Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
1
mogla neposredno primjenjivati. Od bilateralnih međudržavnih ugovora najznačajniji su
oni koji obuhvataju odredbe o ekstradiciji krivca i međunarodnoj pomoći u krivičnim
stvarima između pojedinih država.
Nacionalni izvori
Ustav kao najviši pravni akt sadrži dvije vrste odredbi od značaja za KP. Prve su one
koje krivičnopravne principe podižu na rang ustavnopravnih principa ( načela
zakonitosti, legaliteta i dr.) Druge su one odredbe koje predstavljaju osnov propisivanja
određenih KD (nezakonito lišenje slobode, povreda tajnosti pisama i dr.).
Zakon je jedini glavni neposredni izvor našeg KP. KZ je autoritativan pravni akt donijet
od najvišeg predstavničkog tijela u zemlji kojim se reguliše određena oblast KP-a a koji
je donijet kao jedna zakonska cjelina. KZ ima dva dijela: opšti i posebni dio. Opšti sadrži
pravila koja se primjenjuju za sva KD i na sve učinioce tih djela a posebni sadrži
odredbe o pojedinim KD i kaznama za svako od njih. Neka krivična djela nisu
predviđena u posebnom djelu KZ-a, već se nalaze u drugim zakonima koji se odnose na
različite oblasti pravnog regulisanja koji su usko povezani sa tom materijom, npr. Zakon
o nedozvoljenom prometu i držanju droga i drugih opojnih sredstava, Zakon o oružju i
municiji i dr.
Podzakonski propisi, imaju niži rang od zakona i oni ne mogu propisivati krivična djela,
ali mogu biti dopunski izvori kada zakon upućuje na njih. To je slučaj kod tzv. blanketnih
krivičnih djela. Kod zakonskog opisa ovih krivičnih djela koriste se formulacije
«nepropisno», «protivpravno», «neovlašteno» i sl. Takva krivična djela su npr.
nedozvoljena trgovina, nezakonit lov, nedozvoljen prekid trudnoće. U ovakvim
slučajevima ne može se samo iz krivičnog zakona saznati šta je krivično djelo, već se to
može zaključiti iz sadržine različitih podzakonskih propisa koji regulišu te oblasti. Prema
tome, podzakonski porpisi su posredni i sporedni, odnosno dopusnki izvor krivičnog
prava
Sudska praksa u kontinentalnom pravnom sistemu ne prestavlja izvor prava u
formalnom smislu ali u suštini ima veliki značaj za KP. Bez obzira na veliku preciznost
krivičnopravnih normi KZ ne može u toj mjeri biti savršen da sudskoj praksi ne ostavlja
prostor koji se kreće u granicama tumačenja a koji donekle znači i stvaranje prava. U
ovom pogledu naročit značaj imaju odluke viših, vrhovnih sudova i pravna shvatanja
zauzeta u njima. Iako nisu obavezne u smislu izvora prava, one vrše veliki uticaj na
shvatanja nižih sudova.
Teorija KP, ne prestavlja izvor KP-a, međutim sudovi u obazloženju svojih odluka u
većoj ili manjoj mjeri imaju u vidu shvatanja koja se zastupaju u teoriji KP-a. Uticaj
nauke je daleko veći prilikom stvaranja KZ-a ali i prilikom pravilnog tumačenja njegove
primjene.
Običaj i običajno pravo ne predstavljaju izvor krivičnog prava, mada je u ranijem
periodu predstavljalo izvor prava. Usvajanjem načela zakonitosti, običajno pravo je
prestalo da bude izvor krivičnog prava, ali u primjeni nekih krivičnopravnih normi
potrebno je voditi računa i o postojećim običajima. Sadržina nekih pojmova koji se
koriste prilikom propisivanja rijetkih krivičnih djela može se bliže odrediti samo ako se
uzmu u bzir običaji u određenoj sredini.
2
3.VREMENSKO VAŽENJE KZ-a?
KZ stupa na snagu onog dana kada je to njime izričito propisano, a najčešće osmog dana
od njegovog objavljivanja. Međutim, kada je riječ o kompletnom krivičnom zakoniku,
ovaj period je znatno duži nego kod drugih zakona. Razlog za to je prije svega potreba
da se građani upoznaju sa novim KZ-om, da se sa novim i složenim rješenjima upoznaju i
sami pravosudni organi, kao i da se stvore uslovi za primjenu novih rješenja. Prilikom
stupanja na snagu novog zakona jedno od najvažnijih pitanja je koji će se zakon
primjeniti ako je KD učinjeno u vrijeme važenja starog zakona a za vrijeme suđenja
važi novi zakon. Prema KZ RS (član 4. stav 1.) važi pravilo da se na učinioca krivičnog
djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, što je posljedica
dosljedne primjene i poštovanja načela zakonitosti. Međutim, predviđen je jedan važan
izuzetak od tog opšteg pravila (član 4.stav 2. KZ RS). Riječ je o obaveznoj retroaktivnoj
primjeni zakona koji je blaži za učinioca. Ukoliko je novi zakon stroži za izvršioca on se
ni u kom slučaju ne može primjeniti retroaktivno. Ukoliko se zakon nakon izvršenja
krivičnog djela izmjeni jednom ili više puta primjeniće se onaj koji je blaži za učinioca.
Kada se ocjenjuje koji je zakon blaži, vrši se detaljna analiza i uzimaju u obzir sve
okolnosti i zakonska rješenja oba zakona. Prema teoriji krivičnog prava od dva zakona
koji se porede blaži je onak koji :
- određeno ponašanje ne predviđa kao krivično djelo
- za određeno ponašanje isključuje krivičnu odgovornost
- isključuje kažnjivost
- koji propisuje manji iznos kazne ili blažu vrstu kazne
- koji propisuje mogućnost oslobođenja od kazne
- po kome se može izreći uslovna osuda ili se kazna umanjiti ispod zakonskog minimuma
Blaži zakon se može primjeniti do pravosnažnosti presude ali i poslije donošenja
pravosnažne presude ako je u postupku po nekom pravnom lijeku ponovo došlo do
glavne rasprave, odnosno ako se o stvari ponovo meritorno odlučuje. U nekim posebnim
vanrednim situacijama donose se strožiji zakoni sa ograničenim vremenskim trajanjem.
Na učinioca krivičnog djela koje je predviđeno zakonom sa određenim vremenskim
trajanjem primjenjuje se taj zakon, bez obzira na to kada mu se sudi, ako tim zakonom
nije drugačije određeno.
3
učini krivično djelo na domaćem brodu, bez obzira na to gdje se brod nalazio u vrijeme
izvršenja djela (KZ RS čl. 119.st.2.), kao i za svakog ko učini KD u domaćem civilnom
vazduhopolovu dok je u letu, ili u domaćem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gdje se
vazduhoplov nalazio u vrijeme izvršenja djela (KZ RS čl. 119. st.3.). Posebni uslovi za
gonjenje: Naše krivično pravo predviđa mogućnost da se krivično gonjenje stranca koji je
učinio KD na teritoriji RS, pod uslovom uzajamnosti ustupi stranoj državi (KZ RS čl.
123. st.5). U slučaju kada je KD učinjeno na teritoriji RS, a u stranoj državi je pokrenut
ili dovršen krivični postupak, gonjenje u RS preduzeće se samo po odobrenju glavnog
republičkog tužioca. Izuzetak od ovog principa predviđa međunarodno javno pravo, a
odnosi se na lica koja uživaju potpun diplomatski imunitet za koja važi njihovo
nacionalno zakonodavstvo.
Prema personalnom principu nacionalni KZ važi za državljanine koji u inostranstvu
učine bilo koje KD, to je tzv. aktivni personalni princip, a primjenjuje se da državljani ne
bi izbjegli krivičnu odgovornost vraćajući se u zemlju jer ne mogu biti ekstradirani.
Prema realnom (ili zaštitnom) principu KZ jedne države primjenjuje se na svakoga ko
učini KD na njenu štetu ili štetu njenih građana. Postoje dvije vrste realnog principa:
primarni i supsidijarni realni princip.
Primarni realni princip predviđa da domaći KZ važi za svakoga ( državljanina ili
stranca) ko u inostranstvu učini KD protiv ustavnog uređenja ili bezbjednosti zemlje. U
slučajevima izvršenja ovih krivičnih djela važi princip apsolutne primjene domaćeg
prava. Naše krivično pravo biće primjenjeno i onda kada je učinilac u inostranstvu
osuđen i kaznu izdržao. Strano krivično pravo u ovim slučajevima nema nikakav značaj,
a strana sudska presuda ima značaj samo utoliko što će se kazna koja je izdržana u
inostranstvu uračunati u kaznu koju izrekne domaći sud.
Supsidijarni realni princip određuje da domaći KZ važi i za stranca koji u inostranstvu
učini prema našoj zemlji neko drugo krivično djelo, a ne samo ona na koja se primjenjuje
primarni (bezuslovni) realni princip. Ono važi i za stranca koji učini bilo koje KD protiv
državljanina RS. U oba slučaja potrebno je da se stranac zatekne na teritoriji naše zemlje
ili joj bude ekstradiran.
Univerzalni princip predviđa važenje domaćeg KZ-a i za stranca koji prema stranoj
državi ili strancu učini KD za koje se prema domaćem KZ-u može izreći zatvor u trajanju
od 5 god. ili teža kazna. Uslov je da stranac ne bude ekstradiran. Svaka država određuje
kriterijume i uslove za primjenu svog KZ-a. Kod nas je osnovni princip teritorijalni.
4
Prvi element KD-a je i najvažniji a to je da je djelo čovjeka a sastoji se iz radnje i
posljedice između kjih postoji uzročna veza. Da bi postojalo Kd mora prvo postojati djelo
( radnja) čovjeka. Drugi element je protivpravnost, ono ukazuje na nedozvoljenost
određenog ponašanja, na suprotnost nekom pravnom propisu. Postoji protivpravnost u
formalnom i u materijalnom smislu. U formalnom to je kršenje neke pravne norme koja
sadrži neku zapovjest ili zabranu a u materijalnom bi protivpravnost značila štetnost
nekog ponašanja. Treći element je određenost u zakonu što znači da KD mora biti
određeno u zakonu tj da su propisana sva njegova obilježja. Svi navedeni elementi su
pojma KD-a su objektivnog karaktera, sa ovim objektivnim novi KZ dodaje i četvrti
subjetivni element a to je skrivljenost djela. Ovo ukazuje da je KD skrivljeno učinjeno
djelo. Ako se pojam KD-a shvata i u njegovu definiciju unosi i subjektivni element onda
se dolazi do objektivno-subjektivnog shvatanja pojma KD-a.
5
određena kada je u zakonu navedena djelatnost iz koje se radnja sastoji (npr. kod KD
krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari) a može biti i uopšteno
određena zajedno sa posljedicom , tj. kao prouzrokovanje posljedice (npr. kod ubistva–
lišenje drugog života označava zajedno i radnju i posljedicu KD). Postoje KD koja imaju
više radnji izvršenja i tada postoje dvije situacije. Prva je da su dvije ili više radnji
određene kumulativno – moraju biti sve izvršene da bi postojalo KD (npr. kod KD
izlaganja opasnosti, potrebne su dve radnje: dovođenje drugog u opasnost za život i
njegovo ostavljanje u toj opasnosti). Druga situacija je kada su radnje alternativno
određene tako da je za nastajanje KD-a dovoljno da je samo jedna od njih izvršena (npr
kod KD zloupotreba položaja, radnje su iskorištavanje, prekoračenje, neizvršenje sl.
radnje, a dovoljno je da je izvršena samo jedna). Lice koje ostvaruje radnju je izvršioca
ako učestvuje više lica oni su saizvršioci.
