Вы находитесь на странице: 1из 76

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEĐUNARODNO
JAVNO PRAVO
ISPITNA PITANJA I ODGOVORI

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

LITERATURA I ISPITNA PITANJA IZ MEĐUNARODNOG JAVNOG


PRAVA

Literatura: Đuro Degan, MeĎunarodno pravo Rijeka 2006.

1. POJAM I NARAV MEĐUNARODNOG PRAVA

MeĎunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni način ureĎuju odnose izmeĎu subjekta
tog prava. Glavni subjekti meĎunarodnog prava su države i meĎuvladine organizacije.

Izvori meĎunarodnog prava su ugovori, običaj, opća načela prava i neke vrste jednostranih
akata drţava. Za razliku od unutrašnjeg prava, koje je pravo subordinacije, meĎunarodno
pravo je pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima
jednakih država i drugih subjekta koji su mu u načelu podčinjeni slobodnom voljom.
Suverene drţave u meĎunarodnom pravnom poretku su u dvostrukoj ulozi: u ulozi nosilaca
prava i obaveza i u ulozi stvaralaca meĎunarodnog prava.

Za razliku od unutrašnjeg prava, meĎunarodno pravo ne poznaje centralizirane organe za


osiguranje i izvršenje njegovih pravila, kao ni sudske organe sa obaveznom nadležnošću
za sve njegove subjekte. Nadleţnost za rješavanje sporova putem stalnih i arbitraţnih
meĎunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu.

Sankcije u meĎunarodnom pravnom poretku postoje, ali su specifične i decentralizirane. U


slučajevima kršenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i
ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u:

- kolektivnom nepriznavanju protupravnog stanja;


- osudi ponašanja putem rezolucija Generalne skupštine UN i političkih tijela drugih
meĎunarodnih organizacija;
- oduzimanju prava glasa predstavniku drţave kršiteljice u nekoj organizaciji;
- isključenju drţave iz jedne ili više organizacija;
- u najteţim slučajevima Vijeće sigurnosti na osnovu poglavlja VII Povelje UN nalaţe
ekonomske i druge sankcije protiv drţave-kršiteljice, a koje obavezuju sve drţave članice
UN.

2. Dva elementa običajnog pravila : praksa i opinio juris


Za nastanak običajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa:
a) objektivni i materijalni element, tj. opća praksa (ponavljano vršenje);
b) subjektivni i psihološki element, da je ta praksa prihvaćena kao pravo, tj. opinio iuris
sive necessitatis.

-Praksa ili ponavljano vršenje obično prethodi uvjerenju o pravnoj obaveznosti. Takva
praksa najčešće se odvija u odnosima izmeĎu drţava. Pritom je vaţna ne samo praksa
drţavnih organa nadleţnih za vanjsko zastupanje (šef drţave, vlade, ministar vanjskih
poslova, diplomatski predstavnici), već i praksa zakonodavnih organa, kao i sudska praksa u

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

drţavi. Ako se oruţane snage po bilo kojoj osnovi nalaze na području druge drţave, tada od
vaţnosti moţe biti i praksa vojnih organa.

Praksa mora biti stalna, istovjetna (jednoobrazna) i kontinuirana, tj. da nema značajnih
prekida u njenom vršenju tokom kojih bi prevladavala neka suprotna praksa. S druge strane,
protesti i druge vrste suprotstavljanja nekoj praksi od strane drţava, mogu spriječiti da se
takva praksa transformira u običajno pravilo.

MeĎunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa


transformirala u običajno pravno pravilo. Sve zavisi od učestalosti prakse, njenog kvaliteta i
njenih učesnika.

-Opinio iuris. Kriterij da bi se neki puki običaj razlikovao od običajnog pravnog pravila
je uvjerenje ili svijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja
odgovarajućeg pravnog pravila koje istu nalaže. To je opinio iuris sive necessitatis, kao
bitan element postojanja običajnog pravnog pravila.

Danas je vrlo malo priznatih običajnih pravnih pravila, posebno onih imperativne prirode (ius
cogens), a koja su u praksi nastala sasvim spontano i za koja se doslovno moţe reţi da su
ostala u nepisanom obliku. U većini slučajeva običaj je artikuliran nekim meĎunarodnim
aktima u pisanoj formi.

3. Uvjeti nastanka i domašaj općih običajnih pravila


Opći običajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifičnih pravila
općeg meĎunarodnog prava koje se primjenjuje u meĎunarodnom pravnom poretku.
Prema pozitivističkom, tj. voluntarističkom učenju, ni jedna drţava ne moţe bez svog
pristanka biti vezana bilo kojim pravilom meĎunarodnog prava. Izričiti pristanak daje se
putem ugovora, a prešutni nastankom običajnog pravnog pravila. Prema tom učenju,
običajno meĎunarodno pravo zasniva se na prešutnom pristanku (tacitus consensus). Kad bi
ovo učenje bilo u cjelini ispravno, pravila općeg meĎunarodnog prava ne bi ni postojala, ili bi
bila toliko malobrojna da ne bi mogla činiti cjelovit sistem prava.

Pasivnost i nezainteresiranost, čak i većine drţava svijeta, ne smeta stvaranju općeg običajnog
prava ako postoje svi drugi uvjeti njegovog nastanka. Pasivnost država se uzima kao njihov
“podrazumijevani pristanak”.

Ako je nekoj državi u interesu da se odupre meĎunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti
do nastanka novog općeg običajnog pravila, ona treba uložiti protest aktivnim
učesnicima te prakse. Protest se moţe izraziti i nekim konkludentnim činom, kao npr:
- iznošenjem spora pred Vijeće sigurnosti ili Generalnu skupštinu UN;
- glasanjem za neku rezoluciju kojom se takva praksa osuĎuje;
- otpočinjanjem arbitraţnog ili sudskog postupka protiv učesnika takve prakse;
- opozivanjem diplomatskog predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav
korak navede kao čin suprotstavljanja odreĎenoj praksi;
- dozvoljenim represalijama itd.

Da bi protest mogao postići ţeljeni cilj, mora biti efikasan i proporcionalan prirodi akta protiv
kojeg je usmjeren. Zbog toga se protest mora i ponavljati ako druga drţava nastavi sa svojom
3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

praksom. Protest znatnijeg broja drţava protiv neke običajne prakse moţe spriječiti običajni
proces i tada neće doći do nastanka novog običajnog pravnog pravila. Efikasni protesti neke
izolirane drţave u početnoj fazi običajnog procesa tu drţavu mogu izuzeti iz domašaja
primjene općeg običajnog pravila, čak i u slučaju ako je to običajno pravilo nastalo. Primjer je
presuda MeĎunarodnog suda o Anglo-norveškom ribolovu iz 1951.godine, kojom je
presuĎeno da se pravilo o najvećoj dozvoljenoj širini ulaza u zaljev od 10 milja ne moţe
primijeniti na Norvešku, “budući da se ona uvijek odupirala svakom pokušaju da se ono
primijeni na Norvešku obalu”.

Vaţno praktično pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila općeg običajnog
međunarodnog prava. U praksi MeĎunarodnog suda je u vezi s tim uočen jedan paradoks u
vezi pravila ius cogens. Što je neko imperativno pravilo vaţnije, opada osjećaj duţnosti suda
da dokazuje njegovu opću običajnu prirodu. Kad treba primijeniti neko pravilo te vrste, Sud
će kao vjerodostojan prihvatiti svaki dokaz da su obje parnične stranke njime pravno
obavezane, kao npr. njihovo glasanje za neku deklaraciju Generalne skupštine UN kojom je
potvrĎeno to pravilo.

Ako se radi o nekom općem običajnom pravilu od manje političke vaţnosti, teret dokazivanja
pada na drţavu koja se na njega poziva. Pritom ta drţava nije duţna direktno dokazati da je
suprotna stranka aktivno učestvovala u običajnoj praksi ili da je dala svoj izričit ili prešutan
pristanak na odreĎeno pravilo.

Po pravilu će najprije pokušati dokazati da se što veći broj drţava ponaša u skladu sa tim
pravilom. Kad o sporu odlučuje neko meĎunarodno sudsko tijelo, od njega se očekuje da na
osnovu dokazane prakse ustanovi opinio iuris. Najvaţnije je dokazati da se suprotna strana
nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju značaj
protesta.

Stranci u postupku koja osporava postojanje odreĎenog običajnog pravila, dovoljno je da


dokaţe kako praksa nije bila općenita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Za nju je
najvaţnije ukazati na njene vlastite akte suprotstavljanja toj praksi. Takvi akti je izuzimaju iz
primjene običajnog pravnog pravila, čak i ako je ono nastalo.

4. Značajke ugovora kao izvora meĎunarodnog prava


MeĎunarodni ugovori su najvažniji način ustanovljavanja prava i obaveza subjekta
meĎunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.

Ugovor ima odreĎene prednosti u odnosu na ostale izvore meĎunarodnog prava:


1. Budući da se najveći broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na
precizan način izraziti svoje meĎusobne odnose i uspostaviti ravnotežu uzajamnih
prava i dužnosti;
2. U odlučivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, države mogu pažljivo
odmjeriti svoje interese i očuvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj
proces pospješuje pravnu sigurnost u meĎunarodnim odnosima;
4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

3. Neki oblici meĎunarodne suradnje se mogu urediti samo pisanim ugovorima:


osnivanje nove meĎunarodne organizacije, ugovori o trgovini, meĎudržavnim
komunikacijama, ograničenju oružja…
4. Za razliku od običajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno
dokazivati, jer o njima postoji pisani akt. MeĎutim, to ne otklanja sporove o
tumačenju, a ponekad i sporove o primjeni ugovornih propisa.

Pravo meĎunarodnih ugovora je grana općeg meĎunarodnog prava koja propisuje pravila o
sklapanju ugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumačenju,
izmjenama, ništavosti, te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznačajniji izvor tog
prava je Bečka konvencija o pravu ugovora, potpisana 23.05.1969, a stupila na snagu
27.01.1980.godine. Pisana pravila iz te Konvencije primjenjuju se (ili se smatraju
primjenjivima) na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Nešto manje značajna je Bečka
konvencija o sukcesiji drţava u pogledu meĎunarodnih ugovora od 23.08.1978, koja je stupila
na snagu 06.11.1996.godine.

5. Pojam i vrste ugovora


MeĎunarodni ugovor sastoji se od suglasnosti volja dvaju ili više subjekta
meĎunarodnog prava, s ciljem da postigne odreĎeni učinak po meĎunarodnom pravu,
stvarajući odnos prava i dužnosti izmeĎu njegovih stranaka.

Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni učinak, potrebno je ispuniti više


uvjeta:
1. Sve ugovorne strane moraju biti subjekti meĎunarodnog prava, tj. drţave,
meĎuvladine organizacije ili priznati ustanici;
2. Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv.
Pravno nedopustiv je ugovor koji je materijalno nemoguće izvršiti, ili ugovor koji je u
sukobu sa nekom imperativnom normom općeg meĎunarodnog prava.
3. Izražena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Zbog toga
su, prema općim načelima, ništavi ugovori koji sadrţe mane u očitovanju volje neke od
strana. Neke od tih mana su uzrok apsolutne ništavosti – sukob sa ius cogens, prisila
izvršena nad predstavnikom neke drţave ili prisila izvršena na samu drţavu. Ostale mane
su uzroci relativne ništavosti (zabluda, prevara, korupcija predstavnika drţave, te druge
mane koje predviĎa Konvencija).
4. Opće meĎunarodno pravo ne propisuje nikakvu odreĎenu formu ugovora. Ugovori
koji nisu sklopljeni u pisanoj formi ne gube zbog toga na svom pravnom značaju.

U načelu ne postoji hijerarhija izmeĎu ugovora koja bi bila slična hijerarhiji pravnih normi i
akata u unutrašnjem pravu. Djelomičan izuzetak od ovog načela je Povelja UN, zbog
derogatorne klauzule date u čl.103, prema kojoj se u slučaju sukoba izmeĎu obaveza članica
UN po Povelji i obaveza po bilo kom drugom meĎunarodnom aktu, ima primjenjivati Povelja.

Ugovori se mogu podijeliti po različitim kriterijima:

5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku. Kriterij za podjelu je forma
ugovora. Mada su danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. u usmenom obliku, pravno
jednako obavezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi. Bečka konvencija iz 1969. ne
primjenjuje se na meĎunarodne sporazume koji nisu sklopljeni u pisanoj formi. MeĎutim,
konvencija izričito propisuje da ta činjenica nije na štetu pravne snage takvih sporazuma, kao
i primjene svih pravila Konvencije koja su na njih primjenjiva.

Dvostrani i mnogostrani ugovori. Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje značajne


razlike kad je u pitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na višestrane ugovore.
Dvostrani ugovor okončava se otkazom jedne strane, dok se kod višestranih ugovora radi
samo o jednostranom povlačenju jer govor po pravilu ostaje na snazi izmeĎu preostalih
stranaka. Bitna povreda dvostranog ugovora jedne strane ovlašćuje drugu stranu da se na tu
povredu pozove kao na razlog prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene. Kod
višestranih ugovora propisi o prestanku i suspenziji ugovora zbog bitne povrede od strane
neke stranke su mnogo sloţeniji.

Posebnu podvrstu višestranih ugovora čine višestrani ugovori ograničene prirode. Ako sam
ugovor ne predviĎa drugačije, na njega su rezerve moguće samo uz pristanak ostalih njegovih
stranaka. Ako neka od stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drţave
nasljednice moraju posebno pristupiti tom ugovoru, poput svake treće drţave. Dakle, nema
sukcesije drţava povodom tih ugovora.

Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. Ugovor-zakon se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka


usmjerenih ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve
njihove stranke preuzimaju iste pravne obaveze. Prema učenju Hajnriha Tripela krajem
19.vijeka, samo takvi ugovori su izvor “objektivnog prava” i izvor meĎunarodnog prava
uopće. Oni su slični (ali ne isti) zakonima u unutrašnjim pravnim porecima drţava.

Osnova ugovora – pogodbe su volje njegovih stranaka različitog sadrţaja, ali koje su
usmjerene ka istom cilju i uzajamno se dopunjavaju, poput kupovine i prodaje.

Ugovori-ustavi međunarodnih organizacija. Ovi ugovori imaju 2 različite funkcije: Za


drţave-stranke nisu bitno različiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i
duţnosti za sve njegove stranke, a većina takvih ugovora sklapa se bez ograničenja njihovog
trajanja. Istovremeno, ugovorom te vrste stvara se novi subjekta meĎunarodnog prava. Za taj
novi subjekta, ugovor je od temeljnog, tj. ustavnog značaja.

Većina tih ugovora propisuje postupak njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene
stupile na snagu, ne traţi se jednoglasnost već kvalificirana većina. Nezadovoljna članica, ako
ne ţeli pristati na te izmjene, moţe samo napustiti organizaciju.
Politički sporazumi (gentlemen’s agreements). Rašireno je mišljenje o postojanju sporazuma
posebne vrste koje drţave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom da ih obaveţu
samo moralno ili politički, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo
oštro razlikovanje sporazuma drţava na istinske ugovore i pravno neobavezujuće sporazume u
praksi najčešće nije opravdano.

6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

6. Sposobnost sklapanja ugovora


Sve suverene drţave su subjekti meĎunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od
priznanja drugih drţava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja
ničim nije ograničena. Kad je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu
imati sposobnost sklapanja meĎunarodnih ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u
saveznom ustavu, i u granicama koje su tim ustavom propisane. Npr. u Njemačkoj i
Švicarskoj federalne jedinice uţivaju ograničenu ugovornu sposobnost, s tim da savezni
organi moraju dati neku vrstu prethodne suglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovora
pojedinačno.

Vatikan je danas općenito priznat kao poseban subjekta meĎunarodnog prava. Svi konkordati
i drugi ugovori koje Vatikan sklapa sa trećim drţavama su meĎunarodni ugovori na koje se
neposredno primjenjuju propisi Bečke konvencije iz 1969.

Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da većina


meĎuvladinih organizacija objektivno imaju meĎunarodni subjektivitet ne samo u odnosu na
njihove drţave članice, već i prema trećim drţavama. MeĎunarodne organizacije se
ravnaju “načelom specijalnosti”, tj. države koje su ih osnovale daju im odreĎena
ovlaštenja čije su granice odreĎene funkcijom zajedničkih interesa. Zbog toga je
ugovorna sposobnost čak i same OUN ograničenija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo
koje njene drţave članice.

Ukoliko ustavni akt neke organizacije ne propiše drugačije, ugovor koji neka organizacija
sklopi u svojstvu posebnog subjekta meĎunarodnog prava i u granicama svojih funkcija ne
stvara neposredna prava i duţnosti za njene članice.

Ustanici u nekom oružanom sukobu ne uţivaju meĎunarodnopravni subjektivitet erga


omnes. Ograničeni subjektivitet i ograničenu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stječu tek
aktom priznanja, i to samo u odnosu na drţavu koja ih je priznala. Priznanje im moţe dati bilo
ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke treće

7. Postupci sklapanja ugovora

U meĎunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora: pojednostavljeni i sloţeni


postupak, a moguće su i kombinacije ovih dvaju postupaka.

Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava (pisama, nota) i tada se ugovor sastoji
od 2 ili više meĎusobno povezanih isprava. Iz razmijenjenih pisama nesumnjivo mora
proizlaziti suglasnost volja obiju (ili svih) strana sa ciljem da postignu učinak po
meĎunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju
prava i duţnosti za strane tog ugovora.

Složeni postupak sklapanja ugovora moţe se sastojati od više odvojenih radnji:

7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje


teksta ugovora obavljaju ovlašteni predstavnici drţava. To su šef drţave, premijer, ministar
vanjskih poslova, šef diplomatske misije u zemlji sa kojom se pregovara. Eventualni ostali
predstavnici moraju imati odgovarajuću punomoć. Bez pravnog učinka je akt koji u postupku
sklapanja ugovora izvrši neovlaštena osoba, osim ako ga drţava naknadno potvrdi. Da bi se
nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu je potreban pristanak svih drţava koje učestvuju na
pregovorima. To vaţi kad se radi o dvostranom ugovoru ili ugovoru ograničenog značaja.
Ako se pregovori vode na meĎunarodnoj konferenciji uz učešće velikog broja drţava i kada se
ne očekuje da će ugovor odmah po svom stupanju na snagu obavezivati sve učesnice
pregovora, Bečka konvencija predviĎa da se tekst ugovora usvaja dvotrećinskom većinom
prisutnih drţava, osim ako drţave istom većinom ne odluče da se primjenjuje neko drugo
pravilo.

Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vrši se na način predviĎen u samom ugovoru. Ako


ugovor ne predviĎa način ovjeravanja, ovjeravanje se moţe izvršiti: potpisivanjem,
potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drţava. Ovjeriti se moţe sam tekst
ugovora ili završni akt konferencije u kojoj je tekst ugovora sadrţan.

Usvajanjem i ovjeravanjem drţave još nisu dale svoj pristanak da budu vezane konkretnim
ugovorom. Zbog toga potpisivanje ugovora kao način ovjeravanja teksta nije isto što i
potpisivanje kao način davanja pristanka da drţava njime bude vezana. Potpisivanje ad
referendum izričito znači da opunomoćeni predstavnik izraţava svoju suglasnost sa utvrĎenim
tekstom, ali smatra da nema dovoljno ovlaštenja da obaveţe svoju vladu, pa čak ako je potom
nuţna i ratifikacija.

Nakon što se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji
još nije stupio na snagu.

2. Pristanak države da bude vezana ugovorom moţe se dati:


- ratifikacijom. Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogućeg stupanja na
snagu, razmotri u nadleţnim tijelima drţave prema njenom unutrašnjem pravu.
- potpisivanjem ugovora. Bečka konvencija predviĎa da se pristanak drţave da bude vezana
ugovorom izraţava potpisom predstavnika drţave u slijedećim slučajevima:
a) ako ugovor predviĎa da će potpisivanje imati taj učinak;
b) ako se na drugi način ustanovi da su se drţave sporazumjele da potpisivanje ima takav
učinak ili
c) ako namjera drţave da potpisivanju da takav učinak proizlazi iz punomoći njenog
predstavnika, ili je izraţena tokom pregovora.
- razmjenom isprava koje čine ugovor
- pristupom ugovoru. Pristupanje ugovoru je način izraţavanja pristanka na ugovor u čijem
sklapanju neka drţava nije učestvovala, ili je učestvovala ali ga je propustila ovjeriti u
predviĎenom roku. Mogućnost pristupa nije jednaka za sve ugovore. U tom smislu postoje
zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni ugovori.

8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zatvoreni ugovori ne predviĎaju pristupanje trećih drţava, ili ga čak izričito zabranjuju. Tu
spadaju svi dvostrani ugovori, te višestrani ugovori ograničene prirode. Pristup je moguć
samo ako sve stranke tog ugovora na to pristanu.
Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno
obiljeţje. Takvi ugovori predviĎaju pristup samo drţavama regije (npr. Vijeće Evrope,
Organizacija afričkog jedinstva i sl). Otvoreni ugovori kao jedan od ciljeva imaju da okupe
što veći broj zemalja. To se posebno odnosi na konvencije o ljudskim pravima.

3. Razmjena i polaganje isprava o ratifikaciji. Ako ugovor ne odredi drugačije, drţave


učesnice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Višestrani ugovori u
tu svrhu predviĎaju depozitara. Depozitar je drţava domaćin diplomatske konferencije,
generalni sekretar ili direktor meĎunarodne organizacije pod čijim je okriljem odrţana
konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Kod depozitara svaka drţava pohranjuje isprave o
svom prihvaćanju ugovora. Duţnost depozitara je da čuva originalni tekst ugovora, te da
ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili
pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i drţavama koje imaju pravo da
postanu stranke.

4. Registracija ugovora kod Generalnog sekretara UN i njegovo objavljivanje. Depozitar


registrira ugovor kod Generalnog sekretara UN (ukoliko se ne radi o istoj osobi). On takoĎer
obavještava sve te drţave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predviĎeni uvjeti.
Prema čl.102 Povelje, sve drţave članice UN obavezne su da svoje ugovore (nastale nakon
donošenja Povelje) registriraju u Sekretarijatu OUN, koji ih potom objavljuje. Neregistrirani
ugovori pravno obavezuju ugovorne strane i one se na njih mogu pozvati pred meĎunarodnim
tijelima izvan UN (npr. pred nekim arbitraţnim tribunalom), ali ne i pred MeĎunarodnim
sudom u Hagu i ostalim organima UN. Povelja nije propisala rok za registraciju ugovora.

Stupanje na snagu ugovora. Ugovor stupa na snagu na način i na dan koji su utvrĎeni
odredbama ugovora ili sporazumno izmeĎu ugovornih strana. Da bi stupile na snagu,
višestrane otvorene konvencije u svojim završnim odredbama predviĎaju polaganje kod
depozitara odreĎenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati još i vremenski
rok za njihovo stupanje na snagu nakon što se taj uvjet ispuni.

Ugovorne strane preuzimaju izvjesne obaveze i prije samog stupanja na snagu ugovora. One
nisu duţne izvršavati ugovor, ali su obavezne da se uzdrţe od radnji koje bi mogle osujetiti
predmet i svrhu ugovora. To pravilo se zasniva na načelu dobre vjere.

Ugovor se moţe i privremeno primjenjivati dok ne stupi na snagu. To se moţe predvidjeti


samim ugovorom, ili se ugovorne strane o tome mogu sporazumjeti na drugi način.
Privremena primjena se moţe odnositi na cio ugovor ili neke njegove dijelove. Sporazum o
privremenoj primjeni obavezuje sve ugovornice. Neka ugovornica moţe naknadno odlučiti da
ne postane strankom ugovora, ako ta mogućnost nije isključena samim ugovorom ili
sporazumom svih strana. Takva ugovornica moţe jednostrano prekinuti privremenu primjenu
ugovora, a svoju odluku mora notificirati ostalim ugovornim stranama.

8. Rezerve na ugovore

9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Rezerva (ograda, priuzdrţaj) je jednostrana izjava kojom drţava ţeli u odnosu na sebe
isključiti ili izmijeniti pravni učinak nekih ugovornih odredbi. Moţe se očitovati pri
potpisivanju ugovora, ratifikaciji ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje
interpretativna izjava (declaration of understanding) kojom drţava bez namjere da isključi ili
preinači pravni učinak ugovornih odredbi, nekim od tih odredbi pridaje posebno tumačenje.
Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, posebno kad ih ugovor izričito zabranjuje.

Rezervu načelno moraju dopustiti sve stranke ugovora. Rezerva se ne moţe uloţiti na ugovor
koji takvu rezervu izričito zabranjuje. Ako sam ugovor ne sadrţi odredbe o rezervama, prema
Bečkoj konvenciji iz 1969, u svakom slučaju je nedopuštena rezerva koja je inkompatibilna sa
predmetom i svrhom ugovora, a tu činjenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. Ako ugovor ne
sadrţi odredbe o rezervama, Bečka konvencija u pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve
razlikuje 3 vrste ugovora:
a) Kod dvostranih ugovora i ugovora-pogodbi, takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale
stranke;
b) Kad se radi o ugovoru-ustavu meĎunarodne organizacije, takvu rezervu mora prihvatiti
nadležni organ te organizacije;
c) Kod svih ostalih ugovora drţava koja uloţi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo sa onim
strankama koje takvu rezervu izričito prihvate ili joj ne stave prigovor u roku od 12
mjeseci od prijema notifikacije o rezervi.

Prihvaćena rezerva uvijek mijenja ugovorni odnos na bazi reciprociteta. Dakle, ako neka
drţava putem rezerve uspije u odnosu na sebe isključiti primjenu nekih odredaba, ona od
drugih stranaka nema pravo traţiti izvršenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moţe u
svakom slučaju povući i za to u načelu nije potreban pristanak ostalih ugovornih strana.

Rezerva, izričit prihvat rezerve i prigovor na rezervu se moraju sačiniti u pisanoj formi i
dostaviti drţavama ugovornicama i ostalim drţavama koje imaju pravo da postanu stranke
ugovora. Ako je rezerva stavljena pri potpisivanju ugovora, prilikom ratificiranja je treba
izričito potvrditi.

9. Poštivanje i primjena ugovora


Obavezujuća snaga svih ugovora zasniva se na načelu pacta sunt servanda (ugovori se
moraju izvršavati). Ovo načelo potvrĎeno je u svim konvencijama o kodifikaciji prava
ugovora. U tom pogledu najautoritativniji je čl.26 Bečke konvencije iz 1969, koji navodi:
“Svaki ugovor koji je na snazi veže stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri”.

Sa stanovišta meĎunarodnog prava, svaki meĎunarodni ugovor je instrument koji stvara prava
i duţnosti za njegove stranke. S tim u vezi načelo pacta sunt servanda odnosi se na sve
organe svih ugovornih stranaka. Stranka se ne može pozvati na odredbe svog unutrašnjeg
prava da bi opravdala neizvršenje ugovora. Njena obaveza je da otkloni smetnje u svom
unutrašnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvršavati svaki ugovor koji
je za tu drţavu na snazi.

Ukoliko postoje odreĎena ustavna ograničenja, o istima treba voditi računa tokom pregovora,
tj. prije nego što drţava da svoj pristanak da bude vezana ugovorom, a ne nakon toga. Bečka

10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

konvencija iz 1969. predviĎa različite načine izraţavanja pristanka na ugovor upravo da bi


vlada svake drţave paţljivo razmotrila sadrţaj ugovora i uzela u obzir svoje ustavne ograde
prije nego što da svoj pristanak na taj ugovor.

Ako bi neka ugovorna obaveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim
ustavnim promjenama, jedino preostaje otkazivanje tog ugovora. Ako je to nemoguće,
drţava treba pokrenuti postupak izmjene konkretnog ugovora. Dakle, čak i u takvim
izuzetnim okolnostima, sve dok je odreĎena ugovorna obaveza na snazi, drţava je ne smije
kršiti niti odbaciti pod izgovorom da je protuustavna.

Raniji dualistički pristup odnosa izmeĎu meĎunarodnog i unutrašnjeg prava napušten je u


mnogim zemljama. Mnoge drţave su u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile postupke po
kojima njihovi graĎani i domicilirani stranci imaju pravo direktnog obraćanja meĎunarodnim
tijelima za zaštitu ljudskih prava. Neke drţave su u svojim ustavima proglasile prvenstvo
meĎunarodnog nad domaćim pravom i prvenstvo meĎunarodnih ugovora nad vlastitim
zakonima.

Kad su u pitanju učinci ugovora u odnosima izmeĎu stranaka, Konvencija iz 1969. predviĎa
neka opća pravila:
a) Ugovor nema retroaktivnog učinka. Njegove stranke obavezuje od dana stupanja na
snagu, ali stranke mogu ugovoriti retroaktivni učinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi
način.
b) Ugovor veže svaku stranku za čitavo njeno područje (teritoriju), ukoliko drugačija
namjera ne proizlazi iz ugovora ili ako takva namjera nije izraţena na drugi način. Od
ovog pravila postoje izuzeci jer se neki ugovori obzirom na njihov predmet i svrhu ne
mogu primjenjivati na čitavom području drţava-stranaka (npr. ugovori o meĎunarodnim
vodama, iskorištavanju svemira i sl)
c) Kršenje obaveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlači meĎunarodnu
odgovornost države koja te obaveze krši. Stranka koja je pretrpjela štetu se moţe
pozvati na to kršenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora, ili primijeniti
dozvoljene mjere represalija kako bi kršiteljicu natjerala da nastavi izvršavati ugovor i da
naknadi pričinjenu štetu. U svojim ugovorima drţave su slobodne utvrditi i dopunske
načine za osiguranje izvršenja. Najrasprostranjeniji način osiguranja izvršenja ugovora
danas je ugraĎivanje odredbe kojom se predviĎa obavezna nadleţnost nekog stalnog suda
ili arbitraţnog tijela da odlučuje o svim sporovima.

10. Ugovori i treće države


Ugovor je isključivo izvor partikularnog meĎunarodnog prava i kao takav obavezuje samo
njegove stranke. Izuzeci od tog načela su:

a) Pristanak treće države na ugovor. Konvencija predviĎa da “za treću državu nastaje
obaveza na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom
stvoriti obavezu i ako treća država izričito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu”. Strogo
promatrano, treća drţava tada i prestaje biti “treća”.

Ugovorni odnosi koje predviĎa navedeni propis nisu poznati u praksi. MeĎutim, pravi smisao
ovog propisa jeste u sprečavanju nametanja obaveza trećoj drţavi bez njenog izričitog

11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pismenog pristanka. Kada ovog propisa ne bi bilo, pasivno drţanje treće drţave bi izvornim
strankama ugovora dalo povoda za tvrdnju da je treća drţava prešutno prihvatila neke obaveze
iz ugovora.

