Вы находитесь на странице: 1из 54

1.

POJAM FUNKCIJA I KARAKTERISTIKA KP


KP je grana pozitivnog prava čiji su osnovni cilj i svrha postojanja obavljanje zaštitne
funkcije. Ta se zaštita ostvaruje propisivanjem određenih društveno opasnih ponašanja
kao krivičnih dijela i propisivanjem krivičnih sankcija za ta djela, kao i uslova za njihovu
primjenu prema učiniocima krivičnih dijela. Drugim riječima, cilj krivičnog prava jeste
suzbijanje kriminaliteta, odnosno što efikasnija zaštita najznačajnijih dobara i vrijednosti
od ponašanja koja ih povređuju ili ugrožavaju. Krivično pravo je zakonsko pravo, tj.
pravo koje je zasnovano na zakonu. Za razliku od drugih grana prava koje sadrže i druge
pravne norme, jedini pravni akt kojim se može propisati krivičnopravna norma je zakon.
Međutim, nije dovoljno samo propisati zakonske norme, već se one moraju i
primjenjivati, što znači da se prema učiniocima krivičnih dijela primjenjuju krivične
sankcije. Krivično pravo proglašava određena ljudska ponašanja krivičnim djelima
istovremeno predviđajući za njih kaznu, odnosno neku drugu krivičnu sankciju. Cilj
krivičnog prava jeste da djeluje na ponašanje čovjeka. Društvo putem KP očekuje da će
se članovi društva uzdržati od vršenja ponašanja koja su proglašena krivičnim djelima,
što znači da nije primarni cilj KP primjena kazne i krivičnih sankcija, već se naprotiv
zansiva na pretpostavci da većina građana neće činiti krivična djela.
U objektivnom smislu KP predstavlja sistem zakonskih normi koje su dio pozitivnog
prava. Sistem zakonskih normi, koje čine krivično zakonodavtsvo, regulišu dvije cjeline
na koje se krivično pravo može podijeliti, a to su optši i posebni dio. Opšti dio sadrži
odredbe relevantne za sve ili većinu krivičnih dijela, dok posebni dio KP sadrži zakonske
norme kojima se predviđaju pojedina krivična djela, odnosno kojima se određena
ponašanja proglašavaju krivičnim djelima.
U subjektivnom smislu krivično pravo je pravo na kažnjavanje. Ono je isključivo pravo
države. Njegovo ostvarivanje zasniva se na državnoj prinudi i ono nije neograničeno.
Društvo, pored krivičnog prava i krivičnih sankcija, ima niz drugih sredstava za zaštitu
od društveno opasnih ponašanja, koja se dijele na represivna i preventivna. Represivna
imaju za cilj primjenu sankcije za već učinjeno krivično djelo i okrenuta su prošlosti, dok
se drugima nastoji spriječiti društveno opasno ponašanje prije nego što je učinjeno, tj.
okrenuta su ka budućnosti. Ova podjela je relativnog karaktera, jer i represivna sredstva
za krajni cilj imaju prevenciju, pa je represija u funkciji prevencije.
Krivično pravo je fragmentarnog karatkera, što znači da ono ne štiti sve društvene
vrijednosti već samo najvrednija dobra i ne štiti od svih ponašanja već samo od
najopasnijih ponašanja.

2. IZVORI KP (pojam, vrste, značaj)


Izvori KP se mogu dijeliti po različitim kriterijima, a najvažnije su dvije podjele. Prva je
ona koje izvore dijeli na: međunarodne i nacionalne, a druga na neposredne i posredne.
Međunarodni izvori
Međunarodni ugovori su po pravilu posredni izvori KP. Ustav predviđa da međunarodni
ugovori koji su ratifikovani i objavljeni prestavljaju dio unutrašnjeg pravnog poretka. To
znači da međunarodno pravo važi samo u onoj mjeri u kojoj ga naša zemlja prihvati kao
dio svog pravnog sistema. Obaveze iz ratifikovanih međunarodnih akata koje se odnose
na to da se određena ponašanja predvide kao krivična djela i sankcionišu, ispunjavaju se
tako što se to čini izmjenama ili dopunama nacionalnog krivičnog zakonodavstva.
Međunarodna akta nisu u dovoljnoj mjeri precizna, niti sadrže propisanu sankciju da bi se

1
mogla neposredno primjenjivati. Od bilateralnih međudržavnih ugovora najznačajniji su
oni koji obuhvataju odredbe o ekstradiciji krivca i međunarodnoj pomoći u krivičnim
stvarima između pojedinih država.
Nacionalni izvori
Ustav kao najviši pravni akt sadrži dvije vrste odredbi od značaja za KP. Prve su one
koje krivičnopravne principe podižu na rang ustavnopravnih principa ( načela
zakonitosti, legaliteta i dr.) Druge su one odredbe koje predstavljaju osnov propisivanja
određenih KD (nezakonito lišenje slobode, povreda tajnosti pisama i dr.).
Zakon je jedini glavni neposredni izvor našeg KP. KZ je autoritativan pravni akt donijet
od najvišeg predstavničkog tijela u zemlji kojim se reguliše određena oblast KP-a a koji
je donijet kao jedna zakonska cjelina. KZ ima dva dijela: opšti i posebni dio. Opšti sadrži
pravila koja se primjenjuju za sva KD i na sve učinioce tih djela a posebni sadrži
odredbe o pojedinim KD i kaznama za svako od njih. Neka krivična djela nisu
predviđena u posebnom djelu KZ-a, već se nalaze u drugim zakonima koji se odnose na
različite oblasti pravnog regulisanja koji su usko povezani sa tom materijom, npr. Zakon
o nedozvoljenom prometu i držanju droga i drugih opojnih sredstava, Zakon o oružju i
municiji i dr.
Podzakonski propisi, imaju niži rang od zakona i oni ne mogu propisivati krivična djela,
ali mogu biti dopunski izvori kada zakon upućuje na njih. To je slučaj kod tzv. blanketnih
krivičnih djela. Kod zakonskog opisa ovih krivičnih djela koriste se formulacije
«nepropisno», «protivpravno», «neovlašteno» i sl. Takva krivična djela su npr.
nedozvoljena trgovina, nezakonit lov, nedozvoljen prekid trudnoće. U ovakvim
slučajevima ne može se samo iz krivičnog zakona saznati šta je krivično djelo, već se to
može zaključiti iz sadržine različitih podzakonskih propisa koji regulišu te oblasti. Prema
tome, podzakonski porpisi su posredni i sporedni, odnosno dopusnki izvor krivičnog
prava
Sudska praksa u kontinentalnom pravnom sistemu ne prestavlja izvor prava u
formalnom smislu ali u suštini ima veliki značaj za KP. Bez obzira na veliku preciznost
krivičnopravnih normi KZ ne može u toj mjeri biti savršen da sudskoj praksi ne ostavlja
prostor koji se kreće u granicama tumačenja a koji donekle znači i stvaranje prava. U
ovom pogledu naročit značaj imaju odluke viših, vrhovnih sudova i pravna shvatanja
zauzeta u njima. Iako nisu obavezne u smislu izvora prava, one vrše veliki uticaj na
shvatanja nižih sudova.
Teorija KP, ne prestavlja izvor KP-a, međutim sudovi u obazloženju svojih odluka u
većoj ili manjoj mjeri imaju u vidu shvatanja koja se zastupaju u teoriji KP-a. Uticaj
nauke je daleko veći prilikom stvaranja KZ-a ali i prilikom pravilnog tumačenja njegove
primjene.
Običaj i običajno pravo ne predstavljaju izvor krivičnog prava, mada je u ranijem
periodu predstavljalo izvor prava. Usvajanjem načela zakonitosti, običajno pravo je
prestalo da bude izvor krivičnog prava, ali u primjeni nekih krivičnopravnih normi
potrebno je voditi računa i o postojećim običajima. Sadržina nekih pojmova koji se
koriste prilikom propisivanja rijetkih krivičnih djela može se bliže odrediti samo ako se
uzmu u bzir običaji u određenoj sredini.

2
3.VREMENSKO VAŽENJE KZ-a?
KZ stupa na snagu onog dana kada je to njime izričito propisano, a najčešće osmog dana
od njegovog objavljivanja. Međutim, kada je riječ o kompletnom krivičnom zakoniku,
ovaj period je znatno duži nego kod drugih zakona. Razlog za to je prije svega potreba
da se građani upoznaju sa novim KZ-om, da se sa novim i složenim rješenjima upoznaju i
sami pravosudni organi, kao i da se stvore uslovi za primjenu novih rješenja. Prilikom
stupanja na snagu novog zakona jedno od najvažnijih pitanja je koji će se zakon
primjeniti ako je KD učinjeno u vrijeme važenja starog zakona a za vrijeme suđenja
važi novi zakon. Prema KZ RS (član 4. stav 1.) važi pravilo da se na učinioca krivičnog
djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, što je posljedica
dosljedne primjene i poštovanja načela zakonitosti. Međutim, predviđen je jedan važan
izuzetak od tog opšteg pravila (član 4.stav 2. KZ RS). Riječ je o obaveznoj retroaktivnoj
primjeni zakona koji je blaži za učinioca. Ukoliko je novi zakon stroži za izvršioca on se
ni u kom slučaju ne može primjeniti retroaktivno. Ukoliko se zakon nakon izvršenja
krivičnog djela izmjeni jednom ili više puta primjeniće se onaj koji je blaži za učinioca.
Kada se ocjenjuje koji je zakon blaži, vrši se detaljna analiza i uzimaju u obzir sve
okolnosti i zakonska rješenja oba zakona. Prema teoriji krivičnog prava od dva zakona
koji se porede blaži je onak koji :
- određeno ponašanje ne predviđa kao krivično djelo
- za određeno ponašanje isključuje krivičnu odgovornost
- isključuje kažnjivost
- koji propisuje manji iznos kazne ili blažu vrstu kazne
- koji propisuje mogućnost oslobođenja od kazne
- po kome se može izreći uslovna osuda ili se kazna umanjiti ispod zakonskog minimuma
Blaži zakon se može primjeniti do pravosnažnosti presude ali i poslije donošenja
pravosnažne presude ako je u postupku po nekom pravnom lijeku ponovo došlo do
glavne rasprave, odnosno ako se o stvari ponovo meritorno odlučuje. U nekim posebnim
vanrednim situacijama donose se strožiji zakoni sa ograničenim vremenskim trajanjem.
Na učinioca krivičnog djela koje je predviđeno zakonom sa određenim vremenskim
trajanjem primjenjuje se taj zakon, bez obzira na to kada mu se sudi, ako tim zakonom
nije drugačije određeno.

4.PROSTORNO VAŽENJE KZ-a (teritorijalni, personalni, realni, univerzalni


princip, posebni uslovi za gonjenje)?
Pravila o prostornom važenju krivičnog zakonodavstva rješavaju pitanje čije će se
krivično zakonodavstvo u konkretnom slučaju primjeniti. Svaka država teži tome da
primjeni svoje krivično zakonodavsvo u slučaju kada je krivično djelo izvršeno na
teritoriji određene zemlje, kada je krivično djelo učinio njen državljanin i kada je KD
učinjeno protiv njenih interesa ili protiv njenog državljanina. U KP izgrađena su i opšte
prihvaćena četiri principa koji rješavaju pitanja prostornog važenja KZ-a i obezbjeđuju
suđenje i kažnjavanje učinioca KD-a ma gdje ista izvršio. Ovi pricipi su: teritorijalni,
personalni, realni i univerzalni.
Teritorijali princip je osnovni princip prostornog važenja KZ i prema njemu krivično
zakonodavstvo se primjenjuje na sva krivična djela koja su učinjena na teritoriji države
nezavisno od državljanstva učinioca. Teritorijalni princip je proširen principom zastave
broda i principom registracije aviona. To znači da zakonodavstvo RS važi i za svakog ko

3
učini krivično djelo na domaćem brodu, bez obzira na to gdje se brod nalazio u vrijeme
izvršenja djela (KZ RS čl. 119.st.2.), kao i za svakog ko učini KD u domaćem civilnom
vazduhopolovu dok je u letu, ili u domaćem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gdje se
vazduhoplov nalazio u vrijeme izvršenja djela (KZ RS čl. 119. st.3.). Posebni uslovi za
gonjenje: Naše krivično pravo predviđa mogućnost da se krivično gonjenje stranca koji je
učinio KD na teritoriji RS, pod uslovom uzajamnosti ustupi stranoj državi (KZ RS čl.
123. st.5). U slučaju kada je KD učinjeno na teritoriji RS, a u stranoj državi je pokrenut
ili dovršen krivični postupak, gonjenje u RS preduzeće se samo po odobrenju glavnog
republičkog tužioca. Izuzetak od ovog principa predviđa međunarodno javno pravo, a
odnosi se na lica koja uživaju potpun diplomatski imunitet za koja važi njihovo
nacionalno zakonodavstvo.
Prema personalnom principu nacionalni KZ važi za državljanine koji u inostranstvu
učine bilo koje KD, to je tzv. aktivni personalni princip, a primjenjuje se da državljani ne
bi izbjegli krivičnu odgovornost vraćajući se u zemlju jer ne mogu biti ekstradirani.
Prema realnom (ili zaštitnom) principu KZ jedne države primjenjuje se na svakoga ko
učini KD na njenu štetu ili štetu njenih građana. Postoje dvije vrste realnog principa:
primarni i supsidijarni realni princip.
Primarni realni princip predviđa da domaći KZ važi za svakoga ( državljanina ili
stranca) ko u inostranstvu učini KD protiv ustavnog uređenja ili bezbjednosti zemlje. U
slučajevima izvršenja ovih krivičnih djela važi princip apsolutne primjene domaćeg
prava. Naše krivično pravo biće primjenjeno i onda kada je učinilac u inostranstvu
osuđen i kaznu izdržao. Strano krivično pravo u ovim slučajevima nema nikakav značaj,
a strana sudska presuda ima značaj samo utoliko što će se kazna koja je izdržana u
inostranstvu uračunati u kaznu koju izrekne domaći sud.
Supsidijarni realni princip određuje da domaći KZ važi i za stranca koji u inostranstvu
učini prema našoj zemlji neko drugo krivično djelo, a ne samo ona na koja se primjenjuje
primarni (bezuslovni) realni princip. Ono važi i za stranca koji učini bilo koje KD protiv
državljanina RS. U oba slučaja potrebno je da se stranac zatekne na teritoriji naše zemlje
ili joj bude ekstradiran.
Univerzalni princip predviđa važenje domaćeg KZ-a i za stranca koji prema stranoj
državi ili strancu učini KD za koje se prema domaćem KZ-u može izreći zatvor u trajanju
od 5 god. ili teža kazna. Uslov je da stranac ne bude ekstradiran. Svaka država određuje
kriterijume i uslove za primjenu svog KZ-a. Kod nas je osnovni princip teritorijalni.

5.OPŠTI POJAM KD-a I OSNOVNI ELEMENTI (različita shvatanja ovog pojma)?


Pojam Kd-a ima više teorijski a manje zakonodavni i praktični značaj. S teorijskog
aspekta određivanje pojma KD-a ima višestruki pravni, društveni i politički značaj.
Pravni značaj je u tome što se na taj način postavlja opšti zakonski osnov za određivanje
pojedinih KD-a. Društveni značaj je u tome što se kroz opšti pojam KD određuju uslovi
kada se jedno ljudsko ponašanje smatra zabranjivim i kažnjivim. Kriminalno-politčki
značaj određivanja opšteg pojma KD-a je u njegovom razgraničenju od ostalih oblika
nedozvoljenih i kažnjivih ponašanja npr prestupi i prekršaji. U KZ se manje pridaje
značaj određivanju opšteg pojma KD-a. Naš zakonik određuje ovaj pojam i on glasi „KD
je ono djelo koje je zakonom predviđeno kao KD, koje je protivpravno i koje je
skrivljeno“. Kao što se vidi iz zakonskog teksta opšti pojam KD-a obuhvata četri
elementa i to:1. djelo, 2. predviđenost u zakonu 3. protivpravnost i 4. krivicu.

4
Prvi element KD-a je i najvažniji a to je da je djelo čovjeka a sastoji se iz radnje i
posljedice između kjih postoji uzročna veza. Da bi postojalo Kd mora prvo postojati djelo
( radnja) čovjeka. Drugi element je protivpravnost, ono ukazuje na nedozvoljenost
određenog ponašanja, na suprotnost nekom pravnom propisu. Postoji protivpravnost u
formalnom i u materijalnom smislu. U formalnom to je kršenje neke pravne norme koja
sadrži neku zapovjest ili zabranu a u materijalnom bi protivpravnost značila štetnost
nekog ponašanja. Treći element je određenost u zakonu što znači da KD mora biti
određeno u zakonu tj da su propisana sva njegova obilježja. Svi navedeni elementi su
pojma KD-a su objektivnog karaktera, sa ovim objektivnim novi KZ dodaje i četvrti
subjetivni element a to je skrivljenost djela. Ovo ukazuje da je KD skrivljeno učinjeno
djelo. Ako se pojam KD-a shvata i u njegovu definiciju unosi i subjektivni element onda
se dolazi do objektivno-subjektivnog shvatanja pojma KD-a.

6.RADNJA KAO ELEMENAT U OPŠTEM POJMU KD-a (pojam, vrste, radnja


izvršenja)?
Radnja je osnovno obilježje KD-a. Predstavlja voljno ponašanje čovjeka kojim se
ostvaruje KD. Ponašanje koje nije voljno ne smatra se radnjom u krivičnopravnom
smislu. Da bi određeno ponašanje dobilo karatkter radnje u krivičnopravnom smislu ono
mora i da se manifestuje u spoljnom svijetu. a to znači da odluke ili namjere da se izvrši
neko KD ne predstavljaju radnju, sve dok ne pređu u ostvarenje. tj. dok se ne ispolje u
vanjskom svijetu. Radnjom se ostvaruje učestvovanje bilo kroz radnju izvršenja ili kroz
saučesničku radnju. Preduzimanje radnje KD mora biti voljno, jer u protivnom nema
radnje krivičnog djela, ako je ona preduzeta pod uticajem apsolutne sile. Radnje nema pri
gubitku svijesti, što podrazumjeva potpuni gubitak svijesti kao ni u slučajevima
refleksnih pokreta koji su posljedica spoljnih nadražaja. Radnja izvršenja KD može se
preduzeti činjenjem ili nečinjenjem tako se i KD-jela mogu podjeliti na KD činjenja
(komisivni delikti) i KD nečinjenja ili propuštanja (omisivni delikti). KD nečinjenja se
dijele na prava KD nečinjenja i neprava KD nečinjenja. Prava krivična djela nečinjena
mogu se izvršiti samo nečinjenjam i njihova radnja izvršenja je u krivičnom zakonu
određena kao nečinjenje, odnosno kao propuštanje određene dužnosti (neodazivanje
vojnom pozivu, neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca.) Neprava su ona koja su u
krivičnom zakonu određena kao krivična djela činjenja, ali se izuzetno ta djela mogu
izvršiti i propuštanjem određene dužnosti, odnosno nečinjenjem. Npr. ubistvo je redovno
delikt činjenja, ali se izuzetno mogu izvršiti nečinjenjem i propuštanjem određene
dužnosti. Npr. kada majka propušta da po svojoj dužnosti nahrani novorođenu bebu koja
u nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje dužnosti (nečinjenjem) majka lišava života
svoje dijete. Da bi jedno krivično djelo činjenja izuzetno bilo izvršeno nečinjenjem,
uvijek je potrebno utvrditi u kojim slučajevima za izvšioca postoji dužnost na činjenje,
kao i koji su osnovi te dužnosti. Dužnost na činjenje može da proizilazi iz zakonskog
propisa, nekog pravnog posla (ugovora ili radnog odnosa) i iz nekog prethodnog činjena
kojim je stvorena obaveza na činjenje ili kojim je stvorena opasnost za drugo lice (ljekar
koji je započeo operaciju mora je i završiti.
S obzirom na doprinos u ostvarenju KD-a radnja KD-a se može pojaviti kao:
a) radnja izvršenja, b) radnja podstrekavanja, c) radnja pomaganja i d) radnja
organizovanja. Radnja izvršenja je je ona radnja kojom se prouzrokuje (proizvodi)
poslijedica i ostvaruje KD, i obično je sadržana u opisu KD-a. Može da bude izričito

5
određena kada je u zakonu navedena djelatnost iz koje se radnja sastoji (npr. kod KD
krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari) a može biti i uopšteno
određena zajedno sa posljedicom , tj. kao prouzrokovanje posljedice (npr. kod ubistva–
lišenje drugog života označava zajedno i radnju i posljedicu KD). Postoje KD koja imaju
više radnji izvršenja i tada postoje dvije situacije. Prva je da su dvije ili više radnji
određene kumulativno – moraju biti sve izvršene da bi postojalo KD (npr. kod KD
izlaganja opasnosti, potrebne su dve radnje: dovođenje drugog u opasnost za život i
njegovo ostavljanje u toj opasnosti). Druga situacija je kada su radnje alternativno
određene tako da je za nastajanje KD-a dovoljno da je samo jedna od njih izvršena (npr
kod KD zloupotreba položaja, radnje su iskorištavanje, prekoračenje, neizvršenje sl.
radnje, a dovoljno je da je izvršena samo jedna). Lice koje ostvaruje radnju je izvršioca
ako učestvuje više lica oni su saizvršioci.

7.POSLJEDICE KD-a?
Poslijedica je proizvedena promjena u spoljnom svijetu koja nastaje kao rezultat dejstva
radnje KD-a. Lice koje pogađa posljedica naziva se pasivnim subjektom, što može biti i
pravno lice. Kod mnogih KD pasivni subjekt je istovremeno i objekt radnje KD, ali kod
drugih KD to nije slučaj, bitno je da je riječ o licu na čiju štetu se KD vrši. Iako radnja
KD uvijek prouzrokuje neku vrstu posljedice, te posljedice nisu uvijek neophodne za
postojanje KD. Samo kod KD-a kod kojih zakon izričito zahtijeva nastupanje određene
posljedice ona je neophodna za njegovo nastupanje. Ovdje se može govoriti o posljedici
u užem smislu. Kod shvatanja posljedice u širem smislu polazi se od toga da svako KD
ima posljedicu koja se ogleda u negativnom smislu na pravno zaštićenom objektu, kod
ovakvih KD ne treba utvrđivati posljedicu, bitno je da je radnja izvršena jer dovršenje
radnje znači izvršenje KD-a. To su formalna ili djelatnosna KD. (npr davanje lažnog
iskaza, neprijavljivanje KD). Kod drugih KD njihov zakonski opis sadrži i posljedicu
koja se u svakom konkretnom slučaju mora utvrđivati. To su materijalna ili posljedična
KD (npr ubistva, krađe, falsifikati). Razlikovanje KD na posljedična i djelatnosna
značajno je za razgraničenje dovršenog KD sa pokušajem, za utrvđivanje mjesta i
vremena izvršenja KD i za rješavanje nekih drugih pitanja. Izvršenjem KD dobro je
povrijeđeno ili ugroženo. Povreda se može manifestovati u uništenju dobra ili njegovom
većem ili manjem oštećenju ili činjenju neupotrebljivim, tačnije izazivanju neke
promjene da to dobro nije u onom stanju u kojem je bilo prije izvršenja KD-a. Posljedica
KD-a u vidu ugrožavanja sastoji se u izazivanju opasnosti u pravno zaštićeno dobro, u
stvaranju mogućnosti da to dobro bude povrijeđeno. Ta opasnost može biti manja ili veća
ili dalja ili bliža, pa se posljedica ugrožavanja diferencira na konkretnu i apstraktnu
opasnost. Konkretna postoji ako je neko dobro došlo u opasnost a do povrede nije došlo
a apstraktna ako je samo nastala mogućnost da neko dobro dođe u opasnost, ali do toga
nije došlo.

8. POJAM BIĆA KD (elementi KD-a)?


Da bi postojalo bilo koje krivično djelo moraju biti ostvarena bitna obilježja zakonskog
opisa krivičnog djela, činjenično stanje mora odgovarati zakonoskom opisu, tj, mora biti
ostvareno biće KD-a. Biće KD-a označava skup svih zakonskih ili posebnih elemenata
određenog KD-a. Ono što razlikuje pojedina KD to su njihovi posebni elementi, čija
ukupnost čini njihovo biće. Svako KD ima svoje posebne elemente po kojima se ono

6
razlikuje od drugih KD. Posebni elementi su uvijek određeni zakonom. Neki posebni
elementi se pojavljuju kod svih KD-a, iako sa različitim sadržinama, a uz njih se kod
pojedinih djela pojavljuju i drugi elementi.. U tom smislu može se govoriti o obaveznim i
mogućim posebnim elementima, Obavezni posebni elementi su: radnja KD-a, posljedica,
subjekt i objekt KD-a. Kao mogući posebni elementi javljaju se: način, sredstvo, vrijeme,
mjesto izvršenja KD-a, lični odnosi i lične okolnosti izvršioca, posebna namjera i
objektivni uslovi inkriminacije. Biće KD-a predstavlja most između opšteg i posebnog
dijela krivičnog prava. Bez ostvarenosti svih elemenata bića KD-a nema ni ostvarenosti
opšteg elementa predviđenoti u zakonu tj nema KD-a ukoliko se neko činjenično stanje
ne može podvesti pod zakonski opis nekog krivičnog djela. Obilježja bića KD-a mogu
biti objektivna (spoljna) i subjektivna (unutrašnja). U objektivna spadaju: radnja
izvršenja, posljedica, predmet radnje, sredstvo, način izvršenja, mjesto i vrijeme izvršenja
i lična svojstva. Objektivna obilježja mogu biti deskriptivna kada se odnose na činjenice
koje se mogu opaziti čulima i normativna kada njihov pojam zavisi od određenih normi
ili proizilaze iz određenih vrednovanja. U subjektivna obilježja spadaju prije svega
umišljaj i nehat a kod pojedinih KD i namjera i pobuda. Uobičajena je podjela obilježja
(elemenata) bića KD-a na osnovna i dopunska. Skup osnovnih obilježja čini osnovni
oblik nekog krivičnog djela. Dopunska obilježja su kvalifikatorne i privilegujuće
okolnosti. Propisujući kvalifikatorne okolnosti zakonodavac propisju teže oblike nekog
krivičnog djela i za njega propisuje strožu kaznu (npr. propisano je da je ubistvo ako je
izvršeno na podmukao način predstavlja teži oblik ubistva). Kod privilegujućih okolnosti
zakon propisuje lakše oblike i predviđa blažu kaznu u odnosu na osnovni oblik (npr. kod
KD prevare umjesto namjere pribavljanja protivrpavne imovinske koristi kod učinioca
postoji samo namjera da drugog ošteti).

