UVOD

Građevinska tehnika i proizvodnja novih građevinskih materijala doživljava ekspanziju i stalne promjene i
inovacije. Izgradnja zgrada koje koristimo i u kojima provedemo najveći dio svojih života zasniva se na nekoliko
ključnih zahtjeva a to su:
 ušteda energije
 ugodnost boravka
 zaštita okoliša
Upoređujući nekadašnje stambene i druge zgrade možemo vidjeti da je ostvaren ogroman pomak kada je u
pitanju ugodnost boravka. Današnji čovjek nastoji ostvariti idealnu temperaturu, vlažnost zraka, zračni pritisak,
strujanje zraka, dnevnu i vještačku osvijetljenost, idealnu zaštitu od buke, osunčanja i drugih uticaja.
U nekoliko zadnjih decenija posebno je aktuelna ušteda energije. Kao što znamo energija koju koristimo još
uvijek u najvećem udjelu potiče iz neobnovljivih izvora kao što su ugalj, nafta i zemni gas. Najveći potrošaći
energije danas su visoko razvijene zemlje SAD, Kanada, Japan i veći dio zemalja zapadne Europe. U ukupnoj
potrošnji energije u svijetu približan udio koji troše domaćinstva iznosi oko 20%, industrija oko 43, transport
28%. U ukupnoj potrošnji energije za transport porodična vozila troše čak oko 63% dok avio transport samo
oko 9%. Kad su po srijedi domovi u kojima živimo slika je sljedeća: za kuhanje odlazi samo 2%, rasvjeta oko
12% a zagrijavanje i rashlađivanje prostora oko 42%.

Kada govorimo o energiji koju troše naše zgrade ponajviše možemo uticati na udio koji odlazi na grijanje i
hlađenje. Promišljeno projektiranje može znatno smanjiti utrošak ovog dijela energije.
Kako to postižemo? Tako što usporavamo što je moguće više da toplota unutar prostora u sezoni grijanja izlazi
van, odnosno da toplota izvan prostora u toplim danima ulazi unutra i pregrijava nam unutrašnjost. Krajnji cilj
je što manje novaca za zagrijavanje, odnosno ušteda novca za kupovinu klima uređaja i njegovo korištenje.
Toplotni protok se dešava kroz omotač zgrade a njega čine vanjski zidovi, krov, podovi, prozori i vrata. Zimi je
toplotni tok prema vani a ljeti obratno, prema unutra.
Da bi smo se zimi ugodno osjećali važno je da se temperatura zraka i temperatura površina vanjskog omotača
zadrži u odgovarajućem odnosu.

DEFINICIJE I POJMOVI U TOPLINSKOJ ZAŠTITI

Šta je to toplota?
Toplota je energija koja se kreće iz jednog tijela ili medija u drugi zahvaljujući različitim temperaturama.
Označava se sa Q a jedinica je 1 J. Toplota ima svoj pravac i kreće se od toplijeg ka hladnijem tijelu ili mediju.
Kretanje prestaje kada se temperature izjednače.

Kako se odvija kretanje toplote? Toplota se kreće na tri načina: kondukcijom, konvekcijom i radijacijom.

Kondukcija je kretanje toplote koja nastaje kada molekule i atomi koji se brzo kreću ili vibriraju prenose dio
svoje toplote na atome i molekule sa kojima dolaze u dodir. Najčešće se dešava kod čvrstih materijala.
Konvekcija je kretanje toplote koja nastaje kretanjem tekućina i plinova različitih temperatura. Na primjer,
topliji zrak kao lakši kreće se prema gore a hladniji prema dole i tako se miješaju.
Radijacija je prenošenje toplote elektromagnetskim zračenjem između dva tijela koja nisu u direktnom dodiru.
Radijacija je moguća i u vakuumu. Energija koja pada na neko tijelo dijelom se apsorbira a dijelom reflektira.
Koliko će se apsorbirati a koliko reflektirati zavisi od svojstava materijala i njegove površine. Tako će crna
površina više apsorbirati od bijele, hrapavija od glatke, teže tijelo od lakšeg.

Šta je to temperatura?
Temperatura je mjera toplinskog stanja nekog materijala ili medija. Označava se sa (t) a izražava u Kelvinima (K)
a u nekim slučajevima sa Celzijima (C). Nula Celzija iznosi oko 273 Kelvina. Kretanje molekula prestaje na
apsolutnoj nuli a ona iznosi 0 K odnosno -273,15 Celzija.

Građevinska fizika
Toplotna zaštita u građevinarstvu mahom se odnosi na zidove, tavanice, krovove i podove koji su najčešće
ravni, tako da se pitanje kretanja toplote u narednoj problematici odnosi na ravne i jednolike debljine
konstrukcija, odnosno materijala.

Šta je to koeficijent toplinske provodljivosti?

