Poropat et al., 2006). način kao i odobrena projektirana naselja (Poropat
Moreover, both government inspectors and local i dr., 2006). Dapače, i službeni inspektor i lokal-
authorities often turned a blind eye to this sort of ne vlasti često su okretali glavu na takvu gradnju.
unplanned development. Rogić (2006) speculates Rogić (2006) nagađa da je režim morao biti viđen
that the regime needed to be seen to be caring for kao da vodi brigu o svim društvenim skupinama,
all social groups, especially the edge groups. So as posebice onim rubnim. Stoga bi kao „nagradu”
a reward for political support, the regime provided za političku potporu režim omogućio tim skupi-
these groups higher living standards via guaranteed nama bolje životne uvjete kroz osigurani posao i
work and informal possibilities for access to hous- neformalne mogućnosti za rješavanje stambenoga
ing. But this toleration of informal construction in pitanja. Toleriranje divlje gradnje u 1950-ima je,
the 1950s enabled its proliferation in subsequent međutim, omogućilo njezino bujanje u narednim
decades (see Katurić, 2016). desetljećima (npr. Katurić, 2016).

Public participation Sudjelovanje javnosti


The 1949 Regulation did not oblige the Uredba iz 1949. nije obvezivala izrađivače pla-
plan-makers to engage the public although plans nova na uključivanje javnosti premda su planovi
had to be on public display for one month. The morali biti na javnom uvidu u trajanju od mjesec
latter transfer of planning responsibilities to the dana. Kasniji transfer nadležnosti nad planiranjem
commune gave urban planners an opportunity to na razinu općina omogućio je planerima priliku
engage more with local authorities (Bojić, 2018). da više surađuju s lokalnim vlastima (Bojić, 2018).
This did not mean wider engagement with the lo- To, međutim, nije značilo i više interakcije s lokal-
cal public; indeed the local authorities were keen- nom javnošću; lokalne vlasti često je više zanimalo
er to receive the opinions of developers (Piha, mišljenje investitora nego lokalnoga stanovništva
1973). (Piha, 1973).

Environmental concerns Okolišni aspekt


The new legislation did not mention environ- Legislativa u ovoj etapi nije spominjala okolišne
mental concerns, although some incentives towards aspekte, no neki poticaji za zaštitu okoliša i stva-

19
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK environment protection and provision of urban na- ranje zelenih površina u gradovima dolazili su od
81/2, 5−41 (2019.)
ture came from the UPIC which employed planners UIH-a koji je zapošljavao planere školovane i usavr-
trained in Western Europe3. For instance, in 1949, šavane po Europi.3 Primjerice, UIH je 1949. izradio
the UPIC developed an urban plan for Zagreb (Fig. urbanistički plan Zagreba (sl. 2) koji je predvidio
2) that proposed new development on the extensive novi razvoj i izgradnju na ekstenzivnoj matrici od
matrix of high-quality public green spaces (Antolić, visokokvalitetnih zelenih površina (Antolić, 1949).
1949). The proposal was rejected, inter alia, as being Prijedlog plana na kraju je odbačen jer je, između
too expensive to develop and maintain due to ex- ostaloga, bio preskup za provedbu i održavanje zbog
tensive greenspace (M. N., 1954). ekstenzivnih zelenih površina (M. N., 1954).

The period of the first republic urban planning Etapa prvoga republičkog zakona o urbanom
legislation (1961–1973) planiranju (1961. – 1973.)
Federal planning legislation from 1949 could Federalna planska legislativa iz 1949. postala je
not keep up with systemic changes introduced in nedostatnom uslijed sistemskim promjena uvede-
the 1950s nor with rapid construction fostered by nih u 1950-ima kao i rapidne izgradnje pod utjeca-

Fig. 2 The development plan of the new City Centre of Zagreb, part of the unadopted Regulation Plan of Zagreb of 1949
Sl. 2. Razvojni plan novog centra Zagreba, dio neusvojenog Regulacionog plana i direktivne regulacione osnove Zagreba iz 1949
Source/Izvor: Antolić (1949)

3 It is noteworthy that between 1954 and 1958 the UPIC was led by 3 Valja spomenuti da je između 1954. i 1958. direktor UIH-a bio Branko
Branko Petrović who had studied the legacy of the Garden City Mo- Petrović koji se školovao u Švedskoj i Engleskoj izučavajući ostavštinu
vement in Sweden and England (Bojić, 2018). pokreta vrtnih gradova (Bojić, 2018).

20
N. Tandarić
C. Watkins
industrialisation and urbanisation. However, the jem industrijalizacije i urbanizacije. No i novi zakon C. D. Ives
new law that passed in 1961 was immediately chal- usvojen 1961. ubrzo je doveden pred izazov kad su
Urban planning in
lenged by the constitutional changes of 1963, which nove sistemske promjene 1963. dodatno osnažile
socialist Croatia
strengthened the self-management and communal komunalni i samoupravljački sustav te su poduzeti
systems and made steps towards making local com- prvi koraci da se i mjesne zajednice, administrativne Urbano planiranje u
munities, the lowest level administrative units, into jedinice na najnižoj razini, pretvore u samoupravne Hrvatskoj tijekom
self-managing organisations with specific responsi- organizacije sa specifičnim odgovornostima i nad- socijalističkoga
režima
bilities and authorities (Skupština SFRJ, 1963). The ležnostima (Skupština SFRJ, 1963). Kasne 1960-e i
late 1960s and early 1970s were characterised with rane 1970-e obilježili su usporavanje gospodarsko-
slowing economic growth and Yugoslavia’s first po- ga rasta te prve političke i gospodarske nedaće. Iako
litical and economic adversities. Construction still je gradnja nastavila bujati, gospodarska je situacija
thrived, but the economic situation threatened the prijetila da bi započeti projekti mogli ostati nedovr-
completion of projects (Padgett, 1973). At the same šeni (Padgett, 1973). U isto vrijeme urbana naselja
time, urban settlements continued growing and, nastavila su rasti te je do 1971. godine dvije trećine
by 1971, two-fifths of Yugoslavians lived in cities jugoslavenskih građana živjelo u gradovima (Žuljić,
(Žuljić, 1975). Nevertheless, urban plans had been 1975). Pa ipak, do sredine šezdesetih samo je dio
adopted only for certain large cities by the mid- velikih gradova usvojio urbanističke planove (Ren-
1960s (Rendulić, 1966). dulić, 1966).

Legislation Zakonodavstvo
The first post-war act on spatial planning was Prvi poslijeratni zakon o prostornom planira-
passed on 31 May 1961 (Sabor SRH, 1961). The act nju usvojen je 31. svibnja 1961. Zakon o urba-
differentiated between urban and regional spatial nističkom i regionalnom prostornom planiranju
plans, where the role of the urban plan was to di- (Sabor SRH, 1961) razlikovao je urbanističke i
rect the spatial development of a settlement and the regionalne planove, pri čemu je zadaća prvih bila
regional plan directed the spatial development and usmjeravanje prostornoga razvoja naselja, dok je
organisation of regions. As a long-term document (≥ zadaća drugih bila usmjeravanje prostornoga ra-
20 years) the urban plan4 defined the land use, con- zvoja i organizacije regija. Urbanistički su plano-
struction, reconstruction and sanitation conditions vi4 definirani kao dugoročni (≥ 20 godina) plan-
and it elaborated proposed solutions in economic and ski dokumenti koji utvrđuju namjenu površina i
technical terms. The urban plan was conceived as a uvjete gradnje, rekonstrukcije i asanacije te daju
process starting with the urban plan programme that ekonomska i tehnička obrazloženja za predlože-
prescribed the guidelines for spatial development of na rješenja. Urbanistički je plan bio zamišljen kao
a settlement and defined the objectives of the plan proces koji počinje urbanističkim programom koji
(Fig. 3). Following the programme, the GUP—the je propisivao smjernice za prostorni razvoj naselja
basic form of which having been adopted from the i definirao zadatke plana (sl. 3). Na temelju pro-
previous regulation—was then drafted serving as the grama izrađivao se GUP (dokument preuzet iz
legal planning document at the city level that defines prethodne uredbe) koji je služio kao pravni plan-
the overall and zonal development of the city. Finally, ski dokument na razini grada koji je određivao
the GUP was translated into one or more implemen- njegov sveukupni i zonalni razvoj. Konačno, GUP
tation or detailed urban plans (DUP), which minute- se „prevodio” u jedan ili više provedbenih ili detalj-
ly planned the implementation of GUP in a specific nih urbanističkih planova (DUP) koji su precizno
area of the city. In addition, small parts of the settle- planirali implementaciju GUP-a u određenom
ment, which were supposed to undergo substantial dijelu grada. Osim tih dokumenata, za manje dije-

4 For small settlements a decision could have been made, which would 4 Za manja naselja mogla se donijeti odluka koja zamjenjuje urbanistički
have then replaced the urban plan (Sabor SRH, 1961). plan ili dio urbanističkoga plana (Sabor SRH, 1961).

21
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)

Fig. 3 Scheme of the urban


planning document sequence
according to the 1961 Urban
and Regional Spatial Planning
Act
Sl. 3. Shematski prikaz slijeda
dokumenata urbanog
planiranja prema Zakonu
o urbanom i regionalnom
prostornom planiranju iz 1961.

construction or reconstruction, could also be spatially love naselja za koje se predviđala značajna gradnja
arranged by drafting an urban project instead of a ili rekonstrukcija mogli su se umjesto DUP-ova
DUP. donijeti urbani projekti.
An urban plan, i.e. all of its elements, would be Urbanistički plan odnosno sve njegove sastav-
adopted by communal assemblies, after being drafted nice, koje je izradila radna organizacija kojoj je to
by a working organisation registered for urban plan- predmet poslovanja, usvajala je općinska skupština.
ning activities. Plans had to be revisited at least every Planovi su trebali biti razmatrani najmanje svakih
five years (Sabor SRH, 1961). However, although the pet godina (Sabor SRH, 1961). Iako su republički
republic urban planning acts in Yugoslavia were care- zakoni bili profesionalno dobri, njihova je proved-
fully drafted, their implementation was often hin- ba često zaostajala u praksi. Branislav Piha (1973)
dered in practice. Branislav Piha (1973) speculated nagađa da su razlozi tomu nedostatak kulture urba-
that the reasons for this were the lack of an urban noga planiranja, manjak svijesti o potrebi organizi-
planning culture, lack of awareness of the importance rane i usmjerene gradnje, konflikti između različitih
of organised and directed construction, conflicts be- dionika i dr.
tween interested parties, etc.