9.NEZNATNA DRUŠTVENA OPASNOST (zanemarljivo opasno djelo)?


Naše zakonodavstvo predviđa institut neznatne društvene opasnosti kao opšti osnov koji
isključuje postojanje KD. Cilj instituta neznatne društvene opasnosti jeste da isključi
primjenu krivičnog prava u odnosu na slučajeve u kojima su ispunjena sva obilježja
nekog KD, ali se radi o tako beznačajnom djleu da primjena krivičnih sankcija očigledno
nema svrhe. Osnovna pretpostavka za primjenu instituta neznatne društvene opasnosti
jeste da su ostvarena sva bitlja obilježja bića KD u konkretnom slučaju. Za isključenje
postojanja KD po ovom osnovu odredba člana 7.stava2. KZ-a RS zahtijeva kumulativno
ostvarivanje dva uslova: da je djelo malog značajua i da su posljedice neznatne ili
odsutne. Djelo je malog značaja ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod
kojima je učinjeno i ako je nizak stepen krivice učinioca. Prilikom procjene da li je
ispunjen uslov da li je djelo malog značaja naročito je sporno koja to KD s ozbirom na
opšti stepen društvene opasnosti i njihovu težinu nikada u konkretnom slučaju ne mogu
biti djelo malog značaja. Tu granicu nije utvrdila ni teorija ni praksa, ali je jasno da što je
propisana kazna viša to su manje šanse da djelo bude malog značaja. Tako npr. KD
ubistva i razbojništva isl. za koja su propisana teže kazne, nikada se nomu smatrati
djelima malog značaja. Zbog toga što zakonodavac nije odredio granicu za primjenu
ovog instituta krije se realna opasnost slabljenja načela zakonitosti i prodora arbitrarnosti,
jer se dozvoljava da sud ili nadležni tužilac vrši široku primjenu ovog instituta i na
slučajeve koji to ne zaslužuju.

7
10. NUŽNA ODBRANA (pojam, elementi, prekoračenje, krivično pravni značaj).
vidi KZ?
Nužna odbrana je osnov koji isključuje postojanje krivičnog djela, tj. djelo učinjeno u
nužnoj odbrani nije KD. Prema zakonskoj definiciji nužna odbrana je odbrana koja je
nophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra durgog odbije istovremeni ili
neposredno predstojeći protivpravni napad. (Čl. 11.st.2 KZ-a RS). Tu je u sukobu pravno
sa nepravom. Nužna odbrana ima dva elementa napad i odbranu, pa se i uslovi za nužnu
odbranu posebno vezuju za ove dve komponente.
Uslovi napada su da je napad: 1. ponašanje čovjeka- Napad preduzima čovjek i on se
sastoji u činjenju a samo izuzetno u nečinjenu. 2. uperen protiv nekog pravom zaštićenog
dobra- Napad mora biti uperen na bilo koje pravom zaštićeno dobro (ne postoji
ograničenje u pogledu vrste i značaja dobara). 3. Protivpravan- što znači da je protivan
normama pravnog sistema procjenjujući to objektivno, a ne sa aspekta napadača. Iz ovog
uslova proizilazi da nije dozvoljena nužna odbrana na nužnu odbranu. Međutim,
dozvoljena je nužna odbrana u odnosu na one radnje koje predstavljaju prekoračenje
nužne odbrane. (Npr. A ošamari B sa namjerom da to učini još jedanput, a B potegne
pištolj da ubije A. U tom slučaju postoji protivpravni napad lica B, tako da je lice A
ovlašteno da se brani, da odbija napad). Napad je protivpravan i onda kada ga je
napadnuti izazvao (npr. ljubavnik udate žene ima pravo da se brani od prevarenog muža
koji hoće da ga ubije). Međutim, nužna odbrana u slučaju izazvanog napada ipak
podliježe ograničenjima. Ona je isključena onda kada je napad namjerno isporvociran da
bi se zloupotrebilo pravo na nužnu odbranu, tj. kada postoji namjera onog koji provocira
napad da iskoristi situaciju nužne odbrane radi povrede nekog napadačevog dobra. 4.
Isovremen- istovremenost postoji sve dok napad traje, a to znači sve dok ne prestane, kao
i onda kada napad neposredno predstoji. Uslov istovremenosti ispuwen je i u slučaju
preduzimanja određenih zanštitnih mjera koje se aktiviraju tek u momentu napada (npr.
puštanje električne struje u žičanu ogradu), s tim da tu vrlo često dolazi do situacije
prekoračenja granica nužne odbrane. 5. Stvaran- napad mora stvarno postojati, a u
suprotnom je riječ o putativnoj nužnoj odbrani kada se situacija rješava kroz institut
stvarne zablude. Putativna nužna odbrana postoji kada npr. u slučaju kada neka osoba u
nekim posebnim uslovima (mrak, magla, strah, itd.) pogrešno pomisli da je napadnuta od
osoba koje su samo htjele da se s njom našale, pa u takvoj uobraženoj odbrani povrijedi
ili ubije nekog od napadača.
Uslovi odbrane su da je 1. kroz radnju odbrane ostvareno biće nekog krivičnog
djela-ukoliko bi napadnuti uspio da odbije napad, a da pri tome ne povrijedi nikakvo
napadačevo dobro, odnosno da ne osvari elemente bića nekog KD, onda nema ni svrhe
primjenjivati insistut nužne odbrane.
2. Upravljena prema nekom napadačevom dobru- Ukoliko bi se napad odbijao
povredom dobra trećeg lica moglo bi se raditi o krajnjoj nužde ali ne o nužnoj odbrani. 3.
Neophodno potrebna za odbijanje napada- Neophodno potrebna je ona odbrana kojom
bi se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja mogao efikasno odbiti napad uz
najmanju povredu napadačevog dobra.Ovo je najsporniji uslov kod nužne odbrane.
Teorija i praksa su postavile nekoliko orjentacionih kriterijuma za ocjenu da li je ovaj
uslov ispunjen (intezitet napada i upotrebljenih sredstava, načini i sredstva koja su
napadnutom stajala na raspolaganju za odbijanje napada i dr.). Od posebnog značaja je
pitanje srazmjere između vrijednosti napadačevog dobra i dobra koje se brani. Uslov koji

8
zahtjeva da je odbrana neophodno potrebna nije ispunjen u slučaju kada dođe do veće,
očiglednije nesrazmjere ovih dobara, tj. kada dođe do provrede znatno vrijednijeg dobra
napadača. Mogućnost da se napad izbjegne bjekstvom ne isključuje uslov da je odbrana
bila neophodno potrebna. Međutim, treba razlikovati bjekstvo i izvjegavanje koje ne
znači i ponižavanje, odnosno povredu dostojanstva napadnutog. Sporno je ptianje da li
kod odbrane, pored ovih uslova mora postojati i subjektivni elemenat, koji se sastoji u
svijesti i volji napadnutog da odbija napad.
Prekoračenje (eksces) granica nužne odbrane postoji onda kada su ostvareni svi uslovi
odbrane i napada, osim onog koji zahtjeva da je odbrana bilo neophodno potrebna. To je
tzv. intezivno prekoračenje, intezivni eksces, za razliku od ekstenzivnog ekscesa koji
naša sudska praksa ne prihvada, a koji postoji onda kada napad prestane. Razlika između
dejstva ekstenzivnog i intezivnog ekscesa je u tome što samo intezivni eksces može biti
osnov za ublažavanje ili oslobađanje od kazne, a kod ekstenzivnog ekscesa ne samo da
nema nužne odbrane, nego ne postoji ni njeno prekoračenje.. U slučaju prekoračenja
nužne odbrane postoji krivično djelo i krivična odgovornost. To znači da prvobitni
napadač ima pravo na nužnu odbranu u odnosu na krivično djelo koje se vrši u
prekoračenju nužne odbrane. Prekoračenje granica nužne odbrane predstavlja
fakultativni osnov za ublažavanje kazne. Pod dodatnim uslovima, kada je prekoračenje
izvršeno usljed jake prepasti ili razdraženosti izazvane napadom, prekoračenje granica
nućne odbrane može voditi oslobođenju od kazne, tj. predstavlja fakultativni osnov za
oslobođenje od kazne.

11. KRAJNJA NUŽDA (pojam, elementi, prekoračenje, krivičnopravni značaj) vidi


KZ?
Krajnja nužda sključuje postojanje protivpravnosti, tj. predstavlja opšti osnov za isključenje
postojanja krivičnog djela. Prema zakonskoj definiciji krajnja nužda postoji kada je djelo
učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili od dobra drugog istovremenu
neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije
veće od zla koje je prijetilo (Čl. 12. st.2). Za razliku od nužne odbrane, ovdje se radi o
sukobu prava sa pravom.
Elementi krajnje nužde su opasnost i otklanjanje opasnosti. Uslovi za postojanje krajnje
nužde vezuju se ili za jedan ili za drugi elemenat, i moraju svi biti kumulativno ispunjeni.
Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugroženo i prema okolnostima konkretnog slučaja
postoji neposredna mogućnost da ono bude povređeno. Ona može biti izazvana ne samo
ljudskom radnjom, nego i na bilo koji drugi način, kao što je npr. djelovanje prirodnih
nepogoda, napada životinja i sl. Uslovi opasnosti su: 1. da se njome ugrožava bilo koje
pravom zaštićeno dobro- Zakon nije ograničio dobra koja se mogu štitit, iako su to po
prirodi stvari najvažnija dobra kao što su život, tjelesni integritet, imovina. Mogu se štiti
kako svoja tako i tuđa dobra. 2. da je neskrivljena – Na krajnju nuždu se ne može pozivati
neko ko je bilo sa umišljajem bilo iz nehata izazvao opasnost. U tom slučaju KD postoji. No,
izazivanje opasnosti iz nehata predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne (čl. 12.st.
3 KZ-a RS), 3. da je istovremena- Istovremenost postoji dok traje opasnost, kao i onda kada
ona neposredno predstoji. i 4. da je stvarna- Opasnost mora stvarno postojati. Kao kod
nužne odbrane i ovdje može doći do situacije kada postoji putativna krajnja nužda što se
rješava u okviru instituta stvarne zablude.

9
Uslovi otklanjanja opasnosti su: 1. da se ona na drugi način nije mogla otkloniti osim
vršenja radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivičnog djela- Kod otklanjanja
opasnosti treba učiniti sve što je moguće da ne dođe do povrede tuđeg dobra. Za razliku od
nužne odbrane, lice koje je u opasnosti mora se od nje spasavati i bjekstvom. Ako je nužno
da dođe do povrede tuđeg dobra, onda se ono mora u što većoj mjeri štedjeti, tj. moraju se
primjeniti ona sredstva i načini otklanjanja opasnoti koji u najmanjoj mogućoj mjeri u
konkretnoj situaciji pogađaju to dobro. 2. da učinjeno zlo nije veće od onoga koje je
prijetilo- Učinjeno zlo mora biti manje od onoga koje prijetilo, a najviše što zakon prihvata
jeste da je ono isto. Kod ovog uslova potrebna je kompleksna procjena konkretne situacije,
gjde se prije svega polazi od hijerarhije pravom zaštićenih dobara čija se vrijednost
upoređuje.
Kao i kod nužne odbrane, sporno je da li treba da bude ostvaren i subjektivni elemenat, tj. da
li je lice svjesno opasnosti i da li je voljno otklanja.
Prekoračenje (eksces) granica krajnje nužde- Prekoračenje koje je zakonski relevanto
postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobra veće vrijednosti od vrijednosti
dobra od koga se otklanja opasnost. Prekoračenje će postojati i onda kada se sa ciljem
otklanjanja opasnosti moglo povrijediti dobro manje vrijednosti ili je povreda određenog
dobra mogla biti manjeg intenziteta. U tom slučaju KD postoji, ali zakon predviđa
fakultativni osnov za ublažavanje kazne, a ukoliko je prekoračenje učinjeno pod osobito
olakšavajućim okolnostima učinilac se može osloboditi od kazne.
Institut krajnje nužde ne može se primjenjivati u situacijama u kojima je učinilac bio dužan
da se izloži opasnosti. Radi se o vršenju određenih profesija koje su skopčane sa određenim
rizicima (policajci, vatrogasci, piloti, rudari i sl.). Oni su dužni da žrtvuju svoja dobra ako se
nađu u opasnosti, ali ova dužnost nije apsolutne prirode. Tako ova lica nisu dužna da se
izlažu opasnosti onda kada je prema okolnostima konkretnog slučaja sasvim izvjesno da će
doći do njihove smrti.

12.PRIPREMNE RADNJE (pojam, kažnjavanje)?


Jedno KD se može pripremati na vrlo različite načine. Riječ je o radnjama koje mogu biti
u daljoj ili bližoj vezi sa radnjom izvršenja. Pripremanje samo po svojoj prirodi
podrazumjeva postojanje umišljaja. Ne može se nehatno pripremati neko KD. Umišljaj
učinioca je ono što ugrožava objekt krivičnopravne zaštite, a ne sama radnja koja je
preduzeta. Za kažnjivost umišljajnog pripremanja izvršenja KD potrebno je da je to
izričito predviđeno u posebnom djelu, što se može učiniti na dva načina: 1. propisivanjem
pripremanja kao posebnog KD i 2. propisivanjem kažnjavanja pripremanja kao faze u
ostvarivanju nekog KD. Prvu vrstu kažnjivih pripremnih radnji predstavljaju one
pripremne radnje koje su određene kao posebno KD. Formalno gledajući, tu se i ne radi o
pripremnim radnjama, zakon ih je podigao na rang radnje izvršenja. Međutim, kada se
radi o drugoj vrsti pripremnih radnji , ili pripremnim radnjama u užem smislu,poseban
problem predstavlja kako odrediti u čemu se one sastoje, kao i kako u konkretnom
slučaju postaviti granicu između radnje izvršenja i pripremne radnje. To je učnjeno tako
što su pripremne radnje svrstane u četiri grupe : 1.nabavljanje ili osposobljavanje
sredstava za izvršenje KD. 2. otklanjanje prepreka za izvršenje KD. 3. dogovaranje,
planiranje ili organizovanje sa drugima izvršenja KD i 4. druge radnje kojima se stvaraju
uslovi za neposredno izvršenje KD a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Problemi u
praksi se javljaju kod ostalih pripremni radnji iz četvrte kategorije. Tu je značajno da

10
zakonska definicija vezuje pripremne radnje za neposredno izvršenje KD, tj. pripremne
radnje ne mogu biti one radnje koje su udaljene od radnje izvršenja.

13. POKUŠAJ KD-a (pojam, vrste, kažnjavanje)?


Pokušaj KD je nepotpuno ostvarenje bića KD. Tu nedostaje neki od predviđenih
elemenata bića KD, a to je po pravilu posljedica. Kod pokušaja KD koja u svom biću
nemaju posledicu nedostaje dio radnje izvršenja, tj. radnja izvršenja je započeta ali nije
dovršena. Postojanje pokušaja KD znači da učinilac sa umišljajem preduzima radnju
izvršenja djelimično ili u cijelini, započinje radnju izvršenja ali posljedica izostaje.Pri
tome mogu se razlikovati dvije situacije i dvije vrste pokušaja. U prvoj se radi o
nesvršenomm pokušaju, kada je učinilac preduzeo samo dio radnje izvršenja, on radnju
izvršenja nije dovršio, pa samim tim nije ni prouzrokovao posljedicu. U drugoj situaciji,
kada postoji svršeni pokušaj, učinilac preduzima kompletnu radnju izvršenja, ali iz
različitih razloga posljedica ne nastupa. Pokušaj može postojati od momenta kada je
izvršilac započeo radnju izvršenja, pa sve do momenta nastupanja posljedice. Nastupanje
posljedice isključuje pokušaj. Međutim, izostanak posljedice ne znači uvijek i postojanje
pokušaja KD. Kod pravih KD nečinjena pokušaj ne može postojati, kao i kod KD kod
kojih je radnja pokušaja inkriminisana kao svršeno KD. Ne može postojati svršeni
pikušaj KD koja u svom zakonskom opisu ne sadrže posljedicu. To su sva KD čija se
posljedica sastoji u apstraktnoj opasnosti, ali i neka dr. KD za čije se dovršenje ne traži
nastupanje određene posljedice (djelatnosna KD), koja se smatraju dovršenim
preduzimanjem radnje izvršenja u cjelini (npr. KD silovanja). Konstitutivni elemnat
pokušaja jeste umišljaj.
Pored podjele na svršeni i nesvršeni pokušaj, postoji i tzv. kvalifikovani pokušaj.
Kvalifikovani pokušaj, tj. teža vrsta pokušaja postoji onda kada je kroz pokušaj nekog
težeg KD dovršeno neko lakše KD. U tom slučaju uzima se da postoji samo pokušaj
težeg KD (a ne sticaj) ali okolnost da je kroz pokušaj dovršeno neko lakše KD treba
tretirati kao otežavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Kažnjavanje za
pokušaj: Kod kažnjavanja za pokušaj treba razlikovati dva pitanja: kod kojih KD je
pokušaj kažnjiv i kojom kaznom se kažnjava pokušaj. U pogledu prvog pitanja rješenje u
našem krvičnom pravu određuje krug KD kod kojih je pokušaj kažnjiv vezivanjem za
propisanu kaznu. To znači da je kažnjavanje za pokušaj opravdano kod težih KD, a to su
ona KD za koja se može izreći kazna zatvaora u trajanju od tri godine ili teža kazna.
(čl.12.st.1. KZ-a RS). Pri tome nije od značaja da li je 3 god. zatvora donja ili gornja
granica raspona propisane kazne kod nekog KD, ili je u okviru propisanog raspona.
Izuzetno, pokušaj može biti kažnjiv i kod lakših KD, a uslov za to jeste da je kod takvog
KD izričito propisano da će se učinilac kazniti i za pokušaj. Pokušaj KD se kažnjava
istom kaznom koja je propisana za dovršeno KD, ali se kazna može i ublažiti. Pokušaj je
fakultativni osnov za ublažavanje kazne.

14. DOBROVOLJNI ODUSTANAK (pojam, vrste, uticaj na kažnjavanje)?


Dobrovoljni odustanak od izvršenja KD-a postoji kada u toku vršenja djela učinilac
odustane od dovršenja započetog KD-a Odustanak je dobrovoljan ako je učinilac bio
svjestan da djelo može da dovrši ali je svojom voljom odustao od dovršenja. Nije bitno za
postojanje dobrovoljnog odustanka iz kojih je pobuda učinilac odustao. Nije bitno ni to
da li je sam odlučio na odustajanje ili je neko uticao na njega. Bitno je da je objektivno

11
djelo bilo moguće izvršiti i da je svjestan te mogućnosti. Ovaj institut će se primjeniti
kada učinilac nije mogao da dovrši KD a za tu nemogućnost nije znao npr kada izvršilac
provali vrata banke i onda odustane od toga djela a sa tim alatom nije ni mogao otvoriti
sef. Ukoliko je izvršilac odustao od dovršenja KD-a zbog teškoća na koje je naišao
prilikom izvršenja KD-a ili je smatrao da takve okolnosti postoje npr nije umio ili mogao
ili mu se učinilo da neko naiđe u tom slučaju neće postojati dobrovoljni odustanak. Svako
odustajanje od izvršenja KD-a ne mora znači i definitivno napuštanje, stoga privremeni
prekid izvršenja ne spada u dobrovoljni odustanak, samo konačna odluka da se KD
nikada ne dovrši prestavlja dobrovoljni odustanak. Učinilac može odustati od izvršenja
KD-a i u stadijumu tzv nesvršenog i svršenog pokušaja. Ako je učinilac odlučio da
odustane a nalazi se u stadijumu nesvršenog pokušaja (radnja još nije dovršena) dovoljno
je samo da prekine radnju. U stadijumu svršenog pokušaja (radnja je svršena ali
posljedica nije nastupila) onda je potrebno da učinilac spriječi nastupanje posljedice
(bacio žrtvu u vodu a onda je spasio iz iste). Neće postojati dobrovoljni odustanak ako
učinilac nije uspio da spriječi posljedicu. Po našem KZ-u sud učinioca koji je
dobrovoljno odustao može da kazni propisanom kaznom, da blaže kazni ili da oslobodi
od iste.

15. VRIJEME I MJESTO IZVRŠENJA KD-a?


Određivanje mjesta izvršenja KD-a važno je sa gledišta KP iz više razloga. Prvo prema
mjestu izvršenja utvrđuje se prostorno važenje KZ-a, drugo prema mjestu izvršenja
određuje se nadležnost suda i treće mjesto izvršenja može biti obilježje nekih drugih KD
npr pustošenje šume i sl. Ako je radnja izvršena na jednom a posljedica nastupila na
drugom mjestu to su tzv distancna KD. Za određivanje mjesta izvršenja distancnih KD
postoje tri teorije: teorija djelatnosti, teorija posljedice i teorija jedinstva. Prema teoriji
djelatnosti uzima se za mjesto izvršenja KD-a ono mjesto gdje je učinilac preuzeo
odnosno propustio činjenje bez obzira gdje je posljedica nastupila. Po teoriji posljedice
uzima se da je mjesto izvršenja gdje je posljedica nastupila. Po teoriji jedinstva uzima se
kako mjesto gdje je učinilac preduzeo činjenje odnosno propustio činjenje tako i mjesto
gdje je posljedica nastupila. Prema našem KZ-u uzima se teorija jedinstva. Određivanje
vremena izvršenja KD-a je važno iz sljedećih razloga: a) koji je KZ važio u vrijeme
izvršenja, b) da li je u vrijeme izvršenja KD učinilac bio uračunljiv, neuračunljiv ili bitno
smanjeno uračunljiv, c) da li je kod učinioca u vrijeme izvršenja postojao umišljaj ili
nehat d) da li je bio punoljetan ili ne e) da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja f)
vrijeme izvršenja može da bude obilježje nekih drugih KD npr kod KD u vrijeme ratnog
stanja, za vrijeme zabrana, ograničenja (lova i sl). Kao i kod određivanja mjesta izvršenja
razlikuju se tri teorije: djelatnosti, posljedice i jedinstva. Naš KZ prihvata teoriju
djelatnosti KD je izvršeno u vrijeme kada je izvršilac radio ili bio dužan da radi bez
obzira kada je posljedica nastupila.

16. POJAM I VRSTE STICAJA KRIVIČNIH DJELA


Sticaj KD postoji onda kada jedan učinilac jednom radnjom (idealni sticaj) ili sa više
radnji (realni sticaj) učini više KD za koja mu se istovremeno sudi. Idealni sticaj
podrazumjeva da je učinilac peduzimanjem jedne radnje učinio više KD, za koja mu se
istovrmeno sudi. Kod realnog sitcaja on je sa više radnji, bez obzira na njihov vremenski
razmak, učinio više KD za koja mu se istovremeno sudi i onda kada za ranije učinjena

12
KD iz bilo kojih razloga nije došlo do suđenja. Ako su učinjena ista ili istovrsna KD radi
se o homogenom sticaju, a ako se radi o različitim KD, onda je u pitanju heterogeni
sticaj. I i dealni i realni sticaj mogu biti bilo homogeni, bilo heterogeni. Smisao i svrha
posotjanja sticaja kao opšteg instituta jeste ustanovljavanje posebnih pravila koja važe za
odmjeravanje kazne za KD učinjena u sticaju. U određenim slučajevima, iako je
preduzeto više radnji, ili su ostvarena biće više KD, sticaja ipak nema, jer postoji ili
prirodno jedinstvo djela (npr. provalnik iz jednog stana oduzme više pokretnih stvari, tu
postoji jedno djelo, a ne onoliko KD koliko je stvari oduzeto), ili je sticaj samo prividan,
pa se uzima da postoji samo jedno KD. Od pravog sticaja treba razlikovati prividni sticaj,
koji takođe može biti idealni i realni u zavisnosti od toga da li je preduzeta jedna ili više
radnji.
Prividni idealni sticaj postoji onda kada jednom radnjom bude ostvareno biće više KD
ali se, i pored toga, smatra da je učinjeno samo jedno KD. Prividni idealni sticaj postoji u
sledećim slučajevima: 1. specijaliteta, 2. supsidijariteta i 3. konsupcije.
U slučaju specijaliteta neko KD se pojavljuje samo kao poseban oblik nekog drugog,
opšteg KD i postoji samo to drugo posebno KD (npr. kada neko prisvoji novac koji mu je
povjeren uslužbi ili na radu postoji samo pronevjera, a ne i utaja). Zakonski opis bića
jednog KD u potpunosti obuhvata i biće drugog KD, s tim što sadrži najmanje još jedno
dodatno obilježje.
U drugom slučaju, biće jednog KD je supsidijarno u odnosu na drugo, te se primjenjuje
samo ako ne dođe do primjene primarnog bića. Supsidijaritet može biti formalni (tj. kada
zakon iziričito upućuje na primjenu bića nekod KD samo kada nisu ostvareni uslovi za
primjenu nekog drugog KD), a može biti i materijalni kada to proizilazi iz same prirode i
odnosa bića određenih KD. U načelu radi se o tome da ostvarenje bića jednog KD
predstavlja intenzivniju povredu istog zaštitnog objekta u odnosu na djelo koje je
supsidijarno. Odnos supsidijariteta posoti u između pokušanog i svršenog KD, kao i
između krivičnih djela ugoržavanja i povrede.
U slučaju konumpcije biće jednog KD redovno u potpunosti obuhvata biće nekog drugog
KD (pod uslovom da se ne radi o specijalitetu).

