Anica Balatinac

MOJA MOLITVA

1
 Nakladnik
Studio Moderna
Zagreb

Urednica
–urica GarvanoviÊ-Porobija

Korektorica
Branka VukmaniÊ

Prijelom
Miroslav VukmaniÊ

Tisak
Studio Moderna

2
 Anica Balatinac

MOJA MOLITVA

Zagreb, 2009.

3
 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu
Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 716461

www.nsk.hr

ISBN 978-953-55885-1-1

4
MOJA MOLITVA

Gospode dragi, ponizno Te molim za ove pjesme

I za sve Tvoje poruke πto u njima stoje —
Ti si svaku od njih napisao mojom rukom,
Zato prvo: neka proslave Tebe i sveto ime Tvoje.

Drugo: neka opomenu i ohrabre svakoga do

koga dou,
Klonule duhom i æalosne u srcu neka ove
pjesme utjeπe,
Obeshrabrenima neka donesu novu nadu,
Zabrinutima da svoje probleme s Tobom rijeπe.

Neka onima koji su mlaki ove pjesme zagriju

duπu,
Da ih probude i da ih k Tebi sve bliæe vode,
A onima, Gospode, koje je grijeh uspio da zarobi
Ti daj svojom miloπÊu tjelesne i duhovne
slobode.

Ravnoduπne neka ove pjesme opomenu i kaæu

Da se ne πale sa spasenjem, nego to ozbiljno
shvate,
Dok joπ traje milost i Isus nas joπ sve zove,
Da se iskrenim srcem svome Bogu obrate.

Svakoga, OËe naπ, tko vjerom Tebi se moli

Neka Duh Tvoj Sveti svaki dan vodi, uËi i jaËa,
Kao nebeska rosa nek osvjeæava naπe duπe
Dok prolazimo ovom zemaljskom dolinom plaËa.

A uskoro kad se vratiπ u svojoj sili i slavi

Da zauvijek uniπtiπ grijeh, sve patnje i boli,

5
Ti Êeπ povesti sa sobom u svoje nebesko
kraljevstvo
Svakoga tko ovdje i sada ide za Tobom zato πto
Te voli.

Anica Balatinac

6
OTAC, SIN I SVETI DUH

7
8
TVOJ TRAG

Od visokih gora do duboka mora

Po ovome πirokom svijetu
Tvoj trag je upisan baπ svuda,
Na svakom drvetu, grmu i cvijetu.

Velika je sila i mudrost Tvoja,

SvemoÊni sveti Boæe,
Tvoja savrπena djela u prirodi
Nitko izbrojiti ne moæe.

Svuda je upisano Tvoje ime,

Baπ svuda Tvoja djela;
Tragove Tvojih nogu i ljubavi
Pokazuje priroda cijela.

Koliko je samo savrπenstva

U svakoj snjeænoj pahuljici,
Kakve si samo radare ugradio
U glavu svakoj pËelici.

Koliko si upotrijebio boje i vjeπtine

Da leptiru krila naπaraπ;
Ali ne samo u poËetku —
To Ti joπ uvijek stvaraπ.

Ali dah mi stane kad vidim Tvoj trag

©to vodi na Golgotu;
Krvave tragove Tvojih nogu,
Neshvatljivu ærtvu, ljubav i dobrotu.

Ponizno Te molim, Gospode silni,

Iz dubine duπe moje:
Pomozi da svaki dan gledam
Tragove velike ljubavi Tvoje.

9
GOSPODNJE ZNANJE

Za mene je neshvatljivo Tvoje znanje,

Gospode i Boæe naπ,
Da Ti poznajeπ sve ljude na Zemlji
I da baπ za svakoga znaπ.

Da se za sve brineπ i sve odræavaπ

©irom planete ove;
Ali joπ viπe, jer Tvoj glas i zvijezde
Svaku po imenu zove.

Ti znaπ za svako æivo biÊe

©to se tamo u mraËnoj praπumi kreÊe,
Ali i u guævi milijunskih gradova
Nitko se od Tebe sakriti neÊe.

Znaπ ulicu, pa Ëak i kuÊu u kojoj æivi,

Znaπ kad lijeæe i kad ustaje,
Vidiπ svaku suzu, Ëujeπ svaki uzdah,
I kada grijeπi i kada se kaje.

»ujeπ svaku molitvu upuÊenu vjerom,

Svaku bol i tugu Ti poznajeπ;
U pravom trenutku i na najbolji naËin
Odgovor i rjeπenje dajeπ.

Naπ razum, Gospode, suviπe je mali

Da to sve razumije i shvati;
Hvala Ti πto Êeπ tamo u miru vjeËnosti
Na sve to odgovor nam dati.

10
POVJERENJE

Jedno je vjerovati u Boga,

A sasvim drugo imati povjerenja;
Samo vjerovanje da Bog postoji
Ne daje sigurnost spasenja.

Ima mnogo ljudi πto vjeruju u Boga

Pa Ëak i kaæu to vjerovanje svoje;
Ali i avoli vjeruju, Ëak i drπÊu —
Samo zato πto se kazne boje.

Ako se molimo i traæimo Boga

Zbog sadaπnjeg dobra i vjeËnog spasenja,
Te sebiËne æelje ne grade poznanstvo,
Tu nema ljubavi niti povjerenja.

Poznavanje Boga daje sigurnost,

To je Ëvrst temelj u borbi æivota,
Povjerenje da se nikada ne mijenja
OËeva ljubav, milost i dobrota.

Vjera da me moj Gospod voli

I onda kada mi sve po zlu krene,
Pa ostajem miran kao i u dobru —
To znaËi da imam u Njega povjerenje.

Ovaj æivot je πkola za sve nas ljude,

Svakog nam se dana ocjene daju,
Ispit Êe poloæiti i pobjedu steÊi
Koji Bogu vjeruju jer Ga poznaju.

11
BOG SE BRINE

Gospod se s ljubavlju brine

Za nas na æivotnom putu,
On se brine za svaki naπ dan
I za svaku naπu minutu.

On je izvor naπeg æivota

I svakog æivog stvora,
Svemu æivome na zemlji
I svemu u dubini mora.

Sila koja nas odræava

To su rijeËi Njegovih usta;
Da On to samo za tren uskrati,
Sva bi planeta ostala pusta.

Kroz grijeh se Sotona trudi

Da uniπti i razori;
Ali dragi Bog πalje svoju pomoÊ
Da proslavi i da obnovi.

Svaki je Ëovjek svijet za sebe

I razliËit od drugoga,
Svatko ima svoj identitet
I osobnost biÊa svoga.

»udan je stroj ljudski organizam,

I naËelo po kojem radi;
Kad ne bi bilo posljedica grijeha,
VjeËito bismo bili mladi.

12
GOSPOD DAJE

Svaki trenutak æivota,

Svaki udisaj zraka,
I pljusak ljetne kiπe,
I sunËevu zraku svaku
Primaju svi ljudi
RazliËite Êudi.

Svaki zalogaj hrane

Za svako ljudsko dijete,
Svaki cvijet i svaki list
©irom ove planete,
Svaka naπa potreba —
Sve je to dar Neba.

Ljeto, jesen i zimu

I sva proljeÊa draga,
Toliko plodova zemlje,
Nebrojena blaga
Gospod nam daje svima,
I dobrima i zlima.

Veliki blagoslovi s Neba

Na zemlju dolaze,
Smjenjuju se pokoljenja,
Vjekovi prolaze,
A Gospod ostaje —
I iznova daje.

O, kada bi ljudi svi

Bili svjesni toga
Koliko svakog trenutka
Primaju od Boga,

13
 Viπe bi pjevali,
A manje psovali.

Bog nam daje viπe

Nego πto i znamo,
Od Njega su darovi,
Sve πto god imamo.
Nek Ga zato hvali
Veliki i mali.

14
ON SVE VIDI

Gospodnje oko vidi sve

©to se na Zemlji zbiva;
Svjetlo i tamu, dobre i zle,
Tom oku se niπta ne skriva.

Nitko nije zaboravljen,

Bilo gdje da se nalazi,
Nitko napuπten niti ostavljen
Na svojoj æivotnoj stazi.

Nema tako gustog mraka

Da od tog oka sakrije,
Niti tako velikog crnog oblaka
Da mu vidik pokrije.

»ovjeka na ulici milijunskog grada,

I onoga πto praπumom ide,
U svako vrijeme, uvijek i sada
Gospodnje oËi vide.

Velika je πteta πto ovu istinu

»esto zaborave ljudi,
Da Êe uskoro svakome od nas
Zato po pravdi i da sudi.

Jer sve vidi i sve zna —

SvaËija djela.

15
»UDA

Ja se divim Tvojim djelima,

Stvoritelju dobri, OËe moj,
Svuda ih vidim kamo god pogledam,
Jer ih je jako velik broj.

Kada jutrom poslije noÊnog mraka

Zasvijetli zora plava,
Ja u tome vidim Tvoju ruku
Koja nova Ëuda stvara.

Evo i ptiËji rod se budi

I pjesma se svuda ori,
Da su sretne i zadovoljne
Njihov radostan glas zbori.

I cvjetiÊi podiæu svoje glave,

Svaki svoje latice otvara,
Tvoja ljubav i briga za sve æivo
Svaki dan Ëuda stvara.

I ja sam Ëudo Tvoje milosti,

Pa i novi dan kojega mi dade;
Sva Tvoja obeÊanja u novome danu
Utjeha su vjere, ljubavi i nade.

I koliko Êe se u ovome danu

Joπ velikih Ëuda dogoditi...
Hvala Ti za sve koje vidim
I za one koje neÊu vidjeti.

16
UPOZNATI

Dragi moj i dobri Gospode,

Znam da od upoznavanja Tebe
Nema veÊe ni vrednije stvari,
Niti Ëovjekove veÊe potrebe.

Onaj tko Tebe osobno upozna,

Svu Tvoju ljubav, silu i dobrotu,
Pronaπao je najveÊe blago
Koje Ëovjek moæe naÊi u svom æivotu.

Ali da prolazan greπan Ëovjek

Upozna Tebe, svemoÊni Boæe,
To samo vjerom i molitvom
Kroz Tvoju milost moæe.

Svako tko Tebe vjerom prihvati

Za svoga Vou i Gospodara —
Toga viπe niπta u ovom æivotu
Ne moæe da razoËara.

Jer πto viπe na Tebe gleda,

Sve bolje Te upoznaje,
A povjerenje u Tebe
Uvijek mu snage daje.

17
STVORITELJ

Gospod je vlasnik svega

Jer On je sve stvorio,
Gospodar je i naπeg æivota
Jer nas je smrÊu otkupio.

On se uvijek njeæno brine

Za sva svoja stvorenja,
Æeli da svako ima
U Njega povjerenja.

Jer Njegova ljubav i briga

ObuhvaÊaju Ëitav svijet,
On se brine za svakog Ëovjeka,
Za svakog vrapca, svaki cvijet.

»ovjek se, naæalost, osjeÊa siguran

Kad ima neπto osobno svoje,
Kad se za materijalno moæe uhvatiti
I reÊi: “To je moje!”

Pa se zato svom snagom trudi,

MuËi, sekira, radi i bori
Da svojom mudroπÊu i snagom
Sebi sigurnost stvori.

Zaboravlja da je Gospod vlasnik svega

I da se uzalud bori i muËi
Kada iz svojeg æivota i svojih planova
Svoga Stvoritelja iskljuËi.

18
LJUBAV JE VE∆A

Kako je veliko Tvoje ime,

Kako su slavna Tvoja djela,
Cijeli svemir o tome svjedoËi,
A to nam kazuje i priroda cijela.

Sunce i Mjesec u svome sjaju

Blijedi su odraz Tvoje slave,
Naπ razum to ne moæe da shvati,
Stog ponizno pred Tobom saginjemo glave.

Ali veÊa od svega Tvoja je ljubav

Kojoj se dan i noÊ divim;
Tvoja dobrota i Tvoja milost
Uvjet su da diπem i æivim.

19
TI SI

Isuse, Ti si sunce koje nikada ne zalazi,

Ti si æivot koji nikada ne prolazi.

Ti si kruh koji svaku glad ublaæi,

Ti si izvor æive vode koja duπu snaæi.

Ti si, Isuse, put koji u æivot vodi,

Ti si vrata spasenja, radosti, slobodi.

Ti si mir u buri ovoga burnoga æivota,

U ovome hladnome svijetu zaπtita i toplota.

Ti si izvor prave sreÊe i trajne radosti,

Ti si utjeha i snaga u svakoj boli i æalosti.

Ti si snaga kada sve klone i sve pada;

Kada problemi zamraËe vid, Ti si jedina nada.

Zato znam da samo tu, kod nogu Tvojih,

Nalazi se rjeπenje svih briga mojih...

Samo tu su zadovoljene sve moje potrebe,

Pomozi mi, molim Te, da mogu uvijek ostati
kod Tebe.

20
NAJLJEP©E IME

Ima samo jedno Ime,

Samo ono znaËi spasenje;
U Njemu je sva naπa nada,
Samo u Njemu za grijeh rjeπenje.

Krv Njegova pere grijehe,

Rane Njegove lijeËe sve naπe boli,
Ime Njegovo mir donosi
Svakome tko se moli —
Taj sve ljude voli.

21
TRAGOVI KOLJENA

Nekiput u ranu zoru,

A Ëesto i po cijele noÊi,
Isus je uvijek naπao vrijeme
Da moæe sâm na molitvu poÊi.

Nitko od ljudi ne moæe znati

Koliko je na molitvi proveo vremena,
Niti pronaÊi gdje su sve ostali
Tragovi Njegovih koljena.

I ove noÊi, eno, mirno spava

IzlijeËeni gubavac i kÊerka Jaira,
Sluga kapetana i tko zna koliko njih
Uæivaju blagodati ovog noÊnog mira.

Sve se odmara i sve poËiva,

A selo i grad mjesec obasjava,
Polako prolaze tihi noÊni Ëasi,
A gdje je noÊas Isus? Gdje li On spava?

Moæda i sad kleËi u nekom πumarku,

Ili je umoran klonuo na rosnu travu,
Nitko mu nije ponudio krevet
Niti meki jastuk stavio pod glavu.

I rosa pada na Njegovo tijelo,

Niæe svoje kapljice u Njegovoj kosi,
Na mjeseËini se sijaju kao biseri,
Ljepπi od krune koju Cezar nosi.

Ali puno prije nego se sunce rodi

Isus eno ponovo na molitvi kleËi,

22
OjaËan silom koju prima od Oca
Ponovo odlazi da uËi i lijeËi.

On Stvoritelj svega, gospodar anela,

Kroz molitvu sebe jaËa i snaæi,
A bijedan Ëovjek, samo crv il moljac,
Ne osjeÊa potrebu da pomoÊ traæi.

Isusov primjer o sili molitve,

Tragovi Njegovih svetih koljena,
Otkrivaju tajnu uspjeha, pobjede,
Svakome Ëovjeku i u sva vremena.

Koliko je tragova naπih koljena,

VjeËnost Êe pokazati i neÊe kriti;
Onaj tko svaki dan ne traæi Gospoda
NeÊe moÊi sa Njim ni na Nebu biti.

23
DO–I KRISTU

Sve svoje patnje i boli

Skinuti i ostaviti mogu
Samo na jednome mjestu —
Pod kriæem kod Kristovih nogu.

To je jedino mjesto na svijetu

Gdje se svaki teret skida,
On lijeËi sve boli i svaki jad
I rane od grijeha vida.

U Njegovoj svjetlosti ostati

I ne vraÊati se u tamu,
Njegove rijeËi sluπati,
A ne ovoga svijeta galamu.

Svaku novu nedaÊu i bol

Koju nam æivot dati znade
Lakπe Êe podnijeti svaki Ëovjek
Ako to vjerom Isusu dade.

Zato sve brige i probleme

U molitvi Kristu dadni
Pa stazom æivota koraËaj dalje
U miru i blaæenoj nadi.

24
KAPETAN

Da bi brod stigao do cilja,

Svojih odreenih luka,
Mora ga voditi siguran kapetan
I njegova Ëvrsta ruka.

Pod vodom su skrivene stijene,

A i bura zaËas doe;
Bez Ëvrste ruke na kormilu
Brod ne moæe da proe.

I nama kao brodu

Siguran Voa treba,
Jer opasnosti mnogo ima
Na putu koji vodi do Neba.