Relation to societal planning Odnos prema društvenom planiranju


For the first time, urban planners had to ana- Po prvi su put urbani planeri pri izradi planova
lyse natural, social, and economic conditions in the morali analizirati prirodne, socijalne i ekonomske
planned territory to facilitate planning. The anal- uvjete na planiranom području, a rezultati te ana-
ysis results were part of the urban planning pro- lize bili su sastavni dio urbanističkoga programa i
gramme (Sabor SRH, 1961) and were supposed to trebali su poduprijeti društvene planove i gospodar-
support societal plans and economic development. ski razvoj (Sabor SRH, 1961). Ipak, gospodarski je
Nevertheless, economic development slowed down razvoj šezdesetih godina počeo usporavati dovodeći
in the 1960s and there was an economic crisis. As do gospodarske krize. Kao odgovor na to provedena
part of the resulting reform, the rationalisation of je reforma kojom je, između ostaloga, u unaprijeđe-
infrastructure investments, and locational decisions ni sustav društvenoga planiranja uvedena raciona-
were integrated into a renewed system of societal lizacija infrastrukturnih ulaganja i lokacijskih od-
planning (Burton et al., 1966) changing the po- luka (Burton i dr., 1966) čime se položaj urbanoga
sition of urban planning once again (Piha, 1973). planiranja opet promijenio (Piha, 1973). Društveno
Societal planning formally became an umbrella for planiranje i formalno je postalo krovni koncept za

22
N. Tandarić
C. Watkins
all planning, and along with that the comprehen- sve vidove planiranja te je u novom, objedinjenom C. D. Ives
sive planning system involved seven types of plans sustavu planiranja definirano sedam vrsta planova
Urban planning in
(federation, republic, regional, communal, plans of (federalni, republički, regionalni, općinski, planovi
socialist Croatia
labour organisations and their associations) out of radnih organizacija i planovi njihovih asocijacija)
which the seventh type were physical plans (Ren- od kojih su sedma vrsta bili prostorni planovi (Ren- Urbano planiranje u
dulić, 1966). Spatial planning was definitively sub- dulić, 1966). Prostorno je planiranje definitivno po- Hrvatskoj tijekom
ordinated to social planning. The anticipated role dređeno društvenom planiranju. Predviđena uloga socijalističkoga
režima
of physical plans was, using long-term economic prostornih planova bila je planiranje infrastrukture,
and demographic forecasts, to plan infrastructure, optimalne distribucije osnovnih gospodarskih ka-
arrange optimal locations of basic economic capac- paciteta, objekata društvenih službi i mreže naselja
ities and social services and settlement networks, te usmjeravanje urbanizacijskih procesa, sve to kroz
and inform the direction of urban planning and the dugoročne ekonomske i demografske projekcije
urbanisation processes (Frković, 1966). In a way, the (Frković, 1966). Na neki je način uloga društvenoga
intended role of societal planning was the system- planiranja postala sustavno umrežavanje prostor-
atic networking of physical plans with federal fi- nih planova s federalnim financijskim planovima
nancial plans and the economic plans of enterprises i gospodarskim planovima poduzeća (Burton i dr.,
(Burton et al., 1966). 1966).

Political-institutional responsibility Političko-institucionalna nadležnost


The central government body responsible for spa- Tijelo („organ”) središnje vlasti nadležno za
tial planning at the time was the Republic Bureau for prostorno planiranje bio je Republički zavod
Urban Planning, Housing, and Communal Affairs. za urbanizam, stambene i komunalne poslove.
Its primary role was to provide technical guidelines Njegova je primarna uloga bila pružati tehničke
for plan drafting, to control compliance between upute za izradu planova, nadzirati usklađenost
different plans and subsequently to give consent to između različitih planova i konačno davati pri-
urban plans. On a local level, every commune had an mjedbe na prijedloge planova. Na lokalnoj razini
administrative body responsible for urban planning svaka je općina imala tijelo nadležno za urbano
which organised planning and plan implementation. planiranje koje je organiziralo planski proces i
At the beginning of the plan making process, that provedbu plana. Na početku procesa izrade pla-
body was supposed to found a professional planning na to je tijelo trebalo osnovati stručnu plansku
commission which would draft the urban planning komisiju koja bi pripremila urbanistički pro-
programme and evaluated the subsequent planning gram i ocjenjivala naredne faze planskoga pro-
phases (Sabor SRH, 1961). Furthermore, the trend cesa (Sabor SRH, 1961). Trend osnivanja pro-
of founding spatial planning bureaus in this period stornoplanskih zavoda nastavljen je te su mnoge
continued, and many urban communes gained their gradske općine dobile svoje zavode u ovoj etapi
own bureaus (Piha, 1973). (Piha, 1973).

Urban planners and policy Urbani planeri i planerska praksa


Following the tradition set in the pre-war peri- Slijedeći tradiciju uspostavljenu u predratnom
od, urban planning in post-war Yugoslavia was still razdoblju, urbano planiranje u drugoj Jugoslaviji i
a technical rather than social discipline, dominated dalje je bilo više tehnička nego društvena discipli-
by architects, which was a cause of emerging crit- na, a koju su i dalje predvodili arhitekti što je po-
icism (Fisher, 1965; Lay, 1975). Over 65% of the stalo uzrokom sve češće kritike (Fisher, 1965; Lay,
staff of urban planning offices in Yugoslavia were 1975). Gotovo dvije trećine osoblja urbanoplanskih

23
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK architects (Fisher, 1965). This was true also for the ureda u Jugoslaviji činili su arhitekti (Fisher, 1965).
81/2, 5−41 (2019.)
UPIC, which, in 1962, consisted of mainly urban To je vrijedilo i za UIH koji su 1962. činili primar-
architects, horticultural architects, architectural no urbani i hortikulturni arhitekti, arhitektonski
technicians, and drafters with a smaller number tehničari i crtači s tek malim brojem stručnjaka iz
of urban experts from different disciplines: econo- drugih disciplina: ekonomista, geografa, sociologa,
mists; geographers; sociologists; professionals in the stručnjaka u oblastima stanovanja i infrastrukture
domains of housing and infrastructure; and cartog- te kartografa (Premužić, 1962). Društvena uloga
raphers (Premužić, 1962). The societal role of urban urbanističkih planova bila je sputana i time što su
plans was hampered as planners received little or no planeri školovani primarno za tehničke vještine,
training in psychology, sociology, and philosophy dok je obuka iz psihologije, sociologije i filozofije
(Padgett, 1973). Consequently, plans were often bila zanemarena (Padgett, 1973). Kao rezultat toga
technically faultless but failed to deliver a humanis- planovi su često bili tehnički bez greške, ali nisu
tic city that would advance the social environment, mogli stvoriti humane gradove u kojima bi društve-
interactions, and individual contentment. Starting no okruženje, interakcije i osobno zadovoljstvo bili
in the 1960s, professionals from other disciplines unaprijeđeni. Od 1960-ih stručnjaci iz drugih disci-
(economics, geography, sociology) were asked more plina (ekonomije, geografije i sociologije) počeli su
frequently to participate in urban planning (Lay, češće sudjelovati u urbanom planiranju (Lay, 1975).
1975). Nevertheless, architects remained dominant No arhitekti su nastavili predvoditi planiranje s ob-
in planning as urban planning was only taught in zirom na to da se kvalifikacija urbanista mogla steći
faculties of architecture (Piha, 1973). samo na arhitektonskim fakultetima (Piha, 1973).
Urban planning institutes remained influential Urbanistički instituti ostali su utjecajne stru-
professional bodies, which were employed by both kovne organizacije koje su za razvoj urbanih i
domestic and foreign contractors to develop ur- regionalnih planova ugovarali i domaći i strani
ban and regional plans. A notable example is the klijenti. Valja spomenuti primjer urbanističkoga
urban plan of Conakry, Guinea which was drafted plana Conakryja u Gvineji koji je UIH izradio u
by the UPIC in the early 1960s (Petrinović, 1962; ranim šezdesetima (Petrinović, 1962; Premužić,
Premužić, 1962). Most of the international activity 1962). Većina međunarodne aktivnosti ostvarena
was accomplished in non-aligned and developing je u nesvrstanim i zemljama u razvoju. U doma-
countries. In domestic terms, one of the most im- ćim okvirima jedno od najvažnijih nastojanja bio
portant endeavours was the joint project between je zajednički projekt između Ujedinjenih naroda
the United Nations and the (Yugoslav) federal gov- i federalne vlade proveden između 1963. i 1972.
ernment aimed at developing physical plans for the godine s ciljem razvoja prostornih planova za Ja-
Adriatic Region between 1963 and 1972, in order to dransku regiju da bi se usmjerio već intenzivan ur-
plan intensive urban development on the coast. As bani razvoj na obali. Kao rezultat toga izgrađeno je
a result of the project, several cities were developed nekoliko gradova prema urbanističkim planovima
according to the urban plans and designs drafted i projektima UIH-a koji su trebali demonstrirati
by the UPIC, demonstrating an alternative to the alternativu rastućem intenzivnom i nekontroli-
emerging intensive, uncontrolled growth of holiday ranom razvoju smještaja za odmor na jadranskoj
accommodation on the Adriatic coast (Salaj, 1988). obali (Salaj, 1988).

Plan execution Provedba planova


Once an urban plan was adopted, the planning Jednom kad je urbanistički plan bio usvojen,
commission was responsible for scheduling and planska komisija bila je odgovorna za planiranje i
monitoring its execution (Sabor SRH, 1961). The praćenje provedbe (Sabor SRH, 1961). Komisija bi
Commission collaborated with the communal fund surađivala s komunalnim fondom za stambenu iz-
for housing construction which defined housing gradnju koji je definirao lokalnu stambenu politiku

24
N. Tandarić
C. Watkins
policy and selected areas for residential expansion. i odabirao lokacije za stambeno širenje. U idealnim C. D. Ives
In ideal cases, the office responsible for communal bi slučajevima onda općinski odjel nadležan za ko-
Urban planning in
construction then prepared the land in selected munalnu gradnju pripremio zemljište na odabranim
socialist Croatia
areas for construction and equipped it with neces- lokacijama za gradnju i opremio ga komunalnom
sary utilities. Such offices were frequently founded infrastrukturom. Takvi su odjeli često osnivani u šez- Urbano planiranje u
in the 1960s as earlier experience showed that the desetima s obzirom na to da su ranija iskustva poka- Hrvatskoj tijekom
lack of coordination in projection and construc- zala da je manjak koordinacije između projektiranja socijalističkoga
režima
tion of utilities often created a bottleneck in urban i gradnje komunalne infrastrukture često stvarao tzv.
development (Fisher, 1965). In practice, however, usko grlo u urbanom razvoju (Fisher, 1965). U praksi
this scenario was inverted: informal construction je, međutim, taj scenarij nerijetko bio obrnut: „divlja”
continued to be tolerated and even increased in gradnja se i dalje tolerirala te je u obalnim krajevima
coastal Croatia due to the growth of tourism. Such i pojačana zbog razvoja turizma. Takvi pojedinačni
individual interests hindered the implementation of interesi otežavali su provedbu planova. Onih neko-
plans. The few examples of legal prosecution were liko primjera kad su se takvi slučajevi i pravno sank-
long-lasting cases, which also had the effect of pre- cionirali pokazuju zapravo dugotrajne postupke koji
venting the achievement of short-term planning su svejedno onemogućavali ostvarenje kratkoročnih
goals (Dakić et al., 1972). planskih ciljeva (Dakić i dr., 1972).