7.POSLJEDICE KD-a?
Poslijedica je proizvedena promjena u spoljnom svijetu koja nastaje kao rezultat dejstva
radnje KD-a. Lice koje pogađa posljedica naziva se pasivnim subjektom, što može biti i
pravno lice. Kod mnogih KD pasivni subjekt je istovremeno i objekt radnje KD, ali kod
drugih KD to nije slučaj, bitno je da je riječ o licu na čiju štetu se KD vrši. Iako radnja
KD uvijek prouzrokuje neku vrstu posljedice, te posljedice nisu uvijek neophodne za
postojanje KD. Samo kod KD-a kod kojih zakon izričito zahtijeva nastupanje određene
posljedice ona je neophodna za njegovo nastupanje. Ovdje se može govoriti o posljedici
u užem smislu. Kod shvatanja posljedice u širem smislu polazi se od toga da svako KD
ima posljedicu koja se ogleda u negativnom smislu na pravno zaštićenom objektu, kod
ovakvih KD ne treba utvrđivati posljedicu, bitno je da je radnja izvršena jer dovršenje
radnje znači izvršenje KD-a. To su formalna ili djelatnosna KD. (npr davanje lažnog
iskaza, neprijavljivanje KD). Kod drugih KD njihov zakonski opis sadrži i posljedicu
koja se u svakom konkretnom slučaju mora utvrđivati. To su materijalna ili posljedična
KD (npr ubistva, krađe, falsifikati). Razlikovanje KD na posljedična i djelatnosna
značajno je za razgraničenje dovršenog KD sa pokušajem, za utrvđivanje mjesta i
vremena izvršenja KD i za rješavanje nekih drugih pitanja. Izvršenjem KD dobro je
povrijeđeno ili ugroženo. Povreda se može manifestovati u uništenju dobra ili njegovom
većem ili manjem oštećenju ili činjenju neupotrebljivim, tačnije izazivanju neke
promjene da to dobro nije u onom stanju u kojem je bilo prije izvršenja KD-a. Posljedica
KD-a u vidu ugrožavanja sastoji se u izazivanju opasnosti u pravno zaštićeno dobro, u
stvaranju mogućnosti da to dobro bude povrijeđeno. Ta opasnost može biti manja ili veća
ili dalja ili bliža, pa se posljedica ugrožavanja diferencira na konkretnu i apstraktnu
opasnost. Konkretna postoji ako je neko dobro došlo u opasnost a do povrede nije došlo
a apstraktna ako je samo nastala mogućnost da neko dobro dođe u opasnost, ali do toga
nije došlo.
6
razlikuje od drugih KD. Posebni elementi su uvijek određeni zakonom. Neki posebni
elementi se pojavljuju kod svih KD-a, iako sa različitim sadržinama, a uz njih se kod
pojedinih djela pojavljuju i drugi elementi.. U tom smislu može se govoriti o obaveznim i
mogućim posebnim elementima, Obavezni posebni elementi su: radnja KD-a, posljedica,
subjekt i objekt KD-a. Kao mogući posebni elementi javljaju se: način, sredstvo, vrijeme,
mjesto izvršenja KD-a, lični odnosi i lične okolnosti izvršioca, posebna namjera i
objektivni uslovi inkriminacije. Biće KD-a predstavlja most između opšteg i posebnog
dijela krivičnog prava. Bez ostvarenosti svih elemenata bića KD-a nema ni ostvarenosti
opšteg elementa predviđenoti u zakonu tj nema KD-a ukoliko se neko činjenično stanje
ne može podvesti pod zakonski opis nekog krivičnog djela. Obilježja bića KD-a mogu
biti objektivna (spoljna) i subjektivna (unutrašnja). U objektivna spadaju: radnja
izvršenja, posljedica, predmet radnje, sredstvo, način izvršenja, mjesto i vrijeme izvršenja
i lična svojstva. Objektivna obilježja mogu biti deskriptivna kada se odnose na činjenice
koje se mogu opaziti čulima i normativna kada njihov pojam zavisi od određenih normi
ili proizilaze iz određenih vrednovanja. U subjektivna obilježja spadaju prije svega
umišljaj i nehat a kod pojedinih KD i namjera i pobuda. Uobičajena je podjela obilježja
(elemenata) bića KD-a na osnovna i dopunska. Skup osnovnih obilježja čini osnovni
oblik nekog krivičnog djela. Dopunska obilježja su kvalifikatorne i privilegujuće
okolnosti. Propisujući kvalifikatorne okolnosti zakonodavac propisju teže oblike nekog
krivičnog djela i za njega propisuje strožu kaznu (npr. propisano je da je ubistvo ako je
izvršeno na podmukao način predstavlja teži oblik ubistva). Kod privilegujućih okolnosti
zakon propisuje lakše oblike i predviđa blažu kaznu u odnosu na osnovni oblik (npr. kod
KD prevare umjesto namjere pribavljanja protivrpavne imovinske koristi kod učinioca
postoji samo namjera da drugog ošteti).
7
10. NUŽNA ODBRANA (pojam, elementi, prekoračenje, krivično pravni značaj).
vidi KZ?
Nužna odbrana je osnov koji isključuje postojanje krivičnog djela, tj. djelo učinjeno u
nužnoj odbrani nije KD. Prema zakonskoj definiciji nužna odbrana je odbrana koja je
nophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra durgog odbije istovremeni ili
neposredno predstojeći protivpravni napad. (Čl. 11.st.2 KZ-a RS). Tu je u sukobu pravno
sa nepravom. Nužna odbrana ima dva elementa napad i odbranu, pa se i uslovi za nužnu
odbranu posebno vezuju za ove dve komponente.
Uslovi napada su da je napad: 1. ponašanje čovjeka- Napad preduzima čovjek i on se
sastoji u činjenju a samo izuzetno u nečinjenu. 2. uperen protiv nekog pravom zaštićenog
dobra- Napad mora biti uperen na bilo koje pravom zaštićeno dobro (ne postoji
ograničenje u pogledu vrste i značaja dobara). 3. Protivpravan- što znači da je protivan
normama pravnog sistema procjenjujući to objektivno, a ne sa aspekta napadača. Iz ovog
uslova proizilazi da nije dozvoljena nužna odbrana na nužnu odbranu. Međutim,
dozvoljena je nužna odbrana u odnosu na one radnje koje predstavljaju prekoračenje
nužne odbrane. (Npr. A ošamari B sa namjerom da to učini još jedanput, a B potegne
pištolj da ubije A. U tom slučaju postoji protivpravni napad lica B, tako da je lice A
ovlašteno da se brani, da odbija napad). Napad je protivpravan i onda kada ga je
napadnuti izazvao (npr. ljubavnik udate žene ima pravo da se brani od prevarenog muža
koji hoće da ga ubije). Međutim, nužna odbrana u slučaju izazvanog napada ipak
podliježe ograničenjima. Ona je isključena onda kada je napad namjerno isporvociran da
bi se zloupotrebilo pravo na nužnu odbranu, tj. kada postoji namjera onog koji provocira
napad da iskoristi situaciju nužne odbrane radi povrede nekog napadačevog dobra. 4.
Isovremen- istovremenost postoji sve dok napad traje, a to znači sve dok ne prestane, kao
i onda kada napad neposredno predstoji. Uslov istovremenosti ispuwen je i u slučaju
preduzimanja određenih zanštitnih mjera koje se aktiviraju tek u momentu napada (npr.
puštanje električne struje u žičanu ogradu), s tim da tu vrlo često dolazi do situacije
prekoračenja granica nužne odbrane. 5. Stvaran- napad mora stvarno postojati, a u
suprotnom je riječ o putativnoj nužnoj odbrani kada se situacija rješava kroz institut
stvarne zablude. Putativna nužna odbrana postoji kada npr. u slučaju kada neka osoba u
nekim posebnim uslovima (mrak, magla, strah, itd.) pogrešno pomisli da je napadnuta od
osoba koje su samo htjele da se s njom našale, pa u takvoj uobraženoj odbrani povrijedi
ili ubije nekog od napadača.
Uslovi odbrane su da je 1. kroz radnju odbrane ostvareno biće nekog krivičnog
djela-ukoliko bi napadnuti uspio da odbije napad, a da pri tome ne povrijedi nikakvo
napadačevo dobro, odnosno da ne osvari elemente bića nekog KD, onda nema ni svrhe
primjenjivati insistut nužne odbrane.
2. Upravljena prema nekom napadačevom dobru- Ukoliko bi se napad odbijao
povredom dobra trećeg lica moglo bi se raditi o krajnjoj nužde ali ne o nužnoj odbrani. 3.
Neophodno potrebna za odbijanje napada- Neophodno potrebna je ona odbrana kojom
bi se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja mogao efikasno odbiti napad uz
najmanju povredu napadačevog dobra.Ovo je najsporniji uslov kod nužne odbrane.
Teorija i praksa su postavile nekoliko orjentacionih kriterijuma za ocjenu da li je ovaj
uslov ispunjen (intezitet napada i upotrebljenih sredstava, načini i sredstva koja su
napadnutom stajala na raspolaganju za odbijanje napada i dr.). Od posebnog značaja je
pitanje srazmjere između vrijednosti napadačevog dobra i dobra koje se brani. Uslov koji
8
zahtjeva da je odbrana neophodno potrebna nije ispunjen u slučaju kada dođe do veće,
očiglednije nesrazmjere ovih dobara, tj. kada dođe do provrede znatno vrijednijeg dobra
napadača. Mogućnost da se napad izbjegne bjekstvom ne isključuje uslov da je odbrana
bila neophodno potrebna. Međutim, treba razlikovati bjekstvo i izvjegavanje koje ne
znači i ponižavanje, odnosno povredu dostojanstva napadnutog. Sporno je ptianje da li
kod odbrane, pored ovih uslova mora postojati i subjektivni elemenat, koji se sastoji u
svijesti i volji napadnutog da odbija napad.
Prekoračenje (eksces) granica nužne odbrane postoji onda kada su ostvareni svi uslovi
odbrane i napada, osim onog koji zahtjeva da je odbrana bilo neophodno potrebna. To je
tzv. intezivno prekoračenje, intezivni eksces, za razliku od ekstenzivnog ekscesa koji
naša sudska praksa ne prihvada, a koji postoji onda kada napad prestane. Razlika između
dejstva ekstenzivnog i intezivnog ekscesa je u tome što samo intezivni eksces može biti
osnov za ublažavanje ili oslobađanje od kazne, a kod ekstenzivnog ekscesa ne samo da
nema nužne odbrane, nego ne postoji ni njeno prekoračenje.. U slučaju prekoračenja
nužne odbrane postoji krivično djelo i krivična odgovornost. To znači da prvobitni
napadač ima pravo na nužnu odbranu u odnosu na krivično djelo koje se vrši u
prekoračenju nužne odbrane. Prekoračenje granica nužne odbrane predstavlja
fakultativni osnov za ublažavanje kazne. Pod dodatnim uslovima, kada je prekoračenje
izvršeno usljed jake prepasti ili razdraženosti izazvane napadom, prekoračenje granica
nućne odbrane može voditi oslobođenju od kazne, tj. predstavlja fakultativni osnov za
oslobođenje od kazne.