Kada na moru æivota

Oluja il bura krene,
Potreban je siguran Kapetan
Da se ne razbijemo o stijene.

Dragi Isus svakoga od nas moli

Da kormilo Njemu dade,
Jer On vidi gdje su stijene
I kroz buru voditi znade.

Ponekad kad se malo stiπaju

Zle bure ovoga svijeta,
Neki Kapetana gurnu u more
Da im na brodu ne smeta.

Æele upravljati sami sa sobom

Pa po svojoj volji rade i æive,
A kada zbog toga doæive brodolom,
ObiËno Kapetana za to krive.

25
IZVOR

Kao izvor u pustinji

Kristova je milost u duπi,
Pun je vode æivota
I u najveÊoj duhovnoj suπi.

Taj izvor æivot daje

Onima koji su veÊ smrti blizu,
Koji zbog dugotrajne suπe
Zapadaju u duπevnu krizu.

Svakome On vodu nudi,

Nalazi Ga tko Ga traæi;
Kristova ljubav je æiva voda
Koja sve æedne snaæi.

Tko od te vode pije,

I sâm izvor postaje;
Povezan s Izvorom æivota
Tu vodu i drugima daje.

26
SKUPO PLA∆ENI

Jako nas je skupo platio

Da bi nas sada ostavio.

Da smo greπnici On je znao

Kada je sebe na ærtvu dao.

Spreman je bio da æivotom plati,

Da nas otkupi i u dom vrati.

Vrijednost naπih duπa puno je veÊa

Nego πto itko znade ili osjeÊa.

Samo kada se u dom vratimo,

MoÊi Êemo od toga neπto da shvatimo,

I da Ga slavimo za vjeËnost svu,

Za tu ljubav i ærtvu veliku.

27
GLADNI KRUH I ÆEDNI IZVOR

Isus je otpoËeo svoju sluæbu gladan

Kad je u pustinji postio,
Zavrπio je svoju sluæbu æedan
Dok je na kriæu visio.

A On je kruh æivota
Za svako ljudsko biÊe,
I izvor æive vode
Æednima za piÊe.

Isus je bio Ëesto umoran od puta,

A svakome On odmor nudi;
Mada je imao boæansku moÊ,
Trpio je πto trpe i ljudi.

Isus je plakao na grobu Lazara,

A sve æalosne On tjeπi,
Nikada se nije posluæio Ëudom
Da neki svoj problem rijeπi.

©utio je dok su Mu sudili,

A On je Sudac nad svima,
Dopustio je da Mu zakuju ruke,
A Ëitav svemir u ruci ima.

Koliko je Njegova svetost i ËistoÊa

Morala zbog toga patiti,
To nijedno ljudsko biÊe
Ne moæe razumjeti ni shvatiti.

28
ISUS, DRAGI SPAS, MOLI SE ZA NAS

Prije svojega stradanja

Isus se za uËenike moli;
Pribliæuje se rastanak,
A svaki rastanak boli.

Oni nisu mogli ni slutiti

©to Êe se dogoditi
Dok su Ga pratili na putu
©to u Getsemaniju vodi.

Isus ih ne kori zbog toga

©to nisu mogli da shvate,
S ljubavlju prihvaÊa i to
©to Ga u stopu prate.

Zato se moli svome Ocu

Da ih On Ëuva i snaæi,
Ali me neπto posebno tjeπi
©to u svojoj molitvi traæi:

On se moli za buduÊe naraπtaje,

Za one koji Êe joπ doÊi,
Za mnoge koji Êe vjerom
Njegovim tragom poÊi.

On moli za pobjedu
Kada zlo protiv njih krene —
O, hvala Ti, Isuse, hvala Ti,
©to si se molio i za mene!

29
ÆIVA VODA

Isus je izvor vode,

U duhovnoj pustinji rijeka,
Jedini uvjet vjeËnog æivota
Svake æene i Ëovjeka.

On vodu svakome nudi,

Sve æedne k sebi zove,
Uvijek i svuda bez razlike
©irom planete ove.

Taj izvor nikada ne presuπi,

Obilnu vodu imade,
Sve jaËe i viπe teËe
©to viπe vode dade.

Svatko tko tu vodu pije

I sâm izvor postaje,
Prirodno i nesvjesno
Drugome tu vodu daje.

Svaki dan doi na izvor

I bliænje svoje zovi,
Æiva voda Gospodnje RijeËi
Svakoga osvjeæi i obnovi.

30
SVETI DUH
Ivan 16,13

Prema onom πto o Svetom Duhu moæemo znati,

Kako bismo Ga mogli opisati?

On je svjetlo koje um rasvjetljava,

Æiva voda koja duπu osvjeæava.

Prijatelj koji zna da savjetuje,

Tjeπitelj koji uvijek ohrabruje.

UËitelj koji nas pouËava,

VodiË koji na pravi put usmjerava.

Vatra kroz koju se od grijeha Ëistimo,

Ulje kojim u svjetiljkama svijetlimo.

Mast koja otvara duhovne oËi,

On je svjedok koji kroz savjest svjedoËi.

PeËat Neba koji zapeËaÊava,

On je snaga koja nas duhovno odræava.

Golub koji tako njeæno voli,

Molitelj koji se za nas moli.

Samo On moæe Ëovjeka preporoditi,

PodiÊi ga i k Ocu voditi.

Ono πto nam svakome najviπe treba

To je Sveti Duh, ova sila s Neba.

Nebo nam Ga svima æeli dati,

Svakome tko hoÊe da Ga prihvati.

31
I ako posluπa Njegov glas,
On ga priprema za Neba kras.

Jer naπu greπnu narav mijenja

I daje sigurnost spasenja.

32
JEDNO

Da dvije osobe budu jedno,

Da se dva srca ujedine,
Da dvije glave isto misle
Za sve πto æele da Ëine...

Da dva broda sloæno plove

Zajedno u istu luku,
Nije dovoljno samo æeljeti
Niti donositi odluku.

Svaki braËni par kod vjenËanja

Svakako ljubavi meusobno ima,
Ali Êe je pokazati i iskuπati
Æivot koji je pred njima.

Kada sunce zae za oblak briga,

I puhne vjetar problema,
Kada se jave velike potrebe
Za koje novca nema,

Pa kada onda na vidjelo dou

Mnoge sakrivene mane,
Kako da u takvim uvjetima
Njih dvoje jedno ostane?

Ima samo jedan uvjet

Da jedno ostati mogu:
Ako svoje ruke njih oboje
Stave u ruke Bogu.

33
SLOBODA

ZaËet u grijehu, roen u zlu,

Izbora nema — Ëovjek je tu.
Svojim je roenjem postao rob,
A na kraju puta Ëeka ga grob.

Tako bi bilo i tako ostalo —

Da se Nebo nije umijeπalo.
Da Ëovjeka spasi naËinjen je plan,
Da roblje vrati otkup je dan.

Zlatna sloboda nudi se svima,

Daje se svakome tko god je prima.
Samo jedno pravilo ovdje vaæi,
I samo se ovo od svakoga traæi:

Svoje greπno stanje ozbiljno da shvati,

Iskreno se pokaje i Bogu se vrati,
Njemu da dopusti da ga uËi, vodi
Iz okova grijeha ka zlatnoj slobodi.

34
SPASENJE KROZ KRISTA

35
36
RADOST SPASENJA

Svoj æivot na kriæu Golgote

Isus je bio spreman dati,
Da izgubljenu zemaljsku obitelj
Natrag u obitelj Neba vrati.

Sve koji Njega vjerom prime

Spasit Êe Njegova sila —
Tu radosnu vijest sam Ëula
I s vjerom je prihvatila.

Ti si me s ljubavlju primio,
U obitelj Neba usvojio,
Mnogo puta si mi to pokazao
Kada si Ëuda zbog mene stvarao.

Znao si dobro tko sam ja

Kada si me uzeo pod svoje,
Æelio si da pripadam Tebi
I da budem dijete Tvoje.

Zaπto se tako Ëesto zabrinem,

I uplaπi se duπa moja,
Da zbog mojih slabosti i mana
Ja viπe nisam Tvoja?

Otkuda taj strah u meni

Koji mi sigurnost ruπi,
Remeti radost Tvojega spasenja
I stvara tjeskobu u duπi?

Znam da je to djelo Zloga

Koji se svim silama trudi

37
RazoËarati i upropastiti —
Jer je laæac i ubojica ljudi.

Molim Te za jaku i æivu vjeru,

Koju samo Ti moæeπ dati,
Da ne padnem pod utjecaj Zloga
I da me taj strah ne prati.

Neka Tvoj mir zavlada

Mojim biÊem cijelim,
Podari mi radosti spasenja —
Samo to, Gospode, æelim.

38
SHVATITI

To je teπko shvatiti,
Joπ teæe objasniti,
Kako nevin moæe postati kriv;
Kako sveti Bog s Neba
Na kriæu umrijeti treba
Pa da greπnik ostane æiv?

To objasniti nije lako,

Jer po prirodi to nije tako,
Sud samo krivicu sudi.
Svatko je jako uzbuen
Kad Ëuje da je nevini osuen
©to se, naæalost, dogaa kod ljudi.

Ali ono πto se na Golgoti zbilo

Mnogo je straπnije bilo:
Osueni bio je Bog.
To samo boæanska ljubav znade
Da sebe dragovoljno na ærtvu dade
I umre umjesto stvorenja svog.

Cijela Êe vjeËnost trebati

Da bismo neπto od toga mogli shvatiti,
Tu veliku tajnu spasenja —
A dotle neka nas vjera jaËa
Dok idemo dolinom plaËa,
I naπ karakter Ëisti i mijenja.

39
»AMAC SPASENJA

»ovjek je brodolomac u oceanu æivota

Na kojemu sila grijeha veliku oluju stvori,
Diæe visoke valove, pjeni se, prava strahota —
»ovjek se ne moæe odræati ako se sâm bori.

Nebo je poslalo pomoÊ i Ëamac za spasenje,

SvjetloπÊu svoje RijeËi Gospod razgoni mrak;
Za svakog brodolomca postoji pravo rjeπenje
Ako prihvati konopac i traæi svjetlosti zrak.

Molitva je taj konopac koji u borbi vjere

Svakog brodolomca za Ëamac spasenja veæe,
U kojemu ima mjesta bez granica, bez mjere,
A pojas za spasenje do svakoga seæe.

Svakome tko u vjeri pojas spasenja hvata

I oËima svjetlost traæi koja svijetli kroz noÊ,
Ne oslanja se na svoju snagu, prijatelja, brata,
Njemu Êe u pravo vrijeme prava pomoÊ doÊ.

Velika je opasnost kad se more malo smiri

I Ëovjek pusti uæe, od svjetla okrene oËi,
Uæiva u kratkom miru koji se oko njega πiri,
A onda se iznenada s joπ veÊom burom suoËi.

Tada poËne da tone u dubine æivotne noÊi

Gdje mnogo morskih pasa Ëeka na svoje ærtve;
Ako odmah vjerom ne potraæi pomoÊ,
Uskoro Êe biti svladan, upisan u duhovno mrtve.

Ne skreÊi nikada pogled s Onoga tko pomoÊ nudi,

I kada ne znaπ izlaz niti vidiπ rjeπenja,
Gledaj i sluπaj Njega, a ne πto kaæu ljudi:
On Êe sve brodolomce dovesti u luku spasenja.

40
NEBA DAR

Gledaj ljubav i dobrotu

Nebeskog Oca svog:
Naziva te svojim sinom,
A ti si greπnik, a On Bog!

On, kralj iznad svih kraljeva,

Vladar svemira,
Ne stidi se da te svojom
KÊerkom naziva.

Princ ili princeza Neba

Jako je velika stvar,
A dobri Bog svakom to nudi
Iz ljubavi kao dar.

Svi staleæi ljudske rase,

Siromaπni i bogati,
Svakome, kroz sve vjekove
Ako vjerom to prihvati.

Mnogi ovo nisu Ëuli

Pa æive u strahu i u bijedi.
Naæalost, mnogi koji to znaju —
Odbacuju, pa za njih to ne vrijedi.

A Nebo je spremno dati sve

Svakome tko prihvati i vjeruje.

41
BARABA

Snuædeno sjedi Baraba

I zuri u kameni zid,
Drhti zbog smrti na kriæu,
Ali ne osjeÊa ni kajanje ni stid.

Straæar otvara vrata samice,

Grubo viËe: “Izlazi van!”
Hladan znoj obliva Barabu —
Doπao je taj straπan dan.

Ali ne Ëekaju ga vojnici i kriæ

Kojega bi trebao ponijeti.
Umjesto toga, on Ëuje rijeËi:
“Nazaranin Êe umjesto tebe umrijeti!”

Nije Ëekao da mu to dvaput kaæu,

Nego van iz zatvora hita,
Nije mu jasno πto se dogaa,
Ali nikoga za to i ne pita.

On prihvaÊa pomilovanje i spasenje,

Slobodu koja mu se nudi;
O kako je velika razlika
Izmeu Barabe i danaπnjih ljudi...

Kojima se kroz Evanelje javlja:

“Nazaranin je umro i za te,
Sasenje je osigurano svima
Koji Ga vjerom prihvate!”

Oni sumnjaju u vijest spasenja

Pa i dalje u zatvoru sjede,

42
MuËe se da svojom vlastitom pravdom
Spasenje zasluæe i zavrijede.

Da je tako radio Baraba

Joπ i sad bi u zatvoru bio;
Ali on je vjerovao onom πto je Ëuo,
Spasio se jer je milost prihvatio.

43
PODSJETI ME
Marko 4,39

Podsjeti me,
Moj dragi i dobri Gospode,
Da sve oluje æivota ne mogu
Potopiti Ëamac u kojemu si Ti.
Mogu vjetrovi problema puhati,
Valovi u Ëamac udarati,
Ali ga ne mogu potopiti
Ako si u njemu Ti.

Podsjeti me
Da se Tebe boji more æivota,
Da se pokorava Tvome glasu
U svako vrijeme i u svakom Ëasu;
»ak kad se zbog bolesti ili nekom nezgodom
»amac æivota puni vodom,
Da se ipak moæe odræati
Ako u njega ueπ Ti.

Podsjeti me,
Gospode, molim Te,
Da bez Tebe nikada na more ne kreÊem,
Jer se jako Ëesto s olujom sreÊem,
Nego da za svaki plan i odluku
Pitam Tebe i traæim Tvoju ruku.
Da uvijek kormilo Tebi dajem,
Ne samo onda kad vjetar i bura zavija,
Nego i kad bez oblaka sunce sija.
Jer se nikada ne zna πto Êe sutra donijeti
I kada Êe bura poËeti,
A ona se nikada ne najavi,
Ni onda kada najveÊe zlo napravi.

44
Podsjeti me
Da nema sigurnosti bez Tebe
Nikada i nigdje, nijednog trena,
A æivot je moj kao sjena
Koja nestaje Ëim se sunce skrije.
Æivot je kao magla ili kao dim
©to se razie Ëim prvi vjetriÊ naie.
U æivotu si sigurnost samo Ti,
VjeËiti i jedini.

Podsjeti me
Da je samo u Tebi
Sva moja utjeha, radost i sreÊa,
Od svakog zemaljskog blaga veÊa,
Koju nikakva bura ne moæa da oduva
Kada si Ti u Ëamcu i Tvoja me ruka Ëuva.
»ak i ako bura problema dugo traje,
Tvoje prisustvo mir i sigurnost daje.

Podsjeti me!
Jer ja Ëesto ozbiljne greπke pravim
I Tebe pozvati u Ëamac zaboravim
Dok ne poËnem da se davim.
Zaπto da me patnja i nevolja uËi?
Jer joπ me onda i savjest peËe i muËi,
Nekiput mi se Ëini da su to sitnice,
Ali ostavljaju loπe posljedice.

Zato Te ponizno molim, Gospode,

Svojim Svetim Duhom podsjeti me,
U svakom trenutku podsjeti me,
Podsjeti me,
Moj dobri OËe i Gospode!

45
DA TEBE GLEDAM

Samo dok na Tebe gledam,

Spasitelju moj,
Nestaju sve brige, boli,
Nalazim mir svoj.

»im sa Tebe pogled skrenem,

Zapadam u tamu,
Nestaje sve πto je vrijedno,
Vidim pustoπ samu.

Samo dok na Tebe gledam,

JaËam se i snaæim,
Bez Tebe se u krug vrtim
Dok sama izlaz traæim.