Public participation Sudjelovanje javnosti


In this period spatial planning outgrew the pro- U ovoj je etapi prostorno planiranje nadraslo
fessional frame and became a social activity; spa- stručni okvir i postalo društvena aktivnost; pro-
tial plans became objects of public interest and storni planovi postali su objektom javnoga interesa
discussion (Piha, 1973). The act prescribed that i odlučivanja (Piha, 1973). Zakon je propisao da
communes had to ensure the participation of all općine moraju osigurati sudjelovanje svih zainte-
interested workers’ and other organisations in plan resiranih radnih i drugih organizacija u razvoju
development, but in practice, plans were formulat- planova, no u praksi su planovi bili formulirani u
ed in planning offices and did not involve public planskim uredima i nisu uključivali sudjelovanje
participation until the final stage (Pogačnik, 1987). javnosti sve do posljednje faze (Pogačnik, 1987).
Once the urban plan was finished, the commune Jednom kad je urbanistički plan bio završen, općina
displayed the proposal to the public and gave a bi ga stavila na javni uvid i odredila rok za podno-
deadline for comments (Sabor SRH, 1961). Re- šenje primjedbi i komentara (Sabor SRH, 1961).
marks were expected from relevant organisations Primjedbe su se očekivale od relevantnih organi-
like local communities, voters’ meetings and apart- zacija i tijela poput mjesnih zajednica, glasačkih
ment house councils rather than from individual zborova i vijeća stanara, a najmanje od pojedinaca
citizens (Fisher, 1965). In theory, planning reflect- (Fisher, 1965). U teoriji je planiranje trebalo odra-
ed the intention to respect the plurality of spatial žavati namjeru da se poštuje pluralnost prostornih
interests, and consensus between different interest interesa te je konsenzus između različitih intere-
groups was supposed to shape the final plan (Da- snih skupina trebao oblikovati konačni plan (Da-
bović et al., 2017). bović i dr., 2017).
In practice, public review rarely resulted in sub- U praksi je javni uvid rijetko rezultirao zna-
stantial changes and could never reject the pro- čajnim promjenama i praktički nikad nije mogao
posal completely (Pogačnik, 1987). Despite the dovesti do potpuna odbijanja prijedloga plana (Po-
constitutional declaration of a ‘classless society’, in gačnik, 1987). Usprkos ustavnoj deklaraciji o be-
reality, certain interest groups and individuals such sklasnom društvu u stvarnosti su pojedine interesne
as builders and developers were usually powerful skupine i pojedinci poput građevinara i investitora
enough to influence plans in the drafting phase. bili dovoljno utjecajni da već u fazi izrade plana u

25
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK Their impact was often most evident in DUPs uredima utječu na njegov sadržaj. Njihov je utjecaj
81/2, 5−41 (2019.)
which arranged concrete elements in space (Dakić često bio najočitiji u DUP-ovima koji su uređivali
et al., 1972). Other residents and groups could par- konkretne elemente u prostoru (Dakić i dr., 1972).
ticipate effectively only in the public display phase. Ostali stanovnici i skupine mogli su efektivno su-
If remarks targeted the concept or underlying prin- djelovati samo u fazi javnoga uvida. Ako su se nji-
ciples of the proposed plan, the proposal was usual- hove primjedbe odnosile na koncept ili temeljna
ly not altered. However, if remarks addressed issues načela prijedloga plana, prijedlog obično ne bi bio
that were not related to the fundamental concept mijenjan, ali ako su se odnosile na pitanja koja nisu
of the plan, then they were often received more fa- bila povezana s temeljnim konceptom plana, onda
vourably, especially if the proposing group could se- bi ona mnogo češće bila usvojena, posebice ako bi
cure necessary resources to carry out the suggested predlagajuća skupina mogla osigurati i potrebna
change(s) (Fisher, 1965). In the end, the decision sredstva za predložene intervencije (Fisher, 1965).
on adoption and substantial change of plans most Na kraju krajeva odluka o usvajanju i značajnim iz-
often depended on the support given by political mjena plana najčešće je ovisila o podršci političkih
bodies and developers who financed the projects tijela i investitora koji su financirali projekte (Po-
(Pogačnik, 1987). gačnik, 1987).

Environmental concerns Okolišni aspekt


As a result of the 1957 Expropriation Act, many Još od zakona o eksproprijaciji iz 1957. mnoge su
surfaces between buildings were designated as so- površine među zgradama određene kao društveno
cial property so they would not hinder any potential vlasništvo da ne bi otežavale potencijalne buduće
future land developments, and were left as grassy razvojne projekte te su ozelenjavane. Te su površine,
meadows. These areas, however, were often too small međutim, često bile premalene i neprikladne za bilo
and inappropriate for development and burdened kakvu svrhu te je njihovo održavanje samo optere-
the communal budget for maintenance, leading to a ćivalo općinski budžet zbog čega često nisu ni bile
lack of management (Marinović-Uzelac, 1993). održavane (Marinović-Uzelac, 1993).
The act did not address environmental concerns, Zakon nije propisivao postupke brige o okolišu
although it loosely stated that urban plan had to premda je naveo da urbanistički planovi moraju de-
define the construction, reconstruction, and sanita- finirati uvjete gradnje, rekonstrukcije i asanacije za
tion conditions for areas containing protected natu- područja koja sadrže zaštićene objekte prirode. U
ral objects. In such legal settings, the elimination of takvim je pravnim okvirima eliminacija negativnih
adverse effects of fast urban growth on the environ- učinaka brzoga urbanog rasta na okoliš bila u naj-
ment was questionable (Petrović, 1971), depending manju ruku upitna (Petrović, 1971), oviseći o poje-
on planners’ individual stances towards such issues. dinačnim stajalištima planera o takvim pitanjima.
However, even though not legally binding, some Međutim, iako pravno neobvezujući, neki vidovi
environmental issues were usually considered to sagledavanja okoliša obično bi ipak bili razmatrani
some degree since residents had the right to appeal jer su stanovnici imali pravo prigovora ako bi plan
if the plan would result in increased local traffic rezultirao primjerice lokalnim povećanjem promet-
noise or air pollution (Pogačnik, 1987). ne buke ili onečišćenja zraka (Pogačnik, 1987).

The period of “2000” plans (1973–1980) Etapa planova „2000.” (1973. – 1980.)
The reforms of the mid-1960s did not improve Reforme od sredine 1960-ih nisu bitno popra-
the situation. Yugoslavia was faced with increasing vile stanje i Jugoslavija se počela suočavati s rastu-
unemployment and poverty, economic emigration, ćom nezaposlenošću i siromaštvom, ekonomskom

26
N. Tandarić
C. Watkins
as well as national uprisings (Benson, 2004). In or- emigracijom te nacionalističkim pokretima (Ben- C. D. Ives
der to ease the situation, the communist party issued son, 2004). Kako bi smirila situaciju, Komunistička
Urban planning in
a new constitution which increased the republics’ je partija 1974. donijela novi ustav koji je povećao
socialist Croatia
autonomy and strengthened the self-management autonomiju republika i još više osnažio sustav sa-
system by reorganising it and further extending the moupravljanja kroz njegovu reorganizaciju i daljnje Urbano planiranje u
powers and responsibilities of communes. All in- povećanje ovlasti i odgovornosti općina. Sve insti- Hrvatskoj tijekom
stitutions and organisations providing public ser- tucije i organizacije koje su pružale javne usluge socijalističkoga
režima
vices such as health, education, transport, etc. were iz sektora poput zdravstva, obrazovanja, prometa
transformed into self-managed interest communi- pretvorene su u samoupravne interesne zajednice
ties (SMICs), which operated across different lev- (SIZ) koje su djelovale na različitim razinama – od
els—from local communities through communes mjesnih zajednica preko općina do republika. Rad-
to republics. Workers organisations and enterprises ne organizacije i poduzeća su pak transformirana u
were transformed into organisations of associated organizacije udruženoga rada (OUR) (Grbić, 1975;
labour (OALs) (Grbić, 1975; Simmie and Hale, Simmie i Hale, 1978). Urbano planiranje također
1978). Urban planning began to change as well se počelo mijenjati i odmicati od poslijeratnoga in-
and to depart from post-war internationalism (Pre- ternacionalizma (Premerl, 1986). Razvijena je nova
merl, 1986). New legislation was developed along legislativa usporedno s ustavnim promjena te je
with the constitutional changes and included the uključivala načela uvedena prethodnom reformom
principles of the previous societal planning system sustava društvenoga planiranja. Slijedom toga su i
reform. Consequently, urban plans were developed urbanistički planovi izrađivani tako da pokriju du-
systematically to cover a long-term period, serving goročno razdoblje i posluže kao osnova društvenom
as a basis for societal planning. planiranju.

Legislation Zakonodavstvo
The term “urban planning” was removed from Pojam „urbano planiranje” uklonjen je iz naziva
the title of the new act, issued in 1973. And re- novoga zakona koji je usvojen 1973., odnosno za-
placed with the term “spatial planning”. The act mijenjen je pojmom „prostorno planiranje”. Zakon
more clearly elaborated the system of physical o prostornom planiranju i korištenju građevinskoga
planning documents than the previous acts and zemljišta iscrpnije je i preciznije elaborirao sustav
combined physical planning with construction. The dokumenata prostornoga planiranja u odnosu na
novelty was the system of physical plans divided prethodni zakon te je legislativno kombinirao pro-
into development (long-term: 20–30 years) and storno planiranje s gradnjom. Novost je bila i su-
implementation (short-term) plans. Development stav prostornih planova koji je diferencirao razvojne
plans covered different spatial scales—from repub- (dugoročne: 20-30 godina) i provedbene (kratko-
lic, through regional and communal, to the urban ročne) planove. Razvojni planovi donosili su se na
settlement level. Urban plans covered the lowest različitim razinama – od republičke preko regional-
spatial level (excluding plans for areas of special ne i općinske do razine urbanoga naselja. Urbani-
purpose) and were adopted for cities and larger stički planovi pokrivali su, dakle, najnižu prostornu
settlements. That was also the only level for which razinu (kad se izuzmu planovi područja posebne
implementation plans were projected (Sabor SRH, namjene) te su se usvajali za gradove i veća naselja.
1973). To je bila i jedina razina na kojoj su se donosili pro-
vedbeni planovi (Sabor SRH, 1973).
The sequence of urban plan documents was
changed. The category of urban planning pro- Slijed dokumenata urbanoga planiranja također
gramme was replaced by a category called spatial je promijenjen. Urbanistički program zamijenjen
development conception, and this was not manda- je koncepcijom prostornoga razvoja koja više nije
tory. However, the act suggests that cities of re- bila obvezatna kategorija. Ipak, zakon je preporuči-

27
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)

Fig. 4 Scheme of the urban


planning document sequence
according to the 1973 Physical
Planning and Construction
Land Use Act
Sl. 4. Shematski prikaz slijeda
dokumenata urbanog
planiranja prema Zakonu
o prostornom uređenju i
korištenju građevinskog
zemljišta (1973)

gional importance, such as Zagreb or Split, Zadar, vao da gradovi regionalne važnosti, poput Zagreba
Varaždin, etc., should draft “conceptions” before ili Splita, do razine Zadra, Varaždina i sl., izrađuju
making GUP5. Similarly the DUP was replaced koncepciju prije izrade GUP-a.5 Slično tomu DUP
by implementation urban plan (IUP) which could je zamijenjen provedbenim urbanističkim planom
also be developed in two phases, where the first (PUP) te je također mogao biti razvijan u dvije
part was the programme for drafting the DUP. faze gdje je prvu činio detaljni program za izra-
The content of the urban plan, i.e. its components, du PUP-a. Sadržaj urbanističkoga plana, odnosno
was defined more thoroughly than in previous njegovih sastavnica, definiran je iscrpnije nego u
laws. Another novelty was that an urban plan prethodnim zakonima. Druga novost bila je da su
could also cover the undeveloped area surround- urbanistički planovi mogli pokrivati i neizgrađene
ing a city, which was anticipated to be developed dijelove u okolici gradova koji su bili predviđeni za
over the planned period (Sabor SRH, 1973) (Fig. razvoj tijekom planskoga razdoblja (Sabor SRH,
4). 1973) (sl. 4).