9
Uslovi otklanjanja opasnosti su: 1. da se ona na drugi način nije mogla otkloniti osim
vršenja radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivičnog djela- Kod otklanjanja
opasnosti treba učiniti sve što je moguće da ne dođe do povrede tuđeg dobra. Za razliku od
nužne odbrane, lice koje je u opasnosti mora se od nje spasavati i bjekstvom. Ako je nužno
da dođe do povrede tuđeg dobra, onda se ono mora u što većoj mjeri štedjeti, tj. moraju se
primjeniti ona sredstva i načini otklanjanja opasnoti koji u najmanjoj mogućoj mjeri u
konkretnoj situaciji pogađaju to dobro. 2. da učinjeno zlo nije veće od onoga koje je
prijetilo- Učinjeno zlo mora biti manje od onoga koje prijetilo, a najviše što zakon prihvata
jeste da je ono isto. Kod ovog uslova potrebna je kompleksna procjena konkretne situacije,
gjde se prije svega polazi od hijerarhije pravom zaštićenih dobara čija se vrijednost
upoređuje.
Kao i kod nužne odbrane, sporno je da li treba da bude ostvaren i subjektivni elemenat, tj. da
li je lice svjesno opasnosti i da li je voljno otklanja.
Prekoračenje (eksces) granica krajnje nužde- Prekoračenje koje je zakonski relevanto
postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobra veće vrijednosti od vrijednosti
dobra od koga se otklanja opasnost. Prekoračenje će postojati i onda kada se sa ciljem
otklanjanja opasnosti moglo povrijediti dobro manje vrijednosti ili je povreda određenog
dobra mogla biti manjeg intenziteta. U tom slučaju KD postoji, ali zakon predviđa
fakultativni osnov za ublažavanje kazne, a ukoliko je prekoračenje učinjeno pod osobito
olakšavajućim okolnostima učinilac se može osloboditi od kazne.
Institut krajnje nužde ne može se primjenjivati u situacijama u kojima je učinilac bio dužan
da se izloži opasnosti. Radi se o vršenju određenih profesija koje su skopčane sa određenim
rizicima (policajci, vatrogasci, piloti, rudari i sl.). Oni su dužni da žrtvuju svoja dobra ako se
nađu u opasnosti, ali ova dužnost nije apsolutne prirode. Tako ova lica nisu dužna da se
izlažu opasnosti onda kada je prema okolnostima konkretnog slučaja sasvim izvjesno da će
doći do njihove smrti.
10
zakonska definicija vezuje pripremne radnje za neposredno izvršenje KD, tj. pripremne
radnje ne mogu biti one radnje koje su udaljene od radnje izvršenja.
11
djelo bilo moguće izvršiti i da je svjestan te mogućnosti. Ovaj institut će se primjeniti
kada učinilac nije mogao da dovrši KD a za tu nemogućnost nije znao npr kada izvršilac
provali vrata banke i onda odustane od toga djela a sa tim alatom nije ni mogao otvoriti
sef. Ukoliko je izvršilac odustao od dovršenja KD-a zbog teškoća na koje je naišao
prilikom izvršenja KD-a ili je smatrao da takve okolnosti postoje npr nije umio ili mogao
ili mu se učinilo da neko naiđe u tom slučaju neće postojati dobrovoljni odustanak. Svako
odustajanje od izvršenja KD-a ne mora znači i definitivno napuštanje, stoga privremeni
prekid izvršenja ne spada u dobrovoljni odustanak, samo konačna odluka da se KD
nikada ne dovrši prestavlja dobrovoljni odustanak. Učinilac može odustati od izvršenja
KD-a i u stadijumu tzv nesvršenog i svršenog pokušaja. Ako je učinilac odlučio da
odustane a nalazi se u stadijumu nesvršenog pokušaja (radnja još nije dovršena) dovoljno
je samo da prekine radnju. U stadijumu svršenog pokušaja (radnja je svršena ali
posljedica nije nastupila) onda je potrebno da učinilac spriječi nastupanje posljedice
(bacio žrtvu u vodu a onda je spasio iz iste). Neće postojati dobrovoljni odustanak ako
učinilac nije uspio da spriječi posljedicu. Po našem KZ-u sud učinioca koji je
dobrovoljno odustao može da kazni propisanom kaznom, da blaže kazni ili da oslobodi
od iste.
12
KD iz bilo kojih razloga nije došlo do suđenja. Ako su učinjena ista ili istovrsna KD radi
se o homogenom sticaju, a ako se radi o različitim KD, onda je u pitanju heterogeni
sticaj. I i dealni i realni sticaj mogu biti bilo homogeni, bilo heterogeni. Smisao i svrha
posotjanja sticaja kao opšteg instituta jeste ustanovljavanje posebnih pravila koja važe za
odmjeravanje kazne za KD učinjena u sticaju. U određenim slučajevima, iako je
preduzeto više radnji, ili su ostvarena biće više KD, sticaja ipak nema, jer postoji ili
prirodno jedinstvo djela (npr. provalnik iz jednog stana oduzme više pokretnih stvari, tu
postoji jedno djelo, a ne onoliko KD koliko je stvari oduzeto), ili je sticaj samo prividan,
pa se uzima da postoji samo jedno KD. Od pravog sticaja treba razlikovati prividni sticaj,
koji takođe može biti idealni i realni u zavisnosti od toga da li je preduzeta jedna ili više
radnji.
Prividni idealni sticaj postoji onda kada jednom radnjom bude ostvareno biće više KD
ali se, i pored toga, smatra da je učinjeno samo jedno KD. Prividni idealni sticaj postoji u
sledećim slučajevima: 1. specijaliteta, 2. supsidijariteta i 3. konsupcije.
U slučaju specijaliteta neko KD se pojavljuje samo kao poseban oblik nekog drugog,
opšteg KD i postoji samo to drugo posebno KD (npr. kada neko prisvoji novac koji mu je
povjeren uslužbi ili na radu postoji samo pronevjera, a ne i utaja). Zakonski opis bića
jednog KD u potpunosti obuhvata i biće drugog KD, s tim što sadrži najmanje još jedno
dodatno obilježje.
U drugom slučaju, biće jednog KD je supsidijarno u odnosu na drugo, te se primjenjuje
samo ako ne dođe do primjene primarnog bića. Supsidijaritet može biti formalni (tj. kada
zakon iziričito upućuje na primjenu bića nekod KD samo kada nisu ostvareni uslovi za
primjenu nekog drugog KD), a može biti i materijalni kada to proizilazi iz same prirode i
odnosa bića određenih KD. U načelu radi se o tome da ostvarenje bića jednog KD
predstavlja intenzivniju povredu istog zaštitnog objekta u odnosu na djelo koje je
supsidijarno. Odnos supsidijariteta posoti u između pokušanog i svršenog KD, kao i
između krivičnih djela ugoržavanja i povrede.
U slučaju konumpcije biće jednog KD redovno u potpunosti obuhvata biće nekog drugog
KD (pod uslovom da se ne radi o specijalitetu).
13
Prilikom utvrđivanja neuračunljivosti, koriste se tri metode:
a) biološka metoda-neuračunljivost se utvrđuje na osnovu postojanja određenih
nenormalnih psihičkih stanja kod učinioca, kao što su duševne bolesti, duševna
poremećenost ili duševna zaostalost
b) psihološka metoda-neuračunljivost se određuje na osnovu postojanja određenih
poremećaja osnovnih psihičkih funkcija(svijesti i volje) koje treba da su postojali
kod učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela
c) biološko-psihološka metoda koja kombinuje biološku i psihološku metodu-za
postojanje neuračunljivosti nije dovoljno samo neko od određenih abnormalnih
psihičkih stanja ili postojanje samo poremećaja osnovnih psihičkih funkcija, već
je nužno da postoji i jedno i drugo.
Po krivičnom zakonu postoje biološki i psihološki osnovi za postojanje neuračunljivosti.
Biološki osnovi za postojanje neuračunljivosti su duševne bolesti,privremene duševne
poremećenosti, zaostao duševni razvoj. Psihološki osnovi neuračunljivosti su poremećaji
u sferi rasuđivanja i sferi odlučivanja. Ako se kod počinioca utvrdi postojanje
neuračunljivosti, takav učinilac nije kriv za učinjeno krivično djelo i ne može mu se
izreći kazna za to djelo.
14
2. eventualni umišljaj ostoji kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili
nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Za
razliku od direktnog umišljaja, ovdje su elementi svijesti i volje slabije izraženi.I
eventualni umišljaj se sastoji iz dva elementa a to su svijest o mogućnosti nastupanja
posljedice i pristajanje na posljedicu.
Ostali, posebni oblici umišljaja koje teorija poznaje koji mogu da se pojave u praksi su:
a) prethodni i naknadni
b) predumišljaj i naknadni umišljaj
c) određeni i neodređeni
Krivični zakon ne pravi razliku u pogledu kažnjivosti između direktnog i eventualnog
umišljaja, ali može da utiče na visinu kazne zavisno od slučaja i ocjene suda.
15
Otklonjiva stvarna zabluda je stvarna zabluda usljed nehata. U slučaju takve zablude
postoji krivično djelo učinjeno iz nehata, ukoliko krivični zakon predviđa takvo nehatno
djelo. Neotklonjiva stvarna zabluda u potpunosti isključuje vinost, a time i krivicu
učinioca, dok otklonjiva stvarna zabluda isključuje umišljaj, ali ne i nehat ukoliko se za to
krivično djelo kažnjava za nehat. Zabluda o objektu postoji kad učinilac pogrešno drži da
djelo vrši prema jednom objektu, a vrši ga prema drugom, naprimjer učinilac u namjeri
da liši života svog komšiju, liši života neko drugo lice. Zabluda o licu je poseban oblik
zablude o predmetu i postoji kad se kao objekat djela pojavljuje ljudsko biće.
16
teške krađe izvršene za vrijeme požara, koja je u stvari kvalifikovani oblik krivičnog
djela obične krađe, učinilac će za ovo krivično djelo kvalifikovano posebnom okolnošću
odgovarati samo ako je znao za požar u vrijeme kada je izvršio krađu, a ukoliko nije znao
odgovaraće za običnu krađu, iako je istu izvršio za vrijeme požara.
17
njihov zajednički akt. Lica koja učestvuju u izvršenju krivičnog djela mogu se smatrati
saizvršiocima pod dva uslova:objektivnim i subjektivnim. Ova teorija smatra da je za
postojanje saizvršilaštva neophodno da budu ostvareni i objektivni i subjektivni elementi.
Ako nije djelimično preduzeta radnja izvršenja onda nema objektivnog elementa, a u
slučaju nedostatka bilo kakvog oblika umišljaja, nema subjektivnog elementa, pošto ne
može neko nastupati iz nehata a htjeti djelo kao svoje. Naše krivično zakonodavstvo
uglavnom prihvata savremena teorijska shvatanja o saizvršilaštvu, predviđajući da „ako
više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše
krivično djelo ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno
doprinese izvršenju krivičnog djela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to
djelo“.
18
načine,odnosno različitim radnjama. U tom smislu pravi se razlika između fizičkog
(materijalnog) i psihičkog (moralnog) pomaganja. Fizičko se sastoji u davanju sredstva
za izvršenje krivičnog djela, a psihičko se može sastojati u davanju savjeta i upustava
kako da se izvrši krivično djelo. Pomaganje može biti posredno i neposredno, zavisno od
toga da li se pomaganje pruža direktno izvršiocu krivičnog djela ili drugom licu da ono
pomogne izvršiocu. Pomaganje može biti uspjelo i neuspjelo zavisno od toga da li je
krivično djelo izvršeno ili nije. Pomaganje se može izvršiti i nečinjenjem, ako je neko
dužan da štiti objekat od krađe,znajući da se krađa priprema. Pomagač se kažnjava
kaznom za to krivično djelo ili blažom kaznom što pokazuje da je pomaganje lakši oblik
od saučesništva. Za neuspjelo pomaganje nije predviđena kazna.