17. URAČUNLJIVOST ODNOSNO NEURAČUNLJIVOST (POJAM


NEURAČUNLJIVOSTI, METODE UTVRĐIVANJA, ZAKONSKO ODREĐENJE
NEURAČUNLJIVOSTI, ELEMENTI I NJIHOVO ZNAČENJE)
Uračunljivost je psihičko stanje koje postoji kod učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog
djela.U opštem značenju, uračunljivost je normalno stanje duševnog zdravlja čovjeka pri
čemu se psihičke funkcije normalno odvijaju, zbog čega zakonodavac polazi od
pretpostavke da je takvo stanje prisutno kod najvećeg broja ljudi, što vodi pretpostavci da
je svaki učinilac krivičnog djela duševno zdrav a samim tim i uračunljiv. Uračunljivost se
uvijek utvrđuje prema stanju koje je postojalo u vrijeme izvršenja krivičnog
djela.Utvrđivanje uračunljivosti u konkretnim slučajevima vrši sud, preko vještaka-
psihijatra.Oni ne utvrđuju uračunljivost već samo daju sudu nalaz i mišljenje o utvrđenim
činjenicama relevantnim za ocjenu uračunljivosti učinioca, koju donosi sud. U krivičnom
zakonodavstvu uračunljivost se određuje negativno, ne određuje se ko je uračunljiv, već
ko je neuračunljiv.Uslove za postojanje neuračunljivosti određuje krivični zakon.

13
Prilikom utvrđivanja neuračunljivosti, koriste se tri metode:
a) biološka metoda-neuračunljivost se utvrđuje na osnovu postojanja određenih
nenormalnih psihičkih stanja kod učinioca, kao što su duševne bolesti, duševna
poremećenost ili duševna zaostalost
b) psihološka metoda-neuračunljivost se određuje na osnovu postojanja određenih
poremećaja osnovnih psihičkih funkcija(svijesti i volje) koje treba da su postojali
kod učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela
c) biološko-psihološka metoda koja kombinuje biološku i psihološku metodu-za
postojanje neuračunljivosti nije dovoljno samo neko od određenih abnormalnih
psihičkih stanja ili postojanje samo poremećaja osnovnih psihičkih funkcija, već
je nužno da postoji i jedno i drugo.
Po krivičnom zakonu postoje biološki i psihološki osnovi za postojanje neuračunljivosti.
Biološki osnovi za postojanje neuračunljivosti su duševne bolesti,privremene duševne
poremećenosti, zaostao duševni razvoj. Psihološki osnovi neuračunljivosti su poremećaji
u sferi rasuđivanja i sferi odlučivanja. Ako se kod počinioca utvrdi postojanje
neuračunljivosti, takav učinilac nije kriv za učinjeno krivično djelo i ne može mu se
izreći kazna za to djelo.

18. BITNO SMANJENA URAČUNLJIVOST I ACTIONES LIBERAE IN CAUSA


(POJAM, ZNAČAJ)
Bitno smanjena uračunljivost učinioca postoji ako je kod njega u vrijeme izvršenja djela
postojala duševna bolest, privremena duševna poremećenost i ako je zbog nekog od tih
abnormalnih stanja mogućnost učinioca da shvati značaj svog djela ili da upravlja svojim
postupcima bila bitno smanjena. Za razliku od neuračunljivosti, kod bitno smanjene
uračunljivosti navedeni biološki osnovi su doveli do poremećaja psihičkih funkcija ali
manjeg intenziteta, tako da je mogućnost rasuđivanja i odlučivanja bila bitno smanjena,
ali ne i isključena. Postojanje bitno smanjene uračunljivosti kod učinioca krivičnog djela
ne isključuje krivicu, već predstavlja osnov za ublažavanje kazne.
Actiones liberae in causa postoji u krivičnom pravu kao skrivljena neuračunljivost.
Skrivljena neuračunljivost je ona situacija kada učinilac sam sebe dovede u stanje
privremene duševne poremećenosti, na primjer, upotrebom alkohola, korištenjem droga,
usljed čega dođe u stanje neuračunljivosti, pa u takvom stanju učini krivično djelo.Pošto
se krivica učinica utvrđuje prema stanju u vrijeme izvršenja krivičnog djela, u
navedenom slučaju kod učinioca ne bi mogla da postoji krivica. Međutim, kako je
učinilac sam sebe doveo u takvo stanje pri čemu je možda baš i htio da u takvom stanju
učini krivično djelo, krivični zakon predviđa da se krivica učinioca u ovakvom slučaju
utvrđuje prema vremenu neposredno prije dovođenja u takvo stanje ako je u vremenu
stavljanja sebe u takvo stanje postupao sa umišljajem.

19.UMIŠLJAJ (POJAM, VRSTE, ELEMENTI)


Umišljaj je svjesno i voljno ostvarenje krivičnog djela.Umišljaj karakterišu dva elementa
i element svijesti i element volje. Naš krivični zakon predviđa dvije vrste umišljaja i to:
1. direktni umišljaj postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo
izvršenje. Da bi postojao direktni umišljaj neophodno je da kod učinioca postoji i svijest
o djelu i htijenje djela

14
2. eventualni umišljaj ostoji kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili
nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Za
razliku od direktnog umišljaja, ovdje su elementi svijesti i volje slabije izraženi.I
eventualni umišljaj se sastoji iz dva elementa a to su svijest o mogućnosti nastupanja
posljedice i pristajanje na posljedicu.
Ostali, posebni oblici umišljaja koje teorija poznaje koji mogu da se pojave u praksi su:
a) prethodni i naknadni
b) predumišljaj i naknadni umišljaj
c) određeni i neodređeni
Krivični zakon ne pravi razliku u pogledu kažnjivosti između direktnog i eventualnog
umišljaja, ali može da utiče na visinu kazne zavisno od slučaja i ocjene suda.

20. NEHAT (POJAM, VRSTE, ELEMENTI)


Nehat je drugi i to lakši oblik vinosti, gdje je psihički odnos učinioca prema djelu izražen
u prouzrokovanju posljedice koja se nije htjela. Osnovna karakteristika nehata je
odsustvo voljnog elementa kod učinioca, tako da on niti hoće posljedicu niti pristaje na
njeno nastupanje. Kod nehata može da postoji samo element svijesti, a može da nema ni
svijesti te razlikujemo dva oblika nehata i to svjesni i nesvjesni nehat. Svjesni nehat
postoji kada je učinilac bio svjestan da zabranjena posljedica može nastupiti, ali je olako
držao da ona neće nastupiti ili da će je moći otkloniti. Svjesni nehat sadrži dva
elementa:svijest o mogućnosti nastupanja posljedice i vjerovanje da ona ipak neće
nastupiti. Kod nesvjesnog nehata učinilac ne samo da nije imao volju već kod njega nije
postojala ni svijest o mogućnosti nastupanja posljedice. Njegova krivica sastoji se u tome
što je on bio dužan i mogao da ima svijest da svojom radnjom može da prouzrokuje
zabranjenu posljedicu. Ovaj nehat zove se nemar ili nepažnja. Kod krivičnih djela kod
kojih je nehat kažnjiv izričito se navodi da će se za nehat učinilac kazniti. Propisana
kazna za nehatno izvršenje krivičnog djela znatno je manja od kazne koja je propisana za
to djelo kada je učinjeno sa umišljajem. Međutim, zakon ne pravi razliku da li je u pitanju
svjesni ili nesvjesni nehat, pa ostaje sudu da visinu kazne odredi u svakom konkretnom
slučaju.

21.STVARNA ZABLUDA (POJAM, VRSTE, KRIVIČNOPRAVNI ZNAČAJ)


Stvarna zabluda je nedostatak svijesti ili pogrešna predstava o stvarnim okolnostima
učinjenog krivičnog djela. Za postojanje stvarne zablude relevantne su dvije grupe
okolnosti: prvu čine one koje su obilježja krivičnog djela(o radnji, o posljedici, o objektu)
koje ulaze u biće krivičnog djela, a drugu one koje su van bića krivičnog djela, odnosno
da su postojale činile bi djelo dozvoljenim.
Stvarna zabluda u užem smislu vezuje se za vinost kao psihički odnos učinioca prema
svom djelu, naprimjer pogrešna predstava da se krađom oduzima jedna tuđa stvar, a
oduzima se druga. Stvarna zabluda u širem smislu je pogrešna predstava o okolnostima
koje se nalaze van bića krivičnog djela, a od značaja su za njegovo postojanje, naprimjer
kada je učinilac zna sva obilježja djela koja čini, ali misli da se nalazi u nužnoj odbrani.
Stvarna zabluda može biti neotklonjiva i otklonjiva. Neotkonjiva stvarna zabluda postoji
kada učinilac nije bio dužan i nije mogao da izbjegne zabludu u pogledu neke stvarne
okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činilo djelo dozvoljenim.

15
Otklonjiva stvarna zabluda je stvarna zabluda usljed nehata. U slučaju takve zablude
postoji krivično djelo učinjeno iz nehata, ukoliko krivični zakon predviđa takvo nehatno
djelo. Neotklonjiva stvarna zabluda u potpunosti isključuje vinost, a time i krivicu
učinioca, dok otklonjiva stvarna zabluda isključuje umišljaj, ali ne i nehat ukoliko se za to
krivično djelo kažnjava za nehat. Zabluda o objektu postoji kad učinilac pogrešno drži da
djelo vrši prema jednom objektu, a vrši ga prema drugom, naprimjer učinilac u namjeri
da liši života svog komšiju, liši života neko drugo lice. Zabluda o licu je poseban oblik
zablude o predmetu i postoji kad se kao objekat djela pojavljuje ljudsko biće.

22. PRAVNA ZABLUDA (POJAM, KRIVČNOPRAVNI ZNAČAJ)


Ne postoji jedinstven pojam ovog instituta. Pretežno je shvatanje pravne zablude kao
pogrešne predtave o zabranjenosti djela. U vezi zablude o zabranjenosti djela treba
razlikovati dvije situacije:pogrešnu svijest o određenosti djela u zakonu i pogrešnu svijest
o protivpravnosti učinjenog djela uopšte. U prvom slučaju učinilac ne zna, nije svjestan
da je to što čini propisano nekom krivičnopravnom odredbom kao krivično djelo (učinilac
koji vanbračno živi sa maloljetnim licem). U drugu grupu spadaju pravne zablude koje se
sastoje u pogrešnoj predstavi o protivpravnosti učinjenog djela. U ovom slučaju učinilac
je svjestan da je ono što čini određeno zakonom kako krivično djelo, ali nije svjestan
protivpravnosti djela, odnosno pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju
protivpravnost isključena, naprimjer učinilac je svjestan da je lišavanje slobode drugog
lica krivično djelo, ali pogrešno drži da je u odnosu na njega kao službeno lice
protivpravnost isključena, a ne radi se o situacijama kada je službeno lice stvarno
ovlašteno da drugog liši slobode. Pravna zabluda se u većini evropskih krivičnih
zakonodavstva, pod određenim uslovima, smatra osnovom koja isključuje krivicu. Novije
teorije o krivici polaze od toga da se u slučaju neitklonjive pravne zablude učinilac ne
može prekoriti za učinjeno djelo, da on ne može da se smatra krivim za djelo za koje nije
mogao da zna da predstavlja krivično djelo, te da zato ne može postojati ni krivica (a time
ni krivično djelo)

23. ODGOVORNOST ZA KRIVIČNA DJELA KVALIFIKOVANA TEŽOM


POSLJEDICOM
Kod nekih krivičnih djela zakon predviđa postojanje težeg oblika djela, ako je pri
izvršenju djela nastupila određena teža posljedica od one koja je obilježje tog krivičnog
djela. Takva krivična djela nazivaju se krivična djela kvalifikovana težom posljedicom.
Osnovno krivično djelo kod ovih djela može da bude učinjeno sa umišljajem (teška
tjelesna povreda kvalifikovana smrću) ili iz nehata (teška djela protiv bezbjednosti
saobraćaja). U odnosu na težinu posljedica zakon predviđa da je za odgovornost, odnosno
kažnjavanje učinioca potrebno da se ona može pripisati nehatu učinioca. U vezi s tim
može se postaviti pitanje šta će biti ako je u odnosu na težu posljedicu postojao umišljaj.
U takvom slučaju ostvarenje teže posljedice predstavljalo bi novo krivično djelo učinjeno
sa umišljajem koje bi konzumiralo ono osnovno, naprimjer kod krivičnog djela teške
tjelesne povrede kvalifikovane smrću, umišljaj u odnosu na smrt značio bi postojanje
krivičnog djela ubistva koje bi sa njom bilo u sticaju. Kod neki krivičnih djela zakon
predviđa teži oblik krivičnog djela ako je djelo učinjeno pod posebnom okolnošću. Takva
krivična djela nazivaju se krivična djela kvalifikovan posebnom okolnošću. Vinost kod
ovih krivičnih djela mora da obuhvati i tu okolnost. Tako na primjer, kod krivičnog djela

16
teške krađe izvršene za vrijeme požara, koja je u stvari kvalifikovani oblik krivičnog
djela obične krađe, učinilac će za ovo krivično djelo kvalifikovano posebnom okolnošću
odgovarati samo ako je znao za požar u vrijeme kada je izvršio krađu, a ukoliko nije znao
odgovaraće za običnu krađu, iako je istu izvršio za vrijeme požara.

24.ODGOVORNOST PRAVNIH LICA (OSNOVI ODGOVORNOSTI, GRANICE


ODGOVORNOSTI, KRIVIČNE SANKCIJE ZA PRAVNA LICA)
Jedno od najspornijih pitanja u krivičnom pravu je da li pravno lice može biti subjekt
krivičnog djela i krivične odgovornosti. Međutim, tome na putu stoje neka osnovna
načela krivičnog prava a to su prije svega načelo subjektivne i individualne krivične
odgovornosti, načelo nula poena sine culpa, neprihvatljivost kolektivnog kažnjavnja i sl.
Kada je riječ o teoriji postoje tri stava o krivičnoj odgovornosti pravnog lica. Prvi
odbacuje kako krivičnu tako i svaku drugu odgovornost pravnog lica. Drugi odbacuje
krivičnu odgovornost, ali prihvata kaznenu odgovornost za neke delikte, prije svega za
prekršaje i privredne prestupe. Treći stav je da je i pored brojnih teškoća, krivična
odgovornost pravnih lica ne samo moguća, već i potrebna i opravdana. Danas su i dalje u
manjini zemlje čije zakonodavstvo predviđa krivičnu odgovornost pravnih lica u pravom
smislu. Holandiji I u Švedskoj. U našem pravnom sistemu preovlađuje stav koji se
zasniva na sudskoj praksi, da su privredni prestupi i prekršaji opravdali svoje postojanje u
našem pravnom sistemu. Krivični zakon Republike Srpske je definisao odgovornost
pravnih lica za krivična djela članovima 125 do 147.

25.POJAM I OBLICI SAUČESNIŠTVA


Saučesništvo znači učšće više lica u izvršenju određenog krivičnog djela. Nije svako
učestvovanje saučesništvo u krivičnopravnom smislu. Lica čijim je djelovanjem došlo do
izvršenja krivičnog djela nazivaju se saučesnici. Prema tome, pod saučesništvom se
podrazumijeva učestvovanje više lica u ostvarenju jednog krivičnog djela, a pod
saučesnikom svako lice koje je svojom radnjom učestvovlo u ostvarenju tog djela.
Poststoje dvije teorije o pravnoj prirodi saučesništva. Prema jednoj principijelnoj teoriji
saučesništva irelevantno je da li je u tom zajedničkom poduhvatu izvršilac uopšte nešto
preduzeo. Čak se po ovoj teoriji ne pravi razlika između izvršioca i saučesnika.
Izjednačavaju se svi oblici učešća u krivičnom djelu, tako što se svi smatraju izvršiocem.
Tu važi pravilo koliko učesnika toliko krivičnih djela. Nasuprot ovom shvatanju,
akscesorna teorija saučesništva zahtijeva da je izvršilac izvršio krivično djelo, odnosno da
je preduzeo radnju koja ulazi u kriminalnu zonu. To nikako ne znači da saučesnici
odgovaraju za radnju, odnosno djelo glavnog izvršioca. Ono je samo nužan uslov za
postojanje saučesništva.Akscesorna teorija je prihvaćena ne samo kod nas već i uglavnom
u savremenom evropskom krivičnom zakonodavstvu. Postoje četiri oblika saučesništva:
izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo, podstrekavanje, pomaganje i organizovanje
zločinačkog udruženja.

26. SAIZVRŠILAŠTVO (POJAM, ELEMENTI, KAŽNJAVANJE)


Izvršilaštvo postoji kada samo jedno lice izvršava krivično djelo. Saizvršilaštvo postoji
kada više lica učestvuje u izvršenju krivičnog djela ili preduzimaju pojedine djelatnosti
koje ulaze u sastav radnje izvršenja. Bitna karakteristika saizvršilaštva je u tome što se
svako od tih lica pojavljuje kao prouzrokovač posljedice, dok je samo krivično djelo

17
njihov zajednički akt. Lica koja učestvuju u izvršenju krivičnog djela mogu se smatrati
saizvršiocima pod dva uslova:objektivnim i subjektivnim. Ova teorija smatra da je za
postojanje saizvršilaštva neophodno da budu ostvareni i objektivni i subjektivni elementi.
Ako nije djelimično preduzeta radnja izvršenja onda nema objektivnog elementa, a u
slučaju nedostatka bilo kakvog oblika umišljaja, nema subjektivnog elementa, pošto ne
može neko nastupati iz nehata a htjeti djelo kao svoje. Naše krivično zakonodavstvo
uglavnom prihvata savremena teorijska shvatanja o saizvršilaštvu, predviđajući da „ako
više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše
krivično djelo ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno
doprinese izvršenju krivičnog djela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to
djelo“.

27. PODSTREKAVANJE (pojam, vrste, kažnjavanje, neuspjelo podsterkavanje,


kažnjavanje,)
Podstrekavanje je u krivičnom zakonu Republike Srpske definisano čl.24 u kojem se
kaže:
-stav 1: ko drugog s umišljajem podstrekne da izvrši krivično djelo kazniće se kao da ga
je sam učinio,
-stav2: ko drugog sa umišljajem podstrekava da izvrši krivično djelo za koje je
predviđena kazna 5 godina i teža, a krivično djelo ne bude pokušano kazniće se kao za
pokušaj krivičnog djela
Teorija, zakonodavstvo i praksa razvile su jedinstveno shvatanje da je podstrekavanje
stvaranje kod drugog odluke da izvrši određeno krivično djelo, ili učvršćivanje takve
odluke. Pod stvaranjem odluke ili navođenjem smatra se uticanje na drugoga da donese
odluku da izvrši krivično djelo. Lice koje vrši podststrekavanje naziva se podstrekač a
lice koje se podstrekava naziva se podstreknuti. Radnja podstrekavanja mora biti
usmjerena na to da kod podstrekuntog izazove ili donese odluku da izvrši radnju kojom
će biti prouzrokovana posljedica. Radnje kojim se vrši podstrekavanje mogu biti različite,
npr, nagovaranje, ubjeđivanje, prikazivanje koristi od izvršenog krivičnog djela, davanje
poklona, molba, obećanje nagrada, zloupotreba položaja, prijetnja, prevara i svaka druga
djelatnost kojom se može uticati na donošenje odluke da se izvrši krivično djelo.
Podstrekavanje može biti neposredno i posredno zavisno od toga da li podstrekač
direktno utiče ili to čini preko nekog drugog. Ako više lica vrši podstrekavanje oni se
pojavljuju kao supodstrekači. Podstrekavanje može biti i samostalno krivično djelo
npr.navođenje na samoubojstvo. U pogledu vinosti za podstrekavanje traži se umišljaj. Za
uspjelo podstrekavanje podstrekač se kažnjava kaznom propisanom za to krivično djelo
koje je učinjeno, za neuspjelo podstrekavanje podstrekač se kažnjava za ono krivično
djelo koje po zakonu kažnjivo za pokušaj izvršenja krivičnog djela.

28. POMAGANJE (POJAM, VRSTE, KAŽNJAVANJE)


Pomaganje se može definisati kao umišljajno doprinošenje, pružanje pomoći drugom licu
da izvrši krivično djelo,koje se preduzima prije ili za vrijeme izvršenja krivičnog djela, a
cilj mu je da izvšiocu stvori pogodnije uslove za izvršenje krivičnog djela ili olakša
izvršenje. Pomaganje je oblik saučešništva u užem smislu kod koga se sa umišljajem
doprinosi izvršenju krivičnog djela. Lice koje pomaže izvršenju krivičnog djela naziva se
pomagač,a lice kome se pomaže pomognuti. Pomaganje se može izvršiti na različite

18
načine,odnosno različitim radnjama. U tom smislu pravi se razlika između fizičkog
(materijalnog) i psihičkog (moralnog) pomaganja. Fizičko se sastoji u davanju sredstva
za izvršenje krivičnog djela, a psihičko se može sastojati u davanju savjeta i upustava
kako da se izvrši krivično djelo. Pomaganje može biti posredno i neposredno, zavisno od
toga da li se pomaganje pruža direktno izvršiocu krivičnog djela ili drugom licu da ono
pomogne izvršiocu. Pomaganje može biti uspjelo i neuspjelo zavisno od toga da li je
krivično djelo izvršeno ili nije. Pomaganje se može izvršiti i nečinjenjem, ako je neko
dužan da štiti objekat od krađe,znajući da se krađa priprema. Pomagač se kažnjava
kaznom za to krivično djelo ili blažom kaznom što pokazuje da je pomaganje lakši oblik
od saučesništva. Za neuspjelo pomaganje nije predviđena kazna.

29. KAZNA ZATVORA (Pojam, vrste, načini izricanja, mogućnost zamjene,


maksimum, minimum, uslovni otpust)
Kazna zatvora po našem krivičnom djelu je najteža vrsta kazni i ona je propisana kao
jedina glavna kazna za najveći broj krivičnih djela.Kazna zatvora sastoji se u lišenju
slobode osuđenog lica i oduzimanju njegove slobode kretanja u određenom vremenskom
periodu,koji je određen presudom suda.U svim savremenim sistemima kazna lišenja
slobode zauzima centralno mjesto.Kod najvećeg broja krivičnih djela predviđena je ova
kazna i ima različite nazive(robijanje,zatočenje itd.).Većina zakonodavstava predviđa
više vrsta kazni lišavanja slobode kao npr.strogi zatvor,zatvoreni i poluotvoreni,otvoreni
sistem izdržavanja kazni. Kada je u pitanju kazneni raspon između minimuma i
maksimuma postoje različita shvatanja od toga da treba ovaj raspon da bude širok do
toga da treba malo ostavati prostora sudu za odmjeravanja kazne. Što se tiče
alternativnih kazni lišenja slobode, zapaža se tendencija traganja za alternativnim
rješenjima ne samo za ovu kaznu već za krivične sankcije uopšte. U tom smislu imamo
uvođenja rada za javno dobro. U svijetu su poznate i druge sankcije kao alternative za
izricanje kazne:nadoknada štete, poravnanje oštećenog i učinioca, kućni pritvor,
upućivanje na obuku. Kazna zatvora po krivičnom zakonu Republike Srpske ne može biti
kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Za najteže oblike krivičnog djela
može se propisati kazna dugotrajnog zatvora koja se ne može izreći kao jedina glavna
kazna u trajanju od dvadeseti pet do četrdeset pet godina (ne može se izreći mlađim od
21 godinu i trudnoj ženi čl.32 KZ RS). Kazna zatvora izriče se na pune godine i pune
mjesece,a ako je do šest mjeseci može se izreći i na pune dane.Po zakonu o izvršenju
krivičnih sankcija kazna zatvora se izvršava u zatvorima,poluotvorenim i otvorenim
KPZ, na način predviđen navedenim zakonom. Uslovni otpust je krivično pravni institut
koji predviđa da lice koje izdržava kaznu može biti otpušteno sa izdržavanja kazne pod
određenim uslovima. Uslovni otpust suspenduje kaznu i u tom pogledu ima slično dejstvo
kao i uslovna osuda s tim što se kod uslovne osude odlaže izvršenje kazne u cjelini, dok
se kod otpusta, od preostale kazne˝ otpušta. I kod uslovne osude i kod uslovnog otpusta
određuje se rok provjeravanja kušnje.

30. NOVČANA KAZNA (Pojam, vrste, način izricanja, minimum i maksimum,


način izvršenja)
Novčana kazna je kazna imovinskog karaktera. Imovinske kazne nastale su veoma rano u
krivičnom zakonodavstvu u doba pretvaranja privatne osvete u kompezaciju i otkupninu.
Naš krivični zakon predviđa samo novčanu kaznu kao jedinu vrstu imovinske kazne.

19
Ona može biti glavna i sporedna. Kao glavna izriče se samostalno a kao sporedna izriče
se uz glavnu. Novčana kazna se može odrediti na dva načina:u dnevnim iznosima i u
određenom fiksnom iznosu. Novčana kazna u dnevnim iznosima odmjerava se tako što se
određuje broj dnevnih iznosa a zatim se utvrđuje kolika je vrijednost jednog dnevnog
iznosa. Novčana kazna u dnevnim iznosima za pojedina krivična djela propisana je tako
što se broj dnevnih novčanih iznosa određuje u propisanim okvirima prema propisanoj
kazni zatvora za određeno krivično djelo (za krivična djela za koja se može izreći kazna
zatvora do tri mjeseca do šezdeset dnevnih novčanih iznosa). Novčana kazna može da se
izriče u fiksnom iznosu koji se utvrđuje u okvirima propisanih minimuma i maksimuma
novčane kazne. Kad sud izrekne novčanu kaznu u presudi on određuje rok u kome je
osuđeni dužan da plati novčanu kaznu. Rok ne može biti kraći od petnaest dana niti duži
od šesti mjeseci od dana pravosnažnosti presude. Ako je osuđeni ne plati sud će kaznu
zamijeniti kaznom zatvora računajući svaki dan po određenom iznosu. Novčana kazna
može da bude zamijenjena radom u javnom interesu, a ako osuđeni umre novčana kazna
se ne izvršava.
Čl.35 KZ RS: Najniži iznos novčane kazne je 50 KM a najviši nemože biti veći od
50.000 KM a za krivična djela učinjena iz koristoljublja ne može biti veći od 1.000.000
KM.