“Za treću državu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora
namjeravaju tom odredbom dati pravo trećoj državi, skupini država kojoj ona pripada ili svim
državama, i ako treća država na to pristane. Njen pristanak se pretpostavlja sve dok nema
suprotnih naznaka, osim ako ugovor odreĎuje drugačije.”

Drţava koja ostvaruje pravo na osnovu navedene odredbe “dužna je poštivati uvjete za
ostvarivanje ovog prava predviĎene u ugovoru ili ustanovljene u skladu sa njegovim
odredbama.” To znači da će drţava izvršavati i sve odgovarajuće obaveze koje proizlaze iz
takvog ugovora, jer ogromna većina meĎunarodnih ugovora predviĎa izvjesnu ravnoteţu
izmeĎu prava i obaveza. Na taj način navedeni propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose
ugovora i trećih drţava.

b) Djelovanje pravila iz ugovora na treće države po običajnoj osnovi. Radi se o pravilima


koja čine progresivni razvoj meĎunarodnog prava (vidi 7, str.9 tač.2).

11. Naknadna nemogućnost izvršenja ugovora

Nastupa uslijed naknadnih dogaĎaja koje stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a
uslijed kojih dalje izvršenje ugovora postaje nemoguće. Uslovi mogućeg prestanka (ili
suspenzije) ugovora po ovom osnovu su slijedeći:

1. Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvršenje ugovora – npr.


nestanak nekog otoka, uništenje hidrocentrale, isušenje rijeke itd. Stranka ne moţe
jednostrano okončati ugovor, već mora poštivati pravila postupka data u Bečkoj
konvenciji. Ako je nemogućnost privremena, onda se na nju moţe pozvati samo kao na
uzrok suspenzije primjene. Stranka se na nemogućnost izvršenja ne može pozvati ako je
takva nemogućnost posljedica njenog kršenja obaveze iz ugovora ili bilo koje druge
meĎunarodne obaveze preuzete prema svakoj drugoj stranci ugovora.

2. Bitna promjena okolnosti – Radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku


sklapanja ugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele. Prema Bečkoj konvenciji, na
takvu promjenu okolnosti se ne može pozivati kao na uzrok prestanka ugovora, osim u 2
slučaja:
a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova za sklapanje ugovora;
b) ako učinak te promjene predstavlja korjenitu promjenu dometa obaveza koje prema
ugovoru još treba izvršiti.

Uz navedeno, Bečka konvencija isključuje primjenu tog propisa u 2 slučaja i to:


a) ako se ugovorom ustanovljava granica;
b) ako je bitna promjena okolnosti nastupila kao posljedica kršenja neke obaveze od
strane stranke koja se poziva na tu promjenu.

12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

3. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa – Prekid diplomatskih ili konzularnih


odnosa izmeĎu stranaka ugovora utiče na ugovorni odnos izmeĎu tih stranaka samo u
slučaju da je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu
ugovora. U ostalim slučajevima prekid ne utiče na ugovorni odnos.

4. Oružani sukob izmeĎu stranaka ugovora – Ovo pitanje nije riješeno Bečkom
konvencijom iz 1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u slučaju izbijanja oruţanog
sukoba okončalo bilo koju vrstu ugovora. U slučaju izbijanja sukoba zasigurno postaju
primjenjivi ugovori koji se obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati
primjenjivima u vrijeme tih sukoba (ţenevske i haške konvencije o zaštiti ţrtava rata i
kulturnih dobara).

Izbijanje oruţanog sukoba samo po sebi ne okončava niti suspendira primjenu ugovora
izmeĎu učesnice sukoba i trećih drţava. Isto se odnosi i na ugovore-ustave meĎunarodnih
organizacija u slučaju sukoba izmeĎu bilo kojih njegovih stranaka.

U pogledu ostalih ugovornih odnosa vaţno je pitanje da li je Vijeće sigurnosti UN


donijelo neku obavezujuću rezoluciju koja se odnosi na taj sukob i da li je rezolucijom
označila agresora ili ne. Ako nema nikakve rezolucije, pretpostavlja se da svaka od
stranaka moţe (ali ne mora) suspendirati primjenu svakog ugovora u odnosu na drugu
stranku tog sukoba. Ako je Vijeće sigurnosti donijelo neku obavezujuću rezoluciju, u
izvršenju te rezolucije svaka drţava moţe otkazati ili suspendirati primjenu ugovora koji
je inkompatibilan sa sadrţajem rezolucije. Iz ovog prava isključena je drţava-agresor, koja
je kao takva označena rezolucijom.

5. Novi ius cogens – Ako nastane nova imperativna norma općeg meĎunarodnog prava,
svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje ništav i prestaje njegova dalja primjena.
Prestanak ugovora po ovoj osnovi ne ide na štetu stečenih prava nastalih izvršenjem
ugovora prije njegovog prestanka, osim ako zadrţavanje tih prava nije samo po sebi
suprotno novoj imperativnoj normi.

12. Sukcesija država glede meĎunarodnih ugovora


Sukcesija je stanje nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojeća pravila
meĎunarodnog prava. Drţavu prethodnicu zamjenjuje jedna ili više drţava sljednica. Pravilo
pozitivnog meĎunarodnog prava je da sukcesija drţava kao takva ne utiče na granicu
ustanovljenu ugovorom, na ugovorne obaveze i prava koja se odnose na reţim granica, kao i
na druge teritorijalne reţime.

Ako identitet drţave prethodnice sukcesijom nije doveden u pitanje, ili je općenito priznat
kontinuitet neke nove drţave (npr. SSSR-Rusija), takva drţava ostaje strankom svih ugovora i
članicom svih meĎunarodnih organizacija. Svi postojeći ugovori primjenjuju se u njenim
novim granicama. Tek ako je neki prijašnji ugovor bio vezan isključivo za područje na kome
je nastala nova drţava sljednica ili je to područje ta drţava izgubila cesijom, drţava
prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora.

Osim navedenih slučajeva, sve ostale drţave sljednice nastale iz teritorijalnih promjena
drţave prethodnice smatraju se novim drţavama. Bečka konvencija o sukcesiji drţava u
pogledu meĎunarodnih ugovora iz 1978.godine za te drţave propisuje slijedeća pravila:
13 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

a) Kad su u pitanju mnogostrane otvorene konvencije, po Bečkoj konvenciji iz 1978, drţave


sljednice mogu depozitaru notificirati sukcesiju konvencija po vlastitom izboru (ovo se
primarno odnosi na konvencije čiji je član bila drţava prethodnica).
b) Kod višestranih zatvorenih konvencija, ako tekst konvencije predviĎa postupak
pristupanja, drţave sljednice se moraju podvrći tom postupku. U nedostatku tih propisa,
one moraju o svom pristupu pregovarati sa svim postojećim strankama tih konvencija.
c) Kod dvostranih ugovora je nastala običajna praksa da se ti ugovori privremeno
primjenjuju izmeĎu novih drţava sljednica i trećih drţava, sve dok one ne postignu
sporazum o daljoj sudbini tih ugovora.

13. Država kao subjekt meĎunarodnoga prava


Nastanak države. Starija nauka razlikovala je 2 načina nastanka nove drţave: originarni i
derivativni. Originarno drţava nastaje na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto
nikakvoj drugoj drţavnoj vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius). Svi ostali načini
nastanka nove drţave su derivativni. U svim takvim slučajevima postoji jedna ili više drţava
prethodnica i jedna ili više drţava sljednica, a nastanak nove drţave povlači pitanja sukcesije
drţava.

Nova država može nastati na osnovu pravnog akta unutrašnje ili meĎunarodne prirode. To
moţe biti:
a) Unutrašnji akt države prethodnice, kao npr. Indian Independence Act, usvojen u
Britanskom parlamentu, kojim su nezavisnost stekli Indija i Pakistan.
b) Ugovor izmeĎu bivše kolonijalne sile i narodnooslobodilačkog pokreta;
c) MeĎunarodni ugovor (npr. ustanovljavanje Kraljevine Albanije odlukom Londonske
konferencije nakon 1.Balkanskog rata 1912).
d) Odlukama političkih organa UN (rezolucijom od 29.11.1947.g odlučeno je da se u
Palestini stvore jedna židovska i jedna arapska država)

MeĎunarodno pravo postavlja izvjesne kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka


zajednica zaista transformirala u novu drţavu. Na osnovu Povelje UN, ti uvjeti su: mora
postojati drţava, mora biti miroljubiva, prihvatiti obaveze iz Povelje, biti sposobna da te
obaveze izvršava, te mora biti voljna da to čini.

U odgovoru na pitanje da li se u slučaju SFRJ radilo o secesiji ili raspadu federacije,


Badinterova komisija u svom Mišljenju br.1 od 29.11.1991.godine navodi da se drţava
općenito definira kao zajednica koja se sastoji od teritorije i stanovništva podvrgnutih
organiziranoj političkoj vlasti koja takvu državu čini suverenom.

Dakle, bitni elementi ove definicije su:

a) državna teritorija (područje). Svaka drţava mora imati područje na kojem njeni organi
vrše svoje nadleţnosti Područjem drţave odreĎene su granice njene vlasti.
b) Stanovništvo. Drţava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom području. Ne moţe biti
drţave bez stalno naseljenih stanovnika.
14 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

c) Organizirana politička vlast (suverenost). Suverenost se u meĎunarodnom pravu


definira kao vrhovna vlast drţave na njenom području, koja isključuje vlast drugih drţava
i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava
kao nezavisnost.

Nestanak države. Drţava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je čine
drţavom. Posljedica nestanka neke drţave je da se cjelokupno njeno područje sa
stanovništvom inkorporira u jednu ili više drţava sljednica. Politička vlast drţave prethodnice
time prestaje postojati.

14. Temeljna prava i dužnosti država


Učenje o temeljnim pravima i duţnostima drţava počelo se širiti nakon I svjetskog rata. Da bi
postigla svoju svrhu, načela o temeljnim pravima i duţnostima moraju prerasti u pravila
općeg meĎunarodnog prava. Najznačajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i duţnosti drţava
postala pravilima pozitivnog meĎunarodnog prava jeste Povelja UN iz 1945.godine.
Generalna skupština OUN je 24.10.1970.godine konsenzusom (bez glasanja) usvojila
“Deklaraciju o načelima meĎunarodnog prava u prijateljskim odnosima i suradnji izmeĎu
drţava u skladu sa Poveljom UN. Ta Deklaracija je autentično tumačenje Povelje OUN. U
njoj se izlaže i razraĎuje 7 načela:
1. načelo zabrane sile;
2. načelo mirnog rješavanja meĎunarodnih sporova;
3. načelo neintervencije;
4. dužnost država da meĎusobno suraĎuju u skladu sa Poveljom;
5. načelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda;
6. načelo suverene jednakosti država;
7. načelo ispunjavanja prihvaćenih meĎunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

1. Načelo zabrane sile. Povelja UN propisuje: “Članovi se u svojim meĎunarodnim odnosima


uzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su usmjerene protiv teritorijalne
cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države, ili su na bilo koji način nespojive sa
ciljevima UN”. Deklaracija iz 1970.godine na ovu definiciju dodaje:”Takva prijetnja silom ili
upotreba sile predstavljaju kršenje meĎunarodnog prava i Povelje UN i ne smiju se nikad
upotrebljavati kao sredstvo za rješavanje meĎunarodnih problema”.

Deklaracija iz 1970.godine navodi i slijedeća pravila:


- Drţave su duţne da se uzdrţavaju od svake propagande u korist agresivnog rata. TakoĎer
su duţne da se uzdrţavaju od represalija koje uključuju upotrebu sile.
- Nikakvo stjecanje teritorija koje je posljedica upotrebe sile ili prijetnje silom neće biti
priznato kao zakonito.
- Svaka drţava je duţna da se suzdrţi od organiziranja ili poticanja na organiziranje
dobrovoljačkih snaga ili oruţanih skupina, uključujući plaćenike, radi njihovog ubacivanja
na područje neke druge drţave.

15 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

- Svaka drţava je duţna da se suzdrţi od organiziranja, poticanja, pomaganja ili učešća u


graĎanskom ratu ili terorističkim aktima u nekoj drugoj drţavi i ne dozvoliti na svom
području organizirano djelovanje u svrhu izvršenja tih radnji.

Dakle, svaka prijetnja oruţanom silom ili upotreba oruţane sile je zabranjena prema općem
meĎunarodnom pravu, uz izuzetak samoobrane. Pri pribjegavanju legitimnoj samoobrani
isključeni su ”preventivni rat” protiv mogućeg napada neke drţave ili oruţani napad u
odgovoru na tzv.”produţenu agresiju”, kad mjere samoobrane nisu poduzete odmah i
neposredno nakon oruţanog napada suprotne strane, ili kao odgovor samo na prijetnju silom
prije nego što je oruţani napad poduzet.

Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile kao što su npr. ekonomski i politički pritisak,
drţava ţrtva ima pravo da uzvrati istom mjerom. To su tzv. nenasilne represalije koje se ne
smiju sastojati u upotrebi oruţane sile.

Iz naprijed navedenog je vidljivo da opće meĎunarodno pravo imperativnom normom


zabranjuje svaku prijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti i političke
nezavisnosti bilo koje drţave ime opće meĎunarodno pravo ne garantira direktno svim
drţavama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a pogotovo ne njegove postojeće granice.
Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama.

Nasuprot općem meĎunarodnom pravu, “Deklaracija o načelima kojima se drţave vode u


svojim uzajamnim odnosima” iz Helsinškog završnog akta iz 1975.godine navodi da drţave
učesnice “smatraju nepovredivim sve svoje granice, kao i granice svih država u Evropi…
Shodno tome, one će se suzdržati od svakog zahtjeva ili čina prisvajanja ili uzurpiranja dijela
ili čitavog područja bilo koje države učesnice”. Ta obaveza znači da su se sve evropske
drţave članice OSCE odrekle zahtjeva za promjenama postojećih granica u Evropi.
Granice se mogu mijenjati, u skladu sa meĎunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem
sporazuma. Na toj osnovi došlo je do pripajanja DDR SR Njemačkoj.

2. Načelo mirnog rješavanja međunarodnih sporova. Ovo načelo dano je u Povelji, a


Deklaracija iz 1970.godine ne izlazi iz okvira Povelje, osim što obavezu mirnog rješavanja
sporova navodi kao univerzalnu za sve drţave.

3. Načelo neintervencije. Nedopuštena intervencija moţe se definirati kao diktatorsko


(nasilno) miješanje neke drţave, skupine drţava ili meĎunarodne organizacije u poslove koji
spadaju u unutrašnju ili vanjsku nadleţnost neke drţave, bez njenog pristanka.

Unutrašnja nadleţnost drţave moţe se definirati kao pravo njenog stanovništva da slobodno
izabere i razvija svoj politički, društveni, ekonomski i kulturni sistem, bez miješanja spolja.
Vanjska nadleţnost drţave se očituje u njenom pravu da bude ili ne bude član meĎunarodnih
organizacija, bude ili ne bude stranka u ugovoru, kao i njeno pravo na neutralnost.

Drţava se ne moţe pozvati na svoju isključivu nadleţnost ako je slobodnom voljom prihvatila
neku ugovornu obavezu i njome pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvršenjem. Npr.
učlanjenjem u EU, drţave prenose značajne nadleţnosti na zajedničke organe. Razvoj općeg
meĎunarodnog prava je takoĎer suzio isključivu nadleţnost drţava u nekim oblastima, što se
posebno odnosi na osnovna ljudska prava i slobode.

16 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ne smatraju se nedopuštenima mjere kolektivne intervencije koje Vijeće sigurnosti UN naloţi


u skladu sa Poglavljem VII Povelje. Kolektivne mjere koje neka druga organizacija poduzme
bez prethodnog odobrenja Vijeća sigurnosti su pravno nedopuštene.

Pod načelom neintervencije u užem smislu podrazumijevaju se druge pravno nedopuštene


mjere jedne ili više drţava (npr. mjere ekonomskog, propagandnog ili sličnog pritiska),
posebno kad se poduzimaju sa namjerom da se iznudi neki postupak drţave protiv koje su
mjere poduzete. Na takve mjere njihova ţrtva se moţe suprotstaviti nenasilnim mjerama
represalija.

Za razliku od ostalih prava i duţnosti koja su ovdje opisana, načelo neintervencije kao takvo
nije predviĎeno u čl.2 Povelje UN.

4. Dužnost država da međusobno surađuju u skladu sa Poveljom UN. Ove duţnosti se


ustvari odnose na suradnju izmeĎu svih drţava svijeta radi podsticanja meĎusobnog
povjerenja i jačanja meĎunarodnog mira i sigurnosti. Njihov značaj je primarno politički. Tim
“duţnostima” se suprotstavlja pravo svake drţave da sama odlučuje hoće li priznati ili ne
neku drugu drţavu ili vladu, da li će uspostaviti diplomatske odnose i stupiti u odreĎene
ugovorne odnose.
------
5. Načelo ravnopravnosti i samoodređenja naroda. Svi meĎunarodni instrumenti koji se
odnose na načelo ravnopravnosti i samoodreĎenja pod pojmom “narod” podrazumijevaju
narod u teritorijalnom, a ne u etničkom smislu. Dakle, uţivaoci tog načela su svi stanovnici
jednog područja, bez obzira na to da li to područje već čini drţavu, da li je dio neke drţave ili
je u nesamoupravnom poloţaju u odnosu na drugu drţavu.

Najvjerodostojniji instrument kojim se ureĎuje i razraĎuje ovo načelo je Deklaracija iz 1970.


U deklaraciji se moţe uočiti razlika izmeĎu unutrašnjeg i vanjskog samoodreĎenja naroda. Na
unutrašnje samoodreĎenje odnosi se navod Deklaracije prema kome “…svi narodi imaju
pravo da slobodno, bez miješanja izvana odrede svoj politički status, te da slijede svoj
privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka država je dužna poštovati to pravo u skladu sa
odredbama Povelje”. Ovo pravo odnosi se na sve graĎane neke teritorijalne cjeline, koja
moţda još i nije stekla nezavisnost.

Prema Deklaraciji, način primjene prava naroda na samoodreĎenje je “stvaranje suverene i


nezavisne države, slobodno udruživanje ili ujedinjenje sa nekom nezavisnom državom ili
prihvaćanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog političkog statusa”.

Deklaracija u 2 zadnja stava nastoji uskladiti načelo ravnopravnosti i samoodreĎenja naroda


sa načelom teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti postojećih drţava. Tako se u
predzadnjem stavu navodi da “ništa u prethodnim stavovima ne treba tumačiti kao da
ovlašćuje ili podstiče bilo kakvu akciju koja za cilj ima razbijanje ili ugrožavanje, potpuno ili
djelomično, teritorijalne cjelovitosti ili političkog jedinstva suverenih i nezavisnih država koje
se ponašaju u skladu sa naprijed proglašenim načelom jednakih prava i samoodreĎenja
naroda i koje imaju vladu koja predstavlja cjelokupni narod tog područja, bez razlike u
pogledu rase, vjere ili boje.”

Posljednji stav Deklaracije izričito nalaţe svim drţavama poštivanje cjelovitosti svih drugih
postojećih drţava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to čak i nauštrb uţivanja prava na
samoodreĎenje njihovih stanovnika: “Svaka država se mora uzdržavati od bilo kakve akcije

17 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

koja za cilj ima djelomično ili potpuno razbijanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne
cjelovitosti neke druge države ili zemlje”.

6. Načelo suverene jednakosti država. Pravna jednakost drţava proizlazi iz svojstva drţave
da je suverena i da je subjekta meĎunarodnog prava. Povelja UN navodi da se OUN temelji na
načelu suverene jednakosti svih svojih članova. Istovremeno, sama Povelja daleko odstupa od
tog načela u pogledu prava 5 stalnih članica Vijeća sigurnosti. Deklaracija iz 1970. navodi da
su sve drţave ravnopravni članovi meĎunarodne zajednice, bez obzira na razlike ekonomske,
socijalne, političke i druge prirode.

7. Načelo ispunjavanja prihvaćenih međunarodnih obaveza u dobroj vjeri. Čitavo


meĎunarodno pravo zasnovano je na načelu pacta sunt servanda, te na duţnosti svih drţava
da se pridrţavaju pravila općeg meĎunarodnog prava.

15. Sukcesija država


Sukcesija drţava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama, na koje se
primjenjuju sva pravila meĎunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih promjena:
1. Ustup (cesija) – postojeća drţava prethodnica ustupa dio svog područja postojećoj drţavi
slijednici. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojeće, niti do
nastanka neke nove drţave.
2. Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) – Drţava prethodnica u cijelosti postaje
dijelom druge, već postojeće drţave slijednice. Dakle, drţava prethodnica prestaje
postojati, a drţava slijednica proširuje svoje područje (npr. uključenje DDR u SR
Njemačku 1990).
3. Ujedinjenje – 2 ili više drţava prethodnica se ujedinjuju u novu drţavu slijednicu i time
gube svoju drţavnost. Dakle, nastaje jedna nova drţava slijednica (npr. ujedinjenje AR
Jemen i DNR Jemen u Republiku Jemen 1990).
4. Odvajanje (secesija) – Na dijelu ili dijelovima područja drţave prethodnice nastaju jedna
ili više novih drţava slijednica. Dakle, drţava prethodnica i dalje postoji ali na
umanjenom području, a istovremeno nastaju 1 ili više novih drţava.
5. Raspad (disolucija) – Drţava prethodnica prestaje postojati, a na njenom području
nastaju 2 ili više novih drţava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drţava
prethodnica pri raspadu prestaje postojati, a sve drţave slijednice su nove drţave.
6. Podjela (partition) – Više susjednih drţava slijednica meĎusobno podijele područje
drţave prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teško zamisliv.

Godine 1983. usvojena je Bečka konvencija o sukcesiji drţava u pogledu drţavne imovine,
arhiva i dugova, koja je pravnički daleko kvalitetnija od ranije spomenute Konvencije iz 1978.
MeĎutim, da bi Konvencija stupila na snagu potrebno je da najmanje 15 drţava postane
njenim strankama.

Temeljna pravila meĎunarodnog prava koja se tiču sukcesije drţava su:

Državljanstvo. Svaki pojedinac na području koje je promijenilo suverenitet ima pravo na


drţavljanstvo. Novonastale drţave slobodne su vlastitim zakonima ureĎivati pitanja svog

18 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

drţavljanstva, ali se ukupnom primjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi izbjegle
apatridiju, drţave mogu pojedinačna pitanja drţavljanstva ureĎivati ugovorima.

Penzije. Svaka osoba zadrţava pravo na penziju koje je stekla u drţavi prethodnici. Drţave
sljednice trebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih sporazuma svaka
drţava bi privremeno trebala isplaćivati penzije svim osobama koje su stalno nastanjene na
njenom području, čak i ako ne steknu njeno drţavljanstvo.

Vlasnička prava. Naprijed navedeno vaţi i kad je u pitanju uţivanje privatne imovine fizičkih
i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijeţe podjeli izmeĎu drţava
slijednica.

Državni arhivi. Iz definicije u čl.20 Bečke konvencije iz 1983.godine proizlazi da drţavne


arhive drţave prethodnice čine dokumenti (uključujući filmske, elektronske i druge zapise)
koje su drţavni organi prethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su
na dan sukcesije pripadali drţavi prethodnici. To znači da arhivi uţih teritorijalnih cjelina,
crkveni, privatni i drugi slični arhivi nisu predmet sukcesije.

Drţavni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine:


1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija moraju biti
u drţavama slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim drţavama.
2. Dijelovi koji se direktno odnose na područje jedne ili više drţava slijednica, osim onih iz
prethodne tačke. Te dijelove treba u originalima predati tim drţavama slijednicama. Ako
ih ima više, one trebaju odlučiti koja od njih će dobiti originale, a koja kopije tih dijelova
arhiva.
3. Kad se radi o raspadu i nestanku drţave prethodnice, svi ostali drţavni arhivi prelaze na
drţave sljednice “na pravičan način, vodeći pritom računa o svim relevantnim
okolnostima”.

Pravilo meĎunarodnog prava je da svi drţavni arhivi drţave prethodnice, ma gdje se nalazili i
bez obzira na koga budu preneseni, moraju ostati otvoreni za slobodan pristup, korištenje i
kopiranje ostalim drţavama slijednicama. To pravilo se posebno odnosi na ”tekuće arhive”
(current archives) drţave prethodnice, koje su neophodne da bi se utvrdio obim drţavne
imovine i dugova, kao i obim samih drţavnih arhiva koje su predmet sukcesije.

Državna imovina. Prema Bečkoj konvenciji iz 1983, izraz “državna imovina države
prethodnice označava imovinu, prava i interese koji su na datum sukcesije prema
unutrašnjem pravu države prethodnice pripadali državi prethodnici”. Shodno tome, imovina
bivših drţava članica federacije, imovina gradova, općina i drugih teritorijalnih cjelina, kao i
privatna imovina, nisu predmetom sukcesije.

Nepokretna drţavna imovina ostaje drţavama slijednicama na području kojih se nalazi. Ako
je veoma neravnomjerno rasporeĎena (npr. kasarne ili druga vojna postrojenja), postoji
mogućnost njene procjene i uzajamnih pravičnih kompenzacija. Sva ostala nepokretna i
pokretna imovina drţave prethodnice, uključivši i onu koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se
izmeĎu drţava slijednica u pravičnim razmjerima.

Državni dugovi. Dugovi drţave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i nealocirani (opći) dug.
Dug koji je napravila neka bivša federalna jedinica ili pravna osoba sa njenog područja, ili ga
je podigla (ili garantirala) drţava prethodnica ali je u cjelini potrošen na području koje je

19 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

postalo područjem drţave slijednice, prelazi na tu drţavu slijednicu. Opći nealocirani dug
drţave prethodnice (npr. kredit radi odrţanja monetarne stabilnosti ili radi zajedničkih
troškova) se dijeli izmeĎu drţava slijednica po ključu koji vaţi za podjelu imovine.

Sukcesija u članstvu međunarodnih organizacija. Prema Bečkoj konvenciji o sukcesiji


drţava u pogledu ugovora iz 1978.godine, moţe se zaključiti da ne postoji nikakvo pravilo
općeg meĎunarodnog prava u pogledu sukcesija drţava u članstvu u meĎunarodnim
organizacijama. Osim ako je drţava prethodnica ili drţava slijednica očuvala svoj
meĎunarodni identitet (slučajevi cesije ili dekolonizacije), u svim ostalim slučajevima
teritorijalnih promjena odlučujuća je politička volja većine drţava članica odreĎene
organizacije.

16. Složene države


Sve drţavne cjeline mogu se podijeliti na 2 velike skupine: centralističke ili unitarne i sloţene
drţave. U unitarnim drţavama postoji jedinstvena vlast za cijelo drţavno područje i
jedinstveni organi meĎunarodnih odnosa. Mnoge takve drţave imaju razvijenu samoupravu na
pokrajinskom i općinskom nivou, sa predstavničkim organima koje biraju graĎani. U
sloţenim drţavnim zajednicama po pravilu postoje neka zajednička tijela, ali uz to svaka od
njihovih jedinica ima svoje vlastite organe sa isključivom nadleţnošću, u koju se vlast
zajednice ne smije miješati.

Historijski promatrano, postojale su slijedeće vrste sloţenih drţava: personalna unija, realna
unija, konfederacija i federacija. Danas je federacija jedini oblik sloţene drţave koji je
zastupljen u svijetu.

Personalna unija bila je prolazna, pa i slučajna zajednica dvaju drţava u osobi jednog
vladara. Vladar jedne je dolazio i na čelo druge drţave nasljeĎivanjem ili izborom za vladara
u drugoj drţavi. Te drţave su ostajale samostalne i neovisne, i bez drugih zajedničkih organa,
te personalna unija nije bila subjektom meĎunarodnog prava.

Realna unija osnivana je sa namjerom da bude trajna. Osim zajedničkog vladara imala je i
druge zajedničke organe (šefa vlade, odbrana, financije, vanjski poslovi i sl). Prema
inostranstvu realna unija je nastupala kao jedinstven subjekt meĎunarodnog prava. Članice su
povremeno nastupale i samostalno u meĎunarodnim odnosima, i to u poslovima koji nisu
preneseni na uniju (npr. PTT sluţba, carinski ugovori itd). Najpoznatiji primjer ove unije je
Austrougarska monarhija 1867.-1918.godine.

Konfederacija je savez drţava u kome su drţave članice dobrovoljno prenosile izvjesne


nadleţnosti i ovlaštenja na konfederalne organe, stvarajući pritom novu pravnu osobu, koja
nije bila nova drţava i nije bila nadreĎena svojim članicama. Sama konfederacija nije imala ni
jednu karakteristiku drţave: drţavljane, drţavno područje niti suverenu vlast. Mada nisu bile
drţave, sve konfederacije su bile priznate od stranih drţava kao posebni pravni subjekti.

Primarni cilj udruţivanja u konfederacije bio je predstavljanje drţava članica prema


inostranstvu i njihova zajednička zaštita od vanjskog napada. Odnosi izmeĎu drţava članica
konfederacije regulirani su ugovorom o njenom osnivanju koji je bio meĎunarodni ugovor,
kao i drugim pravilima meĎunarodnog prava. Osim u nadleţnostima koje su ugovorom
prenijele na zajedničke organe, u svemu ostalom su drţave članice bile u potpunosti
20 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

izjednačene sa drugim suverenim drţavama svog vremena. Glavni i u većini konfederacija


jedini zajednički organ bio je konfederalni sabor, čiji članovi su bili imenovani od svojih
drţava i zastupali njihove interese. Dakle, ove članove nisu birali graĎani, niti su oni
izraţavali volju birača.

Federacija. Za razliku od konfederacije koja je savez drţava, federacija je savezna drţava,


koja ima svoje stanovništvo, područje i suverenu vlast. Temeljni akt federacije nije
meĎunarodni ugovor, nego federalni ustav. Članove federalnih organa vlasti u potpunosti
ili djelomično biraju graĎani federacije. Njime drţave članice na savezne organe prenose
vrlo značajne i široke nadleţnosti. Karakteristika istinske federacije je podjela vlasti,
odnosno nadleţnosti izmeĎu saveznih i organa federalnih jedinica. U tom smislu postoje
funkcije koje su u isključivoj nadleţnosti federacije, u zajedničkoj nadleţnosti federacije i
federalnih jedinica, te u isključivoj nadleţnosti federalnih jedinica.