Relation to societal planning Odnos prema društvenom planiranju


Following the societal planning reform from Slijedeći reformu iz prethodnog desetljeća, novi
the previous decade, the new act anchored urban je zakon učvrstio položaj urbanoga planiranja u su-
planning in the system of societal planning. The stavu društvenoga planiranja. Zakon je definirao
act defined that the OALs drafting an urban plan da OUR-i koji izrađuju planove moraju surađivati
had to collaborate with bodies and organisations s tijelima i ustanovama odgovornima za društve-
in charge of societal planning. Moreover, urban no planiranje. Štoviše, urbanistički planovi morali
plans had to be revisited every five years to ensure su biti revidirani svakih pet godina kako bi se osi-
compliance with societal and other plans (Sabor gurala njihova usklađenost s društvenim i drugim
SRH, 1973). The system of societal planning was planovima (Sabor SRH, 1973). Sustav društvenoga
further arranged by the 1976 federal Act on Foun- planiranja dodatno je uređen federalnim Zakonom

5 In the act, GUP was mentioned only in the article that suggests draf- 5 GUP se u Zakonu spominje jedino u članku koji predviđa izradu kon-
ting the conception which precedes it. In all other articles the develop- cepcije koja mu prethodi. U svim drugim člancima razvojni plan grada
ment plan of a city was called an urban plan. naziva se urbanističkim planom.

28
N. Tandarić
C. Watkins
dations of the Planning System and the Societal o osnovama sustava planiranja i društvenog plana C. D. Ives
Plan of Yugoslavia, and the 1978 Act on Societal Jugoslavije iz 1976. te Zakonom o društvenom pla-
Urban planning in
Planning in SR Croatia. In light of these changes, niranju u SR Hrvatskoj iz 1978. godine. U svjetlu
socialist Croatia
many urban planning bureaus were transformed tih promjena pojedini su urbanistički zavodi tran-
into societal planning bureaus (Dabović et al., sformirani u zavode za društveno planiranje (Da- Urbano planiranje u
2017). bović i dr., 2017). Hrvatskoj tijekom
socijalističkoga
In a way, various societal and urban plans were Može se reći da su različiti društveni i urbani režima
considered as plans and goals for building a socialist planovi smatrani planovima i ciljevima za izgrad-
society (Franković, 1985). In line with that, in the nju socijalističkoga društva (Franković, 1985). U
1970s, many cities brought out so-called “2000” ur- skladu s tim su se u 1970-ima donosili tzv. planovi
ban plans which were supposed to conform with the „2000.” kojima se trebala ostvariti zakonska premisa
legal premise of long-term plans (Pogačnik, 1987). o dugoročnim planskim dokumentima (Pogačnik,
Furthermore, regional and republic plans had to be 1987). Nadalje, regionalni i republički planovi koji
adopted, which, among other aspects, considered su se također morali usvojiti trebali su između osta-
the possible variants of the overall urban system. loga razmotriti i moguće varijante cjelokupnoga ur-
The Spatial plan of the SR Croatia from 1974 thus banog sustava. Prostorni plan SR Hrvatske iz 1974.
considered the following three variants: 1) concen- tako razmatra sljedeće varijante: 1) koncentraciju
tration of population and central functions in the stanovništva i centralnih funkcija u središtima ma-
centres of the Zagreb, Split, Rijeka and Osijek mac- kroregija Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, 2) dis-
ro-regions; 2) a disperse system of central settle- perzirani sustav središnjih naselja i stanovništva te
ments and population; and 3) a mid-variant—the 3) međuvarijantu; posljednja je smatrana optimal-
latter was considered optimal (Radeljak, 2012). nom (Radeljak, 2012).

Political-institutional responsibility Političko-institucionalna odgovornost


In institutional terms, the new legislation did U institucionalnim okvirima nova legislativa nije
not bring significant change. Communes remained donijela važnije promjene. Općine su ostale osnovna
the initial level at which urban planning was con- razina na kojoj se provodilo urbano planiranje s ob-
ducted, as urban plan making was considered part zirom na to da su urbanistički planovi smatrani di-
of a communes’ self-management (Simmie, 1989). jelom općinskoga samoupravljanja (Simmie, 1989).
Before adoption, communes had to submit their Prije usvajanja općine su morale poslati prijedlog
urban plans to the republic body responsible for urbanističkoga plana republičkom tijelu nadležnom
urban planning which evaluated the plan’s compli- za urbano planiranje koje je ocjenjivalo usklađenost
ance with other spatial and societal plans, technical prijedloga s drugih prostornim i društvenim plano-
urban planning standards, and planning legislation vima, tehničkim standardima urbanoga planiranja i
(Sabor SRH, 1973). planskim zakonodavstvom (Sabor SRH, 1973).

Urban planners and policy Urbani planeri i planerska praksa


For the first time, the legislation prescribed Po prvi je put legislativa propisala koje organi-
which organisations could draft plans in terms of zacije mogu izrađivati planove u smislu kadra koji
the staff they must possess. These were primari- moraju zapošljavati. To su bili ponajprije OUR-i
ly OALs registered for planning that employed registrirani za planiranje koji su zapošljavali naj-
at least two architects and six professionals from manje dva arhitekta i šest stručnjaka iz drugih
other relevant disciplines (economics, traffic en- relevantnih disciplina (ekonomije, prometnoga in-
gineering, infrastructure, etc.). Except for OALs, ženjerstva, infrastrukture, itd.). Osim OUR-a ur-

29
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK urban plans could also be drafted by academ- banističke planove mogle su izrađivati i akademske
81/2, 5−41 (2019.)
ic institutions (Sabor SRH, 1973). Work in the ustanove (Sabor SRH, 1973). Rad u interdiscipli-
interdisciplinary team was not, however, always narnim timovima nije, međutim, uvijek bio uspje-
successful due to the lack of planning education šan s obzirom na manjak planerskoga obrazovanja
outside of architecture faculties as well as different u visokoškolskim ustanovama izuzev arhitekton-
viewpoints originating from different disciplines skih fakulteta kao i drukčijih stanovišta koja su
(Pogačnik, 1987). trebala potjecati iz različitih disciplina (Pogačnik,
1987).
Nevertheless, many spatial planning organi-
sations (UPIC, Zagreb Urban Planning Bureau, Tadašnje ili doskora osnovane prostornoplaner-
Dalmatia Urban Planning Bureau, Zadar Urban ske organizacije u Hrvatskoj (UIH, Urbanistički za-
Planning Bureau, Ðakovo Urban Planning Bu- vod grada Zagreba, Urbanistički zavod Dalmacije,
reau, Rijeka Urban Planning Bureau, Osijek Urban Urbanistički zavod Zadar, Urbanistički zavod Đa-
Planning Bureau, URBIS Pula) already employed kovo, Urbanistički zavod ZO Rijeka, Urbanistički
assorted professionals and offered various servic- zavod ZO Osijek, URBIS Pula) već su zapošljavale
es. Further, OALs could act as consultants to both različite struke i nudile raznovrsne usluge. Nadalje,
public and private organisations in need of urban OUR-i su mogli djelovati i kao konzultanti za jav-
planning services (Simmie, 1989). In the light of ne i za privatne naručitelje kojima su bile potrebne
legislation changes, the UPIC organised profes- usluge urbanoga planiranja (Simmie, 1989). U svje-
sional seminars in Zadar and Zagreb in 1973 and tlu legislativnih promjena UIH je upriličio stručne
1974 on the development and drafting of plans un- seminare u Zadru i Zagrebu 1973. i 1974. godine
der the new socio-political conditions. The UPIC o razvoju i izradi planova u novim sociopolitičkim
retained the role of the innovator in the methodol- uvjetima. I u ovoj je etapi UIH zadržao ulogu ino-
ogy of planning documents as well as planning-re- vatora u metodologiji izrade planskih dokumenata i
lated studies (Salaj, 1988). studija vezanih uz planiranje (Salaj, 1988).

Plan execution Provedba planova


Long-term urban plans were realised through Dugoročni urbanistički planovi ostvariva-
short-term IUPs and, in special cases, by urban pro- ni su kroz kratkoročne PUP-ove i, u posebnim
jects. These documents defined technical planning slučajevima, urbanističke projekte. Ti su doku-
conditions for development, construction, reconstruc- menti određivali urbanističko-tehničke i druge
tion and sanitation of the planned area. In contrast to uvjete razvoja, izgradnje, rekonstrukcije i sana-
the IUP which concerned an area (or its part) that was cije planiranoga područja. Za razliku od PUP-a,
covered by the GUP, the urban projects could relate urbanistički projekti mogli su se donositi samo
only to small parts of the city, which were supposed za manje dijelove grada za koje se predviđala
to undergo substantial construction or reconstruction značajna gradnja ili rekonstrukcija (Sabor SRH,
(Sabor SRH, 1973). Regarding informal construction, 1973). Što se tiče neformalne izgradnje, ona se
it continued to be tolerated and, consequently, hin- nastavila tolerirati, što je otežavalo provedbu
dered normal execution of urban plans. planova.

Public participation Sudjelovanje javnosti


The 1973 Act defined spatial planning as a right Zakon iz 1973. definirao je prostorno planira-
and obligation of socio-political communities, pri- nje kao pravo i obvezu društvenopolitičkih zajed-
marily communes. Subsequently, the communal as- nica, prvenstveno općina. Sukladno tomu općinska
sembly was obliged to ensure the participation of skupština morala je osigurati sudjelovanje mjesnih

30
N. Tandarić
C. Watkins
local communities, OALs, SMICs, and residents in zajednica, OUR-a, SIZ-ova i stanovništva u odlu- C. D. Ives
the decision-making process regarding the urban čivanju o urbanističkom planu. Također je bilo pro-
Urban planning in
plan. Furthermore, the Act prescribed that an IUP pisano i da se prije usvajanja prijedlog PUP-a mora
socialist Croatia
proposal had to be discussed in the local communi- raspraviti na razini mjesnih zajednica. Na taj su na-
ty before it could be adopted. This meant that local čin mjesne zajednice mogle djelovati kao lobističke Urbano planiranje u
communities could act as pressure groups in matters grupe u pitanjima poput stanovanja, komunalnih Hrvatskoj tijekom
like housing, communal services, child and social usluga, dječje i socijalne skrbi, obrazovanja, kultu- socijalističkoga
režima
welfare, education, culture, physical education, con- re, fizičke kulture, zaštite potrošača i sl. (Simmie,
sumer protection, etc. (Simmie, 1989). By involving 1989). Uključivanjem velikoga broja sudionika u
different stakeholders in the planning process, the planski proces uloga planera donekle se promijenila
planners’ role shifted somewhat to finding a balance prema traženju i postizanju ravnoteže između razli-
between different land-use needs and pressures and čitih pritisaka i potreba u vezi s namjenom površi-
proposing alternatives (Pogačnik, 1987). The final na te predlaganju alternativnih rješenja (Pogačnik,
proposal of both the urban plan and IUP had to 1987). Konačni prijedlog i urbanističkoga plana i
be publicly displayed for at least 30 days and open PUP-a morao je proći 30 dana javnoga uvida i biti
for comments at least 45 days. Every remark had to otvoren za komentiranje najmanje 45 dana. Svaka
be considered and an explanation provided in the primjedba trebala se razmotriti i u slučaju odbijanja
event of its rejection (Sabor SRH, 1973). obrazložiti (Sabor SRH, 1973).