Jer prava bura æivota

Sa svih strana prijeti,
Samo Ti mi dajeπ snagu
Da mogu podnijeti.

Kad me brige zaokupe

I moj svijet se ruπi,
Pomozi da Tebe gledam,
Daj mir mojoj duπi.

Molim Ti se, usliπi me,

Podigni moj pogled i glavu,
Da ne gledam tamu grijeha
Nego Tvoju ljubav i slavu.

46
PITANJE JE SAD

Samo je jedan dobri Pastir,

A najamnika velik broj.
Koga ja svaki dan slijedim
I tko je voa moj?

Po Ëijem tragu idem

I Ëiji gledam lik,
Da li je to Dobri Pastir,
Ili neki najamnik.

Dobri Pastir je Isus,

On uskim putem vodi;
Najamnik kaæe: “Uæivaj,
I radi kako tebi godi.”

Isusov tor je zakon,

Ograda od grijeha i zla.
Najamnik nema zakona —
Nek radi tko πta zna.

Samo jednoga od njih slijedim

U rijeËima i u djelu,
Pa Êu s Njime zasigurno
Provesti i vjeËnost cijelu.

47
O»I©∆ENJE
Izaija 6,6.7

Æeravica s Tvog oltara

Nek dotakne usta moja,
Moje srce i moj razum
Da oËisti milost Tvoja.

Nema niËeg na toj Zemlji

©to bi grijehe moglo prati,
OËiπÊenje i pravednost
Samo Gospod moæe dati.

Zalud Ëovjek pokuπava

Da to sam uradi,
On mijenja samo ponaπanje
I laænu nadu gradi.

Jer kad srce nije Ëisto,

Uzalud se spolja Ëisti;
Æivot Êe brzo pokazati
Da je karaker ostao isti.

Samo ærtva sa Golgote,

Vatra sa oltara,
»isti srce, misli, jezik,
Novi æivot stvara.

48
ZNANJE I SPASENJE

Za Ëovjeka je vaæno da stjeËe znanje

Da bi mogao lakπe kroz æivot proÊi;
Ali πto se tiËe duhovnosti i spasenja,
Tu tjelesno znanje ne moæe pomoÊi.

Jako je dobro i jako potrebno

Mnogo Ëitati i mnogo znati,
Ali samo æiva vjera i predanje Bogu
Pravu Êe poboænost dati.

Dobro je iÊi uvijek u crkvu

Kad god se sluæba odræava;
Ipak samo osobna veza s Isusom
Ljudsku greπnu prirodu preobraæava.

Da palog Ëovjeka vrati k Bogu

Iz dubine njegova pada,
Da grjeπno srce postane Ëisto —
U Isusu je jedina nada.

Samo On je Put, Istina i Æivot,

Most izmeu Zemlje i Neba,
Svakoga On zove da doe k Njemu,
I dat Êe mu sve πto mu treba.

49
OPRAVDANJE I POSVE∆ENJE

Oproπtenje i opravdanje
Isus greπniku onoga Ëasa daje —
»im se on iskreno pokaje.

I posveÊenje je isto dar

Kojega Gospod daje —
Ali ono Ëitav æivot traje.

Ovo je vaæno znati, i da se pravilno shvati,

Jer samo oni koji izdræe do kraja
ProÊi Êe kroz vrata raja.

50
GRE©NICI

Svi ljudi su samo greπnici,

Bez razlike koliko su grijeπili,
Jer svi smo greπnu prirodu
Od Adama naslijedili.

Naæalost, Ëesto se Ëuje

Da neko za sebe kaæe
Kako on nije greπnik,
Jer ne ubija, ne pljaËka, ne laæe...

Nijedan prorok niti apostol

Nikada to nije rekao,
Da je on potpunu svetost
I savrπenstvo stekao.

Svi oni koji su bili

Vjerni Gospodnji vjesnici
Priznavali su da su samo
Po svojoj prirodi greπnici.

I πto su viπe boravili

U Gospodnjoj prisutnosti,
Sve viπe su uviali
Svoje mane i slabosti.

Samo Kristova pravda,

Njegova smrt i uskrsenje,
Za ljudsku greπnu narav
Jedino su pravo rjeπenje.

51
KOLIKO JE NEBO DALO

Isus ljubi, praπta, zove

I prilike nudi nove
Da Ëovjek svoje stanje shvati
Te se vjerom Bogu vrati.

To je ljubav prevelika,
Neshvatljiva za greπnika,
To je milost nemjerljiva
I dobrota neshvatljiva.

Kad bi ËovjeËanstvo znalo

Koliko je Nebo dalo,
Svakog dana koliko daje
I da nikad ne prestaje,

Svi bi bili ponizniji,

Strpljiviji, posluπniji,
I sve πto se s Neba prima
Dijelili bi sa bliænjima.

Ne bi bilo gladnih usta

Niti bogataπa pusta,
I da vlada princip taj —
VeÊ ovdje bi bio raj.

52
NOVO STVARANJE

Spasiti greπnika od grijeha

Dok æivi sred greπne planete,
Da bude Ëlan nebeske obitelji,
Da postane Boæje dijete,

Da u srcu gdje je mrænja

Sad ljubav prolista,
I u duπi gdje mrak vlada
Sad svjetlost zablista.

Zavist, mrænja, osveta, zloba

Korijenje jako imade,
I u srcu gdje je izniklo
IπËupati se lako ne dade.

To je potpuno novo stvaranje,

©to ne mogu uËiniti ljudi,
To moæe samo ona sila
Koja mrtvog iz sna budi.

»ovjek moæe samo jedno:

Da vjeruje i da se moli.
Gospod to moæe i æeli da uËini
Svakome, ako mu dozvoli.

Bez velike Boæje ljubavi

I ærtve koju za nas dade
Ni za tebe ni za mene
Ne bi bilo nikakve nade.

53
SIGURNOST SPASENJA: OPRAVDANJE
VJEROM

Zaboravi svoju pravdu i na Golgotu poi,

Vjerom u duhu do kriæa doi.

Za sve nedoumice tu je rjeπenje,

Za sve rane grijeha tu je iscjeljenje.

Dronjke osobne pravde, liËni trud i muka,

Skinut Êe i preobuÊi probodena ruka.

Oprat Êe prljavπtinu greπnih misli i djela,

Kapi krvi i znoja sa Kristova Ëela.

Opravdanje vjerom — tajna otkupljenja,

U tome je jedina sigurnost spasenja.

54
NESHVATLJIVO

Ustao si sa prijestolja svog

Ti, moÊni Stvoritelj, Jahve, Bog,
Doπao na ovu suznu dolinu,
U greπnu, hladnu i tamnu sredinu.

Ostavio si svemir bezgreπni

Koji Te veliËa, hvali i slavi,
Dao si sebe na ærtvu
Da se pobunjena planeta izbavi.

Mada si veÊ unaprijed znao

Koliko je nisko Ëovjek pao
I kako Êe malo onih biti
Koji Êe Ti vjerovati i prihvatiti.

Za naπ je razum to neshvatljivo,

Da se Stvoritelj ærtvuje i trudi
Oko nas greπnih, zlih, opakih
I toliko nezahvalnih ljudi.

Joπ je viπe od toga neshvatljivo

©to toliko strpljenja s nama ima,
©to joπ uvijek svoje blagoslove
Iz ljubavi i milosti daje nam svima.

Sigurno se tome i svemir Ëudi

Kad gleda koliko to cijene ljudi;
Kako psuju Boga i tuku se, braÊa,
Sigurno da to i svemir teπko shvaÊa.

55
DVIJE MILOSTI

Za sve ovo πto ja imam

I πto svakog dana primam,
Sada i u proπlosti,
Niπta nisam zavrijedila
I baπ niËim zasluæila —
To je sve dar milosti.

Jer ja svoje mane znadem,

I sve greπke πto imadem,
I dosta slabostî.
Zato je velika milost Boæja,
©to mi On ne plaÊa po zaslugama
Nego mi sve oprosti.

Dok se borim, dok se trudim,

Boæjoj ljubavi se Ëudim
I tolikoj milosti.
Neka Mu je slava za strpljenje
I toliko veliko spasenje —
Od sad pa do vjeËnosti!

56
DO∆I K NJEMU

Dragi Isus ima veliku moÊ,

On spasenje moæe svakome dati,
Ali Ëovjek mora doÊi k Njemu
Da to vjerom sâm prihvati.

Sve æelje i trud, bez Kristove milosti,

Vode do vjeËne propasti.

Zato Ga slijedi svaki dan

Pa Êeπ s Njim doÊi u nebeski stan,
A tu Êeπ biti siguran
U æivotu svaki dan.

57
VELI»INA MILOSTI

Kako opisati milost Gospodnju

Za svakog pokajanog greπnika?
Ako su grijesi veliki kao planina —
Milost je do neba visoka.

Ako su crni kao ponoÊna tama,

Milost je svjetlost jutarnje zore,
Ona je πira od svemira,
A dublja nego more.

NiËim se ne moæe opisati milost

Koju je Gospod spreman dati,
Ali svatko ima slobodnu volju
Da je odbaci ili prihvati.

58
KAKO BIH SVE IZDRÆALA DA TE NISAM
UPOZNALA?

O Tebi su mi prvo priËali,

A onda sam Ëitala Bibliju,
Ali sam Te upoznala kroz iskustva u æivotu,
Donekle sam shvatila Tvoju ljubav i dobrotu.
Ne znam πto bi bilo da tu istinu nisam doznala,
Kako bih se osjeÊala,
I kako bih sve u æivotu izdræala —
Da Tebe nisam upoznala?

Da je sve u Tvojoj ruci, Ti si svemu Gospodar,

Sve zoveπ k sebi i nudiπ vjeËnoga æivota dar —
To saznanje je jako, jako velika stvar!

I ako moj razum sada ne moæe da shvati

Sve πto sada Ëiniπ i πto spremaπ dati,
Trebam samo da Ti vjerujem,
Da se tome radujem,
Kod Tvojih nogu da ostajem
Da Ti svaki dan od sveg srca zahvaljujem.

Hvala Ti i slava za to,

Hvala, hvala vjeËito!

59
ZAKON — PUTOKAZ — OGLEDALO

Zakon je kao putokaz

Koji oznaËava pravac puta,
Svakome tko æeli stiÊi na cilj
Pomaæe da ne zaluta.

Ali putokaz ne moæe nikoga

Do cilja i odnijeti,
Tako isto i Zakon ne moæe
Nikome spasenje donijeti.

Zakon je kao ogledalo

U kome vidimo sebe,
Vidimo kako izgledamo
I koje su nam potrebe.

Kao πto ogledalo ne moæe

Nikoga samo oprati,
Isto tako ni Zakon ne moæe
Spasenje nikome dati.

Samo je u Isusu naπe spasenje,

A Zakon nas k Njemu vodi,
Samo On moæe da oËisti,
Od grijeha da oslobodi.

Ali bez putokaza i ogledala

»ovjek se lako prevari,
Da misli za sebe ono
©to on nije u stvari.

60
IMA NADE

©to da rade oni koji nemaju nade?

©to da rade
Koji se osjeÊaju daleko od Boga, Oca svoga,
I nemaju nade?

Koji su zapali u mrak, ne vide svjetla zrak

©to ga Nebo πalje,
Vide mane i pogreπke svoje, zato se boje
Kako Êe dalje.

Naprijatelj Boga i ljudi uvijek se uporno trudi

Da obeshrabri i razoËara,
»ovjeka u grijeh uvuËe, a onda ga s njim tuËe
I muku u duπi stvara.

Imade nade za sve koji ne znaju πto da rade,

Nada postoji;
Samo trebaju glavu diÊi, k Isusu bliæe priÊi,
Svatko tko se boji.

Nebo je uvijek blizu, moæe rijeπiti svaku krizu

Svakom tko pomoÊ treba.
Tko u vjeri dolazi Bogu, ostaje kod Njegovih nogu,
Primit Êe darove Neba.

Ma koliko da se strada,
Uvijek postoji nada.

61
HALJINA PRAVDE

Kada je Gospod u raju obukao Adama i Evu,

UËinio je to zato πto ih mnogo voli.
Ali oni su odmah shvatili bolnu istinu:
Netko je morao umrijeti da oni ne budu goli.

Joπ su tragovi krvi na runu janjeta bili,

Da bi im pokrilo golotinju, umrlo je nevino janje.
Tek sada su poËeli uviati strahotu grijeha,
Dubinu svoga pada i svoje bijedno stanje.

Pogled na krvavo runo priËao je svoju priËu

O bijeloj haljini pravde koju im je obeÊao Bog,
Da On na sebe prima posljedice njihova pada
I u smrt umjesto njih poslat Êe Sina svog.

Zakon je traæio: “Greπnik mora umrijeti”,

Za svoju neposluπnost trebalo je da plati.
Ali Isus je stao na mjesto greπnih ljudi,
Iz ljubavi odluËio svoj nevini æivot dati.

Samo Kristova pravda, haljina Ëista, bijela

Moæe da pokrije svu bijedu i sramotu grijeha.
Samo Njegova krv moæe da opere i oËisti —
Za sve ljude to je jedina nada i utjeha.

Pa i danas svoju pravdu On nudi i æeli dati

Svakome tko traæi i sa zahvalnoπÊu prima;
On zove sve ljude da dou da ih obuËe,
Jer odjeÊe svoje pravde za sve dovoljno ima.

Svatko tko Ëuje poziv kojega Nebo πalje,

Odazove se, doe te Isusa vjerom prihvati,
I nastavi svakoga dana da se s Njime druæi,
Svakome Êe svoju pravdu, tu bijelu haljinu dati.

62
HALJINA BIJELA

Ljubav pokriva mnoge grijehe,

ObraÊa i spasava,
Ljubav otkrivena na kriæu Golgote
Spasenje osigurava.

Pokrov te krvi — haljinu bijelu,

Taj veliki dar sa Neba,
Gospod Êe dati svakome tko vjerom traæi,
Dat Êe kad god zatreba.

Krv prolivena za spasenje ËovjeËanstva

Za svakog Ëovjeka vrijedi,
Svatko tko se bori u borbi vjere
Kroz tu krv Êe da pobijedi.

63
ZAVJET BOGU

Krπtenje je zavjet Bogu,

Odluka da se u æivotu sve mijenja,
Da se zlu i grijehu okreÊu lea
I krene putem spasenja.

Na stazi za Nebo puno je ruæa,

Ali ruæa i trnje imade,
Pa kada noga nagazi trnje,
Nemoj gubiti nade.

Uzan je put πto vodi u Nebo

I tijesna su mu vrata,
Zato uvijek gledaj na Vou puta,
A nikada na sestru ili brata.

Jer ljudi, ma koliko da su dobri,

Ipak pogrijeπe Ëesto,
Zato u svome srcu i mislima
Kristu daj prvo mjesto.

Svaku bol srca i teænje duπe

©to svako biÊe imade,
Ne mogu da vide i rijeπe ljudi,
Ali Gospod to moæe i znade.

Zato svoj pogled diæi k Nebu,

©to bilo da se dogodi,
Onaj πto je za tebe umro na Golgoti
U vjeËni te æivot vodi.

64
PUT U SVEMIR

Jake rakete i svemirske stanice

»ovjek je uspio da izgradi,
Pa da to joπ bolje usavrπi,
Uporno na tome radi.

Mnogo se troπi i mnogo ærtvuje

Da se Ëovjek u nebo vrati,
Umjesto da prihvati spasenje
Koje mu Stvoritelj æeli dati.

Ali ako bi i dospio u svemir,

©to vrijedi kad je kratka vijeka,
Jer u svemiru Ëovjek neÊe naÊi
Protiv bolesti i smrti lijeka.

Kroz Krista je Nebo spustilo ljestve

I omoguÊilo povratak svima,
Od nas se samo jedno traæi —
Da se penjemo po njima.

Na tim ljestvama su svemirska biÊa,

Aneli se svuda nalaze,
Pomaæu onima koji se penju,
»uvaju ih, jaËaju i na njih paze.

Za onog koji se penje je vaæno

Da svoj pogled uvijek Nebu diæe,
Jer ako gleda dolje, gubi ravnoteæu
I prirodno pada sve niæe.