To je količina toplote u Watima (W) koja prostruji za jednu sekundu (s) kroz 1m2 površine homogenog
materijala čija je debljina 1m a razlika u temperaturi s obje strane 1Kelvin (K). Izražava se u W/mK a označava
sa malim slovom lambda (λ). Ova vrijednost određuje se specijalnim postupcima u laboratorijama. Vrijednosti
λ date su važećim standardima iz ove oblasti.

ti t = 1s
Δt = 1K
Q
te 1m
1m

Kako se izračunava provodljivost toplote kroz čvrsti materijal?

Provođenje toplote kroz ravnu ploču nekog građevinskog materijala, poslije dovoljno dugog vremena i kod
stalnih temperatura s obje strane dešava se prema obrascu:

Q= λ / d ∙ A (t₁ – t₂) ∙ v
gdje je :
Q – količina toplote u džulima (J)
A – površina ploče u metrima
d – debljina ploče nekog materijala u metrima
t₁, t₂ – temperatura sa dvije strane materijala izražena u K
v – vrijeme izraženo u sekundama

Iz čega se sastoji toplotni protok kroz neki građevinski elemenat?

Toplotni protok se sastoji iz prijelaza toplote sa toplijeg zraka na površinu građevinskog elementa, zatim
provođenja toplote kroz sam građevinski elemenat odnosno materiju, i na kraju opet prijelaz toplote sa
površine materije na hladniji zrak.

Kako izgleda grafički prikazan toplotni protok kroz ravan građevinski elemenat?

ti

ti
te
d

Šta je to koeficijent prijelaza toplote sa zraka na površinu zida odnosno sa površine zida na zrak?
To je količina toplote izražena u W koja u 1 sekundi pređe sa površine čvrste materije od 1m 2 na površinu zraka
1m2 i obrnuto, kada je razlika u temperaturi između zraka i čvrste materije 1K. Ovaj koeficijent se označava sa
malo alfa (αi, αe) a izražava se u W/m2K. Vrijednosti koeficijenata dati su važećim standardima.

Građevinska fizika
 Zona prijelaza sa vanjske ti
površine na vanjski zrak

Q
Toplotni protok

te Zona prijelaza sa unutarnjeg zraka

na unutrašnju površinu

Od čega zavisi koliko neki građevinski element propušta toplote, odnosno od čega zavisi je li dobar izolator a
loš provodnik, i obrnuto?
Zavisi od koeficijenta toplinske provodljivost λ i debljine tog elementa d. Odnos ove dvije veličine označava se
još i kao ukupna toplotna propustljivost. Označava se sa veliko Λ a izražava se u W/m2K.

Λ= λ/d

Svaki materijal pri protoku toplote pruža otpor. Šta je to otpor toplinskom protoku homogenog građevinskog
elementa?
Otpor toplinskom protoku homogenog građevinskog elementa predstavlja recipročnu vrijednost ukupne
toplotne propustljivosti Λ. Izražava se sa m2K/W a označava sa R.

R=1/ Λ=1/(λ/d)=d/λ

Osim samog otpora nekog elementa odnosno materijala ukupnom toplinskom protoku otpor pružaju i prijelazi
toplote iz zraka na površinu, odnosno sa površine materijala na zrak. Šta je to otpor prijelazu toplote sa
unutarnjeg zraka na unutarnju površinu nekog građevinskog elementa, odnosno sa vanjske površine tog
elementa na vanjski zrak?
Otpor prijelazu toplote sa zraka na površinu, odnosno sa površine na zrak predstavlja recipročnu vrijednost
koeficijenta prijelaza toplote αi i αe. Označava se sa Ri i Re a izražava u m2K/W.

Ri = 1 / αi Re = 1 / αe

Šta je to ukupni otpor toplinskom protoku ili provođenju toplote kroz neki građevinski element?

To je zbir otpora prijelazima toplote sa zraka na površinu i obrnuto te otpora koji pruža sam građevinski
element odnosno materijal. Označava se sa Rk a izražava u m2K/W.

Rk = Ri + R + Re
Rk = 1/αi + 1/Λ + 1/αe
Rk = 1/αi + d/λ + 1/αe

Obzirom da se u praksi najčešće susreću višeslojni elementi otpor toplinskom protoku predstavlja zbir
pojedinačnih otpora.
d1/λ1 + d2/λ2 + d3/λ3 + .... dn/λn

Prema tome ukupni otpor toplinskom protoku višeslojnog građevinskog elementa izražava se:

Rk = 1/αi + d1/λ1 + d2/λ2 + d3/λ3 + .... dn/λn + 1/αe

Građevinska fizika
Šta je to koeficijent prolaza toplote?
Koeficijent prolaza toplote je količina toplote u W koja u jednoj sekundi prođe kroz 1m2 nekog građevinskog
elementa pri razlici u temperaturama od 1K. Izražava se u W/m2K a označava sa malo k.