Federacija je kao drţava istinski i potpuni subjekt meĎunarodnog prava. Drţave članice
federacije po pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa drugim
drţavama. Samo u slučajevima kad im savezni ustav to dozvoljava, federalne jedinice su
subjekti meĎunarodnog prava, ali sa vrlo ograničenom poslovnom sposobnošću (predviĎeno u
SR Njemačkoj i Švicarskoj).

17. Trajno neutralne države


Trajna neutralnost je pravno i političko stanje neke drţave kojoj njen meĎunarodni poloţaj
zabranjuje da učestvuje u bilo kom oruţanom sukobu ili da njeno drţavno područje postane
područjem ratnih operacija trećih drţava. Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti
u nekom oruţanom sukobu, koja je faktičko stanje i traje dok traje sukob. TakoĎer je treba
razlikovati od političke neutralnosti koja nije meĎunarodno priznata. Švedska je npr. ostala
neutralna u svim sukobima još od 1815, ali joj taj poloţaj nije meĎunarodno priznat niti
garantiran.

Stjecanjem poloţaja trajne neutralnosti, drţava pristaje na neka ograničenja suvereniteta. Ona
prihvata obavezu suzdrţavanja od učešća u napadačkim ratovima, ali zadrţava pravo na
obranu i u tom cilju ima pravo da drţi oruţane snage, osim ako je njeno područje
demilitarizirano. Osim toga, neutralna drţava nema pravo sklapati napadačke, ali ni
obrambene saveze koji bi mogli kompromitirati njen poloţaj neutralnosti.

Treće drţave koje prihvaćaju poloţaj trajne neutralnosti neke drţave se obavezuju da toj
njenoj neutralnosti neće naškoditi. Tzv.”drţave jamci” (garanti) ugovorom o trajnoj
neutralnosti preuzimaju obavezu da će oruţanom silom intervenirati u slučaju agresije na
trajno neutralnu drţavu, da bi se taj poloţaj ponovo uspostavio. Danas su trajno neutralni
Švicarska, Vatikan i Austrija.

Švicarska je politiku nemiješanja o oruţane sukobe vodila od 1481.godine. Formalno i


stvarno priznanje trajne neutralnosti Švicarska je dobila na Bečkom kongresu
20.03.1815.godine. Taj njen poloţaj potvrĎen je i Versajskim mirovnim ugovorom iz
1919.godine.

Država Vatikanskog Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Svete stolice sa Italijom


iz 1929. To područje je i demilitarizirano.

21 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Austrija je svoju trajnu neutralnost proglasila Ustavnim zakonom od 25.10.1955.godine.


Tekst tog Ustavnog zakona Austrija je notificirala svim drţavama sa kojima je odrţavala
diplomatske odnose, sa molbom za priznanje tog poloţaja. Neke drţave su izričito dale to
priznanje, druge su ga primile k znanju, ali se ni jedna drţava nije suprotstavila tom
Ustavnom zakonu. Iz toga je proizašlo općenito priznanje trajne neutralnosti Austrije u
svijetu.

18. Priznanje država i vlada


Priznanje nove države. O učincima priznanja nove drţave u nauci postoje 2 suprotna gledišta.
Po jednom, meĎunarodno priznanje ima konstitutivne učinke i ono je ustvari četvrti uslov
samog postojanja drţave. Po drugom, prihvaćenijem stanovištu, priznanje ima samo
deklaratorni učinak, jer postojanje nove drţave, sa svim pravnim posljedicama, neće biti
dovedeno u pitanje ako je jedna ili više drţava odbiju priznati.

Ipak se moţe reći da je pitanje priznanja suviše sloţeno da bi se moglo riješiti prihvaćanjem
jednog ili drugog stanovišta. Nova drţava ne moţe uspostaviti dvostrane odnose sa drugim
drţavama prije nego što je oni priznaju, a dok god nije u članstvu meĎunarodnih organizacija,
drţava je manje-više izolirana u mnogostranim odnosima. Tek priznanje normalizira odnose
izmeĎu nove drţave i one koja ju je priznala.

MeĎutim, postojanje nepriznate drţave ne moţe se ignorirati. Teritorija nepriznate drţave


koja ispunjava sve uslove drţavnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moţe se smatrati ničijim
područjem slobodnim za stjecanje putem okupacije. Njeno područje se ne smije prelijetati bez
njenog odobrenja,a brodovi koji plove pod zastavom nepriznate drţave ne mogu se smatrati
brodovima bez nacionalne pripadnosti, a još manje piratskim brodovima.

Opće meĎunarodno pravo ne propisuje način priznanja nove drţave, te se ono moţe dati
izričito, prešutno i konkludentnim radnjama. Prema općem meĎunarodnom pravu ne postoji
duţnost priznanja, niti odgovarajuće pravo drţave da bude priznata, već se radi o aktu
slobodne volje koji spada u diskreciono pravo svake drţave.

Priznanje nove vlade. U slučaju promjena u nekoj drţavi koje su nastale u skladu sa ustavom
propisanim postupcima, ostale drţave nemaju pravo da se miješaju u takve promjene.
MeĎutim, ako u nekoj drţavi doĎe do promjene vlasti neustavnim putem (drţavnim udarom
ili revolucijom), dolazi u pitanje priznanje nove vlade od drugih zemalja. Ovo je posebno
izraţeno ako 2 vlade pretendiraju da obnašaju vlast ili ako zbačena vlada nastavi djelovati u
inostranstvu.

Prema općem meĎunarodnom pravu, kao i priznanje nove drţave, priznanje nove vlade je čin
slobodne volje svake drţave. Priznanje novoj vladi redovno se daje kad se ustalila i kad
efektivno vrši vlast na čitavom drţavnom području. Nova vlada moţe biti priznata de jure i de
facto. Priznanje de jure je potpuno, konačno i djeluje retroaktivno, tj. od preuzimanja vlasti a
ne od dana priznanja. Priznanje de facto moţe se uzeti kao privremeno, kad se nova vlast u
drugoj drţavi još nije sasvim ustalila i nije uspostavila potpunu kontrolu nad čitavim
drţavnim područjem, ili se još sumnja da je u stanju ispunjavati sve uvjete koji se veţu za
njeno priznanje.

22 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

19. Sveta Stolica i Država Vatikanskog Grada

Papa je još od VIII i IX vijeka bio i svjetovni vladar, zahvaljujući franačkim vladarima Pipinu
Malom i Karlu Velikom, koji su mu dali značajne zemljišne posjede. Papinska drţava je
mijenjala granice, ali je uvijek obuhvaćala Rim sa dijelom srednje Italije. Sa izvjesnim
prekidima na kraju 18. i početku 19.vijeka trajala je do 1870.godine, kad ju je Italija nakon
ujedinjenja Italije anektirala. Italija je nakon toga jednostrano uredila poloţaj pape
Garancijskim zakonom iz 1871.godine. Ovim zakonom je jednostrano preuzela široke
meĎunarodne obaveze. Priznata je nepovredivost papine osobe, odreĎena mu godišnja renta,
priznata potpuna sloboda u duhovnoj oblasti, pravo da šalje i prima diplomatske predstavnike
itd, ali mu je negiran suverenitet nad bilo kojim teritorijem. Pape su odbijale takvu poziciju.
Odbijale su godišnju rentu i sluţbene kontakte sa Italijom.

Lateranski ugovor iz 1929. Spomenuti spor je uspješno riješen sa 3 ugovora koja je Sveta
stolica sklopila sa fašističkom Italijom. To su Lateranski ugovor, zatim konkordat kojim se
uredio poloţaj Katoličke crkve u Italiji, te financijska konvencija kojom je iznos rente iz
Garancijskog zakona bio prepolovljen.

Lateranskim ugovorom je ustanovljena Drţava Vatikanskog Grada sa papom kao šefom


drţave, riješeno je tzv.”Rimsko pitanje”, a papi su u suštini priznata ista prava kao i ona iz
Garancijskog zakona. Sveta stolica je priznala da je Lateranskim ugovorom konačno i
neopozivo riješeno Rimsko pitanje i priznala je Rim kao prijestolnicu Italije. Italija je priznala
Drţavu Vatikanskog Grada pod papinim suverenitetom. Drţava Vatikanskog grada je
ustanovljena na prostoru od oko pola kvadratnog kilometra i sa manje od 1.000 stanovnika.
Ustanovljeno je i posebno vatikansko drţavljanstvo, koje je po svojoj prirodi preteţno
funkcionalno. Stječu ga duţnosnici Katoličke crkve dok tamo ţive, ali oni redovno zadrţavaju
i svoje prijašnje drţavljanstvo.

Lateranske ugovore priznao je i Ustav Talijanske republike iz 1947.godine.

Međunarodni odnosi. Vatikan odrţava diplomatske odnose sa preko 140 zemalja, od kojih
nisu sve većinski katoličke. Oko 40 drţava ima stalne diplomatske misije pri Vatikanu.
Vatikan ima stalnu promatračku misiju pri UN od 1964.godine, a od 1978.godine i pri
organizaciji američkih drţava. Punopravni je član više specijaliziranih ustanova UN, član
OSCE i stranka nekih meĎunarodnih konvencija, kao npr. bečkih konvencija o diplomatskim i
konzularnim odnosima iz 1961. i 1963.godine.

Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drţave, Sveta stolica sklapa i tzv. konkordati. Po
svojoj prirodi to su meĎunarodni ugovori koji se ravnaju prema propisima Bečke konvencije o
pravu ugovora iz 1969. Konkordatima se ureĎuje poloţaj katoličke crkve u odreĎenoj drţavi.

Odnosi Svete stolice i Države Vatikanskog Grada. Sveta stolica je centralni upravni organ
Katoličke crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala, drţavnog sekretara i centralnih tijela
(kongregacija) koja upravljaju čitavom Crkvom. Drţava Vatikanskog Grada ustanovljena
1929, stekla je općenito meĎunarodno priznanje. Odnos tih dvaju entiteta u praksi nije sasvim
jasan, a moţe se promatrati kao odnos “vlade” i “drţave”, s tim da je svaka od njih vrlo
specifična.

23 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

20. Organi države u meĎunarodnim odnosima


Šef države se u meĎunarodnom pravu smatra najvišim organom vanjskog zastupanja drţave.
To je vjerojatno naslijeĎe apsolutističkog perioda u Evropi, kad su stvarani temelji
meĎunarodnog prava. Kad se nalazi u drugoj drţavi, šefu drţave se ukazuju najviše počasti,
ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj ličnosti, već drţavi koju predstavlja. U stranoj
zemlji šef drţave uţiva potpuni sudski imunitet u krivičnim stvarima. On uţiva i imunitet u
graĎanskim stvarima, ali ga se moţe odreći.

Po Konvenciji iz 1969, za voĎenje pregovora i sklapanje ugovora šefu drţave ne treba


posebna punomoć. Zbog toga se promjene šefa drţave notificiraju ostalim zemljama. Izjave
šefa drţave i ugovori koje on sklapa obavezuju njegovu drţavu, ukoliko on to čini u okviru
svojih općepoznatih ustavnih ovlaštenja.

Vlada i njen predsjednik. Za razliku od predsjedničkog i polupredsjedničkog sistema, u


parlamentarnom sistemu uloga šefa drţave u odlučivanju je simbolična. Teţište vlasti je u
parlamentu, a svu izvršnu vlast ima vlada koja proizlazi iz parlamenta i zavisi od njegove
podrške. U okviru te izvršne vlasti sve vaţnije vanjskopolitičke odluke donosi vlada i njen
predsjednik (premijer, kancelar, predsjednik ministarskog vijeća). MeĎutim, za razliku od šefa
drţave, premijer ne simbolizira svoju drţavu i njen suverenitet kad se nalazi u inostranstvu i
lično ne uţiva počasti koje se ukazuju šefu drţave.

Tokom sluţbenih boravaka u inostranstvu premijer je po svom poloţaju šef specijalne misije.
Konvencija o specijalnim misijama iz 1969.godine za njega uglavnom predviĎa jednake
povlastice i imunitete koje uţivaju članovi stalne diplomatske misije prema Bečkoj konvenciji
o diplomatskim odnosima.

Premijeru ne treba punomoć za pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili u


pogledu pristanka svoje drţave da bude vezana ugovorom. Uz to, prema poslovniku Vijeća
sigurnosti UN, premijer i ministar vanjskih poslova ne trebaju posebnu punomoć kad
zastupaju svoju zemlju na sastancima Vijeća, te se i promjene osoba na ovim funkcijama
notificiraju ostalim zemljama.

Ministar vanjskih poslova. Ministarstvo vanjskih poslova je sluţba koja koordinira političke i
druge odnose svoje drţave sa inostranstvom i meĎunarodnim organizacijama. Njegovi
dijelovi su i DKP te zemlje u inostranstvu. Istovremeno, strana diplomatska predstavništva su
u stalnom odnosu sa MVP drţave u kojoj se nalaze.

Ministar vanjskih poslova redovno je član vlade i u njoj ima istaknut poloţaj. On je
neposredno nadreĎen cjelokupnom diplomatskom osoblju u inostranstvu. S njim stalno
kontaktiraju šefovi diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji. On učestvuje u
najvaţnijim pregovorima i na meĎunarodnim konferencijama. Obrazlaţe i brani vanjsku
politiku svoje vlade pred parlamentom. Ni njemu ne treba punomoć za pregovore i usvajanje
teksta ugovora. Zbog toga se promjene osobe na funkciji ministra vanjskih poslova redovno
notificiraju drugim drţavama putem diplomatskih kanala.

Parlament. U mnogim drţavama parlamenti se do danas nisu uspjeli izboriti za šire pravo u
odlučivanju, nadzoru i uvodi u vanjske poslove svoje zemlje. Parlamenti po pravilu utvrĎuju i
odobravaju dugoročne vanjskopolitičke ciljeve svoje zemlje. Daju suglasnost na sve vaţnije

24 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

akte u toj oblasti, uključujući ratifikaciju meĎunarodnih ugovora. U meĎunarodnu suradnju


parlamenti mnogih drţava direktno su uključeni putem povremenih posjeta njihovih
delegacija parlamentima drugih zemalja, te Interparlamentarne unije, koja okuplja
predstavnike parlamenata mnogih drţava.

21. Diplomatski zastupnici

Dosad su usvojene slijedeće konvencije iz diplomatskih i konzularnih odnosa:


- Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961;
- Bečka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963;
- Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom Generalne skupštine OUN
1969;
- Konvencija o sprečavanju i kaţnjavanju krivičnih djela počinjenih protiv osoba pod
meĎunarodnom zaštitom uključivši diplomatske agente, usvojena rezolucijom Generalne
skupštine OUN 1973;
- Bečka konvencija o predstavljanju drţava u odnosima sa univerzalnim meĎunarodnim
organizacijama iz 1975, koja još nije stupila na snagu.
- Konvencija o sigurnosti osoblja UN i pridruţenog osoblja iz 1994.

Pravo poslanstva. Svaka suverena država ima aktivno i pasivno pravo poslanstva.
Aktivno pravo je pravo upućivanja diplomatskih predstavnika u druge drţave,a pasivno je
pravo primanja stranih diplomatskih predstavnika. Uspostavljanje diplomatskih misija vrši se
na temelju uzajamnog pristanka. Po općem meĎunarodnom pravu ne postoji nikakva duţnost
drţava da stupaju i odrţavaju diplomatske odnose.

Jedna zemlja moţe akreditirati istog šefa misije u više drugih drţava, ako se ni jedna od njih
ne protivi tome. Danas se mnoge drţave koriste tom praksom radi uštede u troškovima. Po
istom principu, više drţava moţe istu osobu akreditirati u svojstvu šefa misije u nekoj drţavi.

Funkcije diplomatskih misija se prema Bečkoj konvenciji iz 1961.godine izmeĎu ostalog


sastoje u:
a) Predstavljanju svoje drţave u zemlji u kojoj je uspostavljena;
b) Zaštiti interesa graĎana svoje drţave u toj zemlji, u granicama dozvoljenim
meĎunarodnim pravom;
c) Pregovaranju sa vladom drţave u kojoj je misija uspostavljena;
d) Prikupljanju obavještenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju u drţavi u kojoj je misija
uspostavljena i izvještavanju o tome svoje vlade;
e) UnapreĎivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa
izmeĎu dvaju zemalja.

Ovim se nabrajanje funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje, a djelovanju misije u naprijed


opisanim okvirima ne moţe se prigovoriti.

Diplomatski predstavnik (šef misije). Bečka konvencija iz 1961. Šefove diplomatskih misija
dijeli u 3 klase i to:

25 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

a) Ambasadori (veleposlanici, poklisari) ili nunciji akreditirani kod šefova država i drugi
šefovi misija jednakog ranga. U tom rangu su visoki komesari koje meĎusobno
razmjenjuju članice Komonvelta.
b) Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod šefova država;
c) Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

Bečka konvencija izričito navodi da osim u pogledu prvenstva i etikecije meĎu šefovima
misija ne postoje nikakve razlike u pogledu njihove pripadnosti odreĎenom razredu.

Svi šefovi misija akreditirani u jednoj drţavi čine diplomatski kor (zbor), na čijem čelu se
nalazi duajen (doyen). Prema Bečkoj konvenciji iz 1961.godine ta počast pripada šefu misije
najvišeg razreda u konkretnoj drţavi, koji je na tom poloţaju neprekidno proveo najduţe
vremena. Ostali šefovi misija dobivaju rang u svakom razredu prema danu i času kad su
predali akreditivna pisma šefu drţave u kojoj su akreditirani. Konvencija priznaje izuzetak
koji je nastao u praksi, a prema kome je u drţavama sa preteţno katoličkim stanovništvom
duajen po običaju nuncij Svete stolice.

Diplomatski kor kao posebno tijelo nije spomenut u Bečkoj konvenciji iz 1961. On ima
preteţno protokolarnu funkciju.

Šefa misije imenuje drţava koja ga upućuje, u skladu sa vlastitim propisima i na vrijeme koje
ona odredi. Prije zvaničnog imenovanja konkretne osobe, mora se osigurati pristanak od
drţave u koju će ta osoba biti upućena u svojstvu šefa misije. Drţava primateljica moţe odbiti
taj pristanak bez navoĎenja razloga za to. Da bi se izbjeglo izričito odbijanje, ponekad se
odugovlači sa davanjem pristanka, iz čega se moţe zaključiti o negativnom stavu prema
odreĎenoj osobi.

Nakon što šef misije dobije pristanak, njegova funkcija počinje teći od trenutka predaje
akreditiva šefu države. U slučaju spriječenosti šefa misije, njegovu duţnost privremeno
obavlja otpravnik poslova. Po pravilu je to najstariji član diplomatskog osoblja misije. Ako
takvog nema izuzetno se moţe imenovati neki član administrativnog i tehničkog osoblja.

Duţnost šefa misije prestaje opozivom od strane njegove vlade (zbog penzioniranja, ostavke,
bolesti itd) smrću, ili proglašavanjem za persona non grata od strane drţave u kojoj je
akreditiran. Notifikacija o proglašenju za persona non grata ne mora navoditi razloge. S
druge strane, drţava o čijoj misiji se radi moţe privremeno ili stalno opozvati svog šefa misije
u slučaju pogoršanja političkih odnosa. Blaţi oblik je njegovo “pozivanje na konsultacije” ili
“na odmor”.

Ostalo osoblje diplomatske misije. Iz Bečke konvencije iz 1961.g. proizlazi podjela


cjelokupnog osoblja diplomatske misije na slijedeće 4 skupine:
1. šef misije;
2. diplomatsko osoblje, tj. članovi misije koji imaju diplomatski status;
3. administrativno i tehničko osoblje (pisari, arhivari, prevodioci, šifranti itd);
4. posluţno osoblje (vratari, čuvari, vozači, čistači i sl), te u nekim slučajevima i privatna
posluga članova misije.

Članovi diplomatskog osoblja (1 i 2) načelno moraju biti drţavljani drţave o čijoj misiji se
radi. Oni ne mogu biti drţavljani drţave domaćina, osim uz njenu suglasnost koju moţe
povući u svako doba. Diplomatski duţnosnici mogu biti zaduţeni za posebne poslove u

26 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

odnosima sa drţavom u kojoj su akreditirani. To su atašei: vojni, za kulturu, za ekonomiju itd.


Broj osoblja diplomatske misije moţe se utvrditi sporazumno sa drţavom u kojoj je misija
uspostavljena. Najveće drţave u nekim zemljama imaju diplomatske misije sa nekoliko
stotina, pa i preko 1.000 članova u različitim svojstvima. Ako o tome nema sporazuma,
drţava-domaćin moţe zahtijevati da se taj broj kreće u granicama koje ona smatra normalnim
i razumnim.

Specijalne misije. Pod specijalnim misijama se podrazumijeva tzv. diplomacija ad HC, koja
se naročito raširila nakon II sv.rata. Radi se o posjetama šefova drţava, ili delegacija na čelu
sa premijerom, ministrom vanjskih poslova ili drugim odgovornim ministrom. To mogu biti i
delegacije stručnjaka radi pregovora o nekoj posebnoj vrsti suradnje (ekonomskoj, vojnoj itd).
Pojam specijalnih misija obuhvata i drţavne delegacije koje učestvuju na diplomatskim
konferencijama.

Misije država pri međunarodnim organizacijama. Većina drţava članica OUN je do


1950.godine otvorila svoje stalne misije pri sjedištu UN u New York. Bečka konvencija iz
1975.godine sadrţi posebna pravila o stalnim misijama pri meĎunarodnim organizacijama, te
posebne odredbe o delegacijama drţava koje imaju obiljeţja specijalnih misija.

Stalne misije pri meĎunarodnim organizacijama. Drţave članice i nečlanice mogu otvarati
stalne misije ako do dozvoljavaju pravila organizacije. Za to nije potreban poseban pristanak
organizacije niti drţave domaćina, ali je organizacija duţna notificirati drţavi domaćinu
osnivanje takve misije prije njenog otvaranja. Ove misije nemaju nikakve redovne odnose sa
vladom drţave domaćina. To je duţnost diplomatske misije akreditirane u drţavi domaćinu,
ukoliko je takva misija uspostavljena.

Prvenstvo izmeĎu stalnih predstavnika u organizaciji odreĎuje se prema abecednom


redoslijedu imena drţava članica organizacije. Dakle, ne vaţe pravila o rangu šefova
diplomatskih misija akreditiranih u drţavama.

Delegacije država u tijelima i na konferencijama organizacije. Sastav delegacije, vrijeme


njegovog dolaska i odlaska, lokacije boravka itd. notificiraju se organizaciji, ali ni
organizacija niti drţava domaćin nemaju pravo stavljati primjedbe u tom pogledu, niti mogu
nekog člana delegacije proglasiti za persona non grata.

Misije i njihovi članovi, te članovi delegacija, uţivaju gotovo iste povlastice i imunitete kao i
diplomatsko osoblje. Drţava domaćin je duţna izvršavati svoje obaveze u vezi s tim, a
organizacija je obavezna u tom smislu pruţiti pomoć misiji odnosno delegaciji da ostvari
povlastice i imunitete koji joj pripadaju.

22. Diplomatski privilegiji i imuniteti


Pravila o diplomatskim privilegijama kodificirana su Bečkom konvencijom o diplomatskim
odnosima iz 1961.godine. Sva ta pravila predstavljaju propise općeg običajnog meĎunarodnog
prava. Diplomatske povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog
osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija, osobama diplomatskih agenata i članovima
njihovih porodica. Ograničenija prava na zaštitu ima administrativno, tehničko i posluţno
osoblje misije, a neka osloboĎenja od davanja uţiva i privatna posluga članova misije.

27 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prostorije misije su nepovredive. Organi drţave u kojoj se misija nalazi ne smiju ući u te
prostorije, osim uz pristanak šefa misije. To vaţi čak i u slučaju poţara. U slučaju opasnosti
od napada, drţava primalac misije duţna je da policijskim i drugim snagama zaštiti njihovu
nepovredivost. Ako ne uspije spriječiti pokušaj napada, duţna je o tome provesti istragu, dati
objašnjenje i zvaničnu ispriku drţavi o čijoj misiji se radi. Prostorije misije i imovina koja se
u njima nalazi ne smiju biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, pljenidbi ili mjeri izvršenja.
Nepovredivost se poštuje i u slučaju prekida diplomatskih odnosa, pa čak i oruţanog sukoba.

S druge strane, prostorije misije se ne mogu koristiti na bilo koji način nespojiv sa funkcijama
misije. U slučaju zloupotrebe, šef misije ili neki drugi član diplomatskog osoblja moţe biti
proglašen za persona non grata, a u najteţim slučajevima moţe doći do prekida diplomatskih
odnosa.

Posebno je pitanje azila (utočišta) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije
ustanova općeg meĎunarodnog prava i nije predviĎen Bečkom konvencijom iz 1961, ali je u
praksi drţava Juţne i Srednje Amerike dozvoljavano utočište u stranim diplomatskim
misijama za osobe progonjene iz političkih razloga. Diplomatski zastupnik je duţan izvijestiti
drţavu primatelja o pruţanju azila, a bjegunca spriječiti u svakoj djelatnosti protiv opće
sigurnosti zemlje. Potom 2 drţave (drţava u čijoj misiji je pruţen azil i drţava domaćin)
ugovaraju način da bjegunac sigurno napusti zemlju.

Misija i njen šef imaju pravo isticati grb i zastavu svoje drţave na prostorijama misije,
rezidenciji šefa misije i njegovim prijevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata
uţivaju jednaku nepovredivost kao i prostorije misije.

Arhivi i dokumenti misije su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto gdje se
nalaze. TakoĎer su nepovredivi spisi i prepiska diplomatskih agenata.

Sloboda općenja (komuniciranja). Drţava u kojoj je misija akreditirana duţna je dozvoliti i


štititi komuniciranje misije za sluţbene svrhe. Misija moţe u tu svrhu koristiti sva pogodna
sredstva, uključivši diplomatske kurire i kodirane poruke. Radio odašiljač misija moţe
koristiti samo uz pristanak drţave primateljice. Sluţbena prepiska misije je nepovrediva.

Položaj diplomatskog agenta. Ličnost diplomatskog agenta (šefa misije i članova


diplomatskog osoblja) je nepovrediva. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti hapšenja ili
pritvaranja. Drţava primateljica je obavezna poduzeti sve mjere radi sprečavanja svakog
napada na njegovu ličnost, slobodu i dostojanstvo. Izuzetak je ako se diplomatski agent
zatekne u fizičkom napadu na drugu osobu ili izvršenju nekog drugog krivičnog djela. Tada se
on nakratko smije pritvoriti da bi bio spriječen u izvršenju tog djela, ali odmah nakon toga
mora biti osloboĎen. Naravno, ta osoba se moţe proglasiti personom non grata.

Diplomatski agent uţiva potpuni imunitet od krivičnog gonjenja u drţavi u kojoj je


akreditiran. Od te odgovornosti on nije izuzet u svojoj vlastitoj drţavi. Diplomatski agent
uţiva i imunitet od graĎanske i upravne nadleţnosti drţave u kojoj je akreditiran, osim ako se
radi:
a) O stvarnopravnoj tuţbi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na području drţave
u kojoj je akreditiran;
b) O tuţbi koja se odnosi na nasljeĎivanje, a u kojoj se on u svojstvu fizičke (privatne) osobe
pojavljuje kao nasljednik, legatar, izvršilac oporuke ili upravnik ostavštine;

28 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

c) O tuţbi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovačku djelatnost koju obavlja u
drţavi u kojoj je akreditiran, a izvan svojih sluţbenih funkcija.

Bečka konvencija inače zabranjuje diplomatskim agentima da se bave profesionalnom ili


trgovačkom djelatnošću u drţavi u kojoj su akreditirani.

Diplomatski agent nije duţan da svjedoči. Ako pokrene sudski postupak, ne moţe se pozvati
na imunitet u pogledu nekog protuzahtjeva vezanog za glavni zahtjev. Izuzet je od propisa o
socijalnom osiguranju u drţavi u kojoj je akreditiran, kao i od svih direktnih poreza i taksi,
javnih sluţbi i vojnih tereta (rekvizicija, kontribucija, pruţanje konačišta vojsci i sl).

Drţava o čijem diplomatskom agentu se radi moţe se odreći imuniteta od krivične, graĎanske
ili upravne odgovornosti svog agenta, ali to sam agent ne moţe učiniti. Odricanje uvijek mora
biti izričito.

Članovi porodice diplomatskog agenta koji ţive u njegovom domaćinstvu uţivaju iste
privilegije kao i sam agent, ukoliko nisu drţavljani zemlje domaćina (primateljice).

Administrativno i tehničko osoblje i članovi porodica tog osoblja uglavnom uţivaju iste
povlastice. Imunitet od graĎanske i upravne nadleţnosti primjenjuje se jedino na djela
učinjena u obavljanju njihovih funkcija. Osoblje i članovi njihovih porodica koji su drţavljani
drţave primateljice ne uţivaju povlastice i imunitete.

Poslužno osoblje misije, ako se ne radi o drţavljanima primateljice ili u njoj nemaju stalno
boravište, uţivaju imunitet samo za djela izvršena u obavljanju svojih funkcija. Ovo osoblje
TakoĎer ne plaća poreze i takse na plate koje prima za vršenje svoje sluţbe. Poreze i takse ne
plaća ni privatna posluga članova misije.

Dužnosti. Bez štete po njihove povlastice i imunitete, sve osobe koje ih uţivaju duţne su
poštivati zakone i propise drţave domaćina, i uzdrţavati se od miješanja u unutrašnje poslove
drţave domaćina. U slučaju prekršaja tih duţnosti, drţava domaćin moţe zatraţiti da bio koji
član misije napusti njenu teritoriju i u tom pogledu mu odrediti razuman rok. Ako on to ne
učini, drţava domaćin moţe odbiti da tu osobu prizna kao člana misije, a u najteţim
slučajevima moţe doći do prekida diplomatskih odnosa.

23. Konzularno pravo


Materija iz oblasti konzularnog prava kodificirana je Bečkom konvencijom o konzularnim
odnosima iz 1963.godine. Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drţave imaju pravo i
nemaju duţnost na odrţavanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na
uzajamnom pristanku. Ako drugačije nije odreĎeno, pristanak na uspostavu diplomatskih
odnosa uključuje i ustanovljavanje konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih odnosa sam po
sebi ne povlači i prekid konzularnih odnosa.

Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija. Konzularni duţnosnik moţe, uz suglasnost


drţave domaćina, biti od svoje zemlje ovlašten da obavlja diplomatske radnje, ukoliko u toj
zemlji nema diplomatske misije. MeĎutim, obavljanje diplomatskih radnji ne daje mu pravo
na diplomatske privilegije i imunitete. S druge strane, diplomatska misija moţe obavljati

29 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

konzularne funkcije a u takvom slučaju osoblje diplomatske misije zadrţava diplomatske


povlastice i imunitete.

