Naš KRŠ 51-2018 PDF

PROCEEDINGS ZBORNIK RADOVA
INTERNATIONAL CONFERENCE MEĐUNARODNA KONFERENCIJA

“MAN AND KARST” “ČOVJEK I KRŠ”
Livno, 26–29 June 2018 Livno, 26.–29. juni 2018.
XXXVIII, 51, Sarajevo 2018.

XXXVIII, 51, Sarajevo 2018.
Izdavači
Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, Sarajevo
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo
Redakcija – Editorial board

Mirnes Hasanspahić, Simone Milanolo,
Jasminko Mulaomerović, Ferid Skopljak, Amila Zukanović
Urednik – Editor
Jasminko Mulaomerović
Korice – Cover
Detalj iz pećine Klokočevice, Igman
(Foto: Simone Milanolo)
DTP & print

TDP d.o.o. Sarajevo
Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine.
3
CONTENTS
Nadja Zupan Hajna

KARST SEDIMENTS AND THEIR STUDIES; EXAMPLES FROM SLOVENIA* . . . . . . . . . . . . 5
Rosario Ruggieri
KARST GEOSITES OF THE FAVIGNANA ISLAND (AEGADIAN ARCHIPELAGO, SICILY)* . 21
Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea Brunović,
Martina Šparica Miko
PALEOOKOLIŠNA REKONSTRUKCIJA KRŠKOG HOLOCENSKOG OKOLIŠA
NA PODRUČJU NOVIGRADSKOGA MORA I KARINSKOGA MORA (HRVATSKA)
PALEOENVIRONMENTAL RECONSTRUCTION OF KARST HOLOCENE ENVIRONMENT
IN NOVIGRAD SEA AND KARIN SEA (CROATIA)* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Carol Ramsey & Paul Griffiths
KARST CREEK TRAIL: A SELF-GUIDING, DIRECTED-ACCESS KARST SITE
IN STRATHCONA PARK, BRITISH COLUMBIA, CANADA* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat
JAMA ZOVINE – ZANIMLJIV PALEONTOLOŠKI I SPELEOLOŠKI OBJEKT
U ZALEĐU BIOKOVA
JAMA ZOVINE – AN INTERESTING PALEONTOLOGICAL AND SPELEOLOGICAL
FACILITY IN THE HINTERLAND OF BIOKOVO* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac
MLINOVI DUVANJSKOG I LIVANJSKOG POLJA* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Ivo Lučić
BLAŽENA JE VODA ŠTO RAĐA KAMENJE – POGLED NA POEZIJU
STOJANA VUČIĆEVIĆA IZ KRŠKE PERSPEKTIVE
BLESSED THE WATER THAT GIVES BIRTH TO STONES
A LOOK AT STOJAN VUČIĆEVIĆ’S POETRY FROM A KARST PERSPECTIVE . . . . 77
Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
PRVI ZABILJEŽENI SLUČAJ KOŠTANE DEFORMACIJE NA KRILU VELIKOG MIŠOUHOG
ŠIŠMIŠA / MALOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS /MYOTIS BLYTHII
OXYGNATUS) U BOSNI I HERCEGOVINI
THE FIRST RECORDED CASE OF SKELETAL DEFORMATIONS ON THE
WING OF GREATER MOUSE-EARED BAT / LESSER MOUSE-EARED BAT
(MYOTIS MYOTIS / MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
GROBLJE NOĆNOG ŠIŠMIŠA (NYCTALUS NOCTULA) U OBREDNOJ PEĆINI
THE GRAVEYARD OF THE COMMON NOCTULE (NYCTALUS NOCTULA)
IN OBREDNA PEĆINA CAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4
Branka Pejić, Ivana Budinski, Jelena Bogosavljević

BELORUBI SLEPI MIŠIĆ PIPISTRELLUS KUHLII
U GRAĐEVINSKOM FAKULTETU U CENTRU GRADA BEOGRADA
KUHL’S PIPISTRELLE PIPISTRELLUS KUHLII AT THE FACULTY OF CIVIL
ENGINEERING IN BELGRADE CITY CENTER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
PRILOG BILJEŠCI O NOVOM SLUČAJU ZUBNE ANOMALIJE KOD VELIKOG MIŠOUHOG
ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS)
ANEX NOTE ABOUT NEW CASE OF DENTAL ANOMALIES OF GREATER
MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik
BIBLIOGRAFIJA RADOVA O ŠIŠMIŠIMA BOSNE I HERCEGOVINE (1892.-2018.) . . . . . . . 116
POSLASTICA ZA SPELEOKOLEKCIONARE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
KNJIGA KAO KULTURA UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Radovi označeni sa “*” prezentirani su na Međunarodnoj konferenciji “Čovjek i krš” 2018.

KARST SEDIMENTS AND THEIR STUDIES;
EXAMPLES FROM SLOVENIA
Nadja Zupan Hajna1
Abstract
In last 30th years in Slovenia study and interpretations of the cave sediments and sediments
on karst surfaces went through different stages in accordance with then prevailing various
theoretical models, knowledges about karst processes and especially the development of dat-
ing methods. Clastic sediments on the surface and in the caves are different in e.g. size, shape,
color, texture and have various proveniences. One of the characteristics of the Kras is red soil
although the surface sediments color in Kras comprehends all varieties from yellow to red.
The color of unconsolidated clastic sediments was in the past defined by climate; the yel-
low color reflected the sedimentation in cold climate. The study of the mineral composition
showed that yellow color is usually an indicator of sediments of Eocene flysch origin, which
were weathered in different degree. In contact with percolating water those sediments can be-
come reddish due to rubification (oxidation). In sediments from caves close to the surface and
from unroofed caves sediments no minerals indicating loess origin were found. In opened
fissures and fault zones were studied infiltrated loam and tectonic clays. By mineral composi-
tion studies of cave alluvial sediments was also noticed that in many cases high amount of
carbonate clasts is significant originated from incomplete solution of cave walls.
With the research of clastic sediments along karst surface, geomorphological explanation of
denuded caves was determined. Paleomagnetic data in combination with other dating meth-
ods, especially U-series dating and biostratigraphy have shifted the possible beginning of cave
infilling processes and speleogenesis in Slovenia below the Tertiary/Quaternary boundary.
From the results were done interpretations on geomorphologic and tectonic evolution of the
karst areas.
Key words: red soils, cave sediments, origin, mineral composition, age, Classical Karst.
Introduction
About 44% of Slovenia’s surface consists of carbonate rocks; therefore, karst geo-
morphology and over 13,000 known caves represent significant part of it landscape.
Various sediments present on the karst surface in the form of clastic or precipitated
deposits cover or fill smaller or extended areas and they also accumulate in the caves.
Karst surface sediments are mechanical or chemical deposits. Surface mechan-
ical sediments represent all kinds of clastic material deposited by surface processes
such as: fluvial (e.g. gravel, sand, silt, clay; conglomerate) forming for instance al-
1
ZRC SAZU Karst Research Institute, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia, zupan@zrc-sazu.si
5
6 Nadja Zupan Hajna
luvial fans, terraces; lacustrine; glacial, fluvioglacial and periglacial material (e.g. till
forming moraines, diamicton and diamictite); and slope material (e.g. talus cones,
rockfalls). Chemical deposits related to environment and climate factors, e.g.: tufa,
travertine; different carbonate crusts (e.g. calcrete, caliche) and calcite cements in
bulk material are also represented. Various soils may be formed due to development
from insoluble residues (e.g. in situ pedogenesis) or clastic allochthonous sediments
(e.g. fluvial, eolian). Former cave sediments from unroofed caves, such as clastic sed-
iments and speleothems can also be found on the surface.
Cave sediments represent all types of mechanical and chemical depositions in
the caves. According to their origin they are divided into allochthonous and autoch-
thonous sediments (Ford & Williams 2007). Allochthonous deposits were brought
into the caves from the outside and represent all kinds of clastic sediments such
as gravel, sand, silt, clay (when cemented: conglomerate, sandstone, siltstone, clay-
stone) or organic matter such as plant debris, coarse woody debris and bones.
Karst sediments, both on the surface and in caves, represent an important source
of information on the evolution of tectonic and geomorphological units of different
sizes. Fluvial sediments, for instance, indicate the abundance of precipitation and
hydrological characteristics. The shapes of speleothems made of secondary calcite
specify the way of water percolation. The mineral composition, various inclusions
and stable isotope geochemistry indicate physio-chemical conditions at the time of
their precipitation. The dynamics of sedimentation are mainly controlled by climate
and hydrology (e.g., glaciations, floods, precipitation), by changes in river catchment,
and by the evolution of cave networks. Protected in caves, sediments are generally
well preserved and reveal exceptionally good, multi-proxy records of surface envi-
ronmental conditions at the time of their deposition; they can cover time spans from
several million years up to the present (Bosák 2002). Cave sediments represent traps
of past geologic and environmental records in spite of the fact that they mostly rep-
resent the latest episodes of deposition. Many times sediments from diverse karst
environments are the only sediments representing terrestrial phases of landscape
evolution and they indirectly indicate the age of speleogenesis and surface evolution.
The question concerning the time span of karst evolution in Slovenia, the age of
karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes, has been
an important issue in most of the previous karst studies and syntheses (e.g. Zupan
Hajna et al. 2008, 2010, 2019a; Häuselmann et al. 2015; Vrabec et al. 2018). The ma-
jority of dating of karst sediments has been recently carried out in south-western
Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the
Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic re-
cord. Oligocene to Quaternary rocks represented a terrestrial period where surface
denudation and erosion processes prevailed. Karst sediments preserved on the sur-
face are therefore rare; but caves have functioned as traps of clastic, chemical and or-
ganic sediments derived from local as well as more distant environments during the
life of the cave. The position and composition of cave fill, including fossil remains,
Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 7
tends to be preserved for great time spans and can offer useful information on the
evolution of surface geology, morphology and also the cave itself.
Surface sediments
In general, not a lot of soil is usually present on the karst surface with the excep-
tions of its accumulations in dolines or depressions. On the other hand, there are
thick sediment/soil covers (Fig. 1) present in some areas of Southern Slovenia (north-
eastern part of the Dinaric Karst).
Figure 1. Red soil covers karst relief; Dolenjska region (SE Slovenia).
Terra rossa-type red soils are composed of reddish clayey to silty material cov-
ering karst landscapes in hot/warm climates (Fedoroff & Courty 2014) such as those
in the Mediterranean part of Dinaric Karst. In the Kras Plateau in SW Slovenia, red
soil is called “Jerovica”; it is a characteristic soil developed on Cretaceous limestone
with chert, such as the Komen limestone of the Sežana Formation and the Tomaj
limestone of the Lipica Formation (Jurkovšek et al. 1996).
Red soils origin and their relationship to underlying carbonates and existing
karst relief has been, and still is, the subject of discussion. The origin of all red soils
in Slovenia was at first attributed to insoluble remains of limestone, especially those
containing cherts (Gregorič 1967; Culiberg et al. 1997; Rejšek et al. 2012); and later
different opinions were expected to the nature of red soils parent material and ori-
gin. Red soils were studied from different aspects, including its composition and ori-
8 Nadja Zupan Hajna
gin by Hrovat (1953), Gregorič (1967, 1969) and its accumulation in dolines by Gams
(1974, 2004). Later, a possible eolian origin as loess sedimentation during Pleistocene
was considered (Šušteršič et al. 2009).
Recent research on red soils from different parts of Slovenian karst found that
they originate in weathered remains of limestones rich in chert, in weathered re-
mains of flysch rocks, in local weathered non-carbonate rocks (Zupan Hajna et al.
2019b, in press), or even from the alluvium of unroofed caves and they are almost
negligible in eolian sediments (Zupan Hajna 2000, 2005; Zupan Hajna et al. 2017).
Red soils on the karst surface may differ in respect of mineral composition and thus
also by their origin and time of development (Zupan Hajna 2000, 2005, 2017). For
instance, most of the red clays and soils around Divača village (South part of Kras
Plateau) have their origin in weathered flysch rocks (Zupan Hajna 1992, 1998a,b,
2000, 2002). Minerals such as microcline and plagioclase found in those red soils
prove that they cannot be insoluble remains of limestone. In sediments from caves
close to the surface and from unroofed caves sediments, no minerals indicating loess
origin were found (e.g. amphiboles which are typical of loess sediments in Istria
(Durn 2003), thus eolian origins can be excluded; even some of them from unroofed
caves there were dated to 5-4 Ma (Zupan Hajna et al. 2008a, 2010). Red clays, accord-
ing to mineral composition, represent more developed terra rossa-type of soils with
polygenetic origin. (e.g. limestone insoluble residues, weathered flysch rocks, eolian
sediments, alluvium from unroofed caves).
Occurrences of quartz pebbles and yellow sands on the karst surface were at
first all attributed to fluvial transport of weathered remains of flysch rocks over karst
in the so-called “pre-karst” phase (Melik 1961; Radinja 1972; Habič 1992). With
further research, and the discovery and geomorphological explanation of denuded
caves, many of those sediments have since been determined to be surface exposures
of cave sediments having their origin in weathered and eroded flysch rocks (Mihevc
1996; Mihevc & Zupan Hajna 1996; Mihevc 2001, 2007).
Cave clastic sediments

Clastic sediments in caves differ in size, shape, colour, texture, mineral composition
and therefore they have various proveniences. Mechanical cave sediments are cat-
egorized in terms of their autochthonous or allochthonous origins.
The most common allochthonous cave deposits are allogenic sediments which are
brought into the caves by sinking rivers as gravel, sand, silt and clay size materials origi-
nating from weathered bedrocks and sediments of the sinking river catchment area.
Infiltration sediments which are brought into the cave through open fissures or cave
entrances and are composed of various surface clastic sediments and soils (e.g. “terra
rossa“) are also allochthonous, as are eolian and glacial or periglacial materials which
can be present at the entrance areas of the caves (e.g. loess, till, lacustrine sediments).
Autochthonous clastic sediments are all deposits formed in caves. These include
breakdown and crumbled wall materials as well as chemical deposits like secondary
cave minerals and speleothems. Autochthonous mechanical caves sediments are due
to weathering processes on cave ceilings and walls, allochthonous sediments are
clay, silt, sand, and gravel originating from outside of the caves. In these sediments,
various minerals are accumulated. The most important factors for the determina-
tion of the origin of cave mechanical sediments are the invariable mineral associa-
tions and also the presence of some typical residual minerals. Less resistant minerals
are replaced by clay minerals, chlorites, iron hydroxides, etc. and those secondary
minerals usually represents the weathering conditions in the environment.
Cave sediment facies

From a sedimentological point of view, the cave environment can be divided into
an entrance facies and an interior facies (Ford & Williams 2007). The farther away
cave sediments are from cave entrances, the less they are subjected to environmental
changes on the surface after deposition. During several years of research, we found
that sediments in a cave can remain completely unchanged for millions of years. In
the vicinity of cave entrances, deposited sediments are influenced mainly by diurnal
and seasonal changes in temperature and water intake (precipitation, floods), which
can greatly alter the chemical and mechanical properties of existing sediments.
The entrance facies includes fine-grained sediments transported from the vi-
cinity of the cave by wind and water, coarser clasts transported into the cave by slope
processes, or autochthonous sediments produced by frost action or other mechani-
cal and chemical processes on the cave walls. The cave entrance contains pollen as
well as datable archaeological and palaeontological remains that are protected from
surface erosion, weathering and biochemical alteration. Entrance zones of caves are
often exposed to seasonal freezing that cause spalling of cave walls and formation of
fragments of various sizes which accumulate on the cave floor. Resulting sediments
are often subject to creeping due to cryoclastic processes (Fig. 2).
Figure 2. Frost action expressed in entrance parts of the caves: a. limestone and speleothem
ruble in the Snežna jama na Rduhi; b. polygons – patterned ground are developed in cave
shelter in Barka, Mt. Snežnik, SW Slovenia.
10 Nadja Zupan Hajna
Cryoturbated cave sediments in Slovenia were usually attributed to Pleistocene

climates (e.g. Brodar & Brodar 1983; Turk et al 2001), but a recent patterned ground
formation was first described in Skednena jama by Gams (1963). Accumulations due
to frost action are now known and described from many cave entrances in Slovenia,
especially from higher elevations but also from lower elevations. Examples include
Potočka zijalka and Snežna jama na Raduhi in the Savinja Alps (Mihevc 2001b),
Divje babe (Turk et al. 2001) and Skednena jama (Mihevc 2009, 2019) in the central
part of Slovenia, and Barka rock shelter on the slopes of Snežnik Mountain (Zupan
Hajna 2007). In the Barka rock shelter, rock fragments produced by gelifraction are
accumulated on the cave floor; in the wintertime freezing causes development of
sorted (Fig. 2b) and non-sorted patterned ground (Zupan Hajna 2007).
The interior facies develops in those parts of the cave that are more remote
from the surface. The composition, mineralogy, and lithology of cave clastic sedi-
ments depend on the material available in the source areas, but the deposition in the
cave depends on the internal dynamics of the conduit system (White 2007). Bosch
and White (2004) described facies according to particle size and the degree of sort-
ing as channel, thalweg, slackwater, diamicton, backswamp facies. The channel fa-
cies, with the widest range of particle size and particle sorting, occurs in the most
common stream deposits in caves and thalweg facies are the coarse cobbles that
form the beds of many active cave streams. Slackwater facies are the thin layers of
fine grained silt and clay forming the final top of clastic deposits; diamicton facies
are the result of debris flows, and backswamp facies are locally derived (residual in-
soluble or infiltrated material). Slackwater and channel facies were actually the most
represented and studied in the last 20 years of our research work (e.g. Zupan Hajna
et al. 2008a, 2010, 2019a).
Infiltrated sediments
By weathering and erosional processes on the surface and percolating water through
open fissures and vadose shafts, a lot of different material (like terra rossa or weath-
ered residues of various rocks) can be infiltrated into the karst (Ford & Williams
2007). Mineral composition in such cases depends on the composition of rocks from
where the weathering remains originated. Open fissures and shafts filled with sedi-
ments were always of interest to Slovenian researchers (e.g. Šušteršič 1978; Kogovšek
& Zupan 1992); their composition and origin were interpreted differently. For a long
time, a prevailing opinion was that in all fissures (and also along faults) in karst, red
or yellow clays and silts are either "terra rossa" infiltrated into the karst from the sur-
face, infiltrated eolian deposits, or remains of flood sediments in underground open
fissures or cavities. All of the sediment types listed above contain quartz as a domi-
nant mineral among various clay minerals (e.g. Fig. 6, DHrs). Research of mineral
composition of sediments in fissures and fault zones (e.g. Figs. 5, 6) has since proven
that those are not allochthonous sediments, but tectonic clays formed in situ (Zupan
1989; Zupan Hajna 1997).
Allogenic sediments
Major sources of sediments in caves are allogenic sinking streams, bringing sedi-
ments into the underground from eroded noncarbonated rocks (Ford & Williams
2007, White 2007). Allogenic cave sediments are particularly important for un-
derstanding the environment of their formation before transport and storage in
the cave. The same rocks on the surface weather in different ways under different
environmental conditions (T, amount of precipitation, pH, Eh) (e.g. Zupan Hajna
1992). Different clay minerals are produced and colour of the product depends on
the type of iron minerals and pigment (e.g. hematite, goethite). Allogenic sediments
with almost the same mineral composition but differences in colour are found in the
Slovenian river caves Postojnska jama (Fig. 6) and Škocjanske jame (Fig. 3, 6).
Most of the clastic cave sediments in SW Slovenian karst originate from weath-
ered remains of Eocene flysch rocks. Allogenic rivers flowing into the caves, such
as the river Pivka (which sinks into Postojnska jama) and the river Reka (which
sinks into Škocjanske jame), bring the sediments from weathered flysch rocks of the
Pivka Basin and Brkini Mountains. For example, among fluvial sediments of active,
relict and unroofed caves of the active and relict allogenic river Reka, the mineral
composition of all studied sediments is very similar (Fig. 6, samples SCfl-DFys). In
Figure 3. Allogenic gravel and sand from Reka riverbed in cave Škocjanske jame. Pebbles
origin from flysch sandstone and various limestones.
almost all samples relatively equal mineral composition prevailed, indicating the
main source was from flysch rocks which were differentially weathered. The samples
contained quartz, clay minerals, microcline, plagioclase, and heavy minerals (e.g.
goethite, tourmaline, rutile), which are typical of Eocene flysch rocks in the Reka
catchment area. The process of flysch transport into the caves continued for a few
million years, but the intensity varied over time (Zupan Hajna et al. 2008a,b, 2010,
2017). Large accumulations of allogenic cave sediments having their origin in flysch
rocks show that in some period flysch rocks weathered intensively and the sediments
were transported to the existing caves. The erosion of flysch rocks was probably ac-
celerated in the colder climate and due to increased rainfall or/and due to tectonic
uplifting of the landscape.
Accumulations of fine carbonate clasts
Through studies of the mineral composition of alluvial cave sediments, it was also
noticed that in many cases a high amount of carbonate clasts is significant (Zupan
Hajna 1992, 1998b, 2002). Examples are sediments in the bottom of deep shafts in
Alpine caves of the Kanin Plateau (Črnelsko brezno; Fig. 6, sample CHs). It was rec-
ognized that the origin of the carbonate clasts (clay, silt and sand size) is the selective
Figure 4. Weathered limestone on cave wall in Martinska jama gives material for production
autochthonous carbonate fine clasts in cave sediments.
and incomplete solution of limestones and dolomites of the caves walls where weath-
ered carbonate rocks were eroded by flowing water (Zupan Hajna 2002, 2003). The
solution is very similar to the subsoil corrosion on the karst surface, except that the
carbonate particles are not mechanically-eroded and transported. From the pres-
ence of undissolved carbonate particles, it can be concluded that the removal of the
limestone from its primary place is not always conditioned merely by dissolution,
but also by mechanical erosion. The process of the fine-grained carbonate particles
formation is explained below.
Tectonic clays
Very high contents of carbonate minerals can be detected in tectonic clays if they
were formed in fault zones situated in carbonate rocks. This clay size material is
formed by tectonic compression of carbonate rocks. Tectonic clay consists almost
entirely of calcite or dolomite. Their admixture depends on mineral composition of
the parent rocks. Studies of materials from selected locations found that red clays/
silts often are actually tectonic clays (mylonite; cataclastite) of the inner fault zones,
with mineral compositions mostly of calcite in clay or silt size clasts (or dolomite;
depending on the parent rock), where clay minerals, goethite and hematite were pre-
sent only in traces (Zupan 1989; Zupan Hajna 1997).
Figure 5. Inner part of fault zone: a) Tectonic clay exposed in artificial tunnel in Pivka jama;
b) tectonic clay at fault plane; it consists almost 100 % of calcite particles of silt and clay size
(Fig. 6).
Tectonic clays may be either yellow or red in colour. Goethite gives the clay a
yellow colour, while a red colour is due to hematite present in the places where the
water had been squeezed out of goethite and it was transformed into hematite. This
clay impedes drainage within the fault zone. This is why no karstification was re-
corded in such fault zones.
Colour, mineral composition and origin

The colour of sediments depends on their mineral composition, the presence of
various pigments, and on physical and chemical conditions in the environment.
But the same colour of sediments doesn’t mean the same mineral composition and
knowledge of the mineral composition is not enough to declare the origin of the cla-
stic sediments. This is because at the end of the weathering only the most resistant
minerals, and also the distinctive secondary minerals for certain environments, are
present, which reflect the diagenesis of mechanical sediments in the cave. The sedi-
ments’ colour in Slovenia includes all varieties from grey, yellow to red and brown.
Red colour is usually linked to mineral hematite and thus to oxidation processes,
while yellow and grey colours are controlled by humid and reduction conditions wit-
hin the environment and black by organic matter. The mineral composition of cave
mechanical sediments does not reflect just the climatic conditions at the time of the-
ir deposition in caves but also reflects the mineral composition of the original rocks.
However, it is not always possible to determine the original rock due to long lasting
weathering which may disintegrate a lot of the primary minerals. Heavy minerals
Figure 6. Comparison of selected cave sediment sample mineralogical compositions

originating from underground rivers Reka and Pivka (Škocjan Caves and Postojna Cave),
fault zone in cave Pivka jama and from the Alpine cave Črnelsko brezno, Slovenia. Legend:
SCfl – Škocjanske jame recent flood loam; DCys – Divaška jama relict laminated yellow
sand; Tys – Trhlovca relict yellow sand; Trc – Trhlovca red clasts; DFys – Divača relict yellow
sand and clay; PRyl – Povir (roofless cave) yellow loam; DHys – Divaški hrib (relict filled
cave) yellow sand; DHrs (relict filled cave) infiltrated red sediment; DOys – Divača 1
(doline) yellow sediment; DOrs – Divača 1 (doline) red sediment; PCfl – Pivka jama (active
cave) flood loam; PCtc – Pivka jama (fault zone) tectonic clay; CHs – Črnelsko brezno
(deep shaft) clastic sediment; Q – quartz; Ca – calcite; D – dolomite; Mu/IL – muscovite/
illite minerals; Ka – kaolinite; CL – chlorite; Mo –montmorillonite group of minerals; Mi –
microcline; Pl – plagioclase; Gi – gibbsite; G – goethite; T – tourmaline; Ru – rutile.
are very important for determining origin because they are resistant to weathering
and transport due to their mechanical and chemical properties. It is easiest to de-
termine the origin of cave mechanical sediments when their composition entirely
reflects the mineral association of the original rock.
Comparison of mineralogical composition of various cave sediments is pre-
sented on Fig. 6. In almost all prevail quartz; quartz is a very resistant mineral in
respect to weathering and transport and because of this quartz may be detritus of
weathering of various rocks, and its presence does not tell much.
Age of cave sediments

the first studies of cave sediments in Slovenia were carried out during archaeological
and paleontological excavations of sediments in cave entrances (e.g. Brodar 1952,
1966), where they interpreted all sediments with alternation of cold and warm peri-
ods during Pleistocene, disintegration of cave walls and the sliding of the slope mate-
rials into the cave. Detailed studies of cave sediments were later done by Gospodarič
(e.g. 1976, 1981, 1988) in the 70s and 80s of the last century. Gospodarič (1988) ap-
plied a relative dating method, comparing cave sediments from different sites to es-
tablish the age of deposits and also used available dating methods. He suspected
that the cave sediments were not much older than 350 ka, although it has been al-
ready noted that some dating results were beyond this time. In his geochronology
of cave sediments, based on recognition and descriptions of several profiles from
various caves, he classified different deposition phases in the subsurface and linked
them to sea level oscillations and climate changes during the Pleistocene (Franke
& Geyh 1971; Ikeya et al. 1983; Ford & Gospodarič 1989). In the Kras region (SW
Slovenia), Gospodarič (1988) linked the karstification of the area with glacio-eustat-
ic oscillations of the Adriatic Sea and the global paleoclimate evolution during the
Pleistocene.
Later U-series dating indicated that speleothems from different caves in
Slovenia must be older (Zupan 1991; Zupan Hajna 1996; Mihevc & Lauritzen 1997;
Mihevc 2001a). Results indicated that speleothem growth corresponded to warmer
periods during the Pleistocene; but nevertheless there were large numbers of speleo-
thems older than the limit of the method (350 ka in the 1990s). These results proved
that the cave sediments were older than was previously thought.
The application and interpretation of paleomagnetic analysis and magneto-
stratigraphy of cave sediments, both clastic and chemogenic, which began in 1997,
suggested substantial changes in the lower limiting ages of cave fill deposition (e.g.
Bosák et al. 1998, 1999, 2000a,b, 2002, 2004; Mihevc et al. 2002; Horáček et al. 2007;
Zupan Hajna et al. 2008a,b, 2010, 2019a).
Systematic studies of cave sediments in Slovenian caves in the last 20 years us-
ing different dating methods showed that the sediments are much older than was
originally assumed, as the identified ages cover not only the entire periods of the
Pleistocene and Pliocene but also reach into the Miocene. In SW Slovenia, in the
area of the Classical Karst, the last evidence of marine sedimentation exists since the
Eocene, when flysch sediments were deposited. Paleomagnetic dating in combina-
tion with other methods, especially U-series dating and biostratigraphy, have shift-
ed the possible beginning of cave infilling processes and speleogenesis in Slovenia
below the Tertiary/Quaternary boundary (Fig. 7). Sediment sections from about
30 studied caves were divided into segments according to paleomagnetic polarity,
NRM, MS, lithology, and age. Mean paleomagnetic declination and inclination were
then calculated for each segment (Vrabec et al. 2018). Where possible, age determi-
nation was augmented with absolute ages obtained from speleothems interbedded
with or covering the sediments, and with biostratigraphical (Horáček et al. 2007)
or archeological data. We found that cave sediments were predominately deposited
in three distinct episodes: 5.4–4.1 Ma, 3.6–1.8 Ma, and 0.78 Ma-present, reflecting
regional-scale environmental and tectonic forcing (Zupan Hajna et al. 2010, 2019a)
as the cessation of Miocene deposition in the Pannonian Basin in the central, E and
SE Slovenia and post-Messinian evolution in the SW and W Slovenia. These sedi-
mentation phases in the underground suggest climatic changes on the surface with
possible flood events and/or changes of the tectonic regimes during Neogene and
Quaternary. It was also evident that all studied sediments were deposited within one
post-Eocene karstification period. However, since the processes of sedimentation in
the caves is very complex and strongly influenced by local factors, with sediment
profile thicknesses of usually only a few meters and interrupted by several uncon-
formities, the interpretation of cave sediments and the resulting data of the surface
and subsurface processes very complex. Calibrated data contributed to reconstruc-
tion of the speleogenesis, deposition in caves, and indirectly to evolution of karst
surfaces and succession of tectonic displacements (Häuselmann et al. 2015; Vrabec
et al. 2018; Zupan Hajna et al. 2017, 2019a).
Figure 7. Age of sediments from selected Slovenian karst sites and their studied sections
(modified from Zupan Hajna et al. 2019a).
The research of cave sediments is not finished; interpretations of obtained data