Kako se dobije koeficijent prolaza toplote?

Koeficijent prolaza toplote građevinskog elementa predstavlja recipročnu vrijednost ukupnog otpora Rk:

k = 1 / Rk = 1 / (1/αi + d1/λ1 + d2/λ2 + d3/λ3 + .... dn/λn + 1/αe)

ŠTO JE VRIJEDNOST k MANJA, UTOLIKO JE NEKI GRAĐEVINSKI ELEMENT BOLJI IZOLATOR, MANJI SU GUBICI TOPLOTE, ODNOSNO VEĆA JE
UŠTEDA ENERGIJE.

U slučaju kada građevinski element sadrži dijelove koji nemaju isti koeficijent prolaza toplote onda se
izračunava srednja vrijednost prema udjelima površina tih dijelova.

ks = k1 ∙ p1 + k2 ∙ p2 + k3 ∙ p3 + ...kn ∙ pn

Koje karakteristike građevinskih materijala utiču na njegovu toplinsku provodljivost odnosno čine ga boljim ili
lošijim provodnikom toplote?

Šta je to gustina građevinskog materijala i u kakvom se odnosu nalazi spram toplinske provodnosti?
Gustina građevinskog materijala je njegova zapreminska težina, uključujući čvrstu materiju i pore ili šupljine.
Svi građevinski materijali su po pravilu više ili manje porozni, to jest sadrže više ili manje šupljina ili pora. U tom
smislu provodljivost takvog materijala predstavlja srednju vrijednost između provodljivosti punih čvrstih
dijelova i provodljivosti pora odnosno zraka. Što je materijal porozniji utoliko je njegov koeficijent k bliži
koeficijentu samog zraka. Gustina građevinskog materijala je utoliko veća koliko je udio pora manji. Iz toga
proizilazi da je provodljivost toplote nekog materijala veća ukoliko je njegova gustina veća.

Slika: provodljivost toplote suhih 1,0

građevinskih materijala zavisno
od gustine 0,8
Koeficijent
toplotne
0,6 provodljivost λ

0,4

0,2

0,0
0 500 1000 1500 2000 2500

Pored gustine provodljivost toplote građevinskog materijala zavisi i od temperature i vlažnosti.

Građevinska fizika
Kakav je uticaj temperature na toplotnu provodljivost nekog materijala?
Koeficijent prolaza toplote kod svih vrsta materijala povećava se povećanjem temperature. Uticaj temperature
je relativno mali u odnosu na gustinu i vlažnost.

Kakav je uticaj vlažnosti na toplotnu provodljivost nekog materijala?

Povećanjem vlažnosti nekog materijala u znatnoj mjeri raste i provodljivost toplote. Voda istiskuje zrak i
popunjava njegova mjesta odnosno pore. Voda ima oko dvadeset puta veći koeficijent provodljivosti toplote od
zraka.

Slika: provodljivost toplote

1,2
u zavisnosti od sadržaja vlage

Polistiren 1,0
0,8
0,6

Opeka 1650kg/m3
0,4
0,0 0,2

Gas beton 540kg/m3

0 10 20 30 40 50%

Prilikom dodira rukom ili nogom nekog zida ili poda, materija oduzima izvjesnu količinu toplote čovječjem
tijelu. Koliko će toplote oduzeti zavisi od vrste i slojeva zida, odnosno poda. Ova osobina naziva se koeficijent
prodiranja toplote. Ovaj koeficijent zavisi od gustine, koeficijenta toplotne provodljivosti i specifične toplote
materijala.
2
b = 0,01 √ ρ ∙ c ∙ λ (W/m K)

Građevinski element sa slojevima čiji je koeficijent prodiranja toplote manji brže se zagrijava od materijala sa
većim koeficijentom b.
Ova pojava je relevantna u slučajevima povremenog i kratkotrajnog zagrijavanja prostorija (vikend kuće i sl.)

Građevinski materijal Koeficijent prodiranja

toplote (b)
Teški betoni 13 do 24
Lahki betoni 2,5 do 5
opeka 7 do 11
drvo 4 do 5
polistiren 0,3 do 0,4

Koeficijent zračenja
Površina nekog materijala prenosi više toplote drugim materijalima ukoliko je koeficijent zračenja tog
materijala veći. Najveći koeficijent zračenja ima apsolutno crno tijelo i ono apsorbuje svako zračenje.
Istovremeno tijelo sa velikim koeficijentom zračenja ima i najveću mogućnost odavanja toplote ka drugim
tijelima.

Apsolutno crno tijelo 4,96

Krovna ljepenka 4,6
staklo 4,65
drvo 4,65

Građevinska fizika
Opeka, malter 4,6
Uglačano srebro 0,1
Aluminijum sjajan 0,15
Brušeno gvožđe 1,2
Lakovi i uljane boje 4,2 do 4,7

Svako crno obojeno tijelo ima veliku sposobnost apsorpcije, odnosno što je neka površina svjetlija i sjajnija
utoliko je njena sposobnost refleksije veća. Ovo je prije svega važno kod projektiranja krovova i zaštitnih
sredstava od osunčanja.