O, kada bi barem svi ljudi na Zemlji

To mogli Ëuti i biti svjesni toga,

65
Da se ne uzdaju u rakete i u ljude
Nego u dobrog i milostivog Boga.

Jer kada se Isus uskoro vrati,

Povest Êe, bez ljudskih raketa,
Sve one πto su se vjerom penjali
U vjeËni æivot i slavu onoga boljeg svijeta.

66
RAKETA

Kako greπnik sa ove planete

Da postane Boæje dijete?
»ovjek sa Zemlje, viËan nemiru,
Da se nae u svemiru?

Ne postoji takva raketa,

Niti naprava ovoga svijeta,
©to bi zloÊu, grijeh i nemir
Presadila i u svemir.

Ali postoji obeÊanje,

Uvjet mu je pokajanje,
Da Êe svi koji se obrate
MoÊi da se u svemir vrate.

Samo grijeh moraju da tu ostave

Da bi doπli u carstvo slave,
Na oblaku Êe ih tamo prenijeti
Dragi Isus na kriæ razapeti.

67
BREME ÆIVOTA

Kad je breme æivota preteπko

I pod njim ti noga kleca,
Kada rane na srcu krvare
A duπa bolno jeca,

Ima samo jedno mjesto gdje moæeπ

Skinuti breme æivota,
Primiti utjehu i novu snagu —
A to mjesto je Golgota.

Zato neka se tvoj razum

©to viπe njome bavi,
Pa Êe pored svih æivotnih problema
Sa Kristom da pobjedu slavi.

68
KRUNA

Kruna slave na naπe glave

NeÊe sama pasti s Neba;
Uzani strmi put, kroz nevolja vjetar ljut
Do krune proÊi treba.

Ali i taj put naÊi, i sa njega ne zaÊi,

I stiÊi do cilja svog,
Dolazi se preko Golgote, milosti i dobrote
Koju za nas ima Bog.

On ljubavlju zove sa Zemlje ove

Svaku æenu i Ëovjeka,
Da odluku stvore i hrabro se bore,
Jer pobjednike kruna Ëeka.

69
SVAKOME PRIJATELJ

Hvala Ti, moj Spasitelju,

Za sve πto jesam i πto imam,
Za sve dare Tvojih ruku
©to svaki dan evo primam.

Hvala Tebi za sve dane

Od djetinjstva πto sam proπla,
Hvala za godine mnoge,
I za starost πto je doπla.

Jako mnogo si mi dao,

Darovima nema broja,
Samo jedno mogu reÊi:
Velika su djela Tvoja.

Ti si Prijatelj jedini
Koji sebe nudi svima,
Koji se nikada ne vrijea,
Iako mnogo daje a malo prima.

Zato æelim u pjesmama

Stihovima da te slavim,
I da Tvoja dobroËinstva
Nikada ne zaboravim.

Neka moje pjesme kaæu

Svakom tko Êe proËitati
Da si Ti i njemu Prijatelj,
Samo ako hoÊe da Te prihvati.

70
TAJNE

Za velike istine Neba

Nebeska ti mudrost treba,
A nju je Ëovjek izgubio
Kada se sa grijehom udruæio.

Uzalud se sada muËi

Tajne svemira da dokuËi,
Kristovo utjelovljenje,
Njegovu smrt za spasenje,

Kako se u druπtvo svijeta zlog

Spustio sa Neba Bog
Da obiËan smrtnik bude —
To je tajna za nas ljude.

Mnogi se i razoËaraju
©to tu tajnu ne shvaÊaju,
Jer ne æele vjerovati
©to ne mogu dokazati.

A ne misle da ne znaju
Ni ono πto svaki dan gledaju:
Naπ je æivot tajna sama,
Sve oko nas i u nama.

I najmanja stanica ljudskog tijela

Neobjaπnjiva je tajna — tvornica cijela.

71
DOKLE JO©?

Dokle Êemo joπ, Gospode, biti tu

Na ovoj Zemlji jada,
Izloæeni patnji, nevolji i zlu
Koje na ovoj planeti vlada?

Dokle sluπati zavijanje sirena

Vatrogasnih i bolniËkih kola,
Sluπati izvjeπtaje o broju ærtava,
Gledati slike ljudskog stradanja i bola?

Dragi Isuse, Ti si umro na kriæu

Da satreπ Zloga i grijeha moÊ,
Ti si nam dao obeÊanje
Da Êeπ uskoro ponovo doÊ.

Dokle Êemo pogled dizati k Nebu

I Ëekati da se vratiπ,
Da uniπtitπ grijeh koji ubija,
Da sve boli i patnje skratiπ?

Doi, Isuse! Doi πto prije!

Naπe iskrene molitve usliπaj glas,
Doi, ispuni svoje obeÊanje,
I povedi sa sobom i nas

U Tvoje carstvo mira i sreÊe,

Gdje nema suza, boli ni jada,
Gdje nema smrti, gdje ne vene cvijeÊe,
Do bisernih vrata nebeskog Grada.

72
BORBA IZME–U DOBRA I ZLA

73
74
BORBA ZA UM

Od svih ratova koji se vode

Borba za um je najoπtrija,
Jer onaj koji razum zauzme,
On sigurno i drugo sve dobija.

»ovjek je stvoren sa slobodnom voljom

Da sâm odluËi ono πto æeli,
Ili da se pokori zakonu Neba,
Ili da se za zlo opredijeli.

Nebo poπtuje slobodnu volju,

Nikada se sa niËim ne nameÊe,
A zlo se sluæi laæima i prijevarom,
Lukavo svoje zamke podmeÊe.

Prvo samo pokazuje slike,

Niπta opasno, tek da se znade,
A kada se slike ugnijezde u umu,
Onda Êe osjeÊaji sami da prorade.

Ali joπ i tada nije kasno

Da Ëovjek stane, glas savjesti sluπa;
Ako upotrijebi razum i volju
Ne moæe zlo da ga iskuπa.

Misli su vrata, ali volja je vratar,

A od vratara sve ovisi;
Razmisli malo viπe o tome
Ako do sada moæda joπ nisi.

Znaj, cijelo Nebo spremno Ëeka

Da svoju pomoÊ podari
Svakome tko mudrost i savjet traæi
Da ga zlo ne prevari.

75
NEMA STAJANJA

Gospod u svojoj ljubavi i milosti

Sve ljude zove i spasenje nudi,
Svaki poziv i svaka opomena
Uspavanu savjest budi.

Poslije svakog Ëitanja RijeËi Gospodnje,

I istine koja se u njoj otkriva,
»ovjek se Ëisti i postaje bolji,
Ili mu srce sve tvre biva.

U krπÊanskom æivotu i duhovnosti

Ne moæe se stajati,
Ako se ne uzdiæe k Nebu bliæe,
Neosjetno Êe niæe padati.

Ali joπ jedan problem imade:

Utjecaj koji vrπi na okolinu
UËinit Êe da na dobro ili zlo
ZapeËati neËiju sudbinu.

76
IZDRÆI!
Matej 24,13

Isus je rekao da je blago onome

Tko do kraja izdræi u borbi æivota,
Mada je prorekao nevolja i patnji,
Gladi, potresa i raznih strahota.

Ali odmah zatim On je obeÊao

Da Êe s nama biti i snage nam dati,
PomoÊi Êe svakome tko pomoÊ zatraæi
Da bismo mogli u svakoj kuπnji izdræati.

Bit Êe uvijek blizu i u svako vrijeme,

Na svakome mjestu i kroz sve vjekove;
Do samoga kraja, On je obeÊao,
Da Êe Ëuti svakoga tko god pomoÊ zove.

Kako Ëesto danas u krπÊanskom svijetu

Ljudi upotrijebe ovaj savjet Neba?
Hladnokrvno kaæu onome πto pati:
“Isus je rekao da izdræati treba.”

Umjesto da kaæu: “Evo, ja sam s tobom,

PomoÊi ti æelim u svemu πto mogu,
Traæit Êemo zajedno izlaz iz te krize,
I zajedno s tobom molit Êu se Bogu.”

Niti da u svoj dæep dublje gurne ruku

Da golog odjene i gladnog nahrani.
Jadni su savjeti: “Izdræi! Izdræi!”
Koje Ëesto daju i jadni krπÊani.

77
POBIJE–ENI NEPRIJATELJ

Bog je apsolutni Gospodar

I On nad svime vlada,
A Sotona straπan lopov
Koji æeli da potkrada.

Dosta je vjeπt u tome

I mnogo trikova znade
Kako laæima da posvoji
I prijevarom da ukrade.

Jako je uporan i drzak,

Nikada godiπnji odmor nema,
Kad mu se jedan plan izjalovi
On veÊ drugu zamku sprema.

Nikada ne spava niti se odmara,

Uvijek je aktivan da zlo radi,
U borbi protiv istine i pravde
Nikada mu ne dosadi.

Bitku je izgubio kad je zbaËen s Neba,

Vrijeme mu je kratko, on to dobro znade,
Zato se joπ viπe i joπ ljuÊe bori
Da vara, laæe, otima i krade.

Ali na naπu sreÊu i radost,

OgraniËena je njegova moÊ.
Do svih onih koji se vjerom dræe za Isusa
On lako ne moæe doÊ.

Tko vjerom i ustrajnom molitvom

U svakome Ëasu pomoÊi traæi,
Od njega Sotona mora da bjeæi,
Sve njegovo lukavstvo tu ne vaæi.

78
MLAKOST

Izmeu vruÊeg i hladnog

Imade i ono mlako,
U jednome od ovih triju stanja
Nalazi se od nas svako.

Za neke to znaËi zlatna sredina,

Ali u krπÊanstvu to ne vrijedi,
Jer tu su samo dva gospodara,
A Ëovjek samo jednog slijedi.

Izmeu vruÊeg i hladnog,

Izmeu dobra i zla,
Izmeu bijelog i crnog
Jako je velika razlika.

A Ëim doe do onog mlakog,

Ili neËega πto je sivo,
To je znak da je u æivotu
Neπto krenulo u krivo.

Ako Ëovjek odmah ne stane

I svu opasnost ne shvati,
Koliko Êe nisko pasti,
To nitko ne moæe znati.

79
SIVA ZONA

Bijelo se razlikuje od crnog,

Ali postoji joπ i sivo,
U tome je teπko prepoznati
©to je pravo, a πto krivo.

Sivo je kao gusta magla

U kojoj se lako zaluta,
Teπko je odrediti pravac
I smjer pravoga puta.

U sivilu se vrlo lako

Sa bijelog na crno prijee,
Jer tu nisu jasno oznaËene
Bijelog i crnoga mee.

U duhovno sivoj zoni

Koju Sotona stvara,
Mnogi misli da je na dobrom putu,
Ali se ljuto vara.

Kada se u sivilu naeπ,

Stani i ne idi dalje,
Iskreno traæi svjetlost
Koju ti Nebo πalje.

RijeË Gospodnja je ta svjetlost

I vidjelo na stazi,
Nikada neÊe lutati onaj
Tko u sivilu na nju pazi.

80
SUMNJA

Sumnja je otrov za vjeru,

Ona je ruπi i truje;
Ma koliko da su vijesti dobre,
Sumnja ih pogreπno Ëuje.

Sumnja je gusta magla

©to pravac puta pokriva,
Ona je kao crni oblak
©to svjetlost sunca sakriva.

Sumnja je gorak pelin

I sve πto je slatko pokvari,
Sumnja baca prah u oËi
Da ne vidiπ ispravno stvari.

Sumnja je kao crv

©to u korijenu rupe stvara,
Ona znade samo da ruπi,
A nikada niπta ne stvara.

Kad netko o dobru govori

I veliku istinu kaæe,
Sumnja kaæe: “Tko to zna,
To nije sigurno, moæda i laæe...”

Jer ona nikome ne vjeruje,

Ni Bogu niti ljudima,
Ali toliko je podmukla i uporna
Da se æeli nametnuti svima.

Ne dopusti nikad sumnji

Da u tebi korijen uhvati,

81
Nego uvijek gledaj na Isusa,
On Êe ti sigurnost dati.

U Njemu je ljubav, vjera i nada —

A to sumnja ne moæe da savlada.

82
PREPREKE

Onaj tko uskom stazom krene

OdluËan da njome hodi,
Taj dobiva i vodiËa
Koji ga sigurno vodi.

VodiË poznaje stazu,

Mnogo puta je proπao tuda
Preko oπtroga kamenja
I trnja πto raste svuda.

Ali vodiË trnje zgazi,

Da staza lakπa bude,
On sve Ëini da pomogne
Onima koji se trude.

Ali ako putnik stane i Ëeka

Da se ukloni svaka prepreka,
I pored dobrih æelja on neÊe moÊi
Do æeljenog cilja doÊi,

Jer to neÊe nikada da se dogodi

Na stazi πto u Nebo vodi;
A svi oni koji strpljivo VodiËa slijede
Na kraju Êe stiÊi do pobjede.

83
BUDU∆NOST

Ljudi Ëesto grade laæne nade,

Kako oni misle da se dogoditi treba.
Prema onome πto oni znaju
ObiËno pogreπne zakljuËke daju,
A ostvaruju se samo planovi Neba.

Mnogi se poslije razoËara

Jer sebi pogreπnu sliku stvara
Kako sve treba da dalje ide,
Ali iz svoje ljudske perspektive
Uvijek donesu zakljuËke krive
Jer uzrok i posljedice ne vide.

Koji s Gospodom buduÊnost grade

I u Njega polaæu svoje nade,
Puni vjere i pouzdanja,
Pa ako sve i krene u krivom smjeru,
Oni ne gube ni nadu ni vjeru
Sigurni u Gospodnja obeÊanja.

Takvi Êe imati mir u duπi

Kada se sve ljulja i ruπi,
Gospod kome vjeruju snagu Êe dati
U svakoj probi i nevolji
Bit Êe sve jaËi, hrabriji i bolji,
Do kraja Êe izdræati.

84
SVI SMO KRIVI

Ovaj naπ danaπnji svijet

Velika je kuÊa jada.
Teπko nam je i misliti
Koliko se tu pati i strada.

StraviËne su slike i brojke

Tragedija ljudskog roda
©to ih za sobom ostavljaju
Ratovi, potresi, vatra i voda.

Naæalost, Ëovjek uvijek traæi

Da nekog za sve osudi,
»esto za sve zlo krivi Boga,
Ili su mu krivi drugi ljudi.

A ne æeli da shvati
Da smo svi krivi za to,
Jer to su samo posljedice
©to nam je donio grijeh i zlo.

Kad bi svatko mijenjao sebe,

Ne bi na Zemlji bilo tako,
A poπto smo svi greπnici —
I za nevolje kriv je svatko.

85
VODOPADI

Kao rijeka u vodopad

©to se æurno sliva,
Tako nam sve isto
U æivotu biva.

Djetinjstvo i mladost
Prolaze baπ kao sjen,
Kao brza rijeka
I vodopad njen.

Tu stajanja nema,
Svima nam je tako,
Sve brzo prolazi
Mada nije lako.

Svijetla zraka vodopada

Blaæena je nada,
Ljubav naπeg dobrog Oca
Koji nad svim vlada.

Pa i onda kad se smraËi,

Sve nam po zlu krene,
Izdræimo kao rijeka
Dok pada niz stijene.

Svi brzaci, vodopadi,

Uskoro Êe proÊi,
A mi Êemo kao rijeka
Do svoga mora doÊi.

Ovo je blaæena nada:

Tamo nema vodopada.

86
SVJETLOST

U duhovnom crnom mraku,

U svijetu grijeha i zla,
Ovom dolinom suza
Prolazimo i ti i ja.

Kako svjetlost naÊi

Kad je svuda crni mrak,
Kako æiv izaÊi
Kad diπemo otrovan zrak?

Istina da oblaci i magla

Prekrivaju vidik cijeli,
Ali svjetlost Êe ipak naÊi
Svatko tko je iskreno æeli.

Jer Sunce pravde svijetli

Iznad oblaka i mraka,
A eno sa Golgote
Blista Njegova zraka.

Ta svjetlost s kriæa Golgote

JaËa je od grijeha noÊi,
I put spasenja pokazuje
Svakome tko æeli proÊi.

87
SPASENJE JE DAR

Ne za djela pravedna
Koja smo mi uËinili;
Spasenje je dar milosti
Kojeg smo od Boga primili.

Vjerom u Kristovu ljubav i ærtvu

Novoroenje se tada zbiva,
A silom Svetog Duha
Vjera raste i postaje æiva.