19
Ona može biti glavna i sporedna. Kao glavna izriče se samostalno a kao sporedna izriče
se uz glavnu. Novčana kazna se može odrediti na dva načina:u dnevnim iznosima i u
određenom fiksnom iznosu. Novčana kazna u dnevnim iznosima odmjerava se tako što se
određuje broj dnevnih iznosa a zatim se utvrđuje kolika je vrijednost jednog dnevnog
iznosa. Novčana kazna u dnevnim iznosima za pojedina krivična djela propisana je tako
što se broj dnevnih novčanih iznosa određuje u propisanim okvirima prema propisanoj
kazni zatvora za određeno krivično djelo (za krivična djela za koja se može izreći kazna
zatvora do tri mjeseca do šezdeset dnevnih novčanih iznosa). Novčana kazna može da se
izriče u fiksnom iznosu koji se utvrđuje u okvirima propisanih minimuma i maksimuma
novčane kazne. Kad sud izrekne novčanu kaznu u presudi on određuje rok u kome je
osuđeni dužan da plati novčanu kaznu. Rok ne može biti kraći od petnaest dana niti duži
od šesti mjeseci od dana pravosnažnosti presude. Ako je osuđeni ne plati sud će kaznu
zamijeniti kaznom zatvora računajući svaki dan po određenom iznosu. Novčana kazna
može da bude zamijenjena radom u javnom interesu, a ako osuđeni umre novčana kazna
se ne izvršava.
Čl.35 KZ RS: Najniži iznos novčane kazne je 50 KM a najviši nemože biti veći od
50.000 KM a za krivična djela učinjena iz koristoljublja ne može biti veći od 1.000.000
KM.
20
32. UBLAŽAVANJE KAZNE (pojam, vrste, opšti i posebni osnovi )
Pravilo je da se za učinjeno krivično djelo kazna odmjerava u granicama propisane kazne
za određeno krivično djelo. Međutim radi individualizacije kazne krivično zakonodavstvo
dopušta da se u nekim slučajevima kazna može odmjeriti ispod minumuma propisane,pa
i da se propisana kazna zamijeni blažom vrstom kazne. Ovakovo odmjeravanje kazne
naziva se ublažavanjem. Naš krivični zakon predviđa tri slučaja ublažavanja kazne
1.kada je to izričito zakonom propisano (prekoračenje krajnje nužde i nužne
odbrane, kada je u pitanju pokušaj ili pomaganje),
2.Kada je u pitanju slučaj gdje je moguće oslobođenje učinioca od kazne a sud
ga nije oslobodio kazne.
3.Ako se utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti, koje ukazuju da se
ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Ublažavanje može biti obavezno i fakultativno. Kod obaveznog zakon propisuje izričito
uslove, tako da sud ima da utvrdi njihovo postojanje i ublaži kaznu. Kod fakultativnog
zakon ne propisuje obavezene uslove već sudu daje široka ovlaštenja kod ublažavanja.
Krivični zakon RS u čl.38 i 39 definiše ublažavanje i granice ublažavanja kazne,gdje se
tačno precizira u kojim se granicama i za koje kaznu se može ublažiti kazna npr.ako je za
krivčno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od deset ili više godina
kazna se može ublažiti do pet godina
21
Prvi princip, princip apsorpcije podrazumijeva da najviša kazna apsorbuje manje kazne,
princip važi i za kaznu dugotrajnog zatvora 45 god i za najdužu kaznu zatvora od 20 god.
Drugi princip je princip asperacije koji podrazumijeva da se najviša pojedinačna kazna
poveća ali tako da ne dostigne zbir svih pojedinačnih i ograničena je opštim
maksimumom od 20 god. Treći princip je princip kumulacije ili sabiranja kazni i
primjenjuje se kada je sud za krivična djela u sticaju odredio novčanu kaznu. Čl.42 KZ
RS odredio je način odmjeravanja kazne za krivična djela u sticaju, kojim je definisano
da će sud za više krivičnih djela za koja se sudi učiniocu utvrditi kaznu za svako krivično
djelo i onda utvrditi jedinstvenu kaznu za sva krivična djela koja ne smije preći opšti
maksimum od 20 god niti preći kaznu dugotrajnog zatvora. U stavu 3 kaže: ako se za
krivično djelo u sticaju može izreći za svako krivično djelo kazna zatvora do tri godine,
maksimalna ne može preći 8 godina, u stavu 4 kaže: ako je za krivično djelo u sticaju
utvrdio samo novčane kazne jedinstvena ne smije preći zbir utvrđenih niti iznos od 50
000 KM odnosno milion KM ako je neko djelo izvršeno iz koristoljublja.
22
izreći i za krivična djela u sticaju ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje
sudske opomene. Uz sudsku opomenu mogu se izreći i određene mjere bezbijednosti.
Sudska opomena predstavlja specifičnu mjeru upozorenja koja se izriče punoljetnom i
krivično odgovornom učiniocu. Po suštini ona predstavlja prijekor učiniocu krivičnog
djela od strane društva i upozorenje da više ne vrši krivična djela jer će biti kažnjen. Čl.
54 KZ RS kaže: sudska opomena se može izreći za krivična djela za koja propisan zatvor
do 1 godine ili novčana kazna i koja su učinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima
koja ih čine lakim. Sudska opomena se može izreći i za krivična djela za koja je
propisana kazna od 3 godine ako je to predviđeno zakonom. Pri odlučivanju da li će
izreći sudsku opomenu sud će voditi računa o svrsi sudske opomene, ličnosti učinioca,
njegovom ranijem životu, ponašanju poslije izvršenog krivičnog djela i drugim
okolnostima pod kojima je djelo učinjeno. Sudska opomena se ne može izreći vojnicima.
23
39.ZABRANA VRŠENJA POZIVA, DJELATNOSTI ILI DUŽNOSTI (pojam,
uslovi )
Mjera se sastoji u zabrani vršenja određene službe ,poziva,djelatnosti vezanih za
raspolaganje, korištenje,upravljanje, ili rukovanje državnom ili drušštvenom imovinom i
za čuvanje te imovine.Trajanje može biti od 1-10 god.Može se izreći uračunljivom(uz
kaznu i uslovnu osudu) i neuračunjivom licu(uz mjeru bezbjednosti).Za izricanje ove
mjere potrebna su tri uslova:
1.da je učinilac djela osuđen na kaznu, bez obzira da li je ona uslovna ili
bezuslovna.
2.da je učinilac radi izvršenja krivičnog djela zloupotrebio svoju službu, poziv,
samostalnu djelatnost ili dužnost, odnosno rukovanja državnom i društvenom
imovinom.
3.da se osnovano može smatrati da će i dalje vršiti takva krivična djela ako bi
nastavio sa takvim zanimanjem.
KZ RS u čl.60 reguliše mjeru zabrane poziva djelatnosti ili dužnosti. Sud može u
skladu sa čl.34 stav 5 i u skladu sa čl.50 opozavati uvjetnu osudu i zamjenu kazne
zatvora za rad u javnom intersu ukoliko je prekršio zabranu bavljenja pozivom ili
dužnosti.
24
42.VASPITNE PREPORUKE (pojam, vrste i uslovi za izricanje )
Vaspitne preporuke nisu krivične sankcije već posebna vrsta krivično pravnih mjera
koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnog djela. Primjenjuju se prema
maloljetnicima koji su učinili krivično djelo za koja je propisana novčana kazna ili kazna
zatovora do 5 god. Primjenjuju se bez pokretanja krivičnog postupka od strane tužioca
da ne bi pokrenu krivični postupak.
Njihova svrha je da se izbjegne pokretanje krivičnog postupka ili da se obustavi ako je
pokrenut te da se primjene vaspitne preporuke i na taj način utiče na pravilan razvoj
maloljetnika i na jačanje njegove odgovornosti.Vrste vaspitnih preporuka su :lično
izvinjenje oštećenom,nadokonada štete oštećenom, redovno pohađanje škole,rad u korist
humanitarnih organizacija, prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja, smještaj u drugu
porodicu ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje
vaspitnih obrazovnih i psiholoških savjetovališta. Pri izboru tužilac i sudija za
maloljetnike uzeće u obzir sve ukupne interese maloljetnika i oštećenog. Vaspitne
preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i mogu se zamjeniti drugom ili ukinuti.
Izbor i primjena preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, staraocima i centrima za
socijalni rad. ČL65-67 KZ RS reguliše pojam vaspitnih preporuka.
25
specijalne i generalne prevencije. Neophodan uslov za izricanje maloljetničkog zatvora
su izvršeno krivično djelo i krivica ili krivična odgovornost učinioca. Pri odlučivanju da
li će izreći ovu sankciju sud uzima u obzir subjektivne okolnosti koje se odnose na ličnost
učinioca, duševnu razvijenost, sklonosti navike itd. Maloljetnički zatvor može se izreći
samo starijem maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana
kazna teža od 5 godina i to samo u slučajevima teških posljedica i visokog stepena
krivične odgovornosti. KZ RS maloljetnički zatvor reguliše u čl.87 do 90. Maloljetnički
zatvor ne može biti kraći od jedne godine i duži od deset godina, izriče se na pune godine
i pola godine (čl.88). Za krivično djelo u sticaju sud maloljetniku izriče samo jednu
vaspitnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora (čl.89).
26
šest mjeseci od dana pravsnažnosti presude. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije
podnio imovinsko pravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete imovine ako je
ako je radi utvrđivanja svog zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana
saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist.
27
se ne može izvršiti kazna ili neka druga krivična sankcija.ovo ima za posljedicu gubitak
prava države i njenih oorgana na krivično gonjenje ili izvršenje krivičnih sankcija.
Naše krivično pravo poznaje dvije vrste zastarjelosti.
-Zastrajelost krivičnog gonjenja koja teče od dana izvršenja kD a ukoliko je
polsjedica KD nastupila kasnije zastarjelost teče od dana nastupanja posljedice. Dužina
roka za zastra zavisi od težine KD .čl.111 KZ RS propisuje rokove zastre.a čl.112 tok i
prekid zastare krivičnog gonjenja.
-Zastarjelost izvršenja kazni ili druge krivične sankcije nastaje protekom
određenog roka od dana pravosnažnosti presude. Sastoji se u tome što se poslije roka,
odnosno proteka određenog vremena izrečena sankcija ili kazna ne može
izvršiti.ČL.113,114,115 KZ RS regulišu rokove zastare izvršenja kazne, sporedne kazne i
mjere bezbijednosti, tok i prekid zastare izvršenja kazne.
28
radnje). Radi se uglavnom o aktivnim radnjama (činjenju), ali se ubistvo može izvršiti i
nečinjenjem, tj. propuštanjem radnje koje je lice obavezno činiti da bi spriječilo
nastupanje smrti, npr. neizvršenje roditeljske dužnosti hranjenja i staranja o djetetu.