Primjena vazdušnih slojeva u toplotnoj zaštiti

Prolazeći kroz zatvoreni sloj zraka toplota se prenosi kondukcijom, konvekcijom i radijacijom. Kod stanja
radijacije na prijenos toplote znatno utiče priroda materijala koji ograđuje vazdušni sloj i kretanje zraka. Na
primjer toplotno prenošenje se razlikuje ako vazdušni sloj ograđuje hrapava površina opeke ili glatka površina
aluminijske folije. Isto tako razlikuje se prenošenje toplote ako zrak struji odnosno miruje.
Kada povećavamo debljinu nekog materijala istovremno raste i njegov otpor provodljivosti toplote. Međutim
to nije slučaj kod debljine zračnih slojeva. Njihov otpor zavisi od toga da li je sloj vertikalan ili horizontalan,
zatim da li je tok toplote prema gore ili prema dole, i na kraju koje vrste materijala ograđuju taj zračni sloj. Kod
debljina zračnih slojeva između uobičajenih građevinskih materijala puni efekat postiže se kod debljine od 4 do
6cm. Čak kod vertikalnih slojeva povećanje debljine preko 6cm polagano smanjuje otpor prolazu toplote.
Ukoliko se površine koje ograđuju zračni sloj oblože sjajnim metalnim (aluminijskim) folijama kod debljine
vertikalnog zračnog sloja od 6cm postiže se i do 3,5 puta veći otpor.

Akumulacija toplote
Temperatura unutarnje površine spoljnjeg građevinskog elementa, pri stalnom zagrijavanju prostorije i
određenoj temperaturi zraka, zavisi od njegove toplinske provodljivosti i temperature vanjskog zraka.
Međutim, kod nestalnog zagrijavanja i kolebanja vanjskih temperatura temperatura unutarnje površine zavisi i
od toga koliko je građevinski element sposoban da akumulira toplotu iz unutrašnjosti prostorije. Dakle,
akumulacija toplote je sposobnost nekog materijala da sakupi određenu količinu toplote. Ona je proizvod mase
ili gustine (ρ) i specifične toplote (c).

W=ρxc

Zagrijavanje
zagrijavanje nekog prostora utoliko je brže onoliko koliko je koeficijent prodiranja b vanjskih elemenata koji
ograđuju taj prostor manji. U praktičnom smislu prostorija koja ima toplinsku izolaciju sa unutarnje strane brže
će se zagrijavati od one koja ima istu toplinsku izolaciju sa vanjske strane.

Hlađenje
Hlađenje vanjskog građevinskog elementa zavisi od odnosa njegove akumulacije toplote (W) i ukupne toplotne
provodljivosti (Λ).

W/ Λ

Što je odnos W/Λ veći, hlađenje nekog elementa je sporije.

Tako na primjer, višeslojni vanjski zid sporije se hladi ako je toplinsko-izolacijski sloj bliže vanjskoj strani,
odnosno prema vani u odnosu na sloj sa dobrom akumulacijom.

Isto tako neki građevinski element, na primjer vanjski zid, može imati malu akumulacijsku moć a povoljan
koeficijent toplinske provodljivosti.

Građevinska fizika
Kolebanje vanjske temperature
Promjene vanjske temperature zraka izazvane sunčevim zračenjem tokom ljetnjeg razdoblja treba da se što
manje osjete unutar zgrade. Koliko će se te promjene osjetiti unutar zgrade zavisi od toplinske stabilnosti
vanjskih građevinskih elemenata.
Pod pojmom toplinske stabilnosti nekog građevinskog elementa podrazumijeva se njegova osobina da pri
oscilaciji temperature vanjskog zraka i oscilaciji toplotnog toka koji se kroz njega odvija, sačuva relativnu
postojanost temperature na svojoj unutarnjoj površini.
Na toplinsku stabilnost građevinskih elemenata utiču gustina materijala, specifična toplota i toplinska
provodljivost. Ova pojava odnosi se na vanjske zidove i krovove.
U smislu određivanja toplinske stabilnosti građevinskih elementa izračunavaju se sljedeće vrijednosti:
 faktor prigušenja amplitude oscilacija temperature
 vremenski pomak faze oscilacija temperature
a) izračunavanje faktora prigušenja oscilacije temperature ν:

Računanje se provodi suprotno od toplinskog toka, dakle, iznutra prema vani.