Konzularne funkcije. Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo
značajne za odrţavanje meĎudrţavnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u:
- zaštiti interesa njegove drţave u zemlji u kojoj je angaţiran, a posebno interesa svojih
drţavljana, kao i interesa pravnih lica iz svoje drţave;
- unapreĎenju trgovačkih, ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa dvaju zemalja i
unapreĎenju uzajamnih prijateljskih odnosa;
- izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje ţele putovati u njegovu drţavu;
- konzul obavlja i sve druge funkcije koje mu njegova drţava povjeri, a koje nisu
zabranjene propisima drţave domaćina i kojima se ona ne protivi.

Konzularno područje je teritorija na kojoj konzularni ured obavlja svoje funkcije. Ako postoji
samo 1 konzularni ured, onda njegovo područje obuhvata cijelu drţavu u kojoj je ured
ustanovljen. Ako ureda ima više, uz suglasnost drţave domaćina odreĎuje se konzularno
područje za svaki ured.

Šef konzularnog ureda i drugi konzularni funkcionari. Prema običajnom pravu potvrĎenom
Konvencijom iz 1963, šefovi konzularnih ureda dijele se na 4 razreda (klase) i to: generalni
konzuli; konzuli; vicekonzuli i konzularni agenti. Prema razredu šefa, i konzularni uredi nose
nazive generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija.

Šefa konzularnog ureda imenuje njegova drţava, uz odobrenje drţave primateljice, slično kao
i kod šefova diplomatskih misija. Naime, matična drţava izdaje šefu konzularnog ureda
patentno (ili proviziono) pismo u kome potvrĎuje njegovo svojstvo šefa konzularnog ureda i
navodi osnovne podatke o njemu i njegovom budućem uredu. To pismo se dostavlja drţavi
primateljici. Po prijemu patentnog pisma drţava domaćin izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje
imenovanom šefu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije. Ona moţe, bez obrazloţenja,
odbiti da izda egzekvaturu, a moţe je i naknadno povući i u takvom slučaju se dotična osoba
prestaje smatrati članom konzularnog osoblja.

Svi šefovi konzularnih ureda u jednom gradu čine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi
duajen (doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen je šef konzularnog ureda u najvišem
razredu u tom mjestu, koji tu funkciju obavlja najduţe bez prekida. Ostali dobivaju rang
prema razredu i datumu izdavanja egzekvature.

Drţava moţe imenovati više konzularnih duţnosnika, a drţava primateljica moţe zadrţati
pravo da izdaje egzekvature svakom pojedinačno. Ukoliko ne postoji izričit sporazum o broju
administrativnog i tehničkog osoblja, drţava primateljica moţe zahtijevati da se taj broj kreće
u granicama koje ona smatra normalnim, uzimajući u obzir sve okolnosti i potrebe
konzularnog ureda.

Funkcije članova konzularnog ureda prestaju: (a) opozivom od strane matične drţave (tj.
notifikacijom drţavi domaćinu da su funkcije te osobe prestale), (b) povlačenjem egzekvature,
(c) notifikacijom od strane drţave domaćina da je dotičnu osobu prestala smatrati članom
konzularnog osoblja.

Konzuli po zvanju i počasni konzuli. Konzuli po zvanju su osobe kojima je to isključivo


zanimanje. Oni načelno trebaju biti drţavljani zemlje koja ih upućuje. Izuzetno, mogu biti i

30 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

drţavljani druge zemlje (uključujući i zemlju domaćina), ali uz suglasnost drţave primateljice
koju ona moţe povući u svakom trenutku.

Počasni konzuli imenuju se meĎu osobama stalno nastanjenim u konkretnoj drţavi.


Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje, niti isključivi izvor prihoda.
Počasni konzularni duţnosnici su preteţno osobe slobodnih zanimanja, a za konzularnu
sluţbu ne moraju dobivati naknadu od drţave koja ih je imenovala. Te se osobe prihvaćaju
duţnosti radi društvenog ugleda ili u njoj nalaze svoj profesionalni interes.

Konzularne prostorije, arhive i dokumenti. Konzularne prostorije koje se koriste isključivo


za potrebe rada su nepovredive. U slučaju poţara ili druge nesreće, moţe se pretpostaviti
pristanak šefa konzularnog ureda za ulazak u te prostorije. Drţava domaćin duţna je poduzeti
sve mjere zaštite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Isto se
odnosi i na konzularni ured kojim upravlja počasni konzularni duţnosnik.

Konzularni arhiv i dokumenti su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto na kome
se nalaze. Pritom je počasni konzularni duţnosnik duţan konzularni arhiv i dokumente
odvojiti od ostalih svojih dokumenata.

Konzularne prostorije i imovina u njima, kao i prijevozna sredstva konzularnog ureda, ne


mogu biti predmetom bilo kakve rekvizicije. Izuzeti su od svih poreza i drugih davanja, osim
davanja za posebne usluge. Konzularne prostorije, imovina i arhiv štite se i u slučaju prekida
konzularnih odnosa, pa čak i u slučaju oruţanih sukoba.

Na konzularnom uredu, ulaznim vratima prostorija, rezidenciji šefa konzularnog ureda, te na


njegovom vozilo kad se ono koristi u službene svrhe, moţe se isticati grb i zastava matične
drţave. Isto vaţi i za počasnog šefa konzularnog ureda.

Sloboda komuniciranja. Propisi o slobodi komuniciranja jednaki su kao i u slučaju


diplomatskih misija. Značajna razlika je u tome što ako nadleţni organi drţave domaćina
imaju ozbiljnog razloga da vjeruju kako konzularna valiza sadrţi druge predmete osim
dopisivanja, dokumenata i predmeta namijenjenih sluţbenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati da
valizu u njihovom prisustvu otvori ovlašteni predstavnik drţave o čijem konzularnom uredu
se radi. Ako on to odbije, valiza se mora vratiti u mjesto odakle je upućena.

Konzularni duţnosnici imaju pravo na svom konzularnom području komunicirati i


kontaktirati sa drţavljanima svoje zemlje. Ako je strani drţavljanin uhapšen ili zadrţan na
bilo koji način, na njegov zahtjev se bez odlaganja o tome mora obavijestiti nadleţni
konzularni ured njegove zemlje. Konzularni duţnosnici imaju pravo takvu osobu posjećivati i
sa njom odrţavati kontakte, te poduzimati sve mjere za pravno zastupanje svojih graĎana.

Povlastice i imuniteti konzularnih dužnosnika. Bečka konvencija iz 1963.godine donijela je


odreĎene minimalne norme iz ove oblasti, a drţave mogu na bilateralnoj osnovi ugovoriti i
veći obim njihove zaštite. Prema Konvenciji, drţava domaćin ima općenitu obavezu zaštite
konzularnih funkcionara i postupanja prema toj osobi sa poštovanjem.

Konzularni funkcionari i radnici ne podlijeţu krivičnoj nadleţnosti sudskih i upravnih organa


drţave domaćina za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na
počasne konzule. Ali za sva ostala djela, uz odreĎena ograničenja konzularni duţnosnik je
krivično odgovoran. Moţe biti uhapšen i pritvoren samo u slučaju počinjenog teškog

31 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

krivičnog djela i to samo u provoĎenju odluke nadleţnog suda. Dakle, ne moţe biti uhapšen
na osnovu odluke policije ili upravne vlasti. Sudski postupak protiv konzularnog funkcionara
moţe se provoditi i za ostala krivična djela, ali se pritom on brani sa slobode i to sve do
izricanja konačne presude. U slučaju hapšenja ili pritvaranja člana konzularnog osoblja, to se
odmah notificira šefu konzularnog ureda, odnosno matičnoj drţavi pritvorenog.

Sva navedena ograničenja ne odnose se na počasnog konzula, koji je u većini slučajeva


drţavljanin drţave u kojoj se nalazi konzularni ured.

Konzularni funkcionari i radnici, uključujući i počasne, izuzeti su i od nadleţnosti graĎanskih,


sudskih i upravnih organa za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzeće se
ne odnosi na graĎanske tuţbe pokrenute na osnovu ugovora koje je konzularni funkcionar ili
radnik sklopio u svojstvu fizičke osobe, te u slučaju kad treća osoba podnese graĎansku tuţbu
za naknadu štete nastalu saobraćajnim udesom koji je izazvalo neko prijevozno sredstvo
konzularnog ureda.

Članovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoče u sudskom i upravnom postupku,
ali nisu duţni da svjedoče o činjenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija i nisu
duţni pokazati dokumente i sluţbenu prepisku koja se na to odnosi. To se odnosi i na počasne
konzule. MeĎutim, konzularni funkcionari po zvanju mogu odbiti da svjedoče i o drugim
činjenicama, a ostali konzularni radnici uključujući i počasne konzularne funkcionare, ne
smiju odbiti svjedočenje o činjenicama koje se ne odnose na obavljanje njihovih funkcija.

Kao i kod diplomata, matična drţava se moţe odreći povlastica i imuniteta za bilo kog
konzularnog funkcionara. To odricanje mora biti izričito i u pisanoj formi.

Ako sam konzularni funkcionar ili radnik pokrene postupak o nekom pitanju u kome bi inače
uţivao imunitet, on se na taj imunitet ne moţe više pozivati u pogledu bilo kojeg
protuzahtjeva vezanog za glavni zahtjev. Odricanje od imuniteta u postupku ne obuhvata i
odricanje imuniteta u pogledu izvršenja presude, za što je potrebno posebno odricanje.

Konzularni duţnosnici po zvanju ne smiju u drţavi primateljici obavljati bilo kakvu


profesionalnu djelatnost u svrhu stjecanja osobne zarade. To se ne odnosi na konzularne
radnike, posluţno osoblje i članove njihovih porodica, ali im se u pogledu takve djelatnosti ne
priznaju nikakve povlastice i imuniteti.

Fiskalna izuzeća, izuzeća od carina i carinskog pregleda, nasljeĎivanja i ličnih davanja


ureĎena su kao i za članove diplomatske misije prema Bečkoj konvenciji iz 1961.

MeĎutim, članovi porodice počasnih konzularnih duţnosnika prema Konvenciji iz


1963.godine, ne uţivaju nikakve olakšice, povlastice i imunitete.

24. Pojam pravo i podjela meĎunarodnih organizacija


Pojam. MeĎunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajniji oblik suradnje
njihovih drţava članica u izvršenju nekih zajednički postavljenih ciljeva.

Svaka meĎunarodna vladina organizacija osnovana je meĎunarodnim ugovorom izmeĎu


drţava. Taj ugovor je temeljni pravni akt za rad organizacije. On izmeĎu ostalog propisuje:

32 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

ciljeve i nadleţnosti organizacije; organe, njihove odnose i nadleţnosti; način donošenja


odluka; način financiranja; prava i duţnosti drţava članica itd.

Pravo. S obzirom na centralni značaj ugovora-ustava za rad organizacije, to pravo je u osnovi


pisano i ugovorno, za razliku od općeg meĎunarodnog prava koje je u osnovi običajno tj.
nepisano. MeĎutim, pravo neke meĎunarodne organizacije osim ugovora o osnivanju
obuhvata i ugovore koje sama organizacija sklapa sa drugim subjektima, poslovnike njenih
organa, odluke o prijemu novih članova, odluke o učešću drţava članica u financiranju, o
načinu utroška tih sredstava itd.
Pored pisanih propisa, pravo svake meĎunarodne organizacije se dograĎuje i putem običajnih
pravnih pravila koja nastaju u praksi njenih organa i drţava članica. Ova pravila imaju
supsidijarni značaj.

Pravo svake meĎunarodne organizacije je partikularne prirode. Ono obavezuje drţave članice,
samu organizaciju i njene organe. MeĎutim, utjecaj tog prava na razvoj i promjene općeg
meĎunarodnog prava moţe biti znatan, posebno ako je organizacija politički značajna i po
prostoru djelovanja univerzalna, kakav je slučaj sa OUN.

Historijski razvoj međunarodnih organizacija. Prve stalne meĎunarodne organizacije


nastale su u 19.vijeku. To su bile tzv. riječne komisije. U drugoj polovini 19.vijeka osnivaju
se i tzv. administrativne unije (upravni savezi). Prva od tih organizacija bila je ustanovljena
1865.godine, sklapanjem MeĎunarodne telegrafske konvencije. Današnji naziv joj je
MeĎunarodna unija za telekomunikacije i specijalizirana je ustanova UN.

Nakon I sv.rata na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919.godine paralelno su stvorene Liga


naroda i MeĎunarodna organizacija rada. Krajem II sv.rata dolazi do osnivanja OUN. Danas
djeluje više različitih meĎuvladinih organizacija nego što ima suverenih drţava u svijetu.
Podjele. Sa stanovišta meĎunarodnog prava, najvaţnija je podjela na vladine
(meĎudržavne) i nevladine organizacije. Vladine organizacije osnivaju drţave i one su im
jedini pravi članovi. U nekima od njih nisu neposredno učlanjene drţave, već odreĎena
drţavna tijela ili organizacije (npr. centralne banke, ţeljezničke uprave i sl).

Nevladine organizacije osnivaju pojedinci iz više drţava ili srodna, tzv. nacionalna društva ili
udruţenja pojedinaca iz više drţava.

Samo vladine organizacije mogu biti subjekti meĎunarodnog prava. Od toga su moţda
izuzetak MKCK i Liga društava crvenog kriţa kojima su Ţenevske konvencije i dodatni
protokoli povjerili odreĎene zadatke i ovlaštenja u oruţanim sukobima.

Po obimu nadležnosti, meĎunarodne organizacije se mogu podijeliti na opće i


specijalizirane. Opće su one čija nadleţnost nije usko specijalizirana na odreĎenu oblast.
Najbolji primjer takve organizacije danas je OUN, ali to su i neke regionalne organizacije kao
Vijeće Evrope, Organizacija afričkog jedinstva, Organizacija američkih drţava.

Specijalizirane organizacije su one koje djeluju u nekoj uţoj – specijaliziranoj oblasti. To su


npr. sve specijalizirane agencije UN kao MeĎunarodna organizacija rada, MMF, Svjetska
banka, itd.

33 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Po prostornom vršenju djelatnosti i po članstvu postoje univerzalne i regionalne


organizacije. Univerzalne su one organizacije koje za cilj imaju da okupe sve drţave svijeta.
U njih spada UN i sve njene specijalizirane ustanove.

Regionalne organizacije su pod odreĎenim uvjetima otvorene za pristup zemljama iz odreĎene


regije ili subregije. Tipične regionalne organizacije su Organizacija afričkog jedinstva i
Organizacija američkih drţava.

Neki pisci od univerzalnih i regionalnih organizacija razlikuju i treću skupinu – organizacije


posebno zainteresiranih država. One su sve zatvorenog tipa, ali u svom članstvu
obuhvaćaju drţave iz različitih dijelova svijeta. To su npr. OPEC, NATO, te razne
organizacije koje okupljaju najveće proizvoĎače i najveće potrošače odreĎenih proizvoda.

Po stupnju ovlaštenja i dometu odluka razlikuju se deliberativne i supranacionalne


organizacije. Deliberativne organizacije koordiniraju uzajamnu suradnju njihovih drţava
članica. U njihovim organima se donose zaključci, najčešće u obliku pravno neobavezujući
preporuka (rezolucija).

Supranacionalne organizacije su izuzetno rijetke. Danas je to praktično jedino Evropska unija.


U odreĎenim oblastima drţave članice EU su na zajedničke organe prenijele pravo da donose
odluke koje se direktno primjenjuju na teritorijima svih drţava članica, kao da ih je donio neki
odgovarajući drţavni organ. EU nije naddrţavna organizacija, jer bi tada predstavljala
federaciju drţava.

25. MeĎunarodne organizacije kao subjekti meĎunarodnog prava

Usvajanje Bečke konvencije o predstavljanju drţava u odnosima sa univerzalnim


meĎunarodnim organizacijama iz 1977.godine, afirmira objektivni meĎunarodni subjektivitet
i to po pravilu svih meĎudrţavnih organizacija. MeĎutim, mada su subjekti meĎunarodnog
prava, meĎuvladine organizacije, za razliku od drţava, ne raspolaţu općenitom nadleţnošću.
U tom smislu ni sama OUN nije isto što i njena najmanja drţava članica. MeĎunarodne
organizacije rukovode se “načelom specijalnosti”, tj. drţave koje su ih stvorile im daju
ovlaštenja koje su ograničene funkcijom zajedničkih interesa čije su im ostvarenje povjerile.

Danas je općenito prihvaćeno da meĎunarodne organizacije sklapaju punopravne


meĎunarodne ugovore s drţavama i izmeĎu sebe. UN i neke druge meĎunarodne organizacije
šalju svoje predstavnike u drţave (aktivno pravo poslanstva), čiji poloţaj je sličan
diplomatskom.

26. Preteće i osnivanje Ujedinjenih nacija


Sveta alijansa je savez najvećih evropskih sila osnovan na Bečkom kongresu 1815.godine.
Obuhvaćao je Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju, da bi 1818.godine primio i Francusku. To
je bio etatistički savez evropskih vladara koji je za cilj imao očuvanje njihovih dinastičkih
interesa.

Liga naroda osnovana je na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. SAD nije nikada postala
njenim članom jer je Senat odbio ratificirati mirovne ugovore. Glavna svrha Lige naroda bilo

34 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

je očuvanje svjetskog mira. Imala je 3 stalna organa: Skupštinu, Vijeće Lige i stalni
Sekretarijat. Skupština i Vijeće su imali nerazgraničene nadleţnosti u svim pitanjima
svjetskog mira. U oba ta organa odluke su se morale donositi jednoglasno. Generalnog
sekretara je imenovalo Vijeće na prijedlog većine u Skupštini. Sjedište Lige bilo je u Ţenevi.

Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skupštini odrţanoj u Ţenevi u aprilu
1946, nakon što je Povelja UN već stupila na snagu. Sva imovina Lige prenesena je u
vlasništvo OUN.

Osnivanje UN. Predstavnici V. Britanije, SAD, SSSR i Kine su u Moskovskoj deklaraciji od


01.11.1943. priznali neophodnost ustanovljenja opće meĎunarodne organizacije za odrţanje
meĎunarodnog mira i sigurnosti. Konferencija UN o meĎunarodnoj organizaciji odrţana je u
San Francisku u periodu od 25.04.-26.06.1945. Prisustvovali su predstavnici 50 drţava
osnivača, a to su bile drţave koje su ratovale protiv sila Osovine. Na konferenciji je usvojen
tekst Povelje UN i svečano potpisan 26.06.1945. Član 110 Povelje predvidio je njeno stupanje
na snagu tek nakon ratifikacije od strane svih 5 stalnih članica budućeg Vijeća sigurnosti i
većine ostalih drţava potpisnica. Taj uvjet ispunjen je 24.10.1945. i taj se datum slavi kao
Dan UN.

27. Članovi Ujedinjenih nacija i položaj država nečlanica


Iskonske i naknadno primljene države članice. Iskonske (prvobitne) članice UN su sve one
drţave koje su učestvovale na osnivačkoj konferenciji u San Francisku i potom ratificirale
Povelju. Njih je sa Poljskom bilo 51. Iskonske članice su odlučivale o prijemu svih novih
drţava u članstvo.

Sve drţave članice prema Povelji imaju jednaka prava i obaveze, s tim da 5 stalnih članica
Vijeća sigurnosti imaju i neka posebna prava u odlučivanju. Povelja predviĎa da se svaka
drţava prima u članstvo UN odlukom Generalne skupštine na preporuku Vijeća sigurnosti. U
stvarnosti, Vijeće sigurnosti odlučuje o prijemu u članstvo, a Generalna skupština potom
donosi konačnu odluku koja je gotovo redovno potvrdna.

Prava i dužnosti država članica UN. Sve drţave članice imaju pravo učestvovati i glasati na
zasjedanjima Generalne skupštine. One u njoj mogu birati i biti birane za članice drugih
organa koje ona imenuje (nestalne članice Vijeća sigurnosti i sve članice Ekonomskog i
socijalnog vijeća). U Generalnoj skupštini one biraju članove MeĎunarodnog suda u Hagu,
generalnog sekretara UN, te članove pomoćnih organa, npr. Komisije za meĎunarodno pravo.

Putem notifikacije pristupa ili po jednostavnoj proceduri primanja, drţave članice UN mogu
postati članicama većine specijaliziranih ustanova UN. Jedino je primanje u članstvo
financijskih organizacija (MMF, Svjetska banka) uvjetovano ispunjenjem i nekih drugih
uvjeta.

Istovremeno, drţave članice UN su Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obaveza, i to


posebno na osnovu Poglavlja VII, koje predviĎa djelovanje u slučaju prijetnje miru,
narušavanja mira ili čina agresije. Ugovorna obaveza članica UN je i da snose svoj dio
troškova UN kako ih rasporedi Generalna skupština.

35 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Posebni položaj stalnih članica Vijeća sigurnosti. Članom 23 izričito je propisano da su


stalni članovi Vijeća sigurnosti SAD, V. Britanija, Francuska, SSSR (sada Ruska federacija) i
Kina. Odluke Vijeća sigurnosti o svim pitanjima donose se potvrdnim glasovima devetorice,
uključujući 5 stalnih članova. Dakle, tekst Povelje predviĎa jednoglasnost svih 5 stalnih
članova pri donošenju odluka i preporuka u Vijeću sigurnosti. MeĎutim, od početka rada
Vijeća sigurnosti, taj propis se tumačio na način da uzdrţavanje od glasanja ili odsustvo
nekog od stalnih članova ne sprečava usvajanje odluke. Odluka se ne moţe donijeti ako je
neka stalna članica glasala protiv nje, tj. ako je uloţila veto.

Posebna prava stalnih članova Vijeća sigurnosti se ne mogu mijenjati ili dokidati bez
njihovog pristanka. Stalna članica praktično ne moţe biti ni isključena iz UN, jer za to prema
Povelji treba prijedlog Vijeća sigurnosti, a taj prijedlog stalna članica moţe spriječiti vetom.

Stalne članice mogu sprečavati ili ometati donošenje i odluka za koje je potrebna preporuka
Vijeća sigurnosti, npr. o prijemu neke drţave u članstvo UN. Njihovi drţavljani se redovno
biraju za članove MeĎunarodnog suda u Hagu. Uz to velike sile imaju osiguran poseban
poloţaj u izvršnim organima većine specijaliziranih ustanova UN.

Suspenzija, isključenje iz članstva i povlačenje iz UN. Prema Povelji, članica UN koja ne


plaća svoje financijske doprinose Organizaciji tokom pune 2 godine gubi pravo glasa u
Generalnoj skupštini. To je tzv.”mala suspenzija” koja drţavu lišava samo prava glasa u
Generalnoj skupštini, ali ne i prava na učešće u raspravama Generalne skupštine. Skupština
toj članici moţe dozvoliti glasanje ako je neplaćanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise o
njegovoj volji.

Generalna skupština moţe na preporuku Vijeća sigurnosti suspendirati vršenje članskih prava
i povlastica članici UN protiv koje je Vijeće poduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Radi se
o tzv.”velikoj suspenziji”, koja se odnosi na sva članska prava u svim organima UN. Vršenje
tih prava moţe ponovno uspostaviti samo Vijeće sigurnosti, nakon što obustavi takvu akciju.

Generalna skupština moţe na preporuku Vijeća sigurnosti isključiti iz Organizacije članicu


UN “koja uporno krši načela sadrţana u Povelji”. Ta krajnja mjera dosad nije bila
poduzimana. Povelja ne sadrţi propise o povlačenju iz članstva, ali je to suvereno pravo svake
drţave. Iz UN se dosad povlačila jedino Indonezija 1965.godine, da bi se slijedeće godine
vratila u članstvo.

Položaj država nečlanica prema Povelji UN. Obzirom da su UN dostigle cilj univerzalnosti,
poloţaj drţava nečlanica danas je preteţno akademsko pitanje. Obaveze iz Povelje danas su
dio općeg meĎunarodnog prava. Radi se o zabrani prijetnje silom ili njene upotrebe u
rješavanju sporova. Poveljom je predviĎeno da Organizacija osigurava da drţave koje nisu
članice UN postupaju u skladu sa njenim načelima koliko je to potrebno za odrţavanje
meĎunarodnog mira i sigurnosti. Dakle, organizacija i njene drţave članice mogu nečlanicu
prisiliti na poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti.

36 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

28. Organi Ujedinjenih nacija


Povelja predviĎa 6 glavnih organa UN: Generalnu skupštinu, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i
socijalno vijeće, Starateljsko vijeće, MeĎunarodni sud u Hagu i Sekretarijat.

Generalna skupština je plenarni organ u kome su sve drţave zastupljene sa najviše po 5


predstavnika, a svaka članica ima po 1 glas. Generalna skupština ima opću nadleţnost. Moţe
raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okviru Povelje ili se odnose na
ovlaštenja ili funkcije bilo kojeg drugog organa predviĎenog Poveljom. O svim tim pitanjima
ona moţe davati preporuke drţavama članicama i drugim organima UN. Ona prima i razmatra
izvještaje ostalih organa UN.

Ako neko pitanje koje prema Povelji spada u nadleţnost UN nije izričito dano u nadleţnost
nekog drugog organa, za njegovo razmatranje je nadleţna Generalna skupština.
Od opće nadleţnosti Generalne skupštine postoji 1 izuzetak, a to je u slučaju kad Vijeće
sigurnosti povodom nekog spora ili situacije vrši funkcije predviĎene Poveljom. Tada
Generalna skupština svoju preporuku moţe dati samo na traţenje Vijeća sigurnosti.
Generalna skupština donosi rezolucije, koje načelno imaju značaj neobavezujućih preporuka.
Od toga su izuzetak odluke o raspodjeli troškova UN koje su obavezujuće, ili o izboru drţava
ili pojedinaca u druge organe OUN.

Odluke o «vaţnim pitanjima» donose se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih članova, a


ostale oduke običnom većinom prisutnih. MeĎu «vaţna pitanja» spadaju preporuke koje se
odnose na odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti, izbor članova drugih organa UN,
primanje novih članova u UN, suspenzija i isključenje članova, te pitanja proračuna.
Generalna skupština ima 3 vrste zasjedanja: redovna, vanredna i hitna vanredna. Redovna se
sazivaju svake godine, po pravilu u septembru, i po potrebi se produţavaju u narednu
kalendarsku godinu. Vanredna saziva generalni sekretar na zahtjev Vijeća sigurnosti ili većine
članica UN.
Sazivanje hitnih vanrednih zasjedanja ne predviĎa Povelja, već rezolucija Generalne skupštine
«Ujedinjeni za mir» iz 1950.godine. Ukoliko uslijed nedostatka jednoglasnosti stalnih članova
Vijeće sigurnosti nije u stanju izvršavati svoje obaveze na odrţavanju meĎunarodnog mira i
sigurnosti, Generalna skupština odmah mora razmotriti taj problem. U slučaju narušena mira
ili čina agresije, ona moţe drţavama članicama preporučiti i upotrebu oruţanih snaga.
Ukoliko u to vrijeme Generalna skupština ne zasjeda, moţe se u roku od 24 sata sazvati hitno
vanredno zasjedanje. Taj zahtjev moţe postaviti Vijeće sigurnosti većinom od bilo kojih 9
članova, ili većina članova UN.

Generalna skupština ima više stalnih i ad hoc organa za različite djelatnosti. Ima 6 glavnih
komiteta (odbora) i to: za razoruţanje i meĎunarodnu sigurnost, za ekonomska i financijska
pitanja, za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, za posebna politička pitanja i
dekolonizaciju, administrativni i budţetski komitet, te pravni komitet.
Vijeće sigurnosti je neka vrsta izvršnog organa UN. Uz 5 stalnih članova, Generalna skupština
bira još 10 nestalnih članova na mandat od 2 godine. Svake godine bira se polovina od toga

37 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

broja. Na funkciji predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti smjenjuju se predstavnici drţava članica


svakog mjeseca, a po abecednom redu.

Glavna nadleţnost i odgovornost Vijeća je odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti. U


obavljanju svoje nadleţnosti ono moţe, osim preporuka, donositi i obavezujuće odluke za sve
drţave članice. Osim toga, Vijeće preporučuje Generalnoj skupštini prijem, suspenziju i
isključenje drţava iz članstva UN, te imenovanje generalnog sekretara, a sa Generalnom
skupštinom učestvuje u paralelnom postupku izbora sudaca MeĎunarodnog suda u Hagu.
Odluke i preporuke o svim pitanjima, osim pitanja postupka donose se većinom od najmanje
9 glasova, pod uslovom da ni jedan stalni član ne glasa protiv, tj. da ne uloţi veto.
Ekonomsko i socijalno vijeće obavlja znatan dio poslova UN u širokom krugu ekonomskih i
socijalnih pitanja. Najcjenjenija njegova djelatnost je unapreĎenje poštivanja i odrţavanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. Ono koordinira djelatnosti svih specijaliziranih
ustanova UN, ali ne donosi odluke, već ih samo preporučuje na usvajanje Generalnoj
skupštini. Dakle, ovo vijeće djeluje kao neka vrsta pomoćnog organa Generalne skupštine.
Ekonomsko i socijalno vijeće sastoji se od 54 člana koje bira Generalna skupština na mandat
od 3 godine. Pri izboru se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. Odluke se donose
prostom većinom glasova prisutnih članova. Zasjedanja se odrţavaju 2 puta godišnje, u
proljeće i jesen, u Ţenevi. U vršenju svojih nadleţnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće osniva
stalne odbore, tzv. funkcionalne komisije i regionalne komisije.
Starateljsko vijeće bilo je osnovano radi provoĎenja meĎunarodnog sistema starateljstva iz
poglavlja XII. Nakon što je posljednje starateljsko područje Palau na Pacifiku steklo
nezavisnost 01.10.1994.godine, Starateljsko vijeće je suspendiralo svoje djelatnosti.
MeĎunarodni sud u Hagu je glavni sudski organ UN. Nasljednik je Stalnog suda
meĎunarodne pravde, koji je osnovala Liga naroda 1920.godine. MeĎunarodni sud u Hagu
osnovan je Poveljom UN, a Statut suda je sastavni dio Povelje. Praksa oba ova suda uzima se
kao jedinstvena.
Sekretarijat se sastoji od generalnog sekretara i pomoćnog osoblja. Generalnog sekretara
imenuje Generalna skupština na prijedlog Vijeća sigurnosti. On je najviši administrativni
duţnosnik UN, ali obavlja i značajne političke funkcije. Suština njegovog autoriteta leţi u
čl.99 Povelje, prema kome on moţe upozoriti Vijeće sigurnosti na svaki predmet koji bi po
njegovom mišljenju mogao dovesti u opasnost odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti.
Uloga generalnog sekretara je u praksi nadmašila propise Povelje. U mnogim situacijama mu
drugi organi povjeravaju neke vaţne funkcije. Generalni sekretar djeluje u ličnom svojstvu na
sastancima svih glavnih organa UN, osim MeĎunarodnog suda, te Generalnoj skupštini
podnosi godišnje izvještaje o radu UN.