regarding tectonic, climate, geomorphological and speleological evolution of spe-
cific karst areas are in progress.
References
Bosák, P, 2002: Karst processes from the beginning to the end: how can they be dated? In:
Gabrovšek F (Ed.): Evolution of Karst: From Prekarst to Cessation, Carsologica, Založba
ZRC, Postojna-Ljubljana, 191-223.
Bosák, P, Pruner, P, Zupan Hajna, N, 1998: Paleomagnetic research of cave sediments in SW
Slovenia. Acta carsologica 27(2), 151-179.
Bosák, P, Mihevc, A, Pruner, P, Melka, K, Venhodová, D, Langrová, A, 1999: Cave fill in the
Črnotiče Quarry, SW Slovenia: Palaeomagnetic, mineralogical and geochemical study.
Acta carsologica 28(2), 15-39.
Bosák, P, Knez, M, Otrubová, D, Pruner, P, Slabe, T, Venhodová, D, 2000a: Palaeomagnetic
Research of a Fossil Cave in the Highway Construction at Kozina, SW Slovenia. Acta
carsologica 29(2), 15-33.
Bosák, P, Pruner, P, Mihevc, A, Zupan Hajna, N, 2000b: Magnetostratigraphy and
unconformities in cave sediments: case study from the Classical Karst, SW Slovenia.
Geologos 5, 13-30.
Bosák, P, Hercman, H, Mihevc, A, Pruner, P, 2002: High resolution magnetostratigraphy of
speleothems from Snežna Jama, Kamniške–Savinja Alps, Slovenia. Acta carsologica 31(3),
15-32.
Bosák, P, Mihevc, A, Pruner, P, 2004: Geomorphological evolution of the Podgorski Karst,
SW Slovenia: Contribution of magnetostratigraphic research of the Črnotiče II site with
Marifugia sp. Acta carsologica 33(1), 175-204.
Bosch, RF, White, WB, 2004: Lithofacies and transport of clastic sediments in karstic aquifers.
In Sasowsky ID, Mylroie JE (Eds.): Studies of cave sediments, New York, Kluwer Academic/
Plenum Publishers, pp 22.
Brodar, S, Brodar, M, 1983: Potočka zijalka: visokoalpska postaja aurignacienskih lovcev =
Potočka zijalka: eine hochalpine Aurignacjägerstation. Dela 24, 213.
Culiberg, M, Kaligarič, M, Lovrenčak, F, Seliškar, A, Zupančič, M, 1997: 8. Soil & Vegetation.
In: Kranjc A. (Ed.): Kras: Slovene classical Karst. Ljubljana, 103-129.
Durn, G, 2003: Terra Rossa in the Mediterranean Region: Parent Materials, Composition and
Origin. Geologia Croatica 56, 1, 83–100.
Fedoroff, N, Courty, MA, 2014: Revisiting the genesis of red Mediterranean soils. Turkish
Journal of Earth Sciences 223, 359–375. doi: 10.3906/tar-1210-89
Ford, D, Williams, P, 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. Wiley, Chichester, pp
562.
Ford, DC, Gospodarič, R, 1989: U series dating studies of Ursus spelaeus deposits in Križna
jama, Slovenia. Acta carsologica 18, 39-51.
Franke, H, Geyh, M, 1971: 14C – Datierungen von Kalksinter aus slowenischen Höhlen. Der
Aufschluss 22, 235-237.
Gams, I, 1963: Logarček. Acta carsologica 3, 7-84.
Gams, I, 1974: Kras (Karst). Slovenska matica, Ljubljana, pp 359.
Gams, I, 2004: Kras v Sloveniji v prostoru in času. Založba ZRC, ZRC SAZU Ljubljana, pp
516.
Gospodarič, R, 1976: The Quaternary caves development between the Pivka Basin and polje
of Planina. Acta carsologica 7, 5-139.
Gospodarič, R, 1981: Generations of speleothems in the Classical Karst of Slovenia. Acta
carsologica 9(1980), 90-110.
Gospodarič, R, 1988: Paleoclimatic record of cave sediments from Postojna karst. Annales de
la Société Géologique de Belgique 111, 91-95.
Gregorič, V, 1967: Minerali glin v nekaterih talnih enotah Slovenskega primorja. Geologija
10, 247–270.
Gregorič, V, 1969: Nastanek tal na triadnih dolomitih. Geologija 12, 201–230.
Habič, P, 1992 : Les Phenomenes Paleokarstiques du Karst Alpin et Dinarique en Slovenie.
Karst et evolutions climatiques. Presses Universitaires de Bordeaux, Bordeaux, 411-428.
Häuselmann, P, Mihevc, A, Pruner, P, Horáček, I, Čermák, S, Hercman, H, Sahy, D, Fiebig,
M, Zupan Hajna, N, Bosák, P, 2015: Snežna jama (Slovenia): Interdisciplinary dating of
cave sediments and implication for landscape evolution. Geomorphology 247, 10-24. doi:
10.1016/ j.geomorph.2014.12.034
Horáček, I, Mihevc, A, Zupan Hajna, N, Pruner, P, Bosák, P, 2007: Fossil vertebrates and
paleomagnetism update one of the earlier stages of cave evolution in the Classical Karst,
Slovenia: Pliocene of Črnotiče II site and Račiška pečina. Acta carsologica 37(3), 451-466.
Hrovat, A, 1953: Kraška ilovica. Ljubljana, pp 91.
Ikeya, M, Miki, T, Gospodarič, R, 1983: ESR Dating of Postojna Cave Stalactite. Acta
carsologica 11(1982), 117-130.
Jurkovšek, B, Toman, M, Ogorelec, B, Šribar, L, Drobne, K, Poljak, M, Šribar, L, 1996:
Geological map of the southern part of the Trieste – Komen plateau 1-50.000. Cretaceous
and Paleogene carbonate rocks. Inštitut za geologijo, geotehniko in geofiziko, Ljubljana,
pp 143.
Kogovšek, J, Zupan, N, 1992: Prenos trdnih delcev pri vertikalni cirkulaciji v krasu. Naše jame
34, 13-19.
Melik, A, 1961: Fluvialni elementi v krasu. Geografski zbornik 6, 333-361.
Mihevc, A, 1996: Brezstropa jama pri Povirju. Naše jame 38, 92-101.
Mihevc, A, 2001a: Speleogeneza Divaškega krasa. Zbirka ZRC 27, Ljubljana, pp 180.
Mihevc, A, 2001b : Jamski fluvialni sedimenti v Snežni jami na Raduhi in v Potočki zijalki. In:
Horvat A. (Ed.), Abstracts of papers, Geološki zbornik 16, 60-63.
Mihevc, A, 2007: The age of karst relief in West Slovenia. Acta Carsologica 36(1), 35-44.
Mihevc, A, 2009: Cryoturbation of the sediments at the cave entrances: case studies from
Skednena jama, Potočka zijalka and Bestažovca Cave. In: Steguweit L. (Ed.), Hugo
Obermaier Society for Quaternary Research and Archaeology of the Stone Age, Hugo
Obermaier-Gesellschaft für Erforschung des Eiszeitalters und der Steinzeit, 51st Annual
Meeting in Ljubljana, 14th-18th of April, 2009, p. 26.
Mihevc, A, Bosák, P, Pruner, P, Vokal, B, 2002: Fosilni ostanki jamske živali Marifugica cavatica
v brezstropi jami v kamnolomu Črnotiče v zahodni Slovenii. Geologija 45(2), 471-474.
Mihevc, A, Lauritzen, SE, 1997: Absolute datations of speleothems and its speleomorphological
significance from Divaška jama and Jazbina caves; Kras plateau, Slovenia. Proceedings of
the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, Switzerland, Speleo
Projects, Basel, 1, 57-59.
Mihevc, A, Urbančič, T, 2019: Spremljanje premikov in oblikovanje poligonalnih tal v
Skedneni jami s terestričnim laserskim skaniranjem. In: Kuhar M. (Ed.), Raziskave s
področja geodezije in geofizike 2014: zbornik del, 24. srečanje Slovenskega združenja za
geodezijo in geofiziko, Ljubljana, 31. januar 2019, Ljubljana: Fakulteta za gradbeništvo in
geodezijo, 121-131.
Mihevc, A., Zupan Hajna, N., 1996: Clastic sediments from dolines and caves found during
the construction of the motorway near Divača, on the Classical Karst. Acta carsologica,
25, 169-191.
Radinja, D, 1972: Zakrasevanje v Sloveniji v luči celotnega morfogenetskega razvoja.
Geografski zbornik 13, 197–243.
Rejšek, K, Mišič, M, Eichler, F, 2012: Sustainable forestry and iron compounds in karstic soils:
qualitative and semi-quantitative results focused on the occurrence of Fe-compounds on
mineral particles. Journal of Forest Science, 58, 9, 410–424.
Šušteršič, F, 1978: Nekaj misli o zasutih breznih in njihovem polnilu. Naše jame 19, 7-14.
Šušteršič, F, Rejšek, K, Miši,č M, Eichler, F, 2009: The role of loamy sediment (terra rossa) in
the context of steady karst lowering. Geomorphology 106(1–2), 34–45.
Turk, I, Skaberne, D, Blackwell, B, Dirjec, J, 2001: Morfometrična in kronostratigrafska analiza
ter paleoklimatska razlaga jamskih sedimentov v Divjih babah I, Slovenija. Arheološki
vestnik 52, 221–247.
Vrabec, M, Pruner, P, Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Bosák, P, 2018: Unraveling neotectonic
vertical-axis rotations in the Adria-Eurasia collision zone: paleomagnetic data from
Pliocene-Quaternary cave sediments (Slovenia). In: Ustaszewski, K. (Ed.), Grützner, C.
(Ed.), Navabpour, P. (Ed.). TSK Jena 2018. 1st ed. Jena: Friedrich Schiller University Jena,
Institute of Geological Sciences, p. 134.
White, BW, 2007: Cave sediments and paleoclimate. Journal of Cave and Karst Studies 69(1),
76–93.
Zupan Hajna, N, 1992: Mineral composition of mechanical sediments from some parts of
Slovenian karst. Acta carsologica 21, 115–130.
Zupan Hajna, N, 1996. The valuation of absolute speleothem dating from Slovenia. In:
Lauritzen, S.-E. (Ed.). Climate change: The Karst record: extended abstracts of a conference
held at Department of geology University of Bergen, Norway, August 1-4th 1996, (Special
Publication, 2). Charles Town: Karst Waters Institute, 185–188.
Zupan Hajna, N, 1997: Mineral composition of clastic material in fault zones and open
fissures in karst rocks, examples from SW Slovenia. Proceedings of the 12th International
Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, 2, 33–36.
Zupan Hajna, N, 1998a: Mineral composition of clastic sediments in some dolines along the
new motorway Divača- Kozina. Acta carsologica 27, 277–296.
Zupan Hajna, N, 1998b: Mineral composition of clastic cave sediments and determination of
their origin. Kras i speleologia 9(18), 169–178.
Zupan Hajna, N, 2000: Some ideas about the origin, diagenesis and time of sedimentation
of clastic sediments from the karst surface and caves around Divača, SW Slovenia. In:
Vlahović I, Biondić R (Eds.): 2. hrvatski geološki kongres, Cavtat – Dubrovnik, Zbornik
radova. Institut za geološka istraživanja, 2000, Zagreb, 489–493.
Zupan Hajna, N, 2002: Origin of fine-grained carbonate clasts in cave sediments. Acta
carsolgica 31(2), 115–137
Zupan Hajna, N, 2003: Incomplete solution: weathering of cave walls and the production,
transport and deposition of carbonate fines. Carsologica, 3, Založba ZRC, 167 p.
Zupan Hajna, N, 2005: Clastic sediments and soils on the Kras. In: Mihevc, A. (Ed.). Kras:
water and life in a rocky landscape. Založba ZRC, 37- 43.
Zupan Hajna, N, 2007: Barka depression, a denuded shaft in the area of Snežnik Mountain,
Southwest Slovenia. Journal of caves and karst studies 69(2), 266-274.
Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2008a: Palaeomagnetism and
magnetostratigraphy of karst sediments in Slovenia: Carsologica 8, Postojna-Ljubljana,
Založba ZRC, 266 p.
Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2008b: Cave sediments from the Postojnska-
Planinska cave system (Slovenia): evidence of multiphase evolution in epiphreatic zone.
Acta carsologica 37(1), 63–86.
Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2010: Palaeomagnetic research on karst
sediments in Slovenia. International Journal of Speleology 39(2), 47–60. doi: 10.5038/1827-
806X.39.2.1.
Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2017: Cave sediments in Škocjanske Jame
and unroofed caves above them, SW Slovenia. In: Moore K, White SQ (Eds.). Proceedings,
17th International Congress of Speleology, Sydney, NSW, Australia, July 22-28, 2017.
Sydney: Australian Speleological Federation. cop. 2017, 2, 34-36.
Zupan Hajna, N, Bosák, P, Pruner, P, Mihevc, A, Hercman, H, Horáček, I, 2019: Karst
sediments in Slovenia: Plio-Quaternary multi-proxy records, Quaternary International,
https://doi.org/10.1016/j.quaint.2019.11.010 in press.
Zupan Hajna, N, Otoničar, B, Pruner, P, Culiberg, M, Hlaváč, J, Mandić, O, Skála, R, Bosák,
P, 2019b: Late Pleistocene lacustrine sediments and their relation to red soils in the
Northeastern margin of the Dinaric Kars. Acta carsologica 48, 2-3, in press.
Zupan, N, 1989: Mineralogija tektonske gline v Pivki jami. Acta carsologica 18, 141-156.
Zupan, N, 1991: Flowstone datations in Slovenia. Acta carsologica 20, 187–204.
KARST GEOSITES OF THE FAVIGNANA ISLAND
(AEGADIAN ARCHIPELAGO, SICILY)
Rosario Ruggieri1
Abstract
The territory of Favignana presents outcrops of Mesozoic and Quaternary carbonate rocks
that have been the subject, since their emergence from marine waters, of phenomena of physi-
cal erosion and chemical corrosion. The erosive agents, and especially the chemical ones, have
originated over time a widespread variety of surface and underground forms to give the whole
area context an evident and precise geomorphological characterization of karst landscape.
Given the above, the study, knowledge, protection and enhancement of the above-described
karst-morphological features of the Favignana island constitute the aims of a research entru-
sted by the Municipal Administration of Favignana to CIRS Ragusa, in summary described
in this report.
Keywords: Favignana island, Sicily, karst Geosites, caves, sea karren.
Introduction
The large forms that make up the characteristic features of the landscape of the
Monti di Trapani and Capo San Vito, essentially the great mountain ridges, owe
mainly their present configuration to elements of tectonic-structural type and to
subsequent mechanical and gravitational erosion processes. On these main forms,
and in particular on the outcrop carbonate rocks, a widespread series of karst fea-
tures, both surface and underground, have originated due to solution processes, so
as to give the territory in question, on the whole, an unmistakable karst imprint
(Ruggieri , 2009, 2015; Ruggieri & Messina Panfalone, 2011, 2015).
In this similar geomorphological context is located the island of Favignana (the
Roman Aegusa, the medieval Faugnana), the main island of the Aegadian archipel-
ago, which also includes the island of Marettimo, Levanzo and another two smaller
islands Formica and Maraone. It is part of the province of Trapani and 17 km from
the town of Trapani, it has an area of 19.38 km2, a total length of 9 km in a WNW-
ESE direction and a maximum width of 4 km in N-S direction (Fig. 1).
From a geological point of view, the Egadi archipelago represents the emerged
part of the submarine mountain chain connecting the Sicilian-Maghrebian Chain
with the Tunisian one. In this context, the island of Favignana assumes the configu-
1
Hyblean Centre of Speleo-Hydrogeological Research Ragusa, Italy, info@cirs-ragusa.org; Scientific Commission of
Geosites of Sicily Region
21
22 Rosario Ruggieri
Figure 1. Favignana island
ration of an orogenic prism, consisting of the overlapping of various embryonic tec-

tonic bodies, laid down during the neogenic tectonic phases (Incandela, 1996; Abate
et al., 1997; Nigro et al., 2000)
The island consists mainly of Mesozoic carbonate rocks, and secondly of
Quaternary rocks, which have undergone, from the early stages of their emergence,
a widespread process of karst corrosion, both on the surface and in depth. This high-
lights a marked karst morphological in the landscape imprinted with karren and
cavities in the hinterland, consisting of the carbonate ridge of Santa Caterina, and
along the coast, the latter also characterized by numerous sea caves.
To study this interesting geomorphological context a research project on
the karstic aspects of the island was carried out by the CIRS Ragusa, also hav-
ing the purpose of documenting the presence of geomorphological features
of scientific and / or aesthetic relevance to be proposed as Geosites under the
Regional Law 25/2012, for their protection and fruition with minimum impact.
With these objectives the study was structured in three phases, with a series of field-
trips for the surveying of the surface karst features, the exploration and surveying
of different type of caves and for the surveying of sea karren along the coastal belt.
Karst morphologies of the island

As far as the geographical context of the Island of Favignana is concerned, within
the purposes of the present research the surface karst morphologies, both continen-
tal and marine, and the cavities, these last ones distinguished in karst (epigenetic,
singenetic and / or hypogenic), marine, tectonic / structural and tafoni type (from
physical, chemical and biological degradation). The aforementioned morphologies
have been reported, with conventional symbology (Bini et al., 1986), in the “Map of
the karst morphologies of the island of Favignana.
Karst Geosites of the Favignana island (Aegadian archipelago, Sicily) 23
The continental surface karst morphologies

The surveyed continental surface karst morphologies have been divided into various
types according to a hydrological criterion, in forms of runoff, collection, infiltra-
tion, and in polygenic forms, from selective erosion and biokarst (Perna and Sauro,
1978; Gines, 2009; AA .VV., 2009; Goudie, 2009).
This investigation has allowed for the highlighting of the widespread presence
of corrosion forms in the dolomites and dolomitic limestone of the Upper Trias –
Lias period, constituting the lithostructural framework of the Santa Caterina ridge.
In this regard, among the various detected and described morphologies, the phy-
tokarst solution pools represent the most re-current forms, especially in the upper
parts of the ridge (Fig. 2), followed by polygenic infiltration forms consisting of pin-
nacles and spiers, Stone Forest type. These forms are present in the medium-slope
sectors of the ridge, emerging in the very evocative context among the fragrances
and colors of the Mediterranean bush of the Island.
Figure 2. Surface karren in the Santa Caterina ridge
The caves
Among the 22 documented caves, classified as epigenetic (Ford and Williams, 2007;
Palmer, 2007), singenetic, hypogenic, structural and littoral, the study has high-
lighted: the Ciacca Niura (Fig. 3), as the deepest and widest cave of the island and
24 Rosario Ruggieri
Figure 3. Shaft in the Ciacca Nivira cave Figure 4. Singular speleothems in the Ciacca
Nivira cave
Figure 5. Grotta d’Oriente flowstones

interesting under a speleological profile, being mainly a vertical cave and therefore
indicated for a speleological fruition. The cave also shows a mineralogical impor-
tance for the presence of particular mammellonar speleothems (Fig. 4), whose gen-
esis presupposes paleogeographic conditions decidedly different from the current
ones, in addition to a widespread variety of speleothems detected in the lower part,
explored during the research; the Grotta d’Oriente, an interesting cave for its cal-
cite mineralizations, of various morphologies, varicolors and spectacular flowstone
formations (Fig. 5). Among the singenetic (flank margin cave according to Mylroie
and Carew,1990; Mylroie et al., 2008) / or hypogenic caves (according to Klimchouk,
2014), the research highlighted the Grotta delle Pecore, the Grotta della Ucceria and
the Grotta Faraglione, present respectively in the western marine paleo-cliff of Capo
Grosso and in the Faraglioni promontory. These caves owe their origins to solu-
tion processes acting specifically in telogenetic limestones, by the mixing of seawater
and fresh water lens. Finally, among the documented paleo-sea caves, the Grotta
dell’Acqua, presents a particular paleontological, paleoenvironmental and paleogeo-
graphic interest, due to the discovery of fossil coral incrustations on the walls whose
future study and dating can contribute to a better understanding of the geological
events that have affected the island of Favignana in the Mediterranean context dur-
ing the Pleistocene period.
Coastal karren
Coastal karren are small-scale forms of dissolution and / or bio-erosion that develop
on rocky surfaces in the narrow area of exposed rocks near the sea, and within the
direct range of its waters. The erosion processes are directly connected to the surface
of the marine waters and operate (a) in the area flooded immediately next to the
shore, (b) in the zone of alternation of the sea levels, (c) in the area of t he splashe, and
(d) in the spray area (Lundeberg, 2009). For the purposes of surveying and genetic
classification of the morphologies described above, drawing on the methodology of
research carried out by Luis Gomez-Pujol & Joan J. Fornos (2009), adapted to the
physiographic reality of the island, three main coastal domains have been identified
where forms of costal karren are present, from the lapping / wave area to that of the
sprays and that of the sprays / aerosols, up to the transition to the complete continen-
tal environment (or fourth domain).
The surveying of sea morphologies along the coastal belt of the island has high-
lighted the presence of a varied and rich range of marine karren as a result of the
erosion and corrosion processes, both physical and biological (Fig. 6). Among the
various detected and described morphologies of particular interest are those found
along the western coastal strip “Grosso – Punta Faraglione”, where the aforemen-
tioned phenomena of sea erosion and bio-corrosion has affected the Pleistocene cal-
carenites to form a maze feature of three-dimensional micro-reliefs and vacuolarity
of great effect and suggestion.
26 Rosario Ruggieri
Figure 6. Coastal karren
Conclusions
On the basis of the results obtained, the establishment of seven Geosites were pro-
posed, made up of six Karst caves and one Stone Forest area, according to Regional
Law 25/2012, for the valorization and protection of their karst features of particular
scientific, aesthetic and cultural importance. Furthermore, for the purposes of the
valorization and fruition, the following actions have been proposed, addressed to
different people in relation to their professional, scientific or naturalistic or tourist
development:
– Proposals of karst geomorphological educational excursions.
1. Creation of didactic footpath for the discovery of the surface karst
morphologies.
2. Creation of educational footpath for the discover of coastal karren morpholo-
gies, with particular reference to the marine morphologies of “Grosso-Punta
Faraglione”.
– Suggestions for visit of caves, with minimal impact, with expert guides.
1. Faraglione Cave;
2. Cave of the East, lower level;
3. Cave of the Ucceria;
– Suggestions for visit of caves with expert speleological guides.
1. Ciacca Niura cave;
2. Cave of the sheep or of the Madonna;
3. Cave of the East, upper level
Bibliography
AA.VV., 2009 – Karst Rock Features – Karren Sculpturing. Carsologica 9, pp. 1-561.
Abate B., Incandela A. & Renda P. (1997) – Carta geologica delle Isole di Favignana e
Levanzo (Arcipelago delle Egadi). Scala 1:12.500. – Dip. Geologia e Geodesia – Università
degli Studi di Palermo.
Bini A., Meneghel M., Sauro U., 1986 – Proposta di legenda per una cartografia geomorfologica
delle aree carsiche. Atti e Memorie della Comm. Grotte “E. Boegan”, Vol. 25, pp. 21-59.
Ford D.C. & Williams P.W., 2007 – Karst hydrogeology and geomorphology. John Wiley &
Sons Ltd. pp. 562.
Gines A., 2009 – Karrenfield landscapes and karren landforms. Karst Rock Features – Karren
Sculpturing. Carsologica 9, pp. 13-24.
Goudie A. S., 2009 – Cavernous weathering. Karst Rock Features – Karren Sculpturing.
Carsologica 9, pp. 85-87.
Incandela A. (1996) – Deformazioni neogeniche nelle isole di Favignana e Levanzo. Mem.
Soc. Geol. It., 51, 129-135.
Joyce Lundeberg, 2009. Coastal karren, da Karst Rock features, Karren Sculturing,
Carsologica 9, 249-264.
Klimchouk A., 2014 – The Methodological Strength of the Hydrogeological approach to
distinguishing Hypogene Speleogenesis. In Hypogene cave morphologies, Karst Water
Institute Special Publication 18, 2014, pp.4-12.
Luis Gomez-Pujol & Joan J. Fornos, 2009 – Coastal karren in the Balearic Islands, da Karst
Rock features, Karren Sculturing, Carsologica 9, 487-502.
Mylroie E., Carew L.,1990 – The flank Margin Model for dissolution cave development in
carbonate platform. Earth Surface Processes and Landforms. Vol. 15, 413-424.
Mylroie J. E., Mylroie J. R., Nelson C.S., 2008 – Flank Margin cave development in
telogenetic limestones of New Zealand. Acta Carstologica 37/1, 15-40.
Nigro F., Renda P. & Arisco G. (2000) – Tettonica recente nella Sicilia nord-occidentale e nelle
Isole Egadi. Boll. Soc. Geol. It., 119, 307-319.
Palmer A.N., 2007 – Cave Geology, Dayton, USA, pp. 453.
Perna G. & Sauro U., 1978 – Atlante delle microforme di dissoluzione carsica del Trentino e
del Veneto. Memorie del Museo Tridentino di Scienze Naturali, Vol. XXII, pagg. 1-176.
Ruggieri R., 2009 – Karst Itinerary and cave discovery in the Zingaro Reserve. Ediz. Azienda
Foreste Demaniali, Palermo, pp. 207.
Ruggieri R. and Messina Panfalone D. 2011- Dentro e fuori la Montagna. Ed. Comune di
Custonaci, pp. 182.
Ruggieri Rosario, 2015 – Speleological and speleogenetic aspects of the Monti di Capo San
Vito (Sicily): influence of morpho-tectonic evolution. Ph.D. theses, University of Nova
Gorica, Springer edition, 267 pp..
Ruggieri R. & Messina Panfalone D., 2015 – Geositi carsici dell’area di Capo San Vito
(Sicilia nord-occidentale). Proceedings of the XXII Congresso Nazionale di Speleologia,
Pertosa-Auletta (Sa), 30/05-02/06/2015., pagg. 613-618.
PALEOOKOLIŠNA REKONSTRUKCIJA KRŠKOG
HOLOCENSKOG OKOLIŠA NA PODRUČJU
NOVIGRADSKOGA MORA I KARINSKOGA MORA
(HRVATSKA)
PALEOENVIRONMENTAL RECONSTRUCTION OF KARST
HOLOCENE ENVIRONMENT IN NOVIGRAD SEA AND
KARIN SEA (CROATIA)
Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea

Brunović, Martina Šparica Miko1
Sažetak
U ovom sažetku želimo prikazati rekonstrukciju razvoja četiri susjedna sliva smještena na
istočno jadranskoj obali tijekom Holocena. Geoakustična geofizička mjerenja morskih sedi-
menata su povezana analizama visoke razlučivosti raznih pokazatelja (kemijske analize, ve-
ličina čestica, magnetski susceptibilitet (MS), L*a*b* spektar boja, analiza C i N, kvalitativna
XRD analiza, datiranje metodom AMS 14C). Analize obuhvaćaju sedimente iz četiri jezgre
morskih sedimenata smještenih u ušću rijeke Zrmanje, Novigradskom moru, Karinskom
moru i Velebitskom kanalu, te tla iz njihovih slivova. Prikupljeni podaci omogućili su izradu
paleookolišne rekonstrukcije holocenskih sedimenata i djelomično pleistocenskih naslaga u
Novigradskom i Karinskom moru.
Tijekom holocena površina današnjeg područja Novigradskoga i Karinskoga mora bila je
ispresijecana riječnim kanalima usječenim u pleistocenske klastične stijene. Brojni kanali
ukazuju na postojanje sustava pletene rijeke. Tri morske jezgre prodrle su kroz morske se-
dimente i završile u sedimentima taloženim prije holocenskoga izdizanja mora. Sastav fo-
raminifera (ili u neki slučajevima njihov nedostatak) u sedimentima ukazuje na postojanje
aluvijalnih, koluvijalnih ili plažnih sedimenata.
Porastom razine more je poplavilo područje Novigradskoga mora kroz Novsko ždrilo. Prvi
dokazi marinskih okoliša vidljivi su u jezgri NOV-3 oko 10750 cal. yr. BP, potom u MOD-A
na 10.210 cal. yr. BP, te u KAR-A na 9.870 cal. yr. BP. Taloženje morskih sedimenata traje
neprekidno do danas.
Vršni dijelovi morskih jezgara sadrže povećanje siliciklastične komponente, MS-a i omjera
C/N, dok se udio Ca smanjuje. Ovi parametri ukazuju na povišen donos terigenog materijala
većinom zbog antropogenog utjecaja uslijed uklanjanja šumskog pokrivača ili poljoprivredne
djelatnosti. Najviši donos kopnenog siliciklastičnog materijala zabilježen je između 720 i 515
cal. yr. BP. Sličan događaj vidljiv je i u naplavnoj ravnici rijeke Krupe. Radi sječe šume u slivu
taloženje sedimenta bogatog organskom tvari naglo je oko 1900 cal. yr. BP. zamijenjen terige-
nom sedimentacijom s visokim siliciklastičnim udjelom.
1
Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, 10000 Zagreb
28
Paleoenvironmental reconstruction of karst Holocene environment
in Novigrad Sea and Karin Sea (Croatia) 29
Ključne riječi: Zrmanja, Holocen, multi-proxy, anthropogeni uticaj, osjetljivost, C/N,

deforestacija
Abstract
The main objective of this paper is to reconstruct Holocene evolution in four neighbouring
catchments in the Eastern Adriatic coast (Croatia). Marine geoacoustic geophysical survey
was paired with high-resolution multiproxy analysis (chemical analysis, grain size, magnetic
susceptibility (MS), L*a*b* spectrum, C/N analysis, bulk XRD analysis, AMS 14C) of four
long marine sediment cores at Zrmanja river mouth, Novigrad Sea, Karin Sea and Modrič bay
together with fifteen soil sediment cores or profiles sampled in their respective catchments.
This data enabled us to create palaeoenvironmental reconstruction of the Holocene sediment
sequence and partially of underlying Pleistocene sediments in the Novigrad and Karin Sea.
During the early Holocene surface of today’s area of Novigrad and Karin Sea hosted river
channels incised in Pleistocene clastic rocks. Multiple channels suggest the existence of
braided river system. Three marine sediment cores penetrated marine sediment sequences
and terminated in sediments predating the Holocene sea level rise. Assemblage of foraminife-
ra (or their absence) in sediments indicates alluvial/colluvial/beach sediments.
As the sea level rose, seawater flooded Novigrad Sea area thru Novsko ždrilo. First evidence
of marine environment exists in core NOV-3 at 10750 cal. yr. BP, later in MOD-A after 10.210
cal. yr. BP, and in KAR-A at 9.870 cal. yr. BP. Marine sedimentation lasts until today.
Upper parts of all marine sediment cores show increase of siliciclastic material input, MS and
C/N ratios, while Ca concentration decreases. Those parameters indicate higher terrestrial
sediment input mainly due to anthropogenic influence caused by deforestation or agriculture
in the catchments. The highest terrestrial siliciclastic material input is visible between 720 and
515 cal. yr. BP. Similar event is visible in the floodplain of Krupa river. Due to deforestation in
its catchment, sedimentation of organic peat-like material was abruptly replaced around 1900
cal. yr. BP by terrigenous siliciclastic input.
Key words: Zrmanja, Holocene, multi-proxy, anthropogenic impact, susceptibility, C/N,
deforestation
Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea Brunović,
30 Martina Šparica Miko
Figure 1.
KARST CREEK TRAIL: A SELF-GUIDING, DIRECTED-
ACCESS KARST SITE IN STRATHCONA PARK,
BRITISH COLUMBIA, CANADA
Carol Ramsey1 & Paul Griffiths1
Abstract
The province of British Columbia, Canada, has few self-guiding, directed-access2 karst sites in
its parks system that are readily accessible to the general public. Karst Creek Trail, located in
Strathcona Provincial Park on Vancouver Island, is situated along a paved public “highway”
near the shores of Buttle Lake in a temperate rainforest setting. The karst at this particular
site is not especially spectacular. The surface expression of the karst is relatively subdued and
the area in which the site is located has been subject to different land-use impacts and natural
disturbances. On the positive side, Karst Creek Trail is easily accessed and already possesses
some of the basic infrastructure necessary to make the trail a relaxing nature walk for many
park visitors. Given its accessibility and manageable size, we suggest that with modest inves-
tments in improved and expanded interpretation, trail maintenance, and basic karst research,
Karst Creek Trail has the potential to be an excellent regional public educational site for karst.
Key Words: karst, parks, Vancouver Island, public education
Introduction
The province of British Columbia (BC), Canada has a total area of 944,735 km2.
About 10% of this area is underlain by bedrock with the potential to form karst.
The distribution of potential karst in BC does not coincide with the distribu-
tion of the province’s population.3 The majority of the province’s residents are clus-
tered around larger population centres in the southwestern corner of the province
– Vancouver (pop. 2,264,823), Victoria (pop. 335,696), and in the southern interior
near the cities of Kelowna (pop. 151,957) and Kamloops (pop. 78,026). The main
population centre in north-central BC is Prince George (pop. 65,510). Most of the
known karst occurrences are in remote areas away from roads and these major pop-
ulation centres.
BC has only a few karst sites in its parks system that are easily accessible and
possess infrastructure such as trails and interpretation. Examples of self-guiding,
directed-access karst sites within the provincial parks system include Cody Caves
Provincial Park in the southeastern corner of the province near the city of Nelson
1
Independet Contractor, c/o 544 Springbok Road, Campell River, BC, Canada V9W8A2, clramsey@shaw.ca
2
“Directed-access” here means people are given the directions to access the karst site by the management authority.
3
British Columbia’s estimated population as of April, 2018, was 4,862,610 (Government of British Columbia, 2018).
31
32 Carol Ramsey & Paul Griffiths
and the Stone Corral Interpretive Hiking Trail in Monkman Provincial Park (north-
east of the city of Prince George near the town of Tumbler Ridge). Self-guiding,
directed-access karst sites in provincial parks on Vancouver Island include Horne
Lake Caves Provincial Park near the town of Qualicum and Karst Creek Trail in
Strathcona Provincial Park. (See Figure 1, below).
Figure 1: Map showing locations of self-guiding, directed access sites for public viewing
of karst in BC parks: 1) Cody Caves Provincial Park; 2) Stone Corral Interpretive Hiking
Trail in Monkman Provincial Park; 3) Horne Lake Caves Provincial Park; 4) Upana
Caves Interpretive Forest Site; 5) Little Huson Cave Regional Park; 6) Karst Creek Trail in
Strathcona Provincial Park. Map by Paul Griffiths.
There are a number of self-guiding, directed access “karst recreation sites” out-
side of the BC parks system on Vancouver Island. These include the Upana Caves
Interpretive Forest Site near the village of Gold River, Little Huson Cave Regional
Park near the village of Woss, and the Eternal Fountain and Devil’s Bath sites form-
ing part of the so-called “Alice Lake Loop” on northern Vancouver Island near Port
McNeill.4 Many of these recreation sites were built primarily for the purpose of di-
4
The Vanishing River and the Reappearing River karst recreation sites which were formerly part of the Alice Lake
Loop have since been decommissioned.
Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site
in Strathcona Park, British Columbia, Canada 33
recting visitors toward or into caves. This “cave-centric” bias is often reflected in
BC’s tourism literature, which tends to direct visitors to karst sites for the purpose of
caving, whether or not the karst recreation sites are designed for, or appropriate for,
this purpose. (Ramsey & Griffiths, 2018)
Interpretation at these karst recreation sites is often limited to brief referen-
ces to surface features one can see along the trail en route to a cave or caves and
often contains inaccuracies and misinformation. (P. A. Griffiths & Associates, Inc.,
2013; Ramsey & Griffiths, 2018) Such interpretation, coupled with an emphasis on
cave-centred recreation, is not especially helpful in explaining karst phenomena or
enhancing visitor appreciation of karst and caves as sensitive and easily-damaged
natural resources.
Karst Creek Trail, located in Strathcona Provincial Park, is a rarity on Vancouver
Island because it is one of very few sites on the island that is not “cave-centric” in its
focus. It is also one of very few easily accessible karst sites in a BC park that has in-
frastructure and amenities in place to support public viewing.
Karst in Strathcona Park

Vancouver Island’s Strathcona Provincial Park, established in 1911, has the distinc-
tion of being the first provincial park established in British Columbia. Much of the
2,458 km2 park is undeveloped affording a wilderness experience accessible to hikers
or backpackers by trails leading into the back country.
A number of karst areas fall within the park boundaries but accessing the most
impressive karst is difficult for many people. For example, the alpine karst at Marble
Meadows, situated on the west side of Buttle Lake is well worth seeing, but accessing
the area entails crossing the lake by boat and then hiking for 4 – 5 hours on a steep
trail. Though a round-trip hike from the west shore of the lake is only about 13.2 km,
getting to Marble Meadows from the lake shore involves an elevation gain of about
1250 m. There is no on-site interpretation of the karst at Marble Meadows and the
only infrastructure is a small wilderness hut. Visitors must carry in food and camp-
ing gear if they intend to stay overnight.
The lack of infrastructure at Marble Meadows ensures that it provides visitors
with a true wilderness experience, and the pristine, uncrowded nature of this excep-
tional alpine karst area is one of its best attributes. While the difficulties involved in
getting to Marble Meadows help to ensure this attribute will be preserved, they also
limit its feasibility as a karst viewing site for many people. By comparison, Karst
Creek Trail, situated in a valley bottom on the eastern shore of Buttle Lake, provides
a much more easily accessible option for the majority of park visitors wishing to view
karst in Strathcona Provincial Park (see Figure 2, below).
Figure 2: Image showing the relative positions of Marble Meadows and Karst Creek Trail.
North is towards the top of image. Accessing the alpine karst at Marble Meadows entails
making arrangements to cross Buttle Lake by boat, followed by a six-kilometer wilderness
hike through an elevation gain of about 1250 m. By contrast, Karst Creek Trail and Day Area
are located on the shore of Buttle Lake, adjacent to the paved Westmin Mine Road. Google
Earth imagery.
Karst Creek Trail