31.OPŠTA PRAVILA ZA SUDSKO ODMJERAVANJE KAZNI


Pod odmjeravanjem kazne podrazumijeva se određivanje vrste i visine kazne koja se
izriče učiniocu u konkretnom slučaju za učinjeno krivično djelo u okviru kazne propisane
za to krivično djelo.Kod odmjeravanja kazne moraju se u obzir uzeti opšta pravila o
odmjeravnju kazne kao i sve okolnosti kako bi se učiniocu izrekla kazna koja bi
odgovarala težini učinjenog krivičnog djela,ličnosti učinioca, i sa kojom bi se mogla
ostvariti najbolje svrha kažnjavanja.Prilikom odmjeravanja treba imati u vidu zakonsko i
sudsko odmjeravanje, zavisno od toga da li je u zakonu tačno određena vrsta i visina
kazne ili je to ostavljeno sudu da to učini.S obzirom na to razlikujemo:
-sistem apsolutno određenih kazni (zakonodavac određuje vrstu i visinu kazne za
pojedina krivična djela i sud je dužan da izrekne tu kaznu),
-sistem apsolutno neodređenih kazni (zakonodavac ne određuje kaznu ni po vrsti ni po
visini, prepušta sudu da po svom nahođenju odredi visinu i vrstu)
-sistem relativno određenih kazni (zakonodavac određuje vrstu i njen minimalni i
maksimalni iznos za svako krivično djelo dajući time granice u kojima sud može da se
kreće prilikom izricanja kazne). Kod određivanja posebnog minimuma i maksimuma
zakonodavac može da postupi tako što će odrediti samo jednu od ovih granica.
Sudsko odmjeravanje kazne vrši sud u svakom konkretnom slučaju. Nakon što sud utvrdi
da je određeno lice izvršilo neko krivično djelo sud pristupa odmjeravanju kazne. Kolika
će uloga suda biti zavisi od sistema zakonskog odmjeravanja kazne. Imamo sistem
relativnog određivanja kazne, gdje sud ima aktivnu ulogu u odmjeravanju kazne. U
nekim zemljama primjenjuje se sistem administrativnog odmjeravanja kazne gdje sud ne
određuje tačnu visinu kazne, već to čine organi nadležni za izvršenje. Zakon određuje da
sud pri odmjeravanju kazne polazi od zakonom propisane kazne, vodi računa o potrebi
ostvarivanja svrhe, uzima u obzir sve okolnosti otežavajuće i olakšavajuće.

20
32. UBLAŽAVANJE KAZNE (pojam, vrste, opšti i posebni osnovi )
Pravilo je da se za učinjeno krivično djelo kazna odmjerava u granicama propisane kazne
za određeno krivično djelo. Međutim radi individualizacije kazne krivično zakonodavstvo
dopušta da se u nekim slučajevima kazna može odmjeriti ispod minumuma propisane,pa
i da se propisana kazna zamijeni blažom vrstom kazne. Ovakovo odmjeravanje kazne
naziva se ublažavanjem. Naš krivični zakon predviđa tri slučaja ublažavanja kazne
1.kada je to izričito zakonom propisano (prekoračenje krajnje nužde i nužne
odbrane, kada je u pitanju pokušaj ili pomaganje),
2.Kada je u pitanju slučaj gdje je moguće oslobođenje učinioca od kazne a sud
ga nije oslobodio kazne.
3.Ako se utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti, koje ukazuju da se
ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Ublažavanje može biti obavezno i fakultativno. Kod obaveznog zakon propisuje izričito
uslove, tako da sud ima da utvrdi njihovo postojanje i ublaži kaznu. Kod fakultativnog
zakon ne propisuje obavezene uslove već sudu daje široka ovlaštenja kod ublažavanja.
Krivični zakon RS u čl.38 i 39 definiše ublažavanje i granice ublažavanja kazne,gdje se
tačno precizira u kojim se granicama i za koje kaznu se može ublažiti kazna npr.ako je za
krivčno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od deset ili više godina
kazna se može ublažiti do pet godina

33. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (pojam, vrste, opšti i posebni osnovi )


Sud može osloboditi učinioca krivičnog djela kad to samo zakon predviđa. U ovakvimm
slučajevima sud oglašava učinioca krivim, ali ga oslobađa od kazne ne izriče mu nikakvu
kaznu, presuda se smatra osuđujućom i osuda se upisuje u kaznenu evidenciju. U našem
KP postoji više slučajeva kad se učinilac može osloboditi .Oni su predviđeni kako u
opštem tako i u posebnom dijelu krivičnog zakona. U opštem dijelu ti slučajevi su
prekoračenje nužne odbrane, krajnje nužde usljed razdraženosti pod naročito
olakšavajućim okolnostima, nepodobnog pokušaja dobrovoljnog odustanka. U posebnom
dijelu predviđeno je oslobađanje u slučaju povlačenja lažnog iskaza,vraćanja ukaradene
stvari, prije nego je učinilac saznao za pokretanje krivičnog postupka, prijavljivanje
zločinačkog udruženja. Osim navedenih slučajeva krivični zakon predviđa oslobađanje
od kazne ukoliko je učinilac teško pogođen izvšenjem krivičnog djela (u saobraćajnoj
nesreći poginu mu članovi porodice). KZ RS u čl.40 reguliše uslove za oslobođenje
kazne i čl.41.poseban slučaj za oslobođenje od kazne.

34. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIČNA DJELA U STICAJU


Sticaj krivičnog djela postoji onda kada učinilac sa jednom radnjom (idealni sticaj) ili sa
više radnji (realni sticaj) učini više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. U
takvim slučajevima sud donosi jednu presudu i u njoj izriče glavnu kaznu, jednu za sva
učinjena krivična djela. Kako odrediti jedinstvenu kaznu za sva krivična djela postoje dva
načina. Po prvom sud neposredno utvrđuje kaznu za sva krivična djela posmatrajući ih u
njihovoj cjelokupnosti, dakle ne utvrđuje kaznu za svako posebeno posebno djelo. Po
drugom načinu utvrđuje kaznu za svako pojedinačno djelo, pa onda na osnovu
pojedinačnih kazni utvrđuje jedinstvenu kaznu za sva krivična djela. Ovo drugo rješenje
podrazumijeva tri principa pomoću kojih se dolazi do jedinstvene kazne .

21
Prvi princip, princip apsorpcije podrazumijeva da najviša kazna apsorbuje manje kazne,
princip važi i za kaznu dugotrajnog zatvora 45 god i za najdužu kaznu zatvora od 20 god.
Drugi princip je princip asperacije koji podrazumijeva da se najviša pojedinačna kazna
poveća ali tako da ne dostigne zbir svih pojedinačnih i ograničena je opštim
maksimumom od 20 god. Treći princip je princip kumulacije ili sabiranja kazni i
primjenjuje se kada je sud za krivična djela u sticaju odredio novčanu kaznu. Čl.42 KZ
RS odredio je način odmjeravanja kazne za krivična djela u sticaju, kojim je definisano
da će sud za više krivičnih djela za koja se sudi učiniocu utvrditi kaznu za svako krivično
djelo i onda utvrditi jedinstvenu kaznu za sva krivična djela koja ne smije preći opšti
maksimum od 20 god niti preći kaznu dugotrajnog zatvora. U stavu 3 kaže: ako se za
krivično djelo u sticaju može izreći za svako krivično djelo kazna zatvora do tri godine,
maksimalna ne može preći 8 godina, u stavu 4 kaže: ako je za krivično djelo u sticaju
utvrdio samo novčane kazne jedinstvena ne smije preći zbir utvrđenih niti iznos od 50
000 KM odnosno milion KM ako je neko djelo izvršeno iz koristoljublja.

35. USLOVNA OSUDA (pojam, svrha, uslovi za izricanje, obaveze uz uslovnu


osudu, vrijeme provjeravanja, opozivanje uslovne osude)
Prema kontinentalnom shvatanju uslovna osuda sastoji se u odlaganju izvršenja izrečene
kazne za određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Učinilac se za to vrijeme ne
smatra osuđivanim ako ispuni postavljene uvjete. Ovaj sistem podrazumijeva da se protiv
učinioca vodi krivični postupak u kome mu se izriče vrsta i visina kazne ali se njeno
izvršenje odgađa. Prema jednom od shvatanja koje se primjenjuje i kod nas uslovna
osuda je mjera upozorenja. Uslovna osuda je samostalna krivična sankcija koja se sastoji
u tome što sud utvrđuje kaznu za učinioca krivičnog djela i istovremeno je odlaže za
vrijeme koje odredi sud a koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet
godina,pod uslovom da ne učini novo krivično djelo. Za izricanje uslovne osude potrebno
je da budu ispunjena dva uslova. Prvi je da je učiniocu krivičnog djela utvrđena kazna
zatvora u trajanj do dvije godine. Utvrđena kazna je glavni i objektivini uslov za izricanje
uslovne osude. Kazna se prethodno odmjerava po pravilima za odmjeravanje kazne.
Ostali uslovi su subjektivnog karaktera i vezani su za ličnost učinioca. Drugi uslov je da
vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od 1 god niti duže od 5 godina. Osim
obaveznog da ne učini novo krivično djelo sud može u uslovnoj osudi da odredi učiniocu
i druge obaveze kao što su :nadoknada štete, vraćanje imovinske koristi koju je stekao,da
izmiri alimentaciju itd.KZ RS u čl.46 do 52 definiše uslovnu osudu. Izrečena uslovna
osuda se može opozvati.Sud će obavezno opozvati uslovnu osudu ako učinilac u vrijeme
provjeravanja učini novo krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora dvije i više
godina. Čl.48 st.1 KZ RS glasi:do opozivanja uslovne osude može doći ukoliko sud
poslije izricanja uslovne osude sazna da je učunilac izvršio još neko krivično djelo ,što
nije bilo poznato u vrijeme izricanja uslovne osude. Čl.49 KZ RS:uslovna osuda se može
izreći zbog ne ispunjenja određenih obaveza od strane osuđenog čl.50 KZ RS .

36. SUDSKA OPOMENA (pojam,uslovi za izricanje)


Sudska opomena je posebna krivična sankcija u sistemu sankcija. Prvi put u naše pravo
uvedena je 1959 god. Sudska opomena je sankcija sa naglašenim specijalno–
preventivnim dejstvom, prije svega okrenuta je primarnim delikventima, učiniocima
najlakših krivičnih djela, izriče se rješenjem a ne presudom. Sudska opomena se može

22
izreći i za krivična djela u sticaju ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje
sudske opomene. Uz sudsku opomenu mogu se izreći i određene mjere bezbijednosti.
Sudska opomena predstavlja specifičnu mjeru upozorenja koja se izriče punoljetnom i
krivično odgovornom učiniocu. Po suštini ona predstavlja prijekor učiniocu krivičnog
djela od strane društva i upozorenje da više ne vrši krivična djela jer će biti kažnjen. Čl.
54 KZ RS kaže: sudska opomena se može izreći za krivična djela za koja propisan zatvor
do 1 godine ili novčana kazna i koja su učinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima
koja ih čine lakim. Sudska opomena se može izreći i za krivična djela za koja je
propisana kazna od 3 godine ako je to predviđeno zakonom. Pri odlučivanju da li će
izreći sudsku opomenu sud će voditi računa o svrsi sudske opomene, ličnosti učinioca,
njegovom ranijem životu, ponašanju poslije izvršenog krivičnog djela i drugim
okolnostima pod kojima je djelo učinjeno. Sudska opomena se ne može izreći vojnicima.

37. OBAVEZNO PSIHIJATARSKO LIJEČENJE (pojam,svrha,uslovi za izricanje)


Ova mjera bezbjednosti može se primijeniti prema učiniocu krivičnog djela koji je u
vrijeme izvršenja bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je u vrijeme izvršenja
krivičnog djela bio neurančunljiv. Za određivanje ove mjere moraju biti ispunjena dva
uslova :postojanje ozbiljne opasnosti da će učinilac učiniti teže krivično djelo i da je za
otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.
Ova mjera bezbjednosti izriče se na neodređeno vrijeme,a o otpuštanju iz zdravstvene
ustanove sud odlučuje rješenjem nakon posebnog postupka. Sud može izreći i mjeru
obaveznog psihijatarskog liječenja na slobodi koja se izriče učiniocu koji je krivično
djelo učinio u stanju neuračunjivosti a sud utvrdi da je opasan za okolinu i da je za
otklanjanje opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi. ČL.58 KZ RS reguliše
postupak obaveznog psihijatarskog liječenja.

38.OBAVEZNO LIJEČENJE OD ZAVISNOSTI (pojam,uslovi i svrha)


Po ranijim zakonskim rješenjima liječenje narkomana i alkoholičara bila je jedna mjera
bezbijednosti. Obzirom da su narkomani i alkoholičari dvije različite kategorije
zakonodavac je razdvojio u dvije mjere obavezno liječenje narkomana i alkoholičara.
Razlika je u tome što mjera liječenja alokoholičara traje dok postoji potreba za liječenjem
dok liječenje narkomana ne može trajati duže od tri godine. Obavezno liječenje
narkomana izvršava se u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.Vrijeme koje učinilac
provede na liječenju uračunava mu se u kaznu. Ova mjera se može izreći učiniocu koji je
izvršio krivično djelo usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga a kod kojeg
postoji opasnost da će zbog stalne zavisnosti nastaviti sa vršenjem krivičnog djela.
Obavezno liječenje alkoholičara izriče se učiniocu koji je krivično djelo izvršio usljed
zavisnosti od stalne upotrebe alkohola i ako postoji opasnost da će nastaviti sa vršenjem
krivičnog djela. Sud ovu mjeru može izreći samo punoljetnom učiniocu krivičnog djela.
Ova mjera može biti izrečena i uz kaznu zatvora. Trajanje mjere zavisi od uspješnosti
liječenja ali ne duže od izrečene kazne zatvora. ČL.59 KZ RS reguliše obavezno liječenje
od zavisnosti. Prema učiniocu KD koji se ne podvrgne liječenju zavisnosti može se
opozvati uslovna osuda ukoliko je mjera izrečena uz uslovnu osudu.

23
39.ZABRANA VRŠENJA POZIVA, DJELATNOSTI ILI DUŽNOSTI (pojam,
uslovi )
Mjera se sastoji u zabrani vršenja određene službe ,poziva,djelatnosti vezanih za
raspolaganje, korištenje,upravljanje, ili rukovanje državnom ili drušštvenom imovinom i
za čuvanje te imovine.Trajanje može biti od 1-10 god.Može se izreći uračunljivom(uz
kaznu i uslovnu osudu) i neuračunjivom licu(uz mjeru bezbjednosti).Za izricanje ove
mjere potrebna su tri uslova:
1.da je učinilac djela osuđen na kaznu, bez obzira da li je ona uslovna ili
bezuslovna.
2.da je učinilac radi izvršenja krivičnog djela zloupotrebio svoju službu, poziv,
samostalnu djelatnost ili dužnost, odnosno rukovanja državnom i društvenom
imovinom.
3.da se osnovano može smatrati da će i dalje vršiti takva krivična djela ako bi
nastavio sa takvim zanimanjem.
KZ RS u čl.60 reguliše mjeru zabrane poziva djelatnosti ili dužnosti. Sud može u
skladu sa čl.34 stav 5 i u skladu sa čl.50 opozavati uvjetnu osudu i zamjenu kazne
zatvora za rad u javnom intersu ukoliko je prekršio zabranu bavljenja pozivom ili
dužnosti.

40.ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM (pojam, uslovi za


izricanje)
Cilj ove mjere jeste povećanje bezbjednosti u saobraćaju a sastoji se u zabrani upravljanja
motornim vozilima određene kategorije i vrste. Ova mjera se može izreći učiniocu koji je
učinio krivično djelo kojim se ugrožava javni saobraćaj a zakonom se može izreći
obavezno izricanje mjere. Mjera se može izreći u trajanju od tri mjeseca do pet godina.
Može se izreći i licu koji ima stranu vozačku dozvolu. Ovu mjeru sud će izreći ukoliko je
težina krivičnog djela takva i okolnosti pod kojima je izvršeno,ili ranije kršenje
saobraćajnih propisa pokazuju da on opasno upravlja motornim vozilom određene vrste
ili kategorije. Prilikom izricanja sud je dužan da uzme u obzir da li je vozač po
zanimanju vozač motornog vozila. Prema učiniocu krivičnog djela kojem je zabranjeno
upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu ukoliko
prekrši mjeru zabrane upravljanja motronim vozilom može opozvati uslovna osuda ili
zamjena kazne zatvora.

41.ODUZIMANJE PREDMETA (pojam i uslovi za izricanje)


Ova mjera bezbjednosti sastoji se u oduzimanju predmeta od učinioca kojim je učinjeno
krivično djelo,koji su bili namijenjeni za izvršenje krivičnih djela ili koji su nastali
izvršenjem krivičnog djela. Uslov za primjenu ove mjere jeste da je predmet svojina
učinioca. Svi ovi predmeti mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca ako to zahtijevaju
interesi bezbijednost, ili kad i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje
krivičnog djela. Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje i uništenje predmeta.
Ovo je mjera fakultativnog karaktera, a može se propisati i kao obavezna kod nekih
krivičnih djela. npr.falisifikovanje novca. ČL.62 KZ RS reguliše uslove za primjenu
mjere oduzimanja predmeta.

24
42.VASPITNE PREPORUKE (pojam, vrste i uslovi za izricanje )
Vaspitne preporuke nisu krivične sankcije već posebna vrsta krivično pravnih mjera
koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnog djela. Primjenjuju se prema
maloljetnicima koji su učinili krivično djelo za koja je propisana novčana kazna ili kazna
zatovora do 5 god. Primjenjuju se bez pokretanja krivičnog postupka od strane tužioca
da ne bi pokrenu krivični postupak.
Njihova svrha je da se izbjegne pokretanje krivičnog postupka ili da se obustavi ako je
pokrenut te da se primjene vaspitne preporuke i na taj način utiče na pravilan razvoj
maloljetnika i na jačanje njegove odgovornosti.Vrste vaspitnih preporuka su :lično
izvinjenje oštećenom,nadokonada štete oštećenom, redovno pohađanje škole,rad u korist
humanitarnih organizacija, prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja, smještaj u drugu
porodicu ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje
vaspitnih obrazovnih i psiholoških savjetovališta. Pri izboru tužilac i sudija za
maloljetnike uzeće u obzir sve ukupne interese maloljetnika i oštećenog. Vaspitne
preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i mogu se zamjeniti drugom ili ukinuti.
Izbor i primjena preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, staraocima i centrima za
socijalni rad. ČL65-67 KZ RS reguliše pojam vaspitnih preporuka.

43.POJAM, KARAKTERISTIKE I VRSTE VASPITNIH MJERA


Vaspitne mjere su zakonom određene mjere kojima se ostvaruje odbrana društva od
kriminaliteta, putem zaštite i vaspitanja maloljetnika, koje izriče sud prema maloljetnom
učiniocu krivičnog djela, a koje se sastoji u ograničavanju njegove slobode ili prava.
Zakon o maloljetnicima predviđa tri vrste vaspitnih mjera: mjere upozorenja i
usmjeravanja, vaspitne mjere pojačanog nadzora i zavodske vaspitne mjere
U mjere upozorenja i usmjeravanja spadaju sudski ukor i posebne obaveze. Ove mjere se
izriču prema maloljetnicima prema kojima nije potrebno poduzimati neke strožije mjere
već je potrebno i dovoljno da se samo primjenom ovih mjera utiče na ličnost
maloljetnika. Posebne obaveze su nova vrsta vaspitnih mjera u koje spadaju izvinjenje
oštećenom, obeštećenje istog, zabrana napuštanja boravišta bez saglasnosti suda i
posebnog odobrenja starateljstva. Vaspitne mjere pojačanog nadzora izriču se prema
maloljetnicima prema kojima je za vaspitanje i razvoj potrebno poduzeti mjere uz
odgovarajući nadzor i pomoć ali nije potrebno njihovo izdvajanje iz sredine u kojoj žive.
U ove mjere spadaju: pojačan nadzor roditelja, usvojioca, pojačan nadzor u drugoj
porodici, pojačan nadzor organa starateljstva i pojačan nadzot uz boravak u
odgovarajućoj ustanovi. Zavodske vaspitne mjere izriču se prema onim maloljetnicima
prema kojima treba poduzeti trajnije mjere vaspitanja,liječenja kao i njihovo potpuno
izdvajanje iz sredine u kojoj su živjeli a sve u cilju pojačanog uticaja na maloljetnike.U
ove mjere spadaju upućivanje u vaspitno popravnu ustanovu, upućivanje u vaspitno
popravni dom i upućivanje u posebnu vrstu za liječenje i osposobljavanje.

44.MALOLJETNIČKI ZATVOR (pojam i uslovi za izricanje )


Maloljetnički zatvor je jedina kazna koja se može primijeniti prema maloljetnicima i to
samo prema starijim maloljetnicima. Izriče se samo prema učiniocima težeg krivičnog
djela. Maloljetnički zatvor je posebna kazna lišenja slobode. Smatra se da je
maloljetnički zatvor specifična krivična sankcija koja ima svoje karakteristike koje se
ogledaju u sljedećem: maloljetnički zatvor je sankcija kojom se ostvaruju ciljevi

25
specijalne i generalne prevencije. Neophodan uslov za izricanje maloljetničkog zatvora
su izvršeno krivično djelo i krivica ili krivična odgovornost učinioca. Pri odlučivanju da
li će izreći ovu sankciju sud uzima u obzir subjektivne okolnosti koje se odnose na ličnost
učinioca, duševnu razvijenost, sklonosti navike itd. Maloljetnički zatvor može se izreći
samo starijem maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana
kazna teža od 5 godina i to samo u slučajevima teških posljedica i visokog stepena
krivične odgovornosti. KZ RS maloljetnički zatvor reguliše u čl.87 do 90. Maloljetnički
zatvor ne može biti kraći od jedne godine i duži od deset godina, izriče se na pune godine
i pola godine (čl.88). Za krivično djelo u sticaju sud maloljetniku izriče samo jednu
vaspitnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora (čl.89).

45.PRIMJENA VASPITNIH MJERA I MALOLJETNIČKOG ZATVORA PREMA


PUNOLJETNIM LICIMA ZA KD KOJA SU IZVRŠILI KAO MALOLJETNICI
Za suđenje punoljetnom licu koje učinilo krivično djelo kao maloljetnik važe različita
pravila, zavisno od toga da li je učinio krivično djelo kao stariji maloljetnik ili kao mlađi
maloljetnik. Ako je krivično djelo izvršio kao mlađi maloljetnik njemu se ne može suditi
ako je već navršio 21 godinu a ako nije može mu se izreći odgovarajuća vaspitna mjera
(posebne obaveze, pojačan nadzor) i kazna maloljetničkog zatvora ako postoje uslovi za
izricanje ove mjere. Izuzetno ako je navršio 21 godinu sud mu može izreći umjesto
maloljetničkog zatvora uslovnu osudu ili kaznu zatvora. Mlađem punoljetnom licu kome
je izrečena jedna od navedenih vaspitnih mjera za izvršeno krivično djelo ,mogu se uz
ovo izreći i sve mjere bezbijednosti osim mjere zabrane vršenja poziva. Maloljetnik
kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora smatra se osuđivanim licem i ova mu se
okolnost, u slučaju izvršenja nekog novog krivičnog djela uzima kao otežavajuća.
Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora vodi se u kaznenoj evidenciji i briše se pet godina
nakon izdržane zastarjele ili oproštene kazne.

46. PRIMJENA VASPITNIH MJERA PREMA MLAĐIM PUNOLJETNIM


LICIMA
Prema mlađim punoljetnim licima po pravilu se izriču kazne za izvršenje KD. Međutim
zakonodavac predviđa i mogućnost izricanja neke od vaspitnih mjera prema ovoj
kategoriji učinilaca KD. Mlađa punoljetna lica su lica koja su navršila osamnaest a nisu
dvadest jednu godinu. Ako je mlađi punoljetnik učinio KD poslije punoljestva a u
vrijeme suđenja nije navršio 21 sud mu za učinjeno KD može izreći posebnu obavezu,
pojačan nadozor od strane organa starateljstva ili mjeru upućivanja u vaspitno popravni
dom, ako se s obzirom na karakteristike njegove ličnosti i težinu KD može postići svrha
kažnjavanja. Izricanje vaspitnih mjera nije obavezno već fakultativno. Mlađem
punoljetniku kome je izrečena jedna od navedenih jera može se uz mjeru izreći mjera
bezbijednosti osim mjere zabrane vršenja poziva.

47.ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI (pravna priroda ,osnov,način i zaštita


oštećenog KZ)
Ako je oštećenom u u krivičnom postupku dosuđen imovinsko pravni zahtjjev, sud će
izreći oduzimanje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinsko pravni
zahtjev oštećenog. Oštećeni koji je u pogledu svog imovinskog zahtjeva upućen u parnicu
može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti, ako pokrene parnicu u roku od

26
šest mjeseci od dana pravsnažnosti presude. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije
podnio imovinsko pravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete imovine ako je
ako je radi utvrđivanja svog zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana
saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist.