Environmental concerns Okolišni aspekt


The global expansion of environmental move- Globalno širenje pokreta za zaštitu okoliša iz
ment in the 1960s did not bypass Yugoslavia, where 1960-ih nije zaobišlo ni tadašnju Jugoslaviju, gdje
environmentalism started infiltrating both science se environmentalizam počeo infiltrirati i u znanost
and policy. The United Nation’s efforts were recog- i u politiku. Napori Ujedinjenih naroda prepoznati
nised at the political level and a conference was held su razmjerno rano na političkoj razini te je u Za-
in Zagreb in 1972 on the occasion of Yugoslavia grebu 1972. održano savjetovanje povodom jugo-
joining the Man and the Biosphere Programme. slavenskoga pristupanja programu Čovjek i bios-
Its conclusion was the need to strengthen environ- fera. Zaključeno je da je potrebno ojačati zaštitu
mental protection in Yugoslavia (Branica, 1974; okoliša u Jugoslaviji (Branica, 1974; Lay, 1975).
Lay, 1975). This was reflected in the new Act (Sa- Taj se zaključak odrazio već u novom zakonu iz
bor SRH, 1973) which dedicated almost a fifth of 1973. koji je gotovo petinu svih članaka posvetio
its articles to protection and advancement of the zaštiti i unaprjeđenju čovjekove okoline. Mnogi
human environment. Many environmental aspects, okolišni aspekti poput zaštite prirodnih resursa te
such as the protection of natural resources, and the korištenja i održavanja javnih površina i privatnih
use and maintenance of public spaces and private vrtova trebali su biti regulirani PUP-ovima. Što-
gardens, were supposed to be regulated by IUPs. više, urbane zelene površine smatrane su važnima
Moreover, urban greenspace was considered impor- za zaštitu od onečišćenja zraka i zagađenja bukom
tant for protection from air and noise pollution, and te za prirodno prozračivanje gradova (Sabor SRH,
natural ventilation (Sabor SRH, 1973). 1973).
The 1970s also brought a shift towards research Sedamdesete su također donijele i značajniji po-
in the UPIC, which focused on exploring the rela- mak prema istraživanju u UIH-u, koji se u istraži-
tionship between cities, planning and environmen- vačkom radu počeo fokusirati na odnos između gra-
tal protection. In collaboration with other research dova, planiranja i zaštite okoliša. U suradnji s drugim
organisations, the UPIC came up with planning znanstvenim organizacijama UIH je osmislio plan-
approaches for establishing ecological balance in ske pristupe za uspostavu ekološke ravnoteže u pro-
space and local nature protection (Salaj, 1988). storu te lokalnu zaštitu prirode (Salaj, 1988).

31
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)
The period of non-expansive urban planning Etapa neekspanzivnoga urbanog planiranja
(1980–1991) (1980. – 1991.)
The last decade of the socialist period can be con- Posljednje desetljeće socijalističkoga režima
sidered as the beginning of the transition process, može se smatrati začetkom tranzicije koja se spre-
which accumulated in the late 1980s and culminat- mala u kasnim 80-ima i kulminirala u 90-ima.
ed in the 1990s. Despite various economic and po- Unatoč različitim ekonomskim i političkim refor-
litical reforms, the situation in Yugoslavia worsened mama stanje u Jugoslaviji se kroz 1970-e pogoršalo.
throughout the 1970s. The deaths of key political Smrti ključnih figura socijalističke Jugoslavije 1979.
figures in 1979 (Edvard Kardelj) and 1980 ( Josip (Kardelj) i 1980. (Tito) nagovijestile su slom socija-
Broz Tito) were heralds of the demise of the so- lističkoga režima. Novi lideri bili su skloniji nacio-
cialist regime. The new leaders were more inclined nalizmu nego socijalizmu (Benson, 2004), što je na
toward nationalism than socialism (Benson, 2004) kraju dovelo do nemirna raspada Jugoslavije 1991.
which led to the violent disintegration of Yugoslavia U međuvremenu se dugoročna prostornoplanska
in 1991. In the meantime, the long-term planning perspektiva definirana u zakonu iz 1973. pokazala
perspective defined in the act of 1973 turned out ograničenom. Tzv. planovi „2000.” više su nalikova-
to be limited. The “2000” plans resembled “large- li na goleme, teško ostvarive projekte, upućujući na
scale projects” difficult to achieve and indicated that potrebu ipak fleksibilnijega pristupa (UZGZ, 1985).
a more flexible approach had to be used (UZGZ, Važan uzrok promjene perspektive bio je i proces
1985). Part of the changing perspective was also the usporavanja urbanoga rasta koji se u prostoru odra-
process of slowing urban growth, with more urban zio smanjenjem rasta većine gradova i povećanjem
renewal rather than spatial expansion. potreba obnove već postojećih dijelova grada.

Legislation Zakonodavstvo
The planning acts of the 1970s proved inade- Legislativa planiranja iz 1970-ih pokazala se ne-
quate, so new legislation was adopted in the ear- odgovarajućom za usmjeravanje urbanoga razvoja pa
ly 1980s. In the new law, physical planning and je novi zakon usvojen već 1980. U novoj su legislativi
construction were divided into separate acts. The prostorno planiranje i gradnja ponovno razdvojeni u
Physical Planning and Spatial Organisation Act odvojene zakone. Zakon o prostornom planiranju i
(Sabor SRH, 1980) was considerably shorter than uređivanju prostora (Sabor SRH, 1980) bio je znatno
the previous one, and it defined two types of city kraći od prethodnoga i definirao je dvije vrste grad-
plans—GUP and implementation urban plan skih planova – GUP i PUP, ali i ostavio mogućnost
(IUP), with an option of passing other types of donošenja drugih vrsta planova (sl. 5). Očekivano,
plans as well (Fig. 5). The act equated GUPs with GUP je legalno izjednačen s urbanističkim planovima
urban plans drafted according to the act of 1973, koji su se izrađivali prema zakonu iz 1973., a koji su
which would remain valid if updated. Other types ostali važeći ako su ažurirani sukladno novom zakonu.
of plans could be urban projects, infrastructural Druge vrste planova koji su se mogli donijeti bili su
plans, etc. urbani projekti, planovi infrastrukturnih pojasa i sl.
For the first time, certain aspects of planning Po prvi su put određeni vidovi planiranja reguli-
were regulated by official rulebooks. The 1980 rani posebnim propisima. Zakon iz 1980. odredio
Act prescribed that the detailed regulations on je da će detaljne propise o sadržaju i obliku planova,
the content and form of plans as well as spatial prostornim standardima i urbanističkim normativima
standards and norms would be issued by the re- donijeti republičko tijelo uprave nadležno za poslove
publican body responsible for planning within a prostornoga planiranja unutar godinu dana od stupa-
year of the Act’s passing, but this was not done nja spomenutoga zakona na snagu. Pravilnici su, me-
until 1985. Plans made between 1980 and 1985 đutim, doneseni tek 1985. uslijed čega su planovi do-

32
N. Tandarić
C. Watkins
C. D. Ives

Urban planning in
socialist Croatia

Urbano planiranje u
Hrvatskoj tijekom
socijalističkoga
režima

Fig. 5 Scheme of the urban


planning documents
sequence according to the
1980 Physical Planning and
Spatial Organisation Act
Sl. 5. Shematski prikaz slijeda
dokumenata urbanog
planiranja prema Zakonu
o prostornom planiranju i
uređivanju prostora (1980)

were therefore incomplete and had to be modi- neseni u nereguliranom međurazdoblju bili nepotpuni
fied once the rulebook was issued (Poropat et al., i morali su biti modificirani kad su pravilnici stupili na
2006). snagu kako bi se s njima uskladili (Poropat i dr., 2006).

Relation to societal planning Odnos prema društvenom planiranju


The 1980 Act set spatial planning as part of the Zakon iz 1980. definirao je prostorno planiranje
singular system of societal planning, with the role of dijelom jedinstvenoga sustava društvenoga planira-
directing spatial distribution and ensuring compli- nja s ulogom usmjeravanja prostornoga razmještaja
ance of all functions in space for the sake of achiev- svih funkcija u prostoru i osiguravanja usklađeno-
ing the goals and interests of socio-economic de- sti među njima kako bi se ostvarili ciljevi i intere-
velopment of a given area. The next federal reform si društveno-gospodarskoga razvoja planiranoga
of the societal planning system, adopted in the act prostora. Uskoro je uslijedila nova reforma sustava
of 1985, strengthened the role of spatial planning, društvenoga planiranja, usvojena zakonom iz 1985.,
which resulted in the production of implementa- koja je ovaj put osnažila ulogu prostornoga planira-
tion plans oriented around investments (Dabović nja, što je rezultiralo pojačanom izradom provedbe-
et al., 2017). This so-called “investment urbanism” nih planova usmjerenih na ulaganja (Dabović i dr.,
thrived in the first post-socialist decade due to the 2017). Takozvani „investicijski urbanizam” uveden
lack of budget funds in many cities (Djordjević and u ovoj etapi posebice je bujao u najranijem postso-
Dabović, 2009). cijalističkom razdoblju kad većini gradova proračun
nije dostajao za razvojne projekte (Djordjević i Da-
bović, 2009).

33
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)
Political-institutional responsibility Političko-institucionalna nadležnost
The 1980 Act did not arrange the institutional Zakon iz 1980. nije uredio institucionalni okvir
framework for spatial and urban planning. There was, prostornoga i urbanoga planiranja, no odredio je da
however, a provision that the republican body re- republičko tijelo uprave nadležno za poslove pro-
sponsible for planning should bring additional, more stornoga planiranja treba donijeti dodatne, iscrpnije
detailed regulations on the planning process and doc- propise o planskom procesu i dokumentima. Tako-
uments. There was also still the provision that GUPs đer je još uvijek stajala i odredba da se GUP-ovi
could not be adopted before obtaining the consent nisu mogli usvojiti prije nego što je pribavljena
by the republic body responsible for spatial planning, suglasnost republičkoga tijela koje je ocjenjivalo
which evaluated the compliance of the GUP with the usklađenost GUP-ova s republičkim prostornim
relevant republican planning legislation. planom.

Urban planners and policy Urbani planeri i planerska praksa


In contrast to the previous act, the one from 1980 Za razliku od prethodnoga zakona, ovaj iz 1980.
did not specify the type of professional training that nije specificirao kompetencije koje moraju posjedo-
staff in plan-drafting organisations must have, only vati organizacije da bi mogle izrađivati planove, već
that they need to be registered for physical plan- samo da moraju biti registrirane za poslove prostor-
ning at the Ministry of Construction and Environ- noga planiranja pri Ministarstvu graditeljstva i zašti-
mental Protection. However, the plans could also be te okoliša. Međutim, planove su također mogla izra-
drafted by administrative bodies founded for that đivati i tijela uprave osnovana za obavljanje poslova
purpose such as planning bureaus. Carrying out the prostornoga planiranja poput zavoda za prostorno
most complex contemporary tasks, the UPIC began planiranje. UIH koji je i dalje provodio najzahtjev-
to organise its cadre thematically (housing, trans- nije planske zadatke počeo je tematski organizirati
port, tourism, recreation, etc.) in contrast to earlier svoj rad i kadrove (stanovanje, promet, turizam, re-
disciplinary organisation. Furthermore, it shifted kreacija itd.) u odnosu na prethodnu disciplinarnu
towards drafting plans that reassessed the earli- organizaciju. Uz to je i počeo izrađivati planove koji
er ambitious plans and attempted to settle spatial su preispitivali ranije ambicioznije planove i nastojali
conflicts (Salaj, 1988). rješavati prostorne konflikte (Salaj, 1988).
Other previously-mentioned organisations, i.e. I ostale prije spomenute organizacije odnosno
bureaus, unified within a group of spatial planning zavodi objedinjeni unutar grupacije prostornopla-
and design organisations (KOPROJEKT), as well nerskih i projektnih organizacija (KOPROJEKT)
as certain communal bureaus, continued to mean- kao i pojedini zavodi pri zajednicama općina ili u
ingfully contribute to the profession by drafting a nekim većim općinama nastavili su značajno do-
large number of high-quality plans. A considera- prinositi ne samo brojem izrađenih planova nego
ble number of experts continued supplementing i njihovom kvalitetom. Znatan broj stručnjaka
knowledge from their disciplines (architecture, ge- nastavio je dopunjavati znanja iz matičnih struka
ography, construction, economics, sociology, etc.) at (arhitektura, geografija, građevinarstvo, ekonomija,
postgraduate programmes relating to urban, spatial sociologija i dr.) na poslijediplomskim studijima
and regional planning at the University of Zagreb’s koji su se ticali urbanizma, prostornoga ili regional-
Faculties of Architecture and Science, as well as in noga planiranja na Arhitektonskom i Prirodoslov-
other republics and abroad. Heads of physical plan no-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
drafting processes could, apart from architects, also te u drugim republikama ili u inozemstvu. Voditelji
be experts from other disciplines, depending on the izrade prostornih planova mogli su, osim arhitekata,
internal organisation acts (e.g. geographers, econ- biti i drugi stručnjaci, ovisno o unutarnjim aktima
omists, etc.), and this was practiced in bureaus in organizacije (ekonomisti, geografi i dr.) kao što se