The Karst Creek Trail and its associated Day Area were established by Western
Mines Ltd. in 1983 – 1984 (Griffiths, 2015). The Karst Creek Day Area is located on
the west side of Westmin Mine Road next to the lakeshore. Visitors need only take a
short walk from the parking spaces in the Day Area to cross the highway and access
the Karst Creek trailhead. Unlike the other karst areas in the park, the Karst Creek
Trail and its associated Day Area have infrastructure and amenities in place to sup-
port public viewing of the karst (see Figure 3, below). These include:
1. Paved road access
2. An existing trail
3. A parking area
4. Interpretive sign kiosk
5. Picnic area with tables
6. Toilets
7. Bear-proof garbage bins
8. Boat launch
Figure 3: Map showing the Karst Creek Trail and Day Area. The Karst Creek Day Area,
comprised of a parking area, picnicking area, toilets and boat launch, is located on the west
side of the road next to Buttle Lake. The Karst Creek Trail, a 1.5-km closed loop footpath, is
situated on the east side of Westmin Mine Road.
The Karst Creek Trail consists of a closed loop footpath about 1.5 km in length
in a forested setting.5 Starting at the trailhead interpretive sign kiosk, visitors can
get a brief introduction to karst before following the trail past a number of different
karst features (please refer to Figure 4, above). Principal karst features visible along
the Karst Creek Trail include:
– Epikarst exposures, grikes and smaller dolines;
– A sinking stream which disappears underground into a karst cavity enclosed
by a doline (i.e., the “Disappearing Creek Cave”);
– A stream emerging from a karst spring (i.e., the “Appearing Creek”);
5
This forested site falls within the Coastal Western Hemlock (CWHxm2 biogeoclimatic subzone variant) according
the provincial ecological classification system based on Meidenger & Pojar (1991) and the associated online data sets.
– An 8-10 m high waterfall;

– A losing stream segment where the base water flow of Karst Creek is abstrac-
ted into a karst cavity (“Karst Falls Cave”); and
– A karst canyon with a seasonally dry streambed downstream. (Griffiths, 2015)
Some of these features are illustrated in Figure 4, below.
Figure 4: Figure showing selected karst features along Karst Creek Trail: A– Disappearing
Creek Cave; B– The Appearing Creek spring; C–Karst Creek waterfall; D– Karst Falls Cave.
Geology of the Karst Creek Site

Most of the bedrock underlying the Karst Creek Trail site consists of a 150-360 m
thick unit of light grey massively bedded Permian-age Mount Mark Formation lime-
stone (Fischl, 1992). Figure 5 (below) shows the distribution of the carbonate bedro-
ck in the area. Crinoid fossils and occasional chert nodules can easily be observed
at bedrock outcrops and exposures on the surface. The limestone is generally dip-
ping to the northeast with the strike running approximately parallel to Buttle Lake.
Griffiths (2015, p. 1) notes that, “The contiguous limestone unit ranges in elevation
from an indeterminate level beneath the lake shoreline to about 400 m above sea
level (asl).”6
6
“The limestone is mapped provincially as a Karst Potential Area (KPA ID 33036) polygon covering 3.9 km2 and
measuring 8.5 km long and 500 m wide.” (Griffiths, 2015, p. 1)
To the east, the site is bounded by basaltic volcanic rocks of the Karmutsen
Formation.
Much of the limestone of the Karst Creek Trail area is covered by a thin blanket
of fluvial and colluvial materials (Jungen, 1972). The presence of this surficial cover,
coupled with site vegetation, accounts at least in part for the subdued surface expres-
sion of the karst features.
Hydrology
The hydrology of the Karst Creek area is not well understood and has never been for-
mally studied. Surface watercourses flowing onto the karst from the steep volcanic
bedrock uplands to the east of the trail loop sink when they reach the geological
contact with the limestone, but aside from the small “Appearing Creek” spring on
the Karst Creek Trail, the only notable karst springs are situated about 1000 m to
the south (see Figure 5, below). It is unknown whether these springs share any hy-
drological connections with the features at Karst Creek Trail. As noted below, Buttle
Lake was impounded for a hydroelectric project in 1958. The original high-water
level shoreline of the lake was to the west of the present-day shoreline. It is therefore
possible that the lake has submerged springs that formerly emerged at the surface.
Dye tracing would be required to confirm this.
Figure 5: Map showing distribution of carbonate bedrock and known karst springs in the
vicinity of Karst Creek Trail. No dye tracing or other formal karst hydrology research has
been undertaken in this area, so the karst hydrology remains poorly understood.
Human Land-use Disturbances

Despite being located in BC’s oldest provincial park, the area in which the Karst
Creek Trail site is located is not pristine. A number of land-use activities and hu-
man-caused disturbances have affected this site, including:
– The raising of the level of Buttle Lake by five metres in 1958, when construc-
tion of a hydroelectric dam downstream was completed.
– The construction of Westmin Mine Road with evidence of possible roadside
quarrying and, subsequently, the development of the Karst Creek Trail co-
upled with the Day Area. The paved haulage road passes through the karst
unit. Subsequent development of the Day Area and Karst Creek Trail may
have been undertaken without much study of how the karst system behaves.
Griffiths (2015, p. 4) notes that,
“Construction, use and maintenance of the facility structures have caused some
impact to the site. The access trail and wooden retaining structures within the
“Disappearing Creek” have disturbed the natural contours and vegetation wit-
hin the doline. An abandoned sign and signpost for the “Disappearing Creek”
were found in a small doline near the feature.”
– The 1982 human-caused Auger Point fire covered 234.4-ha, with an estima-
ted 40.6 ha of that area on karst terrain. Disturbances to the karst site itself
and some of its component karst features may have been compounded by
ancillary fire suppression and/or salvage activities. The effects of the Auger
Point fire can still be observed on older dominant Douglas-fir veterans along
the Karst Creek Trail, some of which were scorched or scarred. Some post-
fire windthrow has since occurred among trees along the trail. Most of the
fallen trees were subsequently bucked and trunk segments were then moved
to the sides of the trail, or in some cases near some. (Griffiths, 2015)
Current Safety and Management Concerns

Current safety and management concerns with the Karst Creek Trail loop, in order
of priority, include:
· Rockfall at the waterfall area;
· Seasonal flooding;
· Parts of the trail are in disrepair; and
· Visitor impacts.
Each of these concerns is described in more detail below.
Rockfall at the waterfall area:

A portion of the southern wall of the canyon near the waterfall has been collaps-
ing in recent years. This ongoing natural process is occurring almost exactly at the
place where the best photographs of the waterfall are taken by visitors. It therefore
presents a significant hazard in terms of visitor safety. Signs alerting visitors to the
hazard were immediately deployed July 2017 after a major new rockfall was noticed
and reported to park area supervisor in July 2017 (see Figure 6, below).
Figure 6: A– As one of the most scenic areas along the Karst Creek Trail, the Karst Creek
waterfall and associated Karst Falls Cave is a natural photo stop for visitors. Unfortunately,
the best vantage point for taking photos of the waterfall is very close to an area where a
major new rockfall occurred in the 2016-17 period); B– Evidence of recent rockfall near
the waterfall; C– Sign alerting visitors to the rockfall hazard; D–Image of rockfall area some
years ago. Visitors used to walk through this area to approach the waterfall and the Karst
Falls Cave entrance, a practice that now puts visitors at potential risk.
Seasonal flooding:
Seasonal flooding unrelated to the site’s karst hydrology has occasionally caused da-
mage to sections of the Karst Creek Trail and its associated Day Area during winter
storm events (see Figure 7, below). Woody debris, cobbles, gravel, and other materi-
als transported by Karst Creek during stormflow events damaged a footbridge and
part of the trail. In the winter of 2014 a culvert intake directing Karst Creek under
the Westmin Mine Road became obstructed during a stormflow event. The creek
then overflowed onto the highway, washing away part of the entrance road at the
Karst Creek Day Area and carrying cobbles and other debris through the forest as
far as the public toilets. (Griffiths, 2015, p. 4) Culverts under the highway have since
been replaced and the access road to the Day Area has been repaired. The public to-
ilets damaged in 2014 have since been decommissioned. New toilets located farther
away from the area affected by flooding were installed in 2018.
The loss of the footbridge in the seasonally dry creek bed is hardly noticeable
during most of the year. However, when seasonal flooding does occur, visitors cannot
safely cross the creek and therefore cannot complete the trail loop. Backtracking along
the section of the trail to return to the parking area is a potential seasonal inconven-
ience, but not necessarily a high safety priority or management issue. Trail erosion
caused by seasonal flooding of Appearing Creek is perhaps a more urgent concern.
Figure 7: Seasonal flooding impacts at the Karst Creek Trail and Day Area. A – Access
road to the Karst Creek Day area. B – Access road to Karst Creek Day Area after a seasonal
flooding event in December 2014; C – Public toilet at Karst Creek Day Area after the
December 2014 flooding event. The toilets have since been removed and decommissioned,
with new toilets built in 2018 in a new location less likely to be affected by such floods; D –
Seasonal flooding washed out the footbridge in the karst canyon portion of the Karst Creek
Trail in 2014. Though the absence of the bridge does not impede foot traffic during much
of the year when the creek bed remains dry, visitors cannot safely cross to complete the trail
loop during flood events.
Parts of the trail are in disrepair:

Sections of the Karst Creek Trail are currently in poor repair (see Figure 8, below).
Wooden retaining walls shoring up sections of the trail leading down into the Karst
Creek Canyon have failed. Seasonal flooding has also caused significant trail erosi-
on between the Karst Creek trailhead/interpretive sign kiosk area and Appearing
Creek.
Figure 8: Parts of the Karst Creek Trail are currently in disrepair. A – Erosion of a section
of trail caused when the Appearing Creek surged over its banks during storm events; B –
Failure of wooden retaining wall on a section of the trail switchback leading down into the
karst canyon.
Visitor impacts:
Visitor impacts at the Karst Creek Trail are minimal. Litter is seldom observed and
there is no evidence of people deviating off the established trail. Visitors generally
appear to respect park rules by keeping their dogs leashed, thereby minimizing
disturbances to wildlife and other visitors. At present, the main visitor impact con-
cern is graffiti scratched on the limestone/marble wall near the base of the waterfall
and the entrance to Karst Falls Cave.
Interpretation at Karst Creek Trail

The existing onsite interpretation is limited to a single location at the trailhead.
Figure 9, below, shows the current interpretive sign in the kiosk at the Karst Creek
trailhead. The narrative content briefly describes the trail and site history. It also pro-
vides a short general overview on how karst forms. The content contains a number
of minor errors, including a description of “sinkholes” as “sunken caves”, a reference
to “Karst formations” and the statement that “Geologists call this Karst Topography,
named after the Karst Plateau in Slovenia”.
Figure 9: Interpretive poster at the Karst Creek trailhead kiosk.

Discussion
British Columbia provides limited opportunities for the public to see and learn about
karst. Karst Creek Trail is easily accessible and already has some infrastructure and
karst interpretation in place. Given that the surface karst features at Karst Creek
Trail are modest in size and not particularly spectacular compared to those in other
karst areas in BC, one might question whether Karst Creek Trail has much potential
for increasing public appreciation for karst. A related question is whether anything
could be done to improve its potential in this regard.
Despite the subdued expression of the surface karst features, they collectively
represent all the basic elements needed to illustrate the hydrological functions of
typical karst systems in a relatively compact area. What is needed to increase pub-
lic understanding and appreciation of this particular site is expanded interpreta-
tion that explains the subsurface hydrological linkages between the various surface
karst features, as well as the mitigating role forest cover plays on the karst hydrology.
Without this information, most visitors probably see Karst Creek Trail as little more
than a short, pleasant walk in a forest that happens to have some odd water features.
Although no dye tracing or water chemistry work has been undertaken at this
site to date, a modest investment in these types of research would allow for some
more detailed site-specific interpretation of the karst hydrology. Other potential top-
ics for interpretation that might enrich the educational value and visitor experience
at Karst Creek Trail include: ecology and/or botany; disturbance history; and other
points of interest along the trail.
Ecology and/or Botany

Karst Creek Trail is in a temperate rainforest biogeoclimatic zone of a drier variety.
Temperate rainforest karst in general is rare globally, so explanations of the plant
life and site ecology and its significance should be of interest to visitors. (See Figure
10, below)
Figure 10: Karst Creek Trail is situated in a dry variant of globally rare temperate rainforest
karst. Expanded interpretation could include ecology and botany, as well as the role forest
cover plays in mediating the site hydrology and anchoring soils. Plants that can be seen
along the Karst Creek Trail include: A – Pacific dogwood (Cornus nutallii); B – Twinflower
(Linaea borealis); C – Prince’s pine (Chimaphila umbellatta); D – Rattlesnake plantain
(Goodyera oblongifolia).
Disturbance History
Though the 1982 Auger Point fire is briefly mentioned in the existing interpretation,
disturbances to the karst at this site also include the impoundment of Buttle Lake
when the hydroelectric dam was constructed downstream in the 1950s and the buil-
ding of existing roads and infrastructure. (See Figure 11, below).
Figure 11: Land-use impacts altering the natural environment in the Karst Creek Trail
area include: A – The impoundment of Buttle Lake due to construction of a downstream
hydroelectric dam in the 1950s; B – Human-caused wildfires; C – Imposition of
infrastructure, such as roads, on the karst landscape; D – visitor impacts such as graffiti.
Other Points of Interest Along the Trail

The current interpretation at Karst Creek Trail is limited to a single sign panel at the
trailhead and small, discreet signs indicating the Disappearing Creek spur trail and
the Appearing Creek near its spring source. Once past the trailhead sign, visitors
can easily walk past other features that might be of interest without being aware of
them, or even if noticed, visitors may not know what they are looking at. Some form
of expanded interpretation that incorporates stations near other points of interest
along the trail might help to alleviate this problem. Additional signs placed at in-
tervals along the trail might be considered an expensive and/or intrusive option. If
this option is neither desirable nor feasible, then discreet numbered signs at points
of interest along the trail coupled with interpretative information in the form of a
brochure map or mobile device app might be worth considering.
Many visitors may miss the best bedrock exposures in the vicinity of Karst
Creek Trail because they are currently not part of the existing trail loop. These expo-
sures (see Figure 12, below) are located on the lakeshore just a short distance north
of the Day Area and are easy to access. Expanding the trail to include these lake-
shore bedrock exposures would provide opportunities for visitors to observe fossils
and the effects of bedrock dissolution. Interpretation pertaining to these exposures
could include a map of bedrock distribution, the structural geology, and how these
factors relate to the surface karst features and site hydrology. Interpretation could
also address the natural history of the site, including the readily observable crinoid
fossils and the original depositional environments. These fossils and their signifi-
cance are described in Webster et al. (2009).
Figure 12: Some of the best bedrock exposures in the vicinity of Karst Creek Trail are not
currently part of the trail loop. A – and B – Bedrock exposures on the lakeshore a short
distance from the Day Area. These easy to access exposures provide opportunities for
expanded interpretation of the geological history of the site. B – and C – Fossils are common
and easily observable in bedrock exposures near the shores of Buttle Lake.
Public Safety Issues

Public safety issues related to the ongoing rockfall at the Karst Creek waterfall sho-
uld be addressed at the earliest opportunity. Although signs alerting visitors to this
hazard have been posted, this hazard remains a significant safety concern. Options
for dealing with it should be considered and implemented as soon as possible.
Conclusions
Karst Creek Trail is one of the few examples of a karst-focused site in a BC park
that is easily accessible to the public. Basic infrastructure to support limited existing
public karst viewing opportunities is already in place, but visitor experience could
be enhanced significantly. Recommendations for improving Karst Creek Trail and
increasing its public education potential include:
– Improving and expanding karst/site interpretation to include ecology, bo-
tany, geology, hydrology, land-use disturbance history, etc.
– Expanding the trail to include bedrock exposures on the lakeshore to the
north of the Day Area
– Developing a long-term planning, monitoring and maintenance program for
the trail
– Hazards presented by rockfall at the waterfall area are the most urgent safety
concern and addressing them should be the top priority at present.
Acknowledgements
The authors gratefully acknowledge the insights and constructive comments of Bill I’Anson
and Andy Smith.
Works cited
Fischl, P. 1992. Limestone Resources in British Columbia. Open File 1992-B. B.C. Ministry of
Energy, Mines and Petroleum Resources.
Government of British Columbia (2018). Issue 18-105 Quarterly Population Highlights [Web
page] [Online]. Updated June 15, 2018. Available at: https://www2.gov.bc.ca/gov/content/
data/statistics/infoline/infoline-2018/18-105-quarterly-pop-highlights?keyword=populat
ion&keyword=of&keyword=BC [Accessed: 13 August 2018]
Griffiths, P. A., 2015. Karst Creek Trail in Strathcona Provincial Park. Report prepared for the
Strathcona Wilderness Institute – Buttle Lake Nature Camp, Saturday, June 20, 2015. 7 p.
Jones, S., Berry, R. & Sinclair, B., 2006. Multiple deformation episodes at Myra Falls volcanic-
hosted massive sulfide camp, central Vancouver Island, British Columbia, Canada.
Canadian Journal of Earth Science, 43:1711-1732.
Jungen. J., 1972. Terrain Landforms 1:50,000 scale Map 92F/12 map sheet. BC Resource
Analysis Branch.
P. A. Griffiths & Associates, Inc. 2013. Alice Lake Loop Karst Assessments. Technical report
prepared for Recreation Sites and Trails BC, Discovery Coast Recreation District (Contract
number RC 13239-025).
Meidinger, D. & Pojar, J. (eds). 1991. Ecosystems of British Columbia. Special Report Series No.
6. British Columbia Ministry of Forests. 330 p. Available at: https://www.for.gov.bc.ca/hfd/
pubs/docs/srs/Srs06/front.pdf [Accessed 7 October, 2018]
Ramsey, C.L. & Griffiths. P. A., 2018. Misinformation, magical mystery tours, and extreme
adventures: caves and tourist information in British Columbia, Canada. [Oral presentation]
26th International Karstological School “Classical Karst – Show Caves and Science”,
Postojna, Slovenia, June 18th – 22nd, 2018.
Webster, G. D., Haggart, J. W., Saxifrage, C., Saxifrage, B., Gronau, C., & Douglas, A.,
2009. Globally significant Early Permian crinoids from the Mount Mark Formation in
Strathcona Provincial Park, Vancouver Island, British Columbia — preliminary analysis of
a disappearing fauna. Canadian Journal of Earth Sciences, 2009, 46(9): 663-674.
JAMA ZOVINE – ZANIMLJIV PALEONTOLOŠKI
I SPELEOLOŠKI OBJEKT U ZALEĐU BIOKOVA
JAMA ZOVINE – AN INTERESTING PALEONTOLOGICAL
AND SPELEOLOGICAL FACILITY IN THE HINTERLAND
OF BIOKOVO
Nediljko Ževrnja1, Tonći Rađa2, Tino Milat1
Sažetak
Jama Zovine (br. pločice: 726-0328) je jedan od 4 istražena speolološka objekta na područ-
ju Biokovskoga Sela. Od zaseoka Donje Bakote udaljena je oko 850 m zračne linije u smje-
ru JJZ. Istraživanje jame obavljeno je 2017. godine u sklopu istraživanja na širem području
Zabiokovlja koje provodi zadnjih godina SD „Špiljar“ iz Splita.
Tijekom istraživanja jame sakupljeni su brojni biospeleološki uzorci s nizom zanimljivih en-
demičnih vrsta, te su uočene kosti jelena i medvjeda. U suradnji s Prirodoslovnim muzejom
i zoološkim vrtom iz Splita, a uz potporu „More Mandić“ d.o.o. iz Sv. Filipa i Jakova, 2018.
godine izvađeni su na površinu svi uočeni koštani ostaci te predani Muzeju na čuvanje, struč-
nu zaštitu i daljnju znanstvenu obradu. Sakupljene su kosti trupa (kosti zdjelice, duge kosti,
rebra, kralješci te niz sitnih kostiju), jedna medvjeđa i jedna jelenska lubanja s rogovljem. U
tijeku je određivanje relativne specifične aktivnosti 14C starosti materijala.
Ključne riječi: jama Zovine, endemične vrste, kosti jelena i medvjeda, Prirodoslovni muzej
Split, Hrvatska
Abstract
Zovine Pit is one of four researched caves in the area of the village Biokovsko Selo. It is situ-
ated around 850 m from from a part of village named Donje Bakote in S-SW direction. The
research was carried out during 2017 as a part of survays in the wide area of hinterland of
Biokovo mountain conducted during last several years by Speleological Society „Špiljar“ from
Split.
During the research, numerous underground fauna samples were with diverse and interesting
endemic species. Also, bones of deer and bear were documented. During 2018, in coopera-
tion with Natural History Museum and Zoological Garden from Split, and with the support
by „More Mandić Ltd.“ from Sv. Filip i Jakov, all recorded bone remains were collected and
transported to the Museum for preservation and further scientific research. The collected
bones were part of torsos (pelvis bones, long bones, ribs, vertebrae and series of tiny bones), a
1
1Prirodosolovni muzej i zoološki vrt, Kolombatovićevo šetalište 2, 21000 Split, Hrvatska; E-mail: nediljko@priro-
doslovni.hr; tino.milat@prirodoslovni.hr
2
2Speleološko društvo „Špiljar“, Varaždinska 53, 21000 Split, Hrvatska; E-mail: tonci.radja1@gmail.com
49
50 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat
bear scull and a deer scull with horns. The estimation of sample age by relative specific activity
of 14C is in process.
Keywords: vertical pit Zovine, endemic species, bones of deer and bears, Natural History
Museum in Split, Croatia
Uvod
Koštane ostatke medvjeda i jelena, pronađene na dnu jame Zovina (Zagvozd,
Biokovsko Selo, zaseok Donje Bakote) izvadili su na površinu 10.12.2017.g. članice
i članovi Speleološkoga društva “Špiljar” iz Splita: Dragan Alajbeg, Ana Buklijaš,
Ivana Buklijaš, Dalibor Cvitković, Ante Jović, Dejan Kalebić, Agata Kovačev i Tonći
Rađa. Jama je duboka 65 metara, te završava dvoranom dimenzija 35x15 metara s
povremenim podzemnim jezerom. Po preuzimanju, kosti su brižno pospremljene
u tri aluminijska sanduka, te istog dana prevezene u Prirodoslovni muzej u Splitu
na čuvanje, stručnu zaštitu i daljnju znanstvenu obradu. Prikupljeni koštani ostaci
nadopunit će Paleontološku zbirku vertebrata Prirodoslovnog muzeja.
Materijal i metode
Nakon obavljenog pregleda i analize koštanih ostataka utvrđeno je da se radi o dvije
poveće životinje i to jelenu i medvjedu.
Analiza kostiju obuhvatila je:
– sustavno razvrstavanje kostiju kako bi se točno utvrdilo kojoj od pronađenih
životinja pripadaju
– rekonstrukciju pojedinih kostura
– fotografiranje koštanih ostataka, i to pojedinačno svake kosti i skupina kosti-
ju, kao i kostura u cjelini.
Rezultati i diskusija
Analizom kostiju jelena utvrđeno je ukupno 109 kostiju i koštanih fragmenata, te
da se radi o odraslom mužjaku običnog jelena (Cervus elaphus Linnaeus, 1758.).
Procjenjeno je da je životinja bila visoka cca 150 cm u hrbatu, a iz obavljene analize
osteološkog materijala vidljivo je da su veće kosti bolje očuvane, dok neke manje
kosti nedostaju, ali nedostatak pojedinih kostiju nije utjecao na stvaranje slike / pre-
dodžbe cjelovitog kostura ove životinje.
Lubanja je sačuvana u fragmentima (sl. 1). Od glavnine lubanje odvojeno su
pronađene zigomatične kosti i maxille sa zubima. Mandibule su cjelovite sa zubima.
Rogovlje se nalazi u 10 fragmenata.
Kralježnica jelena, koja se sastoji od 7 vratnih, 13 prsnih (leđnih), 6 slabinskih,
3-4 križna, koji su srasli i 7-11 repnih, većim je dijelom dobro očuvana (sl. 2-4.).
Pronađeno je svih 7 vratnih, 10 prsnih, 4 slabinska kralješka, te križna kost koja je
cjelovita. Repni kralješci nisu pronađeni.
Jama Zovine – zanimljiv paleontološki i speleološki objekt u zaleđu Biokova 51
Slika 1. Jelenska lubanja s rogovljem očuvana u fragmentima
Slika 2. Vratni kralješci
Slika 3. Prsni kralješci

Slika 4. Slabinski kralješci, križna kost i kosti zdjelice
Rebra su u nepotpunom broju – lijevih ima 10, a desnih 7 od 13 parova rebara.

Kod prsne kosti, od postojećih 7 kostiju pronađeno je 5 (sl. 5).
Slika 5. Rebra i prsna kost

Zdjelica je odvojena na lijevi i desni dio od kojih desni ima fragment u područ-
ju sjedne kosti (ischiuma).
Prednji udovi
- Prednji lijevi se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili ra-
menske kosti (humerus), palčane kosti (radius), nepotpune lakatne kosti (ulna) –
sačuvan samo gornji dio tzv. lakatni vrh (olekranon), kosti zapešća (metakarpalna
kost), te dvije proksimalne i jedne srednje falange (sl. 6).
Slika 6. Prednja lijeva noga
- Prednji desni se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili ra-
menske kosti (humerus), palčane kosti (radius), nepotpune lakatne kosti (ulna) –
sačuvan samo gornji dio tzv. lakatni vrh (olekranon), kosti zapešća (metakarpalna
kost), te jedne proksimalne falange.
Stražnji udovi
- Stražnji lijevi se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), goljenične kosti
(tiba), petne kosti (calcaneus), gležanjske kosti (talus), dvije kosti nožja (tarsus),
kosti donožja (metatarsus) i po dvije proksimalne, srednje i distalne falange (sl. 7).
Slika 7. Stražnja lijeva noga
- Stražnji desni se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), goljenične kosti
(tiba), petne kosti (calcaneus), gležanjske kosti (talus), dvije kosti nožja (tarsus),
kosti donožja (metatarsus). Metatarzalna kost je distalno malo oštećena.
Analizom kostiju medvjeda utvrđeno je 86 kostiju i koštanih fragmenata, te

je ustanovljeno da se radi o odrasloj jedinki medvjeda, za sada nepoznatog spola.
Iz napravljene analize osteološkog materijala vidljivo je da su veće kosti bolje oču-
vane, dok neke manje kosti nedostaju, ali nedostatak pojedinih kostiju nije utjecao
na stvaranje slike / predodžbe cjelovitog kostura ove životinje. Pretpostavka je da se
radi o jedinki medvjeda roda Ursus sp.
Lubanja je sačuvana gotovo cjelovita. Od kostiju lubanje nedostaju dijelovi zi-
gomatičnog luka. Lijeva mandibula je oštećena, bez očnjaka. (sl. 8)
Slika 8. Lubanja medvjeda
Kralježnica medvjeda, koja se sastoji od 7 vratnih, 14 prsnih (leđnih), 6 sla-

binskih, 4-6 križnih, koji su srasli i 7-11 repnih, većim je dijelom dobro očuvana.
Pronađeno je svih 7 vratnih i 10 prsnih i 6 slabinskih kralježaka. Križna kost je cje-
lovita i sastoji od 5 segmenta. Repni kralješci nisu pronađeni. (sl. 9)
Slika 9. Kosti kralježnice

Rebra su u nepotpunom broju – lijevih i desnih ima po 10 od 14 parova rebara.

Prsna kost nije pronađena.
Zdjelica je odvojena na lijevi i desni dio od kojih su oba prepolovljena na dva
dijela (sl. 10).
Slika 10. Kosti zdjelice
Prednji udovi
- Prednja lijeva noga se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili
ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius), lakatne kosti (ulna), dvije prok-
simalne, tri srednje, tri distalne falange i dvije kandže. Metakarpalne kosti nedo-
staju. Proksimalna zglobna površina nadlaktične ili ramenske kosti prema lopatici
je anatomski odvojena. (sl. 11)
Slika 11. Kosti prednje lijeve noge
- Prednja desna noga se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nad-

laktične ili ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius) i lakatne kosti
(ulna). Metakarpalne i karpalne kosti nedostaju. Proksimalna zglobna povr-
šina humerusa prema skapuli je anatomski odvojena.
Stražnji udovi
- Stražnja lijeva noga se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), go-
ljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus). Proksimalna (caput femoris) i
distalna zglobna površina bedrene kosti su anatomski odvojeni kao i proksi-
malni dio goljenične kosti. Nedostaju metatarzus i tarzus. (sl. 12)
Slika 12. Stražnja lijeva noga
- Stražnja desna noga se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), go-
ljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus). Proksimalna (caput femoris) i
distalna zglobna površina bedrene kosti su anatomski odvojeni kao i proksi-
malni dio goljenične kosti. Nedostaju metatarzus i tarzus.
Nakon izvršene analize kostiju i rekonstrukcije kostura jelena i medvjeda preo-
stao je 281 komad neodređenih manjih kostiju i fragmenata kostiju. To daje prostora
za daljnja istraživanja i moguće rekonstrukcije dotičnih kostura životinja.
U tijeku je određivanje relativne specifične aktivnosti 14C / starosti materijala.
Između mnoštva pronađenih kostiju jelena i medvjeda, pronađena je dobro
očuvana lubanja kune bjelice (Martes foina Erxleben, 1777.), kao i dva fragmenta za
koje se pretpostavlja da pripadaju navedenoj vrsti (kralježak i fragment veće kosti

udova).
Sveukupna analiza koštanih ostataka popraćena je sa 85 fotografija i 4 video
uratka. Svi pronađeni koštani ostaci pohranjeni su u čuvaonici Prirodoslovnog mu-
zeja Split.
Zahvala
Zahvaljemo se vodiču g. Danku Bakoti (Split / Biokovsko Selo) na gostoljubivosti i
svestranoj pomoći.
Literatura
Girometta, U., 1935: Špiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. Hrvatski planinar, god. XXXI, broj
10, str. 289-294, Zagreb.
Gorjanović-Kramberger, D., 1884: Fosilni sisari Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 69, Zagreb.
Kochansky-Devidé, V., 1964: Paleozoologija. Školska knjiga, Zagreb.
Malez, M., 1963: Kvartarna fauna pećine Veternice u Medvednici. Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, Palaeontologia Jugoslavica 5, Zagreb.
Pales, L. & Lambert, C., 1971: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères
du quaternaire, I. Les membres carnivores, Paris.
Pales, L. & Garcia, M., 1981: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères
du quaternaire, II. Tête – Rachis, Ceintures scapulaire et pelvienne, membres carnivores
– homme, Paris.
Pales, L. & Lambert, C., 1971: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères
du quaternaire, I. Les membres herbivores, Paris.
Pales, L. & Garcia, M., 1981: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères
du quaternaire, II. Tête – Rachis, Ceintures scapulaire et pelvienne, membres herbivores,
Paris.
Pavelić, D., 2014: Opća geologija. Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Zagreb, Zagreb.
MLINOVI DUVANJSKOG I LIVANJSKOG POLJA
Denis Radoš1, Filip Krišto2, Mirko Šarac3
Sažetak
Mlinovi na vodu, često nazvani i mlinice bili su važni gospodarski objekti na krškim poljima
za vrijeme dok je u gospodarskom smislu dominirala poljoprivreda. Gradili su se na stalnim
te periodičnim krškim rijekama koje u toplijem dijelu godine ostaju bez vode ili u kojima se
razina vode značajno smanjuje. Industrijskim razvojem društva značaj mlinova se smanjuje,
a potpuno se napuštaju dostupnošću električnih mlinova. Napuštanjem mlinova nestaje jedan
važni dio graditeljske baštine krških polja. Cilj ovog rada je utvrditi koliko je mlinova posto-
jalo na krškim rijekama Duvanjskog i Livanjskog polja te rekonstruirati toponime koji nisu
očuvani, osim možda u usmenoj predaji.
Ključne riječi: Duvanjsko polje, Livanjsko polje, mlinovi, krške rijeke
Uvod
Vodeni mlinovi, vodenice ili mlinice vjerojatno su najstariji strojevi za pretvorbu
mehaničke energije vode u koristan rad. Pretpostavlja se da potječu s Bliskog istoka
iz 4. ili 3. stoljeća prije Krista (Selin, 2013). Tehnologija mljevenja žitarica uz pomoć
kamena pokretanog vodom širi se mediteranom najvjerojatnije za vrijeme ekspanzi-
je Rimskog carstva. U tom kontekstu može se pretpostaviti da se gradnja mlinica na
području današnje Bosne i Hercegovine mogla pojaviti tijekom vladavine Rimljana.
Postoje i arheološki dokazi da su na području provincije Dalmacije postojali vodeni
mlinovi, primjerice na rijeci Krki u blizini Promone. Kako navodi Katić (1952) javna
gradnja mlinova u rimskom carstvu bilježi se tek od kraja 4. i početka 5. stoljeća. Do
tada, sva relevantna arheološka literatura bilježi da se aktivnost mljevenja žitarica
odvijala uglavnom ručnim žrvnjevima (što je ujedno i hrvatska riječ za mlin, dok
mlin proizlazi iz lat. molendinum). Prema tome, ova aktivnost, na neki način prelazi
u gospodarsku djelatnost koja se više nije odvijala u manjim zajednicama, nego je
vjerojatnije služila većem broju ljudi.
U ranom i razvijenom srednjem vijeku zabilježeno je postojanje mlinova na
Jadru i Žrnovnici, relativno blizu prostorima Duvanjskog i Livanjskog polja, a po-
znato je da se lokacija za izgradnju mlina plaćala, kao i daće na mlinove tadašnjim
vladarima (Katić, 1952). U razdoblju kasnog srednjeg vijeka motiv vodenice čest je
prikaz na stećcima (Arheološki leksikon (Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine,
1988), a i neki povijesni izvori spominju postojanje mlinova. Mlinovi su u početku
1
Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, docent drados@unizd.hr
2
Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, student
3
Udruga Naša baština, Tomislavgrad
58
Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 59
izgradnje mogli biti namijenjeni članovima jednog kućanstva, dok se širenjem obi-
teljskih zajednica (zadruga) povećavao i broj ljudi koji se koristio mlinom. Rastom
broja stanovnika, usluge mlina mogli su koristiti i stanovnici drugih kućanstava,
obično rodbinski povezanih, prema čijem su obiteljskom imenu neki mlinovi i dobi-
vali imena. S povećanjem potreba za mljevenjem druga kućanstva mogla su koristiti
usluge postojećih mlinova uz određenu naknadu ili izgraditi vlastiti mlin ako su im
potrebe za mljevenjem bile velike te ako su reljefni i hidrološki uvjeti to dozvoljavali.
Padom Bosne i Hercegovine pod otomansku vlast aktivnost mljevenja žita-
rica nastavlja se odvijati u nešto promijenjenim društveno-političkim uvjetima.
Vlasništvo nad mlinovima tijekom otomanske vladavine moglo je pripadati kršća-
nima i muslimanima. Primjerice, za vrijeme turske vladavine u Slavoniji je 1688.
godine navedeno 125 turskih i 76 kršćanskih mlinova (Smičiklas, 1891). Najčešće se
kao turski vlasnici mlinova navode spahije. Mlinovi se u turskim popisima (defteri-
ma) najčešće navode kao mulkovni objekti, odnosno u mulkovnom vlasništvu, što bi
u današnjem shvaćanju najbolje odgovaralo pojmu privatnog vlasništva.
U proljeće 1550. godine mletački ambasador u Carigradu Katarino Zen u pro-
lasku kroz Livno opisuje Bistricu kao dobru i studenu rijeku s vodenicama. Turski
putopisac Evlija Čelebija u svom opisu kasabe Livno spominje 13 mlinova na rijeci
Bistrici „tako čudnih, da ih nije takvih na drugim mjestima ni vidio“ (Čelebi, 1967,
Klaić, 1928). U popisu Kliškog sandžaka, kojemu je te 1550. godine pripadala nahija
Livno, zabilježena su 22 mlina na rijeci Bistrici koja su plaćala porez od 30 akči što
je značilo da su radila tijekom cijele godine. Ukupno se u tom popisu na području
nahije Livno spominje 55 mlinova i to 41 mlin koji je radio tijekom cijele godine i
14 koji su radili polovicu godine te samim time plaćali porez od 15 akči (Spaho i dr.,
2007). Pedesetak godina kasnije na rijeci Bistrici navedena su 24 mlina. Veliki broj
mlinova, ako je točan, može se objasniti kao posljedica vojnih potreba, budući da je
u Kliškom sandžaku de facto sjedište bilo u Livnu, odnosno vojska je smještena u
Livnu (Manđeralo; 1996).
U opširnom katastarskom popisu za oblast Hercegovu iz 1585. godine na po-
dručju Duvanjskog polja spominje se 6 mlinova u posjedu stanovnika sela Kongore
i Lipe (Aličić, 2014).
Od početka 17. stoljeća u turskim defterima spominje se nekoliko mlinova
na rijeci Sturbi, osobito na njenom izvorišnom dijelu gdje se grana u tri rukavca.
Mlinovi su u tom razdoblju podizani i upravljani pod osmanlijskim vlasništvom.
U Popisu sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od mle-
tačke republike 1701. godine (Hafizović, 2016) u nahiji Buško blato, koja je pripa-
dala Hercegovačkom sandžaku spominje se u selu Vrilu ruševni mlin s 4 vitla u
zajedničkom privatnom vlasništvu stanovnika sela (mulk). U istom ovom popisu u
nahiji Roško polje, selu Vojković (danas Vojkovići) navedena su dva mlina na rijeci
Žukovici u posjedu stanovnika sela. Od toga je jedan ruševan i ima dva vitla, dok je
drugi u ispravnom stanju.
60 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac
Konkretniji podatci o lokacijama i vlasništvima mlinova livanjskog prostora

postoje u austrougarskim planovima i zemljišnim knjigama livanjske grutovnice s
kraja 19. stoljeća (Manđeralo; 1996). Od 18. stoljeća pa nadalje promjenom vlasti na
prostoru Bosne i Hercegovine mlinovi postupno prelaze u vlasništvo stanovništva
Livna i livanjske okolice, srednjodalmatinskog prostora (zagora, priobalje i otoci),
lokalnih franjevaca te povratnika „iz Amerika“. Većina mlinova danas ne postoji ili
nije u funkciji.
Iz austrougarskih izvora, prema Manđeralu (1996, 2006), nabrojeno je 18 mli-
nova na rijeci Bistrici, 12 na lijevoj i 6 na desnoj obali (nizvodno u dužini oko 1,5 kilo-
metara od izvora), premda je na topografskoj karti treće vojne izmjere Habsburškog
carstva označeno njih devet (Slika 1). Može se zaključiti kako je tok Bistrice iznimno
dobro iskorišten s obzirom na broj mlinova i tok rijeke kroz Livno.
Slika 1. Devet mlinova na toku rijeke Bistrice, Livno
Osim na rijeci Bistrici, nekoliko mlinova postojalo je na rijeci Sturbi, a odre-