48.PRAVNE POSLJEDICE OSUDE (pojam ,značaj ,vrste,KZ)


Prvane posljedice nisu krivične sankcije i ne predstavljaju neke druge mjere o kojima bi
odlučivao sud. Nastupaju automaski po sili zakona. Pravne posljedice osude predviđene
su u brojinim zakonima i samo se mogu propisati zakonom, po svojoj prirodi mogu
pogoditi više učinioca nego sama sankcija. Njihov cilj je otklanjanje opasnih situacija
koje mogu dovasti do izvršenja novog KD. Pravne posljedice mogu nastupiti samo ako
je izrečena kazna zatvora najčešće u dužem trajanju,kada je i pravna polsjedica teža.
Pravne posljedice svrstane su u dvije kategorije:
1.pravne polsjedice koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava u koje
spadaju
-prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u državnim organima
-predstanak radnog odnosa ili prestanak vršenja određenog zvanja.
-Gubitak čina, oduzimanje odlikovanja
2.pravne posljedice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava
-zabrana vršenja određenih funkcija u državnim organima
-zabrana sticanja određenog zvanja
-zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koje se daju odlukom
državnih organa.
Pravne posljedice nastupaju danom pravosnažnosti presude, traju najduže pet godina od
izdržane oproštene ili zastarjele kazne ako zakonom nije predviđeno kraće trajanje.
Brisanjem osude prestaju i pravne posljedice osude (KZ RS čl.97-99).

49. POJAM I VRSTE REHABILITACIJE(kz)


Rehabilitacija podrezumijeva ponovno uspostavljanje ranijeg položaja osuđenog lica kao
punopravnog građanina i stavljanja u zaborav njegove kriminalne prošlosti tj.daje mu se
status neosuđiavnog lica. Istovremeno to znači i pravo osuđenog lica da prema njemu
budu otkolonjene posljedice pravne osude kao i da sama osuda bude brisana iz kaznene
evidencije. Rehabilitacija nije samo nagrada osuđenom licu već i specijalna prevencija
prema učiniocu da više ne čini KD. Razlikujemo Zakonsku i sudsku rehabilitaciju.
Zakonska nastaje po sili zakona kad se za to ispune uslovi predviđeni zakonom. Daje
samo osuđenim licima koja nisu bila osuđivana. Da bi nastupila zakonska rehabilitacija
potrebno je da prođe određeno vrijeme od izvršene zastrajele ili oproštene kazne. Sudska
rehabilitacija se može dati i licu koje je više puta osuđivano,ali samo ako su ispunjeni
uslovi iz krivičnog zakona RS čl.102. Priliko ocjene da li će dati rehabilitaciju sud će
cijeniti da li je osuđeno lice svojim vladanjem zaslužilo rehabilitaciju,da li je nadoknadilo
štetu koju je prouzrokovalo itd.Sudska Reh. Se ne može dat dok traju mjere
bezbijednosti.čl.102 KZ RS.KZ RS U čl.100 do 102 reguliše pojam rehabilitacije.

50.POJAM I VRSTE ZASTRAJELOSTI(KZ)


Zastarjelost je zakonski osnov za gašenje krivičnih sankcija usljed protoka određenog
vremena poslije kojeg se ne može poduzeti gonjenje protiv učinioca KD ili poslije kojeg

27
se ne može izvršiti kazna ili neka druga krivična sankcija.ovo ima za posljedicu gubitak
prava države i njenih oorgana na krivično gonjenje ili izvršenje krivičnih sankcija.
Naše krivično pravo poznaje dvije vrste zastarjelosti.
-Zastrajelost krivičnog gonjenja koja teče od dana izvršenja kD a ukoliko je
polsjedica KD nastupila kasnije zastarjelost teče od dana nastupanja posljedice. Dužina
roka za zastra zavisi od težine KD .čl.111 KZ RS propisuje rokove zastre.a čl.112 tok i
prekid zastare krivičnog gonjenja.
-Zastarjelost izvršenja kazni ili druge krivične sankcije nastaje protekom
određenog roka od dana pravosnažnosti presude. Sastoji se u tome što se poslije roka,
odnosno proteka određenog vremena izrečena sankcija ili kazna ne može
izvršiti.ČL.113,114,115 KZ RS regulišu rokove zastare izvršenja kazne, sporedne kazne i
mjere bezbijednosti, tok i prekid zastare izvršenja kazne.

51.AMNESTIJA I POMILOVANJE (POJAM I USLOVI)


Amnestija je akt zakonodavnog organa kojim se u formi zakona ,poimenično
neodređenom krugu lica obuhvaćenim aktom amnestije daje oslobođenje od krivičnog
gonjnenja.,potpuno ili djelimično oslobađa od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne
blažom kaznom rehabilitacija ili ukidanje pravne posljedice osude. Amnestija se daje
samo za učinjena KD ne i buduća. Može se odnosti na određena KD ili na određene
kazne bez obzira na KD. Pošto je amnestija akt zakonodavnog organa ,zakonom se
izričito može odrediti vrijeme do kojeg se amnestijom obuhvataju učinjena KD .
Pomilovanje za razliku od amnestije je pojedinačni pravni akt kojim se konkretno
poimenično odnosi na određeno lice,kojimse mijenja dejstvo sudske odluke u pogledu
izrečene krivične sankcije ili pak sprečava donošenje te odluke u slučaju da do krivičnog
gonjenja nije ni došlo. Pomilovanjem se može dati djelimično oslobođenje od izvršenja
kazne ili potpuno, oslobođenje od krivičnoig gonjenja.zamjena izrečene kazne,
rehabilitacija, određivanje kraćeg trajanje pravne posljedice,ukidanje ili kraće trajanje
mjera bezbijednosti. Pomilovanje predstavlja akt milosti koji nije ograničen nekim
matrijalnim pravnim uslovima,pokreće se na molbu osuđenog lica.ilio po s lužbenoj
dužnosti. Pomilovanje daje presjednik Republike na osnovu mišljenja suda koji je izrekao
prvostepenu presudu. Davanje pomilovanja ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju
na osudi lica. Zakon o pomilovanju određuje fiksni rok provjeravanja u trajanju od tri
godine.

52. UBISTVO (clan 148 KZ RS)


Pod običnim ubistvom podrazumijeva se protivpravno,umišljajno lišavanje života drugog
lica koje nije praćeno dodatnim, posebnim okolnostima koje, kada postoje, mijenjaju
težinu i oblik ovog djela stvarajući tako neki od posebnih oblika kvalifikovanog ili
privilegovanog ubistva. Član 148. KZRS kaže:“(1) Ko drugog liši života, kazniće se
zatvorom najmanje pet godina. a u stavu 2. Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno
pod osobito olakšavajućim okolnostima, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do
osam godina.“Obično ubistvo ima karakter opšteg krivičnog djela i supsidijarno je u
odnosu na teže ili lakše oblike, tj.obično ubistvo postoji samo onda ukoliko u konkretnom
slučaju ne postoje obilježja nekog drugog oblika ovog krivičnog djela. Radnja izvršenja
je određena posredno na taj način što je opisana posljedica – lišavanje života čime su
obuhvaćene sve radnje koje mogu proizvesti navedenu posljedicu (tzv. pojedinačne

28
radnje). Radi se uglavnom o aktivnim radnjama (činjenju), ali se ubistvo može izvršiti i
nečinjenjem, tj. propuštanjem radnje koje je lice obavezno činiti da bi spriječilo
nastupanje smrti, npr. neizvršenje roditeljske dužnosti hranjenja i staranja o djetetu.
Posljedica djela je smrt drugog lica. Momenat nastupanja smrti irelevantan za primjenu
ove inkriminacije. Bitno je jedino utvrditi postojanje uzročne veze između ova dva
elementa krivičnog djela. Objekat ovog krivičnog djela je živ čovjek, odnosno živo
ljudsko biće od rođenja pa do smrti. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili
eventualni. O kojoj vrsti umišljaja se radi procjenjuje sud, uzimajući u obzir sve
objektivne i subjektivne okolnosti konkretnog slučaja. Ubistvo pod osobito olašavajućim
okolnostima se može primijeniti na slučajeve umišljajnog ubistva koji su izvršeni na
zahtjev, molbu ili pristanak pasivnog subjekta, na ubistvo izvršeno iz samilosti ili iz
milosrđa prema pasivnom subjektu.

53.TEŠKA UBISTVA(clan 149 KZ RS)


Teško ubistvo je umišljajno lišenje života drugog, izvršeno pod posebno otežvajućim
okolnostima koje su predviđene zakonom, a koje u toj mjeri utiću na stepen opasnosti
učinioca i djela da zakonodavac za ovaj delikt predviđa najtežu kaznu ili najtežu mjeru
kazne.
Član 149. KZRS kaže:“Zatvorom najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora
kazniće se:
1) ko drugog liši život na naročito svirep ili krajnje podmukao način,
2) ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog
krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naročito niskih pobuda,
3) ko drugog liši život pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju,
4) ko drugog liši život i pri tom umišljajno dovede u opasnost život još nekog lica,
5) ko umišljajno liši života dva ili više lica, a ne radi se o ubistvu na mah, ubistvu
djeteta pri porođaju ili ubistvu učinjenom pod osobito olakšavajućim okolnostima
(član 148. stav 2.),
6) ko liši života dijete, maloljetno lice ili žensko lice za koje zna da je bremenito,
7) ko liši života sudiju ili javnog tužioca u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili
tužilačke dužnosti, ili ko liši života službeno ili vojno lice pri vršenju poslova
bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili
čuvanja lica lišenog slobode.
U stavu 2 se kaže: “Kazna iz stava 1. ovog člana primijeniće se i kad je lišenje života
izvršeno organizovano ili po narudžbi.“
Ubistvo na naročito svirep način je takav oblik kvalifikovanog ubistva koji se može
primijeniti samo na slučajeve u kojima je svirep način izvršenja djela poprimio takav
intenzitet koji je naročit. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Objektivna komponenta
svireposti ogleda se u težini prouzrokovanih muka žrtve, a subejktivna u neosjetljivosti
učinioca prema tim mukama ili u osjećanju zadovoljstva u mukama žrtve. Ubistvo na
krajnje podmukao način je takvo lišavanje života druge osobe koje se vrši na prevaran
ili potajan način, pri čemu učinilac pokazuje posebnu prepredenost, lukavost i gdje
zloupotrebljava povjerenje žrtve ili koristi njenu bespomoćnost. Kao tipični slučajevi
ovog ubistva u literaturi se najčešće navode iznenadno ubistvo, ubistvo na spavanju i
ubistvo trovanjem. Suštinu ubistva iz koristoljublja predstvlja činjenica da je
umišljajno lišenje života druge osobe motivisano koristoljubivim pobudama izvršioca.

29
Korist kao motiv ubistva može se sastojati u povećanju imovine, tj. ostvarenju neke
dobiti (npr. dobijanje imovine na osnovu naslijeđa, ugovora o izdržavanju i sl.) kao i u
očuvanju postojećeg imovinskog stanja od štete ili gubitka, odnosno kada je ubistvo
izvršeno radi oslobađanja izvršioca od bilo koje imovinske obaveze prema ubijenom kao
što je plaćanje duga, izbjegavanje plaćanja izdržavanja, i sl. Djelo postoji i kada učinilac
samo pretpostavlja da može doći do ostvarenja imovinske koristi (npr. ubistvo lica sa
kojim je učinilac bio u takvim faktičkim odnosima da je očekivao da njemu pripadne
nasljedstvo). Subjektivnu stranu djela čini umišljaj (direktni). Osnovni motiv izvršioca
djela ubistva radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela jeste da lišavanjem
života pasivnog subjekta omogući izvršenje nekog drugog krivičnog djela ili da prikrije
neko drugo krivično djelo. Priroda i težina drugog krivičnog djela čijem izvršenju se teži,
odnosno koje se želi prikriti, zakonom nije određena, te se ova inkriminacija primjenjuje
nezavisno od toga da li je u pitanju teže ili lakše krivično djelo. Pri tome je irelevantno
da li je krivično djelo koje se ubistvom želi prikriti, odnosno čije izvršenje se želi
omogućiti, zaista i izvršeno. Ilustrativni primjer ubistva radi izvršenja druigog krivičnog
djela jeste ubistvo čuvara robne kuće da bi se izršila krađa iz te robne kuće. Za pravilnu
ocjenu izvršenja djela ubistva iz bezobzirne osvete odlučno da je ubistvo koje se izvrši
iz osvetoljubivih pobuda počinjeno prema tkavom licu i pod takvim okolnostima da se
postupci učinioca pojavljuju kao očigledno bezobzirni. Subjektivno stranu djela čini
direktni umišljaj jer učinilac postupa sa namjerom da se osveti pasivnom subjektu zbog
zla koje mu je nanešeno. Kod ubistva iz drugih naročito niskih pobuda je riječ o
krajnje negativnim pobudama koje ponašanje učinioca čine nečovječnim, nečasnim i
nedostojnim čovjeeka, a njega beskrakternom i beskrupuloznom ličnošću. (npr. ubistvo
radi ostvarenja neke koristi koja nije materijalne prirode, ubistvo iz mržnje, zlobe, zavisti,
pakosti, nacionalne mržnje, seksualnih pobuda, zlonamjernosti, netrpeljivosti, ubistvo
bračnog druga radi zasnivanja druge bračne zajednice, ubistvo djeteta da bi se izvršilac
oslobodio roditeljske dužnosti i sl.). Osnovna karakteristika ubistva pri bezobzirom
nasilničkom ponašanju je nasilničko ponašanje učinioca pri njegovom izvršenju tj.
specifičan odnos prema djelu i žrtvi sa aspekta objektivnih elemenata – huligansko
ponašanje, a sa aspekta motiva i subjektivnog odnosa izvršioca prema žrtvi i djelu -
umišljajno ubistvo bez povoda ili zbog beznačajnog povoda.Ubistvo kojim se
umišljajno dovodi u opasnost život još nekih licaradi je takav način lišavanja života
jednog lica kojim se istovremeno dovodi u životnu opasnost još neko lice, a on po pravilu
postoji u situaciji kad učinilac upotrebi sredstvo izvršenja nad kojim nema kontrolu u
trenutku njegovog djelovanja ili čije je svojstvo takvo da, usljed određenog načina
upotrebe, dovodi u opasnost živote više lica. Takav način će postojati ako se upotrijebi
npr. automatsko oružje, bomba, plastična mina ili satni mehanizam na mjestu gdje postoji
objektivna mogućnost da poginu i druga lica, npr. na radnom mjestu, u restoranu,
službenim kolima, vagonu ili prostoriji u kojoj treba da se održi neki skup i sl. Ubistvo
više lica predstavlja sticaj krivičnog djela ubistva, idealni ili realni, koji je zakonodavac,
zbog težine prouizrokovane posljedice, kvalifikovao kao teško ubistvo. Ovaj oblik
teškog ubistva postoji u slučaju kada jedno lice izvrši više umišljajnih ubistava, pod
uslovom da se ne radi o privilegovanim ubistvima i da nije izrečena presuda ni za jedno
od izvršenih ubistava. Pokušaj ovog krivičnog djela će postojati u slučaju kada je jedno
lice lišeno života, a djelatnost učinioca i njegov umišljaj su bili usmjereni na lišavanje
života više lica, kao i u slučaju ako je započeto lišavanje života više lica, ali ni kod

30
jednog nije nastupila smrt. Vremenski razmak između ubistava nije relevantan za
postojanje ovog djela, ali se eventualno može uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Nije
nužno da je učinilac kod svih djela svojstvo izvršioca, dovoljno je da je bio saučesnik,
odnosno da ima status subjekta djela. Prema zakonskoj formulaciji djela ubistvo sudije
ili javnog tužioca, službenog ili vojnog lica postoji u slučaju kada se liši života sudija
ili javni tužilac u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili tužilačke dužnosti, ili kada se liši
života službeno ili vojno lice pri vršenju poslova bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog
reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode. Da bi se mogla
primjeniti ova inkriminacija neophodno je da lišavanje života navedenih lica bude
izvršeno pri vršenju zakonom određenih poslova. Kao vrijeme vršenja tih poslova smatra
se ne samo ono vrijeme dok traje konkretna akcija koja je preduzeta u okviru poslova
bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili
čuvanja lica lišenog slobode, već i vrijeme dok se ta akcija priprema. Subjektivnu stranu
djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. Kada je umišljajno lišenje života drugog lica
izvršeno organizovano ili po narudžbi radi se o takvom obliku ubistva za čije izvršenje je
nophodno sudjelovanje više lica, odnosno koje po svojoj definiciji pretpostavlja udio i
doprinos više lica da bi se djelo uopšte moglo ostvariti. S obzirom da učestvovanje više
lica u izvršenju ovog delikta proizilazi iz zakonske formulacije djela, možemo reći da se
radi o nužnom saizvršilaštvu; svaki učesnik ima status izvršioca djela i svako se kažnjava
kao izvršilac djela neovisno od toga ko je od njih preduzeo neposrednu radnju izvršenja
ubistva. Jednako odgovara i onaj koji je stvorio plan za ubistvo kao i onaj ko je pasivnog
subjekta neposredno lišio života.Ubistvo po narudžbi je specifičan oblik organizovanog
ubistva jer u njegovom izvršenju učestvuje najmanje dva lica; naručilac ubistva i
neposredni izvršilac ubistva. Ovdje ne postoji nužno saizvršilaštvo, jer svako odgovara za
svoj udio u izvršenju djela, tj. naručilac kao podstrekač, a neposredni izvršilac kao
učinilac krivičnog djela teškog ubistva.

54. PRIVILEGOVANA UBISTVA (pojam I vrste)150


Privilegovano ubistvo se razlikuje od kvalifikovanog oblika ubistva, jer se temelji na
činjenici da se počinitelj u vrijeme činjenja djela nalazi u posebnoj psihičkoj fazi,
odnosno privilegovani oblik ubistva postoji kada je djelo učinjeno pod osobito
olakšavajućim okolnostima. Ubistvo na mah – čini ga onaj ko drugog liši slobode namah
doveden bez svoje krivice u jaku razdražanost napadom ili teškim vrijeđanjem od strane
ubijenog. Znači krivičnopravnu prirodu suštinski determiniše međusobni konfliktni odnos
između učinioca I žrtve. Propisana je kazna od 1 do 10 godina.čl.150
Ubistvo iz nehata – čini ga onaj ko drugog liši slobode iz nehata, odnosno ovo KD postoji
u slučaju kada je učinilac bio svjestan da svojim činjenjem ili nečinjenjem može
prouzrokovati smrt drugog lica ali je olako držao da posledica neće nastupiti. Za ovaj
delikt predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.
čl.152
Ubistvo djeteta pri porođaju se u suštini svodi na umišljajno lišenje života djeteta od
strane majke.
Ubistvo dijeteta pri porodaju
Clan 151.

31
Majka koja liši života svoje dijete za vrijeme porodaja ili neposredno posle
porodaja, pod uticajem stanja koje je izazvano porodajem, kaznice se zatvorom od
šest mjeseci do pet godina.
član 153.
(1) Ko navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u izvršenju samoubistva, pa ovo
bude izvršeno, kaznice se
zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Protivpravni prekid trudnoce
Clan 154.
(1) Ko protivno propisima o prekidu trudnoce trudnoj ženi sa njenim pristankom
izvrši prekid trudnoce, zapocne da vrši prekid trudnoce ili joj pomogne da prekine
trudnocu, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

55.TEŠKA TJELESNA POVREDA


Teška tjelesna povreda se odnosi na teške povrede tjelesnog integriteta, odnosno na teško
narušavanje zdravlja drugog lica.
Član 156 KZRS kaže: stav 1. Ko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško
naruši, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
stav 2. Ko drugog tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši tako teško da je usljed toga
doveden u opasnost život povrijeđenog ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen
koji važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, ili je prouzrokovana trajna
nesposobnost za rad povrijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegovog zdravlja ili
unakaženost, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(stav.3) Ako je usljed djela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila smrt povrijeđenog lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do dvanaest godina.
(stav 4) Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini nehatno, kazniće se zatvorom do tri godine.
(stav 5) Ko djelo iz st. 1, 2. i 3. ovog člana učini na mah, doveden bez svoje krivice u
jaku razdraženost napadom, teškim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane
povrijeđenog, kazniće se za djelo iz st. 1. i 2. zatvorom do tri godine, a za djelo iz stava 3.
zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Obična teška tjelesna povreda je takva povreda kojom je tijelo teško povrijeđeno ili
zdravlje teško narušeno, ali nije došlo do konkretne opasnosti po život povrijeđenog;
tjelesna povreda kojom je uništen ili u znatnoj mjeri oslabljen dio tijela ili organ koji se
ne smatraju važnim, ili je oslabljen važan dio tijela ili važan organ ali ne u znatnoj mjeri;
tjelesna povreda kojom je prouzrokovana privremena nesposobnost za rad koji je
povrijeđeni obavljao u vrijeme povređivanja ili trajna nesposobnost za rad ali ne za one
djelatnosti kojim se povrijeđeni profesionalno bavi; tjelesna povreda kojom je
prouzrokovano trajno narušenje zdravlja koje nije teško ili je prouzrokovano teško
narušenje zdravlja koje se ne smatra trajnim i tjelesna povreda kojom su izazvane
promjene na vidljivim djelovima tjela koje se ne bi mogle podvesti pod pojam
unakaženosti. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. Osobito
tešku tjelesnu povredu možemo definisati kao takvu tjelesnu povredu kojom je tjelesni
integritet ili zdravlje drugog lica povrijeđeno odnosno narušeno tako teško da je usljed
toga doveden u opasnost život povrijeđenog ili je trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji
važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, odnosno kojom je prouzrokovana trajna
nesposobnost za rad povrijeđenog ili trajno i teško narušenje zdravlja ili unakaženost.

32
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni..Osobito teška tjelesna
povreda kojom je doveden u opasnost život povrijeđenog postoji kada je tjelesnom
povredom prouzrokovana konkretna opasnost po život povrijeđenog. Smatra se da ona
postoji u slučajevima kada je težina povrede takvog karaktera da se svakog trenutka
mogla očekivati smrt povrijeđenog, ali je ona izbjegnuta zahvaljujući blagovremenoj i
efikasnoj intervenciji ili otpornosti samog organizma.
Za kvalifikaciju osobito teške tjelesne povrede kojom je uništen ili trajno i u znatnoj
mjeri oslabljen važan dio tijela ili važan organ neophodno je da se radi o važnom
dijelu tijela, odnosno o važnom organu. Bez značaja je činjenica da je taj dio tijela ili
organ prije nanošenja tjelesne povrede bio oštećen ili oslabljen jer se utvrđuje značaj koji
taj dio tijela ili organ ima uopšte za organizam. Pod uništenjem nekog važnog dijela tijela
ili organa podrazumijeva se njihovo potpuno trajno onesposobljavanje, amputacijom ili
dovođenjem u takvo stanje da više ne mogu vršiti svoju funkciju. Smatra se da je važan
dio tijela ili važan organ oslabljen u slučaju kada poslije nanijete povrede on više nema
upotrebljivost, izdržljivost ili jačinu funkcije kakvu je imao prije povrede, odnosno kada
je smanjena sposobnost za njegovo normalno funkcionisanje.
Kod Osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana trajna nesposobnost za
rad nesposobnost za rad može biti apsolutna i relativna, zavisno od toga da li je
prouzrokovana nesposobnost za bilo koji rad ili je u pitanju tzv. profesionalna
nesposobnost, tj. nesposobnost za rad koji je povrijeđenom u času povređivanja služio
kao izvor sredstava za život. Za zasnivanje ove kvalifikacije djela dovoljno je da je
tjelesnom povredom prouzrokovana trajna nesposobnost za onaj rad koji je povrijeđeni
obavljao prije povrede i koji mu je služio kao izvor prihoda. Osobito teška tjelesna
povreda kojom je prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja postoji u slučaju
kada je tjelesnom povredom prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja oštećenog.
Da bi narušenje zdravlja predstavljalo kvalifikatornu okolnost u smislu ovog djela ono
mora biti teško i trajno. Smatra se da teško narušenje zdravlja postoji u slučaju teških
oboljenja koja u većoj mjeri slabe organske ili psihičke funkcije, što ne znači da se mora
raditi o oboljenju opasnom po život. Trajnim se smatra ono narušenje zdravlja za koje se,
sa stanovišta medicinske nauke, ne može predvidjeti da li će i kada povrijeđeni ozdraviti,
što uklučuje i pretpostavku o neizlječivosti uopšte.
Kod osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana unkaženost unakaženost
postoji kada je usljed povrede došlo do trajne i vidljive promjene na simetriji tijela tako
da to kod drugih izaziva neprijatne utiske i sažaljenje. Unakaženost postoji i onda kada je
povreda kojom se znatnije narušava estetski izgled , nanijeta na onom dijelu tijela koji
postaje vidljiv npr. samo pri intimnim odnosima ljudi, nezavisno od njihove starosne
dobi. Subjektivni osjećaj povrijeđenog o unakaženosti je irelevantan za primjenu ove
kvalifikacije djela. Najteži oblik teške tjelesne povrede jeste teška tjelesna povreda
kvalifikovana smrću, za koju je predviđena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina i
ovaj oblik djela postoji u slučaju kada usljed obične teške tjelesne povrede ili osobite
teške tjelesne povrede nastupi smrt povrieđenog lica. Neophodno je da smrt povrijeđenog
bude isključivo prouzrokovana onom radnjom učinioca koja je preduzeta sa umišljajem
da se povrijeđenom nanese teška tjelesna povred. Teška tjelesna povreda iz nehata
postoji ukoliko je obična teška tjelesna povreda ili osobito teška tjelesna povreda
učinjena nehatno (svjesni ili nesvjesni nehat). Teška tjelesna povreda na mah je lakši
oblik djela koji postoji u slučaju kad je obična teška tjelesna povreda, osobito teška

33
tjelesna povreda ili teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću izvršenom na mah, od
strane učinioca koji je bez svoje krivice doveden u stanje jake razdraženosti napadom,
teškim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane pasivnog subjekta.

56. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI GRAĐANA (clan 162 KZ RS)


Prema st. 1. čl. 162. krivično djelo se sastoji u uskraćivanju ili ograničavanju prava
građana utvrđenih ustavom, zakonom ili drugim propisom ili ratifikovanim
međunarodnim ugovorom, na osnovu razlike u nacionalnosti, rasi, vjeroispovjesti,
političkom ili drugom ubjeđenju, etničkoj pripadnosti, polu ili polnoj usmjrenosti,
rođenju ili socijalnom porijeklu, jeziku, obrazovanju ili društvenom položaju, kao i u
davanju građanima povlastica ili pogodnosti na toj osnovi.S obzirom na radnju izvršenja
odnosno način izvršenja djelo se može pojaviti u dva oblika:
a) kao uskraćivanje ili ograničavanje građana ili
b) davanje građanima povlastica ili pogodnosti, dakle kao diskriminisanje ili kao
favorizovanje građana.
Uskraćivanje je potpuno, a ograničavanje djelimično onemogućavanje ostvarivanja prava
građana koja im pripadaju. Djelo može biti izvršeno na različite načine, kao što su:
odbijanje da se prizna neko pravo koje građaninu po zakonu pripada, neblagovremeno
odlučivanje o zahtjevu za priznavanje određenog prava, onemogućavanje da građanin
preduzme određenu procesnu radnju ili da ostvari svoje pravo ili da ga ostvari samo
djelimično; povlašćivanje (favorizovanje) građana u davanju raznih dozvola za vršenje
određenih djelatnosti ličnim radom, davanje pogodnosti pri zasnivanju radnog odnosa,
stipendije ili stručnog usavršavanja, napredovanja, dodjeljivanja priznanja, nagrada i dr.
Djelo se može izvršiti i prema grupi građana . Iz karaktera djela proizilazi da se ono može
vršiti kako činjenjem tako i propuštanjem određenog činjenja (komisivno-omisivni
delikt).Prema zakonu izvršilac djela u načelu može biti svako lice, ali iz prirode djela
proizilazi da to mogu biti samo ona lica koja su u mogućnosti ili položaju da odlučuju o
pravima građana ili o njihovim povlasticama ili pogodnostima, kao što su službena,
odgovorna, vojna i neka druga lica. Pasivni subjekt djelaje domaći državljanin.
Djelo je dovršeno kada je građaninu neko pravo uskraćeno ili je ograničeno njihovom
korišćenju, odnosno kada su mu date povlastice ili pogodnosti, sve na navedenim
osnovama. U tome se istovremeno sastoji i posljedica djela, tj. u povredi ili ograničenju
prava građana ili povredi njihovog pravnog interesa. Pokušaj djela je moguć i on postoji
kada je poduzeta neka od radnji u navedenom pravcu, ali do ostvarenja posljedice nije
došlo. Djelo je umišljajni delikt.. Poseban oblik ovog djela postoji ako se vrši proganjanje
lica ili organizacija zbog njihovog zalaganja za ravnopravnost ljudi, sa istom kaznom kao
i za djelo. Teži oblik djela postoji ako je djelo izvršilo službeno lice zloupotrebom
službenog položaja ili ovlašćenja i kazniće se sa kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina.

57. PODMIĆIVANJE PRI IZBORU I GLASANJU čl.189


Krivično djelo obuhvata davanje i primanje nagrade, poklona ili kakve druge imovinske
ili neimovinske koristi ili njihovo obećanje tj. aktivno i pasivno podmićivanje. Djelo
obuhvata aktivno podmićivanje koje se sastoji u nuđenju, davanju ili obećanju nagrade,
poklona ili kakve druge imovinske ili neimovinske koristi biraču u cilju njegovog
navođenja da glasa za ili protiv određenog predloga, da uopšte ne glasa ili da glasa u

34
određenom smislu i pasivno podmićivanje koje vrši lice sa pravom glasa koje za sebe ili
drugoga zahtijeva, primi poklon ili obećanje poklona, ili kakve druge koristi da bi glasao
za ili protiv određenog predloga, da uopšte ne bi glasao ili da bi glasao u određenom
smislu. Radnja djela kod aktivnog podmičivanja se sastoji u nuđenju, davanju ili
obećanju nagrade ili poklona ili kakve druge koristi, dok se kod pasivnog podmićivanja
sastoji u njihovom zahtijevanju ili primanju. Podmićivanje se vrši u namjeri vršenja ili
nevršenja biračkog prava, odnosno glasanja ili ne glasanja u određenom smislu.
Kriminalna zona djela obuhvata navedene djelatnosti već u fazi nuđenja, obećavanja,
zahtijevanja, pa će postojati dovršeno djelo, a ne pokušaj, čim su preduzete takve radnje,
iako nije došlo do predaje ili primanja poklona ili ostvarivanja druge imovinske ili
neimovinske koristi. Predmet djela u oba slučaja je nagrada, poklon ili druga imovinska
ili neimovinska korist, što znači da pored predmeta koji imaju materijalnu vrijednost, to
može biti i neka druga korist, kao što je npr. zaposlenje, obezbjeđenje povoljnog kredita,
poslovnog prostora. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, a kod aktivnog podmićivanja i
namjera za pridobijanje lica sa biračkim pravom. Kazna za oba oblika djela je novčana
kazna ili zatvor do tri godine.

58. SILOVANJE čl.193


Prema zakonu možemo razlikovati nekoliko oblika krivičnog djela silovanja:
- osnovni
- teži
- lakši oblik.
Osnovni oblik djela čini onaj ko drugoga prinudi na obljubu ili neku drugu polnu radnju
upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu
bliskog lica.Izvršilac djela može biti lice muškog ili ženskog pola. Pasivni subjekat,
odnosno žrtva djela, može biti punoljetna osoba, ženskog ili muškog pola.Radnja
izvršenja krivičnog djela silovanja sastoji se od prinude i obljube, odnosno neke druge
polne radnje. Prinuda se sastoji u upotrebi sile ili prijetnje da će se neposredno napasti na
život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica. Sila ili prijetnja moraju biti takvog intenziteta da
su podobni da slome otpor pasivnog subjekta. Pod obljubom se podrazumijeva prirodno
sjedinjavanje polnih organa lica različitog pola. Obljuba je dovršena momentom spajanja
polnih organa tj. početkom prodiranja muškog polonog organa u ženski polni organ.
Jednostavan dodir polnih organa nije dovoljan da bi se krivično djelo silovanja smatralo
dovršenim. Krivično djelo silovanja je dovršeno kada su ostvarena oba akta koja čine
radnju izvršenja, tj. kada je upotrebljena prinuda i ostvarena obljuba, odnosno neka druga
polna radnja. Kod druge polne radnje krivično djelo silovanja je dovršeno početkom
prodiranja drugih dijelova tijela ili predmeta u tjelesne otvore žrtve, pod uslovom da se to
vrši u cilju zadovoljavanja polnog nagona. Pokušaj krivičnog djela silovanja postoji
već u momentu kada je prema pasivnom subjektu upotrebljena sila ili prijetnja usmjerena
na ostvarivanje obljube ili druge polne radnje,a sam čin obljube ili druge polne radnje
nije realizovan.Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, i to direktni umišljaj. Za osnovni
oblik djela predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Kvalifikovani oblici
krivičnog djela silovanja postoje:
a. ako je silovanje izvršeno prema maloljetnom licu,
b. ako je izvršeno na naročito svirep ili naročito ponižavajući način,

35
c. ako je usljed djela nastupla teška tjelesna povreda, teško narušenje
zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica.
Za navedene oblike je predviđena kazna zatvora od tri do petnaest godina. Pod
maloljetnim licem treba podrazumijevati lice uzrasta od 14 do 18 godina.
Naročito svirep ili naročito ponižavajući način postoji kada je prilikom izvršenja
krivičnog djela silovanja došlo do poniženja žrtve koje znatno prelazi onaj stepen
poniženja koji je svojstven svakom silovanju, bilo zbog ponašanja samog izvršioca, bilo
zbog drugih okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Objektivna komponenta svireposti
sastoji se u nanošenju žrtvi patnji, straha i mučnog stanja koje nadilazi uobičajeni način
izvršenja ovog djela, a subjektivna komponenta se ogleda u svijesti izvršioca da žrtvi
nanosi upravo takve patnje ili u svijesti o mogućnosti nanošenja takvih patnji i htijenja,
odnosno pristajanju na njihovo nanošenje. Takav način izvršenja djela postoji npr. u
slučaju gašenja cigarete na tijelu žrtve. Krivično djelo silovanja dobija kvalifikovani
oblik ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica. Pod pojmom više lica
treba podrazumijevati najmanje dvije osobe ili više njih. Kvalifikovani oblik silovanja
postoji u slučaju kada je usljed osnovnog oblika djela nastupila teška tjelesna povreda,
teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica. Najteži oblik krivičnog
djela silovanja postoji u slučaju kad je usljed osnovnog oblika djela ili usljed nekog od
prethodno navedenih kvalifikovanih oblika nastupila smrt lica prema kojem je djelo
izvršeno. Poseban oblik silovanja je tzv. polna ucjena. Osnovni element koji razlikuje
ovaj oblik silovanja od osnovnog oblika jeste način na koji se pasivni subjekat
prinuđavana obljubu ili neku drugu polnu radnju. Prijetnja u smislu ovog krivičnog djela
mora biti ozbiljna, odnosno mora biti takvog karaktera da kod lica kojem je upućena
stvori ubjeđenje da će biti izvršena. Prijetnja se može manifestovati kao otkrivanje
nečega što bi škodilo časti ili ugledu pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica, ili kao
prijetnja nekim drugim teškim zlom. Pod prijetnjom nekim drugim teškim zlom
podrazumiejva se i prijetnja usmjerena na život ili tijelo pasivnog subjekta ili njemu
bliskog lica, pod uslovom da se ta prijetnja odnosi na blisku ili daljnju budućnost, kao i
iznošenje lažnih, klevetničkih činjenica.

59. POLNO NASILJE NAD DJETETOM (čl. 195 KZ RS)


Osnovnim oblikom krivičnog djela inkriminiše se vršenje obljube ili druge polne radnje
sa djetetom. Suštinu ove inkriminacije predstavlja apsolutna zabrana bilo kakvih polnih
radnji sa djetetom, neovisno od toga što su one dobrovoljne ili čak i inicirane od strane
djeteta. Izvršilac djela može biti i muško i žensko lice, a pasivni subjekat je dijete
muškog ili ženskog pola. Radnja izvršenja je određena alternativno, kao vršenje obljube
ili neke druge polne radnje. Pod pojmom obljube podrazumijeva se normalno spajanje
muških i ženskih polnih organa, a pod nekom drugom polnom radnjom podrazumijeva se
i svaka druga radnja koja služi zloupotrebljavanju seksualnog nagona izvršioca.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji mora da obuhvati i svijest izvršioca u
pogledu uzrasta pasivnog subjekta. Ukoliko izvršilac djela nije bio svjestan činjenice da
je pasivni subjekat lice ispod četrnaest godina, postojaće stvarna zabluda. Za osnovni
oblik djela predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Kvalifikovani oblica
djela. Zakonodavac je predvidio nekoliko kvalifikovanih oblika ovog djela. Prvi teži
oblik djela postoji u slučaju kada je izvršena nasilna obljuba ili neka druga polna radnja
sa djetetom ili sa nemoćnim lice. Kvalifikatorne okolnosti djela su određene alternativno

36
i tiču se načina izvršenja djela i svojstva pasivnog subjekta. Za ovaj oblik krivičnog djela
predviđena je kazna zatvora od tri do petnaest godine.Drugi teži oblik djela postoji ako
je djelo izvršio nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, ljekar, vjerski službenik ili drugo
lice zloupotrebom svog položaja prema djetetu koje mu je povjereno na učenje,
vaspitanje, čuvanje ili staranje. U pitanju je poseban oblik krivičnog djela obljube
zloupotrebom položaja koji je iz pravnotehničkih razloga određen kao teži oblik
krivičnog djela polno nasilje nad djetetom jer je izvršeno prema licu mlađem od 14
godine. Predviđena kazna zatvora je od pet do petnaest godina. Poseban, kvalifikovani
oblik djela postoji ukoliko je djelo izvršeno uz postojanje slijedećih okolnosti:
1. ako je krivično djelo izvršeno na naročito svirep ili naročito ponižavajući način;
2. ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica;
3. ako postoji velika nesrazmjera u zrelosti i uzrastu između učinioca i žrtve;
4. ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda, teško oštećenje zdravlja ili
trudnoća silovanog ženskog lica.
Predviđena kazna za ovaj kvalifikovani oblik djela jeste kazna zatvora najmanje pet
godina.
Najteži oblik krivičnog djela postoji ukoliko je usljed djela nastupla smrt djeteta. S
obzirom da se radi o krivičnom djelu kvalifikovanom težom posljedicom, krivična
odgovornost učinioca postoji ukoliko je teža posljedica bila obuhvaćena nehatom
učinioca. S obzirom da se radi o izuzetno teškom krivičnom djelu, zakonodavac je
predvidio kaznu zatvora u najmanjem trajanju deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora.

60. TRGOVINA LJUDIMA RADI VRŠENJA PROSTITUCIJE (čl. 198 KZ RS)


Pravni osnov ovog krivičnog djela predstavljaju međunarodne konvencije koje apsolutno
zabranjuju trgovinu ljudima, a pogotovo trgovinu ženama i djecom kao i međunarodne
konvencije i rezolucije. Osnovni oblik djela postoji kada se radi zarade navodi, podstiče
ili namamljuje drugo lice na pružanje seksualnih usluga ili na drugi način omogući
njegova predaja drugome radi pružanja seksualnih usluga, ili na bilo koji način učestvuje
u organizovanju ili vođenju pružanja seksualnih usluga. Pod navođenjem, podsticajem ili
namamljivanjem drugog lica na pružanje seksualnih usluga treba podrazumijevati sve one
radnje kojima se drugo lice podstiče na pružanje seksualnih usluga, odnosno radnje
kojima se kod drugog lica stvara ili učvršćuje odluka da se bavi pružanjem seksualnih
usluga. Pod omogućavanjem predaje pasivnog subjekta drugome radi pružanja seksualnih
usluga trebalo bi podrazumijevati stvaranje uslova za vršenje seksualnih radnji,
dovođenjem pasivnog subjekta na određeno mjesto, posredovanje između tih lica i sl.
Prema zakonskoj formulaciji djelo čini i onaj ko na bilo koji način učestvuje u
organizovanju ili vođenju pružanja seksualnih usluga. Bitan elemenat krivičnog djela
jeste da se navedene radnje izvršenja preduzimaju radi vlastite zarade. Irelevantno je da li
je u pitanju neko prethodno ili naknadno davanje, da li se sastoji u novcu ili nekom
drugom davanju i od koga potiče. Izvršilac djela može biti biti svako lice a pasivni
subjekat je punoljetno lice muškog ili ženskog pola. Činjenica da se pasivni subjekat tj.
lice koje se prinuđava, navodi ili podvodi, već ranije bavilo prostitucijom ne isključuje
postojanje djela. Pod seksualnim uslugama u smislu ovog krivičnog djela treba
podrazumijevati sve radnje koje su usmjerene na zadovoljavanje poslnog nagona, tj.
obljubu i svaku drugu polnu radnju kojom se može postići zadovoljenje polnog nagona.

37
Krivična odgovornost izršioca će postojati ukoliko je postupao umišljajno, tj. ako je bio
svjestan svih obilježja krivičnog djela. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora od
6 mjeseci do 5 godina.
Djelo ima nekoliko težih oblika. Prvi oblik postoji u slučaju kada učinilac, radi zarade,
silom ili prijetnjom upotrebe sile ili nanošenja značajne štete, drugoga prinudi ili
prevarom navede na pružanje seksualnih usluga. Bitna karakteristika ovog oblika djela,
koja ga i razlikuje od osnovnog oblika, jeste korištenje sile ili prijetnje upotrebe sile ili
nanošenje značajne štete da bi drugoga prinudio na pružanje seksualnih usluga, odnosno
korištenje prevare kako bi drugoga naveo na pružanje seksualnih usluga. Drugi teži oblik
postoji u slučaju kada izvršilac radi zarade, na način naveden u prethodnom stavu,
koristeći tešku situaciju proisteklu iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, prinudi ili
navede to lice na pružanje seksualnih usluga, ili radi njegovog navođenja na to
profesionalno angažuje drugo lice. Osnovni elemenat ovog djela predstavlja
iskorištavanje teške situacije proistekle iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, iz čega
logično proizilazi zaključak da je pasivni subjekat lice kojem je naša država strana
zemlja, dakle, to je strani državljanin koji ima prebivalište na teritoriji naše države. Za
navedene oblike djela zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od 1 do 5 godina.
Najteži oblik krivičnog djela obuhvata sve naprijed navedene oblike djela koji su
učinjeni prema djetetu ili maloljetniku. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora
od 2 do 12 godina.

61. NASILJE U PORODICI ILI PORODIČNOJ ZAJEDNICI ČL.208 KZ


Cilj ove inkriminacije jeste da sankcioniše i spriječi porodično nasilje koje se najčešće
ispoljava kao nasilje u braku, nasilje prema članovima zajedničkog domaćinstva i nasilje
prema djeci. Osnovni oblik djela postoji u slučaju kada izvršilac, primjenom nasilja,
drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno
zdravlje člana svoje porodice ili porodične zajednice. Pod nasiljem treba podrazumijevati
sve oblike fizičkog, psihičkog, emocionalnog, duhovnog i ekonomskog nasilja, koji
dovode do ugrožavanja spokojstva, tjelesnog integriteta ili duševnog zdravlja pasivnog
subjekta. Radnja izvršenja osnovnog oblika djela određena je posljedicom (tzv.
posljedična radnja) tako da će ovaj oblika djela postojati nezavisno od konkretnog oblika
ispoljavanja nasilja pod uslovom da je time ugroženo spokojstvo, tjelesni integritet ili
duševno zdravlje člana porodice ili porodične zajednice. Najčešće se radi o upotrebi
fizičke sile koja se manifestuje kao udaranje, guranje, šamaranje, čupanje za kosu. Radnja
izvršenja se može sastojati i u vršenju psihičkog, emocionalnog, ekonomskog ili
duhovnog nasilja kojim se ugrožava spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje
člana porodiceSubjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovaj oblik djela predviđena je
novčana kazna ili zatvor do 2 godine. Prvi teži oblik postoji u slučaju kada je prilikom
izvršenja osnovnog djela izvršilac koristio oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo
podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje naruši. Pod oružjem se podrazumiejvaju
razne vrste vatrenog ili hladnog oružja.Drugi teži oblik djela postoji u slučaju kada je
usljed naprijed navedenih djela nastupila teška tjelesna povreda ili teško narušenje
zdravlja ili su ona učinjena prema maloljetnom licu. Krivična odgovornost učinioca
procjenjuje se prema pravilima za odgovornost za krivična djela kvalifikovana težom
posljedicom. Za ovaj oblik djela zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od 1 do 5
godina. Kvalifikovani oblik djela postoji i u slučaju kada je usljed djela iz prethodnih

38
stavova nastupila smrt pasivnog subjekta. Irelevantno je da li je smrtna posljedica
nastupila kao rezultat djelovanja izvršioca ili je nastala usljed aktivnosti samog pasivnog
subjekta. Propisana kazna je zatvor od 2 do 12 godina.
Specifičan oblik krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici regulisan je u
stavu 5. člana 208 KZRS kojim se predviđa da će se onaj ko liši života člana porodice ili
porodične zajednice kojeg je prethodno zlostavljao, kazniti zatvorom najmanje 10 godina.

62. NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH


DROGA čl.224
Osnovni oblik krivičnog djela obuhvata neovlašćenu proizvodnju, preradu, prodaju ili
nuđenje na prodaju, kupovinu radi prodaje, držanje ili prenošenje, posredovanje u prodaji
ili kupovini, svaki drugi način kojim se neovlašćeno stavljaju u promet supstance ili
preparati koji su proglašeni za opojne droge. Radnja izvršenja je određena alternativno
i obuhvata različite djelatnosti vezane za neovlaštenu proizvodnju i promet supstanci ili
preparata koji su proglašeni za opojne droge. Prvu grupu činile bi one djelatnosti koje se
tiču proizvodnje opojnih droga a u zakonskom opisu djela označene su kao proizvodnja
i prerada opojnih droga. Pod proizvodnjom se podrazumijeva stvaranje opojne droge.
Prerada obuhvata svaku onu radnju, osim proizvodnje, koja omogućava da se dobije
opojna droga, kao što je npr. prečišćavanje droge, dobijanje jedne droge iz druge,
dodavanje drugih sastojaka, poboljšavanje kvaliteta droge. Drugu grupu predstavljaju
one djelatnosti kojima se vrši stavljanje droge u promet, a to su prodaja, nuđenje na
prodaju i svaki drugi način neovlašćenog stavljanja u promet opojne droge. Prodaja
podrazumijeva da je postignut sporazum između kupca i prodavca o cijeni i robi, pri
čemu nije neophodno da je roba predata kupcu. Pod drugim načinom stavljanja u promet
opojne droge najčešće se podrazumijevaju slučajevi razmjene droge za druge takve
proizvode ili za robu druge vrste, predaja opojnih droga na upotrebu drugom licu s tim da
ih kasnije vrati u istoj vrsti i količini,poklon određene količine ovih supstancija radi
kasnijeg pridobijanja kupaca i sl. Treću grupu djelatnosti predstavljaju one djelatnosti
kojima se neovlašteno omogućava stavljanje u promet opojnih droga. To su prije svega
kupovina opojne droge radi prodaje, držanje ili prenošenje opojne droge radi prodaje,
posredovanje u prodaji ili kupovini opojne droge. Predmet krivičnog djela su supstance
ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Izvršilac djela može biti svako lice.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni, koji u konkretnom slučaju
pored osnovnih elemenata djela mora obuhvatiti i druga bitna obilježja inkriminacije, tj.
neovlašćeno postupanje i svojstvo predmeta djela. Za osnovni oblik djela predviđena je
kazna zatvora od jedne do deset godina. Kvalifikovani (teži) oblici djela postoje u
slučaju kada je djelo izvršeno od strane više lica ili je učinilac djela organizovao mrežu
preprodavaca ili posrednika ili je za izvršenje djela iskoristio dijete ili maloljetnika. Pod
pojmom više lica podrazumijevaju se i samo dva lica. Drugi kvalifikovani oblik postoji
u slučaju kada je učinilac ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika. Pod
mrežom se podrazumijeva postojanje većeg broja lica, raspoređenih na raznim mjestima,
preko kojih učinilac prodaje opojne droge ili koja posreduju u kupovini ili prodaji opojne
droge. Teži oblik djela postoji i ukoliko je učinilac iskoristio dijete ili maloljetnika.
Sankcija predviđena za kvalifikovane oblike ove inkriminacije jeste kazna zatvora u
trajanju od tri do petnaest godina.

39
63. OMOGUĆAVANJE UŽIVANJA OPOJNIH DROGA čl.225
Osnovni oblik djela vrši onaj ko navodi drugoga na uživanje opojne droge ili mu daje
opojnu drogu da je uživa ili drugo lice ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja
droge ili na drugi način omogućuje drugom da uživa opojnu drogu. Radnja izvršenja
određena je alternativno tako da se djelo može izvršiti navođenjem drugog na uživanje
opojne droge davanjem drugom opojne droge da je uživa on ili drugo lice, stavljanjem na
raspolganje prostorije radi uživanja opojne droge ili omogućavanjem drugom da uživa
opojnu drogu na drugi način. Radnja izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela može se
realizovati i kroz davanje opojne droge drugom licu da je uživa ono ili neko treće lice.
Davanje podrazumijeva jedino i isključivo davanje droge bez ikakve nadoknade, odnosno
besplatno davanje. Najčešće se takvo davanje droge vrši iz tzv. narkomanske
solidarnosti.Pod drugim licem podrazumijevaju se sva lica, neovisno od međusobnog
odnosa između njih i učinioca djela. Krivičnim djelom inkriminisano je i stavljanje na
raspolaganje prostorija radi uživanja opojne droge. Za postojanje djela je dovoljno da je
izvršeno stavljanje prostorije na raspolaganje nezavisno od tog da li su one zaista i
korištene u navedenu svrhu. Irelevantno je da li su prostorije koje su stavljene na
raspolaganje drugom radi uživanja droge vlasništvo učinioca djela ili ne, kao i činjenica
da li je ono izvršeno besplatno ii uz određenu nadoknadu. Posljedica djela je ugrožavanje,
odnosno stvaranje apstraktne opasnosti po zdravlje ljudi. Izvršilac djela može biti svako
lice, a subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna
zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kvalifikovani oblik djela postoji ako je krivično djelo
izvršeno prema djetetu, maloljetniku, duševno poremećenom licu ili prema više lica, ili je
izazvalo naročito teške posljedice. Za kvalifikovane oblike djela predviđen je zatvor od 1
do 10 godina. Kao i kod krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih
droga, zakonodavac je poredvidio obavezno izricanje mjere bezbjednosti oduzimanje
predmeta, odnosno obavezno oduzimanje opojne droge.

64.POVREDA OSNOVNIH PRAVA RADNIKA (čl.226 KZ)


Zaštitni objekat ovog KD-a jesu prava radnika , osnosno prava koja se tiču zasnivanja ili
prestanka radnog odnosa, plata, naknada, radnog vremena, godišnjig odmora, posebno
zaštite na radu žena, omladine , invalida, prekovremenog rada i noćnog rada. Prema
navedenom objekat zaštite ovog KD-a nisu sva prava koja pripadaju radniku već samo
ona koja su navedena u zakonskom opisu. Radnja izvršenja ovog KD-a označena je kao
svjesno ne pridržavanje zakona i drugih propisa, kolektivnih ugovora o zasnivanju,
prestanku radnog odnosa. Ovo KD-o može se izvršiti kako pogrešnom primjenom
zakonskih akata tako i propuštanjem dužnosti primjene ovih akata. Svjesno ne
pridržavanje ovog zakona koje nije imalo za posledicu povredu, uskraćivanje ili
ograničenost ovih prava ne predstavlja KD-o, radi se o pokušju koji nije kažnjiv. Djelo
postoji ukoliko je radnik onemogućen da iskoristi neko od svojih prava (godišnji odmor ).
Izvršilac djela, može biti svako lice koje je u mogućnosti da odlučuje o pravima radnika.
Sankcije su novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Subjektivnu stranu djela
čini umišljaj. Za ovo KD zakonodavac je predvidio novčanu kaznu ili kaznu zatvora do
jedne godine.