Nasljednici vjeËnoga æivota

Postaju slabi i greπni ljudi,
Jer nastaje velika promjena
Njihova kraktera i Êudi.

Ali tu nije i kraj borbe sa zlom,

Jer iskuπenja vrebaju svuda;
Da bi ostao vjeran Bogu do kraja,
Treba uloæiti molitve i truda.

Dokle god æivot traje,

Izazova Êe uvijek biti,
Samo u dobroj borbi vjere
Moæe se pobijediti.

Nikada se ne oslanjati na sebe,

Na svoje mudrosti i moÊi,
Nego svakoga dana ponizno
Na koljena svoja poÊi.

Vjerom gledati na Isusa,

Pitati Ga za savjet u svemu;
On Êe spasiti svakoga
Tko u vjeri dolazi Njemu.

88
NA STAZI ÆIVOTA

Neravna je i strma staza æivota,

»esto se na njoj i trnje nae,
Nikada ne znaπ πto te Ëeka sutra,
Ponekad u podne sunce zae.

Ali to je put ljudskoga roda,

Svi su naraπtaji morali tim putem proÊi,
Sada smo mi putnici na toj stazi,
A poslije nas drugi Êe doÊi.

Svatko ima velike planove

Kada na put æivota kreÊe,
Ali nitko nema potpisan ugovor
Dugog æivota, uspjeha, sreÊe.

Ovom stazom Isus je proπao

I znade kako je njome iÊi,
Svakome tko traæi nudi svoju pomoÊ
Da moæe sigurno do cilja stiÊi.

Vjeruj Isusu, na Njega gledaj,

Svima patnjama doÊi Êe kraj.
Umorne putnike sa ove Zemlje
»eka odmor, dom i zaviËaj.

Svatko tko æeli stiÊi do cilja

Nek se moli Bogu, za savjet pita,
Imade mnogo putokaza —
Samo ako Ëovjek pazi i Ëita.

89
LAODICEJAC
Otkrivenje 3,17

Nesretan, nevoljan, siromah, slijep i gol —

Ima li neπto gore od toga?
Pa ipak je to ocjena Neba
©to se tiËe stanja svijeta ovoga.

Ali najveÊa nesreÊa u svemu tome

©to ËovjeËanstvo to niti vidi, znade;
Pa da li za tako bijedno stanje
Postoji joπ ikakve nade?

Tko oholog nesretnika da usreÊi,

Uobraæenog siromaha da obogati,
Tko duhovno gola da obuËe,
Zbog grijeha slijepome vid da vrati?

Koji svoje stanje niti vidi niti shvaÊa

Pa da od Neba pomoÊi potraæi,
Nego u sebi gleda genija
I Ëvrsto vjeruje u svoje laæi.

Neka nam Gospod otvori oËi

I svakome od nas nove snage dade
Da pravilno vidimo svoje stanje
I se vratimo Bogu dok ima nade.

Danas je vrijeme da se gol odjene

U bijele haljine koje Nebo nudi,
Slijepi progleda, siromah se obogati,
Da sretni postanu svi nesretni ljudi.

90
SVR©I SE!
Ivan 10,30

Gospod je svojom rijeËju

Stvorio naπu planetu,
Na kraju πestoga dana
Zavrπio je svoj rad na svijetu.

Isto i Isus na kriæu

Za grijehe moje i tvoje
Na kraju πestoga dana
Kaæe: “Svrπeno je!”

Kod stvaranja i na Golgoti

Iste se rijeËi Ëuju,
Stvoritelj i Spasitelj svijeta
Sedmog se dana odmaraju.

“Svrπeno je!” Ëulo se kod stvaranja,

“Svrπeno je!” i kod spasenja;
Kada treÊi put Nebo kaæe: “Svrπeno je!”
— Svanut Êe jutro spasenja.

Kada se to treÊi put dogodi,

Svemu zlu bit Êe zauvijek kraj,
Gospod Êe svoj narod povesti
Natrag u izgubljeni raj.

Svrπena Êe biti velika borba

Izmeu dobra i zla;
Sad se samo jedno pitam:
Gdje Êu tada biti ja?

91
ISTRAÆNI SUD
Daniel 7,10

Sud zasjeda. Otvaraju se knjige.

Na red dolaze sva imena,
Od Abela pravednoga sve do danas,
Svi koji su æivjeli u sva vremena.

SvaËije misli, rijeËi i djela,

Nitko nije zaboravljen,
NiËiji sluËaj — bio on dobar ili loπ —
NeÊe bit izostavljen.

Sud ih svrstava u dvije skupine:

Prvi koji su spasenje kroz Krista prihvatili,
I drugi koji su poziv milosti
Odbacili ili olako shvatili.

Kako je sudbonosan svaki trenutak

U svakome Ëasu i svakome danu,
Svaka odluka i svaki postupak
RazluËit Êe svakoga na koju Êe stranu.

Zaπto tako malo mislimo o tome

Te nas u pripremi spreËavaju sitnice,
Kad sud zasjeda i svaËiji sluËaj
Bit Êe iznesen pred Gospodnje lice?

Smiluj nam se, Gospode dragi,

Nebeski OËe, Sine i Duπe Sveti,
Da nam ta istina i sudbonosna stvarnost
Svakoga dana bude na pameti.

92
MOLITVA

93
94
SNAGA MOLITVE

U molitvi se krije velika snaga,

»ovjek ne shvaÊa kolika je njezina moÊ,
Da ona moæe sa ovog greπnog planeta
Do Neba pred naπeg Stvoritelja doÊ.

Tamo visoko u slavi Neba,

Gdje odjekuju pjesme aeoskog zbora,
Pored truba i harfi, Gospodin Ëuje
Molitvu poniznog ljudskog stvora.

Da, On Ëuje, sve Ëuje i sve vidi!

Kako? To nama sad nije jasno.
Ali On Ëuje Ëak i onu molitvu
Koja moæda nije ni izreËena glasno.

Iskrena molitva izreËena vjerom,

UpuÊena dobrome Ocu koji nas sve ljubi,
NaÊi Êe put kroz sve bezbrojne galaksije,
NeÊe da zaluta niti da se izgubi.

»ut Êe je uho πto uvijek sve Ëuje,

Dirnut Êe srce Stvoritelja tvojega,
Jer On ne broji tvoje pogreπke,
Nego te ljubi kao sina svojega.

©to viπe osjeÊaπ svoju nedostojnost,

To se viπe moli i viπe traæi,
“Tko iπte, taj prima” — Isus je obeÊao,
A to obeÊanje i za tebe vaæi.

Zato se moli i vjeruj Bogu

Da te On Ëuje i da te voli,
Za Njega su svi ljudi dostojni paænje,
Zato Ëuje svakoga tko se Njemu moli.

95
POMOZI MI

Gospode, pomozi mi da shvatim

Istinu tako veliku —
Da ne vrijedi moja mudrost,
Ni moja snaga ne vrijedi,
Nego samo zajednica s Tobom
Vodi k pobjedi.

To Ëesto zaboravim
I ozbiljne pogreπke pravim,
Al Ëim pogled od Tebe odvratim
Odmah to i naplatim.

Pomozi da u dobru i u zlu

Mogu ostati tu,
Da samo u Tebe gledam,
U Tvoje ruke sve da predam.

Da stojim Ëvrsto u vjeri,

Da me sumnja ne pomjeri,
Nema Ëega da se bojim
Ako pored Tebe stojim.

Pomozi da uvijek bude tako,

Jer za mene to nije lako;
Ja æelim kod Tebe ostati
I svoje ruke Tebi dati.

Prihvati ruke moje

U sigurne ruke svoje,
Iskreno Tebi predajem se,
Iz svojih ruku ne daj me.

96
Molim Ti se, usliπi me,
Dobri i sveti Gospode,
Spasenje je djelo Tvoje —
Zato te slavi cijelo biÊe moje.

97
MOLITVA

Uzmi moje ruke, Gospode,

I Ti me vodi,
Od mojega greπnoga “ja”,
Molim te, oslobodi.

Sama se uzalud trudim,

Uzalud borim,
Propadne svaka moja odluka
Koju stvorim.

Ako jednom i pobijedim zlo,

Drugi put padam,
A zbog svojih pogreπnih odluka
»esto stradam.

Ja ne æelim viπe ovako,

Niti mogu,
Ponizno dolazim danas
Do Tvojih nogu.

ObeÊao si da nikoga neÊeπ

Otjerati od sebe
Koji doe i pomoÊ zatraæi
Od Tebe.

Zato vjerom dolazim k Tebi

I molim Te:
Vodi me po milosti i spasi,
Moj Gospode.

98
PRIJESTOLJE MILOSTI
Hebrejima 4,16

Pristupimo slobodno prijestolju milosti

Da primimo milost i blagodat Neba,
Da u pravo vrijeme u svakoj nevolji
Dobijemo pomoÊ kad god nam zatreba.

“Prijestolje milosti” — da l’ ja znadem gdje je

I kojom se stazom do njega dolazi?
Koliko je tragova od mojih nogu
Na toj svemirskoj stazi?

Da li poznajem Onoga πto na prijestolju sjedi,

Zato πto s Njime razgovaram dugo i Ëesto,
Ili to æelim, ali uvijek me neπto sprijeËi
Da svaki dan doem pred nebeski prijesto?

Mada sam svjesna da je tu odgovor

Za moje mnoge nedoumice i za pitanja sva,
Da je tu snaga i tajna svake pobjede
U velikoj borbi izmeu dobra i zla.

Ako sada u miru i po svjetlu dana

Pred prijestolje milosti Ëesto ne dolazim,
Moæda Êu po noÊi, mraku i po oluji
Pokuπati da to drago mjesto traæim.

Samo je pitanje da li Êu imati snage

I da li Êu znati kako do njega doÊi,
Ili Êe me nevolja kao jaki ciklon
Odnijeti u tamu vjeËite noÊi.

99
Pomozi mi, Gospode, da to ozbiljno shvatim,
Jer ne znam kada Êe milost i prilika proÊi,
Da svakog dana ponizno vjerom
Mogu do prijestolja milosti doÊi.

Jer svatko tko u molitvi dolazi i traæi

Mudrosti i snage od Gospoda svoga
Bit Êe ojaËan silom Svetoga Duha
I odræat Êe se usred svih kuπanja Zloga.

100
TI OSTVARI

Gospode dragi, molim Te,

Usliπi me!

Neka me Tvoj Duh na dobro vodi

Da pravim putem noga hodi,
Moj UËitelj i Voa budi
Da mi Tvoja ljubav ispuni grudi.

Ja dobre æelje u sebi stvaram,

Svetog æivljenja prelijepi snovi,
Ali bez Tebe sve je uzalud,
Samo Ti stvaraπ æivot novi.

Samo sila stvaralaËke moÊi

Moæe Ëovjeka nanovo da rodi,
Od steËenih i naslijeenih mana
Samo On moæe da oslobodi.

Ja to æelim, zato Te molim,

MiloπÊu u meni ostvari
Da Te spaπena za vjeËnost cijelu
Moje srce slavi i blagodari.

101
MILOST I MO∆

Za milost Tvoju veliku,

Za rijeË utjehe i ohrabrenja,
Za Tvoje staranje i brigu
I bezbroj izbavljenja,

Za sve nezasluæene darove

©to jednako od Tebe primam,
Za æivot, zdravlje i snagu,
Za sve ovo πto imam...

Ali tu nisam samo ja,

Nego svi ljudi ovoga svijeta;
Sav biljni i æivotinjski svijet
©to ga nosi ova planeta.

Kada bi samo za trenutak

Ti uzeo svoju milost i moÊ,
Nestalo bi svega πto je æivo
I zavladala vjeËna noÊ.

Mnogo ljudi na to ne misli

Niti æele da to shvate;
Ipak sve æivi miloπÊu Gospodnjom,
Njegovi ih blagoslovi prate.

Za sve Ti hvala, OËe naπ,

Slava i Ëast dovijeka,
©to se Ti brineπ za sve na Zemlji
Pa i za greπnoga Ëovjeka.

102
MOLITVA STARIH

Hvala Ti, OËe, za milost,

Za utjehu i miran san,
Hvala za novi æivot od Tebe
I joπ jedan novi dan.

NiËega ja nisam dostojna,

Ja to jako dobro znadem,
Stara sam i potpuno svjesna
Da joπ malo dana imadem.

Zato se Ëesto pitam

Koliko Êe joπ jutara biti,
Kada Êu se poslije noÊi
Iz sna probuditi.

Pa zato Te molim, Gospode,

Da ovaj dan koji imadem
Po Tvojoj volji i Tebi na slavu
Mudro iskoristiti znadem.

Da u molitvi i zahvalnosti
Jednako na Tebe gledam,
I svoje sve brige i probleme
S povjerenjem Tebi predam.

Neka u miru ovaj dan

S Tobom i ljudima proteËe,
Da se za niπta ne moram kajati
Ako æiva doËekam veËe.

103
PREDANJE

Doπlo je opet jutro,

Rodio se novi dan,
©to me u njemu Ëeka,
Sada ne mogu da znam.

Gospode, ja iskreno æelim

Ovaj dan Tebi da predam,
©to bilo da se dogodi,
Da vjerom na Tebe gledam.

Ja nemam ni mudrosti ni snage,

Sva nada je moja u Tebi,
Uzalud su moje dobre æelje
Koje imam u sebi.

Znam da Êe zlo i danas

Nove probleme da stvara,
Pomozi da me niπta
Ne obeshrabri, ne razoËara.

Molim Te, daj mi svoj mir

©to bilo da se dogodi,
Po svojoj velikoj milosti
Moj æivot Ti danas vodi.

104
I U DOBRU I U ZLU DAJ MI POBJEDU

Gospode, ja imam iskrene æelje

Pa Te molim, pomozi mi i da znadem
Kako da Ti vjerno sluæim,
I svu hvalu da Tebi dadem.

Æivot je kao brza rijeka

I opasnih virova puno ima,
NauËi me, pomozi mi da se odræim
Dok se svaki dan borim s njima.

Kako da u svakome Ëasu

Zemaljskoga æivota moga
Mogu s vjerom gledati k Tebi
I duhom biti blizu podnoæja Tvoga.

»ak i onda kad sve oko sebe

Vidim u mraËnim bojama sivim,
Kao da moj æivot nema nikakva smisla
I da ja uzalud æivim,

Ali joπ viπe Te molim za pomoÊ

Kada mi sve lako i dobro ide,
Kada samo uspjeh i napredak
Moje varljive oËi vide.

Jer tada postanem bezbriæna,

Raduje me ta kratka sreÊa,
A πto sam viπe sigurna u sebe,
Znam da je i opasnost veÊa.

Molim Te, otvori mi oËi da u Ëasu

Kada se borim i dajem sve od sebe,
Pa i onda kada sam mirna i sretna —
Da se uvijek uzdam i oslanjam na Tebe.

105
KAKO DA TI VRATIM

Kako da Ti zahvalim,
Kako da Ti hvalu dam
Za svu ljubav i dobrotu
Koju primam i koju znam?

Ja sam samo trun praπine,

I joπ manje od toga,
A Ti Tvorac i Gospodar
Svemira cijeloga.

Kako da se za mene brineπ

I da mene bijednu znaπ,
Ali joπ viπe, puno viπe —
Da za mene æivot daπ?

Kad to gledam i to mislim,

Ja se uvijek Ëudom Ëudim,
Moj je razum jako mali,
Ma koliko da se trudim.

NiËim ne mogu da vratim,

Osim da Ti ime slavim,
Svakoga dana, svakoga Ëasa,
Da to nikad ne zaboravim.

106
DIGNI SE IZ PRAHA
Psalam 42,11

Ustani, duπo moja, digni se iz praha,

Otresi teæak osjeÊaj krivice i straha,
Velika je ærtva za tebe prinesena —
Krv Isusa Krista za tebe prolivena.

Sjeti se u svakom kuπanju i boli:

Tvoj Spasitelj pred prijestoljem za tebe se moli.
I dok diæe ruke klinom probodene,
U svojoj molitvi spominje i mene.

Zato se iz praha digni, duπo moja,

Nek u Bogu bude jaka vjera tvoja.

107
SAMO JEDNU RIJE»
Luka 7,7

Samo jednu reci rijeË,

Samo jedan dodir Tvoj,
Samo za to Te molim,
Dragi Isuse moj.

Bez Tebe niπta mi ne vrijede

Dobre æelje i sav moj trud,
Bez Tvoje rijeËi pomoÊi
Moji napori su uzalud.