đeni broj postojao je i na ponekim potocima i ponorima u području oko Livna. Na
rijeci Sturbi spominju se tri mlina koja se nalaze na tri rukavca kod samog izvora
rijeke. Vlasnici mlinova gornjeg toka Sturbe bili su pripadnici obitelji Bušatlija, u to
vrijeme livanjski begovi i veleposjednici. Kasniji vlasnici postali su obitelji Kaselj,
Braovac, Mišić. Nizvodno, kod Crne stine postojao je još jedan mlin, kod Držanlija/
Karijana dva mlina. Od Držanlija prema prodoru Sturbe u polje spominje se još pet
mlinova, a ostaci nekih postoje i danas. Na topografskoj karti treće vojne izmjere
prikazano je deset mlinova na rijeci Sturbi (Slika 2).
Kod mjesta Kablići spominju se dva mlina. Od ostalih mjesta oko Livanjskog
polja, značajan broj mlinova nalazio se u Golinjevu, njih 10. Oni su izgrađeni na
povremenim tokovima, a radili su uglavnom u proljeće i jesen, a vlasnici su im bili

Velagići i Galešići (Slika 3).
Slika 2. Sedam mlinova na toku rijeke Sturbe od vrela do Karijana
Slika 3. Pet mlinova na Golinjevskom potoku
Kod Podhuma spominje se postojanje četiri mlina, a kod Podgradine jedan. Na

rijeci Žabljak spominje se postojanje jednog mlina nedaleko od izvora, Čulin mlin
(Manđeralo; 1996) te jedan mlin na rukavcima nastalima spajanjem Žabljaka i Bistrice.
Postojala su i četiri mlina na potoku Mandek (do današnjeg umjetnog jezera),
a koja su radila za višeg vodostaja. U funkciji su bila do 20.-ih godina 20. stolje-
ća. Spominje se i mali broj mlinova u okolnim selima (Lopatice, Lopatinac, Vidoši/
Jezerac) koji su bili mali potočni mlinovi – danas o njima postoji samo pisani trag
(Manđeralo, 2006).
Na sjevernom dijelu Livanjskog polja zbog nedostatka rijeka i strmijih vodo-

toka postojao je manji broj mlinova nego u južnoj, a radili su za visokog vodostaja.
Njihove lokacije određene su kontaktnom zonom krednih vapnenaca i miocenskih
lapora i konglomerata na sjeveroistočnom rubu polja. Spominje se jedan mlin u mje-
stu Bojmunti te dva u Radanovcima. Na suprotnoj strani ruba polja spominje se jedan
mlin kod Čaprazlija te dva mlina s neodređenom lokacijom. Postojala su i dva mlina
na ponoru Plovuće kod Čaića te dva mlina izgrađena na ponorima u Prologu (Slika 4).
Slika 4. Dva mlina na ponorima kod Prologa, jugozapadni dio Livanjskog polja
Osim na vodi, spominju se i tri mlina, u Suhači, Donjim Rujanima i Pustopolju

kod Sajkovića koji su radili na parni pogon (Manđeralo, 1996).
Godine 1878. Bosna i Hercegovina dolazi pod upravu Austro-Ugarske. Svega
nekoliko godina nakon preuzimanja vlasti, počinje katastarski premjer koji je tra-
jao od 1881. do 1884. godine. Na temelju toga premjera nastaju katastarski plano-
vi i topografske karte koje su zabilježile i sačuvale brojne geografske podatke. Pri
tom su detaljno bilježene i lokacije mlinova koje se nalaze na topografskim kartama
1:25.000 i 1:75.000.
Na području današnje općine Tomislavgrad, zabilježeni su sljedeći mlinovi.
Na sjevernom dijelu današnje Općine Tomislavgrad, u izvorišnom području ri-
jeke Šujice, zabilježen je veći broj mlinova. Razlog gradnje mlinova na ovom područ-
ju leži u činjenici da je ovo mjesto na kojemu se vode južnog dijela Kupreškog polja,
nakon poniranja, ponovno pojavljuju na nižoj razini kod srednjovjekovne utvrde
Stržanj. (Slika 5) Drugi razlog je pad terena, kao i kanjon u kojemu je brzina vode
veća i lakša za iskorištavanje na mlinovima. (Slika 6)
Slika 5. Mlinovi na izvorišnom području rijeke Šujice
Slika 6. Mlinovi južno od izvorišnog područja rijeke Šujice

Slika 7. Mlinovi u naselju Šuica, prije ulaska rijeke u Šuičko polje
Nakon toka kroz Šuičko polje (Slika 7), koji je obilježen meandrima i pomi-
canjem toka prema zapadu zbog proluvijalnih nanosa na istočnom dijelu ovog
dolinskog proširenja (Radoš, Šujica, god), rijeka nastavlja teći od Galečića prema
Mokronogama kroz duboki i uski kanjon. Na samom ulasku u kanjon postojala su
dva mlina, od čega je za jedan sačuvan i toponim – Sernić mlin (Slika 8), vjerojatno
Zrnin mlin, jer se u blizini, na putu istočno od rijeke nalazilo i svratište Zrnin han.
Slika 8. Dva mlina na ulasku Šujice u kanjon kod Galečića (na karti Galičić)
Prolaskom kroz kanjon, brzina vode je bila brža i pogodnija za pokretanje mli-
nova. Tako su stanovnici sela Mokronoga, koje se nalazi na izlasku Šujice iz kanjona,
u najjužnijem dijelu kanjona sagradili dva mlina. (Slika 9)
Ulaskom u Duvanjsko polje, Šujica nastavlja teći istočnim rubom polja da bi
kod sela Oplećana, skrenula prema jugozapadu i nastavila teći prema selu Kovači gdje
završava u velikom ponoru. S desne strane Šujica odvodnjava područje Mokronoga,
Eminovog sela i Buhova, te pobrđe na kojemu se nalazi Tomislavgrad. Budući da se
uglavnom radi o laporovitim naslagama miocenske jezerske faze, izvori se pojavljuju
u velikom broju i stvaraju brojne manje potoke.
Na sjevernom dijelu Duvanjskog polja u Eminovu selu, naveden je jedan mlin,
vjerojatno na potoku Divojci (Slika 10). To je kontaktno područje lapora i vapnena-
ca, bogato vodom, ali s izvorima i manjim tokovima u ravnici, bez većeg pada vode.
Slika 9. Dva mlina na južnom dijelu kanjona Šujice između Galečića i Mokronoga
U sredini Duvanjskog polja, Šujica s desne strane prima potok Seget koji izvire
u predjelu Gaj u blizini sela Blažuja i teče kroz Tomislavgrad (na karti Županjac)
te odvodnjava brojne potoke i izvore koji se javljaju na ovom području, kao što su
Tabašnica, Duvnjakuša, Batinića vrilo, Bara itd. Iako je u dvadesetom stoljeću, pre-
ma kazivanju mještana4 na ovom potoku bilo više mlinova, na austro-ugarskim kar-
tama zabilježana su samo dva i to u Duvanjskom polju, dosta južnije od tadašnjeg
4
Usmeno kazivanje: Salih Isak iz Tomislavgrada, rođ. 1941.
naselja Županjac. Lokacija jednog mlina približno bi odgovarala dijelu toka kod
današnjeg nogometnog stadiona dok bi drugi bio smješten na prijelazu obilaznice
preko potoka Segeta. (Slika 11)
Slika 10. Mlin u Eminovom selu
Slika 11. Mlinovi na potoku Segetu, južno od Županjca (danas Tomislavgrada)

Nešto zapadnije nalazio se još jedan mlin. Bio je smješten u blizini izvora Stubo,
na lokaciji Kolski lug (JZ od sela Kola). (Slika 12)
Slika 12. Mlin kod Kolskog luga (selo Kolo)
Istočni dio polja nema većih tokova budući da najveći tok, rijeka Šujica, teče
vrlo blizu vapnenačkog ruba, odnosno planine Ljubuše na istoku. Prema jugoistoku
polje se širi prema selima Lipi i Kongori. To je područje bogato vodom, ne samo zbog
nepropusne podloge nego i zbog činjenice da se unutrašnjost Lib planine odvodnja-
va prema ovom dijelu polja.
U selu Kongori, na JI dijelu Duvanjskog polja zabilježen je jedan mlin na poto-
ku Bubalo koji se kratkim i uskim kanjonom spušta s planinske doline Kosovac na
Lib planini prema razini polja (Slika 13). Prema svjedočenju stanovnika Kongore,
iznad sela se nalazilo više mlinova. Ostaje nejasno jesu li postojali u vrijeme kata-
starske izmjere pa da pri tom nisu zabilježeni, ili su izgrađeni u kasnijem razdoblju.
Svakako ovaj dio toka potoka Bubala, zbog velikog pada, bio je vrlo pogodan za iz-
gradnju mlinova, i moguće je da se ovdje nalazio barem dio od 6 mlinova iz deftera
iz 1585. godine.
Kod susjednog sela Lipa, istočno od Kongore, u blizini izvora Vrba na
Duvanjskom polju, također je zabilježen jedan mlin (Slika 14). Na ova dva mlina (uz
još 4 nepoznata) vjerojatno se odnosi zapis iz 1585. u opširnom katastarskom popisu
za oblast Hercegovu.
Slika 13. Mlin u Kongori
Slika 14. Mlin kod sela Lipe

Južni i jugoistočni dio Duvanjskog polja bogati su vodom, pogotovo u vlažni-

jem dijelu godine. Ovaj dio polja odvodnjava se rječicom Ričinom (Drinom), koja na
samom jugu prima potoke Studenu i Miljacku. Miljacka je tok koji je izrazito dobro
bio iskorišten za gradnju mlinova. Miljacka izvire iz špilja na sjevernim obroncima
Gvozd planine na jugu Duvanjskog polja. Nakon samog izvora nalazi se nekoliko
mlinova zanimljive gradnje. U izvorišnom dijelu voda je kanalizirana rubom ma-
njeg kanjona i zatim se spušta prema samim mlinovima. U jednom od ovih mlinova
postojala je mala hidroelektrana u drugoj polovini 20. stoljeća. Na kratkom toku
Miljacke, na području Miljacke i Stepena bilo je izgrađeno 11 mlinova u razdoblju
austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. (Slika 15)
Slika 15. Mlinovi na rijeci Miljacki na jugu Duvanjskog polja

Nešto istočnije nalazi se krajnji jugoistočni dio Duvanjskog polja. Danas se taj
dio uglavnom zove Studena, prema rječici koja teče tim područjem. Na austro-ugar-
skoj karti, rječica je zabilježena kao Studeni potok na kojemu su se, odmah nakon
izvora nalazila 4 mlina. (Slika 16)
Slika 16. Mlinovi na Studenoj (Studeni potok) na JI dijelu Duvanjskog polja

Na zapadnom dijelu polja nalazi se manji broj potoka, koji teku samo krat-
ko u vlažnijem dijelu godine. Od njih se najviše ističe potok koji izvire iz Velike
Bukovičke pećine. Njegov kratki tok od špilje do ruba polja obilježen je padom i na
njemu su bila izgrađena dva mlina (Slika 17). Ostatci mlinova mogu se vidjeti i da-
nas u blizini magistralne ceste Tomislavgrad-Posušje, dok je jedan mlin obnovljen
ispred same špilje. Nije jasno radi li se o mlinu iz 19. stoljeća ili je izgrađen kasnije.
Slika 17. Mlinovi na potoku koji izvire iz Velike Bukovičke pećine
Sjeverozapadni dio Duvanjskog polja potpuno je hidrološki odvojen. To je pro-

pusni dio (Ponorci) prema kojem se odvodnjavaju obronci planine Tušnice nizom
jaruga, ali i potokom Ostrošcem koji teče iz unutrašnjosti Tušnice, od sela Vučipolja.
S obzirom na specifičnu podlogu planine Tušnice (izmjena lapora, glina i konglome-
rata), područje je nepropusno te se odvodnjava prema potoku Ostrošcu. Ovaj potok
teče sve do ponora u Kovačima gdje svoj toka završava i rijeka Šujica, najveća rijeka
ovog područja. Iako potok Ostrožac danas vrlo slabo teče (zbog kaptaže izvorišnog
dijela za potrebe vodovoda) u prošlosti je zauzimao važno mjesto za potrebe izgrad-
nje mlinova. Za vrijeme izrade austro-ugarske karte krajem 19. stoljeća na Ostrošcu
je postojalo između 18 i 22 mlina (različito na kartama 1:25.000 i 1:75.000). Posebno
vrijedno je što su očuvana imena za neke od mlinova. Od izvora prema ponoru nala-
ze se sljedeći mlinovi: Musića mlin, Bovski mlin, Baćkov mlin, Salihov mlin, Korića
mlin, Mlin pod Zelenjkom, Juričev mlin, Rudin mlin, Kolski mlin, Krajinov mlin,
Jurića mlin, Kaurski mlin, Jurčevića mlin, Križin mlin, Atkin mlin, Hadžijića mlin,
Gibonjića mlin, Đogića mlin, Lucin mlin i Letičin mlin.5 (Slika 18)
Slika 18. Mlinovi na potoku Ostrošcu na zapadnom dijelu Duvanjskog polja
5
Imena mlinova objavio je Jakov Krišto na stranici https://www.facebook.com/nasa.bastina.tg
Slika 19. Pokretni mlin u ponoru Kovači (Rubić i Nuić, 1899)
Slika 20. Rijeka Šujica pred ponorom Kovači, lokalitet s dva mlina (Rubić i Nuić, 1899)
Iako je u fizičkom smislu odvojeno od Duvanjskog polja, Roško polje promatra

se kao dio Duvna pa će ovdje biti spomenuti i mlinovi tog područja. Na sjevernim
obroncima Zavelim planine pojavljuje se nekoliko manjih potoka koji teku prema
Roškom polju. S obzirom da se spuštaju prema polju, pad omogućuje njihovo iskori-
štavanje za izgradnju mlinova. Iako ih nema puno, vrijedno je spoumenuti da se na
izvoru Lepuv nalazio jedan mlin, dok su se u blizini izvora Korita nalazila tri mlina
(Slika 21).
Roškom polju pripada i područje Žukovice južno od Zavelima. Na potoku
Žukovici i turski defter iz 1701. zabilježio je postojanje dva mlina u posjedu stanovni-
ka Vojkovića, od čega je jedan bio ruševan (Hafizović, 2016). Prema austro-ugarskoj
karti na potoku Žukovici postojala su 4 mlina. (Slika 22)
Slika 21. Mlinovi Roškog polja
Slika 22. Mlinovi na potoku Žukovici

Tablica 1. Mlinovi na vodotocima Duvanjskog i Livanjskog polja

Lokacija/vodotok Broj mlinova Lokacija/vodotok Broj mlinova
1. Miljacka 11 13. Bistrica 9
2. Studena 4 14. Žabljak 2
3. Bubalo (Kongora) 1 15. Sturba 10
4. Vrba (Lipa) 1 16. Bastašica 2
5. Šujica 19 17. Golinjevski potok 5
6. Divojka 1 18. Gubin 2
7. Ostrožac 19 19. Crni Lug 2
8. Kolski lug-Stubo 1 20. Kazanci 3
9. Seget 2 21. Radanovci/Bojmunte 4
10. Bukovica 2 22. Mandek 2
11. Roško polje jug 4 23. Podgradina 1
12. Žukovica 4 24. Prisoje 7
Ukupno 69 Ukupno 49
Izvor: Mapire.eu
Zaključak
Vodeni mlinovi na prostoru Duvanjskog i Livanjskog polja prvi put spominju se u
16. stoljeću unutar popisa, takozvanih deftera za administrativne jedinice unutar
Osmanskog carstva. U tom razdoblju nastaju različiti zapisi i svjedočenja o postoja-
nju značajnog broja mlinova, osobito u nahiji Livno, koji je opravdan vojnim potre-
bama, ali i potvrđuje poljoprivrednu aktivnost na poljima. Nakon smjene osmanske
vlasti i dolaskom Habsburškog carstva, odnosno Austro-Ugarske monarhije na vlast
u Bosni i Hercegovini, izradom topografskih karata, prostornih planova i katastra
omogućen je detaljniji uvid u broj i vlasništvo mlinova. Prilikom treće vojne izmjere
u razdoblju 1869.-1887. na topografskoj karti mjerila 1:25.000 označeno je 49 mlino-
va na prostoru Livanjskog polja s Buškim blatom, a na prostoru Duvanjskog polja s
okolicom 69 mlinova. Ispitivanjem na terenu, prikupljanjem s karte te korištenjem
literature nazivi mlinova za oba prostora djelomično su rekonstruirani, a ističu
se određeni prostori gdje je rekonstrukcija provedena u potpunosti, primjerice za
Ostrožac. Tijekom 20. stoljeća dolazi do postupnog, a u 21. stoljeću skoro potpu-
nog prestanka korištenja mlinova čime nestaje tradicionalna proizvodnja brašna.
Mlinovi su zapušteni, uglavnom urušeni i zbog vegetacije nevidljivi i nedostupni.
Budući da je njihova tradicionalna uloga prestala, vrijedilo bi udahnuti im novi život
kroz turizam i kulturnu baštinu ovog krškog prostora.
Literatura i izvori
1. Aufnahmeblätter 1 : 25.000 der Dritten Landesaufnahme; Habsburgermonarchie (1869-
1887); Franzisco-Josephinische Landesaufnahme (1:25000). Preuzeto s: mapire.eu
2. Aličić, A. (2014): Katastarski popisi ejaleta Bosna, Opširni katastarski popis za oblast
Hercegovu iz 1585. godine, Dobra Knjiga, Sarajevo, 483.
3. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.
4. Čelebi, E. (1967): Putopis : odlomci o jugoslavenskim zemljama, prev. Šabanović, H.,
Svjetlost, Sarajevo, 682.
5. Hafizović, F. (2016): Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od
mletačke republike 1701. godine, FF Press, Zagreb-Sarajevo, 519.
6. Katić, L. (1952): Solinski mlinovi u prošlosti, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 2, 201-
219.
7. Klaić, V. (1928): Građa za topografiju i historiju Hlivanjske županije i grada Hlivna,
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 15 No. 1, 13-24.
8. Manđeralo, S. (1996): Kutija za čuvanje vremena: Prilozi proučavanju livanjskoga kraja,
Svjetlo riječi, Sarajevo, 247.
9. Manđeralo, S. (2006): S Vidoške gradine, Vlastita naklada, Livno, 503.
10. Radoš, D. (2014): Geološke i fizičko-geografske značajke područja Šujice, U: Logara, M.,
Župa Šuica – 150 obljetnica, Župni ured sv. Ante Padovanskog, Šuica.
11. Rubić, S., Nuić, A. (1899): Duvno (Županjac): narodni život i običaji, Zbornik za narodni
život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 4., 244-291.
12. Selin, H. (2013): Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in
Non-Westen Cultures. Springer Science & Business Media, 282.
13. Smičiklas, T. (1891): Dvjestagodišnjica oslobođenja Slavonije II dio, Djela JAZU, knj. XI,
Zagreb.
14. Spaho, F., Aličić, A., Zlatar, B. (2007): Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine,
Orijentalni institut, Sarajevo, 470.
15. Spezialkarte der Osterreichisch-Ungarischen Monarchie mit dem Occupationsgebiete
Bosnien und Hercegovina, 1:75.000, (sadržaj iz 1884.-1885.). Preuzeto s: mapire.eu
BLAŽENA JE VODA ŠTO RAĐA KAMENJE –
Pogled na poeziju Stojana Vučićevića iz krške perspektive
BLESSED THE WATER THAT GIVES BIRTH TO STONES
A look at Stojan Vučićević’s poetry from a karst perspective
Ivo Lučić1
Sažetak
Kako bismo nazvali karstologiju koja se zanima za tretman krša u nečijoj poeziji? Pjesnička
karstologija? Zvuči nezgrapno, premda bi trebalo biti točno. Ovo je jedan takav pokušaj.
Ponukala nas je trideseta obljetnica smrti Stojana Vučićevića, pjesnika istančanih osjetila i
iznimne poetske intuicije, rođena u Popovu polju, u obitelji koja je naraštajima nasljeđivala
iskustvo pastirsko-poljoprivredne kulture oblikovane u okviru te iznimne krške pojave. Ideja
je bila da se karstologija s uobičajene geoznanstvene pomakne prema interdisciplinarnoj i ho-
listički shvaćenoj znanosti. U osnovi, poetske slike i pojmovi Stojana Vučićevića uspoređivani
su sa slikama i pojmovima krša koje je stvorila karstologija. Ova analiza, koja je samo jedna od
mogućih, potvrdila se opravdanom. Poeziju Stojana Vučićevića prožimaju teme i figure krša,
u kojima su specifičnosti krša važno sredstvo poetske kreacije. To je najočitije u zbirci Siga,
u kojoj su posebno ilustrativne pjesme „Siga“, „Ponornica“ i „Pećina“. U analizi je u prvi plan
iskočilo podzemlje i nametnulo se kao jedan od središnjih pojmova Vučićevićeve poezije.
On podzemlje interpretira dvojno, u skladu s europskom tradicijom. S jedne je strane pojam
Velike majke, koji u velikoj mjeri interferira sa Zemljom, uglavnom s površinom zemlje. S
druge strane je nedomisliva dubina Donjeg svijeta u kojoj obitava smrt. Na tim pojmovima
izgradio je niz sjajnih poetskih viđenja krša. To bi, kao i neke druge krške aspekte njegove
poezije, trebalo pomnije istražiti.
Ključne riječi: Stojan Vučićević, krš, karstologija, poezija, podzemlje
Abstract
How to entitle karstology interested in treating karst in one’s poetry? Poetic karstology? It
sounds inappropriate, though it should be true. This is one of such attempts, on the occa-
sion of thirtieth anniversary of the death of Stojan Vučićević, a poet of refined senses and
exceptional poetic intuition, born in Popovo Polje. He comes into the world into a family that
inherited the experience of the pastoral-agricultural culture shaped within this extraordinary
karst phenomenon. The idea was to move karstology from conventional geoscience to an
interdisciplinary and more holistically understood science. Basically, the poetic images and
concepts of Stojan Vučićević are compared to the images and notions of karst created by kars-
tology. This analysis, which is only one of the many possible ways, proved justified and offered
1
Nezavisni istraživač, ivolucic@gmail.com
77
78 Ivo Lučić
various answers. The poetry of Stojan Vučićević is interwoven throughout and transversely
with themes and figures of karst, in which karst specificities are an important means of poetic
creation. This is most evident in the Siga (Flowstone) collection, which features particularly
illustrative poems by “Siga”, “Ponornica” (Sinking river) and “Pećina” (Cave). In the analysis,
the underworld came to the fore and became one of the central concepts of Vučićević’s poetry.
He interprets the underground doubly, in accordance with European tradition. On the one
hand is the notion of the Great Mother, which largely interferes with the Earth, mostly surface
of the earth. On the other hand is the incomprehensible depth of the Lower World where
death resides. On these terms he built a series of great poetic visions of karst. Like other karst
aspects of his poetry, this should be explored more closely in the future.
Key words: Stojan Vučićević, karst, karstology, poetry, underground
Uvod
Prošlo je trideset godina od prerane smrti pje-
snika Stojana Vučićevića (Turkovići, 7. 7. 1941. –
Zagreb, 22. 9. 1989). Kako vrijeme protječe, ističu
kritičari, njegovo ime u književnosti blijedi, a i
kad ga spominju (većinom ceremonijalno), spo-
minju ga kao nacionalnog zaslužnika. No, njegov
stil, njegova pjesnička gospoština i uzvišenost u
insistiranju na svemu što je lokalno ne idu tome
u prilog, pa se i ondje sve manje citiraju njegove
pjesme (Jergović 2019).
Vučićević je rođen u Popovu polju. U petoj
godini njegovi su se roditelji preselili u Čapljinu,
pa nakon dvije godine u Metković, gdje je poha-
đao osnovnu školu i gimnaziju. Stanovali su, kao
i u Turkovićima, u zgradi željezničke postaje. U
gimnaziji prolazi nemilo iskustvo. Nakon trećeg
Stojan Vučićević (foto Ante Brkan) razreda izbačen je iz škole u Metkoviću i kratko
nastavio školovanje u Pločama, da bi se opet vra-
tio u Metković. 2
Uhićen je, nakon čega je godinu i pol dana proveo u zatvoru u
zatvoru na otoku Grguru (do kolovoza 1962), bez presude. U Zadru je završio studij
jugoslavistike, francuskog i poljskog jezika i književnosti.
Radio je u kao novinar u Telegramu, bio urednik Vidika i u Republici, te lektor,
redaktor i novinar na Televiziji Zagreb. Godine 1976. odležao je 40 dana u zagrebač-
kom zatvoru u Vukomercu zbog verbalnog delikta.
Objavljene su mu zbirke: Pjesme (s Vladimirom Pavićem i Mirkom Vidovićem,
1964), Greben (1965), Siga (1966), Čavli (1969), Šibanica (1971) i Pomrčina (1985), te
2
Još s dvojicom drugova iz gimnazije uhićen je pod sumnjom da pripada proustaškoj grupi od 20 članova. Okružni
sud u Splitu odbacio je tužbu Kotarske UDBA-e i pustio ih na slobodu, ali na inzistiranje UDBA-e, sva su trojica
„osuđena zaštitnom mjerom upućivanjem u određeno mjesto boravka u trajanju od dvije godine“ (Jurić 2010).
Blažena je voda što rađa kamenje 79
Turkovići, zgrada nekadašnje željezničke stanice, u kojoj je rođen Stojan Vučićević
knjiga putopisa Podmornica (1971). Postumno su tiskane njegove Sabrane pjesme

(1994), Semafor (2007), Izabrane pjesme (2019), te putopisi Ponad vode (2000).
Obljetnica je poticaj da njegovu poeziju promotrimo oslanjajući se na najšire
definiranu karstologiju, osobito dio koji traži veze s humanističkim znanostima i
njihovim alatima. U tom pogledu primamljivom se doima tvrdnja o važnosti anali-
ze koja se bavi pitanjima kako ljudi koriste kulturu za proizvodnju društvene moći
da bi postigli svoje ciljeve u odnosu na druge ljude i prirodni okoliš (Bodley 1994).
Ne prihvaćamo time stare determinističke zamke o doslovnom utjecaju okoliša na
ljudsku povijest. Na raspolaganju su suvremeniji analitički pojmovi koji ukazuje na
slojevitost veza čovjeka s prirodnim okolišem, a među brojnima najdostupnija je
literatura koja se odnosi na pojam „place attachment“. Ondje PA objašnjavaju kao
višestruki koncept koji karakterizira povezanost između pojedinaca i njihovih važ-
nih mjesta. Uključuje međusobnu povezanost utjecaja i osjećaja, znanja i vjerovanja,
ponašanja i radnji u odnosu na neko mjesto (Low & Altman 1992). Dakle, pokriva
širok raspon odnosa koji se i kod nas može pojaviti.
Vučićević na brojnim mjestima otkriva te veze, a njegov često citirani stih Ja
ti slutim tajnu nebesku u tlima (“Zemlja”), otvora mogućnosti za slojevita kultur-
no-geografska, kozmološka epistemološka i druga tumačenja. Kad iz toga sklopa
naglasimo njegovo, kako je rečeno, inzistiranje na lokalnim odnosno zavičajnim
pogledima, dobiva se krš kao tema i medij koji iskače u središte analitičkog zadatka.
Važne godine odrastanja i formiranja Vučićević je proveo na kršu. Njegov naj-
raniji zavičaj, Popovo polje, u istraživanjima krša ima globalnu važnost, da bi potom
odrastao okružen kršem Donje Neretve. Pjesničku inicijaciju ostvario je u Zadru,
gradu u kojem je rođen Petar Zoranić, autor prvog hrvatskog romana Planine (1569),
80 Ivo Lučić
čiji pripovjedač u pastirsko-alegorijskoj

formi u potrazi za slobodom obilazi da-
našnje ikone krške baštine: Velebit, Dinaru
i Krku. Gorku dimenziju tom iskustvu
daje Vučićevićevo zatočeništvo na otoku
Grguru, suludom carstvu gdje se kamen
štuje, dijelu izuzetno surovog kaznionič-
kog sustava Golog otoka.
Na važnost krša u Vučićevićevoj poe-
ziji do sada nije, koliko je poznato, upozo-
ravano, vjerojatno jer krš u općoj javnosti
nije artikuliran kao vrijedna baština, nego
stigmatiziran, a njegove inspirativne poja-
Stojan Vučićević u naručju oca Boška i s
braćom Zdravkom i Antom
ve podvođene pod kategorije druge vrste.
u Turkovićima 1943. Ovdje ćemo se prvenstveno usmjeriti na
(iz obiteljskog albuma) usporedbu krških vrijednosti krajolika u
kojima je Vučićević odrastao i živio s nje-
govim poetskim iskustvima. Dakle, mo-
tiv je prije svega karstološki – pokušaj aktiviranja alata interdisciplinarno (Panoš
1995) i holistički shvaćene karstologije (Lučić 2014), tj. pokušaj iskoraka izvan kruga
prirodoznanstveno određene discipline. Stojan Vučićević je prikladan autor jer je
višestruko određen kršem: zavičajno i sudbinski, osobnim imenom, poetskim isku-
stvom i pjesničkim izrazom. Ovdje ćemo najprije istaknuti neke ključne vrijednosti
krša Vučićevićeva najranijeg zavičaja, osobito ponora i podzemnog svijeta, zatim
analizirati njegov poetski odnos prema zavičaju, osvrnuti se na odnos njegova imena
i prirode zavičaja, te analizirati odbljeske krša u njegovim pjesmama.
Popovo polje kao zavičaj