Najprije se za svaki sloj izračuna koeficijent upijanja toplote materijala za toplinsko djelovanje s periodom
oscilacije od 24 sata:

S 24= 0,0085×  × c× (W/m2K)

gdje je:
 ρ gustina materijala (kg/m3)
 λ toplinska provodljivost (W/mK)
 c specifična toplota (J/kgK)

Zatim se računa karakteristika toplotne inercije D:

D = R× S 24

Nakon toga računaju se koeficijenti upijanja U za sve slojeve. Koeficijent U izražava se u W/m 2K.

Za prvi sloj iznutra računa se:

ako je D11 → U1 = S1

R1×S 21 + α i
ako je D11 → U=
1+ R1×α i

za drugi sloj računa se:

ako je D2 > 1 → U2 = S 2
2
R2×S 2 +U 1
ako je D2 < 1 → U 2=
1+ R2×U 1

za n-ti sloj računa se:

ako je Dn>1 → Un=Sn

Građevinska fizika
 2
R ×S n +U n−1
ako je Dn<1 → U n= n
1+ Rn×U n−1

u gornjim izrazima:
R – toplotni otpor promatranog sloja
i – koeficijent prijelaza toplote koji se odnosi na graničnu površinu promatrane konstrukcije prema unutra
Pošto smo izračunali koeficijente upijanja U izračunava se faktor prigušenja koji se označava sa  (ni).

- za jednoslojni građevinski element:

( S + α i )×( α e +U ) x
ako je D<1 → ν =0,9× ×e
( S + U )×α e

( S + α i )×( α e + S ) x
ako je D1 → ν =0,9× ×e
2×α e ×S

 za dvoslojni element:

S 1+ α i S 2 +U 1 α e +U 2
ν =0,9× × × ×e x
S 1+U 1 S 2 +U 2 αe

 za troslojni element:

S 1+ α i S 2 +U 1 S 3+U 2 α e +U 3
ν =0,9× × × × ×e x
S 1+U 1 S 2 +U 2 S 3+ U 3 αe

 za četveroslojni element:

S 1 +α i S 2 +U 1 S 3 +U 2 S 4 +U 3 α e +U 4
ν =0,9× × × × × ×e x
S 1 +U 1 S 2 +U 2 S 3 +U 3 S 4 +U 4 α e
u gornjim izrazima :

x – vrijednost  D/√2
e – osnova prirodnih logaritama
(napomena: ove se vrijednosti nalaze izračunate u tablicama u standardu)
Prilikom proračuna faktora prigušenja ν i koeficijenta upijanja U, koeficijenti prijelaza toplote se uzimaju u
sljedećim vrijednostima:

2 2
αi = 8 W/m K; αe= 11,5 W/m K;

Najmanje potrebne vrijednosti faktora prigušenja amplitude oscilacije temperature za vanjske konstrukcije
zgrada iznose:

konstrukcija ν min
Ravni krov 25
Sve vanjske konstrukcije 15
osim sjeverne
Vanjske konstrukcije na 10
sjeveru

Građevinska fizika
Prema standardu, za vanjske konstrukcije s ventiliranim fasadama kao i ravne i kose krovove sa ventiliranim
oblogama, izuzev onih sa slabom ventilacijom, ne postavlja se zahtjev u pogledu vrijednosti faktora ν, s tim da
površinska masa tih konstrukcija ne smije biti manja od 100 kg/m 2. Ukoliko je površinska masa manja od 100
kg onda koeficijent k tih konstrukcija mora biti manji od 0,35W/m2K.

b) izračunavanje vremenskog pomaka faze oscilacija temperature η:

1 αi Ue
η= (40,5× Σ D−arctg + arctg )
15 α i +U i √ 2 U e +α e √ 2

vrijednosti arc tg iz gornjeg izraza dati su u tabeli 2 na strani 5 standarda U.J5.530.

Najmanje potrebne vrijednosti vremenskog pomaka faze oscilacije temperature η za vanjske konstrukcije
zgrada iznose:

konstrukcija η min
Ravni krovovi hladnjača 14
Svi ostali ravni krovovi 10
Vanjski zidovi na zapadu i 8
jugozapadu
Vanjski zidovi na jugu i jugoistoku 7
Vanjski zidovi na istoku, 6
sjeveroistoku i sjeverozapadu

Ukoliko je faktor prigušenja krova ν >45, a zidova ν>35, ne postavlja se zahtjev za η.

PROLAZ TOPLOTE KOD GRAĐEVINSKIH ELEMENATA SLOŽENE HETEROGENOSTI

Pod pojmom građevinske konstrukcije jednostavne heterogenosti u smislu toplinske tehnike, podrazumijeva se
neki elemenat, zid ili tavanica koja po cijeloj svojoj površini sadrži slojeve iste debljine.
Pod pojmom građevinske konstrukcije složene heterogenosti, podrazumijeva se zid ili tavanica koji nemaju
slojeve odnosno elemente jednake debljine i presjeka po cijeloj površini. To mogu biti rebraste tavanice, zatim
zidovi sa okvirom od drvenih grada ili slično.