Posljedica djela je smrt drugog lica. Momenat nastupanja smrti irelevantan za primjenu
ove inkriminacije. Bitno je jedino utvrditi postojanje uzročne veze između ova dva
elementa krivičnog djela. Objekat ovog krivičnog djela je živ čovjek, odnosno živo
ljudsko biće od rođenja pa do smrti. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili
eventualni. O kojoj vrsti umišljaja se radi procjenjuje sud, uzimajući u obzir sve
objektivne i subjektivne okolnosti konkretnog slučaja. Ubistvo pod osobito olašavajućim
okolnostima se može primijeniti na slučajeve umišljajnog ubistva koji su izvršeni na
zahtjev, molbu ili pristanak pasivnog subjekta, na ubistvo izvršeno iz samilosti ili iz
milosrđa prema pasivnom subjektu.
29
Korist kao motiv ubistva može se sastojati u povećanju imovine, tj. ostvarenju neke
dobiti (npr. dobijanje imovine na osnovu naslijeđa, ugovora o izdržavanju i sl.) kao i u
očuvanju postojećeg imovinskog stanja od štete ili gubitka, odnosno kada je ubistvo
izvršeno radi oslobađanja izvršioca od bilo koje imovinske obaveze prema ubijenom kao
što je plaćanje duga, izbjegavanje plaćanja izdržavanja, i sl. Djelo postoji i kada učinilac
samo pretpostavlja da može doći do ostvarenja imovinske koristi (npr. ubistvo lica sa
kojim je učinilac bio u takvim faktičkim odnosima da je očekivao da njemu pripadne
nasljedstvo). Subjektivnu stranu djela čini umišljaj (direktni). Osnovni motiv izvršioca
djela ubistva radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela jeste da lišavanjem
života pasivnog subjekta omogući izvršenje nekog drugog krivičnog djela ili da prikrije
neko drugo krivično djelo. Priroda i težina drugog krivičnog djela čijem izvršenju se teži,
odnosno koje se želi prikriti, zakonom nije određena, te se ova inkriminacija primjenjuje
nezavisno od toga da li je u pitanju teže ili lakše krivično djelo. Pri tome je irelevantno
da li je krivično djelo koje se ubistvom želi prikriti, odnosno čije izvršenje se želi
omogućiti, zaista i izvršeno. Ilustrativni primjer ubistva radi izvršenja druigog krivičnog
djela jeste ubistvo čuvara robne kuće da bi se izršila krađa iz te robne kuće. Za pravilnu
ocjenu izvršenja djela ubistva iz bezobzirne osvete odlučno da je ubistvo koje se izvrši
iz osvetoljubivih pobuda počinjeno prema tkavom licu i pod takvim okolnostima da se
postupci učinioca pojavljuju kao očigledno bezobzirni. Subjektivno stranu djela čini
direktni umišljaj jer učinilac postupa sa namjerom da se osveti pasivnom subjektu zbog
zla koje mu je nanešeno. Kod ubistva iz drugih naročito niskih pobuda je riječ o
krajnje negativnim pobudama koje ponašanje učinioca čine nečovječnim, nečasnim i
nedostojnim čovjeeka, a njega beskrakternom i beskrupuloznom ličnošću. (npr. ubistvo
radi ostvarenja neke koristi koja nije materijalne prirode, ubistvo iz mržnje, zlobe, zavisti,
pakosti, nacionalne mržnje, seksualnih pobuda, zlonamjernosti, netrpeljivosti, ubistvo
bračnog druga radi zasnivanja druge bračne zajednice, ubistvo djeteta da bi se izvršilac
oslobodio roditeljske dužnosti i sl.). Osnovna karakteristika ubistva pri bezobzirom
nasilničkom ponašanju je nasilničko ponašanje učinioca pri njegovom izvršenju tj.
specifičan odnos prema djelu i žrtvi sa aspekta objektivnih elemenata – huligansko
ponašanje, a sa aspekta motiva i subjektivnog odnosa izvršioca prema žrtvi i djelu -
umišljajno ubistvo bez povoda ili zbog beznačajnog povoda.Ubistvo kojim se
umišljajno dovodi u opasnost život još nekih licaradi je takav način lišavanja života
jednog lica kojim se istovremeno dovodi u životnu opasnost još neko lice, a on po pravilu
postoji u situaciji kad učinilac upotrebi sredstvo izvršenja nad kojim nema kontrolu u
trenutku njegovog djelovanja ili čije je svojstvo takvo da, usljed određenog načina
upotrebe, dovodi u opasnost živote više lica. Takav način će postojati ako se upotrijebi
npr. automatsko oružje, bomba, plastična mina ili satni mehanizam na mjestu gdje postoji
objektivna mogućnost da poginu i druga lica, npr. na radnom mjestu, u restoranu,
službenim kolima, vagonu ili prostoriji u kojoj treba da se održi neki skup i sl. Ubistvo
više lica predstavlja sticaj krivičnog djela ubistva, idealni ili realni, koji je zakonodavac,
zbog težine prouizrokovane posljedice, kvalifikovao kao teško ubistvo. Ovaj oblik
teškog ubistva postoji u slučaju kada jedno lice izvrši više umišljajnih ubistava, pod
uslovom da se ne radi o privilegovanim ubistvima i da nije izrečena presuda ni za jedno
od izvršenih ubistava. Pokušaj ovog krivičnog djela će postojati u slučaju kada je jedno
lice lišeno života, a djelatnost učinioca i njegov umišljaj su bili usmjereni na lišavanje
života više lica, kao i u slučaju ako je započeto lišavanje života više lica, ali ni kod
30
jednog nije nastupila smrt. Vremenski razmak između ubistava nije relevantan za
postojanje ovog djela, ali se eventualno može uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Nije
nužno da je učinilac kod svih djela svojstvo izvršioca, dovoljno je da je bio saučesnik,
odnosno da ima status subjekta djela. Prema zakonskoj formulaciji djela ubistvo sudije
ili javnog tužioca, službenog ili vojnog lica postoji u slučaju kada se liši života sudija
ili javni tužilac u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili tužilačke dužnosti, ili kada se liši
života službeno ili vojno lice pri vršenju poslova bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog
reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode. Da bi se mogla
primjeniti ova inkriminacija neophodno je da lišavanje života navedenih lica bude
izvršeno pri vršenju zakonom određenih poslova. Kao vrijeme vršenja tih poslova smatra
se ne samo ono vrijeme dok traje konkretna akcija koja je preduzeta u okviru poslova
bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili
čuvanja lica lišenog slobode, već i vrijeme dok se ta akcija priprema. Subjektivnu stranu
djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. Kada je umišljajno lišenje života drugog lica
izvršeno organizovano ili po narudžbi radi se o takvom obliku ubistva za čije izvršenje je
nophodno sudjelovanje više lica, odnosno koje po svojoj definiciji pretpostavlja udio i
doprinos više lica da bi se djelo uopšte moglo ostvariti. S obzirom da učestvovanje više
lica u izvršenju ovog delikta proizilazi iz zakonske formulacije djela, možemo reći da se
radi o nužnom saizvršilaštvu; svaki učesnik ima status izvršioca djela i svako se kažnjava
kao izvršilac djela neovisno od toga ko je od njih preduzeo neposrednu radnju izvršenja
ubistva. Jednako odgovara i onaj koji je stvorio plan za ubistvo kao i onaj ko je pasivnog
subjekta neposredno lišio života.Ubistvo po narudžbi je specifičan oblik organizovanog
ubistva jer u njegovom izvršenju učestvuje najmanje dva lica; naručilac ubistva i
neposredni izvršilac ubistva. Ovdje ne postoji nužno saizvršilaštvo, jer svako odgovara za
svoj udio u izvršenju djela, tj. naručilac kao podstrekač, a neposredni izvršilac kao
učinilac krivičnog djela teškog ubistva.
31
Majka koja liši života svoje dijete za vrijeme porodaja ili neposredno posle porodaja, pod
uticajem stanja koje je izazvano porodajem, kaznice se zatvorom od šest mjeseci do pet
godina.
član 153.
(1) Ko navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u izvršenju samoubistva, pa ovo
bude izvršeno, kaznice se
zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Protivpravni prekid trudnoce
Clan 154.
(1) Ko protivno propisima o prekidu trudnoce trudnoj ženi sa njenim pristankom izvrši
prekid trudnoce, zapocne da vrši prekid trudnoce ili joj pomogne da prekine trudnocu,
kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
32
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni..Osobito teška tjelesna
povreda kojom je doveden u opasnost život povrijeđenog postoji kada je tjelesnom
povredom prouzrokovana konkretna opasnost po život povrijeđenog. Smatra se da ona
postoji u slučajevima kada je težina povrede takvog karaktera da se svakog trenutka
mogla očekivati smrt povrijeđenog, ali je ona izbjegnuta zahvaljujući blagovremenoj i
efikasnoj intervenciji ili otpornosti samog organizma.
Za kvalifikaciju osobito teške tjelesne povrede kojom je uništen ili trajno i u znatnoj
mjeri oslabljen važan dio tijela ili važan organ neophodno je da se radi o važnom
dijelu tijela, odnosno o važnom organu. Bez značaja je činjenica da je taj dio tijela ili
organ prije nanošenja tjelesne povrede bio oštećen ili oslabljen jer se utvrđuje značaj koji
taj dio tijela ili organ ima uopšte za organizam. Pod uništenjem nekog važnog dijela tijela
ili organa podrazumijeva se njihovo potpuno trajno onesposobljavanje, amputacijom ili
dovođenjem u takvo stanje da više ne mogu vršiti svoju funkciju. Smatra se da je važan
dio tijela ili važan organ oslabljen u slučaju kada poslije nanijete povrede on više nema
upotrebljivost, izdržljivost ili jačinu funkcije kakvu je imao prije povrede, odnosno kada
je smanjena sposobnost za njegovo normalno funkcionisanje.
Kod Osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana trajna nesposobnost za
rad nesposobnost za rad može biti apsolutna i relativna, zavisno od toga da li je
prouzrokovana nesposobnost za bilo koji rad ili je u pitanju tzv. profesionalna
nesposobnost, tj. nesposobnost za rad koji je povrijeđenom u času povređivanja služio
kao izvor sredstava za život. Za zasnivanje ove kvalifikacije djela dovoljno je da je
tjelesnom povredom prouzrokovana trajna nesposobnost za onaj rad koji je povrijeđeni
obavljao prije povrede i koji mu je služio kao izvor prihoda. Osobito teška tjelesna
povreda kojom je prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja postoji u slučaju
kada je tjelesnom povredom prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja oštećenog.
Da bi narušenje zdravlja predstavljalo kvalifikatornu okolnost u smislu ovog djela ono
mora biti teško i trajno. Smatra se da teško narušenje zdravlja postoji u slučaju teških
oboljenja koja u većoj mjeri slabe organske ili psihičke funkcije, što ne znači da se mora
raditi o oboljenju opasnom po život. Trajnim se smatra ono narušenje zdravlja za koje se,
sa stanovišta medicinske nauke, ne može predvidjeti da li će i kada povrijeđeni ozdraviti,
što uklučuje i pretpostavku o neizlječivosti uopšte.