Vučićević je rođen na obodu Popova polja, što je zbog prirode te krške pojave isto-
vremeno i na rubu i u njegovu središtu. Polje je ravna veća površina tla zatvorena
brdima sa svih strana, kroz koju teče ponornica. Iako je tlo središte pojave, zbog
njegova plavljenja naselja su obično uzdignuta po obodu polja. Kad se opiše svoje-
vrsna ekliptika po ponorima na završnom dijelu Popova polja – od Provalija preko
Žire i Ponikve, pa nazad na Crnulju i Doljašnicu – ponorima koji predstavljaju ključ
funkcioniranja polja i koji imaju važno mjesto u ovdašnjoj tradicijskoj kozmologiji,
Vučićevićevi Turkovići se približno nađu u njegovu središtu.
Ponori su jame ili pećine u kojima rijeka na rubu polja prelazi u podzemlje, da
bi jednom svojom dionicom bila dijelom „Donjeg svijeta“, a nakon nje se pojavljivala
na izvorima sa svojim plodnim i/ili ukletim svojstvima, što ne bi ovisilo samo o
iracionalnom karakteru podzemlja nego i o sasvim mjerljivim, kvantitativnim obi-
lježjima. Količina vode koju sa sobom donese može blagosloviti polje, a može ga
dugotrajno poplaviti i uništi svu ljetinu od koje se živi.
Korito Trebišnjice je u prirodnom stanju u vrijeme Vučićevićeva djetinjstva i

mladosti većim dijelom godine bilo suho. Nakon što bi se pojavila i narasla, rijeka
bi zajazila ponore i poplavila Popovo polje do visine od 30 metara. Stari putopisci su
govorili da bi po tom jezeru mogli ploviti najveći morski brodovi. Ponori bi ostajali
nevidljivi pod vodom. Opadanjem vode, najprije bi ih otkrivali zlokobni vrtlozi. Nad
njima bi se bespomoćno vrtjele grede stogova, stabla ili uginula stoka koje je bujica
negdje pokupila, počesto potapajući moguće odstupnice, a potom i povukla za so-
bom. Greda bi se najprije vrtjela iznad ponora kao igla poludjelog kompasa, a zatim
bi se za trenutak uspravila u središtu vrtloga i brzo u njemu nestala.
Jedan od glavnih ponora, Ponikva, kod prve jesenje poplave bi se nerijetko
začepio od mulja, granja i sličnog materijala. Voda bi rasla, a s njom i tlak u po-
noru. U jednom trenutku, iz Ponikve bi odjeknula potmula grmljavina praćena
podrhtavanjem tla. Voda bi „prokinula“ čep (Gašparović 1973) i posukljala u pod-
zemlje. Istodobno, na trasi podzemnog toka koji od ponora Doljašnjice vodi pre-
ma Svitavskom jezeru, proradile bi izduhe. U nekim dolovima bi zarobljeni zrak iz
podzemlja, tjeran silom vode, izbijao na površinu i razbacao mukom njegovane i
obrađivane vrtove. Nevelik ponor Žira pri potapanju bi naizmjence primao i vraćao
vodu, proizvodeći povremeno „riku“.
Sjeverozapadni obod Popova polja sa selima Pećina gore lijevo

i Turkovićima u sredini desno
82 Ivo Lučić
Završni dio Popova polja u prirodnom stanju

(foto Karel Absolon ZMB)
Selidba obitelji Vučićević iz Popova držala se pravca najvećeg broja ponora na

kojima se pojavljuju vode iz Ponikve. Izvori oko Metkovića samo su neki od brojnih
izvora desetke kilometara udaljeni od Popova polja na tri strane svijeta, koji opisu-
ju polukrug od 180 stupnjeva, od Hutova blata na sjeveru, ruba doline Neretve na
sjeverozapadu i brojnih vrulja, preko Malostonskog zaljeva na jugozapadu do uvale
Janska na jugu.
Ne odlazi voda iz ponora stalno u iste izvore. Ponekad, recimo iz Ponikve, voda
ide u Donju Neretvu i/ili u Hutovo blato, a ponekad i na jug, u Jansku. Slično se
ponašaju i drugi ponori: Doljašnica, Crnulja, Provalija i Žira. Ponekad se iz njih
voda pojavljuje na izvorima na svim trima navedenim stranama svijeta. Tokovi se
ponekad u podzemlju spajaju i razdvajaju, a ponekad i razilaze. Ponekad se istim
kanalima vraćaju prema svom ponoru, pa neki od njih „povraćaju“ i poplave malo
Gradačko polje na putu prema Donjoj Neretvi.
Ta su iskustva ponora ostala zabilježena u narodnoj svakodnevici, pa iako je
Stojan u svojoj petoj godini napustio Popovo polje, ostao je dugo okružen obiteljskom
tradicijom u kojoj je to iskustvo bilo živo. Njegov otac Boško (1907-1982) rođen je u
obližnjem selu Pećini, koje po imenu nosi važno obilježje krša, a majka Mara, rođena
Ljevak u Ravnom (1913-1993), središtu Popova polja. Tu tradiciju sačinjavala je stolje-
ćima neprekinuta pastirsko-poljoprivredna kultura, u kojoj su mitovi i priče bili glavni
medij. Mit, dakako, ne pripada samo antici, on je više nego ikada živ u današnjim poj-
movnim sustavima (Hillman 2013). Iskustva ponora samo su jedan aspekt krša, doj-
mljiv svakom slučajnom promatraču, ali nisu ništa manje čudesna stalna tiha kemijska
preslagivanja krša, nevidljiva ljudskom oku ili pak neprimjetna zbog svoje sporosti, a
Ponor Crnulja Završni dio korita Trebišnjice pred ponorm

(foto Karel Absolon ZMB) Ponikva u prirodnom stanju.
Završni dio korita Trebišnjice pred ponorm Ponikva u prirodnom stanju

koja su u temelju stvaranja svih krških oblika, i površinskih i podzemnih šupljina u

kršu, onih koje ostaju suhe ili koje služe kao provodnici vodenim tokovima.
84 Ivo Lučić
Krški reljef zbog sklonosti stijena otapanju – dodatno izlomljenih i smrvljenih

tektonikom – mnogi slikovito opisuju kao spužvu. Kad ujesen ili u proljeće krenu
kiše, te se unutrašnje šupljine ispune vodom u veliku cjelinu. Fizikalno dominantne
slike prirode previđaju da su te šupljine, bilo u kopnenoj bilo u vodenoj fazi, prepune
života. Podzemlje je naseljeno brojnim životinjskim vrstama, od kojih se velik broj
ondje sakrio za ledenih doba, prilagodio, razvio u nove vrste, koje čine jednu od naj-
bogatijih i najraznolikijih podzemnih fauna na svijetu. Otkrića nekih od njih izazi-
vale su eksplozije oduševljenja u znanstvenom svijetu. Primjer je jedini slatkovodni
podzemni školjkaš na svijetu, Kuščerova kongerija. Slućena je desetljećima, a nađena
1962. u ponoru Žira. Zbog svega toga je u znanosti o kršu, karstologiji, Popovo polje
primjer iznimne, univerzalno važne pojave, koju je Vučićević svojim poetskim inter-
pretacijama učinio jednako tako univerzalnim prostorom.
Univerzalizirani zavičaj
O utjecaju zavičaja i nekih drugih krških područja u kojima je Vučićević živio, može
se govoriti već na temelju naziva njegovih pjesama i pojmova koji se u njima spo-
minju. Primjerice, zbirke Ponornica, Siga, Šibanica, ili pjesme „Pomrčina na otoku
Grguru“; „Hercegovina, Popovo polje“ i „Neretva“. Vučićević svoju okrenutost zavi-
čaju otvoreno potvrđuje stihom
Vjerovao sam u pejzaž gdje propupah sebe3 („Intermezzo“)
i na nekoliko mjesta ga, pored pjesme „Hercegovina, Popovo polje“, imenuje

Metkovićem i Trebinjem
Kroz Metković gdje me svaka travka boli („Tatin džepni sat“),

Iznad svega svoju nadu svoju Trebišnjicu
Koja umije otvoriti vrata za povratak („Trebinjska elegija“),
a odsutnost zavičaja prati propadanje:
Sve dalje od oka u zavičaju

Trune mi zrno grožđa na pruženoj
Ruci („Berba“).
Područja u kojima je prisilno boravio, ostavljaju u Vučićevićevoj poeziji traga,

ponekad u formi traumatska sjećanja:
Ni slučajno više u kvarnerskom sutonu“ („Izvještaj meteorološke službe za pomorce /

Upozorenje“)
3
Svi citati pjesama navedeni su prema izdanju: Stojan Vučićević Sabrane pjesme, priredio Dubravko Horvatić, ogra-
nak Matice hrvatske Metković 1994.“. Iznimka je pjesma „Bregava“ iz zbirke Pomrčina, Logos, Split, 1985.
Stojan Vučićević, Pomrčina, 1985. Stojan Vučićević, Sabrane pjesme, 1994.
Ovu kvarnersku fugu (…)

DOK POSTOJI GRGUR POMRČINA TRAJE (Potpuna pomrčina sunca na otoku
Grguru 15. veljače 1961. / 10.) i
Kako zbori kako boli

Domovina („Ruža vjetrova za otok Grgur / Jugo“).
Važnost zavičaja i krajolika u njegovim radovima ističu kritičari. Bagić (1997)

kaže da su egzistencijalna uporišta njegove poezije zavičaj (zemlja), voda, nebo i va-
tra. Osim navedenih motiva zavičajnost čini i kolektivni govor.
Lina Kežić analizira njegovu putopisnu prozu pa zaključuje da su krajolici
ključna uporišta njegova života, prostori koji su ga oblikovali. Krajolik je građa za
gradnju unutrašnjeg doživljaja života i samog sebe u njemu (Kežić 1997).
Zavičajnost, dakako, nije puki odraz krajolika, nego je rafiniranim poetskim
postupcima sublimirana u univerzalnu pojavu. Osvrćući se na njegovu pjesmu
„Hercegovina, Popovo polje“, Bagić zaključuje da je zavičaj u njoj postao toliko uni-
verzalan da se mogao odnositi na bilo koji kraj na svijetu.
86 Ivo Lučić
Ime postojanosti
I Stojanovo ime – omen est nomen – u kontekstu glavne teze o vezama života i oko-
liša, odražava važnu relaciju spram onoga što čini glavni sadržaj krša. Imajući na
umu ono što je rečeno o mitološkoj potki kulture, davanje imena nije minimali-
stička, nego realistička aktivnost, budući da nas samo ime uvodi u vlastitu realnost
(Hillman 2013).
Jedan od najvažnijih rezultata čovjekovog učenja od prirode jest prolaznost,
odnosno spoznaja vremena koje neumitno teče, jedna od najčešćih tema ne samo
u poeziji i književnosti, nego i u drugim umjetničkim i humanističkim područji-
ma. Proučavatelji povijesti ljudske kulture, npr. Mircea Eliade (2002) i Vitomir Belaj
(2007) ističu dva oblika vremena. Jedno je kružno vrijeme koje je čovjek uočio pro-
matrajući godišnji ciklus u kojem se priroda u proljeće budi, ljeti dostiže maksimum,
ujesen daje plodove i vene, a zimu prespava. U okviru jednog ciklusa, nazvanog go-
dina, ponavljaju se kraće mjere vremena, dani, tjedni, mjeseci i godišnja doba, ta-
kođer temeljeni na geofizičkim pojavama. Dio prirode je, međutim, postojan, ne-
promjenjiv, barem za mjeru ljudskog života. Kamen se, primjerice, ne mijenja nego
svjedoči o neprolaznosti i „vječnosti“.
Autor pjesama je dobio ime po postojanosti, nepromjenjivosti prirode. Onaj
koji jest, koji postoji, nasuprot onome što se kvari i propada. On je pol postojanosti.
To je načelo prisutno u svim vremenima i prostorima, ali ovdje se doima posebno
jasnim. Stajanje, stojanje, opstajanaje, ubraja se u ključne agende života na kršu, u
kojem se sve nemilosrdno troši, samo najotporniji opstaju, a to su stijene i oni koji su
kao stijene. Naš pjesnik svojim imenom časti opstanak unatoč svemu.
Zbog tog elementarnog značenja, korijen koji je dao Stojanu ime, koje danas
nije u modi, a nije bilo ni u njegovo doba, nalazi se u stajanju, postojanju, nastojanju,
dostojanju, a iz njega se izvodi dostojanstvo, dostojnik, sastojak (Skok 1974 – 1977)…
Glavna kuća u tradiciji u Stojanovom dijelu Hercegovine zove se stojaća ili stajaća
kuća. U istoj su nerijetko stanovali ljudi i stoka. Stojan i kuća su imenjaci. Ima li išta
elementarnije u ljudskoj kulturi od pojmova čovjek i kuća, Vučićeviću, Stara Kućo?
Zatim, njihov oblik su pojmovi stol, stećak, postojbina, stajaćica, zastoj, nadstojnik
… Etnografski pregled iz Popova za taj oblik navodi dio namještaja na kojem se sje-
di, ali i mjesto za ulište (Mićević 1952). Nasuprot njemu je ono što nema podlogu, što
ne postoji, što nije, nestašica, prolaznost…
Biti naspram propasti, koja mu je stalno iz prikrajka pristupala, ključno je na-
gnuće njegove biografije, ali i poetsko načelo koje je eksplicitno ili kao podtekst pri-
sutno u njegovim slikama. To se odražava i u njegovoj poeziji. Pjesništvo Stojana
Vučićevića ima svoje konstante od kojih se rijetko odvaja. Strane su mu metamorfo-
ze, radikalne mijene jer želi zadržati kontinuitet svoga pjeva. (Božićević, 1986, prema
Kežić 1997). Ili, Stojan je „…vezan za arhaično, gotovo plemensko osjećanje svijeta
u kojem pojedinac još nije do kraja uobličen…“ (Pejaković 1994, prema Kežić 1997).
Vučićević je baštinio i iskustvo cikličkog vremena, što se vidi po nizu njego-
vih pjesama koje završavaju kružno, ponavljajući uvodne stihove ili strofe („Boje“,
„Putanja“, „Kudrov“, „Rast“, „Lov“, „Pjesma“, „Na pohodu svakom“, „Veče“, „Kameni
slap“, „More“, „Pred kišu“, „Kad se vratim u kamen“, „Zemlja“…, samo da navedemo
one iz zbirke Greben). Moglo bi se reći da mu je osobito prirastao srcu takav način
oblikovanja pjesama.
Poetsko iskustvo krša

S obzirom na sve izrečeno, logično je da je krš duboko urastao u poetiku Stojana
Vučićevića. Pojmovi krša pojavljuju se od pojedinačnih izraza preko stihova posve-
ćenih nekoj krškoj pojavi do pjesme pa čak i do zbirke koja je u naslovu obilježena
kršem i koji u određenoj mjeri određuje njegovo razumijevanje. Njegovu poeziju
uzduž i poprijeko prožimaju teme, motivi i figure krša. Najočitije su i posebno kon-
centrirane u zbirci pjesama Siga, što je vidljivo i po naslovu zbirke, ali se također po-
javljuju u zbirkama i naslovima zbirki Greben i Šibanica, dakle, naslovima polovice
njegovih zbirki, ali i u nazivu i sadržaju brojnih pjesama.
Greben
Geografski, greben je usko, strmo i oštro sljeme nekog hrpta (Cvitanović 2002) i
uobičajen je naziv za brojne male puste otočne pojave izložene svemoći mora.
Istovremeno, one tako male, daju značenje moru, pa čak su i uvjet njegova postoja-
nja. To je vidljivo u stihu
Teško je biti more bez traga grebena u srcu („Kad se vratim u kamen“).
Brojne pjesme ove zbirke sadrže krške pojave koje bitno markiraju značenja
pjesme i nose ključeve za njihovo razumijevanje. Elementarna pojava krša je kamen,
koji je u ovoj Vučićevićevoj zbirci čest poetski motiv ili poticaj zbivanja u prostoru,
poput stihova
…noć zaprede radi malog runolista u kamenu („Greben“) i
Svi smo treptaj vjetra sred kamenog slapa („Kameni slap“),
znak transformacija svijeta i njegova prelaska iz jednog u drugo stanje, iz živog u

mrtvo ili obrnuto. Npr:
Kad se vratim u kamen da me ne muči sumnja („Kad se vratim u kamen“),

Poljubi kamen, već je izmišljena
Jedna nova ptica, kako leti u grijeh („Ne plači“) ili
Kameni mi gavran sleti na ramena („Ispod zidina“).
Kamen je zaklon (Blaženi bogalji u škrapi tjeskobe) i znak sudbine (O, kud ću
jadan s kamenom da krenem, „Putovanje“), interakcija s kamenom definira stanje i
88 Ivo Lučić
pravac zbivanja (Posijeci stabla i opij se golim / Kamenjem pod sobom, budi korijen
kugi / Te hridi što psujem… „Rak“), a stijena je mjera ljudske patnje (Tko nikad bolom
ne nadvisi stijene, „Intermezzo“).
Kamen se često u pjesmama uobičajeno pojavljuje kao opreka vodi i obrnuto.
Međutim, to dvoje u kršu nisu samo opreka nego – možda na kontradikciji sazdan
– dio istog pojma, jer bez vode nema šupljina u stijenama, onoga što je pojam krša.
Međutim, ona je zbog gravitacije dobrim dijelom sakrivena u podzemlju, na naj-
dubljim dijelovima krša. Svojim „radom“, voda sa sobom odnosi mnogo otopljene
materije stijena i na neki način biva kamen koji teče. Vučićević je u svojim stihovima
zapazio razne faze tih odnosa i položaje dionika u njima, među kojima neki odnos
na prvi pogled izgledaju nelogično:
Makne li se kamen iznjedrit će vlagu („Dan“),

Palio sam dane, noći i oblake
Iskušao jednom i kam: on se mijenja pred kišu („Pred kišu“) i
Sve će romoriti ludo i kamen će teći („Mi“);
Neka prestane voda ranjavati stijene („Bez naslova“), i
Preživjeh jednom kamen u korijenu

Svjetla
Golem je očaj vode kad poraziš
Stijene („Intermezzo“).
No kad se gleda proces karstifikacije, tj. erozija stijena koju voda stvara, ovi sti-
hovi su sasvim logični i opravdani. Interakcija vode i kamena, koja može biti i borba,
ponekad zna nositi sa sobom obilježja Velikog praska, čiji je rezultat rađanje rijeke,
koja za Vučićevića ima također ishodišnu važnost, ali rijeke koja u tom Prasku iznje-
druje osnovne biološke i duhovne elemente ljudskog postojanja:
Gdje puče kamen pred djetinjstvom srebra

Buknu krv i pjesma i rijeka u njima („Na pohodu svakom“).
Važnost rijeka u Vučićevića dobro se vidi i po nekoliko izvrsnih i ključnih pje-

sama poput „One vrele rijeke na početku svijeta“, „Neretva“, „Visla“ i „Sava“, na koje
se ovdje nećemo posebno osvrtati. Tek da kažemo da i one u Vučićevićevoj poeziji
imaju krških naplavina, pa tako npr. u pjesmi „Sava“ autor kaže Prognan iz svega još
naslutim jedva / Ponore u sebi, a zvijezda s tvojim mi tokom uvire u oči. Navedeni
pojmovi, premda često samo pojedinačni, ponekad određuju totalitet svijeta. On u
stihu poput Evo nas od zemlje, sve smo sebi dali („Mi“) čini čovjeka istoznačnim sa
zemljom i u cijelosti vezanim sa zemljom i za zemlju. Ta zemlja je krš, što ne mora
uvijek biti napomenuto, ali je poznato da je to krš, uostalom to je u jednoj drugoj
zbirci jasno potvrdio:
Sva moja zemlja na jednom kamenu („Hercegovina, Popovo polje“).
To ponekad i nije neka sreća, dapače, zna biti i prokletstvo, jer se radi O suludu
carstvu gdje se kamen štuje (Boje). Motiv zemlje ima središnje mjesto u Vučićevićevoj
poeziji i na njega ćemo se vratiti kasnije, tek ovdje da dodamo da zemlja ne znači
samo egzistencijalnu sudbina čovjeka, nego u njoj leže i epistemološki ključevi za
razumijevanja svijeta:
Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima

I mislim da skrivaš zviježđe meko meko
Ko tišina šume što raste u snima
I zašumi negdje daleko daleko („Zemlja“).
Druge zbirke
Učestalost krških izraza u zbirkama Čavli, Šibanica, Pomrčina kao i u pjesmama
izvan zbirki, znatno je manja, ali su u njima zastupljene važne krške pojave. Osim
općenitih izraza kamen – koji može biti bijel i bezbojan – kamenjar, hrid i stijenje, tu
su škrapa, špilja, ponor i bezdan.
Sama Šibanica, brdo iznad Vučićevićeva zavičajnog Metkovića, geološki je va-
pnenačke građe, geomorfološki dio Dinarskog krša, a po upravljanju dio zaštićene
prirode Park šume. Njezina visina od nepunih 247 metara ne ostavlja osobit dojam
u usporedbi sa Žabom koja se uzdiže prema jugoistoku do 955 metara, kao ni u
odnosu na Rilić (920) i Sutivid (1155) koji su na suprotnoj strani Neretve, uz obalu
mora, paralelno uz koje na vrgorskom hrptu postoje vrhovi Veliki i Mali Šibenik.
Međutim, prve uzvisine iznad nizina uvijek imaju osobit dojam, što je slučaj sa
Šibanicom iznad Metkovića. Šibanica je neka vrsta poetskog svetog vrha i njezinu
važnost trebalo bi sagledati sa stajališta krške antropologije.
Siga
Zbirka Siga je bez sumnje najzanimljiviji dio poetske valorizacije krša kod Vučićevića,
a u njoj su posebno izdašne tri pjesme: „Siga“, „Ponornica“ i „Pećina“, u čijim su na-
slovima amblemi krškog podzemlja. Pribrojio bih im i „Bregavu“. Siga je specifična
pojava u kršu, taložina kalcijeva karbonata iz procjednih voda zasićenih kalcijevim
hidrokarbonatom, koji u podzemlju dobiva živopisne oblike. Ona je svojevrsno pre-
tapanje stijena iz gornjih slojeva u podzemlje, koje u najvećem broju slučajeva ostaje
trajno nevidljivo, a ono što bude otkriveno, zabljesne gledatelja svojom ljepotom.
Pored raznih elemenata krša koji se spominju u pjesmama, i same pjesme nose te
nazive.
Pjesma „Siga“ bremenita je kompleksnim značenjima i međuodnosima. To su
svijet i svjetovi – mikrosvjetovi i megasvjetovi – koji nastaju i prebivaju duboko u
tami. Siga može biti metafora zbivanja u Donjem svijetu, iracionalnom i podsvje-
90 Ivo Lučić
snom, ali i u stanici svakog živog organizma. Ta složena značenja nije moguće a ni
poželjno svoditi na prirodne analogije, ali je nedvojbeno da su nadahnute krškim
elementima i procesima poput kapanja bistre vode (zadnji veo zida!) sa stropa koje
stvara sigu, pri čemu se ne ističu samo akumulacijski nego i erozijski učinci „kopa-
nja bunara“ s „onu stranu vida“:
Bez imalo zemlje ruši se sa stropa

Kaplja bistre vide (zadnji veo zida)
Kane preko rane i živcima kopa
Bunar prema špilji s onu stranu vida.
Taj pretvorbeno-generativni postupak, koji se u karstologiji naziva krški pro-

ces, predočen je i u drugoj strofi kroz sipanje tkiva koje stvara stup:
Sipi britko tkivo, puca kolut mijeni

I udarom mekim ispunja u meni
Jasan stup nevida što tamu izmijeni
Od mora u srcu u kopno u zjeni
(…)
A zavjeru šutnji a lance u rani
Pećinom ću spajat kapljice u štap
Mi bez sige znamo da smo s pjesmom pali
Padat će i nebo prestane li kap.
Sige u Vučićevića nastaju od kapljica koje umjesto minerala kalcita otapaju i

nose sa sobom zavjere šutnji i lance u ranama, a i mi smo sami dio procesa padanja
s pjesmom, procesa koji ne smije prestati, jer će se inače urušiti sav svijet. Takva
analogija se doista može prepoznati u prirodi: pećine imaju fazu nastanka, tj. širenja
podzemnih šupljina, koja zbog promjene hidroloških prilika prestaje, nakon čega
ulaze u fazu degradacije i propadanja, tj. urušavanja.
Sad klečim za špiljom sad vapijem bozi

Sad iz petnih žila proklinjem znamenje
Što to kletvom pada tko to mene nosi
Blažena je voda što rađa kamenje.
Ova završna strofa, kroz dvostruki kontrast, što nije rijetka figura kod
Vučićevića, najprije kroz molitvu i proklinjanje, a potom u završna dva stiha kletvu
smjenjuje blagoslov, završava posvećivanjem vode što rađa kamenje. Ovdje izdiže
vodu na razinu onoga koji stvara svijet, svijet koji se začinje u vodi. To je prispodo-
bivo i mitu o nastanku zemlje i znanstvenim činjenicama o razvoju Zemlje. Pohvala
vodi prisutna je i u stihovima
Sretan i blažen onaj kojega rijeke doje

Majkom ću zvati vrbu ako mi valom mahne
a odsutnost vode tematizira kroz arhetipske slike žeđi karakteristične upravo za krš,
štoviše dugo najprepoznatljivije slike krša:
Ja sam beskrajno žedan, mene žeđaju vode

I mlijeko moje majke na vrelu zemlje sahne (Žeđ).
Pjesma „Ponornica“ nazvana je po krškoj rijeci koja u svom toku zamjenjuje

površinske dionice s onim podzemnim. Iako se radi o jedinstvenoj rijeci, dionice
nose različita imena. Posebnu dimenziju daje joj protjecanje kroz Donji svijet, kao
rijeka Styx, prostor iracionalnog, čuda, mita i svemogućeg, nakon kojeg na površi-
nu izvire s iskustvom nemušta života. No, i ono što je istraženo o kretanju voda u
podzemlju, potvrđuje čudesnu kombinatoriku odnosa tečenja uvis ili u suprotnom
smjeru od matice. Kod nekih ponornica ispod glavnog toka postoji podzemni, koji
su u vezi. Kad količina vode naraste, najprije se popune podzemni kanali, a potom
se povećava i količina vode površinskog toka. Takav slučaj je kod Bregave, čiji pod-
zemni tok, po procjenama, teče dublje od 40 metara ispod površinskog (Milanović
2006). Vučićević je jednu pjesmu naslovio imenom te rijeke, i u pjesmi govori o dvije
njezine razine:
Ti duboka od neba, na mojoj zemlji plitka.
U pjesmi o toj rijeci, koja šuplji kamen valja, mogu se zapaziti opisi koji bi se
mogli pripisati podzemlju:
Bila si sva u prahu u mrak zamotana

Ondje gdje noga ljudska još stupila nije.
Ti prirodni predlošci podzemnih voda, mogu se u „Ponornici“ prepoznati u fi-

gurama koje dovede u pitanje ustaljeni red i orijentaciju u prostoru u pogledu onoga
što je ispod, što je gore, pa čak i određivanja svog mjesta u odnosu na – sebe samog:
Ležim ispod sebe, iznad mene nemoć (…)

Naginjem se u se: ponornica vani
Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem (…).
Poniranje i izviranje znači i pojavu nove rijeke, makar se radilo o fizikalno

istim vodama, koja traži imenovanje, odnosno vrednovanje koje donosi novi život:
92 Ivo Lučić
Ponornica huči u meni od nekoć

kažem li joj ime namah ću poteći.
Fluidnost ustaljenih orijentira u prostoru dovodi međutim u pitanje identitet i

integritet pjesničkog subjekta:
…ja bih sebe trebo
i
Ja najbrži trkač što sebe ne stiže.
Pjesma „Pećina“ za temu koristi jednu od temeljnih krških pojava. U speleolo-

giji, njezina je definicija šupljina u stijenama u koju čovjek može ući. Manje šupljine
od nje su pukotine, a podzemne šupljine koje nemaju ulaz su kaverne. Pećine su
najduže razdoblje u povijesti bile čovjekovo stanište i zaklon. I danas u svojim sedi-
mentima, materijalnim ili nematerijalnim, čuvaju brojne zapise o povijesti Zemlje i
čovjeka. Istodobno, i dalje mnogi ljudi od njih zaziru. Kod prosječnog čovjeka pro-
mišljanje o pećinama sadrži stanovitu dozu inhibicije zbog straha koji se pojavljuje s
obzirom na njezinu nepoznatu unutrašnjost i kulturni prtljag opterećen prijetnjama.
Vučićević gradi sliku pećine od niza dojmljivih scena. Ističe strah od mraka, odno-
sno tame koja se ondje rađa i pršti, a iz toga mraka nastaje kameno sjeme. Pećina je
upravo stanište jeze i mraka u kojem (i) sige venu:
Možda ću strahom razvijati noćas

Kameno sjeme dozrelo u trenu
Dok pršti tama iz ubranog voća
I u njoj sige kao stabla venu
Pa se cijepaju riječi na igru i jezu (…)

Bojim se pjesmo jezovitog snoplja
Što se pod zemljom za kosidbu uči.
Pećine se vežu za najstarije kulturne tvorbe, zalihe su tame i mraka koji iz njih
izlaze i obavijaju vanjski svijet. Istodobno, špilja je nukleus iz koje se svijet razvija,
tajni prostor u klici svega, „spilja u zrnu“. Pećina je inkubator nesagledivih ljudskih
energija: U pećini sam, kaže u jednom stihu Opet pun žara da zamijenim zvijezdu.
Zemlja, podzemlje i Donji svijet

Krško podzemlje, taj iracionalni depo zapadne civilizacije, bilo je Vučićeviću veliko
nadahnuće i ono je u njegovim pjesmama dobilo niz originalnih i uspjelih tumače-
nja. Čini se da ga podzemlje bitno određuje i on je uzemljen i utemeljen u podzemlju,
kršu. Prostor „s onu stranu vida“ kod Vučićevića, u skladu s europskom tradicijom,
ima dva različita značenja. Možda ih objašnjava stih da je to prostor u kojem se cije-
paju riječi na igru i jezu, što bi se moglo usporediti sa podzemnim svijetom plodno-
sti Velike Majke i prostorom nedosežnih i nespoznatljivih dubina, odnosa prostora
smrti, Hada. Hillman (2013) oštro razdvaja puko podzemlje od Donjeg svijeta, pod-
sjećajući da tako na nj gleda i niz istaknutih klasičara.
U pjesmi „Intermezzo“, koja nije uvrštena ni u jednu zbirku za života, pjesnik
kaže da Sve što leti iz bezdna izlijeće, što, imajući na umu uobičajenu višeznačnost
kod Vučićevića, s jedne strane može biti pročitano kao podzemlje-rodilište svega
onoga što leti i područje u kojem se rađa život kao takav, a s druge, tim stihom kon-
trastira polove svijeta, ne na sjeverni i južni, nego na donji, njegovo podzemlje, i na
gornji, svijet neba, u kojem se leti.
Vučićevićevo često zaranjanje u Donji svijet nije neobično, jer su te sfere sim-
boli dubine u kojoj se krije tajna svijeta. Pravo ustrojstvo stvari voli se kriti i njihova
prava priroda je ono skriveno (Hillman 2013), pa je istina bliska s onim što je dubina,
a čovjek rođen u kršu ima za to argument više. Izvori upućuju na analogiju dubine
prostora i duše u zapadnoj misli, pa i prije antike. K tome, u Donjem svijetu su uskla-
dišteni mitovi, kulturne tvorbe iz kojih je izišlo i pjesništvo, i koji se u dubinama duše
kriju i danas. Budući da je Donji svijet prostor smrti, smrt nije rijetka tema u poeziji.
Doista, lakše se prisjetiti Vučićevićevih stihova koji su povezani s podzemljem
kao prostorom smrti, nego onih drugih. Primjerice, uz već spomenuto jezovito sno-
plje Što se pod zemljom za kosidbu uči, u sablasnoj pjesmi „Jej“ pjesnik u taj prostor
stavlja grobnog stražara koji katkad mrtvo prema sigi hukne.
Osobito je dojmljiva definicija bezdna kao „mjesta gdje se bacaju sjene“. Prema
grčkoj mitologiji, osobe u Donjem svijetu su sjene. No nama je nemoguće u tom sti-
hu ne pročitati hudo iskustvo jama-masovnih grobnica, koje su kao malo što smrću
obilježile Vučićevićev zavičaj. A vrhunac te nesreće zbivao se u vrijeme Vučićevićeva
rođenja, kad su na početku i na kraju Drugog svjetskog rata brojni Popovci likvidi-
rani završili u jamama. Što se uostalom zbiva s ljudima prije nego nasilno završe u
jamama nego da im se oduzme ljudski identitet i postaju sjene.
Međutim, i drugi je princip podzemlja, onaj Velike majke, snažno prisutan u
Vučićevićevoj poeziji, ali on se ne spominje toliko izravno povezan s podzemljem,
nego se najviše vidi na površini, na zemlji kao prostoru ljudskog naseljavanja, uzga-
janja kultura i baštinjenja plodnosti koja izvire iz tla. Ta se dvojnost u međusobnim
odnosima između podzemlja i onoga što se od njega emanira na površini, očituje u
stihovima:
Tko je komu zemlja u tolikoj tmici:

Zar biljka korijenu ili korijen biljci („Komadić križa“).
94 Ivo Lučić
No da ja zemlja s velikim i malim “z” i različitim atributima jedan od temeljnih

pojmova u njegovu pjesništvu, to je nedvojbeno. Vučićević priznaje: svemoć zemlje
ne smijem ni reći, i u nekim se stihovima jasno identificira s njom:
Preklinjem te zemljo koja sličiš na me (Mojsije, 3).
Zemlja zna biti kazna i pokora, što je vidljivo u stihu Dok postoji Grgur pomrči-
na traje, u kojem se mrak podzemlja proširio na nebo i zastro sunce. No, Vučićević
zemlji „prašta rijeku” u kojoj je patnik, jer je u njoj ukorijenjen. Ona je najveća nje-
gova vrijednost, čak i u odnosu na idealno Nebo, koje uvijek iste srebrnjake broji / Ko
da nečim može Zemlju da mi plati.
Stoga se mirne duše može reći da je Vučićević pjesnik zemlje. On osjeća i pjeva
o sva tri svijeta slavenskog drva života: o podzemlju, zemlji i nebu, ali zemlja je nje-
gova sudbina. A budući da je sva njegova zemlja na jednom kamenu, to nas, hoćeš-
nećeš, opet vraća kršu – i podzemlju koje ne mora uvijek biti izgovoreno.
Vučićevićev prodor u „tajnu“ krša, koji je nepogrešivo ostvario svojom poet-
skom intuicijom, može se u određenoj mjeri uspoređivati s onim što se u krškoj zna-
nosti kazuju za pojedine pojave kao što su zasigavanje, karstifikacija, izviranje vode
koje se hipsometrijski spušta i podiže, itd. Jedan od njegovih najpregnantnijih stiho-
va je pohvala i svojevrsni blagoslov stalnom procesu stvaranja krša, ergo stvaranju
svijeta. Njemu svakodnevno svjedočimo a da to ni ne primjećujemo. Taj stih glasi:
Blažena je voda što rađa kamenje.
Zaključak
Pogled na Vučićevićevu poeziju iz krške perspektive, motiviran željom da se vidi u
kojoj je mjeri prirodni okoliš zavičaja ostavio traga u njegovu poetskom iskustvu i
njegovoj lirskoj kozmologiji, ali i da se na karstologiju pogleda iz neuobičajene per-
spektive, naišao je na niz zanimljivih rezultata.
U nekim njegovim zbirkama, krški motivi i krške pojave su česti, pa čak imaju
i ključnu ulogu u razumijevanju njegova pjesničkog svijeta. Zbirka Siga je najoči-
tiji primjer poezije duboko prožete kršem, u kojoj se pjesme „Siga“, „Ponornica“ i
„Pećina“ gotovo u cijelosti ostvaruju unutar krškog svijeta. U nekim drugim pje-
smama iskustva krša posuđuju važne spoznajne obrasce i upute za razumijevanje
svijeta. Stih Sva moja zemlja na jednom kamenu daje oslonca za znatno šire poima-
nje principa krša.
Posebno je važan krajolik „s onu stranu vida“, Donji svijet, u kojem pjesnik ne
robuje standardnim iskustvima i u kojem odnosi subjekta i okoline nisu fiksirani na
poznat način. Rijeka ponire gore, svemir stoji dok ja letim, a pjesnički subjekt biva
iznad ili ispod sebe.
Krš i njegovi unutarnji procesi, njegovo razlaganje, pretapanje i spajanje, meta-
bolizam su zemlje s kojim se Vučićević osjeća „srodnim“ i čiji je sam dio. Slijed tih
cikličkih metamorfoza kamena ima svoje analogije ne samo u biološkom nego i u

duhovnom životu čovjeka.
U vremenu u kojem se udaljenost čovjeka od prirode smatra uzročnikom naj-
veće opasnosti za njegov opstanak na zemlji, Vučićevićevo okršavanje i ozemljavanje
ima nešto od mudrosti drevnih kultura koje su znale kako s prirodom. Ono bi moglo
biti poticajno za neku buduću okolišnu pedagogiju. Možda se i mi možemo okoristiti
zazivanjem pomirenosti sa sobom i sa zemljom, zajedno s Vučićevićem, kroz njego-
ve stihove iz pjesme “I još da me zemlja”:
I još da me zemlja ko vodu u škrapi

Pod visokim suncem taloži i hlapi
I da posve smiren tečem tak na mapi
Viši od oblaka i manji od kapi.
Bibliografija
Bagić, Krešimir, 1997. Pjesništvo Stojana Vučićevića. U: Lučić, Ivo (ur): Ravno, Popovo,
Humski zbornik III., Ravno – Zagreb, str. 51-57.
Belaj, Vitomir, 2007. Hod kroz godinu, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.
Bodley, John H., 1994. Cultural Anthropology: Tribes, States, and the Global System.
Mountain View, California: Mayfield Publishing Co., 478 pp.
Cvitanović, Alfonso, 2002. Geografski rječnik, Zadar: Hrvatsko geografsko društvo Zadar;
Filozofski fakultet u Zadru ; Matica Hrvatska – Zadar ; ZADIZ .o.o. Zadar
Eliade, Mircea, 2002. Sveto i profano. AGM, Zagreb, 138.
Hillman, James, 2013. San i Donji svet. Fedon, Beograd, 308.
Gašparović, Ratimir, 1973. Morfološke i hidrografske karakteristike podzemnih kanalnih
sistema u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Popova polja (Zapadni dio Donjeg polja) II
dio. Geografski pregled, XIV–XV (1970–1971), Sarajevo, str. 157–214.
Jergović, Miljenko, 2019. Pisac koji malo-pomalo nestaje iz sjećanja hrvatske književnosti.
https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/pisac-koji-malo-pomalo-nestaje-iz-sjecanja-
hrvatske-knjizevnosti/ (travanj 2019)
Kežić, Lina, 1997. Putopisna proza Stojana Vučićevića; Bibliografija, kritike i životopis S.
Vučićevića. U: Lučić, Ivo (ur): Ravno, Popovo, Humski zbornik III., Ravno – Zagreb, str.
59-78.
Jurić, Ivan, 2010. Stojan Vučićević kao žrtva komunističkog sustava. U: Zbornik: Peti
neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret: Stojan Vučićević književnik i žrtva.
Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada, Hrvatsko
slovo, Opuzen, Zagreb, str. 48-80.
Lučić, Ivo, 2014. Karstologija i zahtjevi holističke znanosti. Filozofska istraživanja, 136, god.
34 (2014) Sv. 4, str. 529–541.
96 Ivo Lučić
Low S.M., Altman I., 1992. Place Attachment. In: Altman I., Low S.M. (eds) Place Attachment.
Human Behavior and Environment (Advances in Theory and Research), vol 12. Springer,
Boston, MA
Mićević, Ljubo, 1952. Život i običaji Popovaca. SAN, Život i običaji narodni, knjiga 29,
Beograd, str. 442.
Milanović, Petar, 2006. Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja, Beograd, 362.
Panoš 1995)
Skok, Petar, 1971–74. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1–4), Zagreb.
Vučićević, Stojan 1985. Pomrčina“, Logos, Split
Vučićević, Stojan 1991. Sabrane pjesme, priredio Dubravko Horvatić, ogranak Matice hrvat-
ske Metković, Metković.
ZEMLJA ONE VRELE RIJEKE
Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima One vrele rijeke u početku svijeta

I mislim da skrivaš zviježde meko meko Onaj strah za gorom kroz sunce ustaljen
Ko tišina šume što raste u snima Kaplju mi u mozak na obodu cvijeta
I zašumi negdje daleko daleko Gdje sjedim sa sobom kojem nedostajem
A prašnici vreli pa u glečer padam
Zamislim ti njedra, namah sunce grane Od iskona mrtve sad mi u krv lete
Otkuda ti zemljo s moga čela zlatnik Izmišljene ptice i ja im se jadam
Evo sklapam oči (tebi zapad svane) A one prolete a one ne slete
Ja ti praštam rijeku u kojoj sam patnik
Zamislim ti njedra, namah sunce grane Moja je ruka mrtvac (o, zar su pokreti važni)
Ispod višnje u cvatu vratih se zlovoljan
Još trenutak samo pusti neka grije Nakon jake vatre najviše smo vlažni
Neka žari žari nad dolinom plača
Ja te opet volim, čuj gdje vjetar vije Svijete iza vode nisi mi dovoljan
Dok ti grlim grlim ramena od drača
Još trenutak samo pusti neka grije
Znam da imam brata s očima što prose

Ove moje vode iza mene gušće
Ja mu slutim ime od bola i rose
Budi dobra zemljo: otvori mu ušće
Znam da imam brata s očima što prose

I mislim da skrivaš zviježde meko meko
Ko tišina šume što raste u snima
I zašumi negdje daleko daleko
98 Ivo Lučić
BREGAVA PONORNICA
Sjeni Makovoj
Ležim ispod sebe, iznad mene nemoć
Ćutim iza srca vodu što još brže Ali svemoć zemlje ne smijem ni reći
Od ove preda mnom šuplji kamen vaija Ponornica huči u meni od nekoć
Kroza ni vojske idu, crni vjetar rže Kažem li joj ime namah ću poteći
S ćuprije što mene i Bregavu spaja
Gledam iznad sebe: ponad mene nebo
Desilo se nešto između nas davno Vidi li ga onaj odozgo kroz mene
Nešto kao pijesak kroz mrežicu sita Treba li mi nešto ja bih sebe trebo
Padalo je kroza nj i zlato i blato I u sebi mene, samo mene mene
Dok si tekla uvis Rijeko bogumilska
Zaplele se riječi u meni ko trave
Bila si sva u prahu u mrak zamotana I po svakoj vlati jedna zvijezda gmiže
Ondje gdje noga ljudska još stupila nije Jurim uzduž zviježda, smalakšem od strave
Bila si sve što htjedoh bila si sudbina sama Ja najbrži trkač što sebe ne stiže
O kako nas sunce osvetnički grije
Vičem sebi stani, gledam gore stoji
Ovo je ostatak svega, krpa praznine Svemir hladni; vlati, šûme vlati
Na strašilu poljskom nikoga ne straši Nebo uvijek iste srebrnjake broji
Prikradaju se samo iz mojih snova ptice Ko da nečim može Zemlju da mi plati
Obnoć dok piju stolački vinogradi
Ležim ispod voćke, zri nemoć na grani
Sami smo iznad sebe, čini se da drhte Različit sam odmah čim rukama mahnem
I ruke i obale što ih vrijeme pridržava Naginjem se u se: ponornica vani
Ti duboka od neba, na mojoj zemlji plitka Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem
Ja voda tvoja, ti moja država
I trunem pod sobom, iznad mene nebo
Zašto se onda čudim (iz našeg je kraja) Vidi li ga onaj odozgo kroz mene
Toj zvijezdi što vazda nad strašnim izvorom Treba li mi nešto ja bih sebe trebo
stoji u sebi mene, samo mene mene
Ko jabuka zrela nasred prazna raja
Bregavo dok tečeš mislim da postojim
PEĆINA SIGA
Možda éu strahom razvijati noćas Bez imalo zemlje ruši se sa stropa

Kameno sjeme dozrelo u trenu Kaplja bistre vode (zadnji veo zida)
Dok pršti tama iz ubranog voća Kane preko rane i živcima kopa
I u njoj sige kao stabla venu Bunar prema špilji s onu stranu vida
Opet pun žara da zamijenim zvijezdu Sipi britko tkivo, puca kolut mijeni
U gusti miris prerušavam voće I udarom mekim ispunja u meni
Pa se cijepaju riječi na igru i jezu Jasan stup nevida što tamu izmijeni
Što pod jednim mostom ko ubog zanoće Od mora u srcu u kopno u zjeni
A mojim dahom otvara se brazda Brodolomci moji sad gasite plamen

Samo da vatra odnekud ne grakne Vrijeme je da suzom oslijepimo spas
Zloguka vrana pozoblje mi vazda Srce kuca kuca (srce nije kamen)
Spilju u zrnju, prostor što je smakne Srce je busola u začetku nas
Tako u svijetu kacige i koplja A zavjeru šutnji a lance u rani

Na golo čelo dočekujem srsi Pećinom će spajat kapljice u štap
Bojim se pjesmo jezovitog snoplja Mi bez sige znamo da smos pjesmom pali
Što se pod zemljom za kosidbu uči Padat će i nebo prestane li kap
Možda ću strahom razvijati noćas Sad klečim za špiljom sad vapijem bozi
Kameno sjeme dozrelo u trenu Sad iz petnih žila proklinjem znamenje
Dok pršti tama iz ubranog voća Što to kletvom pada tko to mene nosi
I u njoj sige kao stabla venu
Blažena je voda što rađa kamenje
100 Ivo Lučić
HERCEGOVINA, POPOVO POLJE
Sva moja zemlja na jednom kamenu

Ogledalo moje smrti moje nesanice
Vapi tiho žetvu Vodu u sjemenu
I mrvi se poput sna poput neba
Pred okom zvijezde Danice
Kruh naš svagdanji (krov nad nama)

Počela je kiša u našoj kući
Iz drijenove kore pjesma se prolama
A kroz čija vrata
Gdje će snovi ući
Kopam svojski kopam ali i crv ruje

Osipa se Ništa: ima – nema – ima
Kroz kosti djedove vrijeme se ne čuje
Gle na vlažnoj raži – sablast Hölderlina
PRVI ZABILJEŽENI SLUČAJ KOŠTANE DEFORMACIJE
NA KRILU VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA / MALOG
MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS /MYOTIS BLYTHII
OXYGNATUS) U BOSNI I HERCEGOVINI
THE FIRST RECORDED CASE OF SKELETAL
DEFORMATIONS ON THE WING OF GREATER MOUSE-
EARED BAT / LESSER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS
MYOTIS / MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Monika Šafhauzer1, 2, Neira Babić1, 2, Jasminko Mulaomerović1,

Miralem Husanović1
Sažetak
Prvi put u Bosni i Hercegovini opisana je deformacija na kostima krila velikog mišouhog šiš-
miša / malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus) nađenog u Srednjoj
Bijambarskoj pećini kod Olova. Na podlaktici je došlo do gnojne upale (absces), a na trećem
prstu otvoreni lom i kasnije samosrastanje.
Ključne riječi: veliki mišouhi šišmiš / mali mišouhi šišmiš (Myotis myotis / Myotis blythii
oxygnatus), gnojna upala, otvoreni lom, samosrastanje, Bosna i Hercegovina
Abstract
For the first time in Bosnia and Herzegovina, deformation on the wings bones of the Greater
Mouse-eared bat / Lesser Mouse-eared bat (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus) found in
the Srednja Bijambarska pećina cave near Olovo city was described. There was an abscess on
the forearm, and on the third finger an open bone fracture and later self-healing.
Key words: Greater Mouse-eared bat / Lesser Mouse-eared bat (Myotis myotis /Myotis blythii
oxygnatus), abcessed inflammation, open fracture, self-healing, , Bosnia and Herzegovina
Prilikom posjete Srednjoj Bijambarskoj pećini 24. 11. 2018. godine primjetili smo na
jednom većem mišouhom šišmišu (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus), koji
je visio na visini od oko 4 m, neobičnu kuglastu formu na podlaktici lijevog krila.
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, e-mail: jasminko@centazakrs.ba, miralem.husanovic@gmail.com
2
Udruženje studenata biologije u Bosni i Hercegovini, e-mail: monika.safhauzer@gmail.com; neira_babic@hotmail.com
101
102 Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
Njena veličina nas je upućivala na mogućnost da se radi o nekom krpelju te smo ga

skinuti sa stropada bismo sklonili nametnika..
Tek u ruci primjetili smo da nije bio parazit, nego izraslina na krilu, prekrivena
kožicom. Utvrdili smo da se radi o lokalizovanoj gnojnoj upali (abscess) promjera oko
4-5 mm koja se nalazila odmah ispod kože, prekrivena tankim filmom providnog
epitela, na samoj kosti podlaktice (oko 15 mm od zgloba sa nadlakticom) (slika 1).
Pregledom šišmiša uočena je i deformacija na desnom krilu koja se ogledala u
neobičnom zadebljanju na prvom članku (proksimalnoj falangi) trećeg prsta (sli-
ka 2). Detaljnim pregledom utvrđeno je da se radi o otvorenom prelomu kosti čiji
krajevi vire izvan zadebljanja. Kosti članka su srasle kao rezultat obilnih naslaga
koštanog tkiva između i oko odvojenih dijelova kosti. Ovaj oblik regeneracije opisao
je Halstead (1974).
Pokušali smo odrediti vrstu šišmiša ali budući da nismo imali šubler za mjere-
nje zubnog niza CM3, izmjerili samo samo dužinu podlaktice. Njena dužina od 60
mm dozvolila je samo da vrstu odredimo kao veliki mišouhi šišmiš / mali mišouhi
šišmiš. Obje ove vrste nastanjuju Srednju Bijambarsku pećinu tokom cijele godine
(Pašić et al. 2013, Pašić & Mulaomerović 2015, Presetnik et al. 2016, 2017).
Slika 1. Gnojna upala na podlaktici Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus.

Figure 1. The abcessed inflammation on forearm of Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus.
(foto/photo: Miralem Husanović)
Procijenili smo da je abcess smetnja šišmišu na početku hibernacije, zato smo

ga uklonili sterilnim metodama, korištenjem sterilnog pribora i metoda rada koje
su onemogućile kontaminaciju. Koža je rezana iglom (opranom u 100% alkoholu) i
istisnut je gnoj, koji smo zatim stavili u sterilni kontejner radi kasnije analize, pohra-
nili uzorak na temperaturu od 4ºC. Rana je kasnije dezinficirana polivanjem 100%
alkoholom. Za cijelo vrijeme intervencije šišmiš je bio miran.
Prvi zabilježeni slučaj koštane deformacije na krilu velikog mišouhog šišmiša /
malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis /Myotis blythii oxygnatus) u BiH 103
Slika 2. Samosrastanje otvorenog loma na trećem prstu.

Figure 2. Self-healing of open fracture on the third finger.
(foto/photo: Miralem Husanović)
Po dolasku sa terena smo koristeći se opremom Prirodno-matematičkog fakul-

teta napravili analizu sadržaja sadržaja abscessa. Napravili smo obojeni razmaz gno-
ja, kako bismo, na osnovu ćelija, utvrdili naše pretpostavke da se radi o gnojnoj upa-
li Metoda rada je podrazumjevala pravljenje obojenog preparata po Pappenheimu
(Giemsa+May-Grunwald), koja je inače korištena za pravljenje i bojenje krvnih
razmaza. Nakon što smo napravili preparat nanoseći masu na predmetno staklo,
preparat smo osušili te prelili nerazrijeđenim rastvorom May-Gruwald boje. Nakon
tri minute boju smo saprali destilovanom vodom. Zatim smo preparat prelili svježe
napravljenim rastvorom Giemsa boje (5:10) te smo čekali 40 minuta da se boja upije.
Zatim smo nastavili sa mikroskopskim pregledom preparata pri čemu smo po-
tvrdili da se radi o gnojnoj upali, apscesu, zbog predominacije neutrofilnih granu-
locita nad drugim bijelim krvnim ćelijama. Kada se ove ćelije boje smjesom baznih
i kiselih boja poprimaju ružičasto-žuto obojenje te se primjećuje granulacija unutar
ćelije i karakteristično jedro u obliku slova U, S ili V (slika 2).
Pored ovih ćelija na preparatu smo pronašli i monocite (makrofage) te limfocite
(slika 3). Monociti imaju ulogu da fagocitiraju veće ćelije (stranog porjekla ili djeliće
tkiva), te oni spadaju u najkrupnije ćelije bijele krve loze. Karakteriše ih jasno izražena
citoplazma i veliko, tamno obojeno jedro. Citoplazma nije granulirana. Limfociti su
relativno male ćelije u odnosu na druge forme leukocita. Tamno obojeno jedro zauzima
do 95% zapremine. Protoplazma je bazofilna i bez granulacija (Hasković & Ivanc 2007).
Sve ove ćelije potvrđuju da se radi o nalazu gnojne upale.
104 Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
Slika 3. Mikroskopski pregled sadržaja abscesa, s desna na lijevo: a) limfocit,

b) neutrofilni granulocit, c) monocit.
Figure 2. Microscopic picture of the abscess, from right to left: a) lymphocyte,
b) neutrophil granulocyte, c) monocyte
(foto/photo: Neira Babić)
Lomovi velikih krilnih kostiju su dosta česti kod šišmiša i opisani su u većem
broju radova. Mišouhi šišmiši često insekte love na površini zemljišta kojom prili-
kom dolazi do različitih povreda (Dietz et al. 2009). Radi se uglavnom o zatvorenim
lomovima podlaktice. Ovi lomovi se mogu sanirati hirurškim putem vanjskim ili
unutrašnjim fiksatorima (Wellehan et al. 2001, Sayahi et al. 2015), a poznati su i
slučajevi samosrastanja kostiju (Bogdanowicz & Urbańczyk 1986, ter Hofstede et
al. 2003). U literaturi smo naišli samo na jedan slučaj samoizlječenja tj. samosrasta-
nja prvog članka prsta (falange) i to kod južnoamaričke vrste Artibeus planirostris
(Castillo-Figueroa & Pérez-Torres 2018).
Literatura
Anonymus 2005. Diagnostic & treatment update for the rehabilitation of insectivorous bats:
Examination and intake protocol. Bat World Sanctuary. https://batworld.org/wp-content/
uploads/2011/06/DifferentialDiagnosticChart.pdf.
Bogdanowicz W., Z. Urbańczyk, 1986. A Case of Self-healing of a Broken Forearm in Myotis
brandtii (Eversmann, 1845). Acta Theriologica 31(14): 180–181.
Prvi zabilježeni slučaj koštane deformacije na krilu velikog mišouhog šišmiša /
malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis /Myotis blythii oxygnatus) u BiH 105
Castillo-Figueroa D., J. Pérez-Torres, 2018. First records of wing defects in phyllostomid

bats from Colombia. Journal of Bat Research & Conservation, 11 (1). http://secemu.
org/journal-of-bat-research-and-conservation/all-issues/journal-of-bat-research-and-
conservation-11/.
Dietz C., O. von Helversen, D. Nill, 2009. Bats of Britain, Europe & Northwest Africa. A & C
Black, London, 400 pp.
Halstead L. B., 1974. Vertebrate hard tissues. Wykeham Publications, London, 179 pp.
Hofstede H. M., J. Miller, J. M. Ratcliffe, B. M. Fenton, 2003. A Healed Fractured Radius in
a Flying Big Brown Bat (Eptesicus fuscus). Journal of Wildlife Rehabilitation 26(4): 4–7.
Hasković E., A. Ivanc, 2007. Praktikum uporedne fiziologije životinja i čovjeka. Prirodno-
matematički fakultet, Sarajevo, 135 str.
Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. Hypsugo I(2): 34-–48.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović,
2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u
zimu 2016/17. Hypsugo II(1): 27–41.
Sayahi E., M. Salaran, S. Dehghani, A. Raayat Jahromi, H. Savadkouhi, P. Memarian, 2015.
Radial fracture in bat: a case report. Journal of Animal and Poultry Sciences (JAPSC) 4(2):
27–30.
Wellehan J. F. X., M. S. Zens, A. A. Bright, S. J. Voss, 2001. Type I external skeletal fixation
of radial fractures in microchiropterans. Journal of Zoo and Wildlife Medicine, 32(4):
487–493.
GROBLJE NOĆNOG ŠIŠMIŠA (NYCTALUS NOCTULA)
U OBREDNOJ PEĆINI
THE GRAVEYARD OF THE COMMON NOCTULE
(NYCTALUS NOCTULA) IN OBREDNA PEĆINA CAVE
Jasminko Mulaomerović1, Miralem Husanović2
Sažetak
Tokom tri obilaska Obredne pećine kod Kladnja sakupljeno je više kostiju od minimalno 26
životinja. Sve kosti pripadaju noćnom šišmišu (Nyctalus noctula). Kosti su bile sadržaj gvala
šumske sove (Strix aluco) koje je još uvijek aktivna u toj pećini. Prema boji, kosti su već dugo
na zraku i pećina je sada samo staro groblje noćniih šišmiša.
Ključne riječi: noćni šišmiš (Nyctalus noctula), kosti, Obredna pećina, Kladanj, Bosna i
Hercegovina
Abstract
During the three tours of the Obredna pećina cave near Kladanj several bones were collected
from a minimum of 26 animals. All bones belong to the Common noctule (Nyctalus noctula).
The bones were the contents of pellets of the Tawny owl (Strix aluco) that is still active in that
cave. Judging by color, the bones are exposed to the air for a long period of time and the cave
is now just an old graveyard of the Common noctule.
Key words: Common noctule (Nyctalus noctula), bones, Obredna pećina cave, town Kladanj,
Bosnia and Herzegovina
Obredna pećina (tako nazvana zbog, čini se, vještačkih intervencija u unutrašnjosti
koje su služile nekom nepoznatom obredu) se nalazi u stijenama iznad lijeve obale
Drinjače, nedaleko od sela Brateljevići u općini Kladanj. Pećina ima ulaz velikih
dimenzija, a cijelu unutrašnjost osvjetljava dnevno svjetlo.
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
2
Klub ekstremnih sportova „Summit“, Banovići, miralem.husanovic@gmail.com
106
Groblje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula) u Obrednoj pećini 107
Slika 1. Ulaz u pećinu (strelica pokazuje mjesto nalaza kostiju)

Figure 1. Entrance in the cave (the arrow shows the location of the bones)
(Foto/Photo: Jasminko Mulaomerović)
Prvi put smo ovu pećinu posjetili 2002. godine kada su sakupljene kosti koje
je Maja Zagmajster odredila da pripadaju vrsti noćnog šišmiša (Nyctalus noctula)
(Zagmajster et al. 2008). Radilo se o ukupno 5 individua. Ostataka kostiju od drugih
vrsta nije bilo.
Drugi put smo pećinu posjetili tokom zimskog monitoringa 5. 2. 2017. godine.
Sakupljeno je 7 humerusa, 7 radiusa i 1 lobanja. Iz ovih nalaza moglo se zaključiti o
minimalno 6 individua noćnog šišmiša.
Treći put smo pećinu posjetili ove godine, 10. 2. 2018. Sakupili smo: 8 donjih
vilica od čega su 4 bile lijeve, a 4 desne; 6 lobanja od koji su 3 bile cijele, a od tri su se
sačuvali samo prednji dijelovi (neke samo fragmentarno). Humerusa smo sakupili
23 cijela i 2 fragmenta (dio sa epifizom) te 19 radiusa. Analizom radiusa može se go-
voriti o minimalno 12 individua, a analizom humerusa o minimalno 15 individua.
Sve kosti su bile potpuno bijele boje, kao što su bile i one nađene ranijih godina, a što
upućuje da su već dugo na zraku. U dnu pećine sakupljeno je i jedno pero od šumske
sove (Strix aluco) na mjestu gdje je pojela neku malu pticu.
Dakle, u tri navrata su sakupljene kosti od minimalno 26 životinja.
108 Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
Slika 2. Prostor (crvena crta) na ulazu u pećinu gdje su sakupljene sve kosti.
Figure 2. Space (red line) at the entrance in the cave where all the bones are collected.
(Foto/Photo: Jasminko Mulaomerović)
Slika 3. Nekoliko kostiju (lobanje, radiusi, humerusi) nađenih prilikom zadnje posjete pećini.
Figure 3. Several bones (lobes, radiuses, humerus) founded during the last cave visit.
(Foto/Photo: Miralem Husanović)
Groblje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula) u Obrednoj pećini 109
Zbog velikog broja kostiju, pomislili smo da možda osim ranog večernjaka ima
još i mali noćni (Lajslerov) šišmiš (Nyctalus leisleri). Premjerili smo kosti koje su
nam to omogućavale i dobili sljedeće mjere:
Dužina vilica: 14,4; 14,8; 14,5; 15,0; 14,2; 14,3 mm.
Dužina radiusa: 49,3; 53,05; 48,3; 51,5; 49,3; 50,1; 51,9; 50,0; 50,2; 48,5; 48,5;
48,7; 49,05; 49,35; 51,7; 49,45; 48,3; 51,8; 52,0; 53,2; 52,3; 49,4; 49,25 i 46,75 mm.
Epifiza kod svih humerusa široka je 3,2 mm.
Kod dvije lobanje: IOB – 5,4 i 5,2 mm; kondilobazalna dužina 17,9 ; 18,0 i 18,8
mm.
Kod svih lobanja P1 je pomaknut prema unutrašnjosti vilice.
Sve kosti jasno pokazuju da se radi isključivo o noćnom šišmišu (Anděra &
Horáček, 1982; Felten et al. 1973; Ruprecht 1987; Schober & Grimmberger 1993).
Sva tri puta smo kosti nalazili na istom mjestu, na ulaznom dijelu pećine (na
slici označeno crtkanom linjom). Gotovo je sigurno da su kosti noćnog šišmiša osta-
ci iz gvala koje su se vremenom potpuno raspale. Slično smo već vidjeli isped pećine
Krašnice u Svinjarinskom dolu (Podvelež) (Mulaomerović et al. 2015).
Kosti jednog noćnog šišmiša šišmiša nađene su i u gvalama šumske sove (Strix
aluco) iz Pećine u Srednjoj stijeni na Tajanu uz kosti velikog mišouhog šišmiša
(Myotis myotis), malog mišouhog šišmiša (Myotis blythii), jednom primjerku grupe
veliki/mali mišouhi šišmiš i velikog potkovastog šišmiša (Rhinolophus ferrumequi-
num) (Mulaomerović 2017). Poznato je da su šišmiši, iako ne procentualno značaj-
ni, ali ipak dio plijena sova. Tako je istražvanjima ishrane male ušare Asio otus u
Beogradu i okolini utvrđeno da 0,12 % ukupnog plijena čine ostaci noćnog šišmiša i
kulijevog šišmiša (Pipistrellus kuhli) (Paunović 2016), dok je istraživanje 1.083 gvale
kukuvije (Tyto alba) iz Bačke (Purger & Karanović 1992) pokazalo ostatke samo
jedne individue velikog kasnog šišmiša (Eptesicus serotinus).
Gvale iz novijeg vremena u Obrednoj pećini nismo našli ni jednom prilikom.
Kako su sove (ili samo jedna sova) još uvijek aktivne, za pretpostaviti je da se u ovu
pećinu noćni šišmiši više ne sklanjaju. Obredna pećina je već duže vremena samo
njihovo groblje.
Literatura
Anděra M. & I. Horáček, 1982. Poznáváme naše savce. Praha: Mladá fronta, 253 str.
Felten H., A. Helfricht, G. Storch, 1973. Die Bestimmung der europâischen fledermâuse nach
der distalen Epiphyse des Humerus. Senckenbergiana biologica 54 (4-6): 291-297.
Mulaomerović, J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši donjeg toka rijeke Neretve. Sarajevo:
Centar za krš i speleologiju, 24 str.
Mulaomerović J., 2017, Chiroptera, 14. 10. 2006, Pećina u Dubokoj Tajašnici cave, 21. 8.
2016, Pećina u Srednjoj stijeni Cave, Tajan, Bosnia and Herzegovina / Chiroptera, 14. 10.
2006., Pećina u Dubokoj Tajašnici, 21. 8. 2016., Pećina u Srednjoj stijeni, Tajan, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo, II, 1: 35-36.,
110 Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
Paunović M., 2016. Rasprostranjenje, ekologija i centri diverziteta slepih miševa (Mammalia,
Chiroptera) u Srbiji. Doktorska disertacija, Beograd: Univerzitet u beogradu , Biološki
fakultet, 479 str.
Purger J. J., & T. Karanović, 1992. Analiza ishrane kukuvije, Tyto alba (Scop., 1769) preko
sadržaja gvalica u okolini Apatina (Zapadna Bačka, Jugoslavija). Glasnik Prirodnjačkog
muzeja u beogradu 47: 91-99. (http://real.mtak.hu/22075/1/30_Purger__Karanovic_1992_
Bull_Nat_Hist_B47_91_99_u_175359.197574.pdf).
Ruprecht A. L., 1987. Klucz do oznaczania żuchw nietoperzy fauny Polski. Prz. Zool. 31: 89-
105.
Schober W., E. Grimmberger, 1993. Bats of Britain and Europe. London: Hymlyn Guide, 224
str.
Zagmajster M., B. Karapandža, M. Paunović, J. Mulaomerović, 2008. Šišmiši Bosne i
Hercegovine : Bats of Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: S.D. Speleo dodo, 64 str.
BELORUBI SLEPI MIŠIĆ PIPISTRELLUS KUHLII
U GRAĐEVINSKOM FAKULTETU U CENTRU GRADA
BEOGRADA
KUHL’S PIPISTRELLE PIPISTRELLUS KUHLII AT THE
FACULTY OF CIVIL ENGINEERING IN BELGRADE
CITY CENTER
Branka Pejić1, Ivana Budinski1, Jelena Bogosavljević2
Sažetak
Sredinom septembra 2018. godine, u tri navrata je u zgradi Građevinskog fakulteta u Beogradu
uhvaćeno ukupno 29 jedinki belorubog slepog mišića, Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817), a od
toga je 24 markirano krilnim prstenovima s jedinstvenim brojem. Svi mužjaci, uključujući i
subadulte rođene u tekućoj godini, su u tom momentu bili reproduktivno aktivni. Vrsta P.
kuhlii izrazito je dobro prilagođena na suživot sa čovekom u urbanim sredinama, čija brojnost
populacija raste, a areal rasprostranjenosti se širi prema severu. U Srbiji je tokom proteklih 20
godina u velikoj meri potisnula vrstu P. pipistrellus iz gradova, gde je sada jedna od dominan-
tno prisutnih sinantropnih vrsta.
Ključne reči: Chiroptera, urbana sredina, rojenje, Srbija
Abstract
In mid-September of 2018, on three occasions, a total of 29 individuals of Kuhl’s pipistrelle,
Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817) were caught in the building of the Faculty of civil engineering
in Belgrade, 24 of which were ringed with unique-numbered wing markers. All the males,
including subadults born in that year, were reproductively active at the time. P. kuhlii is a
species exceptionally well adapted to synanthropic life in urban areas, with increasing popula-
tion numbers and with distribution in Europe extending northwards. This species has almost
entirely out-competed P. pipistrellus in cities, and nowadays is one of the dominantly present
synanthropic bat species.
Key words: Chiroptera, urban areas, swarming, Serbia
U kasno leto, 14. septembra 2018. godine, Prirodnjački muzej primio je poziv oso-
blja Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu o „najezdi“ slepih miševa u
nekoliko prostorija njihove zgrade. Po izlasku na lice mesta, zatečeno je pet jedinki
1
Institut za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ – Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Univerzitet u
Beogradu, Bulevar despota Stefana 142, Beograd (Srbija), e-mail: branka.pejic@ibiss.bg.ac.rs, ivana.budinski@ibiss.bg.ac.rs
2
Prirodnjački muzej u Beogradu, Njegoševa 51, Beograd (Srbija), e-mail: jelena.bogosavljevic@nhmbeo.rs
111
112 Branka Pejić, Ivana Budinski, Jelena Bogosavljević
vrste belorubi slepi mišić, Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817) zavučenih iza radijator-
skih cevi uz plafon veoma visoke učionice (visine oko 6 m). Životinje su uhvaćene,
pregledane i nakon što je ustanovljeno da su u dobrom fizičkom stanju, iste veče-
ri su puštene u obližnjem parku kod Vukovog spomenika. Tri dana kasnije, poziv
se ponovio, nakon čega se pristupilo detaljnijem pregledu mnogobrojnih prozora,
platnenih roletni, table za pisanje, projektorskog platna i svih drugih potencijalno
pogodnih mesta za skrivanje slepih miševa unutar zgrade. Tom prilikom, 17. sep-
tembra, nađene su ukupno 22 jedinke, od čega 11 ženki i 11 mužjaka vrste P. kuhlii.
Narednog dana su uhvaćene još dve jedinke, jedan mužjak i jedna ženka iste vrste.
Svi mužjaci su imali blago do veoma izražene testise i bukalne žlezde u ustima, a
nekoliko ženki je imalo specifičan miris, što su sve jasni znaci da su životinje bile u
teranju i da je sezona razmnožavanja u toku. Jedna ženka i dva mužjaka su proce-
njeni kao subadulti, tj. da su rođeni početkom leta iste godine. Sve jedinke su bile u
dobrom fizičkom stanju, telesne mase 5,0 ‒ 6,5 g i bez ikakvih povreda. Markirane
su krilnim prstenovima Centra za markiranje životinja pri Prirodnjačkom muzeju
u Beogradu, jedinstvenih oznaka C01176 ‒ C01199 (dozvola br. 353-01-1432/2017-04
izdata od Ministarstva zaštite životne sredine Republike Srbije) i nakon toga puštene
u gorespomenutom parku. Zahvaljujući metodi prstenovanja slepih miševa mogu-
će je indvidualno razlikovati svaku obeleženu jedinku i u slučaju njenog ponovnog
hvatanja doneti zaključke o dužini života, upotrebi skloništa, migracijama i veličini
populacija (Paunović et al. 2011).
Zgrada u kojoj se nalazi Građevinski fakultet (Slika 1) vodi se kao nepokretno