DOPUŠTENI SPECIFIČNI TOPLOTNI GUBITAK ZGRADE

Vidjeli smo kako se izračunava koeficijent prolaza toplote nekog građevinskog elementa.
Osim toga računaju se i specifični a to su:

a) Specifični transmisioni toplotni gubici koji moraju biti:

Za stambene, poslovne i slične zgrade ΦVT O 7 + 14 fo (W/m3)

Za industrijske zgrade koje se griju na temperaturu između 12 i 18 stepeni i zgrade za sport i okupljanje koje se

griju na 15 stepeni tri mjeseca u godini ΦVT O 8 + 14 fo (W/m3)

faktor oblika fo izračunava se f0 = A / V (m-1)

A – ukupna spoljna površina zgrade u m2

V – zapremina koju obuhvata površina A, u m3
b) gubici zbog prirodne ili vještačke ventilacije zgrada ΦVV izračunavaju se po jedinici zapremine:
Građevinska fizika
 ΦVV O n / 3600 · ρ · cp (ti-te)· η (W/m3)

n – broj izmjena zraka na sat, uzima se 0,4 < n O 0,7

ρ - gustina zraka kod projektovane vanjske temperature u kg/m3 ( ove vrijednosti nalaze su standardu ali se
dopušta upotreba konstantne vrijednosti od ρ=1,3kg/m3

cp - specifična toplota zraka pri stalnom pritisku, u J/kg K (kao i za gustinu, a dopušta se konstantna vrijednost
od 1005 J/kg K )
ti – prosječna unutrašnja temperatura u stepenima C
te – projektovana vanjska temperatura u stepenima C

za nO 0,7, η = 1

Ukupni dopušteni specifični gubici zgrada iznose:

ΦV= ΦVT+ ΦVV

prema tome
a) za stambene i javne zgrade ukupni dopušteni gubici se izračunavaju prema izrazu:

ΦV O 7+ 14 fo + 0,25 (ti-te) (W/m3)

b) za industrijske zgrade i zgrade za sport i okupljanja ukupni dopušteni gubici se izračunavaju prema izrazu:

ΦV O 8 + 14 fo + 0,25 (ti-te) (W/m3)

NAJVEĆI DOZVOLJENI SREDNJI KOEFICIJENT PROLAZA TOPLOTE

Ovaj koeficijent se izračunava prema obrascu: km O 7+14fo / fo · Δt (W/m2K)

STVARNI SREDNJI KOEFICIJENT PROLAZA TOPLOTE

Ovaj koeficijent se dobije prema sljedećem obrascu:

kmstv = (kmz · Az + kmpr · Apr + c · kmt · At + 0,5 · kmp · Ap + kmop · Aop) / A < kmdop

gdje je:
kmz - srednji koeficijent prolaza toplote zidova
Az – površina vanjskih zidova bez prozora (u obračun se uzimaju vanjske mjere) u m2
kmpr - srednji koeficijent prolaza toplote otvora (prozori, vrata, staklenici i sl.)
Apr – površina otvora u m2
kmt - srednji koeficijent prolaza toplote tavanica prema krovu
At – površina tavanica prema krovu u m2
c – koeficijent koji zua tople krovove iznosi c=1 a za hladne c=0,8
kmp - srednji koeficijent prolaza toplote konstrukcija koje se graniče sa zemljom ili hladnim podrumom
Ap – površina konstrukcija koje se graniče sa zemljom ili hladnim podrumom u m 2
kmop - srednji koeficijent prolaza toplote konstrukcija iznad otvorenih prolaza
Aop – površina konstrukcija iznad otvorenih prolaza
A – ukupna spoljna površina A=Az+Apr+At+Ap+Aop

Građevinska fizika
Primjer izračunavanja stvarnog srednjeg koeficijenta prolaza toplote:
Prizemna zgrada 10x12m ukupne visine vanjskih zidova 5,9m
hladni podrum ispod zgrade, hladni tavanski prostor
II klimatska zona, ti= +18, te= -18

osnova objekta: B=10x12= 120m2

obim objekta:
omotač objekta:
površina prema tavanu:
ukupna površina objekta:
Zapremina objekta:
faktor oblika:
O=2x(10+12)=44m
M=Oxh= 44x5,9 = 259,6m2
T=10x12=120m2
A=B+M+T= 499,6m2
V=Bxh=120x5,9=708m3
fo = A/V= 499,6 /708 = 0,705m

dopušteni specifični transmisioni gubitak : ΦVT = 7 + 14 fo = 16,87 W/m3

dopušteni specifični ventilacioni gubitak : ΦVV = 0,25 (ti-te) = 9,0 W/m3
ukupni dopušteni specifični gubici: ΦV = ΦVT + ΦVV =16,87 + 9 = 25,87 W/m3
najveći dopušteni srednji koeficijent prolaza toplote:

kmdop = 7+14fo / fo · Δt = 16,87 / 0,705 · 36 = 0,65 W/m2K

Sada se izračunava stvarni km a prije toga moramo izračunati površinu prozora i oduzeti je od zidova.
Uzećemo da je površina prozora 1/7 od površine poda. Obzirom da imamo dvije etaže od po 120m 2 odnosno
površinu od poda od 240m2 dobićemo površinu prozora od Apr = 240 / 7 = 34,3m2

u tom slučaju je:

površina zidova: Az = M – Apr = 259,6 – 34,3 = 225,3m2
površina prozora: Apr = 34,3m2
površina nad podrumom Ap= 120m2
površina prema tavanu At= 120m2
ukupna površina A= 499,6m2

uzet ćemo u proračun koeficijente koje smo prethodno izračunali:

za zidove kz=0,8W/m2K
za površinu prema tavanu kt=0,6W/m2K
za površinu prema podrumu kp=0,6W/m2K

za staklo uzimamo koeficijent iz standarda a u našem slučaju za uobičajeni drveni prozor sa dvostrukim
ostakljenjem i međusobnim razmakom stakala od 16mm koeficijent kpr = 2,8W/m2K

stvarni koeficijent iznosi:

kmstv = kmz · Az + kmpr · Apr + c · kmt · At + 0,5 · kmp · Ap / A
=0,8 · 225,3 + 2,8 · 34,3 + 0,8 · 0,6 · 120 + 0,5 · 0,6 · 120 / 499,6 = 369,88 / 499,6 = 0,74 W/m2K > kmdop = 0,65
W/m2K
Iz ovog se vidi da, bez obzira što smo pravilno izračunali pojedine koeficijente prolaza toplote, moramo
povećati njihove vrijednosti, odnosno povećati debljinu toplinske izolacije.
Nakon što smo povećali debljinu toplinske izolacije i proveli postupak izračunavanja koeficijenata toplote dobili
smo sljedeće vrijednosti:
kz= 0,5W/m2K
kt=0,5
kp=0,5
kpr=2,8
kmstv = 0,6 < 0,65 W/m2K

Građevinska fizika
DIFUZIJA VODENE PARE

Vodena para je uvijek sadržana u zraku. Zrak u zavisnosti od temperature sadrži određenu količinu vodene pare
koja je veća koliko je veća temperatura zraka.
Apsolutna vlažnost zraka Wp izražena u g/m3 je stvarno prisutna koncentracija vodene pare u zraku.
Temperatura zraka -20 -10 0 10 20 30 40
(0C)
Količina zasićenja Ws 0,88 2,14 4,84 9,39 17,29 30,3 51,14
(g/m3)

Relativna vlažnost zraka φ, je odnos stvarno prisutne količine vodene pare Wp prema maksimalno mogućem
sadržaju zasićenja parom Ws.
φ = Wp / Ws · 100 (%)
Relativna vlažnost nije mjerodavan pokazatelj stvarnog stanja vlažnosti. Tek kada poznajemo i temperaturu
zraka onda možemo znati koliko je zrak zasićen vodenom parom:
Temperatura Sadržaj vodene pare Količina zasićenja vodene pare Relativna vlažnost zraka
zraka (0C) Wp (g/m3) Ws (g/m3) φ (%)
-10 2,1 2,14 98
+20 2,1 17,29 12

Da bi smo isparili jedan litar vode, potrebna nam je određena količina zraka za upijanje te vlage. Što je
temperatura zraka niža utoliko je potrebna veća količina zraka za potpuno apsorbovanje vlage.
Relativna vlažnost zraka Temperatura zraka Potrebna količina zraka
100% +20 57m3
100% -10 468m3

Difuzija vodene pare je proces pri kome se molekule vodene pare iz medija sa visokom koncentracijom kreću i
teže da se izjednače sa medijem niže koncentracije vlage. Pri tome kretanje vodene pare kroz hladniji medij
može dovesti do pojave kondenzata odnosno prelaska vodene pare u tekuće stanje.

Da bi se izračunale temperature na granici dva susjedna sloja nekog građevinskog elementa kao i na
površinama koje graniče sa vazduhom, treba poznavati sljedeće:
– temperaturu vazduha sa obje strane građevinskog elementa,
– sastav građevinskog elementa, odnosno njegov raspored sljeva, debljinu slojeva d i vrijednosti koeficijenta
toplotne provodljivosti λ materijala pojedinog sloja,
– vrijednosti koeficijenata prijelaza toplote αi koji se odnosi na unutrašnju graničnu površinu i koeficijenta
pijelaza toplote αe koji se odnosi na vanjsku graničnu površinu.
Pad temperature n-tog sloja građevinskog elementa Δtn izračunava se prema obrascu:

t
 t n= ×R n
Rk
gdje je:

Δtn – razlika u temperaturi zraka s obje strane elementa, u °C,

Rk – ukupan otpor toplotnom protoku građevinskog elementa, u m2K/W,
Rn – otpor toplotnom protoku n-tog sloja građevinskog elementa, u m2K/W.