38 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

29. Čovjek kao subjekt meĎunarodnog prava


Oni koji nastoje dokazati da čovjek pojedinac jeste subjekt meĎunarodnog prava polaze od
mišljenja da se taj subjektivitet moţe stepenovati po intenzitetu, te pojedinca uporeĎuju sa
drugim izvedenim subjektima, kao što su meĎudrţavne organizacije. Na taj način dolaze do
zaključka da je njegov subjektivitet ograničen i izveden iz subjektiviteta drţave.

Argumenti te vrste idu u nekoliko pravaca:

- opće meĎunarodno pravo razvija se u pravcu priznavanja pojedincu mnogih ljudskih


prava, a istovremeno nameće pojedincu i mnoge pravne obaveze (npr.svaki pripadnik
oruţanih snaga podvrgnut je pravilima koja vaţe u oruţanim sukobima. Za njihovo
kršenje direktno je odgovoran). MeĎutim, ovaj argument ustvari dokazuje činjenicu da
je čovjek objekat, a ne subjekt meĎunarodnog prava u smislu u kome su to
meĎunarodne organizacije;
- u nekim meĎunarodnim ugovorima drţave su priznale prava pojedinaca, koja
pojedinci uţivaju u ličnom svojstvu, a ne posredstvom drţave. MeĎutim, ti ugovori se
mogu otkazati, čime bi prestao «subjektivitet» pojedinca;

Čovjek bi mogao postati subjektom meĎunarodnog prava, ukoliko bi čitava meĎunarodna


zajednica stekla neke odlike naddrţavne organizacije. MeĎutim, ako bi se to dogodilo,
meĎunarodno pravo bi postalo federalno pravo te svjetske superdrţave.

30. Državljani i stranci


Pojam državljanstva. Drţavljanstvo je pravna veza koja pojedinca vezuje za neku drţavu.
Svaka drţava načelno ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na njeno
drţavljanstvo.

Državljanstvo stečeno rođenjem. Većina ljudi stiče drţavljanstvo roĎenjem i ne mijenja ga do


smrti. Drţavljanstvo se roĎenjem stiče na osnovu porijekla roditelja (ius sanguinis) ili
činjenicom roĎenja na teritoriji neke drţave (ius soli).

Državljanstvo udate žene. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ţena iz


1979.godine predviĎa da će drţave stranke te Konvencije ţenama priznati jednaka prava kao i
muškarcima u pogledu sticanja, promjene ili očuvanja drţavljanstva supruga. Ni brak sa
strancem, niti promjena drţavljanstva od strane supruga dok brak traje, ne mijenja automatski
i drţavljanstvo supruge, niti je ostavlja bez drţavljanstva.

Naturalizacija i ekspatrijacija (otpust iz državljanstva). Naturalizacija je postupak u kome


drţava po svojoj diskreciji dodjeljuje drţavljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drţava moţe
svojim zakonima predviĎati različite uvjete za prijem u drţavljanstvo. Istovremeno, u
meĎunarodnom pravu nije prihvaćena doktrina o «neraskidivoj privrţenosti» koja bi drţavu
sprečavala da neku osobu otpusti iz svog drţavljanstva suprotno njenoj volji.

39 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Osobe bez državljanstva i osobe sa više državljanstava (apatridi i polipatridi). Bez


drţavljanstva mogu ostati mnoge osobe koje napuštaju svoju domovinu iz političkih razloga.
Osim toga, moguće je da pripadnici neke etničke skupine ne ţele primiti drţavljanstvo na koje
jedino imaju pravo, a drţava u kojoj borave odbija im dati svoje drţavljanstvo (npr.Albanci
roĎeni na Kosovu, a nastanjeni u BiH i sl).

Što se tiče polipatrida, Konvencija o sukobu zakona o drţavljanstvima iz 1930.godine


predviĎa neka pravila u pogledu poloţaja osoba sa više drţavljanstava, a koja se dana mogu
smatrati pravilima općeg običajnog meĎunarodnog prava:

- svaka od drţava čiji je drţavljanin ta osoba, moţe je smatrati samo svojim


drţavljaninom;
- drţava ne moţe toj osobi pruţati diplomatsku zaštitu u drţavi čiji je takoĎer
drţavljanin;
- u trećoj drţavi ta osoba će se tretirati kao da ima samo jedno drţavljanstvo, i to po
pravilu drţavljanstvo one drţave u kojoj obično ili uglavnom boravi, ili sa kojom je
najduţe vezana, uzimajući u obzir okolnosti slučaja;
- ako drţave putem sporazuma ne urede drugačije, osoba sa 2 drţavljanstva duţna je
sluţiti vojsku i plaćati poreze u obe drţave.

Pravni položaj stranaca. Pristup stranaca u neku državu. Drţava moţe strancima zabraniti
pristup na svoju teritoriju, ili ga ograničiti uvjetima koje sama propiše (npr. u zakonima o
useljavanju). Mnoge drţave dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na kraći rok (najčešće
do 3 mjeseca), bez formalnosti i bez ulazne vize. Ponekad se diskriminiraju potencijalni
useljenici iz samo nekih drţava, ili se u pogledu useljenja nekima predviĎaju povlastice.

Protjerivanje stranaca. Poput prava da dozvoli ili ne dozvoli pristup, svaka drţava ima pravo
da uskrati dalji boravak stranca kojeg smatra nepoţeljnim na svojoj teritoriji. Drţava moţe
svojim propisima predviĎati kriterije, tj. razloge protjerivanja stranca, ali se to pravo u
njegovoj primjeni ne smije zloupotrebljavati. Drţava protjeranog stranca ima pravo traţiti
razloge zbog kojih je ta mjera preduzeta. U slučaju objavljenog rata, svaka zaraćena strana
ima pravo sa svog područja protjerati sve graĎane druge zaraćene strane. Protjerivanje se ne bi
smjelo vršiti uz povredu dostojanstva protjerane osobe i sa nepotrebnom brutalnošću. Osobi
treba dati razuman rok za napuštanje drţave i da sama izabere drţavu u koju će otići.

Prava stranaca. Kad je stranac primljen na teritoriju neke drţave sa pravom neograničenog ili
privremenog boravka, on u toj drţavi uţiva neka minimalna prava potrebna za privatni ţivot.
MeĎunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj drţavi da strancima uskrati prava sklapanja
graĎanskih ugovora, sticanja ličnog vlasništva, sklapanja braka i uţivanja porodičnih prava.
Izvan tih osnovnih prava, drţava moţe (ali i ne mora) stranca podvrgnuti nekim
ograničenjima radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili prava svojih drţavljana
(npr. u pogledu zapošljavanja). Strancima se obično uskraćuju politička prava, uključujući
aktivno i pasivno biračko pravo i obavljanje javnih funkcija.

40 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Uprkos mogućim ograničenjima, lična sigurnost, sloboda i prava stranaca kome je dozvoljen
neograničen ili privremeni boravak, jednako su «sveta» kao i prava domaćih drţavljana.
Drţava je duţna pruţati efikasnu zaštitu tih njihovih prava.

Stranac ima pravo traţiti i diplomatsku zaštitu svoje drţave, ali tek nakon što je iscrpio sva
raspoloţiva pravna sredstva u drţavi u kojoj boravi. Stranac ima pravo napustiti drţavu svog
boravka, ali se to pravo moţe uvjetovati prethodnim ispunjenjem odreĎenih obaveza kao
npr.plaćanja poreza, vraćanja privatnih dugova i sl.

Eksproprijacija imovine stranca. Jedno od načela meĎunarodnog prava je poštivanje


privatnog vlasništva i stečenih prava stranaca. MeĎutim, eksproprijacija strane imovine se ne
smatra suprotnom meĎunarodnom pravu, ali se moţe izvršiti samo uz ispunjenje slijedećih
uvjeta:

- isključivo u javnom interesu;


- predmet eksproprijacije mora biti odreĎena vrsta imovine, bez obzira da li je njen
vlasnik domaći graĎanin ili stranac;
- za ekspropriranu imovinu mora se platiti naknada.

Dužnosti stranaca. Stranac koji boravi u odreĎenoj drţavi podvrgnut je pravu te drţave, kao i
njeni graĎani. Osim ako drugačije nije propisano ugovorom ili zakonom, stranci se ne smiju
uplitati u politiku drţave u kojoj borave. Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost drţavi
u kojoj ţivi i moţe biti optuţen za zločin izdaje. Općenito je prihvaćeno da se stranci ne
smiju prisiliti da sluţe u oruţanim snagama domaće drţave.

Azil (utočište). Svaka drţava moţe dati azil strancu koji je prognan ili je pobjegao iz svoje
domovine, kao i osobi bez drţavljanstva. Pruţanje azila je pravo koje proizilazi iz
teritorijalnog suvereniteta drţave. Ni jedna drţava nema obavezu po meĎunarodnom pravu da
odbije primiti nekog stranca na svoju teritoriju, da ga izruči drugoj drţavi ili da ga protjera sa
svoje teritorije, osim u slučaju nekih ograničenja i izvršenja obaveza koje je sama preuzela.
Običnim zločincima se u načelu ne pruţa azil, a pravo pruţanja azila se u praksi sve više
ograničava brojnim ugovorima o izručenju (ekstradiciji), te nekim pravilima učtivosti.

Samo meĎunarodno pravo ne garantira pojedincima «pravo na azil», tj. pravo da ga pod
odreĎenim uvjetima uvijek dobiju na vlastito traţenje. MeĎutim, neke drţave svojim ustavima
izričito priznaju pravo na azil odreĎenim osobama. Npr. Osnovni zakon SR Njemačke iz
1949. godine izmeĎu ostalog predviĎa: «Osoba progonjena na političkoj osnovi uţivat će
pravo azila».

Položaj izbjeglica i osoba bez državljanstva. IzmeĎu velikog broja drţava na snazi je
Konvencija o poloţaju izbjeglica iz 1951. i Protokol koji se odnosi na poloţaj izbjeglica iz
1967.

Konvencija o položaju osoba bez državljanstva usvojena je 1954.godine.

41 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjerske
ili nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj društvenoj skupini ili zbog političkog
mišljenja, naĎe izvan zemlje čije drţavljanstvo ima i koja ne ţeli ili zbog tog straha neće
traţiti zaštitu te drţave.

Osoba bez drţavljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna drţava ne
smatra svojim drţavljaninom.

U drţavi koja im je pruţila utočište, izbjeglice i apatridi imaju odgovarajuća prava i duţnosti.
Njihova duţnost je da poštuju zakone i propise, kao i mjere za zaštitu javnog poretka drţave u
kojoj se nalaze.

Drţava boravka im je duţna osigurati tretman koji je barem jednak tretmanu svojih graĎana u
pogledu slobode kretanja i izbora mjesta boravka, slobode vjeroispovijesti i vjerskog
obrazovanja njihove djece, prava vlasništva, obrazovanja, javne pomoći, radnog i socijalnog
zakonodavstva, poreskih opterećenja, itd.

Izbjeglice i apatridi se ne smiju izloţiti progonu zbog svoje rase, vjeroispovijesti ili političkog
mišljenja. Izbjeglice i apatridi koji se zakonito nalaze na području drţava stranaka pomenutih
konvencija mogu se protjerati samo iz razloga sigurnosti drţave i javne sigurnosti, ali se takve
odluke moraju donijeti u odgovarajućem postupku pred nadleţnim drţavnim organima.

Pojam ekstradicije. Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izručenje neke


osobe od jedne drţave drugoj koja ga je zatraţila, a radi suĎenja i kaţnjavanja.

Ekstradicija bjegunca nikada nije postala obavezom drţava po općem meĎunarodnom pravu.
Ona se i danas moţe izvršiti na osnovu učtivosti ili primjenom nekog ugovora koji unaprijed
predviĎa ekstradiciju.

Smatra se općeprihvaćenim da drţava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim


uz odobrenje drţave koja je osobu izručila, suditi joj za druge zločine osim onih zbog kojih je
izručena. To načelo «specijalnosti» predviĎa se ugovorima o ekstradiciji, ali se poštuje čak i
ako nije izričito propisano.

Osobe i zločini koji podliježu ekstradiciji. Ujednačena je praksa da drţava kojoj je zahtjev za
ekstradiciju upućen izručuje drţavi koja ekstradiciju traţi graĎane te drţave ili graĎane trećih
drţava. Drţave evropskog kontinenta nesklone su izručivati vlastite graĎane i sklonije su im
same suditi za zločine koje su počinili u inostranstvu. Nasuprot njima, V.Britanija i SAD se
nisu opirale da izručuju svoje graĎane radi suĎenja u drţavi u kojoj su počinili zločin.

Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviĎaju da djelo za koje je bjegunac optuţen mora
biti krivično djelo prema zakonima obe drţave, tj. one koja traţi izručenje i one u kojoj se
bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon što je bjeguncu u drţavi u kojoj se nalazi
već izrečena konačna presuda za to djelo (non bis in idem).

42 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

31. MeĎunarodna zaštita čovjeka


Danas je svaka drţava u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana
mnogim pravilima općeg običajnog prava, od kojih većina ima karakter ius cogens. Generalna
skupština UN usvojila je 10.12.1948.godine Opću deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su
definirana graĎanska, politička, kao i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nakon
Opće deklaracije, 1966.godine usvojeni su MeĎunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima i MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima. Obzirom da su sva
prava i obaveze iz tih konvencija propisana na općenit i normativan način, to moţe njihovim
strankama dati uporište za tvrdnju da ta pravila po običajnoj osnovi obavezuju i treće drţave.
Zbog toga se danas smatra da je obaveza poštivanja ljudskih prava obaveza erga omnes.

MeĎu ljudska prava koja se štite pravilima ius cogens prvenstveno spadaju neka temeljna
prava svakog čovjeka na ţivot, tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, čije je kršenje čitava
meĎunarodna zajednica priznala meĎunarodnim zločinom.

Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi. Po svojoj prirodi
diskriminacija uvijek proizvodi masovna i sistematska kršenja ljudskih prava.

U treću skupinu meĎu pravilima ius cogens spadaju ona graĎanska i politička prava koja se,
prema konvencijama na snazi, ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati. Krug tih prava
nije ureĎen u jednakom obimu u različitim ugovorima koji predviĎaju takve propise.

Član 4 MeĎunarodnog pakta o graĎanskim i političkim pravima iz 1966.godine predviĎa da se


u doba vanredne javne opasnosti koja ugroţava opstanak naroda, a čije je postojanje sluţbeno
proglašeno, mogu privremeno derogirati neke obaveze iz toga Pakta, “uz uvjet da te mjere
nisu nespojive sa ostalim obavezama po meĎunarodnom pravu i ne povlače diskriminaciju
jedino na osnovu rase, boje koţe, spola, jezika, vjere ili socijalnog porijekla”. MeĎutim, ni
pod takvim okolnostima ne mogu se privremeno derogirati slijedeća prava:
1. pravo na ţivot, uz izuzetak izricanja smrtne kazne za najteţe zločine u sudskom postupku;
2. zabrana mučenja ili nečovječnog postupanja;
3. zabrana ropstva i ropstvu sličnih oblika;
4. zabrana hapšenja samo zbog neizvršenja ugovorne obaveze;
5. zabrana kaţnjavanja za djela koja u vrijeme činjenja nisu bila krivična djela po
unutrašnjem niti meĎunarodnom pravu;
6. pravo na pravni subjektivitet;
7. sloboda misli, savjesti i vjere.

U sljedećoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca koja ne


odgovaraju sasvim ius cogens prema Bečkoj konvenciji iz 1969. Te slobode i prava podloţni
su izvjesnim ograničenjima koja moţe propisati drţavna vlast i to: zbog poštivanja prava i
ugleda drugih, za zaštitu drţavne sigurnosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili morala. Tu
spadaju sloboda kretanja, sloboda izraţavanja mišljenja, sloboda sindikalnog udruţivanja,
sloboda od miješanja u privatni ţivot, sloboda stupanja u brak, posebna prava djece, pravo
učešća u voĎenju javnih poslova, pravo na pristup javnim sluţbama pod jednakim općim
uvjetima, te aktivno i pasivno biračko pravo.

43 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U slijedeću grupu spadaju većina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja su u


meĎunarodnim konvencijama većinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teţiti.
Mjera njihovog poštivanja i sudske zaštite prvenstveno zavisi od sposobnosti, a ne o volji
drţavne vlasti.

Napokon, neki pisci raspravljaju i o tzv.”pravima treće generacije”, meĎu koja spadaju pravo
na mir, na ekonomski razvoj, na zdravu okolinu itd. Ova “prava” ustvari bi trebalo smatrati
nekim univerzalnim i dugoročnim ciljevima čitave meĎunarodne zajednice.

Obaveze država iz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Članice Vijeća Evrope


usvojile su 1950.godine Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Konvencijom su ustanovljeni Evropska komisija i Evropski sud za ljudska prava. Dopunskim
protokolom koji je stupio na snagu 1999.godine prethodni Komisija i Sud su dokinuti i
ustanovljen je novi Sud za ljudska prava kao stalno tijelo kome se pojedinci mogu obraćati sa
svojim tuţbama protiv drţava u kojima su prekršena njihova prava iz Konvencije ili
protokola.

Obaveze drţava na izvršenju konvencija prvenstveno naravno zavise od toga koje konvencije
je odreĎena drţava prihvatila. Uopćeno promatrano, kad su u pitanju mjere osiguranja
izvršenja obaveza iz meĎunarodnih konvencija, postoji više takvih mjera:

- tuţba jedne drţave koja je stranka konvencije protiv druge drţave-stranke zbog kršenja
obaveza iz konvencije. Neke od konvencija sklopljenih pod okriljem UN predviĎaju
nadleţnost Suda u Hagu u slučaju sporova u njihovom tumačenju i primjeni. MeĎutim,
drţave se u praksi uzdrţavaju od takvih tuţbi.
- podnošenje periodičnih izvještaja o mjerama poduzetim na implementaciji konvencije;
- obraćanje pojedinaca unutrašnjim sudskim organima ili meĎunarodnim tijelima u slučaju
kršenja nekog prava garantiranog konvencijom.

Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Tuţbu moţe podnijeti pojedinac koji
smatra da je ţrtva povrede prava predviĎenih Evropskom konvencijom ili protokolima od
neke drţave stranke. Tuţilac moţe biti drţavljanin, stranac ili osoba bez drţavljanstva, a u
svojstvu tuţioca moţe se pojaviti i nevladina organizacija ili grupa graĎana.

Tuţba se podnosi Generalnom sekretaru Vijeća Evrope u Strassburu, običnim pismom u


slobodnoj formi i bez naknade. Tuţba i svi drugi podnesci moraju biti sačinjeni na jednom od
sluţbenih jezika Suda – engleskom ili francuskom. Postupak pred sudom je besplatan.

44 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Da bi sud usvojio tuţbu, moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti:

- povredu prava mora počiniti javna vlast tuţene drţave (npr.ne moţe se tuţiti privatni
poslodavac zbog otpuštanja sa posla);
- dogaĎaji koji čine povredu prava tuţitelja moraju se desiti nakon što je Konvencija stupila
na snagu za tuţenu drţavu;
- tuţba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog i Konvenciji ili Protokolima, te
u granicama tih propisa;
- tuţitelj mora lično biti ţrtva povrede tih prava, tj. pojedinac ne moţe upućivati tuţbu zbog
kršenja prava drugih osoba ili grupa;
- prije nego uputi tuţbu Sudu, tuţilac mora iscrpiti sva raspoloţiva pravna sredstva
predviĎena pravom tuţene drţave;
- tuţba se Evropskom sudu mora podnijeti najkasnije 6 mjeseci od donošenja konačne
presude ili odluke protiv koje nije dozvoljena ţalba;
- tuţba ne smije biti anonimna;
- ako je tuţba odbijena, ne moţe se podnositi nova tuţba po istom predmetu, osim ako
sadrţi nove podatke;
- tuţba ne smije prethodno biti već podnesena nekom drugom meĎnarodnom postupku
istrage ili rješavanja (zabrana litispendencije);
- pojedinosti iznesene u tuţbi moraju biti pouzdane i tačne.

Izvršenje konačnih presuda Suda nadzire Vijeće ministara Vijeća Evrope.

Tužbe Komitetu za ljudska prava. Tuţba se upućuje Sekretarijatu UN (Odjel za ljudska


prava) u Ţenevi. Moţe biti sastavljena na bilo kom jeziku. Uvjeti za tuţbu slični su uvjetima
po Evropskoj konvenciji, s tim što se Komitetu moţe obratiti samo pojedinac kome je lično
nanesena šteta i rok za tuţbu nije ograničen na 6 mjeseci, niti je pravo na tuţbu ograničeno za
povrede nakon stupanja na snagu Fakultativnog protokola.

32. MeĎunarodna zaštita manjina


Nakon 1945.godine poloţaj manjina u nekim zemljama sreĎen je putem dvostranih ugovora,
ali je zanimanje za manjinsku zaštitu u Evropi poraslo tek nakon raspada socijalističkog
reţima, kad su porasle teţnje za emancipacijom bivših federalnih jedinica u SFRJ, SSSR i
Čehoslovačkoj.

Najopširniji dokument kojim se definira sadrţaj manjinskih prava kao dio univerzalno
priznatih ljudskih prava dosad je Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji
KESS-a iz juna 1990.godine. U Evropi je 1994.godine ustanovljena i duţnost Visokog
komesara za nacionalne manjine. Za opći običajni proces još značajniji od Dokumenta iz
Kopenhagena je Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim,
vjerskim i jezičkim manjinama, koju je Generalna skupština UN usvojila u februaru
1993.godine.

45 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pravila općeg i regionalnog međunarodnog prava o zaštiti manjina. Najčešće citirana


definicija manjine je definicija italijanskog profesora Capotortija, specijalnog izvjestioca UN
o pravima manjina. On smatra da je manjina skupina brojčano manja od ostatka stanovništva
neke države, u nedominantnom položaju, čiji pripadnici koji su graĎani te države, imaju
etničke, vjerske ili jezičke karakteristike različite od karakteristika ostatka stanovništva, i
makar implicitno iskazuju osjećaj solidarnosti usmjeren ka očuvanju svoje kulture, tradicije,
vjere ili jezika».

Cilj svake manjinske zaštite prvenstveno bi trebao biti potpuna ravnopravnost pripadnika
manjina u odnosu na ostatak stanovništva, dakle njihova nediskriminacija, a zatim posebna
prava, institucije i druge pogodnosti potrebne za očuvanje njihovih posebnosti. Po čl.27
MeĎunarodnog pakta o graĎanskim i političkim pravima, manjinama se ne smije uskratiti
pravo da imaju svoj vlastiti kulturni i vjerski ţivot i da se sluţe svojim vlastitim jezikom.

Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim
manjinama ide i korak dalje, predviĎajući obaveze drţava da zaštite postojanje i subjektivitet
tih manjina i da ohrabruju stvaranje uvjeta za promoviranje njihovog subjektiviteta. Ta
Deklaracija formulira i odgovarajuća prava osoba koje pripadaju tim manjinama. MeĎutim,
predstoji dugačak put da se načela Deklaracije putem običajnog procesa pretvore u pozitivna
pravila općeg meĎunarodnog prava.

Razvoj pravila o zaštiti manjina u Evropi je mnogo brţi od onoga na svjetskom nivou. U
okrilju Vijeća Evrope usvojena su 2 vrlo vaţna ugovora o manjinskoj zaštiti: Evropska
povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992, te Okvirna konvencija za zaštitu
nacionalnih manjina iz 1995. MeĎutim, mjere izvršenja ovih ugovora su daleko slabije od
onih koje se odnose na zaštitu graĎanskih i političkih prava pojedinaca.

Evropska povelja predviĎa duţnost izvještavanja od strane drţava stranaka svake 3 godine,
koje razmatra komisija nezavisnih stručnjaka. Zbirne izvještaje Komisije razmatraju Odbor
ministara i Parlamentarna skupština Vijeća Evrope. Okvirna konvencija predviĎa samo da će
Odbor ministara pratiti njeno izvršenje.

Postoji 5 temeljnih prava koja trebaju uţivati sve skupine i svi njihovi pripadnici na teritoriji
svake drţave svijeta. Neka od tih pravila već su se afirmirala kao propisi općeg
meĎunarodnog prava:
1. Pravo na opstanak;
2. Pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost (sloboda od diskriminacije);
3. Pravo na odgovarajuću zastupljenost u političkom odlučivanju. U etnički izmiješanim
područjima načelo «jedan čovjek jedan glas» je pravilo koje nije dovoljno za sve svrhe.
4. Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe;
5. Pravo na vlastite institucije, da bi se odrţale posebnosti pojedinih skupina (obrazovne i
kulturne ustanove, učešće u javnim RTV programima i sl).

46 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

33. Kaznena odgovornost pojedinca


Odgovarajuće meĎunarodne konvencije redovno propisuju jurisdikciju i duţnost nacionalnih
sudova drţava stranaka da kaţnjavaju zločine i druge meĎunarodne delikte koje one
zabranjuju. Neke od tih konvencija predviĎaju alternativnu jurisdikciju domaćih i
meĎunarodnih sudova, mada to dosad nije imalo značajnijih praktičnih posljedica.

Statuti meĎunarodnih krivičnih tribunala za bivšu SFRJ i za Ruandu predviĎaju primarnu


nadleţnost tih sudova u odnosu na domaće sudstvo. Za razliku od tih slučajeva, Rimski statut
o MeĎunarodnom krivičnom sudu predviĎa komplementarnu nadleţnost tog suda i sudova
drţava stranaka, o čemu se predviĎaju detaljni propisi.

Dilema o zastarivosti meĎunarodnih zločina okončana je 1968.godine usvajanjem Konvencije


o nezastarivosti ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Tom konvencijom je utvrĎena
nezastarivost dvaju široko definisanih grupa zločina, ali ne izričito i zločina protiv mira. Pod
meĎunarodnim ratnim zločinima podrazumijevaju se oni definirani Statutom Nirberškog suda,
te «teške povrede Ţenevskih konvencija o zaštiti ţrtava rata». MeĎu zločinima protiv
čovječnosti navedeni su i zločini genocida i aparthejda.

Jurisdikcija domaćih sudova u pogledu kažnjavanja međunarodnih zločina i drugih


delikata. Da bi se neki domaći sud proglasio nadleţnim za suĎenje osobama okrivljenim za
meĎunarodne zločine, oni moraju izričito biti predviĎeni u krivičnom zakonu te drţave, što je
u skladu sa načelom legaliteta krivičnog djela i kazne. Drţava moţe u svom krivičnom
zakonu predviĎati i djela zabranjena konvencijama kojih ona nije stranka, a posebno djela
zabranjena općim meĎunarodnim pravom.

Međunarodni sudski organi. MeĎunarodni vojni tribunal u Nirbergu osnovan je Londonskim


sporazumom od 08.08.1945, kome je bio pridodat i Statut MeĎunarodnog vojnog tribunala.
Tribunal je po statutu bio nadleţan za 3 vrste zločina: zločine protiv mira, ratne zločine i
zločine protiv čovječnosti.
MeĎunarodni vojni tribunal za daleki istok u Tokiju ustanovljen je posebnim proglasom
vrhovnog komandanta savezničkih snaga gen.Daglasa MekArtura 19.01.1946. Imao je istu
nadleţnost kao i Tribunal u Nirbergu.

MeĎunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju ustanovljen je Rezolucijom Vijeća


sigurnosti br.827 od 25.05.1993.godine. To je prvi tribunal koji je osnovan rezolucijom na
osnovu Poglavlja VII Povelje UN. Time Statut Tribunala pravno obavezuje sve članice UN.
Tribunal je počeo sa radom 18.11.1993. u Hagu. Sud se sastoji od 11 sudija, koje bira
Generalna skupština UN sa liste od 22-33 kandidata koje predlaţe Vijeće sigurnosti. Mandat
sudija je 4 godine, uz mogućnost ponovnog izbora. Sud čine 2 prvostepena vijeća od po 3
člana, te Apelaciono (ţalbeno) vijeće od 5 sudija. Po Statutu, Tribunal je nadleţan za
kaţnjavanje 4 vrste meĎunarodnih zločina: (1) teške povrede Ţenevskih konvencija, (2)
kršenja zakona i običaja rata, (3) genocid i (4) zločini protiv čovječnosti. Moţe izreći samo
vremenske kazne.

MeĎunarodni krivični tribunal za Ruandu uspostavljen je rezolucijom Vijeća sigurnosti


955 od 08.11.1994.godine. Nadleţan je za kaţnjavanje meĎunarodnih zločina počinjenih na
području Ruande, kao i od njenih graĎana na području drugih drţava tokom 1994.godine.
Nadleţan je za kaţnjavanje 3 skupine meĎunarodnih zločina: genocid, zločine protiv

47 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

čovječnosti, te kršenje čl.3 zajedničkog Ţenevskim konvencijama i Drugom dopunskom


protokolu («nemeĎunarodni oruţani sukobi»).

Stalni meĎunarodni krivični sud. Na diplomatskoj konferenciji u Rimu 17.07.1998.godine


potpisan je Rimski statut MeĎunarodnog krivičnog suda sa sjedištem u Hagu. Za Statut je
glasala 121 drţava, uz 21 uzdrţanu i 6 drţava protiv (SAD, Izrael, Irak, Kina, Sudan, Libija).
Sud će biti nadleţan za kaţnjavanje pojedinaca zbog zločina protiv čovječnosti, ratnih
zločina, genocida i agresije. Postupak će moći pokretati drţave, samostalni tuţilac i Vijeće
sigurnosti UN. Najveća kazna koju će sud moći da izrekne je doţivotni zatvor.

Na početku svoje djelatnosti sud će se sastojati od 18 sudija izabranih na rok od 9 godina.


Radni jezici suda biće engleski i francuski, finansiraće se iz doprinosa drţava stranaka Statuta,
doprinosa iz budţeta UN, te dobrovoljnih priloga. Da bi Statut stupio na snagu potrebna je
ratifikacija 60 drţava.

34. Prostor državnog područja. Teritorijalna suverenost države


Drţavno područje je prostor na kome drţava vrši svoju vrhovnu vlast i do čijih granica ta
vlast dopire. Ono je objekat meĎunarodnog prava jer svaka drţava prema tom pravu uţiva tzv.
»teritorijalnu suverenost». Pod teritorijalnom suverenošću moţe se smatrati skup nadleţnosti
koje drţava vrši na svojoj teritoriji. Na toj teritoriji se primjenjuje ustavnopravni poredak te
drţave. Ona smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne smije ugroţavati prava drugih
drţava.