kulturno dobro – spomenik kulture i izgrađena je 1931. godine, na adresi Bulevar
kralja Aleksandra 73, u centru Beograda. U njoj su smešteni još i Elektrotehnički i
Arhitektonski fakultet, a ovo nije bio usamljeni slučaj prisustva slepih miševa tamo
(usmena komunikacija). Imajući u vidu starost zgrade kao i specifičnu arhitekturu
s puno prozora, ukrasnih svodova i visokih tavanica, lako je zaključiti zašto im ona
predstavlja pogodno sklonište. U neposrednoj blizini se nalaze dva velika gradska
parka koja mogu da služe kao pogodne lovne teritorije slepim miševima: park kod
Vukovog spomenika i Tašmajdanski park. Bulevar kralja Aleksandra, kao jedna od
Belorubi slepi mišić Pipistrellus kuhlii u građevinskom fakultetu
u centru grada beograda 113
glavnih beogradskih ulica, obiluje uličnom rasvetom koju pripadnici vrste P. kuhlii
koriste kako bi lovili insekte koje privlači svetlo.
Belorubi slepi mišić (Slika 2) je prvi put zabeležen u Beogradu 1994. godine
(Paunović & Marinković 1998), od kada se beleži njegovo širenje u svim urbanim
sredinama Srbije, ponekad gotovo invazivnog karaktera (Paunović et al. 2015), zame-
njujući u gradovima do tada dominantu vrstu Pipistrellus pipistrellus (Karapandža
& Paunović 2010). P. kuhlii je vrsta koja izuzetno dobro podnosi urbanizaciju, šta
više, ima koristi od veštačkog osvetljenja i stalno prisutnih vodenih površina koje
mogu doprineti ranijem stupanju u reprodukciju i većoj uspešnosti preživljava-
nja potomstva (Ancillotto et al. 2015). Jedinke ove vrste mogu da dostignu polnu
zrelost u prvoj godini života (Dietz & Kiefer 2016), odnosno na jesen iste godine
u kojoj su rođeni, što je izgleda bio slučaj i sa subadultnim mužjacima uhvaćenim
na Građevinskom fakultetu, koji su imali blago izražene testise. U Evropi je zabe-
leženo širenje severne granice areala ove vrste, koja trenutno naseljava prostor od
Sredozemnog mora do zemalja centralne Evrope (Huttson et al. 2007). U Srbiji je
brojnost ove vrste procenjena na oko 600.000 jedinki, i sve uzrasne kategorije su do
sada zabeležene na ukupno 77 nalazišta (Paunović 2016).
Reference:
Ancillotto L., A. Tomassini, D. Russo, 2015. The fancy city life: Kuhl’s pipistrelle, Pipistrellus
kuhlii, benefits from urbanisation. Wildlife Research 42(7): 598–606.
Dietz C., A. Kiefer, 2016. Bats of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, United
Kingdom, 398 str.
Hutson T., F. Spitzenberger, S. Aulagnier, I. Coroiu, 2007. Pipistrellus kuhlii. The IUCN Red
List of Threatened Species 2007: e.T17314A6964114.
<https://www.iucnredlist.org/species/17314/6964114> [11.2.2019.]
Karapandža B., M. Paunović, 2010. National report on the implementation of the agreement
on the conservation of bats in Europe 2009 – Serbia. Manuscript, Inf.EUROBATS.StC4-
AC15.8, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn. <http://www.eurobats.org/sites/default/
files/documents/pdf/National_Reports/nat_rep_Serb_2010.pdf> [11.11.2015.]
Paunović M., 2016. Rasprostanjenje, ekologija i centri diverziteta slepih miševa (Mammalia,
Chiroptera) u Srbiji. Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 475 str.
Paunović M., B. Karapandža, I. Budinski, J. Jovanović, 2015. New records of the Savi’s pipistrelle
Hypsugo savii (Bonaparte, 1837) (Chiroptera, Mammalia) from Serbia: An evidence for
the expansion of its geographical range. Acta zoologica bulgarica 67 (3): 389–397.
Paunović M., B. Karapandža, S. Ivanović, 2011. Slepi miševi i procena uticaja na životnu sredinu
– Metodološke smernice za procenu uticaja na životnu sredinu i stratešku procenu uticaja
na životnu sredinu. Društvo za očuvanje divljih životinja “MUSTELA”, Beograd, 142 str.
Paunović M., S. Marinković, 1998. Kuhl’s pipistrelle Pipistrellus kuhlii Kuhl, 1817 (Chiroptera,
Vespertilionidae) – A new species in the mammal fauna of Serbia, with data on its Balkan
distribution range, status and ecology. Zbornik o fauni Srbije, SANU, Beograd, 5: 167–180.
PRILOG BILJEŠCI O NOVOM SLUČAJU ZUBNE
ANOMALIJE KOD VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA
(MYOTIS MYOTIS)
ANEX NOTE ABOUT NEW CASE OF DENTAL ANOMALIES
OF GREATER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS)
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
Dodatak objavljenoj bilješci (fotografija) o zubnoj anomaliji kod velikih mišouhih šišmiša
(Myotis myotis) pronađenoj u Srednjoj Bijambarskoj pećini kod Olova.
Ključne riječi: zubna anomalina, Myotis myotis, Srednja Bijambarska pećina, Bosna i
Hercegovina
Abstract
An appendix to a publish note (photo) about dental anomaly of Greater Mouse-eared bat
(Myotis myotis) found in the Srednja Bijambarska pećina cave near Olovo city.
Key words: dental anomaly, Myotis myotis, Srednja Bijambarska pećina cave, Bosnia and
Herzegovina
U knjizi sažetaka štampanoj u okviru regionalnog simpozija o šišmišima publikovan
je i sažetak o novom nalazu dentalne anomalije kod šišmiša (Mulaomerović 2018).
Radi se o položaju premolara P1 i P2 u odnosu na kanin (C). U svim lubanjama koje
imam u mojoj kolekciji (54 lubanje velikih mišouhih šišmiša (Myotis myotis) i malih
mišouhih šišmiša (Myotis blythii)) ugao premolara prema kaninu je pod uglom od
oko 145 stepeni (Slika 1b.). Na lubanji o kojoj je ovdje riječ, a koja pripada velikom
mišouhom šišmišu (Myotis myotis), taj ugao je otprilike 0 stepeni (Slika 1a). Lobanja
je nađena u Srednjoj Bijambarskoj pećini kod Olova.
U ovoj bilješci se daju i fotografije koja dodatno opisuju ovu anomaliju.
1
Center for Karst and Speleology, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
114
Prilog bilješci o novom slučaju zubne anomalije
kod velikog mišouhog šišmiša (Myotis myotis) 115
(a) (b)
Slika 1. Abnormalni položaj premolara P1 i P2 (a) i normalni položaj premolara P1 i P2 (b).
Figure 1 Abnormal position of premolars P1 and P2 and normal position of premolars P1
and P2 (b). (Foto / Photo Jasminko Mulaomerović
Literatura
Mulaomerović J., 2018. An interesting case of dental abnormality in Greater mouse-eared
bats (Myotis myotis). U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Eds.) Regional symposium
“Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-
1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-
3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 17-18.
BIBLIOGRAFIJA RADOVA O ŠIŠMIŠIMA
BOSNE I HERCEGOVINE (1892.-2018.)
Jasminko Mulaomerović1, Primož Presetnik2
Ali ibn Ebi Talib, 1996. O začudnoj stvorenosti šišmiša. Sarajevo: Did, Kuća bosanska, 38 str.
Anon., 1892. Darovi Zemaljskom muzeju u godini 1892. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni
i Hercegovini, IV (IV): 455-458.
Anon., 1914. Izvadak iz Glasnika zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. 11. maj 2014.,
Komad X., 1 str.
Anon., 2012. Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske. http://
nasljedje.org/docs/crvenalista/uredba+crvenalista.pdf
Anon., 2012. Bosnia and Herzegovina (Bern). U: Barnard S. M. (Ed.), Bats in Captivity :
Volume 4 Legislation and Public Education. Washington: Logos Press: 36.
Anon., 2014. Crvena lista ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva, Službene
novine Federacije BiH 7/14: 111-125.
Alagić M., 2000. Turistički potencial Unskog-Sanskog kantona. Naš krš XX-XXI (33–34):
125–131.
Babić N., M. Nicević, K. Bego, K. Xinxo, Š. Goletić, I. Dočkal, D. Aleksić, K. Klašnja, A.
Podrug, A. Aladžuz, P. Presenik, 2016. Zabilješke o šišmišima u par pećina u okolici Stoca /
Notes about bats in a couple of cave near Stolac. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine,
Konjuh – Javorje, 28.-30. 10. 2016. – Knjižica sažetaka: 5-6.
Babić N., M. Nicević, M. Šafhauzer, 2018. Prvi nalaz patuljastog brkatog šišmiša (Myotis
alcathoe) u Bosni i Hercegovini i preliminarni spisak faune šišmiša na Zaštićenom pejzažu
Bentbaša (Bosna i Hercegovina). Hypsugo III(2): 4-13.
Bajraktarević A., I. Piljić, R. Zahirović, S. Huskić, S. Huskić, 2017. Rezultati speleoloških
istraživanja planine Konjuh : zona Krabanjskog krša. Naš krš XXXVII (50): 40-58.
Benda P., K. Faizolâhi, M. Andreas, J. Obuch, A. Reiter, M. Ševčík, M. Uhrin, P. Vallo, S.
Ashrafi, 2012. Bats (Mammalia: Chiroptera) of the Eastern Mediterranean and Middle
East. Part 10. Bat fauna of Iran. Acta. Soc. Zool. Bohem 76: 163–582.
Benda P., J. Gaisler, 2015. Bats (Mammalia: Chiroptera) of the Eastern Mediterranean and
Middle East. Part 12. Bat fauna of Afganistan: revision of distribution and taxonomy. Acta.
Soc. Zool. Bohem 79: 267-458.
Bolkay S. J., 1924. Catalogue of the mammals occuring in Bosnia-Hercegovina and preserved
in the Land-museum in Sarajevo. Biologica Hungarica 1(2): 1-7.
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, e-mail: jasminko@centarzakrs.ba
2
Center za kartografijo favne in flore (Slovenia), e-mail: primoz.presetnik@ckff.si, aja.zamolo@ckff.si
116
Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 117
Bolkay S. J., 1926. Additions to the Mammalian Fauna of the Balkan Peninsula. Glasnik
Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini XXXVII: 159-179.
Buntić I., M. Šumanović, 2013. Speleologija duvanjskog kraja. U: Ozimec R., M. M. Radoš
(Ed.), Prirodoslovno-povijesna baština općine Tomislavgrad. Tomislavgrad-Zagreb: Naša
baština: 175-216.
Burazerović J., 2013. Slijepi miševi – prirodni predatori noćnih insekata. Palelive (17.10.2013)
[http://www.palelive.com/reportaze/slijepi-misevi-prirodni-predatori-nocnih-insekata]
Burazerović J. O., 2017. Rasprostranjenje, diverzitet, i struktura zajednica ektoparazita litofilnih
slepih miševa (Chiroptera) centralnog Balkana. Doktorska disertacija, Univerzitet u
Beogradu, Biološki fakultet Beograd, 231 str.
Burazerović J., D. Ćirović, D. Scaravelli, 2014. Records of bat roosts in western part od Balkan
peninsula. Hystrix the Italian Journal of Mammalogy 25 (Supplement): 92.
Burazerović J., S. Ćakić, D. Mihaljica, R. Sukara, D. Ćirović, S. Tomanović, 2015. Ticks (Acari:
Argasidae, Ixodidae) parasitizing bats in the central Balkans. Experimental and Applied
Acarology 66 (2): 281-291.
Buražerović J., sine anno. Slijepi miševi. U: Miljević I., N. Crnković (Ur.), Bitka za Sutjesku :
Nacionalni park „Sutjeska“ – „Mrtvi kapital“ ili laboratorija u prirodi: 110-119.
Buturović A., 1951. Zoološka zbirka Državne realne gimnazije u Travniku. Godišnjak
Biološkog instituta u Sarajevu IV, 1: 111-114.
Ciechanowski M., K. Sachanowicz, A. Rachwald, P. Benda. 2005. First records of Tadarida
teniotis (Rafinesque, 1814) (Chiroptera, Molossidae) from Serbia and Montenegro and
from Bosnia and Herzegovina. Mammalia 69(2): 257-260.
Červeny J., and B. Kryštufek, 1988. A contribution to the knowledge of the bats of Central and
Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mammalia). Biološki vestnik 36(4): 17-30.
Delić T., 2014. Kaj je bilo prej, hrošč ali netopir? Glej netopir! 11(1): 28–29.
Dervović I., P. Presetnik, 2016. Prvi nalaz porodiljske kolonije malog potkovastog šišmiša
(Rhinolophus hipposideros) u Bosni i Hercegovini. Hypsugo I(2): 49-52.
Dervović T., 2015. Zimsko istraživanje šišmiša na području grada Visokog i prvi nalaz
mogućeg porodiljskog skloništa brkatog šišmiša (Myotis mistacinus). Naš krš XXXV (48),
Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 17-20.
Dietz C., A. Keifer, 2014. Die fledermäuse Europas. Kennen, bestimmen, schützen. Stuttgart:
Kosmos Verlag, 400 str.
Dočkal I., Š. Goletić, A. Bahtijarević, S. Durgut, S. Dizdarević, 2017. Istraživanje nivoa svijesti
građana o važnosti šišmiša / Questionnaire: the evaluation of citizen’s awareness on
importance of bats for the environment. U: Atlagić M., N. Milić (Ur.), 3. Konferencija
studenata biologije, ekologije i zaštite životne sredine „EkoBioMorfa 2017“ Knjiga izvoda,
Novi Sad: Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“: 53-
54.
Dočkal I., Š. Goletić, A. Bahtijarević, S. Durgut, S. Dizdarević, 2018. Istraživanje nivoa svijesti
građana o važnosti šišmiša za okoliš., 10, U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Ed.) Regional
symposium „Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan“ :
118 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik
Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training :
Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str.
Dujaković G., 2004. Pećine Republike Srpske : Caves of Republic of Srpska. Srpsko Sarajevo:
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 330 str.
Đulić B., 1980. Morphological characteristics and distribution of Plecotus auritus and Plecotus
austriacus in some regions of Yugoslavia. Proceedigns of Fifth International Bat Research
Conference, Texas Tech Press, Lubbock: 151 – 161.
Đulić B., M. Tortić, 1960. Verzeichnis der Säugetiere Jugoslawiens. Säugetierkundliche
Mitteilungen 8(1/2): 1–12.
Đulić B., Đ. Mirić, 1967. Catalogus faunae Jugoslaviae, IV/4: Mammalia. Slovenska akademija
znanosti in umetnosti, 46 str.
Felten H., F. Spitzenberger, G. Storch. 1977. Zur Kleinsäugerfauna West-Anatoliens. Teil IIIa.
Senckenbergiana biologica 58(1/2): 1-44.
Friščić J., I. Napotnik, 2011-2012. Pregled kavernikolne faune pećine Hrustovača, ugroženost
i zaštita [Survey of the cavernicolous fauna of Hrustovača cave, threatened status and
protection]. Zbornik radova – Susret speleologa i istraživača krša Bosne i Hercegovine
4.–6. 5. 2012., Veliko Čajno, Visoko, Naš krš XXXI-XXXII (44-45): 35-42.
Fritze M., S. J. Puechmaille, 2018. Identifying unusual mortality events in bats: a baseline for
bat hibernation monitoring and white-nose syndrome research. Mammal Review 1-5.
Giachino P. M., E. Lana (Eds.), 2005. Leo Weirather (1887-1965): Diaries of a biospeleologist
at the beginning of the XX century. Fragmenta entomologica 37(2), 264 str.
Hanák V., Benda P., Ruedi M., Horáček I., Sofianidou T.S., 2001. Bats (Mammalia: Chiroptera)
of the Eastern Mediterranean. Part 2. New records and review of distribution of bats in
Greece. Acta Societatis Zoologicae Bohemicae 65: 279–346.
Hasanspahić M., P. Presetnik, 2014. Opažanja trobojnog šišmiša (Myotis emarginatus) u
Dugom Selu kod Olova (Centralna Bosna i Hercegovina) u toku 2014. godine. Naš krš
XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 29-34.
Hasanspahić M., P. Presetnik, 2016. Usporedba prisutnosti trobojnog šišmiša (Myotis
emarginatus) u Dugom Selu kod Olova Centralna Bosna i Hercegovina između 2014 i
2015 godine. Hypsugo I(2): 53-56.
Hodžić M., 2015. Prvi nalaz dugoprstog šišmiša (Myotis capaccinii) u pećini Vakuf u selu
Studenci kod Ljubuškog. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša,
Supplementum 1: 12-16.
Hodžić M., A. Arifović, 2015. Preliminarni popis šišmiša na području Vrela Bosne napravljen
upotrebom ultrazvučnog bat detektora. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš,
Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 5.
Hodžić M., A. Arifović, 2015. Preliminarni popis šišmiša spomenika prirode Vrelo Bosne.
Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 21-24.
Hodžić M., N. Babić, A. Logo, M. Nicević, Z. Alibašić, I. Dočkal, Š. Goletić, A. E. Kaloper,
2017. Rezultati istraživanja faune šišmiša na VII internacionalnom biološkom kampu
„Rujište 2017“ (Bosna i Hercegovina). Hypsugo II(2): 31-40.
Hodžić M., N. Babić, A. Logo, M. Nicević, Z. Alibašić, I. Dočkal, Š. Goletić, A. E. Kaloper,

2018. Results of bat fauna survey on the VII Internacional biology camp “Rujište 2017”.,
11, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of
bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and
book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center
for Karst and Speleology, 53 str.
Hodžić M., L. Lukić Bilela, S. Đug, 2015. Prediktivno modeliranje distribucije populacija
odabranih vrsta reda Chiroptera na području Bosne i Hercegovine. U: Susret speleologa
Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 6.
Husanović M., 2016.: Speleološka istraživanja na području sjeveroistočne Bosne sa posebnim
osvrtom na šišmiše. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Konjuh – Javorje, 28.-30.
10. 2016. – Knjižica sažetaka: 10.
Husanović M., 2016. Tri vrste šišmiša Chiroptera u pećini Studešnici na planini Konjuhu
Bosna i Hercegovina. Hypsugo I(1): 41-48.
Husanović M., 2016. Pećina Studešnica. Bilten kluba ekstremnih sportova iz Banovića Summit
I(1): 23.
Husanović M., 2017. Vukovića pećina ili Cerovića šećina. Bilten kluba ekstremnih sportova iz
Banovića Summit II (2): 19.
Husanović M., 2017. Značaj turističkog uređenja pećine Studešnice na Konjuhu. Naš krš
XXXVII (50): 59-65.
Husanović M., 2017. Porodiljska kolonija malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus
hipposideros) u pećini Kozara. Naš krš XXXVII (50): 87-89.
Husanović M., 2017. Rezultati istraživana faune šišmiša sjeveroistočne Bosne. Naš krš,
XXXVII (50): 97-103.
Husanović M., 2018. Schreibers Bent-Winged Bat (Miniopterus Schreibersii) in Drežnica.,
13, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of
bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and
book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center
for Karst and Speleology, 53 str.
Husanović M., 2018. Jama Kozarčanka. Summit III(4-5): 21.
Husanović M., 2018. Prvi trening prstenovanja šišmiša u Bosni i Hercegovini. Summit III(4-
5): 22.
Husanović M., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016, Cave
Ponikva, Vareš, Bosnia and Herzegovina : Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016., Pećina
Ponikva, Vareš, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(1): 52-54.
Husanović M., J. Mulaomerović, 2018. Maternity colony Myotis myotis/oxygnatus, 28.6.2018,
Vodena pećina cave, Resanovci, Bosnia and Herzegovina / Porodiljska kolonija Myotis
myotis / oxygnatus, Vodena pećina, Resanovci, Bosna i Hercegovina. Hypsugo III (1): 44-
45.
Ivanović O., 1956. Pećina Ujča. Speleolog IV(1-2): 19-21.
Jovanović J., I. Budinski, 2015. Prilog poznavanju ekologije slepih miševa Bosne i Hercegovine
na osnovu podataka Obrada Ivanovića Contribution to the knowledge of bat ecology in
Bosnia and Herzegovina based on data collected by Obrad Ivanović. Naš krš XXXV (48),
Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 5-11.
Kalajdžija A., 2012. O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa.
Bosanskohercegovački slavistički kongres : Zbornik radova (Knjiga 1): 99-107.
Kapel A., 1980. Fotografija na korici. Naš krš XII(21): 0.
Kapel A., B. Kurtović, B. Petrović, H. Tabaković, Ž. Žibert, 1977. Pećina Krike u Korićanskim
stijenama na Vlašiću. Naš krš III(3): 31–35.
Karaman, S., 1929. O slepim miševima Jugoslavije. Glasnik Skopskog naučnog društva VI:
217-221.
Karaman Z., 1937. Nycteribia Jugoslavije. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. XVII,
Odjeljenje prirodnih nauka, sv. 5: 9-19
Karapandža B., 2014. Detalji o prvim istraživanjima slepih miševa (Chiroptera, Mammalia)
okoline planine Vitoroga i prvim nalazima vrsta Myotis oxygnathus Monticelli, 1885,
Myotis bechsteinii (Kuhl, 1817) i Barbastella barbastellus (Schreber, 1774) u Bosni i
Hercegovini : Details of the first bat (Chiroptera, Mammalia) survey of Vitorog mountain
area and the first records of Myotis oxygnathus Monticelli, 1885, Myotis bechsteinii (Kuhl,
1817) and Barbastella barbastellus (Schreber, 1774) species in Bosnia and Herzegovina.
Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 3-10
Karapandža B., 2016. Detalji o prvim istraživanjima slepih miševa (Chiroptera, Mammalia)
pećine Mišarice kod Banjaluke [Details of the first bat (Chiroptera, Mammalia) survey of
Mišarica cave near Banjaluka town]. Hypsugo I(1): 12-19.
Karapandža B., M. Paunović, 2005. Bat banding in Bosnia and Herzegovina. U: Hutterer,
R., T. Ivanova, C. Meyer-Cords, L. Rodrigues (Eds.) Bat Migrations in Europe. A Review
of Banding Data and Literature. Naturschutz und biologische Vielfalt 28, BFN, Federal
Agency for Nature Conservation, Bonn: 34-35.
Karapandža B., J. Mulaomerović, M. Paunović, J. Pašić, P. Presetnik, M. Zagmajster, 2014.
The overview of bat fauna (Chiroptera) of Bosnia and Herzegovina with first record of
Pipistrellus nathusii. U: Hutson A.M., P.H.C. Lina (Eds): XIIIth European Bat Research
Symposium, Book of Abstracts: 90.
Karapandža B., J. Mulaomerović, M. Paunović, J. Pašić, P. Presetnik, M. Zagmajster, 2014.
The overview of bat fauna (Chiroptera) of Bosnia and Herzegovina with first record of
Pipistrellus nathusii. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 4 str.
Kotrošan D., V. Bjedov, B. Kryštufek, 2006. Stanje istraženosti faune sisara Bosne i Hercegovine.
Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu 36(1): 29–55.
Kregar J., 2014. Ekosistemi Balkana – Duvanjsko polje. Glej netopir! 11(1): 32–33.
Kryštufek B., 1974. Nyctalus leisleri Kuhl, 1818 (Chiroptera, Mammalia) v Sloveniji. Biološki
vestnik 22(1): 89–90.
Kryštufek B., B. Đulić. 2001. Rhinolophus blasii Peters, 1866 – Blasius Hufeisennase. U:
Niethammer, J., F. Krastr. Handbuch der Säugetiere Europas, Band 4: Fledertiere, Teil I:
Chiroptera I. Aula Verlag. Str.: 75-110.
Kučera J., J. Červený, J. Jirouš, 1980. A contribution to the knowledge of hematozoans in bats
(Chiroptera) from Yugoslavia and Bulgaria. Folia Parasitologica 27: 133–134.
Lina P. H.C., 2016. Common Names of European Bats. EUROBATS Publication Series No. 7.
UNEP / EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 104 str.
Lobbová D., J. Mulaomerović, M. Hrivňak, P. Presetnik, 2018. The stone cracks, the oak
breaks, let the earth quake – a report from the regional symposium “Conservation status
of bats in the Central Europe and Western Balkan” / Stijena puca, dub se slama, zemlja nek
se trese – reportaža sa regionalnog simpozija “Conservation status of bats in the Central
Europe and Western Balkan”. Hypsugo III(2): 24-27.
Lukić-Bilela L., 2011. (Šišmiši). U: Fejzibegović S. (Ur.), Natura 2000 Bosna i Hercegovina.
Sarajevo: U.G. Centar za okolišno održivi razvoj: 200-221.
Lukić Bilela L., R. Ozimec, S. Đug, N. Drešković, 2011. Valorizacija pećine “Megara” na planini
Bjelašnici (Općina Hadžići) „Karakteristike pećine Megare u funkciji zaštite i valorizacije“.
Sarajevo : Prirodno-matematički fakultet, 120 str.
Lukić Bilela L., M. Hodžić, A. Vesnić, S. Đug, 2018. Prediktivno modeliranje distribucije
populacija šišmiša (Chiroptera) sa Dodatka II Direktive o staništima na području Bosne
i Hercegovine. Radovi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
LXIII, 68(1): 101-111.
Magagnoli S., F. Grazioli, S. Milanolo, 2013. Preliminarni rezultati o prisutnosti šišmiša u
špilji Govještica (kanjon rijeke Prača – Bosna i Hercegovina) i okolici. U: Mulaomerović
J., I. Lučić (Eds.), Međunarodni znanstveno-stručni skup „Čovjek i krš“ / International
Scientific Symposium “Man and Karst” : Knjiga sažetaka / The book of abstracts 17. – 20.
10. 2013. Čitluk: 32-33.
Magagnoli S., F. Grazioli, S. Milanolo, 2014. Preliminary results on the presence of bats in the
Govještica cave (Prača river canyon – Bosnia and Herzegovina) and in the surrounding
area. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2013 Man and karst“, Naš krš XXXIV(47): 124-132.
Magagnoli, S., Grazioli, F., Peron, A., Milanolo, S., 2013: Indagini biospeleologische nelle
grotte Banja Stiena e Govještica e censimento dei Chiroptteri lungo il canyon del torrente
Prača. SottoTerra LI(137): 42-49.
Malez, M., 1968: Bijambarske pećine kod Olova u središnjoj Bosni. Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, N.s., Prirodne nauke VII: 159–180.
Malez, M., 1968: Ochotona pusilla (Pallas) in the Upper Pliocenne of Central Bosnia. Bulletin
scientifique Cons. Acad. Yougosl., Sec. A, 13(1-2): 2-3.
Malez M., 1970. Gornjovirmska fauna i tragovi paleolitika u Gornjoj Bijambarskoj pećini kod
Olova u Bosni. RAD JAZU 358, Odjel za prirodne nauke 14: 209–247.
Malez M., 1970. Paleontološka, paleolitska i speleološka istraživanja u 1967. godini. Ljetopis
JAZU 74: 419–428.
Malez M., 1971. Izveštaj o kvartargeološkim istraživanjima u 1970. godini. Ljetopis JAZU 75:
279–289.
Malez, M., 1971. Die Bijambarehohlen bei Olovo in MittelBosnien. Wissenschaftliche
Mitteilungen des Bosnich – herzegovinischen Landesmuseums, I, C – Naturwissenschaften:
169-178.
Malez M., 1973. Paleontološka i paleolitska istraživanja u 1972. godini. Ljetopis JAZU 77:
411–424.
Malez M., 1973. Spatwürmfauna in der Zelena pećina bei Mostar in der Hercegowina. Bull.
sci. Cons. Acad. Yugosl., (A), 18(1-3): 7-8.
Malez M., 1978. Kvartargeološka, paleontološka i speleološka istraživanja u 1974. godini.
Ljetopis JAZU 78: 625-642.
Malez M., 1985: Paleobiološki odnosi u pećini Vjetrenici na Popovn polju u Hercegovini. Naš
krš XI(18-19): 121-132.
Malez M., D. Rukavina, T. Slišković, 1978. Kvartargeološki i paleontološki odnosi u pećini
Rastuši kod Teslića. Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s., Prirodne nauke, XVII: 5-22.
Malez, M., T. Slišković, 1989. Kenozojski sisavci (Mammalia) Bosne i Hercegovine. Zbornik
referata Naučnog skupa „Minierali, stijene, izumrli i živi svijet BiH“ (Sarajevo, 7-8.
okotobar 1988. godine): 199-214.
Mazija M., 2010. Istraživanje faune šišmiša špilje Vjetrenice i djela Popovog polja. Sektorska
studija izrađena u sklopu projekta „Studija izvodljivosti zaštite za Zaštićenu prirodnu
vrijednost špilje Vjetrenica i djela Popova polja u Općini Ravno“, Stručni izveštaj: 1-14.
Mazija M., D. Rnjak, 2016. Rezultati istraživanja šišmiša u odabranim skloništima na djelu
Popovog polja u općini Ravno Bosna i Hercegovina. Hypsugo I(1): 20-29.
Mikšić S., 1980. O životinjskom svijetu pećina. Naš krš VI(8): 85–92.
Milanolo S., J. Mulaomerović, 2007-2008. Speleološka istraživanja na području “Zaštićenog
pejzaža Bijambare”. Naš krš XXVII-XXVIII(40-41): 3-24.
Milanolo S., 2018. New data on bats presence and activity on the south, west and north slopes
regions of mount Velež (Podvelež, Poljice and Pločno areas), Bosnia and Herzegovina. U:
(Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in
the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of
abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst
and Speleology, 15-16.
Milanolo S., J. Mulaomerović, 2018. Scientific research at the Bijambare caves. U: 26th
International karstological school „Classical karst“. Show caves and science. Postojna:
Karst research institute: 81.
Milanolo S., J. Mulaomerović, A. Zukanović, 2009. Alcune osservazioni di chirotteri in Bosnia
ed Erzegovina. Labirinti 27: 43-52.
Milanolo S., J. Pašić, B. Karapandža, J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Novi nalazi golorepog
šišmiša (Tadarida teniotis) u Bosni i Hercegovini i prateća zapažanja. Hypsugo II(1): 42-
48.
Milanović Đ., V. Stupar, D. Kulijer, D. Kotrošan, A. Hamzić, 2015. Natura 2000 u Bosni i
Hercegovini: dokle smo stigli? Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci
23: 95–134.
Mirić Đ., 1987. Sisari (Građa za faunu sisara Durmitora). Str.: 225–290. U: Nonveiller G.
(Ed.): Fauna Durmitora 2. Titograd: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, 328 str.
Mirić Đ., 1973. Prilog rasprostranjenju i sistematskom položaju dugonogog šišmiša (Myotis
capaccinii Bonaparte, 1837) iz istočnih delova. Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu,
B (28): 179-205.
Mirić Đ., M. Paunović, 1997. New data on the Leisler’s bat Nyctalus leisleri (Kuhl, 1817)
(Vespertilionidae, Chiroptera) from the Balkan peninsula, with a review of the Balkan
range. Myotis 35: 67-75.
Mulaomerović J. (Prir.), 2001. Šišmiši : Određivanje vrsta : Priručnik za speleologe. Sarajevo:
SD „Speleo dodo“, 40 str.
Mulaomerović J., 2004. National Report on the Implementation of the Agreement on the
Conservation of Bats in Europe. Bosnia and Herzegovina. Manuscript, Inf.EUROBATS.
AC9.25, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 4 str. <http://www.eurobats.org/sites/
default/files/documents/pdf/National_Reports/nat_rep_BIH_2004.pdf>.
MoP5.46, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 3 str. <http://www.eurobats.org/sites/
default/files/documents/pdf/National_Reports/nat_rep_BIH_2006_2.pdf>.
Mulaomerović, J., 2007-2008. Bosanskohercegovačka nomenklatura šišmiša.- Naš krš,
XXVII-XXVIII(40-41): 25-27.
Mulaomerović J., 2009-2010. Pregaženi šišmiš u tunelu/pećini Ponikva kod Vareša. Naš krš
XXIX-XXX(42-43): 44-47.
Mulaomerović J., 2010. Speleološka istraživanja nekoliko potencijalnih tudističkih pećina u
okolini Sanskog mosta. Naš krš XX-XXI(33-34): 155–166.
Mulaomerović J., 2013. Šta kriju pećine? Moja planeta 36: 154–159.
Mulaomerović J., 2013. Bosanskohercegovačka nomenklatura za sve vrste šišmiša sporazuma
EUROBATS i nova kontrolna lista šišmiša BiH. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe
za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 14-22.
Mulaomerović J., 2013. Prvi nalaz Brandtovog šišmiša Myotis brandtii u Bosni i Hercegovini.
Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 14-22.
Mulaomerović J., 2013. Dva alpska dugouha šišmiša (Plecotus macrobullaris) iz Travnika u
zbirci Prirodnjačkoga muzeja u Beču. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu
šišmiša, Supplementum 1: 37-38.
Mulaomerović J., 2013. Dva šišmiša iz zbirke Zavičajnog muzeja u Travniku. Naš krš
XXXIII(46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 39-41.
Mulaomerović J., 2014. Crvena knjiga FBiH i šišmiši. U: Mulaomerović J. (Ed.), Knjiga
sažetaka / Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014., Rama-
Šćit = Book of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16-
19.10.2014, Rama-Šćit: 28.
Mulaomerović J., 2014. Šišmiši u zbirci Franjevačke gimnazije u Visokom. Naš krš XXXIV
(47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 35-38.
Mulaomerović J, 2015. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve. Priroda i okoliš I(1):
34-37.
Mulaomerović J., 2015. Crvena knjiga FBiH i šišmiši. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014
Man and karst“, Naš krš XXXV(48): 104 -110.
Mulaomerović J., 2015. Šišmiši na markama Bosne i Hercegovine. Naš krš XXXV(48), Bilten
radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 27-31.
Mulaomerović J., 2016. Predgovor – da na početku bude rijeć. Hypsugo I(1): 5–6.
Mulaomerović J., 2017. Veliki mišouhi šišmiš (Myotis myotis) – prvi zabilježeni slučaj
oligodontije na Zapadnom Balkanu : Greater mouse-eared bat (Myotis myotis) – first
recoreded case of oligodontia in Western Balkan. Hypsugo II(1): 46-48.
Mulaomerović J., 2017. Chiroptera, 14. 10. 2006, Pećina u Dubokoj Tajašnici cave, 21. 8.
2016, Pećina u Srednjoj stijeni cave, Tajan, Bosnia and Herzegovina : Chiroptera, 14. 10.
2006., Pećina u Dubokoj Tajašnici, 21. 8. 2016., Pećina u Srednjoj stijeni, Tajan, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II(1): 55-56.
Mulaomerović J., 2017. Rhinolophus hipposideros, 31. 8. 2016, Prisoje, Livanjsko polje, Bosnia
and Herzegovina / Rhinolophus Hipposideros, 31. 8. 2016, Prisoje, Livanjsko polje, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II(2): 61-62.
Mulaomerović J., 2017. Chiroptera, 23. 9. 2017, Undergound quarry, Dardagani, Zvornik,
Bosnia and Herzegovina / Chiroptera, 23. 9. 2017, Podzemni kamenolom, Dardagani,
Zvornik, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(2): 63-64.
Mulaomerović J., 2017. Sredina jeseni u Sarajevu: noćni šišmiš i dvobojni šišmiš. Naš krš
XXXVII(50): 82-84.
Mulaomerović J., 2017. Dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) na Igmanu. Naš krš XXXVII(50):
85-86.
Mulaomerović J., 2017. Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii
oxygnatus) u pećini Megari na Bjelašnici. Naš krš XXXVII(50): 92-96.
Mulaomerović J., 2017. Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner. Naš krš XXXVII(50): 104-127.
Mulaomerović J., 2018. Za istraživanje krša entuzijazam je najpotrebniji. Start XX(500): 76-
79. (interwiev)
Mulaomerović J., 2018. Interest for bats in Bosnia and Herzegovina from the beginning of
the 20th century to the First regional symposium on bats in 2018. U: Mulaomerović J., S.
Milanolo (Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe
and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing
– first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 19.
Mulaomerović J., 2018. Bat research in Bijambare protected area – An overview. U:
Mulaomerović J., S. Milanolo (Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in
and Speleology: 21.
Mulaomerović J., 2018. An interesting case of dental abnormality in Greater mouseeared