Kao kratka jutarnja magla,

Takva je moja moÊ,
A buduÊnost bez Tebe, Isuse,
Tamna je kao noÊ.

Zbog godina put je sve teæi,

I sve uæa je moja staza,
Okruæuje me neka pustinja,
A nigdje zelena oaza.

Umorna noga veÊ kleca,

Oslabio je vid i sluh,
Sada veÊ ne treba puno
Da klone i oslabi duh.

Zato Te ponizno molim,

Dragi Spasitelju moj,
Za samo jednu rijeË,
Samo jedan dodir Tvoj.

To Êe rijeπiti sve moje probleme

Da u vjeri izdræim do kraja,
Tvoja rijeË Êe mi otvoriti vrata
Dragog nebeskog zaviËaja.
108
SLOBODNO DO–I DANAS

Slobodno doi pred prijestolje milosti

Da primiπ pomoÊ i utjehu pravu,
Na koljenima doi pred Gospoda,
Ponizno u molitvi sagni glavu.

Doi sada, prije nego neka nevolja

Zahvati tebe kao vihor jak,
Traæi sada da imaπ za kasnije
Kada put æivota ne bude lak.

Da bi se u vjeri mogao odræati

I uvijek donijeti odluku pravu,
Potrebno je sada dolaziti pred Boga
I ponizno u molitvi sagnuti glavu.

109
ZAHVALI BOGU

Zahvali se dragom Bogu

Kada te jutrom probudi,
Za miran san i novi dan
Od srca zahvalan budi.

Zahvaljuj za odjeÊu, hranu i dom,

Za sunce i kiπu, za sve;
Cijeloga dana sa tvojih usana
Zahvalnost Bogu neka diæe se.

Dok obavljaπ svoje poslove

Na Boga ne zaboravi,
Pjevaj o Njegovoj dobroti,
PriËaj o Njegovoj ljubavi.

Pa ako neπto i krene po zlu,

Zahvali se pun povjerenja,
Zamoli Ga da ti snage dade,
Mira u srce i strpljenja.

Jer kada je srce zahvalno

Za dobra koja joπ imade,
Nevidljiva ruka skida teret,
Svaki problem rijeπiti znade.

Zahvalnost moæe ublaæiti bol,

Rastjerati oblake tuge,
OjaËati vjeru i podiÊi duh,
Biti blagoslov i za druge.

110
ZAHVALNOST

Hvala Ti, Gospode, za veliku ljubav

I za plan naπeg spasenja,
Hvala za veliku ærtvu
Zbog naπeg otkupljenja.

Hvala za sva obeÊanja

©to nam ih u Bibliji dade,
Samo Tvoja milost i dobrota
Izvor su naπe nade.

A sada, dragi Gospode,

Duπa Te ponizno moli:
Daj da radost spasenja
NadjaËa sve brige i boli.

111
BLAGOSLOV
Psalam 20,1-6

Da te usliπi Gospod u dan æalosni

I da te zaπtiti ime Boga Jakovljeva,
Da ti podari svoje milosti
I ogradi zdesna i slijeva.

Da ti poπalje pomoÊ iz Svetinje,

Sa Siona da te potkrijepi,
Da te obasja usred tmine,
Ohrabri kad ti duπa strepi.

Da ti Gospod dade po srcu tvome,

©to poËneπ da ti izvrπi,
Da te zakloni u πatoru svome,
Neprijateljsku silu da skrπi.

Da Gospod ispuni sve molbe tvoje

I dade ti svoj mir,
Da te dovede u carstvo svoje,
Pozove na nebeski pir.

112
MOJ TATA

Od svih ljudi na svijetu,

A velik ih je broj,
Samo je jedan moj tata,
Samo je jedan otac moj.

Ruke su mu grube od rada,

A tako nas njeæno nose,
Kako su nam te ruke drage
Kada nam miluje kose.

»vrsto steæemo tu ruku

Kad se zbog neËeg bojimo;
Kako smo samo sigurni
Kada se za njega dræimo.

Joπ ako nas uzme u naruËje

I uza sebe stisne jaËe,
Tada svako dijete prestane
Da se boji i da plaËe.

SjeÊam se kako me je malenu

Nosio i na svome vratu,
Zato se Isusu molim
Da Ëuva moga tatu.

113
PRED NOVOM GODINOM

Evo istiËu posljednji sati stare godine —

A nedavno bila je nova,
Puna dobrih æelja i velikih nada,
Odluka, planova, snova...

A onda su kao uvijek zaredali dani,

ObiËni dani, puni truda, rada,
Vrijeme nam je proπlo, doπli smo do kraja
S jako malo ostvarenih nada.

Evo, opet dolazi godina nova,

©to li ona nosi, πto nas u njoj Ëeka?
Snaæna katastrofa na kraju ove stare
Potresla je ko tsunami svakoga Ëovjeka.

A u nju smo krenuli kao i uvijek,

Puni dobrih æelja za svakog od nas,
Tko bi vjerovao da Êe sto pedeset tisuÊa æivota
Jedan potres odnijeti za Ëas.

Svakoga dana brojke su sve veÊe,

Nikada se i neÊe znati toËan broj,
Za nekoliko minuta æene, djeca, ljudi
Izgubili su svoje drage ili æivot svoj.

Dobro bi bilo sada na poËetku,

Umjesto petarda, raketa i slave,
Danas na raskrπÊu izmeu stare i Nove,
Ponizno u molitvi sagnuti glave.

Predati sebe i sve svoje mile

Vjerom u ruke dragom Stvoritelju,
Samo On moæe na dobro i blagoslov
Ostvariti svaku naπu dobru æelju.

114
ZAHVALNOST I MOLBA
16. 12. 2004.

Isuse dragi, hvala Ti

Za sve Tvoje dobre dare,
Hvala πto si Ëuvao i branio
Djecu, mlade i stare.

Hvala za Tvoje dobre anele

Koji nas Ëuvaju i paze,
Hvala za sve ove godine
Koje brzo prolaze.

Hvala za strpljenje i ljubav

©to ih za nas greπne imaπ,
I πto svakoga tko doe k Tebi
Ti s ljubavlju rado primaπ.

Molim Te da i nova godina

U miru i radosti proe,
Vodi nas po svojoj milosti
Dok Tvoje carstvo ne doe.

115
DAJ MI RUKU

Gospode, s nebeske visine svete

»uj moje molitve glas,
Molim Te, usliπi svoje dijete
Koje moli za pomoÊ i spas.

U ovoj teπkoj æivotnoj borbi

©to se svakodnevno bije,
Mnogih zamki i iskuπenja
©to joπ buduÊnost krije,

Ja ne vidim niti znadem

©to me joπ sve Ëeka,
Niti koliko joπ ima dana
Mojega æivotnog vijeka.

Æivot mi protjeËe kao brza rijeka,

A dubok je njezin vir;
Dok se borim s valovima,
Daruj mi snagu i mir.

Da izdræim, da ne klonem
Kroz sav jad i muku,
Da u tom viru ne potonem,
Molim Te, daj mi ruku.

116
BIBLIJSKE LI»NOSTI I DOGA–AJI

117
118
TI ZNA© ZA©TO

Gospode, Ti si onaj isti

©to je Ëovjeka Henoka uzeo k sebi,
Noi si dao plan za brod
I koje drvo da upotrijebi.

Ti si bio prijatelj Abramu,

Pod hrastom sa njim sjedio,
Razgovarao s njim o Sodomi,
Svoje namjere Ëovjeku otkrio.

Dopustio si da Te uvjerava
Da u Sodomi i pravednih imade,
Pristao na cjenkanje o broju
Kad je æelio da Tebi savjet dade.

S Mojsijem si razgovarao “licem k licu”,

Podnosio da Te narod vrijea,
Tvoj su glas sluπali proroci,
Mojsije te je Ëak i vidio sa lea.

Zaπto se sada viπe nikome

Kao nekad ne javljaπ liËno?
Znam da smo greπni i nedostojni,
Ali ËovjeËanstvo je uvijek sliËno.

Znam da si Ti uvijek isti,

Sve vidiπ i sve znadeπ,
I na ovo naπe pitanje
Pravi odgovor imadeπ.

JaËaj nas u vjeri i nadi

Dok se Isus na Zemlju ne vrati,
Tada Êe Te vidjeti svako oko
I na sve Êeπ odgovor dati.

119
NA PUTU ZA BETLEM
Ruta 1,7-17

Nad Moapskom ravnicom evo sviÊe jutro

I sjenke noÊi tjera zora plava,
Nad rijeËnim koritom maglice se diæu,
Svuda je sve tiho kao da sve spava.

Blaga svjetlost na istoku javlja novi dan

Pa kapljice rose dobivaju sjaj.
Povjetarac njeæno svjeæinu jutra nosi
I mirise ljeta kroz Ëitav kraj.

A eno tri æene izlaze na gradska vrata,

Jedna neπto priËa dvjema πto je prate.
To stara Noema nagovara snahe
Da je za njih bolje da se natrag vrate.

“Daleko je Betlem, kÊeri moje mile,

Opasnosti mnogo na putu tome;
Za vas Êe bit bolje da idete natrag,
Vratite se svaka rodnom domu svome.

Stara sam, za mene viπe nije vaæno,

Nek bude πto bude, ali vi ste mlade,
Pred vama je æivot, ja vam æelim sreÊu
I svako dobro nek vam Gospod dade.”

“Orfa nek se vrati, ali ja Êu s tobom!” —

OdluËna je i uporna Moapkinja Ruta,
“Ti si stara, slaba, put dalek i teæak,
Bit Êu pored tebe duæ cijeloga puta.

Tvoj Bog i tvoj narod odsad bit Êe moji,

Samo smrt me moæe rastaviti od tebe,

120
NedaÊe æivota dijelit Êemo zajedno,
Radit Êu i brinuti se za tvoje potrebe.”

Tu ljubav i ærtvu Gospod blagosilja,

Te sruπene snove, te propale nade;
Na hladnome ognjiπtu novu vatru pali
I buduÊnost sretnu On Êe da im dade.

121
MARTA
Luka 10,41.42

“Marta, Marta, za mnogo se brineπ,

A samo ti jedno treba;
Sve je drugo, Marta, manje vaæno
Od poruke sa Neba.

Ostavi, Marto, kuhanje i lonce,

Sve Êe te to doËekati,
Doi prvo Ëuj rijeËi æivota,
Ponueno spasenje prihvati.”

I danas kao u Isusovo vrijeme

Mnogo Martâ imade
Koje se jako mnogo brinu
Pa samo æure i rade.

Isus i danas sve Marte zove

Da zastanu barem za Ëas,
Da nau vremena sjesti kraj Marije
I Ëuti Njegov glas.

122
LJUDI VJERE

Vjerom Abel prinese bolju ærtvu,

Vjerom nestade Henok jer ga uze Bog,
Vjerom Noa gradi lau spasenja,
Vjerom Abram odlazi iz doma svog,

Vjerom æivi u πatorima

Jer Ëeka Grad, nebeski, sveti,
Vjerom Sara u starosti Izaka raa,
Vjerom ga Abram pristaje na ærtvu prinijeti.

Vjerom Izak, Jakob, Josip, Mojsije...

Velik broj imena nabrojiti bismo znali,
A joπ viπe onih Ëija imena ne znamo,
A vjerom su svoje æivote dali.

Danas sigurno viπe nego prije

Samo æiva vjera moæe odræati
Onog tko æeli i molitvom traæi,
Gospod Êe svakome jaku vjeru dati.

123
PRVI MU»ENICI
Matej 2,16-18

Ovdje se na Zemlji nikad neÊe znati broj

Koliko je ærtava zbog istine palo,
Koliko je ljudi i æena kroz vjekove
Zbog vjere u Krista svoj æivot dalo.

Mirno su stajali, hrabro podnosili

Do posljednjeg Ëasa svoga,
Jeziva muËenja πto moæe da izmisli
Podla mrænja i pakost Zloga.

Ali prvi muËenici koji su za Isusa

Svoje nevine æivote dali
Bili su joπ bebe i mali djeËaci
Koji joπ nisu niπta znali.

“Glas se u Rami Ëuje”, kaæe prorok,

PlaËe Betlehem i okolina cijela
Dok leæe u krvi, svuda, na stotine
Malih muËenika mrtva tijela.

Za veliku borbu izmeu dobra i zla

Koja se na Zemlji vjekovima bije
Nijedan od ovih malih muËenika
Nikada ni Ëuo nije.

Zbog svog jednog malog vrπnjaka

Roenog u betlehemskoj πtali,
I zbog mrænje i zavisti Zloga,
Oni su kao ærtve pali.

Nitko ne zna koliki je njihov broj,

Niti su imena njihova znana,
Ali na Nebu, u Knjizi æivota,
Za vjeËnost su upisana.
124
BOGATI MLADI∆
Matej 19,22

“Koje dobro da uËinim

Pa da vjeËni æivot imadem?
Kako da spasenje zaradim,
©to za to joπ treba da dadem?

Æivio sam sve do sada

Æivotom Ëistim i poπtenim,
©to mi joπ uvijek nedostaje
Da uradim, da promijenim?

OsjeÊam joπ uvijek neku prazninu,

Nisam zadovoljan niti sretan,
Mada imam veliko bogatstvo,
©kolovan sam i pametan...”

Ali kad je Ëuo istinu pravu

©to je uzrok njegove boli,
Otiπao je mladiÊ æalostan —
Jer viπe od Isusa on bogatstvo voli.

Nestalo je svega njegovog blaga,

A ni mladog kneza nema viπe.
Kako je zavrπio svoj æivot?
— O njemu nigdje niπta ne piπe.

Odbacio je poziv Neba,

Priliku i vrijeme πto mu je dano,
A da je posluπao, ostalo bi mu ime
Za cijelu vjeËnost svima znano,
U nebeske knjige upisano.

125
ÆELI© LI BITI ZDRAV?

“HoÊeπ li da budeπ zdrav?” —

Jedan glas je tiho rekao
»ovjeku koji je zdravlje
Trideset osam godina Ëekao.

“Da, da, ja æelim zdravlje

I svojoj bolesti lijeka,
Samo imam problem, Gospode,
©to nemam Ëovjeka.”

“Ustani, uzmi odar svoj,

Vjeruj mojoj rijeËi;
»ovjek ti moæe pomoÊi,
Ali samo Gospod lijeËi.”

Moæda i ti nemaπ Ëovjeka

Da ti u nevolji pruæi ruku,
Nitko se ne obazire
Na svu tvoju patnju i muku.

Ne Ëekaj i ne traæi Ëovjeka,

Bogu reci sve svoje boli,
On je uvijek isti Spasitelj,
Vjeruj da te On voli.

Æeliπ li biti istinski zdrav? —

Gospod to æeli znati,
Svakome tko Ga vjerom traæi
Uvijek je spreman dati.

126
JEDNA NO∆ U KAPERNAUMU
Luka 4,38-44

Nad Kapernaumom se gase zadnji sunËani zraci,

Na Galilejskom moru valovi ne svjetlucaju viπe,
Joπ su samo osvijetljeni na nebu rijetku oblaci,
NoÊ se polako spuπta, sve postaje mirnije i tiπe.

Subotnji dan je proπao, a kamo to narod ide,

Zaπto sa sobom nosi i bolesnike svoje,
Da se noÊ brzo spuπta, zar oni to ne vide?
Zaπto ispred Petrove kuÊe svi ËekajuÊ stoje?

Blagi noÊni vjetriÊ donosi miris mora,

Ugodno osvjeæuje poslije vreline dana,
Kroz sumrak se naziru obrisi okolnih gora,
A veliko mnoπtvo se skuplja ispred Petrova stana.

Ne Ëuje se vika ni æagor, Ëudna tiπina vlada,

Samo netko πto se vraÊa presretan Boga slavi;
Neπto se Ëudno dogaa u ovom dijelu grada
Jer bolesni dolaze, a vraÊaju se zdravi.

NoÊ sve viπe odmiËe, veÊ pijetli javljaju zoru,

Davno je posljednji bolesnik osloboen patnji i boli.
Svi u Kapernaumu spavaju, a Isus odlazi u goru,
Viπe od sna i odmora osjeÊa potrebu da se moli.

Mnogo je joπ gradova i sela i velikih potreba u

njima,
Mnogo je bolesti, patinji, za koje nema rjeπenja;
Isus sve ljude voli i æeli pomoÊi svima,
Svakome donijeti Radosnu vijest spasenja.