34
N. Tandarić
C. Watkins
Zagreb, Zadar and Split. However, the same was to prakticiralo, primjerice, u zavodima u Zagrebu, C. D. Ives
not true for urban planning intended for drafting Zadru i Splitu, ali to nije vrijedilo i za urbano pla-
Urban planning in
GUPs and IUPs. niranje odnosno za GUP-ove i PUP-ove.
socialist Croatia

Urbano planiranje u
Plan execution Provedba planova Hrvatskoj tijekom
socijalističkoga
Long-term GUPs were realised through mid- Dugoročni GUP-ovi ostvarivani su kroz srednjo- režima

term IUPs. After their adoption, cities had to ročne PUP-ove. Nakon njihova usvajanja gradovi su
monitor their implementation and modify the trebali pratiti primjenu i modificirati planove ako bi
plans if they diverged from the spatial reality or prostorna stvarnost ili društveni interesi odstupali od
social interests (Sabor SRH, 1980). In practice, njihovih postavaka (Sabor SRH, 1980). U praksi je
consistent plan execution was the main difficulty dosljedna provedba planova bila glavna poteškoća
of the planning system as plans were implemented u planskom sustavu s obzirom na to da su planove
by SMICs and OALs whose interests often di- provodili OUR-i i SIZ-ovi čiji su se interesi često ra-
verged from those of plan-makers. Although cities zlikovali od interesa koje su zastupali izrađivači pla-
formally controlled plan execution and issued per- nova. Unatoč tomu što su formalno općine nadzirale
mits for developers’ projects, there were often de- provedbu planova i izdavale dozvole za investicijske
partures from the official plan, and also unplanned projekte, često su se dopuštala odstupanja od službe-
land use, which were rarely sanctioned (Simmie, nih planova i planirane namjene zemljišta te su ona
1989). rijetko kad sankcionirana (Simmie, 1989).

Public participation Sudjelovanje javnosti


The role of local communities in the self-man- Uloga mjesnih zajednica u sustavu samou-
agement system was strengthened. The Act (Sabor pravljanja dodatno je osnažena. U članku 4. za-
SRH, 1980, Art. 4) stated that ‘working people and kona iz 1980. stoji da „Radni ljudi i građani u
citizens in local communities and workers in [OALs] mjesnim zajednicama i radnici u [OUR-ima] i
and [SMICs] from the territory of the local commu- [SIZ-ovima] s područja mjesne zajednice odlu-
nity decide on the spatial organisation of settlement čuju o uređivanju naselja radi ostvarivanja svo-
for the sake of exercising their common interests for jih zajedničkih interesa za život i rad u mjesnoj
life and work in the local community’. Moreover, the zajednici.” Štoviše, zakon je obvezivao nadležna
Act gave responsible bodies the obligation to ensure tijela da osiguraju sudjelovanje svih sudionika u
the participation of all users of space in the proce- prostoru u postupku utvrđivanja politike uređe-
dure of designing the spatial organisation policy. nja prostora.
The tradition of public exhibition of plans was Nastavljena je i tradicija javnih uvida u pri-
continued and the general public was invited to ex- jedloge planova te se opća javnost pozivala na
press their opinions of proposals either in writing or izražavanje mišljenja o prijedlozima bilo u pisa-
at the equivalent of public examinations (Simmie, noj formi bilo usmeno tijekom javnih rasprava
1989). As in the previous period, the communal as- (Simmie, 1989). Kao i u prethodnom etapama,
sembly was obligated to consider submitted remarks općinska skupština morala je razmotriti sve pri-
and opinions of local communities, OALs and stigle primjedbe i mišljenja mjesnih zajednica,
SMICs and provide an explanation in the case of OUR-a i SIZ-ova te dati obrazloženje za one
their dismissal. In theory, the consent of concerned primjedbe i prijedloge koji nisu usvojeni. U te-
local communities remained a decisive factor of oriji pristanak mjesne zajednice bio je odlučujući
adoption of IUPs. čimbenik pri usvajanju PUP-ova.

35
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK
81/2, 5−41 (2019.)
Environmental concerns Okolišni aspekt
The 1980 Act defined that all space users were Zakonom iz 1980. određeno je da su svi kori-
obligated to use space in a way that would ensure snici prostora dužni koristiti prostor na način ko-
conditions for the preservation and advancement jim se osiguravaju uvjeti za očuvanje i unaprjeđe-
of the environment and the prevention of adverse nje okoline te sprječavaju štetne posljedice koje bi
effects that could endanger the values of the hu- ugrozile te vrijednosti. No kako je Radeljak (2012)
man environment. As Radeljak (2012) noted from zaključila pri analizi Prostornoga plana SR Hrvat-
the 1989 Spatial plan of SR Croatia, environmental ske, zaštita okoliša bila je samo deklarativna, a u
protection was an issue for official consideration, praksi se često davala prednost lokalnim i pojedi-
but in reality, local and party interests were given načnim interesima. Dobar primjer zanemarivanja i
an advantage. An example of a lack of both envi- okolišnoga aspekta i stavova i želja mjesne zajed-
ronmental considerations and respect for the local nice u praksi može se naći u slučaju projekta velike
community’s interests in practice can be found in stambene izgradnje u mjesnoj zajednici Dr. Mla-
the late-1980s case of large-scale residential con- den Stojanović (danas mjesna zajednica Jelenovac)
struction in the then Dr. Mladen Stojanović lo- u Zagrebu s kraja 80-ih (Štulhofer, 1991). Projekt
cal community (today called Jelenovac) in Zagreb je uključivao uništenje lokalne šume kojom su se
(Štulhofer, 1991). Despite the local community’s stanovnici koristili za odmor i rekreaciju i koja je
resistance to the project, which included the de- održavala lokalnu ekološku ravnotežu. Unatoč
struction of a woodland that was used for leisure otporu mjesne zajednice prema projektu Općina
and recreation and maintained the local ecological Črnomerec ustrajala je na usvajanju i realizaciji
balance, the commune of Črnomerec was persistent PUP-a kojim je projekt dopušten. Na kraju je PUP
in adopting and realising the IUP. In the end, the i usvojen usprkos tomu što je općinski pravobra-
IUP was adopted despite the fact that the commu- nitelj za samoupravljanje prosudio kako općinska
nal ombudsman for self-management had stated odluka o donošenju PUP-a nije valjana. Konačno
that the decision was invalid. The subsequent law- je i Vrhovni sud u slučaju tužbe mjesne zajednice
suit, however, found in favour of the commune and protiv općine donio presudu u korist općine te je
the project was realised. ostvarivanje projekta nastavljeno.

Concluding remarks Zaključak


The socialist regime governed Croatia for al- Socijalistički režim vladao je Hrvatskom gotovo
most half a century and the early goals of indus- pola stoljeća, a rani ciljevi industrijalizacije, elektri-
trialisation, electrification, and urbanisation com- fikacije i urbanizacije u potpunosti su preobrazili
pletely transformed the country in economic and državu u ekonomskom i društvenom smislu. Bo-
social terms. The rich urban planning tradition of gata tradicija urbanoga planiranja iz predratnoga
pre-war Croatia enabled the relatively rapid es- razdoblja omogućila je razmjerno brzu uspostavu
tablishment of both urban and regional planning službe urbanoga i regionalnoga planiranja u 1950-
services and spatial planning policy in the 1950s. ima. Kroz drugu je polovicu 20. stoljeća urbano
Over the second half of the 20th century, it helped planiranje doprinijelo rješavanju mnogih važnih
to contribute to the resolution of pressing issues pitanja u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Štoviše, kako je
and, as Franković (1985) remarked, urban planning primijetio Franković (1985), urbano je planiranje
was considered as a spatial aspect of planning the smatrano prostornim aspektom izgradnje socijali-
socialist society. stičkoga društva.
Socialist planning evolved in a close relationship Socijalističko planiranje razvijalo se u tijesnoj
with the development of socialist ideology (Bojić, vezi sa socijalističkom ideologijom (Bojić, 2018).
2018). From the very beginning, urban planning Od samih je početaka urbano planiranje viđeno kao

36
N. Tandarić
C. Watkins
was seen as vital for helping to create conditions ključno u stvaranju uvjeta za gospodarski razvoj. C. D. Ives
for economic development. Until the mid-1960s, Do sredine 1960-ih godina društveni i petogodišnji
Urban planning in
societal and five-year plans facilitated some of the planovi uz podršku urbanih planova omogućili su
socialist Croatia
most dynamic economic growth in the world (Da- jednu od najbrže rastućih stopa gospodarskoga ra-
bović et al., 2017). Following the societal planning sta u svijetu u to doba (Dabović i dr., 2017). Nakon Urbano planiranje u
system reform in the 1960s, urban planning for- reforme društvenoga planiranja iz šezdesetih urba- Hrvatskoj tijekom
mally became a part of societal planning and its no je planiranje i formalno postalo dijelom sustava socijalističkoga
režima
economic role was further emphasised. The 1970s društvenoga planiranja te je njegova ekonomska
brought change in the titles of legislation where uloga dodatno naglašena. U sedamdesetima je doš-
spatial planning was given the central place and lo do promjene u nazivu zakona kojom je prostorno
urban planning started being treated as a compo- planiranje preuzelo središnju poziciju, a dotadašnje
nent thereof. In practice, urban planning remained centralno, urbano planiranje počelo se smatrati nje-
the basic level of planning with a diverse variety govom sastavnicom. U praksi je urbano planiranje
of plans and its regulations had direct influence on ostalo osnovna razina planiranja s nizom različitih
people’s lives and living conditions. planova, a njihove su odredbe imale izravan učinak
na živote ljudi kao i na lokalne životne uvjete.
Frequent reforms, political and economic, char-
acterised the socialist period and had a profound Učestale političke i ekonomske reforme jedno su
impact on urban planning. The peculiar course of od osnovnih obilježja socijalističkoga razdoblja te su
events whereby urban planning acts (in Croatia) imale dubok utjecaj na urbano planiranje. Zanimljiv
were regularly adopted just before essential sys- je repetitivni slijed događaja u kojima su zakoni o
temic reforms that introduced relevant changes is urbanom planiranju (u Hrvatskoj) redovito usvaja-
interesting. The first federal planning regulation ni neposredno prije suštinskih sistemskih reforma
was adopted in 1949, just two years before the in- koje su uvodile relevantne promjene. Prva federalna
troduction of the self-management system. Then planska regulativa usvojena je 1949., samo dvije go-
again, the urban planning act of 1961 preceded the dine prije uvođenja sustava samoupravljanja. Godi-
constitutional reform of 1963 and the economic ne 1961. ponovno je republički zakon o urbanom
and societal planning system reforms of the mid- planiranju donesen dvije godine prije ustavne refor-
1960s. The same happened with the 1973 planning me i nekoliko godina prije reformi sustava ekonom-
act, which was implemented just a year before the skoga i društvenoga planiranja sredinom 60-ih. Isti
new constitution. Since each reform initiated sub- se slijed potom ponovio kad je 1973. zakon usvojen
sequent societal planning system reform, urban samo godinu dana prije novoga ustava. Budući da
planning was practised in ever-changing condi- je svaka ustavna i ekonomska reforma posljedično
tions. izazvala reformu sustava društvenoga planiranja,
urbano je planiranje prakticirano u uvjetima stalnih
Political and economic decentralisation and
mijena.
subordinance to the societal planning system had
both positive and negative sides for urban plan- Politička i ekonomska decentralizacija i podlo-
ning. While decentralisation enabled more adjust- ženost sustavu društvenoga planiranja imale su i
ment of plans to local natural and socio-economic pozitivnih i negativnih strana po urbano planiranje.
specificities, it also decreased control over the plan- Dok je decentralizacija omogućila veću prilagodbu
ning and implementation processes, which in turn planova lokalnim prirodnim i socioekonomskim
allowed illegal developments. In practice, there was posebnostima, također je i smanjila kontrolu nad
a considerable amount of unplanned building and procesima planiranja i implementacije, što se odra-
construction, which in one way assisted economic zilo u bujanju ilegalne gradnje. U praksi je neplan-
and social development but in another hindered ska gradnja bila prilično česta i dok je s jedne strane
rational planning. Urban planners had very limit- ona doprinosila gospodarskom i socijalnom razvo-
ed abilities to invoke higher-level authorities (e.g. ju, s druge je strane otežavala racionalno planiranje
republican or federal) to sanction the neglect of prostora. Urbani planeri imali su vrlo ograničene