Kod osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana unkaženost unakaženost
postoji kada je usljed povrede došlo do trajne i vidljive promjene na simetriji tijela tako
da to kod drugih izaziva neprijatne utiske i sažaljenje. Unakaženost postoji i onda kada je
povreda kojom se znatnije narušava estetski izgled , nanijeta na onom dijelu tijela koji
postaje vidljiv npr. samo pri intimnim odnosima ljudi, nezavisno od njihove starosne
dobi. Subjektivni osjećaj povrijeđenog o unakaženosti je irelevantan za primjenu ove
kvalifikacije djela. Najteži oblik teške tjelesne povrede jeste teška tjelesna povreda
kvalifikovana smrću, za koju je predviđena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina i
ovaj oblik djela postoji u slučaju kada usljed obične teške tjelesne povrede ili osobite
teške tjelesne povrede nastupi smrt povrieđenog lica. Neophodno je da smrt povrijeđenog
bude isključivo prouzrokovana onom radnjom učinioca koja je preduzeta sa umišljajem
da se povrijeđenom nanese teška tjelesna povred. Teška tjelesna povreda iz nehata
postoji ukoliko je obična teška tjelesna povreda ili osobito teška tjelesna povreda
učinjena nehatno (svjesni ili nesvjesni nehat). Teška tjelesna povreda na mah je lakši
oblik djela koji postoji u slučaju kad je obična teška tjelesna povreda, osobito teška
33
tjelesna povreda ili teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću izvršenom na mah, od
strane učinioca koji je bez svoje krivice doveden u stanje jake razdraženosti napadom,
teškim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane pasivnog subjekta.
34
određenom smislu i pasivno podmićivanje koje vrši lice sa pravom glasa koje za sebe ili
drugoga zahtijeva, primi poklon ili obećanje poklona, ili kakve druge koristi da bi glasao
za ili protiv određenog predloga, da uopšte ne bi glasao ili da bi glasao u određenom
smislu. Radnja djela kod aktivnog podmičivanja se sastoji u nuđenju, davanju ili
obećanju nagrade ili poklona ili kakve druge koristi, dok se kod pasivnog podmićivanja
sastoji u njihovom zahtijevanju ili primanju. Podmićivanje se vrši u namjeri vršenja ili
nevršenja biračkog prava, odnosno glasanja ili ne glasanja u određenom smislu.
Kriminalna zona djela obuhvata navedene djelatnosti već u fazi nuđenja, obećavanja,
zahtijevanja, pa će postojati dovršeno djelo, a ne pokušaj, čim su preduzete takve radnje,
iako nije došlo do predaje ili primanja poklona ili ostvarivanja druge imovinske ili
neimovinske koristi. Predmet djela u oba slučaja je nagrada, poklon ili druga imovinska
ili neimovinska korist, što znači da pored predmeta koji imaju materijalnu vrijednost, to
može biti i neka druga korist, kao što je npr. zaposlenje, obezbjeđenje povoljnog kredita,
poslovnog prostora. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, a kod aktivnog podmićivanja i
namjera za pridobijanje lica sa biračkim pravom. Kazna za oba oblika djela je novčana
kazna ili zatvor do tri godine.
35
c. ako je usljed djela nastupla teška tjelesna povreda, teško narušenje
zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica.
Za navedene oblike je predviđena kazna zatvora od tri do petnaest godina. Pod
maloljetnim licem treba podrazumijevati lice uzrasta od 14 do 18 godina.
Naročito svirep ili naročito ponižavajući način postoji kada je prilikom izvršenja
krivičnog djela silovanja došlo do poniženja žrtve koje znatno prelazi onaj stepen
poniženja koji je svojstven svakom silovanju, bilo zbog ponašanja samog izvršioca, bilo
zbog drugih okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Objektivna komponenta svireposti
sastoji se u nanošenju žrtvi patnji, straha i mučnog stanja koje nadilazi uobičajeni način
izvršenja ovog djela, a subjektivna komponenta se ogleda u svijesti izvršioca da žrtvi
nanosi upravo takve patnje ili u svijesti o mogućnosti nanošenja takvih patnji i htijenja,
odnosno pristajanju na njihovo nanošenje. Takav način izvršenja djela postoji npr. u
slučaju gašenja cigarete na tijelu žrtve. Krivično djelo silovanja dobija kvalifikovani
oblik ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica. Pod pojmom više lica
treba podrazumijevati najmanje dvije osobe ili više njih. Kvalifikovani oblik silovanja
postoji u slučaju kada je usljed osnovnog oblika djela nastupila teška tjelesna povreda,
teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica. Najteži oblik krivičnog
djela silovanja postoji u slučaju kad je usljed osnovnog oblika djela ili usljed nekog od
prethodno navedenih kvalifikovanih oblika nastupila smrt lica prema kojem je djelo
izvršeno. Poseban oblik silovanja je tzv. polna ucjena. Osnovni element koji razlikuje
ovaj oblik silovanja od osnovnog oblika jeste način na koji se pasivni subjekat
prinuđavana obljubu ili neku drugu polnu radnju. Prijetnja u smislu ovog krivičnog djela
mora biti ozbiljna, odnosno mora biti takvog karaktera da kod lica kojem je upućena
stvori ubjeđenje da će biti izvršena. Prijetnja se može manifestovati kao otkrivanje
nečega što bi škodilo časti ili ugledu pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica, ili kao
prijetnja nekim drugim teškim zlom. Pod prijetnjom nekim drugim teškim zlom
podrazumiejva se i prijetnja usmjerena na život ili tijelo pasivnog subjekta ili njemu
bliskog lica, pod uslovom da se ta prijetnja odnosi na blisku ili daljnju budućnost, kao i
iznošenje lažnih, klevetničkih činjenica.
36
i tiču se načina izvršenja djela i svojstva pasivnog subjekta. Za ovaj oblik krivičnog djela
predviđena je kazna zatvora od tri do petnaest godine.Drugi teži oblik djela postoji ako
je djelo izvršio nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, ljekar, vjerski službenik ili drugo
lice zloupotrebom svog položaja prema djetetu koje mu je povjereno na učenje,
vaspitanje, čuvanje ili staranje. U pitanju je poseban oblik krivičnog djela obljube
zloupotrebom položaja koji je iz pravnotehničkih razloga određen kao teži oblik
krivičnog djela polno nasilje nad djetetom jer je izvršeno prema licu mlađem od 14
godine. Predviđena kazna zatvora je od pet do petnaest godina. Poseban, kvalifikovani
oblik djela postoji ukoliko je djelo izvršeno uz postojanje slijedećih okolnosti:
1. ako je krivično djelo izvršeno na naročito svirep ili naročito ponižavajući način;
2. ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica;
3. ako postoji velika nesrazmjera u zrelosti i uzrastu između učinioca i žrtve;
4. ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda, teško oštećenje zdravlja ili
trudnoća silovanog ženskog lica.
Predviđena kazna za ovaj kvalifikovani oblik djela jeste kazna zatvora najmanje pet
godina.
Najteži oblik krivičnog djela postoji ukoliko je usljed djela nastupla smrt djeteta. S
obzirom da se radi o krivičnom djelu kvalifikovanom težom posljedicom, krivična
odgovornost učinioca postoji ukoliko je teža posljedica bila obuhvaćena nehatom
učinioca. S obzirom da se radi o izuzetno teškom krivičnom djelu, zakonodavac je
predvidio kaznu zatvora u najmanjem trajanju deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora.
37
Krivična odgovornost izršioca će postojati ukoliko je postupao umišljajno, tj. ako je bio
svjestan svih obilježja krivičnog djela. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora od
6 mjeseci do 5 godina.
Djelo ima nekoliko težih oblika. Prvi oblik postoji u slučaju kada učinilac, radi zarade,
silom ili prijetnjom upotrebe sile ili nanošenja značajne štete, drugoga prinudi ili
prevarom navede na pružanje seksualnih usluga. Bitna karakteristika ovog oblika djela,
koja ga i razlikuje od osnovnog oblika, jeste korištenje sile ili prijetnje upotrebe sile ili
nanošenje značajne štete da bi drugoga prinudio na pružanje seksualnih usluga, odnosno
korištenje prevare kako bi drugoga naveo na pružanje seksualnih usluga. Drugi teži oblik
postoji u slučaju kada izvršilac radi zarade, na način naveden u prethodnom stavu,
koristeći tešku situaciju proisteklu iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, prinudi ili
navede to lice na pružanje seksualnih usluga, ili radi njegovog navođenja na to
profesionalno angažuje drugo lice. Osnovni elemenat ovog djela predstavlja
iskorištavanje teške situacije proistekle iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, iz čega
logično proizilazi zaključak da je pasivni subjekat lice kojem je naša država strana
zemlja, dakle, to je strani državljanin koji ima prebivalište na teritoriji naše države. Za
navedene oblike djela zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od 1 do 5 godina.
Najteži oblik krivičnog djela obuhvata sve naprijed navedene oblike djela koji su
učinjeni prema djetetu ili maloljetniku. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora
od 2 do 12 godina.
38
stavova nastupila smrt pasivnog subjekta. Irelevantno je da li je smrtna posljedica
nastupila kao rezultat djelovanja izvršioca ili je nastala usljed aktivnosti samog pasivnog
subjekta. Propisana kazna je zatvor od 2 do 12 godina.
Specifičan oblik krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici regulisan je u
stavu 5. člana 208 KZRS kojim se predviđa da će se onaj ko liši života člana porodice ili
porodične zajednice kojeg je prethodno zlostavljao, kazniti zatvorom najmanje 10 godina.
39
63. OMOGUĆAVANJE UŽIVANJA OPOJNIH DROGA čl.225
Osnovni oblik djela vrši onaj ko navodi drugoga na uživanje opojne droge ili mu daje
opojnu drogu da je uživa ili drugo lice ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja
droge ili na drugi način omogućuje drugom da uživa opojnu drogu. Radnja izvršenja
određena je alternativno tako da se djelo može izvršiti navođenjem drugog na uživanje
opojne droge davanjem drugom opojne droge da je uživa on ili drugo lice, stavljanjem na
raspolganje prostorije radi uživanja opojne droge ili omogućavanjem drugom da uživa
opojnu drogu na drugi način. Radnja izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela može se
realizovati i kroz davanje opojne droge drugom licu da je uživa ono ili neko treće lice.
Davanje podrazumijeva jedino i isključivo davanje droge bez ikakve nadoknade, odnosno
besplatno davanje. Najčešće se takvo davanje droge vrši iz tzv. narkomanske
solidarnosti.Pod drugim licem podrazumijevaju se sva lica, neovisno od međusobnog
odnosa između njih i učinioca djela. Krivičnim djelom inkriminisano je i stavljanje na
raspolaganje prostorija radi uživanja opojne droge. Za postojanje djela je dovoljno da je
izvršeno stavljanje prostorije na raspolaganje nezavisno od tog da li su one zaista i
korištene u navedenu svrhu. Irelevantno je da li su prostorije koje su stavljene na
raspolaganje drugom radi uživanja droge vlasništvo učinioca djela ili ne, kao i činjenica
da li je ono izvršeno besplatno ii uz određenu nadoknadu. Posljedica djela je ugrožavanje,
odnosno stvaranje apstraktne opasnosti po zdravlje ljudi. Izvršilac djela može biti svako
lice, a subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna
zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kvalifikovani oblik djela postoji ako je krivično djelo
izvršeno prema djetetu, maloljetniku, duševno poremećenom licu ili prema više lica, ili je
izazvalo naročito teške posljedice. Za kvalifikovane oblike djela predviđen je zatvor od 1
do 10 godina. Kao i kod krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih
droga, zakonodavac je poredvidio obavezno izricanje mjere bezbjednosti oduzimanje
predmeta, odnosno obavezno oduzimanje opojne droge.
40
65. KRAĐA I TEŠKA KRAĐA (čl.231 KZ RS)
KRAĐA je krivično djelo koje se definiše kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u
namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist.