bats (Myotis myotis). U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium
“Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-
1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-
3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 17-18.
Mulaomerović J., 2018. Distribution of some species of bats in the light of new data. U:
and Speleology: 20.
Mulaomerović J., 2018. Preconception that continues – an example of a bat. U: (Mulaomerović
J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central
Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract
; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and
Speleology: 22.
Mulaomerović J., 2018. Drowned Rhinolophus hipposideros, 11.6.2017, Cave Pećina na vrelu
Željeznice, Bosnia and Herzegovina / Udavljeni Rhinolophus hipposideros, 11.6.2017,
Pećina na vrelu Željeznice, Bosna i Hercegovina. HypsugoIII (1): 49-50.
Mulaomerović J., 2018. Trobojni šišmiš kad mu se nisam nadao. Summit, III(4-5): 23.
Mulaomerović J., 2018. Nozdrvci i Podstreha – dvije pećine na obroncima Konjuh planine.
Summit, III(4-5): 24-25.
Mulaomerović J., 2018. Petrified bat from the National museum in Sarajevo / Okamenjeni
šišmiš iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Hypsugo, III, 2: 42-44.
Mulaomerović J., I. Budinski, A. Dževlan, M. Husanović, O. Matović, J. Jovanović, 2018.
Miniopterus schreibersii, Migration: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Serbia) – 30. 12. 2017,
Dardagani-Zvornik (Bosnia and Herzegovina) and other observation of banded Myotis
Capaccinii and Rhinolophus ferrumequinum in Dardagani / Miniopterus Schreibersii,
Migration: 7.5.2016, Petrovaradin (Serbia) – 30.12.2017, Dardagani-Zvornik (Bosna i
Hercegovina) i ostali nalazi prstenovanih Rhinolophus Ferrumequinum i Myotis capaccinii
u Dardaganima, Hypsugo III (1): 46-48.
Mulaomerović J., T. Dervović, 2015. Dvije mediteranske vrste šišmiša u pećini Peruc kod sela
Izbišno (JI BiH). Naš krš XXXV(48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum
1: 25-26.
Mulaomerović J., M. Husanović 2017. Veliki potkovasti šišmiš – nova vrsta u pećini Ponikva
kod Vareša. Naš krš XXXVII (50): 90-91.
Mulaomerović, J., S. Milanolo, 2011. “Zaštićeni pejzaž Bijambare” – speleološka komponenta.
Naše šume X(24–25): 36-46.
Mulaomerović J., S. Milanolo, 2018. “Zaštićeni pejzaž Bijambare” – speleološka komponenta.
U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats
in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book
of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for
Karst and Speleology: 37-52.
Mulaomerović J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši donjeg toka rijeke Neretve : Rezultati
projekta. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 24 str.
Mulaomerović J., J. Pašić, S. Milanolo, 2015. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve.
Rezultati dvogodišnjeg projekta. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš,
Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 14-15.
Mulaomerović J., J. Pašić, P. Presetnik, 2014. Protection of bats in the Neretva river catchment
area, Bosnia and Herzegovina. U: Hutson A.M., P.H.C. Lina (Eds): XIIIth European Bat
Research Symposium, Book of Abstracts: 126.
Mulaomerović J., J. Pašić, M. Husanović, T. Dervović, M. Hodžić, S. Milanolo, I. Napotnik,
P. Presetnik, 2018. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i
Hercegovini u zimu 2017/18. Hypsugo III(1): 13-26.
Mulaomerović J., P. Presetnik, J. Pašić, 2017. The results of bat research in the Bijambare
protected landscape during the year 2015-2017. In. Krklec K. (Ed.), Man and Karst 2017:
Abstract and Guidebook, Zadar: University of Zadar: 57.
Nametak A., 1978. Tri rukopisa “Makbuli-arifa” (“Potur-Šahidije”). Anali Gazi. Husrev-
begove biblioteke, V-VI: 145-164.
Nametak A., 1968. Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici. Građa za povijest književnosti
Hrvatske, 29: 231-380.
Mulaomerović J., S. Milanolo, 2018. “Zaštićeni pejzaţ Bijambare” – speleološka komponenta.,
37-52, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status
of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program
and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo :
Center for Karst and Speleology, 53 str.
N.H., 2018. Čuvajmo naše šišmiše. Stav, IV(192): 6.
Napotnik I., J. Pašić, 2014. Šišmiši pećine u kanjonu Suturlije. . U: Mulaomerović J. (Ed.),
Knjiga sažetaka / Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014.,
Rama-Šćit = Book of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16-
19.10.2014, Rama-Šćit: 30.
Napotnik I., J. Pašić, 2015. Šišmiši Pećine u kanjonu Suturlije [Bats in the Pećina u kanjonu
Suturlije cave]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV (48):
116-120.
Napotnik I., J. Pašić, 2016. Šišmiši u kanjonu Suturlije – prvi sigurni nalaz sivog dugouhog
šišmiša (Plecotus austriacus) u Bosni i Hercegovini [Bats of Suturlija canyon – first
unquestionable find of Grey long eared bat (Plecotus austriacus) from Bosnia &
Herzegovina]. Hypsugo I (1): 7-11.
Osmanković J., J. Mulaomerović, 2000. Pećina “Hukavica” u opčini Velika Kladuša –
Preliminarna ekonomska valorizacija. Naš krš XX-XXI (33–34): 133–153.
Pašić J., 2014. Natuzijev šišmiš na Kamešnici. . U: Mulaomerović J. (Ed.), Knjiga sažetaka /
Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014., Rama-Šćit = Book
of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16-19.10.2014, Rama-
Šćit: 34.
Pašić J., 2015. Natuzijev šišmiš na Kamešnici [Nathusius’ pipistrelle Pipistrellus nathusii on
the Kamešnica mountain]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš
XXXV (48): 111-115.
Pašić J., 2018. Study of bat fauna within protected area of National Park Kozara, 23, U:
and Speleology, 53 str.
Pašić J., M. Đurović, 2011. Šišmiši – narodna predanja i naučna istina. 2. biospeleološki
simpozij u Bosni i Hercegovini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju: 11.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2013. Šišmiši. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 16 str.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2015. Šišmiši Bijambara. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, letak,
2 str.
Pašić J., J. Mulomerović, 2015. Neformalna radna grupa za istraživanje i zaštitu šišmiša u BiH.
U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 18.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2016. Prvi nalaz barskog šišmiša (Myotis dasycneme) u Bosni i
Hercegovini i ostali rezultati proljetnog istraživanja faune šišmiša na području Zaštićenog
pejzaža Bijambare [First record of pond bat myotis dasycneme in bosnia and herzegovina
and other findings of spring bat fauna research of the Protected landscape Bijambare].
Hypsugo I (2): 3-8.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2016. Sliješi miševi Kozare. Banja Luka: Centar za životnu sredinu:
12 str.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2018. Barbastella barbastellus – new sites, 2017 – 2018, Montenegro
/Barbastella barbastellus – novi lokaliteti, 2017. – 2018., Crna gora. Hypsugo, III, 2: 37-40.
Pašić J., J. Mulaomerović, 2018. Rhinolophus hipposideros, 22. 8. 2017, hydro power plant
Piva, Montenegro / Rhinolophus hipposideros, 22. 8. 2017., hidroelektrana Piva, Crna
Gora. Hypsugo, III, 2: 41.
Pašić J., J. Mulaomerović, J. P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih
skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13 [Results of survey of potential bat
hibernacula in Bosnia And Herzegovina in winter 2012/13]. Naš krš XXXIII (46), Bilten
Pašić J., I. Napotnik, 2013. Širokouhi šišmiš (Barbastella barbastellus) nađen među drvima
u selu Aleksići (sjeverna Bosna i Hercegovina) [Barbastelle bat (Barbastella barbastellus)
found between stack of firewood in village Aleksići (north Bosnia and Herzegovina)]. Naš
krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 35-36.
Pašić J., I. Napotnik, 2014. Preliminarna studija šišmiša u okolini Trebinja Preliminary study
of bats in Trebinje vicinity. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša,
Supplementum 1: 25-28.
Pašić J., I. Napotnik, J. Friščić, P. Presetnik, M. Đurović, 2011-2012. Pećinska fauna okoline
Banjaluke [The cave fauna of the Banjaluka area]. Zbornik radova – Susret speleologa i
istraživača krša Bosne i Hercegovine 4.–6. 5. 2012., Veliko Čajno, Visoko, Naš krš XXXI-
XXXII (44-45): 43-51.
Pašić J., I. Napotnik, J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2016.: Prve provjere pećina Kozare kao
skloništa šišmiša. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Konjuh – Javorje, 28.-30. 10.
2016. – Knjižica sažetaka: 19-20.
Pašić J., P. Presetnik. 2013. Vodeni šišmiš (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) nova vrsta na
spisku šišmiša (Chiroptera) Bosne i Hercegovine [Daubenton’ s bat (Myotis daubentonii
(Kuhl, 1817)) new species on the list of bats (Chiroptera) of Bosnia and herzegovina]. Naš
krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 8-13.
Pašić J., P. Presetnik, 2014. Drugi nalaz vodenog šišmiša (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) i
drugi i dalji nalazi kulijevega šišmiša (Pipistrellus kuhlii, (kuhl, 1817)) u Bosni i Hercegovini
: Second record of Daubenton’ s bat (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) and second and
further records of Kuhl’s pipistrelle (Pipistrellus kuhlii, (Kuhl, 1817)) in Bosnia and
Hercegovina. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum
1: 11-15.
Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović, 2013. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve.
U: Mulaomerović J., I. Lučić (Eds.), Međunarodni znanstveno-stručni skup „Čovjek i krš“
/ International Scientific Symposium “Man and Karst” : Knjiga sažetaka / The book of
abstracts 17. – 20. 10. 2013. Čitluk: 35-36.
Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović, 2014. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve
[Protection of bats in the Neretva river catchment area]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš
2013 Man and karst“, Naš krš XXXIV (47): 133-136.
Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović 2016. Development of bats research in Bosnia
and Herzegovina during the last ten years. Abstract book: 1st Dinaric Symposium
on Subterranean Biology 23rd – 24th September 2016, Zagreb, Croatia. Croatian
Biospeleological Society, Zagreb, str. 36.
Pejić B., I. Budinski, B. Karapandža, M. Paunović, 2018. More than 60 years of ringing
Miniopterus schreibersii (Kuhl, 1817) in DSerbia: Movements and longevity data., 26, U:
(Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium »Conservation status of bats in
the Central Europe and Western Balkan« : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of
and Speleology, 53 str.
Pereswiet-Soltan A., 2007. Relation between climate and bat fauna in Europe. Travaux du
Muséum National d’Histoire Naturelle «Grigore Antipa» 50: 505–515.
Periša D., 2002. Pećine u Debljacima kod Banje Luke. Arheološki vestnik 53: 91-100.
Paunović, M., S. Marinković. 1998. Kuhl’s pipistrelle Pipistrellus kuhlii Kuhl, 1817 (Chiroptera,
Vespertilionidae) – a new species in the mammal fauna of Serbia, with data on its Balkan
distribution range, status and ecology. Zbornik radova o fauni Srbije, Srpska akademija
nauka i umetnosti, V: 167-180.
Petrov, B. 1968. Korrekturen und Bemerkungen zu den Verbreitungskarten im Van den
Brink’schen Buch “Die Säugetiere Europas” für das Territorium Jugoslawiens. Saugetierk.
Mitt., 16: 39 – 52.
Petrov B. M., 1968. O razprostranjenju Myotis mystacinus Kuhl 1819 (Chiroptera, Mammalia)
v Jugoslaviji. Arh. Biol. Nauka 19(1-2): 9P-10P.
Presetnik P., 2017. Rezultati istraživanja faune šišmiša i ostalih sisara na VI. Internacionalnom
biološkom kampu “Stolac 2016” (Bosna i Hercegovina) [Results of of bat and other
mammals fauna survey on VI. Internacionalni biology camp “Stolac 2016” (Bosna i
Herzegovina) ]. Hypsugo II (1): 17-26.
Presetnik P., 2017. Rhinolophus hipposideros 20. 7. 2016, Koprivna, Slovenia / Rhinolophus
hipposideros 20. 7. 2016, Koprivna, Slovenija. Hypsugo 2(1): 49.
Presetnik P., R. Baković, 2016. Prva zabilježena prekogranična migracija velikog potkovnjaka
(Rhinolophus ferrumequinum) između Slovenije i Hrvatske. Hypsugo, Sarajevo 1: 38–40.
Presetnik P., I. Budinski, M. Hodžić, J. Mulaomerović, 2017. Miniopterus schreibersii,
migration: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Serbia) – 19. 2. 2017, Dardagani-Zvornik (Bosnia
And Herzegovina) : Miniopterus schreibersii, migracija: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Srbija) –
19. 2. 2017, Dardagani-Zvornik (Bosna i Herzegovina). Hypsugo II (1): 50-51.
Presetnik P., B. Karapandža, J. Mulaomerović, 2015. Kraj Sutjeske, hladne vode – treći
nalaz malog noćnog šišmiša (Nyctalus leisleri) u Bosni i Hercegovini i prateća zapažanja
Down by the river Sutjeska – third record of Leisler’s bat (Nyctalus leisleri) in Bosnia and
Hercegovina and associated bat observations. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 3-4.
Presetnik P., J. Mulaomerović, T. Dervović, 2014. First confirmation of Rhinolophus blasii in
Bosnia and Herzegovina and its possible maternity roost. U: Hutson A. M., Lina P. H. C.
(eds.): XIIIth European Bat Research Symposium. 1–5 September 2014 Šibenik, Croatia.
Book of abstracts: 136.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2014. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih
skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2013/14. Results of survey of potential bat
hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2013/14. Naš krš XXXIV (47), Bilten
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2016. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih
skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2014/15. [Results of survey of potential bat
hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2014/15]. Hypsugo I (1): 30-37.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. [Survey results of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter
2015/16]. Hypsugo I (2): 34-48.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović,
2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u
zimu 2016/17 [Survey results of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in
winter 2016/17]. Hypsugo II (1): 27-41.
Presetnik P., E. Pavlovič, 2017. Chiroptera, 1. 5. 2017, Trebinje-Čvaljina-Zavala, Bosnia and
Herzegovina / Chiroptera, 1. 5. 2017, Trebinje-Čvaljina-Zavala, Bosna i Hercegovina.
Hypsugo, II (2): 59-60.
Pretner E., 2011. Die Verdienste von Leo Weirather um die Biospeläologie, insbesondere
Jugoslawiens, sein Höhlenkataster und seine Sammelplätze. Ber. nat.-med. Verein 97: 85-
234.
Rajzer, O. 1889. Letipas (leteći miš) u Hercegovini. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, I(1): 35 – 36.
Reiser O., 1894. Ueber die Erbeutung eines Flughundes in der Hercegovina. Wissenschaftliche
Mittheilungen aus Bosnien in der Hercegovina, Sarajevo 2: 691–692.
Remy P. A., 1953. Description des grottes Yougoslaves (Herzegovine, Dalmatie, Crna Gora
et ancien Sandjak de Novi Pazar). Glasnik Prirodnjačkog muzeja Srpske zemlje. Serija B,
5-6:175-233.
Rnjak, D., G. Rnjak, V. Zrnčić, 2017. Istraživanje faune šišmiša jugoistočnog dijela Istre
(Hrvatska) 2013. godine. Hypsugo 2(1): 1–16.
Rnjak D., G. Rnjak, N. Hanžek, V. Zrnčić, 2017. Istraživanje faune šišmiša u podnožju planine
Velež (Bosna i Hercegovina) 2014. godine. Hypsugo, II (2): 11-30.
Rnjak G., 2017. Šišmiši (Chiroptera). 138-142., U : Ozimec R. (Ur.), Naših prvih 7 ekspedicija.
Međunarodne speleološke i znanstveno-istraživačke ekspedicije na području Općine
Tomislavgrad (2009.-2016.). Tomislavgrad-Zagreb: Udruga “Naša baština”
Sachanowicz, K., M.Ciechanowski, A. Rachwald. 2006. Supplementary notes on the
distribution of Pipistrellus pipistrellus complex (Chiroptera: Vespertilionidae) in the
Balkans: first records of P. pygmaeus (Leach, 1825) in Albania and in Bosnia and
Herzegovina. Lynx (Praha), 37: 247-254.
Sjeničić J., B. Gašič, J. Pašić, G. Đurić, 2015. Fauna zaštićenog područja „Univerzitetski grad“
u Banjoj Luci i mogućnost biokontrole štetnih vrsta. Agroznanje, 16(1): 89-106.
Sofradžija A., Š. Muzaferović, 2007: Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine : Karalog.
Sarajevo: Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 92 str.
Spitzenberger, F., P. P. Strelkov, H. Winkler, E. Haring. 2006. A preliminary revision of the
genus Plecotus (Chiroptera, Vespertilionidae) based on genetic and morphological results.
Zoologica Scripta 35(3): 187-230.
Škrijelj R., S. Lelo, N. Drešković, A. Sofradžija, S. Trožić-Borovac, E. Korjenić, L. Lukić-Bilela,
M. Mitrašinović-Brulić, D. Kotrošan, S. Šljuka, M. Gajević, J. Karačić, 2013. Crvena lista
faune Federacije Bosne i Hercegovine. Knjiga 3. EU „Greenway“ Sarajevo & Prirodno-
matematički fakultet Sarajevo, 307 str.
Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica mountain,
Bosna and Herzegovina / Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo, II (2): 68-70.
Tovornik D., 1990. Ixodes (Eschatocephalus) vespertilionis Koch, 1844 (Arachnida, Ixodidae)
regarding its specific hosts and natural habitats (Slovenia, Yugoslavia). Acta Entomologica
Jugoslavica 23(1/2): 15–28.
Tvrtković, N., I. Pavlinić, E. Haring. 2005. Four species of long-eared bats (Plecotus, Geoffroy,
1818; Mammalia, Vespertilionidae) in Croatia: field identification and distribution. Folia
zoologica 54(1-2): 75-88.
Uhrin M., U. Hüttmeir, M. Kipson, P. Estók, K. Sachanowicz, S. Bücs, B. Karapandža, M.
Paunović, P. Presetnik, A-T. Bashta, E. Maxinová, B. Lehotská, R. Lehotský, L. Barti, I.
Csösz, F. Szodoray-Paradi, I. Dombi, T. Görföl, S. A. Boldogh, C. Jére, I. Pocora, P. Benda,
2015. Status of Savi’s pipistrelle Hypsugo savii (Chiroptera) and range expansion in Central
and south-eastern Europe: a review. Mammal Review 46(1): 1-16.
Ulrich, W., K. Sachanowicz, M. Michalak, 2007. Environmental correlates of species richness
of European bats (Mammalia: Chiroptera). Acta Chiropterologica, 9(2): 347–360.
Zagmajster M., 2006. Zanimivosti Vjetrenice na Popovem polju. Glas podzemlja, Ljubljana,
66–67.
Zagmajster M., T. Delić, 2015. Prilog poznavanja faune pećina i vrela u području Tajana kod
Zavidovića (Bosna i Hercegovina) [Contribution to the knowledge on fauna of caves and
springs in Tajan area near Zavidovići (Bosnia and Herzegovina)]. Zbornik simpozija
„Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV (48): 121-131.
Zagmajster M., B. Karapandža, M. Paunović, J. Mulaomerović, 2008. Šišmiši Bosne i
Hercegovine : Bats of Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: S.D. Speleo dodo, 64 str.
Zamolo A., Š. Borko, D. Škufca, T. Delić, 2018. Contribution to the knowledge of underground
bat (Chiroptera) roosts in Montenegro, Bosnia and Herzegovina, and Croatia / Prilog k
poznavanju podzemnih skloništa šišmiša (Chiroptera) na području Crne Gore, Bosne i
Hercegovine te Hrvatske, Hypsugo III(1): 27-37.
POSLASTICA ZA SPELEOKOLEKCIONARE
U vrijeme pristizanja novogodišnjih čestitki prijatno me iznenadila pošiljka od

Roberta Dejardina – novi broj časopisa Collections (88, 2018). Na 40 stranica puno
raznovrsnog sadržaja, onako baš k’o za praznik.
Početak časopisa je rezervisan za stare knjige koje tematiziraju pećine. Prvi
tekst govori o ilustracijama Guillaumea Vanderhechta koje je tehnikom akvarela na-
slikao za Vodič po pećini Han iz 1900. godine. Tu su još prikazi knjiga Les Grottes
Sépulcrales des Monges à Narbonne (iz 1925.), Les délices de Spa et de ses environs
(1839.), Notre Pays de France Voyage de Cévennes (1894.), Descente au Monde Sous-
Terrien (1909.), a zatim slijede prikazi nekoliko popularnih knjiga za omladinu iz-
datih sredinom 20. stoljeća, dva stripa iz istog vremena te novije izdanje iz 2017.
(epizoda Boba Morana).
Set od 25 razglednica pećine Lacave (Padirac) za koje je fotografije napravio fo-
tograf Armand Viré 1902. godine prikazao je R. Dejardin. Fotografski rad za svaku
pohvalu obzirom na veličinu fotografiranog prostora, kompoziciju i izbor motiva.
Da nema potpisa pomislio bih da su klišeji E. Martela, toliko je to dobro urađeno.
Philippe Droin, inače poznat kao najveći kolekcionar etiketa sa piva i vina pred-
stavio je pećinu La Balme (Grottes de la Balme) i razglednicu na kojoj je prikazana
degustacija šampanjca u pećini, kao i ulaznicu u pećinu iz 1910. godine povodom
otvaranja obližnjeg hotela (Grand) uz reklamu lokalnog šampanjca.
A onda slijedi dio časopisa koji ja svaki put s nestrpljenjem očekujem – šaroliki
svijet speleokolekcionarstva: CD sa muzikom inspirasan pećinom kod Nerje (inače
se u pećini održavaju svjetski poznati koncerti), plaketa povodom 100. godišnjice
Commisione Grotte E. Boegan (1883-1983), kovanice iz SAD, Kanade, Nieua (mala
polinezijska država), Liberije, papirnati novac Švajcarske i Francuske.
Na kraju filatelija: poštanske marke Srbije sa motivima Cerjanske pećine kod
Niša i slapovi Sopotnice, Šri Lanke, Andore, Islanda te vrlo lijepi blokovi Francuske,
Austrije i Ukrajine. Slijede dvije stare, vrlo očuvane razglednice sa kraja 19. sto-
ljeća iz Njemačke (putovale!). I na kraju ove rubrike, nešto što je kod nas potpuno
nepoznato u kolekcionarstvu (erinofilija), jedna nepoštanska marka (pećina Aven
Armand (i ja sam se, moram priznati, sa tim upoznao tek prije 30-tak godina kad
sam iz Francuske dobio lijepe komplete iz pećine Lascaux).
Na kraju su kao i uvijek markeri za knjige (jedan od rijetkih besplatnih suve-
nira) od kojih bih izdvojio Bacardi sa receptom: tri kocke leda, 5 cl Bacardija, kriška
limuna, mala kašika i Coca Cola; značke i poklopci na krem mlijeku za kafu. U
svijetu je to već desetak godina prepoznato kao prostor za reklamu, ali i promociju
132
Poslastica za speleokolekcionare 133
turističkih destinacija. U svojoj ih kolekciji imam nekoliko iz Norveške i Njemačke.

Baš ću se raspitati koliko se toga godišnje potroši u Sarajevu. Neko bi morao pisati
Megleu.
Ukratko – časopis bez roka trajanja.
KNJIGA KAO KULTURA UPRAVLJANJA
ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM
Grupa autora: Netopirji v Parku Škocjanske jame

(Škocjan: Park Škocjanske jame, 2017.)
Da upravljanje zaštićenim područjem nije samo sjedenje ili izležavanje na državnim

jaslama, nego se usput može nešto i uraditi što ne traži velikog zahmeta, pokazuje iz-
danje knjige kojom nas je istinski obradovao izdavač – Park Škocjanske jame. Knjiga
tekstom i slikama na najbolji način govori o potrebi zaštite šišmiša, vrstama koje u
različito vrijeme ovaj Park koriste kao svoje stanište i šta sve zaposlenici Parka rade
na tom polju. Nije se žalilo na fotografijama i zanimljivim ilustracijama pa je grafički
i likovni izgled zaista reprezentativan. Ovakvu knjigu o šišmišima u regiji do sada
nismo imali. Posebno su mi simpatične vinjete za staništa i lovišta kao i logo šišmiša
za status zaštite i stanje očuvanosti vrste. Već ga zamišljam kao plišani suvenir ili
igračku za najmlađe.
Tekstovi nisu veliki i njihovo čitanje daje osnovne podatke o temama samog
Parka, Parka kao dijela mreže NATURA 2000, godišnjem ciklusu života šišmiša,
habitatima u Parku, zaštiti šišmiša, godišnjim monitorinzima u Parku, uticaju vje-
troturbina. To je dio koji su napisali zaposlenici samog Parka. Posebno je lijepo vi-
djeti da uprava Parka vodi računa o načinima na koje posjetiocima (kojih je koliko
se sjećam blizu dvjesto hiljada godišnje) predstavlja šišmiše. Osmišljene su posebne
„šišmišarske“ ture u različitom trajanju – od 1 do 2,5 sata.
Najveći dio knjige zauzima opis vrsta (autor Primož Presetnik) koje se mogu vi-
djeti u Parku Škocjanske jame. Ukupno je do sada registrovana 21 vrsta: mali potko-
vasti šišmiš, veliki potkovasti šišmiš, vodeni šišmiš, dugoprsti šišmiš, patuljasti br-
kati šišmiš, natererov šišmiš, behštajnov šišmiš, veliki mišouhi šišmiš , mali mišouhi
šišmiš, noćni šišmiš, veliki noćni šišmiš, mali noćni (lajslerov) šišmiš, mali šišmiš,
patuljasti šišmiš, natuzijev šišmiš, kulijev šišmiš, savijev šišmiš, veliki kasni šišmiš,
širokouhi šišmiš, alpski dugouhi šišmiš, šrajberov šišmiš. To je 67,7 % svih poznatih
vrsta šišmiša (31) u Sloveniji. Pitanje je dana kada će još četiri vrste (brandtov šišmiš,
mali brkati šišmiš, trobojni šišmiš, smeđi dugouhi šišmiš) biti potvrđene u Parku,
obzirom na njihovu veliku raširenost po Sloveniji. Tako veliki broj vrsta na rela-
tivno malom području (površina Parka je oko 400 hektara) uslovljena je različitim
habitatima i očuvanošću prirode (pećine, rijeke, livade, stara sela, šume) Parka koji
omogućavaju sklanjanje, ishranu i zaštitu šišmišima.
Za svaku vrstu su dati nazivi na slovenačkom i latinskom jeziku, a preko vinjeta
podaci o dimenzijama i masi, statusu zaštite, stanju očuvanosti, rasprostranjenosti u
134
Knjiga kao kultura upravljanja zaštićenim područjem 135
Evropi i Sloveniji (na jednostavnim kartama) te kratki opisi izgleda, statusu zaštite
(zakonska osnova), stanju očuvanosti, ekologiji vrste i raširenosti u Sloveniji i Parku
Škocjanske jame. I tu su još dvije fotografije za svaku vrstu koje su kao neka vrsta
slike na ličnoj karti.
Na kraju jednostavno: simpatična knjiga, od koristi ne samo za posjetioce par-
ka Škocjanske jame već za svakog ljubitelja šišmiša. Zanimljiv koncept knjige kojeg
bi i mi mogli kopirati za šišmiše Zaštićenog pejsaža Bijambare. Ako bude sluha.
Inšallah!
Izdavanje Zbornika radova sa Međunarodne konferencije “Čovjek i krš 2018”
pomoglo je Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH.

Naš KRŠ 51-2018 PDF

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Naš KRŠ 51-2018 PDF

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

PROCEEDINGS ZBORNIK RADOVA

INTERNATIONAL CONFERENCE MEĐUNARODNA KONFERENCIJA

XXXVIII, 51, Sarajevo 2018.

Redakcija – Editorial board

DTP & print

Nadja Zupan Hajna

Branka Pejić, Ivana Budinski, Jelena Bogosavljević

Radovi označeni sa “*” prezentirani su na Međunarodnoj konferenciji “Čovjek i krš” 2018.

Nadja Zupan Hajna1

Cave clastic sediments

Cave sediment facies

Cryoturbated cave sediments in Slovenia were usually attributed to Pleistocene

Colour, mineral composition and origin

Figure 6. Comparison of selected cave sediment sample mineralogical compositions

Age of cave sediments

The research of cave sediments is not finished; interpretations of obtained data

Figure 1. Favignana island

ration of an orogenic prism, consisting of the overlapping of various embryonic tec-

Karst morphologies of the island

The continental surface karst morphologies

Figure 2. Surface karren in the Santa Caterina ridge

Figure 5. Grotta d’Oriente flowstones

Figure 6. Coastal karren

Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea

Ključne riječi: Zrmanja, Holocen, multi-proxy, anthropogeni uticaj, osjetljivost, C/N,

Carol Ramsey1 & Paul Griffiths1

Karst in Strathcona Park

Karst Creek Trail

– An 8-10 m high waterfall;

Geology of the Karst Creek Site

Human Land-use Disturbances

Current Safety and Management Concerns

Rockfall at the waterfall area:

Parts of the trail are in disrepair:

Interpretation at Karst Creek Trail

Figure 9: Interpretive poster at the Karst Creek trailhead kiosk.

Ecology and/or Botany

Other Points of Interest Along the Trail

Public Safety Issues

Nediljko Ževrnja1, Tonći Rađa2, Tino Milat1

Slika 1. Jelenska lubanja s rogovljem očuvana u fragmentima

Slika 2. Vratni kralješci

Slika 3. Prsni kralješci

Slika 4. Slabinski kralješci, križna kost i kosti zdjelice

Rebra su u nepotpunom broju – lijevih ima 10, a desnih 7 od 13 parova rebara.

Slika 5. Rebra i prsna kost

Slika 6. Prednja lijeva noga

Slika 7. Stražnja lijeva noga

Analizom kostiju medvjeda utvrđeno je 86 kostiju i koštanih fragmenata, te

Slika 8. Lubanja medvjeda

Kralježnica medvjeda, koja se sastoji od 7 vratnih, 14 prsnih (leđnih), 6 sla-

Slika 9. Kosti kralježnice

Rebra su u nepotpunom broju – lijevih i desnih ima po 10 od 14 parova rebara.

Slika 10. Kosti zdjelice

Slika 11. Kosti prednje lijeve noge

- Prednja desna noga se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nad-

Slika 12. Stražnja lijeva noga

koje se pretpostavlja da pripadaju navedenoj vrsti (kralježak i fragment veće kosti

Denis Radoš1, Filip Krišto2, Mirko Šarac3

Konkretniji podatci o lokacijama i vlasništvima mlinova livanjskog prostora

Slika 1. Devet mlinova na toku rijeke Bistrice, Livno

Osim na rijeci Bistrici, nekoliko mlinova postojalo je na rijeci Sturbi, a odre-

povremenim tokovima, a radili su uglavnom u proljeće i jesen, a vlasnici su im bili