Pod svojom jurisdikcijom drţava ima sve fizičke i pravne osobe koje se nalaze na njenoj
teritoriji (uz izuzetak stranaca sa diplomatskim imunitetom). Nad svojim drţavljanima koji se
nalaze u drugoj drţavi, drţava vrši i tzv.personalnu suverenost. Ta suverenost se meĎutim ne
smije vršiti na štetu teritorijalne suverenosti druge drţave.

Načelo isključivosti. Drţava na svojoj teritoriji vrši vlast uz isključenje vlasti svake druge
drţave. Od ovog načela postoje izuzeci – na osnovu ugovora o vojnom savezu, neka drţava
moţe iz svoje jurisdikcije isključiti pripadnike stranih oruţanih snaga stacioniranih na svom
području. Oruţane snage UN se upućuju na osnovu dvostranog ugovora drţave domaćina i
OUN. Krivičnu nadleţnost nad svojim pripadnicima načelno ima drţava o čijem kontingentu
se radi. Osim toga, od načela isključivosti teritorijalne suverenosti moţe se odstupiti i nekom
rezolucijom Vijeća sigurnosti UN donesenom na osnovu Poglavlja VII Povelje.

Poseban slučaj ograničenja teritorijalne suverenosti neke drţave su međudržavne služnosti.


One se uspostavljaju ugovorim, uvijek su vezane samo za dio teritorije neke drţave, a mogu
biti u korist druge drţave, skupine drţava ili u korist svih drţava. Tu se konkretno moţe raditi
npr. o duţnosti trpljenja prolaska trupa susjedne ili druge drţave, davanju susjednoj drţavi
prava na izgradnju ţeljezničke pruge ili ceste preko njenog područja, korištenje luke i sl.

48 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

35. Državne granice

Granica neke drţave čini «liniju» koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj susjednih drţava.
Na moru je to vanjska granica teritorijalnog mora te drţave. Granice se često dijele na
prirodne i vještačke.

Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva.

Ako neka neplovna rijeka dijeli područja dvaju drţava, njihova granica po pravilu slijedi
liniju sredine izmeĎu obala te rijeke. Ako rijeka ima više rukavaca, usvaja se linija sredine
glavnog rukavca.

Kod plovnih rijeka za graničnu liniju moţe se usvojiti thalweg. To je linija koja neprekinuto
spaja najdublje tačke u koritu rijeke i objema drţavama omogućava plovidbu na rijeci. Kod
niskog vodostaja, kad se na rijeci pojave ade (riječna ostrva), uvijek se pouzdano zna koje od
tih privremenih ostrva pripadaju kojoj od susjednih drţava.

Ako granična rijeka postepeno mijenja svoj tok, a ako se ugovorom drugačije ne odredi,
drţavna granica se pomjera sa linijom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako
rijeka naglo napusti ranije korito i stvori novi, granica ostaje tamo gdje je bila, ukoliko se
ugovorom ne odredi drugačije.

Ako susjedne drţave izgrade most preko granične rijeke, svoju granicu najčešće odreĎuju na
sredini mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci.

Kad su 2 susjedne drţave povezane planinskim masivom ili lancem, granična linija moţe
povezivati vrhove planina ili slijediti njihove grebene, a moţe slijediti i vododjelnicu. U
posljednjem slučaju granica se povlači na način da dijeli slivove svih vodenih tokova koji se
ulijevaju u 2 veće rijeke ili 2 mora. Takva granica ponekad bolje sluţi potrebama lokalnog
stanovništva.

Vještačke granice povlačile su se u kolonijalnom periodu (a i kasnije) na neistraţenim i slabo


naseljenim područjima. Vještačka granica je imaginarna geometrijska prava linija koja slijedi
neki geografski meridijan ili paralelu, ili je povučena na drugi način.

Granice se po pravilu utvrĎuju ugovorom ili meĎunarodnom sudskom odnosno arbitraţnom


presudom. Neke su nastale običajnim putem, na osnovu dugotrajne prakse i ne osporava ih ni
jedna od susjednih drţava, ali se i većina takvih granica potvrĎuje i precizira ugovorom.

Načelo uti possidetis znači da ako izmeĎu novih drţava slijednica nema drugačijeg
sporazuma, izmeĎu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnosti linija razgraničenja
unutar drţave prethodnice koja je bila na snazi na dan sukcesije, postaje njihova drţavna
granica po meĎunarodnom pravu. Isto načelo primjenjuje se i na vanjsku drţavnu granicu
nove drţave slijednice sa područjima susjednih, već postojećih drţava.
Rješavajući spor o granicama izmeĎu Burkine Faso i Malija, Vijeće meĎunarodnog suda u
Hagu je 1986.godine svojom presudom proglasilo načelo uti possidetis načelom općeg
meĎunarodnog prava. Ovo načelo nema domet ius cogens, već nove susjedne drţave mogu i
drugačije odreĎivati granice, ali pod uslovom da o tome postignu obostran i slobodan

49 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

sporazum. Ukoliko se sporazum ne postigne, ovo načelo se uvijek nameće kao obavezno.
Pomenuta presuda je načelu uti possidetis dalo prednost čak i u odnosu na načelo
samoodreĎenja naroda.

U primjeni načela uti possidetis postoji izvjesna hijerarhija akata i činjenica drţave
prethodnice, a koje su vaţne pri razgraničenju:
1. Najvaţniji su akti prijašnje centralne vlasti o razgraničenju teritorijalnih cjelina, a koji su
bili na snazi na dan sukcesije, tj. u trenutku kad su te cjeline postale nezavisne drţave.
2. U nedostatku centralnih akata, vodi se računa o eventualnim sporazumima organa dvaju
nekadašnjih teritorijalnih cjelina (npr.federalnih jedinica) o uzajamnom razgraničenju.
3. U nedostatku i takvih sporazuma, mora se utvrĎivati granica na osnovu jednostranih
očitovanja volje neke od strana, ali pod uslovom da ima dokaza da ih je suprotna strana
prihvatila izričito ili prećutno (tacitus consensus). Suprotna strana takve dokaze moţe
pobijati.

U procesu dokazivanja, karte ne mogu same po sebi biti dokazom granica, jer bi u takvom
slučaju one činile neoborivu prezumpciju, ustvari isto što i pravni naslov. One imaju jedino
vrijednost pomoćnog dokaza, što isključuje mogućnost da im se prida značaj veći od
praesumptio iuris tantum, tj. oborive pretpostavke.

Ako se dokazi sukobljavaju ili ako ima dokaza da su na istom prostoru vlast vršile obje strane
(što je izuzetno rijetko u praksi), to sporno područje treba izdvojiti iz onih o kojima je već
postignut sporazum o razgraničenju. Potom se stranke mogu sporazumjeti da to sporno
područje pravično podijele ili da spor povjere na konačnu odluku nekom meĎunarodnom
sudskom ili arbitraţnom organu.

Postupak utvrđivanja granica sastoji se od više faza: Prva faza se sastoji u postizanju
ugovora o granicama ili u rješavanju spora od strane nekog arbitraţnog ili sudskog organa.

Druga faza se sastoji od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. To se moţe povjeriti


paritetnoj stručnoj komisiji kojoj se daje ovlaštenje na mala odstupanja od ugovorene linije,
kako bi se granica na terenu bolje postavila (npr.da se izbjegne prolazak granice kroz nečiju
kuću).

Završna faza je podizanje trajnih graničnih stubova, nakon što se granica privremeno markira
na terenu. Ako ne slijedi neki vodeni tok, granica na kopnu je ustvari linija izmeĎu graničnih
stubova.

Pravni učinci ugovora o granicama. Bečkom konvencijom o sukcesiji drţava povodom


ugovora iz 1978. potvrĎeno je pravilo pozitivnog meĎunarodnog prava da sukcesija drţava
kao takva ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom, na obaveze i prava ustanovljena
ugovorom koja se odnose na reţim granica, kaoi na druge teritorijalne reţime.

Načelo nepovredivosti postojećih granica drţava je jedan od osnova meĎunarodnog mira i


sigurnosti u svijetu. Ovo načelo potvrĎeno je i u Bečkoj konvenciji o pravu ugovora iz 1969,
koja predviĎa da je, ako se ugovorom ustanovljava granica, isključena mogućnost pozivanja
neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao uzrok prestanka ili suspenzije tog ugovora.

50 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Na kraju, imperativna norma općeg meĎunarodnog prava, koja je rezultirala iz Povelje UN,
zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke
nezavisnosti bilo koje drţave.

36. Zračni prostor


Suverenost država u zračnom prostoru. Prvi svjetski rat je razriješio sve dileme u vezi
pravnog poloţaja zračnog prostora. Sve drţave su prihvatile stanovište o suverenitetu svake
od njih u svom zračnom prostoru. To je načelo i potvrĎeno Pariškom konvencijom o ureĎenju
zračne plovidbe iz 1919. Ta načela su potvrĎena u Čikaškoj konvenciji o civilnom
zrakoplovstvu iz 1944.godine.

Na osnovu tih propisa se razvilo se nekoliko načela općeg običajnog prava iz te oblasti.
Zračni prostor iznad otvorenog mora i kopnenog prostora koje ne spada pod suverenitet ni
jedne drţave, slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih dijelova svijeta. Ista
sloboda se podrazumijeva iznad isključive ekonomske zone onih drţava koje su te zone
proglasile.

Svaka drţava iznad svog kopnenog područja, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora,
svaka drţava uţiva isključivu suverenost.

Cjelokupan meĎunarodni zračni promet odvija se na osnovu dvostranih i višestranih ugovora,


meĎu kojima je osnovna Čikaška konvencija iz 1944.godine. Drţave stranke Konvencije
zadrţale su pravo da odreĎuju koridore za prelijetanje i zračne luke koje se koriste u civilnom
prometu.

Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova. Zrakoplov je u pravnom smislu širi pojam od


aviona. Obuhvata avione, helikoptere i jedrilice. Čikaška konvencija je izvršila osnovnu
podjelu zrakoplova na civilne i “drţavne”. Pod “drţavnim” se podrazumijevaju zrakoplovi u
vojnoj, policijskoj i carinskoj sluţbi, ali se na njih ne odnose propisi Konvencije.

Osnovna načela međunarodnog zračnog prometa. Na Čikaškoj konferenciji raspravljano je


o slijedećih 5 sloboda, tj. prava:
1. Pravo prelijetanja preko teritorije druge drţave bez slijetanja;
2. Pravo slijetanja na područje druge drţave, ali samo iz tehničkih razloga;
3. Pravo da se iskrcaju putnici, pošta i teret iz drţave kojoj pripada zrakoplov;
4. Pravo da se ukrcaju putnici, pošta i teret u drţavi kojoj pripada zrakoplov;
5. Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pošte i tereta izmeĎu zračnih luka bilo koje stranke
Konvencije.

Na konferenciji su usvojena 2 sporazuma: Sporazum o meĎunarodnom zračnom tranzitu, koji


je garantirao samo prve 2 slobode i kome je pristupio veliki broj drţava. SAD su zagovarale
Sporazum o meĎunarodnom zračnom transportu koji je podrazumijevao svih 5 sloboda, ali on
je prihvaćen od vrlo malog broja zemalja, te su ga kasnije otkazale i SAD.

Čikaškom konferencijom osnovana je MeĎunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo


(ICAO) sa sjedištem u Montrealu, koja je počela sa radom 1947.godine, postavši
specijaliziranom agencijom UN. Ona formulira i usvaja meĎunarodne standarde i preporučenu
praksu (SARPS). Svaka drţava članica konvencije moţe izjaviti da te standarde i praksu ne

51 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

moţe provesti, ali se time izlaţe riziku da bude isključena iz meĎunarodnog zračnog prometa
(radi se o tehničkim standardima).

ICAO je 1984.godine usvojila dopunu čl.3 Čikaške konvencije. Dopuna propisuje da se svaka
drţava mora uzdrţati od upotrebe oruţja protiv civilnih zrakoplova u letu, a ima pravo od
civilnog zrakoplova koji je bez odobrenja ušao u njen zračni prostor traţiti spuštanje u zračnu
luku koju ona odredi. Istovremeno, svaka drţava je duţna poduzeti mjere kako bi spriječila da
se njeni civilni zrakoplovi ne zloupotrebljavaju u spomenutom smislu.

Pitanje jurisdikcije u pogledu djela počinjenih na zrakoplovu moţe biti vrlo sloţeno, imajući u
vidu počinioce, kao i mjesto i vrijeme činjenja odreĎenog protupravnog djela (iznad koje
drţave, iz koje drţave je avion poletio, koje oznake nosi, čiji drţavljanin je učinilac itd).
Nakon 1970.godine posebno su bile učestale otmice zrakoplova. Još ranije, 1963.godine u
Tokiju je usvojena Konvencija o krivičnim djelima i nekim drugim radnjama izvršenim u
zrakoplovu. Ona se odnosi na radnje koje mogu ugroziti sigurnost zrakoplova, osoblja ili
dobara u njemu, ili remete red i disciplinu, bez obzira da li takva radnja predstavlja krivično
djelo ili ne. MeĎutim, konvencija nije propisala nikakve mjere protiv otmičara zrakoplova.

Zbog navedenog je 1970.godine u Hagu sklopljena Konvencija o suzbijanju otmica


zrakoplova. Ona krivičnu jurisdikciju daje drţavi kojoj zrakoplov pripada, onoj u koju je
zrakoplov sletio ili onoj u koju su se otmičari sklonili. Ta konvencija nema odredaba o
ekstradiciji. Zato je u Montrealu 1971.godine usvojena Konvencija o suzbijanju protupravnih
radnji protiv sigurnosti civilnog zrakoplova. IzmeĎu ostalog je predviĎeno da se ta
Konvencija moţe smatrati pravnom osnovom za izručenje. Konvencija je dopunjena
Montrealskim protokolom za suzbijanje protupravnih djela nasilja u zračnim lukama koje
služe meĎunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1988.godine. Na kraju, 1991.godine usvojena
je Konvencija o obiljeţavanju plastičnih eksploziva u svrhu otkrivanja.

Zagađenje atmosfere. ZagaĎenja se mogu grubo podijeliti na ona iz nuklearnih izvora i ostala
zagaĎenja.
ZagaĎivanje atmosfere iz nuklearnih izvora je relativno dobro “pokriveno” propisima
meĎunarodnog prava. U Moskvi je 1963.godine potpisan Ugovor o zabrani eksperimenata
nuklearnim oružjem u zraku, izvanzračnom prostoru i pod vodom. Od nuklearnih sila, ugovor
nisu prihvatile Kina i Francuska. Francuska je zadnji atomski eksperiment u atmosferi izvela
1974.godine. Danas se moţe smatrati da opće meĎunarodno pravo apsolutno zabranjuje
atomske eksperimente u atmosferi.
ZagaĎivanje atmosfere ostalog porijekla. Trenutno ne postoji sveobuhvatan pravni reţim u
svrhu sprečavanja ovog zagaĎenja. Najvaţniji ugovori iz te oblasti su: Ženevska konvencija o
prekograničnom zagaĎenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979.godine, koja je
dopunjavana protokolima iz 1985, 1988, 1991 i 1994.godine. Stranke ove konvencije su
gotovo sve evropske zemlje, Kanada i SAD. Konvencija o zaštiti ozonskog omotača
sklopljena je 1985. u Beču, a ne predviĎa čvrste pravne obaveze za njene stranke. U
Montrealu je 1987. usvojen Protokol o smanjenju potrošnje CFC-a i drugih sličnih proizvoda,
koji je dopunjavan 1990. i 1992..

37. MeĎunarodno pravo mora u razvoju


Razvoj prava do modernog doba. U rimskom pravu more se izjednačavalo sa zrakom i
tekućom vodom, pa i morskom obalom. Nije moglo biti predmet privatnog vlasništva (res
extra commercium).
52 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U doba feudalizma, od početka IX vijeka, počinje prevladavati mišljenje da su dijelovi mora


pod vlašću pojedinih feudalnih vladara. Neke drţave su isticale zahtjeve za vlašću nad čitavim
morima. Venecija (Mleci) je do 13.vijeka svojatala Jadransko more, mada nikad nije
posjedovala sve njegove obale. Ona nije dozvoljavala plovidbu Jadranom bez njenog
odobrenja i naplaćivanja.

Nakon otkrića Amerike, Španjolska i Portugal smatrale su sebe vlasnicima čitavih oceana,
zajedno sa otkrivenim zemljama. Portugal je svojatao Indijski ocean i dio atlantika, a
Španjolska Karipsko more i Pacifik.

Kada je V. Britanija u XVIII vijeku izrasla u najveću svjetsku pomorsku silu, počinje
prevladavati učenje Huga Grotiusa o slobodi mora. Tek od druge polovine XVIII vijeka
drţave su meĎusobno priznavale vlast nad morem do dometa topa. Ubrzo se javila potreba da
se taj domet topa pretvori u neku stalnu daljinu. Britanija i SAD od kraja XVIII vijeka
usvajaju tu granicu od 3 morske milje, a skandinavske drţave 4 milje. Španjolska i Portugal
nikad nisu priznali osnovnu granicu svoje vlasti nad morem uţu od 6 morskih milja.

Pravo mora do kraja II sv.rata. Na prijelazu iz XIX u XX vijek na moru su postojala samo 3
općenito priznata pravna reţima. Unutrašnje morske vode obuhvaćale su more do najniţe
linije oseke, zatim luke, ušća rijeka i zaljeve (ako su sve obale zaljeva bile pod vlašću iste
drţave). Vlast nad ovim vodama izjednačavala se sa onom na kopnenom području.

Teritorijalno more činilo je morski prostor (ili pojas) duţ obale svake drţave, čija se polazna
linija mjerila od najniţe linije oseke ili od vanjskih granica unutrašnjih voda. Nije postojala
jedinstveno prihvaćena širina teritorijalnog mora, a zahtjevi drţava kretali su se od 3-6
morskih milja. Općenito se smatralo da u teritorijalnom moru svi strani civilni brodovi imaju
pravo neškodljivog prolaska, ali je bilo dilema o tome da li to pravo uţivaju i strani ratni
brodovi.

Otvoreno more obuhvaćalo je sva ostala morska prostranstva. Svima je otvoreno za


plovidbu, ribolov i polaganje podmorskih kablova, a od početka 20.vijeka i za prelijetanje.

Prva i druga konferencija UN o pravu mora. Prva konferencija je odrţana u Ţenevi


1958.godine. Materija o pravu mora je na toj Konferenciji razdijeljena na 4 posebne
konvencije:

Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu je potvrdila suverenitet drţave u


njenom teritorijalnom moru. Propisi o neškodljivom prolasku teritorijalnim morem i
jurisdikciji primorske drţave nad stranim brodovima u njemu predstavljaju kodifikaciju
postojećeg prava, čije se osnove nisu mijenjale do danas. Prema Konvenciji, vanjski morski
pojas je dio otvorenog mora u kome drţava moţe vršiti nadzor da bi spriječila povredu svojih
propisa. Najveća dozvoljena širina tog pojasa je 12 morskih milja, mjereno od polazne linije
od koje se odreĎuje širina teritorijalnog mora.

Konvencija o epikontinentalnom pojasu propisuje da drţava nad svojim epikontinentalnom


pojasom (morsko dno i podzemlje) uţiva “suverena prava” radi njegovog istraţivanja i
iskorištavanja njegovih prirodnih bogatstava. More iznad tog pojasa čini dio otvorenog mora.
Konvencija nije uspjela propisati jedinstvenu vanjsku granicu epikontinentalnog pojasa.
Propisan je dvostruki kriterij: dubine i eksploatabilnosti, te je u skladu s tim širina do dubine

53 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

mora od 200m ili do granice gdje dubina dozvoljava iskorištavanje prirodnih bogatstava.
Time je ostavljena mogućnost da se tehnološkim napretkom ove granice pomjeraju sve dalje.

Konvencija o otvorenom moru kodificirala je postojeće običajno pravo. Otvoreno more


slobodno je za sve narode. Konvencija je donijela i propise o osiguranju slobodnog pristupa
otvorenom moru i drţavama koje nisu primorske.

Konvencija o ribolovu i očuvanju bioloških bogatstava otvorenog mora imala je za cilj


očuvati pravo svih zemalja na ribolov u otvorenom moru, ali istovremeno i zaštititi interese
primorskih drţava u dijelovima otvorenog mora u blizini njihove obale. Konvencija nije
postigla ţeljeni cilj.

Spomenute 4 konvencije nikad nisu bile općenito prihvaćene.

Druga konferencija UN o pravu mora odrţana je u Ţenevi 1960.godine. Na njoj je ponovo


razmatrana širina teritorijalnog mora i granice isključivog ribolova primorskih drţava.
Sporazum u vezi s tim nije postignut, te iz postojećih propisa proizlazi da je pravo svake
primorske drţave da jednostrano odreĎuje širinu svog teritorijalnog mora. Najjače pomorske
sile (osim SSSR) drugim zemljama nisu priznavale širinu teritorijalnog mora veću od 3 milje.
1

Treća konferencija UN o pravu mora otpočela je u New York 1973, a završena u Montego
Bayu na Jamajci 1982.godine, potpisivanjem nove Konvencije UN o pravu mora.

Konvencija iz 1982. i opće običajno pravo mora. Konvencija je obiman dokument sa 320
članova u 17 dijelova, uz 9 aneksa. Konvencija sadrţi dijelove koji predstavljaju čistu
kodifikaciju općeg običajnog prava (teritorijalno more, vanjski morski pojas, otvoreno more).
Istovremeno, mnogi propisi predstavljaju progresivni razvoj općeg običajnog prava jer
kristaliziraju već postojeću praksu drţava (teritorijalni pojas do 12 milja, vanjski morski pojas
do 24 milje, epikontinentalni pojas do 200 milja od polazne linije). Na kraju, odredbe o
“legislaciji” prava mora u Konvenciji su relativno malobrojne.

Karakteristike i pregled pravnih režima na moru prema današnjem pravu. Konvencija


predviĎa 8 različitih pravnih reţima u različitim dijelovima mora, morskog dna i njegovog
podzemlja, te zračnog prostora iznad mora.

Obzirom na odnos isključivih prava drţave i prava ostalih drţava, svi dijelovi mora, morskog
dna i podzemlja, te zračnog prostora iznad mora, mogu se podijeliti na 3 velike skupine:

a) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja koji čine državno područje. U njih spadaju:
1. unutrašnje morske vode;
2. arhipelaške vode arhipelaških drţava
3. teritorijalno more.
Ti dijelovi mora, morskog dna i podzemlja te zračnog prostora iznad, obuhvaćeni su
suverenitetom primorske drţave. Taj suverenitet je sa “kopnenim” izjednačen samo u nekim
dijelovima unutrašnjih morskih voda. U drugim dijelovima suverenitet je ograničen posebnim
ugovorima ili propisima općeg običajnog prava koji su kodificirani općim konvencijama.
Ipak, drţava sve ove dijelove mora ima pravo smatrati dijelom svoje drţavne teritorije.

54 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja u kojima država uživa “suverena” ili neka
druga prava. U ove dijelove spadaju:
1. Vanjski morski pojas;
2. Isključiva ekonomska zona
3. epikontinentalni pojas.
Ovi pojasevi nisu dio drţavnog područja primorske drţave. U vanjskom morskom pojasu
drţava ima ograničena prava vršenja nadzora, sprečavanja i kaţnjavanja. U ostala 2 pojasa
Konvencija priznaje primorskoj drţavi odreĎena “suverena prava”, a u isključivoj
ekonomskoj zoni i “jurisdikciju”.

c) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije


država. Ovdje spadaju:
1. Otvoreno more;
2. MeĎunarodna zona dna mora i oceana.
U ovim dijelovima ni jedna drţava ne moţe vršiti nikakvu isključivu vlast.

38. Unutrašnje morske vode


Unutrašnje morske vode su dijelovi mora koji su u najuţoj vezi sa kopnom. U njih spada
more do linije oseke, zatim luke, ušća rijeka, zaljevi, te more unutar ravnih polaznih linija. Ti
dijelovi unutrašnjih voda su pod potpunim suverenitetom primorske drţave. Jedino u tim
dijelovima je vlast potpuno izjednačena sa onom koju drţava uţiva na svojoj kopnenoj
teritoriji. Prema općem običajnom pravu, drţava je duţna dozvoliti pristup u bilo koju luku ili
sidrište svakom brodu koji se nalazi u nevolji.

Režim luka otvorenih za međunarodni promet. U pogledu pristupa i poloţaja stranih


trgovačkih brodova, i danas je na snazi Opća konvencija o morskim lukama, sklopljena u
Ţenevi 1923.godine.

Pristup lukama otvorenim za meĎunarodni promet se danas na osnovu učtivosti dozvoljava


trgovačkim brodovima svih zastava svijeta, čak i ako primorska drţava nema diplomatskih i
drugih odnosa sa drţavom zastave broda.

Pravo pristupa stranim lukama otvorenim za meĎunarodni promet ograničeno je samo na


trgovačke brodove, i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon. Za sve ostale brodove
drţava ima pravo zabraniti pristup svojim lukama, uvjetovati ga prethodnom dozvolom ili
barem najavom.

Položaj stranih brodova u lukama. Strani trgovački, ribarski ili drugi brod koji se ne moţe
pozvati na imunitet, je u načelu podloţan vlasti primorske drţave dok se nalazi u luci. Drţava
se uzdrţava od vršenja jurisdikcije sve dok red i mir u luci nisu ugroţeni ili dok lokalne vlasti
ne budu pozvane upomoć od strane kapetana broda ili konzula drţave zastave. GraĎansku
jurisdikciju primorska drţava vrši samo u sporovima izmeĎu posade broda i putnika, odnosno
drugih osoba koje nisu članovi posade.

Primorska drţava moţe vršiti svoju jurisdikciju nad stranim brodom i za djela počinjena prije
ulaska u njenu luku, u njenom teritorijalnom moru, isključivoj ekonomskoj zoni, pa i dijelu
otvorenog mora u blizini njene obale ako se radi o zagaĎenjima velikih razmjera.

55 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Strani ratni brod i drţavni netrgovački brod kojima se dozvoli pristup u luku, uţivaju imunitet
koji podrazumijeva nevršenje nadleţnosti za sva djela počinjena na brodu, ali i za djela na
kopnu koja su izvršena u sluţbenoj duţnosti u vezi sa brodom. Jurisdikcija (krivična i
graĎanska) se vrši za djela koja članovi posade izvrše na kopnu izvan sluţbene duţnosti. S
druge strane, ratni i drţavni brodovi koji uţivaju imunitet su duţni poštivati lokalne propise.

39. Arhipelaške vode arhipelaških država

Arhipelaške vode su institut meĎunarodnog prava o kome su propisi po prvi put predviĎeni
Konvencijom iz 1982. Pravo na arhipelaške vode priznaje se samo tzv.”oceanskim”
arhipelaškim drţavama, tj. onima koje su u cijelosti sastavljene od jednog ili više arhipelaga i
otoka.

Arhipelaške vode se moraju izričito proglasiti, jer u suprotnom u vodama izmeĎu otoka ostaje
reţim teritorijalnog mora i dijelova otvorenog mora. U odreĎivanju svojih arhipelaških voda,
drţava ima pravo povlačenja tzv.”ravnih arhipelaških linija”, spajajući krajnje tačke
najudaljenijih vanjskih otoka i nadmorskih grebena u arhipelagu, s tim da su tim linijama
obuhvaćena glavna otoka.

Arhipelaška drţava uţiva suverenitet u njenim arhipelaškim vodama i to bez obzira na


njihovu udaljenost od obale ili dubinu.

40. Teritorijalno more


Teritorijalno more je pojas mora duţ obale u kome drţava uţiva suverenitet. Drţava je duţna
dozvoliti neškodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje teritorijalno more, ali ne i
prelijetanje zrakoplova iznad njega. Konvencija iz 1982. propisuje da svaka drţava ima pravo
odrediti širinu svog teritorijalnog mora maksimalno 12 milja. Ako se obale dvaju drţava
nalaze jedna nasuprot druge, ili se dodiruju, ni jedna od njih nije ovlaštena da proširi svoje
teritorijalno more preko linije sredine. Ovaj propis se ne primjenjuje ukoliko meĎu drţavama
postoji drugačiji sporazum ili ako druge posebne okolnosti opravdavaju razgraničenje na
drugi način.

Neškodljivi prolazak stranih brodova. Prolazak je neškodljiv sve dok ne dira u mir, red ili
sigurnost primorske drţave. Konvencija iz 1982. primjerice nabraja neka djela koja prolazak
čine škodljivim i protupravnim. To su:
- nasilne ili prikrivene vojne i obavještajne djelatnosti;
- carinski, fiskalni i zdravstveni prekršaji o useljavanju;
- svaki čin namjernog ili ozbiljnog zagaĎenja u teritorijalnom moru;
- svaka ribolovna djelatnost;
- obavljanje istraţivanja ili mjerenja;
- miješanje u sistem komunikacija ili nekih drugih sredstava i ureĎaja primorske drţave;
- svaka druga djelatnost koja nije u direktnom odnosu sa prolaskom broda.

Primorska drţava po Konvenciji iz 1982. ima pravo da u svojim teritorijalnim vodama


propisuje plovne putove i sisteme odijeljenog prometa. Oni su obavezni za strane brodove
koji obavljaju neškodljiv prolazak. Konvencija načelno priznaje pravo na neškodljiv prolazak

56 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

i ratnim brodovima. Podmornice su u tim slučajevima duţne ploviti površinom i istaći


zastavu.

Drţava ne smije naplaćivati nikakve takse od stranih brodova samo zbog njihovog prolaska
teritorijalnim morem, a u svom teritorijalnom moru ima pravo poduzimati mjere potrebne za
sprečavanje prolaska koji nije neškodljiv. Drţava takoĎer moţe privremeno obustaviti
neškodljivi prolazak u točno naznačenim dijelovima svog teritorijalnog mora, ako je takvo
obustavljanje bitno za zaštitu njene sigurnosti. Takvo obustavljanje stupa na snagu nakon što
se propisno objavi.

Naučna istraživanja i zaštita od zagađivanja. U svom teritorijalnom moru drţava ima


isključivo pravo da ureĎuje, odobrava i obavlja naučna istraţivanja.

Nadležnost primorske države u teritorijalnom moru. Kada trgovački brod prolazi


teritorijalnim morem, ploveći iz unutrašnjih morskih voda primorske drţave, ona nad tim
brodom moţe poduzimati sve mjere radi kaţnjavanja kršenja njenih propisa počinjenih u luci i
drugim dijelovima unutrašnjih morskih voda.