U zavisnosti od okolnosti vezanih za izvršenje djela, krađa može biti: obična, teška i
laka (sitna). Običnu krađu čini ko tuđu pokretnu stvar oduzme u namjeri da njenim
prisvajanjem sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist. Radnja izvršenja
krivičnog djela sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Predmet krivičnog djela
krađe može biti samo pokretna stvar. Pod pokretnim stvarima podrazumijeju se oni
predmeti koji se mogu pomjeriti sa jednog mjesta na drugo. Kao pokretna stvar smatra se
i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja,
telefonski impulsi, kao i registrovani podatak koji je razultat elektronske obrade
podataka. Predmet krađe mogu biti i i s p r a v e pomoću kojih se može realizovati neka
imovinska korist. Stvar sama po sebi ne mora imati neku imovinsku vrijednost, ali mora
biti takva da se njenim prisvajanjem može postići imovinska korist (npr. potvrda
garderobe o ostavljenim stvarima, blanko barirani ček na donosioca, štedna knjižica i sl.).
Stvar koja je predmet krađe treba da je tuđa. Objekat zaštite kod ovog djela je imovina,
materijalizovana kroz određene pokretne stvari, a ne pravo vlasništva. Predmet krađe
može biti i stvar koja je u susvojini izvršioca krađe i drugih lica, ukoliko se ne oduzima
idealni suvlasnički dio već cijela stvar. Krivično djelo krađe je umišljajni delikt. Pored
umišljaja potrebna je i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari za sebe ili drugoga
pribavi protivpravna imovinska korist. Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 3
godine. Predviđen je lakši oblik krađe (bivša sitna krađa) koji postoji ako vrijednost
ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM i kada kod učinioca ne postoji namjera za
pribavljanje veće imovinske koristi, odnosno ako je učinilac išao za tim da pribavi malu
imovinsku korist. Namjera učinioca kao drugi kumulativni uslov treba da je upravljena na
pribavljanje manje imovinske koristi.Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 1
godine (ista kazna kao ranije za sitnu krađu).
TEŠKA KRAĐA
Teška krađa je kvalifikovani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod
posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu da se odnose
na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost učinioca i vrijednost ukradenih
stvari.
U zavisnosti od vrste navedenih okolnosti zakon navodi slijedeće oblike teške krađe:
1. Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim
savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora. (zatvorene
zgrade, sobe, kase, ormari). Krađa treba da se vrši obijanjem ili provaljivanjem
zatvorenih prostorija. Kod obijanja se radi o uklanjanju prepreke u vidu naprava za
zatvaranje (brava, katanaca i sl.), dok se kod provaljivanja radi o uklanjanju prepreka
drugog karaktera,odnosno o ulaženju u zatvoreni prostor na drugi način. To može biti i
nasilnim uklanjanjem prepreka i njihovom povredom (razbijanjem prozorskog stakla,
pravljanjem otvora na zidu, krovu i sl.) ali ono obuhvata i druge (neuobičajene) načine
ulaženja u zatvoreni prostor, kao što su: preskakanje preko ograde (prema sudskoj praksi
visoke ne manje od 2 metra), uvlačenje kroz otvoreni prostor, uvlačenjem kroz druge
otvore (npr. dimnjake), izvlačenje predmeta kroz postojeće otvore bez ulaženja u
zatvoreni prostor, pomoću posebnih naprava (kuka, štapova, konopaca i sl.) ali se neće
raditi o provalnoj krađi ako je stvar bila na dohvat ruke i učinilac je kroz postojeći otvor
41
bez posebnih napora stvar dohvatio, upotreba lažnog ključa ili pravog ključa do kog se
došlo na neovlašćeni način i dr. Kod krađe izvršene na naročito opasan ili naročito
drzak način se radi o obliku teške krađe koja po stepenu stvorene opasnosti i ispoljene
drskosti ili razika koje učinilac unosi u izvršenju djela znatno prelazi učiniočevu
bezobzirnost i drskost koja se redovno ispoljava pri vršenju krađe. Krađa je izvršena na
naročito opasan način ako je izvršena takvom radnjom ili sredstvom usljed čega je nastala
ili je mogla nastati opasnost za ljude ili imovinu.Naročito drska krađa je ona krađa koja
po intenzitetu upornosti, odlučnosti i bezobzironosti vidno prevazilazi ove subjektivne
momente koji su inače prisutni po vršenju krađa. Kod krađe od strane naoružanog lica
uslov je da učinilac nije upotrebio oružje, u protivnom radiće se o razbojništvu ili
razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili zadržao) ili o sticaju ove teške
krađe sa nekim od djela protiv života i tijela. Ako više lica učestvuje u krađi, dovoljno je
da samo jedan od njih ima oružje ili opasno oruđe, a da ostali za to znaju. Kod krađe
izvršene od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa pojam više lica
podrazumijeva najmanje dva lica. Uslov je da su se učinioci udružili za vršenje krađa, a
to će postojati kada postoji prethodni dogovor o izvršenju više krađa, odnosno najmanje
dvije krađe. Neophodno je da su lica učestvovala u izvršenju krađe, a ne samo da su se
dogovorila za vršenje ovih krađa. Kod krađe izvršene iskorišćavanjem stanja
prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom učinilac za
vrijeme stanja nastalog požarom, poplavom, zemljotresom, bombardovanjem ili sličnom
nesrećom, koristi tešku situaciju i opštu paniku kada je pažnja kod ljudi oslabljena da bi
izvršio krađu. Pri tome nije od značaja da li se krađa vrši na prostoru zahvaćenom
nesrećom ili prema licu koje je time neposredno pogođeno. Bitno je da se krađa vrši
korišćenjem situacije nastale nesrećom. Krađa izvršena iskorišćavanjem nemoći ili
nekog drugog teškog stanja nekog lica će biti ako se krađa vrši npr. prema starom ili
iznemoglom licu, nepokretnom bolesniku, ili se za krađu koristi npr. smrtni slučaj.
Suštinsko obilježje ovog djela je da se pasivni subjekt nalazi u stanju nemoći odnosno
nevolji koju je učinilac koristio za izvršenje krađe. Krađa stvari čija vrijednost prelazi
iznos od 10.000 KM ili od 50.000 KM ili stvari od posebnog istorijskog, naučnog ili
kulturnog značaja je kvalifikovani vrijednošću oduzetih stvri odnosno navedenim
značajem ukradenih stvari. Ukoliko je krađa izvršena uz postojanje više kvalifikovanih
okolnosti (npr. provaljivanje, opasan način, vrijednost) radiće se o prividnom idealnom
sticaju u vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj
kvalifikaciji koja je dominantna.Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj.
Izvršilac djela može biti svako lice. Propisana kazna za teške krađe obijanjem ili
provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz
zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormara, blagajni ili drugih zatvorenih prostora, teške
kradje na naročito opasan ili naročito drzak način,teške kradje od strane lica koje je pri
sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi napada ili odbrane,teške kradje od strane
više lica koja su se udružila za vršenje krađa,teške kradje iskorišćavanjem stanja
prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom,
iskorišćavanjem nemoći ili drugog teškog stanja nekog lica je zatvor od 1 do 8 godina,
za krađu kada vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM od 1 do 10 godina,
a ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja, ili
vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM od 3 do 15 godina.
42
66. RAZBOJNIŠTVO (čl.233 KZ RS)
Razbojništvo postoji kada se upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će se
neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđa pokretna stvar u namjeri da se njenim
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist.Sila i prijetnja treba
da su uperene protiv lica. To je po pravilu lice koje je pritežalac stvari koja je predmet
krađe, ali to može biti i neko drugo lice, što može predstavljati i posredu prinudu na lice
koje je držalac stvari.Sila ili prijetnja se preduzimaju radi savlađivanja ili spriječavanja
otpora, npr. udracem prvo onesvijestiti lice pa ga poslije pokrade; ili kada pri oduzimanju
stvari, vlasnik stvari pruži otpor, a učinilac silom savlada taj otpor i stvar oduzme
(istovremenost prinude i oduzimanja). Razbojiništvo je dovršeno kada je dovršeno
oduzimanje stvari. Pokušaj postoji kada je započeto sa upotrebom sile ili prijetnje,
odnosno kada su one dovršene, a stvar nije oduzeta.U pogledu vinosti potreba je umišljaj
koji obuhvata svijest da se primjenjuje sila ili prijetnja sa ciljem oduzimanja tuđe stvari u
namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor od 1 do 12
godina Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju razbojništva nekom licu umišljajno
nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili je
upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost oduzetih stvri prelazi
iznos od 50.000 KM. Propisana kazna za djelo. je zatvor od 5 do 15 godina
Najteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojništva neko lice umišljajno
lišeno života. Ako je lišenje života izvršeno nehatom, postojaće sticaj između
razbojništva i nehatnog ubistva, što je dosta zanimljivo s obzirom da postoji samo jedno
djelo kada je ubistvo učinjeno umišljajno. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10
godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
RAZBOJNIČKA KRAĐA (čl.234 KZ RS)- Razbojnička krađa postoji kada učinilac
koji je zatečen na djelu krađe upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će
neposredno napasti na život ili tijelo a u namjeri da ukradenu stvar zadrži. Subjektivnu
stranu djela čini umišljaj koji je identičan kao i kod krađe i obuhvata namjeru za
prisvajanje, uz svijest i volju da se upotrijebi prinuda u cilju zadržavanja stvari. Prijetnja
mora biti kvalifikovana , prijeti se neposrednim napadom na život ili tijelo. Propisana
kazna je zatvor od 1 do 12 godina. Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju
razbojničke krađe nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo
učinjeno od strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako
vrijednost oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM. Propisana kazna je zatvor od 5 do
15 godina. Najteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojničke krađe neko
lice umišljajno lišeno života. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10 godina ili
kazna dugotrajnog zatvora.
43
postoji kada učinilac neko lice obmanjuje o nepostojanju postojećih činjenica ili
prećutkuje njihovo postojanje odnosno njihovu sadržinu, ako je postojala obaveza za
saopštavanje tih činjenica. Prikrivanje je moguće izvršiti i nečinjenjem.Lažno
prikazivanje ili prikrivanje preduzima se radi toga da bi se lice dovelo u zabludu ili
održavalo u zabludi i na taj način navelo da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe
imovine.Dovođenje i održavanje u zabludi treba da je preduzeto u namjeri pribavljanja
protivpravne imovinske koristi, za sebe ili drugoga.Posljedica djela je štetno postupanje
sa svojom ili tuđom imovinom. Pasivno lice je zavedeno i obmanuto i postupa štetno na
sopstveni račun a da toga nije ni svjesno. Oblici tih postupaka mogu biti različiti:
kupovina loše robe, prodaja robe ispod njene prave vrijednosti; plaćanje nepostojećeg
duga; poklanjanje stvari; plaćanje neizvršenog posla ili posla koji ne može biti izvršen i
sl.Djelo je dovršeno preduzimanjem radnji na štetu svoje ili tuđe imovine, pri čemu
nije neophodno da je učinilac pribavio protivpravnu imovinsku korist.Subjektivnu stranu
djela čini direktni umišljaj. Treba da postoji i navedena namjera pribavljanja protivpravne
imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor do 3 godine. Lakši oblici prevare postoje
kada pribavljena imovinska korist ne prelazi 200 KM i kada je učinilac išao za tim da
pribavi malu imovinsku korist ili da prouzrokuje malu štetu, odnosno kada je prevara
učinjena u namjeri da se drugi ošteti. Za ove oblike prevare propisana je novčana kazna
ili zatvor do 1 godine. Teži oblici djela postoje ako pribavljena imovinska korist ili
prouzrokovana šteta prelazi 10.000 KM, sa propisanom kaznom zatvora od 6 mjeseci do
5 godina, odnosno kada taj iznos prelazi 50.000 KM, kada je propisana kazna zatvora od
1 do 10 godina.