40
65. KRAĐA I TEŠKA KRAĐA (čl.231 KZ RS)
KRAĐA je krivično djelo koje se definiše kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u
namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist.
U zavisnosti od okolnosti vezanih za izvršenje djela, krađa može biti: obična, teška i
laka (sitna). Običnu krađu čini ko tuđu pokretnu stvar oduzme u namjeri da njenim
prisvajanjem sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist. Radnja izvršenja
krivičnog djela sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Predmet krivičnog djela
krađe može biti samo pokretna stvar. Pod pokretnim stvarima podrazumijeju se oni
predmeti koji se mogu pomjeriti sa jednog mjesta na drugo. Kao pokretna stvar smatra se
i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja,
telefonski impulsi, kao i registrovani podatak koji je razultat elektronske obrade
podataka. Predmet krađe mogu biti i i s p r a v e pomoću kojih se može realizovati neka
imovinska korist. Stvar sama po sebi ne mora imati neku imovinsku vrijednost, ali mora
biti takva da se njenim prisvajanjem može postići imovinska korist (npr. potvrda
garderobe o ostavljenim stvarima, blanko barirani ček na donosioca, štedna knjižica i sl.).
Stvar koja je predmet krađe treba da je tuđa. Objekat zaštite kod ovog djela je imovina,
materijalizovana kroz određene pokretne stvari, a ne pravo vlasništva. Predmet krađe
može biti i stvar koja je u susvojini izvršioca krađe i drugih lica, ukoliko se ne oduzima
idealni suvlasnički dio već cijela stvar. Krivično djelo krađe je umišljajni delikt. Pored
umišljaja potrebna je i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari za sebe ili drugoga
pribavi protivpravna imovinska korist. Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 3
godine. Predviđen je lakši oblik krađe (bivša sitna krađa) koji postoji ako vrijednost
ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM i kada kod učinioca ne postoji namjera za
pribavljanje veće imovinske koristi, odnosno ako je učinilac išao za tim da pribavi malu
imovinsku korist. Namjera učinioca kao drugi kumulativni uslov treba da je upravljena na
pribavljanje manje imovinske koristi.Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 1
godine (ista kazna kao ranije za sitnu krađu).
TEŠKA KRAĐA
Teška krađa je kvalifikovani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod
posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu da se odnose
na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost učinioca i vrijednost ukradenih
stvari.
U zavisnosti od vrste navedenih okolnosti zakon navodi slijedeće oblike teške krađe:
1. Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim
savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora. (zatvorene
zgrade, sobe, kase, ormari). Krađa treba da se vrši obijanjem ili provaljivanjem
zatvorenih prostorija. Kod obijanja se radi o uklanjanju prepreke u vidu naprava za
zatvaranje (brava, katanaca i sl.), dok se kod provaljivanja radi o uklanjanju prepreka
drugog karaktera,odnosno o ulaženju u zatvoreni prostor na drugi način. To može biti i
nasilnim uklanjanjem prepreka i njihovom povredom (razbijanjem prozorskog stakla,
pravljanjem otvora na zidu, krovu i sl.) ali ono obuhvata i druge (neuobičajene) načine
ulaženja u zatvoreni prostor, kao što su: preskakanje preko ograde (prema sudskoj praksi
visoke ne manje od 2 metra), uvlačenje kroz otvoreni prostor, uvlačenjem kroz druge
otvore (npr. dimnjake), izvlačenje predmeta kroz postojeće otvore bez ulaženja u
zatvoreni prostor, pomoću posebnih naprava (kuka, štapova, konopaca i sl.) ali se neće
raditi o provalnoj krađi ako je stvar bila na dohvat ruke i učinilac je kroz postojeći otvor

41
bez posebnih napora stvar dohvatio, upotreba lažnog ključa ili pravog ključa do kog se
došlo na neovlašćeni način i dr. Kod krađe izvršene na naročito opasan ili naročito
drzak način se radi o obliku teške krađe koja po stepenu stvorene opasnosti i ispoljene
drskosti ili razika koje učinilac unosi u izvršenju djela znatno prelazi učiniočevu
bezobzirnost i drskost koja se redovno ispoljava pri vršenju krađe. Krađa je izvršena na
naročito opasan način ako je izvršena takvom radnjom ili sredstvom usljed čega je nastala
ili je mogla nastati opasnost za ljude ili imovinu.Naročito drska krađa je ona krađa koja
po intenzitetu upornosti, odlučnosti i bezobzironosti vidno prevazilazi ove subjektivne
momente koji su inače prisutni po vršenju krađa. Kod krađe od strane naoružanog lica
uslov je da učinilac nije upotrebio oružje, u protivnom radiće se o razbojništvu ili
razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili zadržao) ili o sticaju ove teške
krađe sa nekim od djela protiv života i tijela. Ako više lica učestvuje u krađi, dovoljno je
da samo jedan od njih ima oružje ili opasno oruđe, a da ostali za to znaju. Kod krađe
izvršene od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa pojam više lica
podrazumijeva najmanje dva lica. Uslov je da su se učinioci udružili za vršenje krađa, a
to će postojati kada postoji prethodni dogovor o izvršenju više krađa, odnosno najmanje
dvije krađe. Neophodno je da su lica učestvovala u izvršenju krađe, a ne samo da su se
dogovorila za vršenje ovih krađa. Kod krađe izvršene iskorišćavanjem stanja
prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom učinilac za
vrijeme stanja nastalog požarom, poplavom, zemljotresom, bombardovanjem ili sličnom
nesrećom, koristi tešku situaciju i opštu paniku kada je pažnja kod ljudi oslabljena da bi
izvršio krađu. Pri tome nije od značaja da li se krađa vrši na prostoru zahvaćenom
nesrećom ili prema licu koje je time neposredno pogođeno. Bitno je da se krađa vrši
korišćenjem situacije nastale nesrećom. Krađa izvršena iskorišćavanjem nemoći ili
nekog drugog teškog stanja nekog lica će biti ako se krađa vrši npr. prema starom ili
iznemoglom licu, nepokretnom bolesniku, ili se za krađu koristi npr. smrtni slučaj.
Suštinsko obilježje ovog djela je da se pasivni subjekt nalazi u stanju nemoći odnosno
nevolji koju je učinilac koristio za izvršenje krađe. Krađa stvari čija vrijednost prelazi
iznos od 10.000 KM ili od 50.000 KM ili stvari od posebnog istorijskog, naučnog ili
kulturnog značaja je kvalifikovani vrijednošću oduzetih stvri odnosno navedenim
značajem ukradenih stvari. Ukoliko je krađa izvršena uz postojanje više kvalifikovanih
okolnosti (npr. provaljivanje, opasan način, vrijednost) radiće se o prividnom idealnom
sticaju u vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj
kvalifikaciji koja je dominantna.Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj.
Izvršilac djela može biti svako lice. Propisana kazna za teške krađe obijanjem ili
provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz
zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormara, blagajni ili drugih zatvorenih prostora, teške
kradje na naročito opasan ili naročito drzak način,teške kradje od strane lica koje je pri
sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi napada ili odbrane,teške kradje od strane
više lica koja su se udružila za vršenje krađa,teške kradje iskorišćavanjem stanja
prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom,
iskorišćavanjem nemoći ili drugog teškog stanja nekog lica je zatvor od 1 do 8 godina,
za krađu kada vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM od 1 do 10 godina,
a ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja, ili
vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM od 3 do 15 godina.

42
66. RAZBOJNIŠTVO (čl.233 KZ RS)
Razbojništvo postoji kada se upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će se
neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđa pokretna stvar u namjeri da se njenim
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist.Sila i prijetnja treba
da su uperene protiv lica. To je po pravilu lice koje je pritežalac stvari koja je predmet
krađe, ali to može biti i neko drugo lice, što može predstavljati i posredu prinudu na lice
koje je držalac stvari.Sila ili prijetnja se preduzimaju radi savlađivanja ili spriječavanja
otpora, npr. udracem prvo onesvijestiti lice pa ga poslije pokrade; ili kada pri oduzimanju
stvari, vlasnik stvari pruži otpor, a učinilac silom savlada taj otpor i stvar oduzme
(istovremenost prinude i oduzimanja). Razbojiništvo je dovršeno kada je dovršeno
oduzimanje stvari. Pokušaj postoji kada je započeto sa upotrebom sile ili prijetnje,
odnosno kada su one dovršene, a stvar nije oduzeta.U pogledu vinosti potreba je umišljaj
koji obuhvata svijest da se primjenjuje sila ili prijetnja sa ciljem oduzimanja tuđe stvari u
namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor od 1 do 12
godina Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju razbojništva nekom licu umišljajno
nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili je
upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost oduzetih stvri prelazi
iznos od 50.000 KM. Propisana kazna za djelo. je zatvor od 5 do 15 godina
Najteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojništva neko lice umišljajno
lišeno života. Ako je lišenje života izvršeno nehatom, postojaće sticaj između
razbojništva i nehatnog ubistva, što je dosta zanimljivo s obzirom da postoji samo jedno
djelo kada je ubistvo učinjeno umišljajno. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10
godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
RAZBOJNIČKA KRAĐA (čl.234 KZ RS)- Razbojnička krađa postoji kada učinilac
koji je zatečen na djelu krađe upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će
neposredno napasti na život ili tijelo a u namjeri da ukradenu stvar zadrži. Subjektivnu
stranu djela čini umišljaj koji je identičan kao i kod krađe i obuhvata namjeru za
prisvajanje, uz svijest i volju da se upotrijebi prinuda u cilju zadržavanja stvari. Prijetnja
mora biti kvalifikovana , prijeti se neposrednim napadom na život ili tijelo. Propisana
kazna je zatvor od 1 do 12 godina. Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju
razbojničke krađe nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo
učinjeno od strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako
vrijednost oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM. Propisana kazna je zatvor od 5 do
15 godina. Najteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojničke krađe neko
lice umišljajno lišeno života. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10 godina ili
kazna dugotrajnog zatvora.

67. PREVARA član 239. KZ RS


Krivično djelo prevare ima više oblika: obična, laka, teška i osobito teška prevara.
Osnovni oblik djela postoji kada neko u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu
protivpravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede u
zabludu ili održava u zabludi neko lice i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe
imovine nešto učini ili ne učini.Radnja izvršenja se sastoji u lažnom prikazivanju ili
prikrivanju činjenica. Pod lažnim prikazivanjem se podrazumijevaju tvrđenja o
postojanju nekih činjenica koje ne postoje, odnosno prikazivanju činjenica drugačijim od
onih koje stvarno postoje; ono što postoji prikazuje se neistinito. Prikrivanje činjenica

43
postoji kada učinilac neko lice obmanjuje o nepostojanju postojećih činjenica ili
prećutkuje njihovo postojanje odnosno njihovu sadržinu, ako je postojala obaveza za
saopštavanje tih činjenica. Prikrivanje je moguće izvršiti i nečinjenjem.Lažno
prikazivanje ili prikrivanje preduzima se radi toga da bi se lice dovelo u zabludu ili
održavalo u zabludi i na taj način navelo da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe
imovine.Dovođenje i održavanje u zabludi treba da je preduzeto u namjeri pribavljanja
protivpravne imovinske koristi, za sebe ili drugoga.Posljedica djela je štetno postupanje
sa svojom ili tuđom imovinom. Pasivno lice je zavedeno i obmanuto i postupa štetno na
sopstveni račun a da toga nije ni svjesno. Oblici tih postupaka mogu biti različiti:
kupovina loše robe, prodaja robe ispod njene prave vrijednosti; plaćanje nepostojećeg
duga; poklanjanje stvari; plaćanje neizvršenog posla ili posla koji ne može biti izvršen i
sl.Djelo je dovršeno preduzimanjem radnji na štetu svoje ili tuđe imovine, pri čemu
nije neophodno da je učinilac pribavio protivpravnu imovinsku korist.Subjektivnu stranu
djela čini direktni umišljaj. Treba da postoji i navedena namjera pribavljanja protivpravne
imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor do 3 godine. Lakši oblici prevare postoje
kada pribavljena imovinska korist ne prelazi 200 KM i kada je učinilac išao za tim da
pribavi malu imovinsku korist ili da prouzrokuje malu štetu, odnosno kada je prevara
učinjena u namjeri da se drugi ošteti. Za ove oblike prevare propisana je novčana kazna
ili zatvor do 1 godine. Teži oblici djela postoje ako pribavljena imovinska korist ili
prouzrokovana šteta prelazi 10.000 KM, sa propisanom kaznom zatvora od 6 mjeseci do
5 godina, odnosno kada taj iznos prelazi 50.000 KM, kada je propisana kazna zatvora od
1 do 10 godina.

68. PRANJE NOVCA čl.280 KZ RS


Pojam pranja novca podrazumijeva one djelatnosti koje su usmjerene na legalizaciju
novca koji je stečen kriminalnim djelatnostima. To su takve djelatnosti kojima se novac
ili druge imovinske koristi koje su dobijene krivičnim djelima ili nekim drugim
nezakonitim djelima, pretvaraju u «čist» novac, tj. novac koji se može upotrebiti i
koristiti kao legalan prihod u bankovnim, trgovačkim, kupoprodajnim, investicijskim,
poduzetničkim i drugim poslovima ili načinima ulaganja. Pranjem novca se prikriva i
izvršeno krivično djelo i imovinska korist koja je njime ostvrena. Novac je «opran» u
trenutku kad njegova transakcija dobije zeleno svjetlo i novac uđe u finansijski sistem
države kao zakonit. Postupak pranja novca odvija se u tri faze. Prva faza je
stavljanje i sastoji se od fizičkog ulaska gotovog novca kriminalnog porijekla u
finansijski sistem putem bankarskih pologa, novčanih naloga ili elektronskim
transferom. Druga faza je polaganje pod kojim se podrazumijeva niz složenih
finansijskih transakcija kojima se prikriva pravo porijeklo novca. Treća faza u procesu
pranja novca je integracija kojom se «prljavi novac» ugrađuje u «čiste fondove» i ničim
više ne razlikuje od zakonito stečenog novca. Pranje novca je sastavni dio organizovanog
kriminaliteta.
Osnovni oblik djela vrši onaj ko novac ili imovinu za koje zna da su pribavljeni
krivičnim djelom primi, zamijeni, drži, s njim raspolaže, upotrebi ga u privrednom
poslovanju ili ga na drugi način prikrije ili pokuša prikriti. Objekat radnje izvršenja je
novac ili imovina za koju učinilac zna da su pribavljeni krivičnim djelom.Učinilac djela
može biti bilo koje lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, koji mora obuhvatiti i

44
znanje činjenice da je u pitanju tzv. «prljavi» novac. Za ovaj oblik djela predviđena je
kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Pokušaj djela je kažnjiv.
Teži oblici djela. Zakonodavac je predvidio nekoliko težih oblika ovog djela koji se
međusobno razlikuju po kvalifikatornim okolnostima i kazni koja je predviđena. Tako je
predviđena kazna zatvora od jedne do 8 godina ukoliko je izvršilac osnovnog oblika
djela istovremeno i izvršilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili
imovinska korist koja je objekat radnje izvršenja osnovnog oblika djela.Velika vrijednost
postoji ako vrijednost prelazi iznos od 50.000 KM. Najteži oblik krivičnog djela pranja
novca postoji ukoliko su prethodno navedena djela izvršena od strane više lica koja su se
udružila za vršenje takvih djela. Lakši oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela
učinilac postupao nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist
pribavljeni krivičnim djelom. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora do 3
godine. Posebnom odredbom zakona predviđeno je da će se novac i imovina iz
prethodnih stavova oduzeti.

69. UTAJA POREZA I DOPRINOSA čl-287 KZ RS


Ovim krivičnim djelom inkriminisano je izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa
zdravstvenog ili penzijskog osiguranja koji su propisani zakonodavstvom RS. Osnovni
oblik djela vrši onaj ko izbjegne plaćanje poreza propisanih poreskim zakonodavstvom
RS ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja propisanih u RS ne dajući tražene
podatke ili dajući lažne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim
činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se
plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM. Objekat krivičnopravne zaštite su obaveze koje
se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja. Djelo
je blanketnog karaktera, jer sadrži blanketnu dispoziciju koja upućuje na primjenu drugih
propisa.
Radnja izvršenja je izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa, a način izvršenja radnje
određen je alternativno: kao nedavanje traženih podataka ili kao davanje lažnih podataka
o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na
utvrđivanje navedenih obaveza. Drugi način radnje izvršenja jeste davanje lažnih
podataka o stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na
utvrđivanje poreskih obaveza ili obaveza plaćanja doprinosa zdravstvenog ili penzijskog
osiguranja. Da bi utaja poreza ili doprinosa predstavljala krivično djelo, iznos obaveze
čije se plaćanje izbjegava mora da pređe 10.000 KM (objektivni uslov inkriminacije).
Ukoliko taj iznos ne prelazi 10.000 KM neće postojati ovo krivično djelo već prekršaj.
Izvršilac djela može biti lice koje je prema pomenutim propisima obavezno na određena
davanja, tj. na plaćanje poreza ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja.
Izvršilac djela može biti lice koje je prema pomenutim propisima obavezno na određena
davanja, tj. na plaćanje poreza i doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, koji ne mora da obuhvata i objektivni uslov
inkriminacije. Za osnovni oblik djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 3
godine. Teži oblici djela postoje ukoliko iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava
prelazi 50.000 KM, odnosno 150.000 KM. U prvom slučaju predviđena je kazna zatvora
od 1 do 10 godina, a u drugom slučaju kazna zatvora od 3 do 15 godina.

45
70. DIVERZIJA čl.302 KZ RS
Krivično djelo diverzije sadrži samo KZ RS. Krivično djelo čini ko u namjeri
ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS rušenjem, paljenjem ili na drugi način
uništi ili ošteti industrijski, poljoprivredni objekat, saobraćajno sredstvo, uređaj ili
postrojenje, uređaj sistema veze, uređaj javne upotrebe za vodu, toplotu, gas ili energiju,
branu, skladište, zgradu ili kakav drugi objekat koji ima veći značaj za bezbjednost ili
snabdijevanje građana ili za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Radnja izvršenja
djela je uništavanje ili oštećenje navedenih objekata koje može da se vrši, kako rušenjem
ili paljenjem, tako i svakom drugom radnjom koja može dovesti do uništenja ili oštećenja
objekata koji imaju veći značaj za privredu ili za bezbjednost ili snabdijevanje građana,
odnosno za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Djelo je dovršeno uništenjem ili
oštećenjem navedenih objekata. Djelo spada u umišljajne delikte (direktni umišljaj).
Subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugrožavanja ustavnog uređenja ili
bezbjednosti RS. Umišljaj uključuje svijest o značaju objekta djela. Moguć je i pokušaj
djela koji je kažnjiv, a po čl. 310. kažnjive su i pripremne radnje. Propisana kazna je
zatvor od 3 do 15 godina, za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri izvršenju
djela učinilac umišljajno lišio života jedno ili više lica, najmanje 10 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora.

71. ŠPIJUNAŽA čl. 304 KZ RS


Osnovni oblik ovog djela sastoji se u saopštavanju, predaji ili činjenju dostupnim stranoj
državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi, tajnih vojnih, ekonomskih ili službenih
podataka ili dokumenata. Propisana kazna za osnovni oblik djela je kazna zatvora od 3
do 15 godina
Posebni oblici obuhvataju:
a) stvaranje obavještajne službe u RS za stranu državu ili organizaciju ili
rukovođenje tom službom,
b) stupanje u stranu obavještajnu službu, prikupljanje za tu službu podataka ili
pomaganje njenog rada na drugi način,
v) pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saopštavanja ili
predaje stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi.
Radnja izvršenja određena je alternativno i sastoji se u saopštavanju, predaji ili činjenju
dostupnim tajnih podataka ili dokumenata. Saopštavanje je dostavljanje sadržine tajnih
podataka ili dokumenata, što može biti učinjeno usmeno, pismeno, neposredno ili
posredno, korišćenjem sredstava komunikacije. Pod predajom se podrazumjeva
dostavljanje dokumenata sa povjerljivom sadržinom (različiti planovi, skice, akta i dr.)
navedenim adresatima. Činjenje dostupnim povjerljivih podataka obuhvata svaku
drugu djelatnost kojom se omogućava upozoravanje sa sadržinom povjerljivih podataka.
Objekat radnje krivičnog djela špijunaže predstavljaju državni, vojni ili službeni podaci
ili dokumenti koji predstavljaju državnu, vojnu ili službenu tajnu.Da bi saopštenje ili
predaja navedenih podataka predstavljala krivično dijelo špijunaže, neophodno je da se
oni predaju stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi.
Posebni oblici krivičnog djela špijunaže su:
a) Stvaranje obavještajne službe u našoj zemlji i rukovođenje tom službom. Bez
značaja je ovo djelo da li ova služba treba da radi na štetu naše zemlje ili je

46
stvorena da iz naše zemlje ili u našoj zemlji špijunira. Predviđena je kazna zatvora
od 5 do 15 godina
b) Stupanje u stranu obaviještajnu službu, prikupljanje podataka za nju ili
pomaganje njenog rada na drugi način. Predviđena je kazna zatvora od 1 do 10
godina
c) Pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saopštavanja.
Predviđena je kazna zatvora od 1 do 8 godina
Izvršilac djela u svim njegovim oblicima može biti svako lice. Teži oblik djela postoji
ako su su usljed djela nastupile teške posljedice za bezbjednost, ekonomsku ili vojnu moć
zemlje. Za teži oblik djela propisana je kazna zatvora najmanje 5 godina.

72. SABOTAŽA čl.303 KZ RS


Krivično djelo sabotaže čini onaj ko u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja ili
bezbjednosti RS na prikriven, podmukao ili drugi sličan način u vršenju svoje službene
dužnosti ili radne obaveze, prouzrokuje znatnu štetu za državni organ ili pravno lice u
kojem radi ili za drugi državni organ ili pravno lice. Iz prirode samog djela proizilazi da
se radnja ovog djela najčešće sastoji u nesavjesnom ili aljkavom vršenju svoje službene
ili radne dužnosti, u njenom nevršenju ili u oštećenju sredstava za rad. Za postojanje djela
potrebno je da se radnja izvršenja preduzima u vršenju službene ili radne obaveze
učinioca djela, što pored ostalog, potencijalne učinioce krivičnog djela svodi samo na
određeni krug lica. Posljedica djela se sastoji u prouzrokovanju znatne štete za državni
organ ili pravno lice u kojima učinilac radi ili za neki drugi državni organ ili pravno lice.
Djelo može biti učinjeno kako u državnim organima tako i u preduzećima ili nekim
drugim pravnim licima.U pogledu vinosti potreban je direktni umišljaj. Subjektivna
strana djela obuhvata i namjeru ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS, po
čemu se sabotaža i razlikuje od nekih opštih krivičnih djela koja su joj slična, kao što su
nesavjesno poslovanje u privredi i nesavjestan rad u službi. Izvršilac djela može biti samo
ono lice koje vrši radne ili službene obaveze u državnom organu ili organizaciji. Djelo
je dovršeno sa nastupanjem navedene štete. Pokušaj će postojati ako je radnja poduzeta
ali je šteta izostala. Prema čl. 311. kažnjivo je i pripremanje krivičnog djela. Propisana
kazna je zatvor od 2 do 15 godina, a za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri
izvršenju djela učinilac umišljajno lišio života jedno ili više lica, najmanje 10 godina ili
kazna dugotrajnog zatvora.