Ako se trgovački brod nalazi samo u prolasku kroz teritorijalno more bez zadrţavanja, u
interesu meĎunarodne plovidbe je nadleţnost primorske drţave znatno manja.

Strani ratni brod u teritorijalnom moru uţiva isti imunitet kao i u luci, ali drţava zastave snosi
meĎunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili štetu nanesenu primorskoj drţavi u njenom
teritorijalnom moru. Ako ratni brod ne poštuje propise primorske drţave, ona ga moţe pozvati
da im se pokori, a ako se tom pozivu ne odazove, drţava jedino moţe zahtijevati da taj brod
odmah isplovi iz njenog teritorijalnog mora.

41. epikontinentalni pojas


epikontinentalni pojas obuhvata morsko dno i njegovo podzemlje. I danas je na snazi
Konvencija o epikontinentalnom pojasu iz 1958.godine, koja obavezuje 53 drţave.
Konvencija propisuje da svaka drţava ima pravo na svoj epikontinentalni pojas, neovisno o
bilo kakvom proglasu ili okupaciji.

Vanjska granica epikontinentalnog pojasa proteţe se na udaljenosti od 200 milja od polazne


linije ili do vanjskog ruba kontinentalne orubine (dubina vode oko 4.000m). Po konvenciji iz
1982.godine, krajnja granica tog pojasa ne moţe prelaziti 350 morskih milja.

Posebne dužnosti primorske države u epikontinentalnom pojasu izvan 200 milja. Drţava je
duţna dati obavještenje posebnoj Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa ako njen
epikontinentalni pojas prelazi širinu od 200 milja. Za iskorištavanje neţivih (mineralnih)
bogatstava u dijelu pojasa izvan 200 morskih milja, drţave su duţne da MeĎunarodnoj vlasti
uplaćuju godišnje doprinose.

Drţava ne moţe na osnovu svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak na projekte naučnog
istraţivanja u njenom epikontinentalnom pojasu izvan 200 milja. To vaţi samo za ona
područja u kojima sama drţava ne vrši istraţivanje i iskorištavanje. Ona moţe odbiti projekte

57 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

koji uključuju bušenje dna, korištenje eksploziva, unošenje škodljivih tvari u morsku sredinu
ili izgradnju vještačkih otoka, ureĎaja i naprava.

Režim epikontinentalnog pojasa. Suverena prava primorske drţave u njenom


epikontinentalnom pojasu se odnose na istraţivanje i iskorištavanje njegovih neţivih
(mineralnih) prirodnih izvora, te na samo ona ţiva bića koja pripadaju “vrstama od dna”.

Prava primorske drţave na epikontinentalnom pojasu ne diraju u pravni status voda i zraka
iznad tog pojasa.

Sve druge drţave imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode na epikontinentalnom
pojasu neke drţave, ali za odreĎivanje njihovih pravaca oni moraju dobiti i suglasnost
primorske drţave.

Razgraničenje epikontinentalnog i ekonomskog pojasa se prema Konvenciji iz 1982.godine ostvaruje


sporazumom izmeĎu zainteresiranih drţava.

42. Gospodarski pojas (isključiva ekonomska zona)


Prostor i režim ekonomske zone. Zona moţe biti široka 200 milja. Dakle, ako je širina
teritorijalnog mora 12 milja, ekonomska zona će biti široka 188 milja, jer se ona nastavlja
na vanjsku granicu teritorijalnog mora.

Da bi stekla pravo na ekonomsku zonu, drţava je mora izričito proglasiti. Dok ga ne proglasi,
drţava ima pravo na epikontinentalni pojas koji obuhvata morsko dno i podzemlje, a voda i
površina mora iznad tog dna ostaju u reţimu otvorenog mora. Proglašenjem ekonomske zone,
ta zona asimilira i epikontinentalni pojas.

Ekonomska zona je pod posebnim pravnim reţimom. Ona nije ni dio teritorije primorske
drţave, niti dio otvorenog mora. Primorska drţava u njoj ima znatno ograničeniju vlast nego u
svom teritorijalnom moru, ali u toj zoni ipak ima vrlo vaţna “suverena prava” i “jurisdikciju”
i to prvenstveno u pogledu tzv.”resursnih prava”.

Prava trećih država u ekonomskoj zoni. Treće drţave uţivaju slobodu plovidbe, prelijetanja,
te polaganja podvodnih kablova i cjevovoda. U ostvarivanju svojih prava i izvršavanju
obaveza u ekonomskoj zoni, treće zemlje poštuju prava i duţnosti primorske drţave i drţe se
njenih zakona i drugih propisa koji su u skladu sa meĎunarodnim pravom.

“Suverena” resursna i druga prava, te dužnosti primorske države. Drţava u svojoj


ekonomskoj zoni ima suverena prava radi istraţivanja, korištenja, očuvanja i upravljanja
ţivim i neţivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom, morskog dna i podzemlja mora.

Primorska drţava ima najveća prava u pogledu iskorištavanja ţivih bogatstava svoje
ekonomske zone u odnosu na sve druge drţave. Ona odreĎuje njihov dozvoljeni ulov i svoje
vlastite mogućnosti njenog lovljenja. Tek ako ona sama nema mogućnosti da ostvari
cjelokupan dozvoljeni ulov, ona će sporazumima dati drugim drţavama pristup tom višku.

58 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Jurisdikcija u pogledu vještačkih otoka i naprava. U svojoj ekonomskoj zoni drţava ima
isključivo pravo da sama gradi ili dopušta i regulira izgradnju, rad i upotrebu tih ureĎaja. U
svim slučajevima ona ima isključivu jurisdikciju nad njima, ali se oni ne smiju postavljati
tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih putova bitnih za meĎunarodnu plovidbu.
Vještačka otoka, ureĎaji i naprave nemaju status otoka – nemaju vlastito teritorijalno more
niti njihovo postojanje utiče na odreĎivanje granice teritorijalnog mora.

Jurisdikcija u pogledu naučnih istraživanja mora. Za razliku od njenih unutrašnjih voda i


teritorijalnog mora, drţava nema isključivo pravo da se bavi istraţivanjima u ekonomskoj
zoni. Ona treba dati odobrenje za istraţivanje drugim drţavama i naučnim organizacijama,
pod uslovom da se istraţivanje vrši u miroljubive svrhe.

Jurisdikcija u sprečavanju zagaĎivanja. Drţava je duţna da štiti i čuva morsku sredinu i u tom
cilju ostvaruje meĎunarodnu suradnju. Za svoju ekonomsku zonu moţe donositi vlastite
zakone i druge propise radi sprečavanja, smanjivanja i kontrole zagaĎenja, samo ako su ti
propisi usklaĎeni sa općeprihvaćenim meĎunarodnim standardima.

43. Otvoreno more

Konvencija iz 1982.godine reţimom otvorenog mora obuhvata sve dijelove mora koji nisu
uključeni u ekonomsku zonu, teritorijalno more ili unutrašnje morske vode neke drţave, ili u
arhipelaške vode neke arhipelaške drţave. Konvencija izričito proklamira da je otvoreno more
rezervirano za miroljubive svrhe.

Otvoreno more jednako je slobodno za primorske i kontinentalne drţave. Pristup moru od


strane kontinentalnih drţava osigurava se preko tranzitnih drţava. Tranzitna drţava je drţava
sa morskom obalom ili bez nje, koja se nalazi izmeĎu kontinentalne drţave i mora, a preko
čijeg područja se obavlja promet u tranzitu. Tranzit se obavlja svim prijevoznim sredstvima.
Brodovi pod zastavom kontinentalnih drţava u lukama imaju isti tretman kao i ostali brodovi.

Položaj brodova na moru. Svaka drţava odreĎuje uslove pod kojima brodovima daje svoju
drţavnu pripadnost, odnosno uslove za upis u registar. Brod plovi pod zastavom samo jedne
drţave. Ta zastava se moţe promijeniti samo ako je izvršen prijenos vlasništva, odnosno
izmjena upisa u registar brodova. Ako brod plovi pod zastavama dvaju ili više drţava i njima
se sluţi po svom nahoĎenju, moţe se izjednačiti sa brodom bez drţavne pripadnosti i zbog
toga ga na otvorenom moru moţe pregledati ratni brod bilo koje drţave.

Brodovi mogu nositi i zastave UN, neke specijalizirane ustanove UN ili agencije za atomsku
energiju, naravno ako su u sluţbi tih organizacija. Pravo i duţnost svake drţave je da efikasno
vrši jurisdikciju i nadzor nad brodovima pod njenom zastavom i nad posadama tih brodova.

Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio propise odreĎene drţave u nekim
dijelovima mora koji su pod njenom jurisdikcijom. Pravo progona počinje nakon što je
osumnjičenom brodu dat znak za zaustavljanje, a on mu se ne odazove i nastoji pobjeći.
Progon mora biti kontinuiran, a moţe se naizmjenično vršiti sa više zrakoplova ili brodova.
Pravo progona prestaje kad progonjeni brod uplovi u teritorijalno more svoje ili neke treće
drţave. Pravo pregleda ili pravo progona moţe vršiti samo ratni brod, vojni zrakoplov ili
propisno označeni i ovlašteni brod ili zrakoplov u drţavnoj sluţbi.

59 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

44. Slobode otvorenog mora


Konvencija iz 1982.godine nabraja slijedeće slobode:
Sloboda plovidbe – Svaka drţava, primorska ili kontinentalna, ima pravo na to da otvorenim
morem plove brodovi pod njenom zastavom. Konvencija predviĎa 5 mogućih slučajeva
ograničenja ove slobode, kad ratni brod neke drţave moţe pregledati strani brod ako ima
ozbiljnih razloga za sumnju: da se brod bavi piratstvom, trgovinom robljem, neovlaštenim
emitiranjem, da je bez drţavne pripadnosti ili da je brod iste drţavne pripadnosti kao i ratni
brod bez obzira što odbija istaći zastavu ili ističe stranu zastavu. Zaustavljanje moţe izvršiti
samo ratni brod ili vojni zrakoplov, ili propisno označen i ovlašten brod ili zrakoplov u
drţavnoj sluţbi, i to po posebnom postupku. Ako se nakon pregleda pokaţe da su sumnje bile
neosnovane, zadrţanom brodu se nadoknaĎuje gubitak ili šteta koju je pretrpio. Prema općem
običajnom pravu, koje je potvrĎeno konvencijama iz 1958. i 1982, zbog sudara ili druge
plovidbene nezgode broda na otvorenom moru, član posade moţe disciplinski ili krivično
odgovarati samo pred organom drţave zastave broda ili drţave čiji je on drţavljanin.
Sloboda prelijetanja – Prelijetanje otvorenog mora i ekonomske zone ureĎuje Vijeće
MeĎunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo svojim “meĎunarodnim standardima” i
“preporučenom praksom”. Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi podloţni su
propisima prava mora o zabrani piratstva i pravu progona.
Sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda – na dnu otvorenog mora, izvan
epikontinentalnog pojasa neke drţave, ova sloboda nema ograničenja. Na epikontinentalnom
pojasu odreĎivanje pravaca polaganja podlijeţe suglasnosti primorske drţave o čijem pojasu
se radi.
Sloboda podizanja vještačkih otoka i drugih ureĎaja – i ova sloboda vaţi na dijelu otvorenog
mora koji se ne nalazi iznad epikontinentalnog pojasa neke drţave. Na dijelu otvorenog mora
iznad epikontinentalnog pojasa neke drţave, strane drţave mogu postavljati samo ureĎaje koji
nisu pričvršćeni za dno.
Sloboda ribolova – ovu slobodu uţivaju sve drţave – kontinentalne i primorske, ali je ona
podloţna većim ograničenjima nego bilo koja druga sloboda otvorenog mora. Ta ograničenja
su posljedica velikog porasta ulova morske ribe.
Sloboda naučnog istraţivanja – Po prvi put je izričito afirmirana konvencijom iz 1982.godine,
mada se podrazumijevala i ranije. Sve drţave i nadleţne meĎunarodne organizacije imaju
pravo obavljati naučna istraţivanja u svim dijelovima otvorenog mora.

Zloupotrebe sloboda otvorenog mora mogu se svrstati u 3 najvaţnije skupine:


Nuklearni eksperimenti u moru i atmosferi;
Eksperimenti sa raketama dugog dometa;
Pomorski manevri širokih razmjera.

45. MeĎunarodna zona


Prema propisima Konvencije iz 1982, Zona obuhvata dno i podzemlje otvorenog mora,
umanjeno za epikontinentalni pojas svih primorskih drţava do najveće dozvoljene širine.
Zona je pristupačna svim drţavama radi upotrebe u miroljubive svrhe. Naučna istraţivanja se
u Zoni takoĎer mogu obavljati samo u miroljubive svrhe i radi dobrobiti čovječanstva kao
cjeline. Svi arheološki i historijski predmeti koji se naĎu u Zoni se čuvaju i njima se raspolaţe
u korist cijelog čovječanstva, imajući posebno u vidu prednosti u pravima zemlje porijekla.

60 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Nakon što je Konvencija iz 1982.godine stupila na snagu 16.11.1994, ustanovljeni su organi


predviĎeni za MeĎunarodnu zonu. Sve drţave stranke Konvencije su članice Vlasti. Sjedište
Vlasti i svih njenih organa je na Jamajci. Glavni organi Vlasti su Skupština, Vijeće i
Sekretarijat. Skupštinu čine sve drţave članice vlasti sa po jednim glasom. Sastanci se
odrţavaju samo kad je to neophodno za obavljanje poslova.

Vijeće čini 36 članova koje po posebnim kriterijima bira Skupština na 4 godine. Organi
Vijeća su Ekonomsko-planska, Pravna i tehnička komisija, te financijska komisija.

Sekretarijat čini glavni sekretar i pomoćno osoblje. Bira ga Skupština meĎu kandidatima koje
predloţi Vijeće na rok od 4 godine, uz mogućnost reizbora.

Sporazum o primjeni dijela XI Konvencije UN o pravu mora sa aneksom usvojen je


rezolucijom Generalne skupštine UN od 23.06.1994. Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela XI
Konvencije iz 1982. se tumače i primjenjuju kao jedinstven instrument, a u slučaju
nesuglasnosti prednost imaju odredbe Sporazuma. Ovim sporazumom su industrijski
razvijene drţave, a posebno SAD, dobile satisfakciju za sve svoje zahtjeve.

46. Načini mirnoga rješavanja sporova


Obaveze država po općem međunarodnom pravu koje se drţavama nameću u rješavanju
sporova vrlo su oskudne. Povelja UN propisuje opću duţnost rješavanja svih
meĎunarodnih sporova mirnim sredstvima, na način da se ne ugroze meĎunarodni mir i
sigurnost, te pravda.

Opće meĎunarodno pravo nameće načelo slobodnog i obostranog izbora prikladnih načina
rješavanja sporova. Ali pri njihovom rješavanju ni jedna od njih ne smije pribjeći upotrebi sile
ili prijetnji silom protiv političke neovisnosti ili teritorijalne cjelovitosti bilo koje drţave, ili su
na bilo koji način nespojive sa ciljevima UN.

Drţave svoj spor mogu riješiti i na vanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to na način da
se svaka od njih odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila
nagodba. Ali se pritom moraju poštivati imperativne norme općeg meĎunarodnog prava (ius
cogens).

Tzv. pravni i politički sporovi. Odredbe Statuta Haškog suda, koje su preuzimali i mnogi
drugi ugovori, nabrajaju 4 vrste takvih sporova, koji se odnose na:

a) Tumačenje nekog ugovora;


b) Svako pitanje meĎunarodnog prava;
c) Postojanje svake činjenice koja bi, ako se ustanovi, činila povredu meĎunarodne obaveze,

d) Prirodu ili obim satisfakcije koju treba dati za povredu meĎunarodne obaveze.
Politički ili nepravni sporovi su se preteţno negativno definirali kao svi sporovi koji nisu
pravne prirode.

61 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Po subjektivnom kriteriju, spor pravne prirode je svaki onaj spor u kome se njegove strane
spore o primjeni ili tumačenju postojećeg meĎunarodnog prava. Spor političke prirode je
svaki spor u kome jedna ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojećeg prava u svoju korist.

Pregled načina mirnog rješavanja sporova

1. Diplomatska sredstva su: direktni pregovori izmeĎu strana spora, zatim "dobre usluge" i
na kraju posredovanje nekog trećeg. Njihova prednost je u fleksibilnosti postupka i
mogućnosti da se postupak obavi u punoj diskreciji, izvan paţnje javnosti. Nedostatak ovih
sredstava prvenstveno je u tome što nema garancija ravnopravnosti drţava - jača strana
nameće interes slabijoj.

2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva su: istraga (anketa) i mirenje


(koncilijacija). Njihova prednost je u nepristranosti tijela koje rješava spor. Redovno se tu radi
o komisijama stručnjaka, koje imenuju same strane meĎu osobama od vlastitog povjerenja.
Praktični nedostaci su u formalizmu. Osim toga, pokazalo se da svaka od strana koja nastoji
postojeće pravno stanje izmijeniti u svoju korist, izbjegava te postupke upravo zbog njihove
nepristranosti.

3. Sredstva koja dovode do obavezujuće presude su arbitraţa i rješavanje spora pred nekim
stalnim meĎunarodnim sudskim organom. Njihove prednosti su u nepristranom postupku i
jednakosti obiju strana. Spor se tim putem konačno rješava obavezujućom presudom .

47. Izravni pregovori, dobre usluge i posredovanje

Neposredni pregovori strana u sporu prethode svakom daljem rješavanju spora, ukoliko ono
uslijedi. Po općem meĎunarodnom pravu, pregovori nisu obavezan način rješavanja sporova,
tj. jedna strana ih ne moţe nametnuti drugoj. Ipak, u praksi se daleko najveći broj sporova
rješava upravo ovim putem.

Dobre usluge (good offices) su način rješavanja spora u kome treća drţava, više njih ili neko
meĎunarodno tijelo, nastoji navesti strane da poduzmu ili da nastave neposredne pregovore,
ili da se suglase na neki drugi način rješavanja.

Bitna razlika izmeĎu dobrih usluga i posredovanja je u tome što se subjekt koji pruţa dobre
usluge ne bi smio miješati u predmet spora, dok posrednik stranama daje savjete kako da
pronaĎu obostrano prihvatljivo rješenje. Uz izričit ili prešutan pristanak obiju strana, dobre
usluge mogu tokom njihovog pruţanja da prerastu u posredovanje.

Prednost dobrih usluga je u odsustvu bilo kakvih pravila postupka i odreĎenja predmeta spora.
Mogu se obavljati diskretno i ostati u tajnosti.

62 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pri posredovanju (medijaciji), treća drţava, više njih ili neki meĎunarodni organ se aktivno
upliće u predmet spora i pomaţe stranama da pristanu na rješenje koje bi bilo obostrano
prihvatljivo.

Do dobrih usluga ili posredovanja dolazi ponudom trećeg, a rjeĎe zahtjevom jedne ili obiju
strana u sporu.

48. Istraga i mirenje


Istraga (anketa, istraţno povjerenstvo) je način rješavanja sporova u kome organ sastavljen
od stručnjaka na nepristran način utvrĎuje činjenično stanje koje je predmet spora. Izvještaj
istraţne komisije ne obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaţenju
rješenja u daljim pregovorima. Članove komisije imenuju strane ili treći subjekt ali uz
pristanak strana. Ovaj postupak se rijetko primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti.
Mada je neobavezan, izvještaj komisije ograničava dalju mogućnost cjenkanja i nagodbe.

Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome što se u toku postupka pred komisijom
nastoje izmiriti njihovi suprotni stavovi i postići prihvatljivo rješenje spora. Ukoliko se u tome
ne uspije do kraja postupka, komisija sastavlja izvještaj u kome stranama predlaţe cjelovito
rješenje spora i ostavlja im rok za prihvaćanje ili odbacivanje.

49. Arbitraža
MeĎunarodna arbitraţa je rješavanje sporova izmeĎu drţava i drugih meĎunarodnih subjekta
odlukom arbitra kojeg su strane izabrale i koji izriče obavezujuću i po pravilu konačnu
presudu.

Od početka 19.vijeka, ulogu arbitra vrše slijedeća tijela i pojedinci:

a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici trećih drţava ili kolegijalni šefovi
drţava, a koje su za arbitra imenovale strane. Često je ulogu arbitra pojedinca vršio ugledan
stručnjak iz reda diplomatskih agenata, sudaca, profesora prava i sl.

b) Mješovita vijeća najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijeća, u kojima


je svaka strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su više teţili nagodbi nego odluci
zasnovanoj na pravu. Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upućivali arbitru pojedincu. Zatim
je dolazilo do mješovitih arbitraţnih vijeća sastavljenih od neparnog broja članova. Svaka
strana imenovala je po 1 ili 2 predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same
drţave imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar".

c) Arbitražni tribunali, sastavljeni od nezavisnih stručnjaka, redovno se sastoje od neparnog


broja članova (3 ili 5, a rjeĎe više), a koje imenuju strane uz meĎusobnu suglasnost. Potom se
o ličnosti nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov izbor prepuštaju već
imenovanim članovima.

63 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

d) Pokušaji organizirane arbitraže. Stalni arbitraţni sud osnovan je Haškom konvencijom o


mirnom rješavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene Haške konvencije
iz 1907. Sjedište mu je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari nije stalni sudski organ,
a posljednju presudu izrekao je 1931.

Osnova arbitraže. MeĎunarodna arbitraţa se zasniva isključivo na dobrovoljnom pristanku


strana. Taj pristanak podrazumijeva i preuzimanje obaveze na izvršenje presude. Pristanak na
arbitraţu moţe biti dat za neki već postojeći spor (prigodna ili izolirana arbitraţa), ili za
potencijalne buduće sporove izmeĎu stranaka nekog ugovora (institucionalna arbitraţa).

Pristanak na arbitraţu za već postojeći spor izraţava se arbitražnim kompromisom. I sam


kompromis je meĎunarodni ugovor, koji podlijeţe načelima Bečke konvencije iz 1969. Njime
strane odreĎuju predmet spora i način imenovanja arbitra ili arbitraţnog tribunala. Osim toga,
kompromis moţe sadrţavati i pravila postupka, kao i osnovu po kojoj će arbitar presuditi.
Valjanost arbitraţe zavisi od valjanosti kompromisa. Ništavost ili prestanak vaţnosti
kompromisa moţe uzrokovati ništavost arbitraţe.

Mjerodavna pravila za odlučivanje u sporu. Kompromis moţe:

a) propisati materijalna pravila ad hoc, čijom primjenom će arbitar presuditi spor. Do toga
dolazi izuzetno rijetko, jer strane koje se mogu dogovoriti o takvim pravilima, obično mogu
postići i sporazum o predmetu spora.

b) uputiti arbitra na primjenu meĎunarodnog prava, rjeĎe izričito navodeći čl.38 Statuta
Haškog suda, koji propisuje njegove izvore.

c) uputiti na načela pravičnosti i prava, na "apsolutnu pravičnost" ili na odlučivanje ex aequo


et bono.

d) zatraţiti od tribunala da propiše buduće pravno ureĎenje za odnose izmeĎu strana. Tada će
njegova vlast u suštini biti ista kao da odlučuje ex aequo et bono, tj. kao pod c).

Ako kompromis ne predviĎa nikakve odredbe o osnovi odlučivanja, to podrazumijeva da su


strane ovlastile arbitra da njihov spor riješi na osnovu općeg meĎunarodnog prava, tj. kao pod
b).

Predmet spora se odreĎuje kompromisom i arbitar ga ne smije prekoračiti. Arbitar u presudi


mora donijeti odluku o svim spornim pitanjima. Pritom, ukoliko prije ili tokom postupka uoči
postojanje suglasnosti strana u nekim tačkama spora, tu suglasnost će utvrditi u svojoj
presudi.

Postupak se moţe sastojati od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio je obavezan, a usmeni
samo po sporazumu strana ili ako arbitar odluči o njegovoj neophodnosti.

Svaka strana je pred tribunalom zastupljena putem agenta. Agent je zvanični predstavnik
svoje vlade. Osim agenta, svaka strana moţe biti zastupljena potrebnim brojem savjetnika i
advokata.

64 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U slučaju institucionalne arbitraţe, postupak se moţe pokrenuti tuţbom koja se upućuje


tribunalu nakon što ga strane konstituiraju, te suprotnoj strani. U slučaju prigodne arbitraţe,
same strane ili tribunal mogu odlučiti koja će od njih podnijeti prvo parnično pismo.

U pismenom dijelu postupka strane su duţne formirati svoje zahtjeve i protuzahtjeve. Načelno
su duţne predočiti sve dokumente koji podupiru njihov zahtjev.

Usmeni postupak, ukoliko do njega doĎe, vodi predsjednik ili nadarbitar. U načelu se ovaj dio
postupka vodi uz isključenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odluči
drugačije. O toku usmenog postupka vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar
tribunala.

Presuda se donosi većinom glasova članova tribunala, u tajnom zasjedanju. Presudu potpisuju
predsjednik i svi članovi tribunala. Ako članovi koji su glasali protiv odbiju potpisati presudu,
to se konstatira u tekstu, ali ne utiče na valjanost presude. Presuda mora sadrţavati
obrazloţenje. Izriče se na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne učini, onda se
zvanično notificira stranama. Pravo obavezuje strane od trenutka izricanja ili notifikacije.

Arbitraţna presuda spor rješava konačno, osim ako su se strane drugačije dogovorile
unaprijed, što se izuzetno rijetko dešava. Na osnovu pristanka danog na arbitraţno rješavanje,
strane su duţne u potpunosti izvršiti presudu.

Sporedni (incidentni) postupci. U toku ili po okončanju arbitraţnog postupka, tribunal moţe
uz pristanak strana dozvoljavati neke sporedne postupke.

Strane mogu unaprijed predvidjeti mogućnost revizije presude na osnovu naknadno utvrĎenih
činjenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne
moţe pripisati njenom nemaru. Nove činjenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da
bi uticale na odluku tribunala.

Statut MeĎunarodnog suda u Hagu, kao i Štokholmska konvencija KESS-a, propisuju


apsolutni rok zastare za podnošenje zahtjeva za reviziju od 10 godina od izricanja presude.
Taj rok je moguće tumačiti i kao običajno pravilo arbitraţnog postupka, ukoliko sporazum
stranaka o tome šuti.

50. MeĎunarodni sud u Hagu i ostali sudski organi

Pregled stalnih međunarodnih sudskih organa. Svi meĎunarodni sudovi se mogu svrstati u 2
široke skupine:

1. Sudovi za rješavanje svih vrsta meĎunarodnih sporova. Prvi takav sud bio je
Centralnoamerički sud, koji je osnovan Konvencijom iz 1907. Stranke konvencije i članice
suda bile su sve drţave Srednje Amerike osim Paname.

65 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Stalni sud meĎunarodne pravde osnovan je 1920, na osnovu čl.14 Pakta Lige naroda.
Djelovao je izmeĎu 1922. i njemačkog okupiranja Holandije 1940. Formalno je dokinut 1946,
kad je raspuštena i Liga naroda.

MeĎunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN iz 1945. Statut tog Suda je sastavni dio
Povelje.

2. Sudovi sa specijaliziranom nadležnošću osnivaju se meĎunarodnim ugovorima nakon II


sv.rata. Njihov glavni (mada ne i jedini) izvor prava su ugovori kojima su osnovani. To su:

a) Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strassburu, osnovan Evropskom


konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.godine;
b) MeĎuamerički sud za ljudska prava sa sjedištem u San Hozeu (Kostarika), osnovan je
Američkom konvencijom za ljudska prava iz 1969.
c) Sud evropskih zajednica osnovan 1951, danas je glavni sudski organ EU. IzmeĎu ostalog
je nadleţan za rješavanje sporova izmeĎu članica EU.
d) MeĎunarodni tribunal za pravo mora sa sjedištem u Hamburgu predviĎen je
Konvencijom o pravu mora iz 1982, a osnovan 1996.godine.

Međunarodni sud u Hagu

Sastav i funkcije suda. Sud se sastoji od 15 sudaca sa mandatom od 9 godina uz mogućnost


reizbora. Svake treće godine obnavlja se jedna trećina sudaca. Suci se biraju u paralelnom
postupku u Generalnoj skupštini i Vijeću sigurnosti. Kandidate predlaţu nacionalne skupštine
članova Stalnog arbitraţnog suda. Oni moraju imati reference potrebne za izbor na najviše
sudačke funkcije u svojoj zemlji ili uţivati ugled pravnika na polju meĎunarodnog prava. U
slučaju smrti, ostavke ili smjene pojedinog suca, novi kandidat se bira na isti način, s tim što
novoizabrani sudaca tu duţnost obavlja do isteka mandata svog prethodnika.

Sud meĎu svojim članovima bira predsjednika i potpredsjednika na rok od 3 godine, uz


mogućnost reizbora. Sud načelno radi u punom sastavu, a za sastav suda dovoljan je kvorum
od 9 sudaca. Sud moţe ustanovljavati vijeća od najmanje trojice sudaca za rješavanje
odreĎenih vrsta predmeta. Presuda koju je izreklo vijeće vaţi kao da ju je izrekao Sud.

suca drţavljani svake od strana u sporu o kome odlučuje Sud, zadrţavaju pravo učešća u
odlučivanju. Ako u svom sastavu Sud nema drţavljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka
takva drţava moţe imenovati suca ad hoc, koji djeluje samo u toj parnici.

Sjedište suda je u Hagu, ali moţe zasjedati i na drugim mjestima kad to smatra potrebnim.
Sluţbeni jezici suda su francuski i engleski. Sud ima 2 funkcije: suĎenje u parnicama i
davanje savjetodavnih mišljenja o nekim pravnim pitanjima.

Parnični postupak. Strane u postupku mogu biti samo drţave. MeĎutim, znatan broj parnica
odnosio se na potraţivanja pojedinaca kad je njihova drţava preuzimala njihovu diplomatsku
zaštitu i nastupala pred Sudom kao tuţitelj.

66 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Obzirom da je Statut suda sastavni dio Povelje UN, sve drţave članice UN su istovremeno i
stranke Statuta. Sud moţe odlučivati i u parnicama u kojima učestvuje drţava koja nije
stranka Statuta, pod uslovom da ta drţava kod sekretara suda deponira pismenu izjavu kojom
prihvata nadleţnost suda i prihvata sve obaveze člana UN prema čl.94 Povelje.

Nadleţnost Suda moguća je samo uz pristanak svih strana. Pristanak se moţe dati za neki već
postojeći spor ili u pogledu budućih sporova koji mogu nastati. Statut predviĎa i jednostrano
prihvaćanje nadleţnosti Suda za buduće sporove sa svakom drugom drţavom koja je
prihvatila istu obavezu. Radi se o tzv.”fakultativnoj klauzuli”.