Kod računanja pada temperature između unutarnjeg zraka i površine elementa prema unutra Δti , kao i
vanjskog zraka i površine elementa prema vani Δte, u gornji obrazac se umjesto Rn unosi Ri odnosno Re.
gdje je :
Građevinska fizika
Ri - otpor prijelazu toplote koji se odnosi na unutarnju graničnu površinu, u m2K/W,
Re - otpor prijelazu toplote koji se odnosi na vanjsku graničnu površinu, u m2K/W.

Temperatura granične površine građevinskog elementa prema prostoru unutar zgrade izračunava se izrazom:

i = ti – Δti ( Δti – temperatura zraka unutar zgrade u °C)

temperatura na granici prvog i drugog sloja građevinskog elementa data je izrazom:

1 = i – Δt1; 2 = 1 – Δt2; itd

(numeracija slojeva ide od unutrašnjeg prema vanjskom prostoru!)

Temperatura granične površine e građevinskog elementa prema vanjskom prostoru data je izrazom:

e = n - 1 – Δtn
gdje je temperatura n – 1 na granici između posljednjeg i pretposljednjeg sloja elementa.

Određivanje pritiska zasićenja vodene pare

Za temperature zraka s obje strane građevinske konstrukcije, kao i za temeperature na površinama na granici
slojeva građevinskog elementa, pripadaju pritisci zasićenja pare p' (kPa) a dati su u tabeli važećim standardom.

Određivanje parcijalnog pritiska vodene pare

Parcijalni pritisak vodene pare u zraku unutar zgrade pi računa se izrazom:

pi = i · pi' (kPa),

gdje je:
i - relativna vlažnost zraka unutar zgrade,
pi' – pritisak zasićenja vodene pare zraka unutar zgrade, u kPa,

Parcijalni pritisak vodene pare u zraku izvan zgrade pi računa se izrazom:

pe = e · pe' (kPa),

gdje je:
e - relativna vlažnost zraka izvan zgrade,
pe' – pritisak zasićenja vodene pare zraka izvan zgrade, u kPa.

Teoretski parcijalni pritisak vodene pare pn na granici između n -tog i n+1 -tog sloja određuje se prema izrazu:

pi − p e
p j= × r  p e
r

Parcijalni pritisak vodene pare unutar konstrukcije ne može biti veći od pritiska zasićenja na tom mjestu.

Izračunavanje relativnih otpora difuziji vodene pare

Da bi se izračunali relativni otpori difuziji vodene pare pojedinih slojeva građevinske konstrukcije potrebno je
poznavati: sastav konstrukcije – raspored slojeva, debljinu slojeva i vrijednosti faktora otpora difuzije vodene
pare materijala pojedinog sloja (µ).

Građevinska fizika
Relativni otpor difuziji vodene pare j-tog sloja konstrukcije izračunava se po formuli:

r j=d j× j

gdje je :
dj – debljina j-tog sloja konstrukcije u m,
µj – faktor otpora difuziji vodene pare materijala j-tog sloja

Dijagram difuzije
U modificiranom grafičkom prikazu poprečnog presjeka građevinskog elementa slojevi se ne izražavaju u
debljinama nego u relativnim otporima a prikazuje se linija pritiska zasićenja vodene pare p' i linija parcijalnog
pritiska pare p. Tri karakteristična slučaja se mogu javiti:
a) ne dolazi do kondenzacije
b) kondenzacija se javlja u ravni konstrukcije
c) kondenzacija se javlja u zoni kondenzacije

Sa aspekta difuzije vodene pare zgrade se moraju projektovati i izgraditi tako da:
a) u njima ne može doći do kondenzovanja vodene pare koja pojavom difuzije prodire u građevinsku
konstrukciju ili
b) ukupna količina kondenzovane vodene pare u građevinskoj konstrukciji na završetku razdoblja
difuzije vodene pare ne može prouzrokovati građevinsku štetu.
Kondenzovana vodena para koja je prodrla u građevinsku konstrukciju neće prouzrokovati građevinsku štetu:
1) ako je ukupna masena vlažnost X'uk materijala konstrukcije u kojem se kondenzovala vodena para na
završetku razdoblja difuzije, manja od najveće dopuštene masene vlažnosti vode X'max tog materijala.

X'uk = X'r + X'dif X'max

Građevinska fizika
 2) Ako se ukupna količina vodene pare qmz, u građevinskoj konstrukciji kondenzovane tokom razdoblja
vlaženja, može isušiti tokom razdoblja sušenja.
Prosječne računske masene vlažnosti X'r i najveće dopuštene masene vlažnosti X'max pojedinih građevinskih
materijala dati su u tabeli važećeg standarda.

Građevinska fizika