37
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK plans. It is therefore not surprising that socialist mogućnosti pozivanja nadležnih tijela na višim ra-
81/2, 5−41 (2019.)
planners often argued that many spatial problems zinama (poput republičke) da sankcioniraju nepo-
could be solved by enhancing the role of techni- štivanje planova. Stoga ne čudi da su socijalistički
cal planning instead of decentralising the planning planeri često tvrdili kako bi mnogi prostorni pro-
system (Simmie, 1989). On the other hand, the blemi mogli biti riješeni kad bi se osnažio tehnički
subordination of urban to societal planning re- aspekt planiranja umjesto decentralizacije plansko-
duced the freedom of planners to implement prac- ga sustava (Simmie, 1989). S druge strane, podre-
tical over political solutions. In that sense, despite đenost urbanoga društvenom planiranju smanjila je
their relative freedom in the urban planning sector, slobodu planera u implementaciji praktičnih u ko-
they were still ultimately subordinate to politics rist političkih rješenja. U tom smislu, unatoč odre-
(Seferagić, 2007). đenoj slobodi koja je postojala u sektoru urbanoga
planiranja, planeri su svejedno bili ancilla politicae
Although some early plans paid considerable
(Seferagić, 2007).
attention to the provision of public open space,
environmental factors did not become an impor- Iako su neki raniji planovi davali veliku pozornost
tant part of urban planning until the 1970s. Only stvaranju otvorenih javnih površina, okoliš nije po-
then were environmental concerns, along with na- stao važnim aspektom urbanoga planiranja sve do
ture-based solutions for pollution and risks, intro- 1970-ih. Tada su pitanja okoliša uvedena u zakonsku
duced into planning legislation as natural values regulativu kao prirodne vrijednosti vrijedne očuvanja
worth preserving. Despite relatively advanced legal te prirodna rješenja za zagađenje i prirodne rizike.
coverage, in practice, environmental protection re- Ipak, unatoč relativno veliku broju članaka kojima je
mained subjugated to private interests and authori- okolišni aspekt bio pokriven u kasnijim zakonima,
ties often legitimised it by either giving permission zaštita okoliša ostala je podređena privatnim intere-
to private investors’ risky projects or turning a blind sima što su gradske vlasti često legitimirale ili dava-
eye to informal development. njem dozvola za rizične projekte privatnih investito-
ra ili okretanjem glave na ilegalnu gradnju.
An important legacy of the socialist system
was legal urban planning procedures and tools Važna su ostavština socijalističkoga sustava prav-
that are still used in modern Croatia. After its ne urbanoplanske procedure i alati koji se i dalje
introduction in 1949, the general urban plan has koriste u suvremenoj Hrvatskoj. Nakon uvođenja
remained the main document of urban planning 1949. generalni urbanistički planovi ostali su osnov-
to date, with the “semi-exception” of the 1970s ni dokument urbanoga planiranja sve do danas, uz
when it was called an urban plan but was equated „poluiznimku” iz 1970-ih kada su zvani urbanistič-
with the GUP adopted in both earlier and later kim planovima, ali su bili izjednačeni s GUP-ovima
decades. The detailed urban plan has also been an izrađenima prema prethodnim i kasnijim zakonima.
important legacy of socialist planning. Further- Detaljni urbani planovi također su bitno nasljeđe
more, even though they were made by the social- socijalističkoga planiranja. Konačno, iako su ih izra-
ist government, the urban/spatial planning acts dile socijalističke vlasti, zakoni o urbanom/prostor-
were oriented practically rather than ideologically, nom planiranju bili su usmjereni više praktično nego
which is why the act of 1980 (with amendments) ideološki zbog čega je zakon iz 1980. (uz izmjene i
was used through 1994 (several years after Croa- dopune) korišten u Hrvatskoj i nakon proglašenja
tia’s declaration of independence from Yugoslavia neovisnosti sve do 1994. Štoviše, socijalistički pla-
in 1991). Furthermore, socialist planners contin- neri nastavili su njegovati stoljetnu tradiciju aktivne
ued cultivating a century-long tradition of active interakcije sa zapadnjačkim teorijama i metodama
engagement with western planning theories and planiranja zbog čega hrvatsko planiranje nije za-
methods, due to which Croatian planning did not ostajalo za onim u Zapadnoj Europi i SAD-u u
lag behind Western Europe or the USA. Moreo- tom razdoblju. Dapače, neke napredne prakse po-
ver, some advanced practices such as public dis- put stavljanja planova na javni uvid, sudjelovanja
play and participation and environmental concerns javnosti te razmatranja okolišnih aspekata uvedene

38
N. Tandarić
C. Watkins
were introduced (at least legally) around the same su (barem pravno) otprilike u isto vrijeme kao i u C. D. Ives
time as in western planning. On the other hand, zapadnjačko planiranje. S druge je strane multidis-
Urban planning in
multidisciplinarity was delayed by several decades. ciplinarnost u planiranje ušla s nekoliko desetljeća
socialist Croatia
Modern Croatian urban planning has continued zaostatka. Suvremeno hrvatsko urbano planiranje
to cultivate all practices inherited from the social- nastavilo je njegovati prakse naslijeđene iz socijali- Urbano planiranje u
ist period, and developed them further. stičkoga razdoblja unaprjeđujući ih i dalje. Hrvatskoj tijekom
socijalističkoga
Given that many Croatian cities experienced Budući da su mnogi hrvatski gradovi doživjeli režima
the greatest growth in the post-war period, their snažan rast u razdoblju poslije Drugoga svjetskog
contemporary form and structure reflect socialist rata, njihovi današnji oblik i struktura dobrim dije-
plans considerably. We hope that providing the lom odražavaju socijalističke planove. Osvjetljava-
fundamental context in which these plans were nje konteksta u kojem su ti planovi razvijani može
made may serve planners to understand why mod- poslužiti planerima da bolje razumiju pozadinu
ern cities look and function as they do and which suvremene strukture, izgleda i funkcioniranja gra-
barriers and opportunities they pose for today’s ur- dova te koje prepreke i mogućnosti to stavlja pred
ban planners. Moreover, we hope that the displayed njihovo suvremeno urbano planiranje. Štoviše, valja
evolution of planning practices may encourage se nadati da će prikazani razvoj planerskih praksi
planners to critically consider the current state of ohrabriti planere na kritičko sagledavanje njihova
these practices and undertake steps towards further trenutnoga stanja te na poduzimanje koraka prema
advancing them in their own work. njihovu daljnjem unaprjeđivanju kroz vlastiti rad.

This work was carried out as part of the project Ovaj je rad proveden u okviru projekta Planiranje Acknowledgement
Planning for cultural ecosystem services: A study of so- kulturnih usluga ekosustava: Istraživanje u socijalističkoj
Zahvala
cialist and post-socialist Croatia funded by Arts and i postsocijalističkoj Hrvatskoj koji je financiralo britan-
Humanities Research Council (Midlands3Cities). sko Istraživačko vijeće za umjetnosti i humanističke
We would like to thank the support of the School znanosti – AHRC (Midlands3Cities). Željeli bismo
of Geography, University of Nottingham. We also zahvaliti Školi za geografiju Sveučilišta u Notting-
thank to two anonymous reviewers for their useful hamu za podršku pri izradi rada. Zahvaljujemo ta-
comments, suggestions and references. kođer dvama anonimnim recenzentima na korisnim
komentarima, prijedlozima i referencama.

Anonymous, 1980: Land-Use Policy in al Production in Socialist Yugoslavia ciation, Vienna, 75-86, DOI: 10.1111/ Literature
Yugoslavia, Habitat International 4 (4- between 1955 and 1963, Architectural j.1435-5597.1967.tb01355.x.
6), 555-561. Histories 6 (1), Art. 25, DOI: 10.5334/ Literatura
Corkindale, J., 1997: Fifty Years of the Town
ah.309.
Antolić, V., 1949: Regulacioni plan i di- and Country Planning Acts: Time to Pri-
rektivna regulaciona osnova Zagreba, Branica, M., 1974: Panel diskusija sudion- vatise Land Development Rights?, Insti-
Arhitektura 2, 5-30. ika I. jugoslavenskog simpozija “Kemija tute of Economic Affairs, London.
i okoliš”, Arhiv za higijenu rada i tok-
Arbutina, D., 2007: Glavna obilježja ur- Dabović, T., Nedović-Budić, Z., Djordje-
sikologiju 25 (suppl.), 327-346.
banističkog razvoja Zadra 1918.-1944., vić, D., 2017: Pursuit of integration in
Narodni muzej Zadar, Zadar. Bukvić, N., 2012: Izvršno vijeće Sabora the former Yugoslavia’s planning, Plan-
Narodne Rrepublike Hrvatske: Ustroj i ning Perspectives 34 (2), 1-27, DOI:
Benson, L., 2004: Yugoslavia: A Concise
djelovanje (1953-1963), Arhivski vjesnik 10.1080/02665433.2017.1393628.
History, Palgrave Macmillan, London.
55, 9-46.
Dakić, S., Kritovac, F., Perković, Z., 1972:
Blau, E., Rupnik, I., 2007: Project Zagreb:
Burton, R. P., Dyckman, J. W., Fisher, J. C., Društveni konflikti i prostorno plan-
Transition as Condition, Strategy, Prac-
1966: Toward a system of social plan- iranje, Sociologija i prostor 35-36, 54-62.
tice, Harvard University, Barcelona.
ning in Yugoslavia’ in: Papers of XVIII.
Djordjević, D., Dabović, T., 2009: System
Bojić, N., 2018: Social and Physical Plan- Congress of Regional Science Association,
of spatial planning in Serbia: A critical
ning: Two Approaches to Territori- Vienna 1966, Regional Science Asso-
overview, Dela 31, 143-157.