Statut Suda predviĎa osnovne propise o parničnom postupku, koji su detaljno razraĎeni u
Poslovniku koji donosi sam Sud. Postupak se pokreće notifikacijom Sudu kompromisa obiju
strana (ako se radi o postojećem sporu) ili tuţbom. Sastoji se od pismenog i usmenog dijela.

Incidentni postupci prije ili tokom pismenog postupka. Na samom početku postupka strane
mogu postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv.”incidentnim postupcima”. Radi se o zahtjevima za
izricanje privremenih mjera i izlaganju prethodnih prigovora.

Zahtjevi za izricanje privremenih mjera mogu se podnositi tokom cijelog postupka. Kopija
zahtjeva dostavlja se suprotnoj strani. Sud takav zahtjev hitno razmatra, a o njemu se po
pravilu saziva usmena rasprava. Privremene mjere moţe izreći i Sud po sluţbenoj duţnosti.
Svaka odluka o privremenim mjerama se odmah dostavlja Generalnom sekretaru UN koji je
prosljeĎuje Vijeću sigurnosti. Ukoliko doĎe do promjene okolnosti, svaka strana moţe
zahtijevati ukidanje ili izmjenu privremenih mjera.

Prethodnim prigovorima svaka strana moţe osporavati nadleţnost suda ili opravdanost
tuţbe. Tuţena strna je duţna da Sudu uloţi prethodni prigovor u pisanoj formi do isteka roka
za njen odgovor na tuţbu. Svaka druga strana ih je duţna uloţiti do isteka roka za njeno prvo
parnično pismo.

Podnošenjem prethodnog prigovora suspendira se postupak o predmetu (meritumu) spora.


Nakon što ih primi, Sud odreĎuje suprotnoj strani rok za podnošenje svojih pismenih
opservacija. Potom se po pravilu zakazuje usmena rasprava samo o prigovorima. Na kraju sud
izriče presudu kojom moţe usvojiti prethodne prigovore i oglasiti se nenadleţnim. U takvom
slučaju se okončava postupak i o predmetu spora. Ako sud u presudi odbaci sve ili neke
prethodne prigovore, ili ako zaključi da oni u suštini nisu prethodnog karaktera, postupak se
nastavlja u granicama nadleţnosti koje je Sud utvrdio tom presudom.

Intervencija u postupku. Po Statutu Suda, intervencija trećih drţava u nekoj parnici moguća
je po 2 osnove:

1. Ako neka drţava smatra da u parnici ima interes pravne prirode. Ovdje se ne radi o pravu
na intervenciju, već o mogućnosti da se intervencija zatraţi. Sud je dosad odbijao sve
zahtjeve za intervencijom kojima su se obje parnične stranke suprotstavljale, a nije bilo
druge osnove zajedničke nadleţnosti Suda.
2. Ako se radi o tumačenju ugovora u kome su stranke i treće drţave, osim parničnih
stranaka. Ako se treća drţava posluţi tim pravom, tumačenje ugovora sadrţano u presudi

67 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

je jednako obavezujuće i za nju, kao i za stranke u sporu. Dakle, u ovom slučaju se radi o
pravu na intervenciju u parnici.

Pismeni postupak obuhvata saopćavanje spomenice, odgovora i po potrebi protuodgovora


(replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama. Svojim zaključcima
sud odreĎuje rokove za podnošenje svakog parničnog pisma.

U svakom trenutku Sud moţe odlučiti da spoji 2 ili više parnica u jednu, kad 2 drţave tuţe
treću (ista tuţena strana), a predmet spora je u suštini isti. Parnica se u tom slučaju okončava
jedinstvenom presudom.

Spomenica obuhvata: izlaganje relevantnih činjenica, izlaganje o primjenjivom pravu, te


zaključke. Odgovor na spomenicu obuhvata priznanje ili osporavanje činjenica izloţenih u
spomenici, po potrebi izlaganje dopunskih činjenica, opservacije na prikaz primjenjivog prava
i zaključke.

U usmenom postupku sud saslušava svjedoke, vještake, agente, savjetnike i advokate strana.
Rasprave su javne, osim ako sud odluči drugačije ili ako obje strane zahtijevaju isključenje
javnosti. O svakoj raspravi vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar Suda. Tokom
usmenog postupka stranke izlaţu svoje teze. Na kraju zadnjeg izlaganja agent svake od strana
izlaţe zaključke svih izlaganja, bez ponavljanja argumenata.

Pošto je primio dokaze i svjedočenja u rokovima koje je odredio, Sud moţe onemogućiti
svako novo svjedočenje koje bi mu jedna od strana htjela predloţiti bez pristanka druge
strane. Ukoliko se naknadna svjedočenja dozvole, druga strana se uvijek ima pravo izjasniti o
njima.

Presuda se donosi većinom glasova sudaca koji su učestvovali u parnici. U slučaju podjele
glasova, odlučuje glas predsjednika ili onoga ko ga zamjenjuje. Presuda mora biti
obrazloţena. Konačna je i obavezujuća, ali samo za stranke spora i samo za slučaj koji je
riješila. Ako bilo koja strana ne izvrši obaveze koje joj nameće Sud, druga strana se moţe
obratiti Vijeću sigurnosti UN.

Incidentni postupci nakon izricanja presude mogu biti tumačenje presude i revizija presude.

Tumačenje presude. U slučaju spora o značenju i dometu presude, pravo na tumačenje


pripada Sudu, a na zahtjev svake od stranaka spora. O zahtjevu se moţe provesti postupak,
nakon kojeg Sud po pravilu izriče presudu o tumačenju svoje ranije presude.

Revizija presude se moţe zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkrića neke relevantne
činjenice koja bi dovela do drugačije odluke Suda, a koja je prije izricanja presude bila
nepoznata bez krivice stranke koja traţi reviziju. Subjektivni rok za podnošenje zahtjeva za
reviziju je 6 mjeseci od dana saznanja za nove činjenice, a objektivni 10 godina od izricanja
presude.

Izricanje savjetodavnih mišljenja je druga funkcija MeĎunarodnog suda koja je odreĎena


Poveljom UN. Ta mišljenja od Suda mogu zatraţiti samo Generalna skupština i Vijeće
sigurnosti UN, te drugi organi i specijalizirane ustanove UN koje za to ovlasti Generalna
skupština. Savjetodavna mišljenja se usvajaju u tajnom vijećanju, kao i presude. Uz njih suca
mogu prilagati svoja posebna ili odvojena mišljenja, ili deklaracije.

68 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ne postoji mogućnost da sud izriče savjetodavna mišljenja na pitanja koja nisu pravne
prirode, ili da na njih daje vanpravne odgovore. Sud čak moţe odbiti dati mišljenje na pitanja
koja on ocijeni da nisu pravne prirode, ili da nisu u okviru djelatnosti organa ili ustanove koja
ga je zatraţila, ali takvu odluku mora obrazloţiti pravnim argumentima.

51. Kolektivne mjere prema Povelji mirovne operacije

Vijeće sigurnosti. Vijeće sigurnosti ima prvenstvenu odgovornost za mir, tj. za odrţavanje
meĎunarodnog mira i sigurnosti. Odluke koje ono donosi su pravno obavezujuće za sve
članice. Ali prije nego što usvoji mjere koje smatra potrebnim, Vijeće mora samo utvrditi
postojanje prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije. U tu svrhu ono moţe, ali i ne mora,
poduzeti prethodnu istragu.

Kvalifikacija stanja opasnog za meĎunarodni mir zavisi od okolnosti slučaja, ali i od političke
procjene i odnosa izmeĎu stalnih članica Vijeća. Najšira kategorija je “prijetnja miru”,
obzirom da ju je najteţe objektivno definirati. S druge strane, primjenom objektivnih kriterija
najlakše bi bilo utvrditi čin agresije u nekom oruţanom sukobu. Generalna skupština je
1974.godine usvojila definiciju agresije. MeĎutim, simptomatično je da Vijeće sigurnosti
nikad nije u svojim rezolucijama neko stanje okarakteriziralo kao agresiju, niti je neku drţavu
proglašavalo agresorom. U svakom slučaju, bez obzira na kvalifikaciju nekog spora ili
situacije, Vijeće ima pravo propisati mjere koje su pravno obavezujuće za sve članice UN.

Privremene mjere. I prije utvrĎivanja i kvalifikacije činjenica Vijeće moţe pozvati strane da
se pridrţavaju privremenih mjera koje ono smatra potrebnim. Svrha tih mjera je sprečavanje
pogoršanja situacije. Tu se uvijek radi o neobavezujućim preporukama, koje još ne sadrţe
nikakvu osudu.

Preporuke i odluke Vijeća sigurnosti. U situacijama opasnim po mir, Vijeće sigurnosti


moţe svojim rezolucijama

52. Izvori ratnog i humanitarnog prava

U Ţenevi su 12.08.1949.godine usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti meĎunarodnog


humanitarnog prava:
1. Konvencija za poboljšanje poloţaja ranjenika i bolesnika u oruţanim snagama u ratu;
2. Konvencija za poboljšanje poloţaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruţanih snaga na
moru;
3. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima;
4. Konvencija o zaštiti graĎanskih lica u vrijeme rata.

Dva dopunska protokola usvojena su 1977.godine:


- Protokol I, o zaštiti ţrtava meĎunarodnih oruţanih sukoba;
- Protokol II, o zaštiti ţrtava nemeĎunarodnih oruţanih sukoba.

69 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Tzv. Martensova klauzula iz uvoda u IV Hašku konvenciju o zakonima i običajima rata na


kopnu iz 1907.godine predviĎa izvjesnu hijerarhiju u primjeni pravnih pravila o ratovanju:
Najprije se primjenjuju pisane odredbe iz konvencija. U nedostatku pisanih propisa, moraju se
primijeniti “načela meĎunarodnog prava koja proizlaze iz običaja ustanovljenih meĎu
civiliziranim narodima”. Ako ni takvih pravila nema, strane u sukobu moraju primjenjivati
načela koja proizlaze iz zakona čovječnosti i zahtjeva javne svijesti.

Humanizacija ratovanja znači uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprečavanje najstrašnijih


oblika ratovanja. Mjera humanizacije ograničena je postizanjem ratnih ciljeva. Zato ratno
pravo po pravilu nameće samo ograničenja koja ne smetaju postizanju ratnih ciljeva.

Opće običajno pravo primjenjivo na oružane sukobe. Danas je općenito uvjerenje da


materijalna pravila iz mnogih konvencija po običajnoj osnovi obavezuju sve drţave svijeta.
Osim toga, velika većina drţava postaje strankama konvencija o humanitarnom pravu
sklopljenih nakon II sv.rata. Broj stranaka Ţenevskih konvencija je danas preko 130. Stoga bi
na nekolicinu drţava koje nisu postale strankama neke od tih konvencija pao teţak teret
dokazivanja da ih pravila iz konvencija ne obavezuju po običajnoj osnovi.

Pored toga, općenito je mišljenje da većina ograničenja ratovanja propisanih u konvencijama


predstavlja ius cogens. Teške povrede Ţenevskih konvencija i Protokola I predstavljaju
meĎunarodne zločine koji povlače meĎunarodnu odgovornost, kako drţave koja je za njih
odgovorna, tako i pojedinačnu krivičnu odgovornost učinilaca tih djela.

Ostali izvori prava oružanih sukoba. Vaţan pomoćni izvor ratnog prava čine tzv. vojni
pravilnici pojedinih drţava, a po potrebi i propisi iz njihovog krivičnog zakonodavstva koji se
primjenjuju na zločine počinjene u oruţanim sukobima.

53. Rat i druge vrste oružanih sukoba.

MeĎunarodno pravo koje je bilo na snazi do iza II sv.rata dijelilo je sve oruţane sukobe na 3
skupine: rat, upotreba oruţane sile koja ne dovodi do rata, te graĎanski rat.

Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja (tzv.
animus beligerendi). Otpočinjanje rata nastojalo se urediti obavezom formalne, bezuvjetne ili
uvjetne objave (ultimatum), adresirane protivničkoj drţavi i svim trećim drţavama. Treće
zemlje koje se nisu svrstale uz neku od zaraćenih strana imale su prava i duţnosti neutralaca.

Upotreba oružane sile koja ne dovodi do rata i ratnog stanja, nije dovodila ni do
neutralnosti trećih drţava. Tu su spadali ratovi koji nisu priznati ni od jedne strane u sukobu,
oruţane represalije, akti samoobrane koji nisu dovodili do ratnog stanja, te druge vrste
oruţane intervencije kao npr.”mirna blokada” dijela obale druge drţave i sl.

Građanski rat se odlikovao u tome što se vodio na području jedne drţave. Po pravilu se nije
smio ticati stranih drţava.

70 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ţenevske konvencije iz 1949. i Protokoli iz 1977.godine razlikuju 4 moguće skupine sukoba:


meĎunarodni oruţani sukobi, nemeĎunarodni (graĎanski) oruţani sukobi, unutarnji nemiri i
zategnutosti, te uplitanje Vijeća sigurnosti UN u oruţani sukob.

U međunarodne oružane sukobe spadaju: svi slučajevi objavljenog rata; svaki drugi sukob iz
meĎu 2 ili više drţava stranaka Ţenevskih konvencija; te svi slučajevi okupacije dijela ili
cijele teritorije neke drţave, čak i ako ta okupacija ne naiĎe ni na kakav otpor. Protokol I iz
1977.g u meĎunarodne oruţane sukobe uključuje i one sukobe “u kojima se narodi bore
protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv rasističkih režima, koristeći se
pravom naroda na samoodreĎenje”.

Nemeđunarodni (unutrašnji, građanski) oružani sukobi su oni koji se vode na području


jedne drţave (sa izuzetkom onih u korištenju prava naroda na samoodreĎenje). U unutrašnjim
sukobima se primjenjuju pravila iz zajedničkog člana 3 Ţenevskih konvencija, te pravila iz
protokola II iz 1977.

Unutrašnji nemiri i zategnutost. Protokol II iz 1977 izmeĎu ostalog navodi da se taj Protokol
neće primjenjivati na situacije unutrašnjih nemira i zategnutosti, kao što su pobune, izolirani
sporadični akti nasilja i ostali akti slične prirode, jer “to nisu oruţani sukobi”. Osim drţavne
vlasti, tu nema “druge strane” u sukobu jer se ona (još) nije organizirala.

Uplitanje vijeća sigurnosti UN u međunarodni ili nemeđunarodni oružani sukob. Ako


Vijeće sigurnosti, ili neki vojni savez po njegovom odobrenju, poduzme oruţanu akciju u
nekom oruţanom sukobu, oruţane snage UN ili meĎunarodne organizacije su duţne da u
svim situacijama poštuju sva pravila prava oruţanih sukoba. Čak i u operacijama protiv
drţave agresora, uvijek obje strane u sukobu moraju poštivati ista pravna pravila i
ograničenja.
Kvalifikacija nekog oruţanog sukoba i primjena odgovarajućih pravnih pravila na njega
zavise od toga da li je Vijeće sigurnosti poduzelo mjere u cilju izvršavanja svoje prvenstvene
odgovornosti za odrţavanje mira i sigurnosti ili ne. U sukobima u kojima je učestvovala neka
od stalnih članica Vijeća sigurnosti (npr. Vijetnam), Vijeće nije donosilo nikakve, ili je
donosilo neodgovarajuće mjere.

Ta kvalifikacija u drugom redu zavisi od izraţene namjere strana u sukobu i trećih drţava.
Svaka od strana koja se naĎe u sukobu moţe proglasiti ratno stanje, ali se češće dešava da ni
jedna od njih ne prizna izričito da je u ratu.

Sasvim izuzetno, intenzitet neprijateljstava ili intenzitet oruţane intervencije treće drţave u
nekom unutrašnjem sukobu, mogu ukazati da se radi o meĎunarodnom oruţanom sukobu,
neovisno od prethodno navedenih faktora. Ali i tada, ukoliko ni jedna drţava nije proglasila
ratno stanje ili neutralnost, mogu i dalje ostati dileme o kvalifikaciji tog sukoba.

54. Ograničenje ratovanja obvezatna u svim oružanim sukobima

Ograničenja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oružja.

Ratna lukavstva su se uvijek smatrala dozvoljenim, s tim da ne smiju preći u perfidiju.


Protokol I iz 1977.godine navodi neke od primjera perfidije: (a) pretvaranje da se ima namjera
pregovarati pod parlamentarnom zastavom ili pretvaranje da se ima namjera predati; (b)
71 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pretvaranje nekoga da je nesposoban za borbu uslijed rana ili bolesti; (c) pretvaranje nekoga u
civila da bi imao poloţaj neborca; (d) pretvaranje nekoga da ima zaštićeni poloţaj koristeći
oznake ili uniforme UN ili neutralnih drţava, zloupotreba oznaka crvenog kriţa, crvenog
polumjeseca itd.

Izdajničko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja predstavlja meĎunarodni zločin. Ranjavanje


ili ubijanje protivnika koji je poloţio oruţje nakon poziva da se preda je barbarski čin i nije
dozvoljeno čak ni kao protumjera na takve radnje protivničke strane.

Izjava da se neće davati milost, tj. naredba da neće biti preţivjelih (ako se ne predaju), te u
tom smislu prijetiti protivniku i ratovati na toj osnovi je TakoĎer samo po sebi meĎunarodni
zločin.

Uništenje, pljačka ili pljenidba imovine protivnika je TakoĎer meĎunarodni zločin, osim
kad to imperativno nalaţe vojna potreba.

Precizne odredbe o postupanju sa padobrancima usvojene su tek 1977. Ni jedna osoba koja
u nevolji iskače padobranom ne smije biti predmetom napada za vrijeme spuštanja. Ako se
spusti na protivničku teritoriju, osobi u nevolji se treba pruţiti mogućnost predaje prije nego
što postane metom napada. Izuzetak su zračno-desantne jedinice, na koje se ova ograničenja
ne odnose.

Špijunaža ne predstavlja meĎunarodni zločin, ali špijun uhvaćen na djelu nema poloţaj
ratnog zarobljenika i podlijeţe strogom kaţnjavanju, ali nakon prethodnog pravičnog i
nepristranog suĎenja.

Plaćenici prema Protokolu I iz 1977. ne uţivaju status borca niti ratnog zarobljenika.

Ograničenja ratovanja s obzirom na objekte

Nebranjena mjesta i vojni cilj. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati nebranjena
naselja ili zgrade. Bombardiranje iz zraka zakonito je samo ako je usmjereno na vojni cilj:
vojne snage, utvrĎenja, vojne ustanove ili skladišta, fabrike oruţja i vojne opreme i sl.
Nenamjerno oštećivanje drugih objekata smještenih u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje
civila u njima, ne povlači nikakvu odgovornost jer se radi o tzv.”kolateralnoj šteti”.

Zaštita kulturnih dobara i hramova. Noviji propisi izričito zabranjuju vršenje bilo kakvih
neprijateljskih akata prema historijskim spomenicima, umjetničkim djelima ili hramovima
koji predstavljaju kulturno i duhovno naslijeĎe naroda. S druge strane, ova dobra je
zabranjeno koristiti za podršku vojnim akcijama.

Zaštita objekata nužnih za preživljavanje civilnog stanovništva. Zabranjeno je napasti,


uništiti, ukloniti ili učiniti nekorisnim objekte koji su neophodni da bi civilno stanovništvo
preţivjelo, kao što su namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane, ţetva, ţiva
stoka, postrojenja za pitku vodu i rezerve i postrojenja za navodnjavanje.

Zaštita graĎevina i instalacija koje sadrže opasne sile. Ove graĎevine, kao što su brane,
nasipi, nuklearna postrojenja i sl, ne smiju biti objektom napada čak ni ako su vojni ciljevi,
ako takav napad moţe uzrokovati oslobaĎanje opasnih sila pa prema tome i velike gubitke
meĎu civilnim stanovništvom.

72 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zaštita prirodne sredine. Protokol I iz 1977.godine predviĎa općenitu pravnu obavezu da se


prirodna sredina zaštiti od obimnog, dugotrajnog i ozbiljnog oštećenja.

Zabranjene vrste oružja

- Municija (meci) teţine ispod 400 grama koja se rasprskava ili je napunjena gorućom ili
zapaljivom materijom. Ova zabrana ne vaţi za rat u zraku;
- Meci koji se u ljudskom tijelu lako rašire ili spljošte (dum-dum meci);
- Otrov i otrovno oruţje;
- Svako oruţje namijenjeno da svojim fragmentima nanosi povrede koje se ne mogu otkriti
X-zrakama;
- OdreĎene vrste mina, mina iznenaĎenja i nekih drugih sredstava;
- Napalm i druge vrste zapaljivog oruţja i municije;
- Zasljepljujuće lasersko oruţje (zabranjeno 1996);
- Protupješadijske mine (zabranjene Konvencijom UN iz 1997, koju nisu prihvatile SAD,
Kina i još neke zemlje);
- Bakteriološko (biološko), toksično i kemijsko oruţje zabranjeno je još na osnovu
Ţenevskog protokola iz 1925.
- U pomorskom ratu općenito su dozvoljene samo usidrene mine. Sve ostale se smatraju
zabranjenima.
- Upotreba nuklearnog oruţja je prema nepodijeljenom mišljenju pravne nauke zabranjena
već postojećim pravnim pravilima.

55. Pravila humanitarnoga prava primjenjiva u meĎunarodnim


oružanim sukobima
Za sve slučajeve unutrašnjih oruţanih sukoba zajednički član 3 sve 4 Ţenevske konvencije iz
1949.godine predviĎa neka minimalna pravna pravila za zaštitu osoba koje ne učestvuju
neposredno u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oruţanih snaga koji su poloţili oruţje i
osobe onesposobljene za borbu zbog bolesti, rana, lišavanja slobode ili bilo kojeg drugog
razloga.

Prema tim osobama su u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni slijedeći akti:
a) nasilje protiv ţivota i tijela;
b) uzimanje talaca;
c) povrede ličnog dostojanstva, posebno uvredljivi i poniţavajući postupci;
d) izricanje i izvršenje kazni bez prethodnog suĎenja pred redovno ustanovljenim sudom.

Navedeni čl.3 dopunjen je i razraĎen Protokolom II iz 1977.godine, kojim su u unutrašnjem


sukobu zaštićeni:
- ranjenici, bolesnici i brodolomci;
- sanitetske jedinice i transporti;
- civilno stanovništvo i pojedinci civili koji ne učestvuju (i dok ne učestvuju) neposredno u
neprijateljstvima.

73 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ratni zločini u kontekstu nemeđunarodnih oružanih sukoba. Rimski statut MeĎunarodnog


krivičnog suda iz 1998.godine u neku ruku predstavlja kodifikaciju općih običajnih pravila
humanitarnog prava koja su danas na snazi i koja obavezuju sve strane u nemeĎunarodnim
oruţanim sukobima, bez obzira da li su članice Protokola II. U tom smislu zločine
predstavljaju teška kršenja čl.3 Ţenevskih konvencija, te Protokola II iz 1977. Tu spadaju:
- namjerni napadi usmjereni protiv civila, zaštićenih objekata, osoblja mirovnih misija;
- seksualno nasilje – silovanja, nasilna trudnoća, nasilna sterilizacija i sl;
- mobilizacija djece mlaĎe od 15 godina;
- nareĎivanje premještaja civilnog stanovništva, osim iz razloga njihove sigurnosti ili
imperativnih vojnih razlog itd.

56. Početak i svršetak meĎunarodnoga oružanoga sukoba. Pravne


posljedice ratnoga stanja
Do 1919.godine smatralo se da je pravo na otpočinjanje rata izraz suvereniteta svake drţave.
Prema Trećoj Haškoj konvenciji o otpočinjanju neprijateljstava iz 1907.godine, neprijateljstva
izmeĎu stranaka Konvencije ne smiju početi bez prethodnog nedvosmislenog upozorenja koje
će imati oblik obrazloţene objave rata ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata.

MeĎutim, nakon pravne zabrane rata Brajan-Kelogovim paktom iz 1928.godine i Nirberškog


suĎenja za zločine protiv mira u II sv. ratu, više nema primjera objavljivanja rata. Danas bi se
i ultimatum drugoj drţavi smatrao prijetnjom upotrebom sile, što je suprotno Povelji UN.

Pravne posljedice ratnog stanja sastoje se u slijedećem:

- po pravilu dolazi do prekida diplomatskih odnosa izmeĎu zaraćenih strana;

- poništavaju se dvostrani ugovori zaraćenih strana o vojnom ili političkom savezu ili
suradnji. Ako se ti ugovori i dalje izvršavaju, moţe se izvesti zaključak o namjeri stranaka
da ne priznaju postojanje ratnog stanja izmeĎu njih;

- svaka zaraćena strana slobodna je suspendirati izvršenje dvostranih ugovora o trgovini,


prometu, ekstradiciji i drugim oblicima suradnje;

- s druge strane, u ratnom stanju se tek počinju primjenjivati odreĎeni ugovori (Ţenevske
konvencije i Protokol I);

- oruţani sukob nema učinka na vaţenje ugovora o granicama i onih ugovora koji
ustanovljavaju objektivne reţime;

- izbijanje neprijateljstava ima značajne posljedice na trgovinske i druge slične odnose


izmeĎu zaraćenih strana i njihovih pravnih i fizičkih osoba – prekida se trgovina i svako
ugovaranje, a sklapanje kontrakata samo po sebi postaje kaţnjivo. Osim toga, sve
zaraćene strane vršile su pljenidbu neprijateljske javne imovine i na svojoj i na
privremeno zauzetoj teritoriji.

74 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prestanak međunarodnog oružanog sukoba moguć je na neki od sljedećih načina:


a) Prostim prestankom neprijateljstava, bez posebnog ugovora – ovaj način nije pogodan
za suvremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju izbjeglica i ratnih zarobljenika,
pitanja sukcesije drţava itd;
b) Kapitulacijom (debelacija, subjugacija) – radi se o osvajanju cjelokupne teritorije druge
zaraćene strane. Slijedi aneksija, pod uslovom da prestane svaki otpor u zemlji i
inostranstvu, te da svaka vlast osvojene drţave nestane, čak i u izbjeglištvu. Anektirana
drţava prestaje postojati kao subjekt meĎunarodnog prava. Ovakav način prestanka rata
nije moguć, imajući u vidu sadašnje propise meĎunarodnog prava;
c) Mirovnim ugovorom – ovaj način se smatra normalnim načinom okončanja ratnog
stanja. Tim se ugovorom ureĎuju sva pitanja koja proizlaze iz rata i promjena koje su se u
ratu desile. U nedostatku drugačijih propisa u mirovnom ugovoru, primjenjuje se načelo
postliminium. To znači da se za osobe koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj drţavi ili na
okupiranoj teritoriji, ponovo uspostavljaju sva prava kakva su postojala i prije rata. Ovo
načelo se moţe odnositi samo na posljedice akata koje je okupator poduzeo u
prekoračenju ili kršenju svojih ovlaštenja.
d) Sporazumom o primirju – sklapa se sa namjerom okončanja neprijateljstava u
očekivanju konačnog mirovnog ugovora. Ako ugovor izostane, a izostane i obnova
neprijateljstava, sporazum o primirju se stvarno primjenjuje kao ugovor o prestanku
ratnog stanja;
e) Jednostranom izjavom – na ovaj način pobjednička drţava okončava ratno stanje sa
pobijeĎenom drţavom ako primirje nije na vidiku. Ova praksa nastala je nakon II sv.rata u
odnosu na Njemačku, Austriju i Japan.

Okončanje neprijateljstava moguće je i prije okončanja ratnog stanja. Postoje 4 načina


okončanja neprijateljstava:
- primirje obustavlja ratne operacije uzajamnim sporazumom. Moţe biti opće i lokalno.
- opća bezuvjetna kapitulacija je jednostran čin poraţene drţave praćen sporazumom o
predaji svih vojnih jedinica i dokidanjem svih civilnih vlasti u toj drţavi.
- prekid neprijateljstava ili “primirje” po nalogu ili preporuci Vijeća sigurnosti UN.
Cilj takve odluke je apsolutni prestanak neprijateljstava na vremenski rok predviĎen
rezolucijom. U tom roku bi trebalo postići trajniji politički sporazum, redovno uz
posredovanje organa UN.
- ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava – do takvih ugovora
dolazilo je na diplomatskim konferencijama, uz posredovanje trećih drţava ili organa UN.

57. Zaštita ratnih zarobljenika, ranjenika, bolesnika i brodolomaca


Položaj ratnih zarobljenika propisan je Trećom Ţenevskom konvencijom o postupanju sa
ratnim zarobljenicima iz 1949, te nekim propisima Protokola I iz 1977.

Svi ratni zarobljenici su pod vlašću neprijateljske drţave, a ne pojedinaca ili vojnih jedinica
koje su ih zarobile, što znači da je drţava pod čijom su vlašću meĎunarodno odgovorna za
njihovu sudbinu.

75 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pri ispitivanju ratni zarobljenici su duţni navesti samo prezime i ime, čin, datum roĎenja i
matični (registarski) broj. Ne smiju se prisiljavati da daju druge podatke. Smiju zadrţati sve
lične stvari osim oruţja, konja, vojne opreme i vojnih dokumenata. Od vojne opreme koja im
se oduzima izuzeti su odjeća i namirnice.

Ratni zarobljenici mogu biti internirani, ali se ne smiju drţati u zatvoru osim kad prekrše
disciplinske ili krivične propise. Prije svake osude imaju pravo na obranu.

Drţava u čijoj su vlasti je duţna zarobljenicima osigurati besplatnu ishranu, odjeću i uvjete
smještaja koji ne smiju biti lošiji od onih za vlastite jedinice, kao i zdravstvenu zaštitu. Mogu
biti prisiljeni na rad (osim oficira), ali im se ne smiju nametnuti radovi vojnog karaktera niti
radovi koji su opasni i štetni po zdravlje. Mora im se omogućiti kontakt sa porodicom, kao i
sa MKCK. U svakom zarobljeničkom logoru mora biti istaknut tekst III Ţenevske konvencije
na jeziku zarobljenika, kako bi se oni u svako doba mogli upoznati sa svojim pravima i
duţnostima.

Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca ureĎeni su Prvom i Drugom Ţenevskom


konvencijom. Protokol I iz 1977.godine je pojam zaštićenih osoba proširio i na civilne
ranjenike, bolesnike i brodolomce. Sve te osobe moraju biti poštovane i zaštićene, bez obzira
na stranu kojoj pripadaju. Jednaka pomoć i medicinska zaštita se moraju ukazivati vlastitim i
neprijateljskim vojnicima i civilima, a jedini kriterij za odreĎivanje prioriteta je njihovo
zdravstveno stanje.

76 WWW.BH-PRAVNICI.COM