127
SVI JEDNAKI
Matej 20,1-16

RaËunica je bila toËna i Ëista,

A svima radnicima plaÊa ista.

Gospodar nije bio ni πkrt ni loπ,

Svakome je platio toËno po groπ.

Neki su u tome vidjeli nepravdu

©to nisu bili jednaki u radu.

Ali Isus nas opominje i neÊe kriti

Da Êe mnogi posljednji — prvi biti.

Poziv spasenja poslan je svima,

Ali malo njih ga prima.

Da, dobro razmisli i ozbiljno shvati,

Iskreno se pokaj i Bogu obrati.

Nije bitno kada Êe to biti,

Vaæno je da Êe se Bog vratiti.

U kraljevstvu nebeskom zakon je taki:

Koji tamo dou — svi Êe biti jednaki.

128
ZAMJENA
Ivan 8,11

“Ni ja te ne osuujem!” —
»ula je, a nije vjerovala da Ëuje
Dok je zgrËena sjedila na tlu
I Ëekala da je svjetina kamenuje.

“Ni ja te ne osuujem,
Idi i ne grijeπi viπe” —
Ponovio je njeæno UËitelj
I prestao da po praπini piπe.

Podigla je pogled sa zemlje

Posljednjim atomom snage
I vidjela lice puno ljubavi,
Praπtanje i oËi njeæne i blage.

Kako je to dirljiv prizor

Za svemir i Ëitavu planetu,
Bezgreπni jednoj greπnici
Pruæa svoju ruku svetu.

Svoju Ëistu odjeÊu pravde

Ovoj je greπnici dao,
I u njenoj prljavoj odjeÊi
Na njeno mjesto je stao.

Ova nevjerojatna zamjena

Joπ uvijek se ponavlja,
Samo sada umjesto ove æene
Stojimo — ti i ja.

129
ZA©TO SPAVA©?
Matej 26,38-41

O, Petre, zaπto spavaπ

Kad ti Isusa stvarno voliπ?
On te noÊas na molivu zove,
Zaπto se s Njim ne moliπ?

Zaπto ne kleËiπ blizu UËitelja,

VeÊ si na travu legao? —
To se i sâm Petar pitao
Kad se Isusa odrekao.

Ali prilika kada se propusti

Ne moæe viπe da se vrati;
Petrov sluËaj svakome od nas
Ozbiljnu opomenu moæe dati.

I nama Isus sada kaæe:

“Vrijeme je da se moliπ i straæiπ,
Za iskuπenja koja Êe doÊi
Da pomoÊ i snagu traæiπ.”

Naæalost, Laodiceja spava

Kao Petar one kobne noÊi;
Straæimo i molimo se Bogu
Jer Isus Êe iznenada doÊi.

130
PETROVO ISKUSTVO

Verovao je Petar svome UËitelju

I cijelim Ga svojim srcem volio,
Da ga Isus u Getsemaniji nije prekorio,
On bi se za Njega do smrti borio.

Petrova izjava da on Isusa voli

Bila je sasvim iskrena i Ëista,
Svjetina bi u vrtu prije ubila Petra,
Nego πto bi mogla da razapne Krista.

Petar je bio sasvim spreman da umre

Za Isusa, svojega Gospoda i druga,
Samo nije znao da ne moæe podnijeti
Da mu se svjetima smije i ruga.

Pa kada sve i ne ide po planu,

Kako on to ne moæe da shvati
Da ima povjerenja u svojeg UËitelja
I da se svojevoljno noæa ne lati?

Da ne poznaje dovoljno samoga sebe,

Vjerojatno to Petar nije znao,
Ali da se u Getsemaniji s Isusom molio,
Sigurno da Ga se ne bi odrekao.

Neka to bude za pouku meni i tebi,

Da traæimo mudrosti i snage svakoga jutra,
Jer ako se oslonimo na svoje dobre namjere i
æelje,
Moæda Êemo zajedno s Petrom plakati sutra.

131
JUDA I »UDA

Isus je poslao uËenike da propovijedaju,

Dao im je silu da Ëine Ëuda,
Oni su lijeËili bolesne, istjerivali demone,
A jedan od njih je bio Juda.

Radovao se Juda tome uspjehu,

Imao je i æelju da Isusa slijedi,
Samo nije imao namjeru da sebe mijenja,
Da svoje mane i nedostatke pobijedi.

Oduπevljavala su ga Kristova djela,

Zato Ga je pratio u stopu svuda,
Za njega je, izgleda, bilo dovoljno
Da samo sluπa i gleda Ëuda.

Ima jedna istinita izreka:

“Svako Ëudo, za tri dana.”
Ono oduπevi, ali ne oslobaa
Od greπnih æelja, slabosti i mana.

Samo Isus ima tu snagu i moÊ

Da ljudsku greπnu prirodu mijenja,
Samo On moæe dati novo srce
I dovesti ljude do spasenja.

A Juda je misilio da on bolje znade,

Zato nikad srce nije Kristu dao,
A to pouzdanje u svoju sposobnost
Dovelo je do toga da Ga je prodao.

Zato vjeruj ono πto Biblija uËi,

Jer ako budeπ viπe vjerovao u Ëuda,
Ozbiljno se zamisli nad svojom odlukom
Da ne uËiniπ ono πto je uËinio Juda.

132
SINOVI GROMA
Marko 3,17

Jakov i Ivan, dva roena brata,

Posebno ime Isus im je dao,
Zbog njihove nagle osvetniËke naravi
“Sinovima groma” On ih je nazvao.

Sijevnuli bi zaËas, brzi kao munje,

A Ëesto i glasni kao grom,
Pa ipak je Isus njih i pored toga
Trpio i æelio u druπtvu svom.

“Vi ne znate kakvog ste duha,”

Njeæno ih UËitelj kara,
“Ljubav je mnogo jaËa od vatre,
Ona ne ubija, veÊ nanovo stvara.”

Nisu se uvrijedila niti otiπla braÊa,

Mada nisu mogli sve da shvate,
Pored ukora i novog imena
Nastavili su da Krista prate.

Dok su gledali i sluπali Njega,

Munje su sijevale sve tiπe,
A umjesto vatre i groma —
Padale su kapljice kiπe.

Kako je do takve promjene doπlo,

To naπ razum ne moæe da shvati,
Ali Isus svakoga mijenja nabolje
Ako Ga s vjerom i s ljubavlju prati.

133
OSTANI S NAMA
Luka 24,29

“Ostani s nama, nikud ne odlazi,

Vidiπ da prolazi dan i sunce zalazi.”

“Ostani s nama i tu se odmori,

Ostani s nama i joπ nam govori.”

“Tvoje rijeËi imaju neku Ëudnu moÊ,

Ostani s nama barem ovu noÊ.”

Isus uvijek ostaje s onim tko Ga traæi,

Ovo Njegovo pravilo joπ i danas vaæi.

Nikome tko ne æeli On se ne nameÊe,

Ali nikoga tko Ga zove On odbiti neÊe.

U svojoj je RijeËi obeÊanje dao

Da Êe ostati kod svakoga tko Ga bude zvao.

134
POZIV SPASENJA

135
136
GOSPOD TRAÆI I ZOVE
Postanak 3,9

»ovjek se od Boga ne moæe sakriti,

On ga traæi i uvijek nae.
Naπao je Iliju u pustinji pod smrekom,
A Jonu na dnu lae.

Naπao je Pavla dok je jahao na konju,

Kod Damaska, ispred vrata,
Naπao Adama dok se krio u vrtu,
I Kaina da ga pita za brata.

Naπao je Davida kod ovaca,

Elizeja gdje s plugom radi,
Iz ribarskog Ëamca pozvao je uËenike,
Salomona da Hram sagradi.

Naπao je Nou da naËini barku,

Abrahama da u Kanaan krene;
I danas On ima posao pa zove
I traæi — ali sada tebe i mene.

U ovoj suludoj trci æivota

©to zbunjenost i buku stvara,
Tko Ëuje poziv πto Nebo πalje,
I tko na njega odgovara?

Poziv milosti do svakoga Êe doÊi,

Ali svatko neÊe da ga prihvati,
Gospod nam je dao slobodnu volju
Pa nikoga neÊe natjerati.

Svatko mora za sebe odluku donijeti:

Ili vjeËno æivjeti, ili za vjeËnost umrijeti.

137
POZIV EVAN–ELJA

Glasan poziv odjekuje

©irom planete ove,
Poziv Evanelja svuda se Ëuje,
Gospod sve ljude zove.

Radio-valovi nose vijest spasenja,

Televizor slikama pokazuje,
Istina da i mnogo zla raznosi,
Ali i Evanelje se preko njih Ëuje.

U svaki grad i svako selo,

Skoro u svaki dom ulazi,
Da svatko dozna πto je istina —
»ut Êe tko æeli i pazi.

Poziv dolazi do svakog uha,

Tko hoÊe neka prihvati;
Da se odluËi za dobro ili zlo,
Svakome Êe se prilika dati.

Svi koji traæe istinu i svjetlo,

Oni Êe to sigurno naÊi,
Tko traæi da ga Isus vodi,
Nikada neÊe s puta zaÊi.

Tko Ëuje, neka i drugima kaæe

Da su spasenja otvorena vrata,
Jer Isus Êe uskoro da se vrati,
A s Njim i pravedna naplata.

138
VE∆INA

Kada je rijeË o spasenju i vjeËnom æivotu,

»esto Êeπ Ëuti ovakvu izjavu:
Da se samo treba dræati veÊine,
Jer kad ih je mnogo, onda su u pravu.

Da su mu i stari tako vjerovali

I nema potrebe da on neπto mijenja,
“Kuda svi drugi idu, idem i ja s njima,
Svi Êemo mi na kraju doÊi do spasenja.”

»udno! A zaπto kad putuje ne ue u vlak

U koji najviπe ljudi ulazi?
Zaπto Ëita vozni red, pita, na sat gleda?
NeÊe za veÊinom, nego jako pazi.

Zaπto ore traktorom, a ne volovima

Kao πto su orali njegovi stari?
Zaπto vozi auto, a neÊe pjeπice ili konjima,
Kad su mu svi stari tako putovali?

Kakva je korist ako u velikom druπtvu

Ideπ u sasvim pogreπnom smjeru?
Ili zato πto stari nisu Bibliju imali, niti je Ëitali,
Na njihovom neznanju gradiπ svoju vjeru?

Zaπto danas, kad moæemo u Bibliji naÊi istinu,

Da se pouzdamo u veÊinu i idemo za njima?
Kad je u pitanju buduÊnost nas i naπih dragih,
Zar se spasenje i vjeËni æivot tako olako uzima?

»itaj, moli se, od nebeskog Oca mudrosti traæi,

©to je istina a πto je zabluda da bi ti bilo jasno.
Dragi Bog Ëuje i pomaæe svakome tko Njega pita,
Jer æeli da se svi spasimo dok ne bude kasno.

139
OPOMENE

Dan za danom prolazi,

Opomena za opomenom dolazi,
Gospod poruke πalje.
Da li se iπta na bolje mijenja
Pored svih upozorenja,
Ili po starom ide dalje?

Kada se dogodi neka veÊa

Katastrofa ili nesreÊa,
Zastanu ljudi za Ëas.
Kad potres uæas napravi,
A tsunami pustoπ ostavi,
VeÊinu uhvati panika i uæas.

Naæalost, brzo se sve zaboravlja

I æivot kao i prije nastavlja,
Tek uspomena i uzdah koji —
Jer sunce kao prije izlazi
I svaku veËer zalazi,
Pa se Ëovjek viπe ne boji.

Tako Êe i milost proÊi

I posljednji dan Êe doÊi,
Trci i borbi kraj.
Viπe nitko neÊe zvati,
Niti joπ jednu priliku dati,
A to i nije daleko, znaj.

140
BIBLIJA JE PUTOKAZ

Mnogo je putova da se spasenje izgubi,

A samo jedan da se nae.
Pogreπnih pravaca imade dosta
Da Ëovjek i nehotice lako zae.

Bez pravoga voe i putokaza,

I æelje da se na njih pazi,
Svatko moæe i najboljom namjerom
Da se nae na pogreπnoj stazi.

NaroËito ako se dræi mnoπtva,

Jer vjeruje da oni znadu kuda treba,
Ne brine se da pita kamo taj put vodi,
Da li do vjeËne propasti li do Neba.

Dragi Bog nas nije ostavio u neznanju,

Dao nam je Bibliju, taj putokaz na stazi,
Da svatko tko Ëita i tko se moli
Dobije odgovor, ako na nju pazi.

Zato nije teπko pravi put naÊi,

Ali nije ni lako ostati na njemu,
Male nepaænje i mala skretanja —
Pa se Ëovjek nae u problemu.

Biblija nas upuÊuje na Isusa Krista,

Pokazuje Njega, Vou Pravog puta,
On sve ljude voli i sve spasit æeli,
Tko za Njime ide, neÊe da zaluta.

141
PRIHVATI DANAS

Gospod svoju milost i spasenje

Svakome nudi,
A odluku da li Êe prihvatiti
Donose sami ljudi.

Zlo se trudi da vrijednost tog dara

»ovjek ne shvaÊa,
Pa da spasenje i vjeËni æivot
Olako prihvaÊa.

Mnogo tjelesnih briga i problema

Njega mori,
Pa ostavlja da kasnije ovu vaænu
Odluku stvori.

Ali dok misli da Êe on sutra

K Bogu doÊi,
Nije svjestan kada Êe prilika
Zauvijek proÊi.

Zato danas primi dar vjerom

©to Nebo nudi,
I svaki dan na to misli
I za to se trudi.

Jer jedno nam svima mora

Sada biti jasno,
Da je naπe samo ovo danas,
A sutra moæe biti kasno.

142
POZIV MILOSTI
Postanak 3,9

“Gdje si?” — prve rijeËi prvome greπniku

Kada je na ispitu pao,
A da namjerno bjeæi i da se skriva,
Gospod je vidio i znao.

“Gdje si?” — joπ uvijek On pita,

Mada sve vidi i sve zna,
Kroz sva stoljeÊa, sve do danas
Kada æivimo ti i ja.

Ne vrijedi niπta smokvino liπÊe,

Ni grmlje ne moæe sakriti;
Kada Ëovjek bjeæi od Boga,
On ne moæe sretan biti.

Kada odbija pozive milosti,

Na Gospodnji se glas ogluπi,
Postupno gasi zrake svjetlosti —
Sve veÊi mu je mrak u duπi.

Srce mu sve tvre biva

I pozive Ëuje sve tiπe,
Neposljetku Êe toliko otvrdnuti
Da ih neÊe ni Ëuti viπe.

Kakvo bilo zlo poslije da radi,

Mislit Êe da je u pravu,
Pa umjesto da se kaje i stidi,
Visoko Êe dizati glavu.

143
RIJEKA SPASENJA

Rijeka milosti stalno teËe

Puna blagoslova, nade,
Svima æednima koji dou
Da vodu æivota dade.

Svi izvori ovoga svijeta

Ne gase æeu duπe,
Tko na njima vodu traæi,
Pati od duhovne suπe.

MoÊna je rijeka milosti,

Jer Isus je njezino vrelo,
Vodu æivota On daje —
Dovoljno za ËovjeËanstvo cijelo.

Tko god hoÊe, neka doe

I æe duπe ugasi,
Voda milosti Gospodnje
Moæe za vjeËnost da spasi.

144
ZA©TO SAM TU?

NajveÊi razlog naπega roenja

I boravka na ovome svijetu
Jest da prihvatimo blagoslov spasenja
I da ga objavimo Ëitavom planetu.

Ima dosta vaænoga i dosta potreba,

Ali prvo od sveg je vaænije:
Sve zemaljske stvari i æivot prolaze,
Kod nekoga prije, kod nekoga kasnije.

Nitko nije sluËajno tu na Zemlji roen,

O svakome Nebo toËan raËun vodi,
Svatko ima odreeno mjesto i zadatak
I odgovornost kako to sprovodi.

Jako je vaæno kako svatko od nas

Iskoristi vrijeme, upotrijebi dane,
Da li umnoæava primljene talante,
Ili ih zakopa pa jedan ostane.

Ako sve okrene zemaljskom dobitku

I tu ulaæe poπten rad i trud,
Uzalud Êe biti kuÊe i imanje —
Ako spasenje izgubi, sve je uzalud.