39
HRVATSKI
GEOGRAFSKI
GLASNIK Došen, A., 2012: Planovi grada Gospića iz hović, Prostor, 17 (2), pp. 314-326. Peattie, L., 1981: Social Planning: The
81/2, 5−41 (2019.) 18. stoljeća, Peristil 55 (1), 57-64. Attempt to Enter the Moral Order via
Lay, V., 1975: Razvoj urbane sociologije
the Technical Order, in: Thinking About
Došen, A. 2016: Arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj, Revija za sociologiju 5 (4),
Development, Plenum Press, New York,
grada Gospića između 1750. - 1830., 12-25.
53-69.
in: Kraševac, I. (ed.): Klasicizam u Hr-
M., N., 1954: Regulatorna osnova Zagreba
vatskoj, Institut za povijest umjetnosti, Perković, Z., 1979: Prognoze stanovništva
još uvijek nije prihvaćena, Čovjek i pros-
Zagreb, 243-263. u dosadašnjim planovima, demografska
tor 1 (1), 3-3.
kretanja i planiranje budućeg razvoja
Dyckman, J.W., 1966: Social Planning,
Magaš, D., 2009: Prostorni razvoj Zadra Zagreba, Geografski glasnik 41-42 (1),
Social Planners, and Planned Soci-
1945.-1991., in: Oršolić, T. (ed.): Za- 135-148.
eties, Journal of the American Plan-
dar i okolica od Drugoga svjetskog rata
ning Association 32 (2), 67-68, DOI: Petrinović, Z., 1962: Urbanizam pred
do Domovinskog rata: zbornik radova sa
10.1080/01944366608979360. teškim i složenim zadacima, Čovjek i
Znanstvenog skupa održanog 21. studenog
prostor 9, 1-2.
Fisher, J. C., 1965: City Planning and 2007. u Zadru, HAZU, Zavod za povi-
Housing Administration in Yugoslavia, jesne znanosti u Zadru and Sveučilište u Petrović, B., 1954: Prijedlog za organizac-
Urban Affairs Quarterly 1 (2), 59-71, Zadru, Zagreb and Zadar, 274-347. iju urbanističke službe, Čovjek i prostor
DOI: 10.1177/107808746500100204. 19, 1-1.
Magaš, D., 2013: Geografija Hrvatske,
Franković, E., 1985: Urbanističko plan- Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju Petrović, B., 1971: Odnos fenomena čov-
iranje Zagreba od 1945. do 1985., Ra- and Meridijani, Zadar and Samobor. jekove sredine i prostornog planiranja,
dovi Instituta za povijest umjetnosti 9, Život umjetnosti 15-16, 47-61.
Magaš, D., Lončarić, R., 2006: Litoral-
85-87.
izacija i prostorno planske vizije hrvat- Piha, B., 1973: Prostorno planiranje, Službe-
French, R.A., Hamilton, F.E.I., 1979: The skih priobalnih središta, in: Matas, M. ni list SFRJ, Beograd.
socialist city. Spatial structure and urban (ed.): Akademik Josip Roglić i njegovo dje-
Pogačnik, A., 1987: Yugoslav Experience
policy, John Wiley, Chichester. lo: međunarodni znanstveni skup, Makar-
in the Decentralisation of Urban and
ska, 19.-22. travnja 2006.: zbornik rado-
Frković, M., 1966: The System of Social Regional Planning Systems, Landscape
va, Hrvatsko geografsko društvo, Split,
Planning in Yugoslavia, Federal Institute and Urban Planning 14, 441-443, DOI:
245-268.
of Economic Planning, Beograd. 10.1016/0169-2046(87)90055-7.
Magdalenić, I., 1971: Urbanizacija i soci-
Glamuzina, N., Fuerst-Bjeliš, B., 2015: His- Poropat, A., Brščić, K., Velčić, E., 2006: The
jalna diferencijacija s posebnim osvrtom
torijska geografija Hrvatske, Sveučilište u Hierarchy of Plans of Physical Planning
na prostornu segregaciju unutar gradova,
Splitu, Split. in the Republic of Croatia and EU, in:
Sociologija sela 31-32, 62-71.
Franković, B. (ed.): International Con-
Grbić, Č., 1975: Samoupravljanje i država
Maretić, M., 1959: Prostorno planiranje i gress Energy and the Environment 2006,
u razvoju socijalističkog samoupravnog
program za projektiranje dječjih igrališ- Hrvatski savez za sunčevu energiju, Ri-
sistema u Jugoslaviji, Politička misao 12
ta, Čovjek i prostor 83, 1-3. jeka, 139-152.
(3), 86-114.
Marinović-Uzelac, A., 1989: Teorija nam- Premerl, T., 1986: Tragovi moderne u pos-
Hirt, S. A., 2005: Planning the
jene površina u urbanizmu, Tehnička kn- lijeratnoj arhitekturi Hrvatske, Arhitek-
post-communist city: Experienc-
jiga, Zagreb. tura 196-199, 14-21.
es from Sofia, International Plan-
ning Studies 10 (3-4), 219-240, DOI: Marinović-Uzelac, A., 1993: Urbanizam u Premužić, M., 1949: Trideset godina Ko-
10.1080/13563470500378572. novim uvjetima, Prostor 1 (1), 1-12. munističke partije Jugoslavije, Arhitektu-
ra 2, III-VII.
Horvat, B., 1966: Planning in Yugoslavia, Marinović-Uzelac, A., 2001: Prostorno
Jugoslavenski institut za ekonomska is- planiranje, Dom i svijet, Zagreb. Premužić, M., 1962: Petnaestogodišnjica
traživanja, Beograd. Urbanističkog instituta NRH, Čovjek i
Marx, K., Bakunin, M. A., Kropotkin, P.,
prostor 9, 1-7.
Katurić, I., 2016: Informal Housing in the 2008: Writings on the Paris Commune,
framework of Housing and Welfare Systems Red and Black Publishers, St. Peters- Radeljak, P., 2012: Prostorno planiranje na
in Post-Communist Croatia, Università burg. području Šibensko-kninske županije od
degli Studi di Milano-Bicocca, Milano. druge polovice 20. stoljeća, Sociologija i
Nedović-Budić, Z., Cavrić, B., 2006:
prostor 50 (3), 345-377, DOI: 10.5673/
Kisić, D., Mlikota, A., 2017: Zadar – posli- Waves of planning: a framework for
sip.50.3.4.
jeratna urbanističko-arhitektonska obnova: studying the evolution of planning
1944.-1958., Državni arhiv Zadar, Zadar. systems and empirical insights from Reiss, V., 2017: Viennese planning culture:
Serbia and Montenegro, Planning Understanding change and continuity
Krajnik, D., 2015: Bjelovarski ring u kon-
Perspectives 21 (4), 393-425, DOI: through the Hauptbanhoff, The University
tektu europske gradogradnje, Radovi
10.1080/02665430600892146. of British Columbia, Vancouver.
Zavoda za znanstvenoistraživački i um-
jetnički rad u Bjelovaru 9, 187-198. Padgett, J. F., 1973: Philosophy and social Rendulić, N., 1966: Kakve promjene pred-
planning in Yugoslavia, Social Theory and stoje u našem sistemu društvenog plan-
Kranjčević, J., 2009: Obnova seoskih nasel-
Practice 2 (4), 439-458. iranja, Politička misao 3 (1-2), 45-56.
ja 1945. godine − Divoselo, Vojnić, Vla-

40
N. Tandarić
C. Watkins
Rogić, I., 2006: Odnos spram kuće za od- Simmie, J. M., 1989: Self-management and sociologiju 22 (1), 177-190. C. D. Ives
mor u Hrvatskoj u strategiji urbanizacije town planning in Yugoslavia, The Town
Ungar, P., 1949: Parkovi u Hrvatskoj, Ar-
1945.–2005., Društvena istraživanja 15 Planning Review 60 (3), 271-286. Urban planning in
hitektura 2, 89-106.
(1-2), 3-26. socialist Croatia
Simmie, J. M., Hale, D. J., 1978: Urban
Vresk, M., 1990: Grad u regionalnom i ur-
Rubić, I. 1953: Slavonski i Bosanski Brod: Self-management in Yugoslavia, Re-
banom planiranju, Školska knjiga, Za-
studija o ekonomsko-geografskoj strukturi gional Studies 12 (6), 701-712, DOI: Urbano planiranje u
greb.
grada i okoline, Gradski narodni odbor, 10.1080/09595237800185641. Hrvatskoj tijekom
Slavonski Brod. Wagenaar, C., 2011: Town Planning in the socijalističkoga
Slukan-Altić, M., 2006: Počeci prostornog režima
Netherlands since 1800: Responses to En-
Salaj, M. (ed.), 1988: Urbanistički institut planiranja u gradu Koprivnici, Podravina
lightenment Ideas and Geopolitical Reali-
SR Hrvatske: 1947.-1987., Urbanistički 5 (9), 19-31.
ties, 010 Publishers, Rotterdam.
institut SR Hrvatske, Zagreb.
Slukan-Altić, M., 2012: Town planning of
Žuljić, S., 1975: Razvoj Zagreba i urban-
Schaffer, D. (ed.), 1988: Two Centuries of Zagreb 1862-1923 as a part of Europe-
izacija središnje Hrvatske, Hrvatski geo-
American Planning, The Johns Hopkins an cultural circle, Ekonomska i ekohistori-
grafski glasnik 36-37, 43-57.
University Press, Baltimore. ja 8 (1), 100-107.
Seferagić, D., 2007: Akteri društvenih Štulhofer, A., 1991: Ekološka mikro-kriza
promjena u urbanom prostoru Hrvatske, i urbani konflikt: studija slučaja dviju za-
Sociologija i prostor 45 (3-4), 361-376. grebačkih mjesnih zajednica, Revija za

Sabor SRH, 1961: Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju, NN 21/61.


Sources
Sabor SRH, 1973: Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta, NN 14/73.
Izvori
Sabor SRH, 1980: Zakon o prostornom planiranju i uređivanju prostora, NN 54/80.
Skupština SFRJ, 1958: Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, Službeni list FNRJ 52/58.
Skupština SFRJ, 1963: Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Službeni list SFRJ 14/63.
Urbanistički zavod Grada Zagreba (UZGZ), 1985: Prostorni plan grada Zagreba: studija, Zagreb.
Vlada DFJ, 1945: Zakon o zaštiti narodnih dobara i njihovom upravljanju, Službeni list DFJ 36/45.
Vlada FNRJ, 1947: Osnovni zakon o eksproprijaciji, Službeni list FNRJ 28/47.
Vlada FNRJ, 1949: Osnovna uredba o generalnom urbanističkom planu, Službeni list FNRJ 78/49.

Neven Tandarić neven.tandaric@nottingham.ac.uk Authors


MSc, University of Nottingham, School of Geography, University Park, Autori
Nottingham, NG7 2RD, UK

Charles Watkins charles.watkins@nottingham.ac.uk


Professor, University of Nottingham, School of Geography, University Park,
Nottingham, NG7 2RD, UK

Christopher D. Ives chris.ives@nottingham.ac.uk


Assistant Professor, University of Nottingham, School of Geography, University Park,
Nottingham, NG7 2RD, UK

41

Вам также может понравиться