73. ZLOUPOTREBA SLUŽBENOG POLOŽAJA čl. 347. KZ


Krivično djelo zloupotrebe službenog položaja obuhvata ona nezakonita postupanja
službenih lica u vršenju službe koja se preduzimaju u namjeri pribavljanja za sebe ili
drugoga neke koristi odnosno nanošenje štete drugome. Ovim krivičnim dijelom je
inkriminisano neovlašćeno i nezakonito korišćenje službene pozicije i službenih
ovlašćenja, korišćenje mogućnosti koje učiniocu omogućava službeni položaj da postupa
na nedopušten način i suprotno interesima i ciljevima službe. Postoji nekoliko oblika
ovog krivičnog djela: - zloupotreba službenog položaja radi ostvarivanja neimovinske
koristi ili nanošenje štete drugome, zloupotreba službenog položaja radi pribavljanja
materijalne koristi i njihovi teži oblici. Prvi ili osnovni oblik djela postoji kada
službeno ili odgovorno lice, u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakavu neimovinsku
korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje, prekorači

47
granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost. Prema radnji izvršenja, koja je
određena alternativno, djelo se može pojaviti u tri oblika; iskorišćavanje službenog
položaja ili ovlašćenja, prekoračenje granica službenog ovlašćenja i nevršenje službene
dužnosti. Iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja postoji kada službeno lice
preduzima radnje koje su formalno u granicama njegovog ovlašćenja, ali su one
protivpravne u materijalnom smislu, jer su suprotne interesima i zadacima službe.
Tipičan primjer ovakvih zloupotreba službenog položaja predstavljaju zloupotrebe u vezi
sa tzv. diskrecionim ovlašćenjima, kada je službeno lice pri donošenju nekog akta ili
rješavanju nekog slučaja ovlašćeno da između više rješenja bira ono koje je
najcjelishodnije. Prekoračenje granica službenog položaja postoji kada službeno lice
postupa izvan svojih ovlašćenja, izvan svoje stvarne nadležnosti. Učinilac djela prelazi
granice svojih službenih ovlašćenja, jer preduzima službenu radnju koja je u nadležnosti
drugog službenog lica (više ili niže instance) ili pak pripada sasvim drugoj službi (tzv.
uzurpacije). Nevršenje službene dužnosti postoji kada službeno lice propušta da vrši
svoju službenu dužnost, da preduzima službenu radnju koju je obavezan preduzeti ili
kada tu radnju čini tako da se ne može postići cilj koji se njenim preduzimanjem treba
ostvariti (formalno vršenje ali materijalno propuštanje vršenja službene družnsoti.).Šteta
koju bi učinilac nanio drugome može biti kako materijalna tako i nematerijalna.Za
postojanje djela nije neophodno da je data korist ostvrena, odnosno da je navedena
poslejdica i nastala, jer je dovoljno da je učinilac zloupotrebio svoj položaj. Teži oblik
ovog djela postoji ako je djelom iz stava prvog nanesena znatna šteta ili je došlo do teže
povrede prava drugog, što može biti kako fizičko tako i pravno lice. Nanesena šteta može
biti i nematerijalna. Ako je u pitanju materijalna odnosno imovinska šteta, ona će biti
znatna ako imovinska šteta prelazi iznod od 15.000 KM. Zlouptreba službenog položaja
radi pribavljanja materijalne koristi postoji kada je učinilac jednu od prethodno tri
opisane radnje kod djela iz stava 1. preduzeo u namjeri pribavljanja imovinske
koristi.Slubjektivnu stranu djela čini umišljaj. Izvršilac djela može biti samo službeno
ili odgovorno lice.Krivično djelo je dovršeno samom zloupotrebom službenog položaja
ili ovlašćenja, pa stoga nije neophodno da je pritivpravna imovinska korist pribavljena.
Ukoliko je imovinska korist pribavljena, potrebno je da se radi o imovinskoj koristi do
10.000 KM, jer će se u protivnom raditi o krivičnom djelu, koji predstavlja teži oblik
ovog vida zloupotrebe službenog položaja. Propisana kazna je zatvor od 6 mjeseci i do 5
godina. Teži oblik djela postoji ako je djelom iz stava trećeg pribavljena imovinska
korist koja prelazi iznos od 10.000 KM, a najteži ako pribavljena imovinska korsit prelazi
iznos do 50.000 KM. Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora od jedne do osam,
odnosno od 2 do 10 godina. Kada su u pitanju teži oblici ovog djela pokušaj je moguć i
kažnjiv.

74. PRIMANJE MITA čl.351 KZ RS


Prema zakonskoj formulaciji ovo djelo čini službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili
primi poklon ili kakvu drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi da u
okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju nebi smjelo izvršiti ili da ne izvrši radnju koju
bi moralo ili moglo izvršiti ili da izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti ili da
izvrši radnju koju nebi smjelo izvršiti.(stav 1 1-8 god.)
Radnja izvršenja kod ovog oblika primanja mita sastoji se u zahtjevanju ili primanju
poklona, primanje kakve druge koristi, primanje obećanja poklona, te primanje obećanja

48
kakve druge koristi. Pasivno podmićivanje.Ovo KD je dovršeno samim zahtijevanjem ili
primanjem mita ili njegovim obećanjem samo izvršenje ili ne izvršenje radnje od strane
službenog ili odgovornog lica nije zakonsko obilježje ovog KD iz stoga za njegovo
postojanje nije neophodno da je preduzeto nezakonito postupanje za koje je primljeno
mito. Postojanje djela ne zavisi od visine odnosno vrijednosti mita te bez obzira da li se
poklon ili druga korist zahtjeva za sebe ili drugoga u svakom slučaju treba utvrditi da li je
lice i takvim poklonom bilo motivisano na preduzimanje službene radnje, odnosno da li
između primljenog poklona i nezakonitog postupanja postoji uzročna veza. Nepravno
pasivno podmićivanje postoji kada službeno lice zahtjeva ili primi mito ili obećanje mita
da bi izvršilo službenu radnju koju bi i inače moralo ili moglo izvršiti, odnosno da ne bi
izvršilo službenu radnju koju nebi ni smjelo izvršiti.(stav 2,1-5 god.). Naknadno pasivno
podmićivanje postoji kada službeno ili odgovorno lice zahtjeva ili primi mito poslije
izvršene ili ne izvršene službene radnje, a primanje mita je učinjeno u vezi sa tim
radnjama (stav 3 kazna do 3 god.). Izvršilac djela u svim oblicima može biti samo
službeno ili odgovorno lice. Subjektivnu stranu djela čini direktni umišljaj. Pokušaj
navedenog djela nije moguć.

75. DAVANJE MITA čl. 352 KZ RS


KD davanja mita postoji kada neko službenom ili odgovornom licu da, pokuša dati ili
obeća poklon ili kakvu drugu korist da ono u okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju ne
bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti ili ko posreduje
pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica (stav 1, kazna 6 mj.-5 god,
stav 2 obećanje mita,noovčana kazna ili kazna zatvora do 3 god.). Radnja izvršenja kod
ovog oblika djela je davanje ili obećanje mita koga treba tumačiti u smislu kako je
određeno kod KD primanja mita. Djelo je dovršeno samim davanjem mita ili obećanjem
davanja mita. Djelo postoji bez obzira da li je službeno lice prihvatilo mito ili nije,
odnosno iako je ponudu odmah odbio. Izvršilac KD-a može biti svako lice. Subjektivnu
stranu djela čini umišljaj.

76.NEPRIJAJAVLJIVANJE PRIPREMANJA KRIVIčNOG DJELA čl.361


Osnovni oblik djela vrši lice koje zna da se priprema izvršenje krivičnog djela za koje se
po zakonu može izreći 5 godina zatvora ili teža kazna pa u vremenu kada je još bilo
moguće spriječiti njegovo izvršenje to ne prijavi, a djelo bude pokušano ili izvršeno.
Radnja izvršenja je propuštanje pravovremene prijave pripremanja krivičnog djela. U
pitanju je pravi delikt nečinjenja (omisivni delikt) jer se može izvršiti samo nečinjenjem,
tj. propuštanjem da se izvrši obaveza prijavljivanja pripremanja krivičnog djela.Smatra se
da izvršilac djela ne mora znati tačnu visinu kazne koja je zaprijećena za krivično djelo
koje se priprema. Dovoljno je da kod njega postoji svijest da se radi o težem krivičnom
djelu, npr. silovanju, ubistvu, itd. Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela treba da
je izvršeno u vremenu kada je još bilo moguće spriječiti njegovo izvršenje. Prijava se
može podnijeti pismeno ili usmeno, neposredno ili posredno, nadležnom organu ili
drugom organu koji ima zakonsku dužnost da prijavu podnese nadležnom organu. Smatra
se da je prijava učinjena i onda kada je o pripremanju djela obaviješteno lice protiv kojeg
se priprema izvršenje krivičnog djela. Krivično djelo postoji samo u slučaju ako je
pripremano krivično djelo pokušano ili izvršeno. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj
koji obuhvata znanje o pripremnju težeg krivičnog djela. Nije dovoljno da kod učinioca

49
postoji samo sumnja da se priprema izvršenje takvog krivičnog djela ili da je učinilac na
osnovu konkretnih okolnosti to mogao ili morao zaključiti. Izvršilac djela može biti
svako lice, osim lica koje priprema izvršenje krivičnog djela. Za ovaj oblik djela
propisana je novčana kazna ili zatvor do 1 godine. Teži oblik djela postoji ako nije
prijavljeno pripremanje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna
dugotrajnog zatvora. Za postojanje ovog oblika nije neophodno da je pripremano krivično
djelo pokušano ili izvršeno. Predviđena kazna je zatvor od 3 mjeseca do 3 godine.
Dužnost prijavljivanja krivičnog djela i učinioca isključena je u odnosu na određene
kategorije lica. Nema krivičnog djela ako djelo nije prijavilo lice kome je učinilac bračni
drug, lice koje sa njim živi u trajnoj vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u prvoj liniji,
brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik, kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno
lice koje sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici. Zakonodavac je predvidio
ovaj osnov isključenja krivičnog djela samo u odnosu na osnovni oblik krivičnog djela.
Kada je u pitanju teži oblik ovog djela, navedeni odnosi predstavljaju samo osnov za
blaže kažnjavanje

77.NEPRIJAVLJIVANJE KD-a ILI UČINIOCA čl.362 KZ RS


S obzirom na izvršioca krivičnog djela razlikujemo dva oblika djela.
Prvi oblik djela vrši onaj ko zna da je neko lice učinilo krivično djelo za koje se po
zakonu može izreći kazna zatvora do 20 godina ili dugotrajni zatvor ili samo zna da je
takvo djelo učinjeno pa to ne prijavi prije nego što su djelo, odnosno učinilac otkriveni.
Radnja izvršenja je određena alternativno, kao neprijavljivanje učinioca djela i kao
neprijavljivanje samog krivičnog djela. U pitanju je pravi omisivni delikt jer se može
izvršiti samo nečinjenjem. Neprijavljivanje učinioca krivičnog djela predstavlja radnju
izvršenja ovog delikta pod uslovom da izvršilac djela zna da je neko lice učinilo krivično
djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 20 godina ili dugotrajni zatvor.
Pod učiniocem djela treba podrazumijevati sva lica koja su učestvovala u izršenju djela,
tj. izvršioca, saizvršioca, podstrekača, i pomagača. Ovaj oblik djela postojaće i onda kad
je prijavljeno izvršenje krivičnog djela, ali nije prijavljen učinilac djela iako je bio
poznat. Izvršilac djela može biti svako lice osim onog koje je učestvovalo u izvršenju
krivičnog djela koje se ne prijavljuje. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji
obuhvata znanje o izvršenom djelu ili učiniocu. Za postojanje krivične odgovornosti
izvršioca, nije dovoljno da postoji samo sumnja da je neko lice izvršilo krivično djelo,
odnosno da je izvršeno krivično djelo. Traži se veći stepen izvjesnosti, tj. znanje
nevedenih činjenica. Za ovaj oblik djela propisana je novčana kazna ili zatvor do 3
godine. Teži oblik djela postoji kad službeno lice svjesno propusti da prijavi krivično
djelo za koje je saznalo u vršenju svoje dužnsti, ako se za to djelo po zakonu može izreći
5 godina zatvora ili teža kazna, a djelo se goni po službenoj dužnosti. Izvršilac djela
može biti samo službeno lice. Radnja izvršenja je određena kao svjesno propuštanje da
se prijavi krivično djelo za koje je izvršilac saznao u vršenju svoje službene dužnosti.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji mora obuhvatiti svijest o svim okolnostima
djela. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora do 3 godine. Nema krivičnog djela
ako djelo nije prijavilo lice kome je učinilac bračni drug, sestra, usvojilac ili usvojeni,
kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno lice koje sa nekim od njih živi u
trajnoj vanbračnoj zajednici, kao i branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik učinioca.

50
78. FALSIFIKOVANJE ISPRAVE čl. 377 KZ RS
Falsifikovanje isprave je KD-o kojim se sankcionišu različiti oblici ugrožavanja pravnog
saobraćaja, odnosno sigurnosti pravnog saobraćaja. Javlja se u dva oblika i to: osnovni i
teži oblik
- osnovni oblik KD-a vršio onaj ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu
ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao
pravu ili je pribavi radi upotrebe (stav 1, kazna zatvora do 3 god.). Objekat krivično
pravne zaštite ovog KD-a je isprava. Radnja izvršenja je određena alternativno i može se
sastojati u pravljenju lažne isprave ili preinačavanju prave isprave u namjeri da se takva
isprava upotrijebi kao prava. Izvršilac djela može biti svako lice. U pitanju je komisivni
delikt jer se radnja izvršenja može izvršiti samo činjenjem.
S obzirom na radnju izvršenja, možemo razlikovati tri oblika ovog djela.
a) prvi oblik djela je pravljenje lažne isprave ili preinačenje prave isprave s namjerom
njene upotrebe kao prave.
b) Drugi oblik djela iz st.1. ovog člana je upotreba falsifikovane isprave, odnosno
upotreba lažne ili preinačene isprave kao prave.
c) Treći oblik djela iz stava 1. ovog člana postoji kada izvršilac pribavi lažnu ili
preinačenu ispravu radi upotrebe.
- teži oblik djela ( st.2) postoji kada učinilac napravi lažnu javnu ispravu, testament,
mjenicu, ček, javnu ili službenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi po osnovu
zakona, ili ko preinači takvu pravu ispravu ili ko takvu lažnu ili preinačenu ispravu stavi
u opticaj, ili je drži radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu. Kazna 3 mj.-5
god. Radnja izvršenja određena je alternativno, te se djelo može izvršiti pravljenjem lažne
isprave koja je označena kao predmet ovog djela, preinačenjem takve prave isprave,
stavljanje u opticaj takve lažne ili preinačene isprave, držanjem takve isprave radi
upotrebe i upotrebom takve isprave kao prave. Izvršilac djela može biti svako lice.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. KD-o je dovršeno preduzimanjem radnje izvršenja.

79.ZLOČINAČKO UDRUŽENJE (pojam i karakteristike djela, oblici) (čl.383)


Po svojoj pravnoj prirodi ovo djelo ima karakter posebnog samostalnog KD-a i
nezavisno je od djela koje će iz njega proizaći. Osnovni oblik djela obuhvata
organizovanje udruženja koje ima za cilj vršenje KD-a. Radnja izvršenja određena je kao
organizovanje udruženja koje ima za cilj vršenje krivičnih djela. Pod pojmom
organizovanja u smislu ovog KD-a treba podrazumijevati sve one djelatnosti kojima se
neposredno stvara udruženje kao i one kojima se organizaciono učvrščuju kako bi mogli
da ostvare zajedničke ciljeve. Za postojanje ovog KD-a neophodno je da se udruženje
organizuje radi vršenja vršenja krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od 3
god. ili teža kazna. Izvršilac djela može biti svako lice koje se označava kao organizator
udruženja. Subjektivnu stranu čini umišljaj koji treba da obuhvati svijest da se organizuje
udruženje koje ima za cilj vršenje određenih krivičnih dijela. KD-o je svršeno samim tim
što je organizovano zločinačko udruženje. Ukoliko je KD izvršeno ili pokušano izvršiti
organizator odgovara za KD u čijem je izvršenju učestvovalo. Za osnovni oblik djela je
predviđena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Drugi oblik djela vrši onaj ko
postane član zločinačkog udruženja.(stav 2, kazna zatvora do 2 god.) Inkrimisano je samo
pripadništvo takvom udruženju. Za postojanje djela dovoljno je samo članstvo u
udruženju.

51
Izvršilac ovog oblika djela može biti svako lice koje dobrovoljno i savjesno postane član
zločinačkog udruženja. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Počinilac je onaj koji je
izvršio KD-o koje je obuhvaćeno planom zločinačkog udruženja. Posebnom odredbom
(stav 3) zakonodavac je predvidio obavezno oslobađanje od kazne za organizatora i
pripadnika zločinačkog udruženja koji spriječi izvršenje KD-a ili ih pravovremeno prijavi
ili otkrije organizaciju.

80. DOGOVOR ZA IZVRŠENJE KD-a (čl.384)


Dogovor za izvršenje KD-a predstavlja dogovor dva ili više lica da zajednički učine
jedno ili više određenih KD-a.Prema zakonskom opisu ovo djelo čini ko sa drugim
dogovori izvršenje KD-a za koje se može izreći kazna zatvora od 3 god I teža kazna.
Ovim krivičnim djelom inkrimisan je sporazum, dogovor dva ili više lica bez obzira da li
je došlo do ostvarenja ili pokušaja ostvarenja dogovorenog krivičnog djela. Ako je nakon
dogovora došlo do zajedničkog izvršenja ili pokušaja izvršenja krivičnog djela postoji
samo krivično djelo čije je izvršenje dogovoreno. Ako je dogovor za izvršenje djela
postojao ali je samo jedno izvršilo to djelo dok ostali nisu u tome učestvovali ni kao
saučesnici onda će lice koje je izvršilo ili pokušalo izvršiti dogovoreno djelo odgovarati
za to djelo, dok će lica koja su ostala samo na nivou dogovora i odgovarati samo za
dogovor. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Propisana kazna je novčana kazna ili
kazna zatvora do 1 godine.(stav 1)

81.SAMOVLAŠĆE (čl.397)
Samovlašće predstavlja takvo KD-o kojim se inkriminiše samovoljno ostvarivanje prava
od strane građana. Time se obezbjeđuje krivično-pravna zaštita pravilnog funkcionisanja
javnog poretka, koji bi u situaciji da građani sami mimo nadležnih organa ostvaruju svoja
prava ili za prava koja smatraju da im pripadaju. Suština krivičnog djela predstavlja
samovoljno pribavljanje nekog prava koje učionicu pripada ili za koje učionioc
pretpostavlja da mu pripadaju mimo nadležnih organa. Djelo se javlja u dva oblika. Prvi
oblik djela postoji kada učinilac samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje
smatra da mu pripada.(stav 1,kazna zatvora do 6 mj.ili teža. Radnja izvršenja određena je
kao samovlasno pribavljanje nekog prava. Djelatnosti kojima se samovoljno pribavlja
neko pravo su različite. Krivično je djelo samovlašća ukoliko je učinilac samovlasno
pribavio pravo za koje je sudskom odlukom utvrđeno da mu ne pripadaju. Izvršilac djela
može biti svako lice koje samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje smatra
da mu pripada. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovaj oblik djela predviđena je
novčana kazna ili kazna zatvora. Teži oblik djela postoji ukoliko je učinilac prilikom
ostvarivanja osnovnog oblika djela upotrijebio silu ili ozbiljnu prijetnju da će napasti na
život ili tijelo ili je djelo izvršio u sastavu organizacione grupe (stav 2 kazna 6mj.-3 god.).
Izvršilac djela može biti svako lice a za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Za
ovaj oblik predviđena je kazna zatvora. Pokušaj djela je kažnjiv. Poseban oblik djela
postoji ukoliko je djelo iz stava 1 ili 2 ovog člana učinjeno za drugog.(stav 3). U pitanju
je takav oblik inkriminacije kojim se zapravo proširuje zona kažnjivosti krivičnog djela
samovlašće. Ovim oblikom djela predviđa se kažnjavanje i za onog ko vrši pribavljanje
prava koja pripadaju nekom drugom za koja neko drugi smatra da mu pripadaju mimo
nadležnih organa. Za ovaj oblik može se izreći novčana kazna ili kazna zatvora. Izvršilac

52
djela može biti svako lice koje vrši samovlašće za drugog. Subjektivnu stranu djela čini
umišljaj.

82.IZAZIVANJE OPŠTE OPASNOSTI (čl.402)


Po svojim osnovnim karakteristikama ono predstavlja opšte krivično djelo.S obzirom na
radnju izvršenja i izvršioca djela možemo razlikovati dva oblika ovog djela. A
zakonodavac je predvidio njihove lakše i teže oblike. Prvi oblik djela vrši onaj ko
požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom, gasom, radioaktivnim zračenjem,
električnom ili drugom energijom, pucnjom iz vatrenog oružja ili opšte opasnim
sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg obima (stav 1, kazna
zatvora 6 mj.-5god.). Izvršilac krivičnog djela može biti svako lice. Radnja izvršenja
predstavlja preduzimanje opšte opasne radnje ili upotreba opšte opasnog sredstva kojim
se stvara konkretna opasnost po život ljudi ili imovinu većeg obima. Da bi se radilo o
ovom krivičnom djelu neophodno je utvrditi da je preduzetom radnjom izvršenja
prouzrokovana realna i bliska mogućnost da dođe do povrede zaštićenog dobra. Da
postoji mogućnost da jedno lice ili više lica bude lišeno života odnosno da bude uništena
ili oštećena imovina većeg obima. Drugi oblik krivičnog djela postoji u slučaju kad
službeno ili odgovorno lice ne postavi propisane uređaje za zaštitu od: požara, poplave,
eksplozije, otrova, plinova i drugih opasnih sredstava, i time izazove opasnost za život
ljudi i imovine većeg obima (stav 2,kazna zatvora ista kao u stavu 1) Izvršilac djela može
biti službeno ili odgovorno lice. Radnja izvršenja je određena alternativno kao
nepostavljanje propisanih uređaja. U pitanju je delikt ne činjenja. Posljedica djela je
izazivanje konkretne opasnosti po život ljudi ili imovine većeg obima. Oba oblika
krivičnog djela mogu biti izvršena i umišljajno i nehatno.Za umišljajno izvršenje djela
predviđena je kazna zatvora.Za nehatno postoji lakši oblik djela i kazna je novčana ili
zatvor (stav 4, kazna zatvora do 3 god ili nov.kazna). Zakonodavac je predvidio nekoliko
težih oblika djela. Prvi oblik je ako je izvršeno djelo na mjestu sa većim brojem ljudi
(stav 3,1-8 god.). U sljedećem obliku gdje je prouzrokovano još i povreda zaštićenog
dobra. Predviđen je i teži oblik djela ukoliko je usljed navedenih djela nastupila i teška
tjelesna povreda jednog ili više lica.(stav 5). Najteži oblik djela postoji ukoliko je uslijed
djela predviđenih u stavu 1, 2, 3 i 4 ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica (stav 6)
Iz ovih težih oblika zakonodavac je predvidio kaznu zatvora.

83.UGROŽAVANJE JAVNOG SAOBRAČAJA (čl.410)


Za razliku od ranijeg krivičnog zakonodavstva sad je ovom inkriminacijom obuhvaćeno
samo ugrožavanje javnog saobraćaja na putevima. Ugrožavanje javnog saobraćaja na
putevima postoji kad se učesnik u saobraćaju na putevima ne pridržava saobraćajnih
propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj, da dovede u opasnost život ljudi TTP ili
imovinu većih razmjera.(preko 3000 km) (stav 1,6 mj.-5 god.). Radnja izvršenja ovog
krivičnog djela sastoji se u nepridržavanju saobraćajnih propisa i obuhvata različite
djelatnosti i ponašanja koja predstavljaju povredu tih propisa. Kao najtipičniji oblici ovog
djela su vožnja brzinom koja nije prolagođena propisima i uslovima puta, nepropisno
preticanje, zaobilaženje i mimoilaženje, nepravilno skretanje, vožnja u alkoholiziranom
stanji isl. Svako nepridržavanje saobraćajnih propisa odnosno, svako ugrožavanje javnog
saobraćaja ne predstavlja ovo krivično djelo. Za postojanje krivičnog djela mora biti
ugrožen neko drugi. Ovo krivično djelo ne postoji ukoliko je učinilac ugrozio samo

53
vlastiti život i svoju imovinu. Objektivni uslovi inkriminacije kod ovog krivičnog djela
predstavlja daljnu posledicu koja se sastoji u teškoj tjelesnoj povredi nekog lica ili
imovinske štete preko 3000 KM. Izvršilac krivičnog djela je lice koje se pojavljuje kao
učesnik u saobraćaju. Subjektivnu stranu osnovnog oblika ovog krivičnog djela čini
umišljaj. Umišljaj postoji kad je izvršilac bio svjestan da se ne pridržava saobraćajnih
propisa. Ukoliko se radi od 2 ili više učesnika koji se ne pridržavanjem saobraćajnih
propisa ostvarili jedno te isto krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja krivica
jednog učesnika ne umanjuje niti isključuje krivicu drugog učesnika. Za ovaj oblik
krivičnog djela propisana je kazna zatvora do 5 godina. Lakši oblik djela postoji ukoliko
je ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno nehatno što je najčešći oblik vinosti kod ovog
krivičnog djela.(stav 2, nov.kazna ili kazna zatvora do 3 god.). Teži oblik djela je iz
prethodna dva stava nastupila smrt jednog ili više lica. Propisane su kazne zatvora do
12godina, za djelo iz stava1 i 1-8 godina za djelo iz stava 2(st. 3).

84.ZAGAĐIVANJE ŽIVOTNE SREDINE (čl.415)


Kriminalno-politički cilj ove inkriminacije jeste zaštita osnovnog prava čovjeka na
zdravu životnu sredinu. Radnja izvršenja je određena kao postupanje protivno propisima
o zaštiti životne sredine kojom se zagađuje vazduh, zemljište i voda. Ovo KD može se
izvršiti svakom onom radnjom koja može prouzrokovati posljedicu djela. Pri tome je i
relevantno da li se to čini činjenjem ili ne činjenjem. Za primjenu ove inkriminacije
neophodno je utvrditi da li je konkretno postupanje bilo protivno navedenim propisima.
Posljedica djela određena je kao zagađivanje vazduha, vode i zemljišta na širem prostoru
i u većoj mjeri. Izvršilac djela može biti svako lice. Djelo može biti izvršeno i umišljajno
i nehatno. Za umišljajno izvršenja djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do
2 godine (Stav 1). Za nehatno izvršenje djela predviđena je novčana kazna ili kazna
zatvora do jedne godine (stav 3). Drugi teži oblik djela postoji ukoliko je usljed osnovnog
oblika došlo do oštećenja ili znatnog oštećenja šuma, biljaka i drugog rastenja na širem
prostoru ili je životna sredina zagađena u toj mjeri da je ugroženo zdravlje ljudi i
životinja. (stav 2, kazna zatvora 1-5 god.). Druga kvalifikatorna okolnost određena je kao
nastupanje konkretne opasnosti po zdravlje ljudi i životinja. Traži se da je izvršenjem
osnovnog oblika KD-a životna sredina zagađena u toj mjeri da je ugroženo zdravlje ljudi
i životinja. Izvršilac djela može biti svako lice. Za umišljajno izvršenje ovog oblika djela
kazna je zatvor od 1-5 godina a za nehatno izvršenje predviđena je novčana kazna ili
zatvor od 6 mjeseci do 2 godine.

54