NajveÊi razlog naπega roenja

Nije da stjeËemo ono πto prolazi,
Raditi moramo da bismo æivjeti mogli,
Vaænije je vjeËno koje tek dolazi.

Nikad nije kasno, stani tu gdje jesi,

Mast za oËi traæi da ti bude jasno,
Koliko je vrijedna zajednica s Bogom
I drugima reci dok ne bude kasno.

145
STANI I RAZMISLI

Velika je i neshvatljiva Boæja ljubav

I strpljenje koje imade
Za nas greπne i nepokorne ljude,
Koji uvijek nasuprot rade.

Umjesto da kazni i odbaci

Za djela greπna i zla,
Zove ih da se pokaju i vrate
Da im oproπtaj i æivot dâ.

Joπ od Edena kad je Adama zvao,

Pa kroz sva proπla stoljeÊa,
Njegova ljubav do danaπnjeg dana
Ne prestaje, Ëak je i veÊa.

Podizao je proroke, te svete ljude,

I po njima poruke slao,
Zvao ljude da se vrate s puta propasti,
I vrijeme milosti za povratak dao.

Æelio je da ih spasi posljedica

Koje zbog grijeha dolazi,
Dao im je u poËetku slobodnu volju
I to nije htio da pogazi.

Do danaπnjeg dana sve je tako,

Joπ uvijek zove i spasenje nudi,
Ali poπtuje naπu slobodnu volju,
Prepuπta da odluku donesu ljudi.

Raπirenih ruku joπ uvijek Ëeka

Svakoga od nas da Mu se vrati,

146
Svako zlo djelo jako Ga æalosti
I zbog nas On mnogo pati.

Zastanimo malo u trci æivota,

Razmislimo o ovome svemu,
Dok joπ traje naπe vrijeme milosti
Vratimo se natrag Njemu.

147
GDJE SI? VRATI SE!

“Gdje si Adame?” — Gospod je zvao,

I danas joπ uvijek zove
Tebe i mene, svuda svakoga,
Svaki dan kroz sve vjekove.

Zaπto ovaj poziv ljubavi

»ovjek tako teπko prihvaÊa,
Zaπto ne zastane na svome putu
I Ocu se svom ne vraÊa?

OsjeÊa neku laænu sigurnost

I zadovoljan je sa sobom,
Dok ne pogleda smrti u oËi
I ne nae se pred grobom.

Tek tada vidi kako je niπtavan

I gorku istinu shvati,
Ali obiËno suviπe je kasno
Da se pokaje i Bogu vrati.

Danas dok zove tebe i mene,

Vratimo se Ocu svom,
On Êe uskoro ponovno doÊi
I odvesti natrag u dom.

148
TRAÆITE GOSPODA
Izaija 55,6

Traæi Gospoda dok se moæe naÊi,

Prizivaj Ga dok je joπ blizu;
Nemoj Ëekati da doe neka nevolja
Ili da zapadneπ u neku krizu.

Traæi Gospoda svakoga dana

I s vjerom Njega gledaj,
U svakoj prilici, u dobru i zlu,
Svoje brige i æivot Mu predaj.

Ne dopusti da te iπta sprijeËi,

Niti sumnji da te ubijedi
Da si greπan i nedostojan
I da za tebe to ne vrijedi.

Gospod nikoga ne odbacuje

Jer voli viπe nego mati,
»ak i onog koji ne voli Njega,
On ide za njim, u stopu ga prati.

Daje mu sve potrebe za æivot,

Produæava mu æivot i dane,
Ne dopuπta zlu da ga uniπti,
©alje anele da ga brane.

On nikada ne napuπta Ëovjeka,

Mada Ga Ëesto æalosti i vrijea,
Dokle Ga Ëovjek sâm ne odbaci,
Svojevoljno ne okrene Mu lea.

Joπ i tada ga zove da se vrati,

Spreman da mu sve oprosti,

149
O kada bi Ëovjek samo mogao da shvati
VeliËinu te ljubavi i milosti!

Kao izgubljeni sin vratio bi se Ocu

Koji ga je tako dugo zvao i Ëekao;
Zato traæimo Gospoda dok se moæe naÊi
I dok ne odemo previπe daleko.

150
©APAT CVIJE∆A

Kuda oko gleda i kud noga kroËi,

Po polju i πumi, na suncu i sjeni,
Svuda cvate cvijeÊe ugodno za oËi —
U vrtu, u parku, svuda se πareni.

Otkud crnoj zemlji koju kvase kiπe

Toliko prekrasne, razliËite boje,
Neke njeæne, blage, neke æivlje viπe,
Ali svaka savrπena u onome πto je...

Sve zajedno raste i zemlja im ista,

A toliko boja, drukËije miriπu,
RazliËitog oblika, drukËiji im kroj lista,
A na istoj zemlji, istu prima kiπu.

Kada bi cvjetiÊi mogli da govore

I svoje osjeÊaje da iskaæu rijeËima,
Pjesme bi se Ëule sve do neba gore,
U skladnome ritmu, divnim stihovima.

Kada blagi povjetarac cvjetiÊe im dirne

I raznese mirise svuda oko njih,
I u rana jutra i veËeri mirne,
Kao njeæan poziv, kao πapat tih,

Da Ëovjek zastane u trci æivota,

Da odmori duπu, uæiva u cvijeÊu,
Zahvalan za milost, ljubav i dobrotu,
Stvoritelju dragom za æivot i sreÊu.

151
PRUÆENA RUKA

Prihvati ruku tu
S Neba pruæenu
I voditi se daj
Kroz bure i kroz noÊ,
S Njim Êeπ sigurno proÊ,
Dok grijehu ne doe kraj.

Grijeh je donio zlo,

Mi svi osjeÊamo to,
Ali Gospod spasenje nudi,
On ruku æeli dati
Da svakoga prihvati,
Njemu su dragi svi ljudi.

Njemu si drag i ti,

Zato vjerom prihvati
OËevu pruæenu ruku;
On Êe te sigurno voditi
U carstvo radosti
I vjeËnu nebesku luku.

152
PJESMA HVALE

Svakoga dana veÊ od jutra,

»im zora rana svane,
S drveÊa se Ëuje cvrkut,
Pjesme se razlijeæu kroz grane.

Pa tako od rane zore

I kada sunce æarko peËe
PtiËji rod pjeva pjesme
Dok ne padne noÊ uveËe.

One pjevaju uvijek,

Kad se odmaraju i kad rade,
Kad su gladne i traæe hranu,
I onda kada gnijezdo grade.

A πto svojom pjesmom kaæu

I πto koji cvrkut znaËi —
To Ëovjek ne moæe znati,
Niti to da protumaËi.

Ali tko pjeva, zlo ne misli,

To je vaæno da znamo,
Pa da i mi kao i ptice
Pjesmom Bogu hvalu damo.

153
154
 PJESME ANICE BALATINAC

Svaki maran Ëin zapisivanja pjesama πto izra-

æavaju osobno iskustvo morao bi naiÊi na poπtovanje
jer je nekoristoljubiv i ne donosi profit, nego je djelo
darivanja; a kad to Ëine ljudi od kojih to ne oËeku-
jemo, ili zbog godina ili zbog druπtvenog statusa i
zvanja, poπtovanje mora biti joπ veÊe. Upravo iz na-
vedenih razloga pjesme Anice Balatinac πto ih je pi-
sala tijekom svog æivota izazivlju respektabilnost.
Pjesme πto ih Anica Balatinac piπe duhovne su
i plod su biblijske Ëitateljske kulture. No, i viπe od
toga, one su plod dubokog i neprijetvornog vjerskog
doæivljaja. Premda su izraæene poznatim formama,
one nas mogu dirnuti i razveseliti zbog rijetko to-
plog i srdaËnog poimanja Biblije i krπÊanstva. U ovim
pjesmama ima puno viπe nade nego mraka, puno
viπe cvijeÊa nego korova, puno viπe milosti i ljubavi
nego upozorenja. Kako bi svijet bio sunËaniji kad bi
viπe ljudi Ëitalo i razumijevalo Bibliju na takav svi-
jetao i poπten naËin!
Zbirka je podijeljena na poglavlja:
Uvodnom pjesmom Anica Balatinac obrazlaæe ra-
zloge i poticaje za pisanje svojih pjesama. Uz to πto
osjeÊa duboku zahvalnost prema Bogu i æelju da Mu
na taj naËin iskaæe oboæavanje, ona æeli podijeliti
svoje iskustvo s drugima kako bi ih ohrabrila i uz-
digla njihov pogled prema zajedniËkom nebeskom
Ocu. Ona pokazuje na taj naËin njeænu osjeÊajnost
prema svim ljudima i doæivljuje ih kao sestre i bra-
Êu, kao obitelj. Na neki naËin, Anica igra ulogu sta-
rije i briæne sestre.
Njezina je æelja da prvim poglavljem pod nazi-
vom Otac, Sin i Sveti Duh svrati pozornost svoje
obitelji na znaËaj boæanskih Osoba u njihovom æivotu.

155
 U poglavlju Spasenje kroz Krista isprepliÊu se
refleksije jednostavne biblijske teologije s usklikom
duπe koja je naπla Spasitelja, i viπe od toga — æivot-
nog Prijatelja.
U poglavlju Borba izmeu dobra i zla Anica svje-
doËi kako je u æivotnoj osami i tegobi uvijek u Kristu
naπla utok i rjeπenje.
U poglavlju Molitva niæu se stihovi puni osjeÊaja
odanosti prema Bogu, svijesti o vlastitoj grjeπnosti i
traganja za snagom u Bogu. Dirljiva molitva upuÊe-
na u starijoj dobi izraæava æelju za Bogom kao kona-
Ënom vrijednoπÊu u ljudskom æivotu. Sve molitve pro-
æima lijep uzlazni tekstualni naglasak proistekao iz
zahvalnosti.
Poglavlje o biblijskim liËnostima i dogaajima
aktualizira davnaπnje likove i zgode na sasvim bli-
zak naËin. PremoπÊujuÊi vrijeme Anica usporeuje
biblijske likove sa svojim suvremenicima te se tako
svi moæemo prepoznati Ëas u Petru Ëas u æeni koju
Isus spaπava, ili u kojemu treÊemu liku.
I najposlije, Ëitatelj Êe u poglavlju Poziv spase-
nja ponovno otkriti AniËinu æelju da svi ljudi dou k
dragocjenoj spoznaji o dobrostivom Bogu koji je spa-
sio nju te moæe spasiti i druge, koji je obradovao nju
na æivotnim strminama te moæe obradovati i druge.
NesebiËnost koja je razvidna nije plod isforsi-
rane revnosti ili kakvog vjerskog fundamentalizma i
fanatizma, nego je upravo ono πto je Anica u uvodnoj
pjesmi i nagovijestila — dar njezinog srca.
S velikim poπtovanjem i divljenjem napisala sam
ovaj tekst za Anicu Balatinac, koja je kao supruga i
majka veÊ dostatno uËinila za ovaj svijet, ali je uza
sve naπla i vremena i snage da zapiπe svoje Ëiste
osjeÊaje.

Mr. sc. –urica GarvanoviÊ-Porobija

156
 KAZALO

Moja molitva ......................................................... 5

OTAC, SIN I SVETI DUH

Tvoj trag ................................................................ 9
Gospodnje znanje ............................................... 10
Povjerenje ............................................................ 11
Bog se brine ........................................................ 12
Gospod daje ......................................................... 13
On sve vidi.......................................................... 15
»uda .................................................................... 16
Upoznati .............................................................. 17
Stvoritelj .............................................................. 18
Ljubav je veÊa .................................................... 19
Ti si ..................................................................... 20
Najljepπe ime ...................................................... 21
Tragovi koljena ................................................... 22
Doi Kristu ......................................................... 24
Kapetan ............................................................... 25
Izvor ..................................................................... 26
Skupo plaÊeni ..................................................... 27
Gladni kruh i æedni izvor ................................. 28
Isus, dragi Spas, moli se za nas ...................... 29
Æiva voda ............................................................. 30
Sveti Duh ............................................................ 31
Jedno ................................................................... 33
Sloboda ................................................................ 34

SPASENJE KROZ KRISTA

Radost spasenja .................................................. 37
Shvatiti ................................................................ 39
»amac spasenja .................................................. 40

157
Neba dar ............................................................. 41
Baraba ................................................................. 42
Podsjeti me ......................................................... 44
Da Tebe gledam .................................................. 46
Pitanje je sad ...................................................... 47
OËiπÊenje.............................................................. 48
Znanje i spasenje ............................................... 49
Opravdanje i posveÊenje .................................... 50
Greπnici ............................................................... 51
Koliko je Nebo dalo ........................................... 52
Novo stvaranje .................................................... 53
Sigurnost spasenja: opravdanje vjerom ........... 54
Neshvatljivo ........................................................ 55
Dvije milosti ....................................................... 56
DoÊi k njemu ...................................................... 57
VeliËina milosti ................................................... 58
Kako bih sve izdræala da Te nisam upoznala? 59
Zakon — putokaz — ogledalo ........................... 60
Ima nade ............................................................. 61
Haljina pravde .................................................... 62
Haljina bijela ...................................................... 63
Zavjet Bogu ......................................................... 64
Put u svemir ....................................................... 65
Raketa ................................................................. 67
Breme æivota ....................................................... 68
Kruna .................................................................. 69
Svakome Prijatelj ............................................... 70
Tajne .................................................................... 71
Dokle joπ ............................................................. 72

BORBA IZME–U DOBRA I ZLA

Borba za um ....................................................... 75
Nema stajanja .................................................... 76
Izdræi! .................................................................. 77
Pobijeeni neprijatelj ......................................... 78

158
Mlakost ................................................................ 79
Siva zona ............................................................. 80
Sumnja ................................................................ 81
Prepreke .............................................................. 83
BuduÊnost ........................................................... 84
Svi smo krivi ...................................................... 85
Vodopadi .............................................................. 86
Svjetlost ............................................................... 87
Spasenje je dar ................................................... 88
Na stazi æivota ................................................... 89
Laodicejac ............................................................ 90
Svrπi se! ............................................................... 91
Istraæni sud ......................................................... 92

MOLITVA
Snaga molitve ..................................................... 95
Pomozi mi ........................................................... 96
Molitva ................................................................ 98
Prijestolje milosti ............................................... 99
Ti ostvari ........................................................... 101
Milost i moÊ ...................................................... 102
Molitva starih ................................................... 103
Predanje ............................................................ 104
I u dobru i u zlu daj mi pobjedu ................... 105
Kako da ti vratim ............................................ 106
Digni se iz praha ............................................. 107
Samo jednu rijeË .............................................. 108
Slobodno doi danas ........................................ 109
Zahvali Bogu ..................................................... 110
Zahvalnost .......................................................... 111
Blagoslov ........................................................... 112
Moj tata ............................................................. 113
Pred novom godinom ....................................... 114
Zahvalnost i molba .......................................... 115
Daj mi ruku ...................................................... 116

159
 BIBLIJSKE LI»NOSTI I DOGA–AJI
Ti znaπ zaπto ..................................................... 119
Na putu za Betlem .......................................... 120
Marta ................................................................. 122
Ljudi vjere ......................................................... 123
Prvi muËenici .................................................... 124
Bogati mladiÊ .................................................... 125
Æeliπ li biti zdrav? ............................................ 126
Jedna noÊ u Kapernaumu ............................... 127
Svi jednaki ........................................................ 128
Zamjena ............................................................. 129
Zaπto spavaπ? .................................................... 130
Petrovo iskustvo ............................................... 131
Juda i Ëuda ....................................................... 132
Sinovi groma ..................................................... 133
Ostani s nama .................................................. 134

POZIV SPASENJA
Gospod traæi i zove .......................................... 137
Poziv evanelja ................................................. 138
VeÊina ................................................................ 139
Opomene............................................................ 140
Biblija je putokaz ............................................. 141
Prihvati danas .................................................. 142
Poziv milosti ..................................................... 143
Rijeka spasenja ................................................ 144
Zaπto sam tu? ................................................... 145
Stani i razmisli ................................................ 146
Gdje si? Vrati se! .............................................. 148
Traæite Gospoda ................................................ 149
©apat cvijeÊa ..................................................... 151
Pruæena ruka .................................................... 152
Pjesma hvale .................................................... 153

Pjesme Anice Balatinac ................................... 155

160
161