44
znanje činjenice da je u pitanju tzv. «prljavi» novac. Za ovaj oblik djela predviđena je
kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Pokušaj djela je kažnjiv.
Teži oblici djela. Zakonodavac je predvidio nekoliko težih oblika ovog djela koji se
međusobno razlikuju po kvalifikatornim okolnostima i kazni koja je predviđena. Tako je
predviđena kazna zatvora od jedne do 8 godina ukoliko je izvršilac osnovnog oblika
djela istovremeno i izvršilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili
imovinska korist koja je objekat radnje izvršenja osnovnog oblika djela.Velika vrijednost
postoji ako vrijednost prelazi iznos od 50.000 KM. Najteži oblik krivičnog djela pranja
novca postoji ukoliko su prethodno navedena djela izvršena od strane više lica koja su se
udružila za vršenje takvih djela. Lakši oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela
učinilac postupao nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist
pribavljeni krivičnim djelom. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora do 3
godine. Posebnom odredbom zakona predviđeno je da će se novac i imovina iz
prethodnih stavova oduzeti.
45
70. DIVERZIJA čl.302 KZ RS
Krivično djelo diverzije sadrži samo KZ RS. Krivično djelo čini ko u namjeri
ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS rušenjem, paljenjem ili na drugi način
uništi ili ošteti industrijski, poljoprivredni objekat, saobraćajno sredstvo, uređaj ili
postrojenje, uređaj sistema veze, uređaj javne upotrebe za vodu, toplotu, gas ili energiju,
branu, skladište, zgradu ili kakav drugi objekat koji ima veći značaj za bezbjednost ili
snabdijevanje građana ili za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Radnja izvršenja
djela je uništavanje ili oštećenje navedenih objekata koje može da se vrši, kako rušenjem
ili paljenjem, tako i svakom drugom radnjom koja može dovesti do uništenja ili oštećenja
objekata koji imaju veći značaj za privredu ili za bezbjednost ili snabdijevanje građana,
odnosno za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Djelo je dovršeno uništenjem ili
oštećenjem navedenih objekata. Djelo spada u umišljajne delikte (direktni umišljaj).
Subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugrožavanja ustavnog uređenja ili
bezbjednosti RS. Umišljaj uključuje svijest o značaju objekta djela. Moguć je i pokušaj
djela koji je kažnjiv, a po čl. 310. kažnjive su i pripremne radnje. Propisana kazna je
zatvor od 3 do 15 godina, za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri izvršenju
djela učinilac umišljajno lišio života jedno ili više lica, najmanje 10 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora.
46
stvorena da iz naše zemlje ili u našoj zemlji špijunira. Predviđena je kazna zatvora
od 5 do 15 godina
b) Stupanje u stranu obaviještajnu službu, prikupljanje podataka za nju ili
pomaganje njenog rada na drugi način. Predviđena je kazna zatvora od 1 do 10
godina
c) Pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saopštavanja.
Predviđena je kazna zatvora od 1 do 8 godina
Izvršilac djela u svim njegovim oblicima može biti svako lice. Teži oblik djela postoji
ako su su usljed djela nastupile teške posljedice za bezbjednost, ekonomsku ili vojnu moć
zemlje. Za teži oblik djela propisana je kazna zatvora najmanje 5 godina.
47
granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost. Prema radnji izvršenja, koja je
određena alternativno, djelo se može pojaviti u tri oblika; iskorišćavanje službenog
položaja ili ovlašćenja, prekoračenje granica službenog ovlašćenja i nevršenje službene
dužnosti. Iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja postoji kada službeno lice
preduzima radnje koje su formalno u granicama njegovog ovlašćenja, ali su one
protivpravne u materijalnom smislu, jer su suprotne interesima i zadacima službe.
Tipičan primjer ovakvih zloupotreba službenog položaja predstavljaju zloupotrebe u vezi
sa tzv. diskrecionim ovlašćenjima, kada je službeno lice pri donošenju nekog akta ili
rješavanju nekog slučaja ovlašćeno da između više rješenja bira ono koje je
najcjelishodnije. Prekoračenje granica službenog položaja postoji kada službeno lice
postupa izvan svojih ovlašćenja, izvan svoje stvarne nadležnosti. Učinilac djela prelazi
granice svojih službenih ovlašćenja, jer preduzima službenu radnju koja je u nadležnosti
drugog službenog lica (više ili niže instance) ili pak pripada sasvim drugoj službi (tzv.
uzurpacije). Nevršenje službene dužnosti postoji kada službeno lice propušta da vrši
svoju službenu dužnost, da preduzima službenu radnju koju je obavezan preduzeti ili
kada tu radnju čini tako da se ne može postići cilj koji se njenim preduzimanjem treba
ostvariti (formalno vršenje ali materijalno propuštanje vršenja službene družnsoti.).Šteta
koju bi učinilac nanio drugome može biti kako materijalna tako i nematerijalna.Za
postojanje djela nije neophodno da je data korist ostvrena, odnosno da je navedena
poslejdica i nastala, jer je dovoljno da je učinilac zloupotrebio svoj položaj. Teži oblik
ovog djela postoji ako je djelom iz stava prvog nanesena znatna šteta ili je došlo do teže
povrede prava drugog, što može biti kako fizičko tako i pravno lice. Nanesena šteta može
biti i nematerijalna. Ako je u pitanju materijalna odnosno imovinska šteta, ona će biti
znatna ako imovinska šteta prelazi iznod od 15.000 KM. Zlouptreba službenog položaja
radi pribavljanja materijalne koristi postoji kada je učinilac jednu od prethodno tri
opisane radnje kod djela iz stava 1. preduzeo u namjeri pribavljanja imovinske
koristi.Slubjektivnu stranu djela čini umišljaj. Izvršilac djela može biti samo službeno
ili odgovorno lice.Krivično djelo je dovršeno samom zloupotrebom službenog položaja
ili ovlašćenja, pa stoga nije neophodno da je pritivpravna imovinska korist pribavljena.
Ukoliko je imovinska korist pribavljena, potrebno je da se radi o imovinskoj koristi do
10.000 KM, jer će se u protivnom raditi o krivičnom djelu, koji predstavlja teži oblik
ovog vida zloupotrebe službenog položaja. Propisana kazna je zatvor od 6 mjeseci i do 5
godina. Teži oblik djela postoji ako je djelom iz stava trećeg pribavljena imovinska
korist koja prelazi iznos od 10.000 KM, a najteži ako pribavljena imovinska korsit prelazi
iznos do 50.000 KM. Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora od jedne do osam,
odnosno od 2 do 10 godina. Kada su u pitanju teži oblici ovog djela pokušaj je moguć i
kažnjiv.
48
kakve druge koristi. Pasivno podmićivanje.Ovo KD je dovršeno samim zahtijevanjem ili
primanjem mita ili njegovim obećanjem samo izvršenje ili ne izvršenje radnje od strane
službenog ili odgovornog lica nije zakonsko obilježje ovog KD iz stoga za njegovo
postojanje nije neophodno da je preduzeto nezakonito postupanje za koje je primljeno
mito. Postojanje djela ne zavisi od visine odnosno vrijednosti mita te bez obzira da li se
poklon ili druga korist zahtjeva za sebe ili drugoga u svakom slučaju treba utvrditi da li je
lice i takvim poklonom bilo motivisano na preduzimanje službene radnje, odnosno da li
između primljenog poklona i nezakonitog postupanja postoji uzročna veza. Nepravno
pasivno podmićivanje postoji kada službeno lice zahtjeva ili primi mito ili obećanje mita
da bi izvršilo službenu radnju koju bi i inače moralo ili moglo izvršiti, odnosno da ne bi
izvršilo službenu radnju koju nebi ni smjelo izvršiti.(stav 2,1-5 god.). Naknadno pasivno
podmićivanje postoji kada službeno ili odgovorno lice zahtjeva ili primi mito poslije
izvršene ili ne izvršene službene radnje, a primanje mita je učinjeno u vezi sa tim
radnjama (stav 3 kazna do 3 god.). Izvršilac djela u svim oblicima može biti samo
službeno ili odgovorno lice. Subjektivnu stranu djela čini direktni umišljaj. Pokušaj
navedenog djela nije moguć.
49
postoji samo sumnja da se priprema izvršenje takvog krivičnog djela ili da je učinilac na
osnovu konkretnih okolnosti to mogao ili morao zaključiti. Izvršilac djela može biti
svako lice, osim lica koje priprema izvršenje krivičnog djela. Za ovaj oblik djela
propisana je novčana kazna ili zatvor do 1 godine. Teži oblik djela postoji ako nije
prijavljeno pripremanje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna
dugotrajnog zatvora. Za postojanje ovog oblika nije neophodno da je pripremano krivično
djelo pokušano ili izvršeno. Predviđena kazna je zatvor od 3 mjeseca do 3 godine.
Dužnost prijavljivanja krivičnog djela i učinioca isključena je u odnosu na određene
kategorije lica. Nema krivičnog djela ako djelo nije prijavilo lice kome je učinilac bračni
drug, lice koje sa njim živi u trajnoj vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u prvoj liniji,
brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik, kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno
lice koje sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici. Zakonodavac je predvidio
ovaj osnov isključenja krivičnog djela samo u odnosu na osnovni oblik krivičnog djela.
Kada je u pitanju teži oblik ovog djela, navedeni odnosi predstavljaju samo osnov za
blaže kažnjavanje
50
78. FALSIFIKOVANJE ISPRAVE čl. 377 KZ RS
Falsifikovanje isprave je KD-o kojim se sankcionišu različiti oblici ugrožavanja pravnog
saobraćaja, odnosno sigurnosti pravnog saobraćaja. Javlja se u dva oblika i to: osnovni i
teži oblik
- osnovni oblik KD-a vršio onaj ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu
ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao
pravu ili je pribavi radi upotrebe (stav 1, kazna zatvora do 3 god.). Objekat krivično
pravne zaštite ovog KD-a je isprava. Radnja izvršenja je određena alternativno i može se
sastojati u pravljenju lažne isprave ili preinačavanju prave isprave u namjeri da se takva
isprava upotrijebi kao prava. Izvršilac djela može biti svako lice. U pitanju je komisivni
delikt jer se radnja izvršenja može izvršiti samo činjenjem.
S obzirom na radnju izvršenja, možemo razlikovati tri oblika ovog djela.
a) prvi oblik djela je pravljenje lažne isprave ili preinačenje prave isprave s namjerom
njene upotrebe kao prave.
b) Drugi oblik djela iz st.1. ovog člana je upotreba falsifikovane isprave, odnosno
upotreba lažne ili preinačene isprave kao prave.
c) Treći oblik djela iz stava 1. ovog člana postoji kada izvršilac pribavi lažnu ili
preinačenu ispravu radi upotrebe.
- teži oblik djela ( st.2) postoji kada učinilac napravi lažnu javnu ispravu, testament,
mjenicu, ček, javnu ili službenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi po osnovu
zakona, ili ko preinači takvu pravu ispravu ili ko takvu lažnu ili preinačenu ispravu stavi
u opticaj, ili je drži radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu. Kazna 3 mj.-5
god. Radnja izvršenja određena je alternativno, te se djelo može izvršiti pravljenjem lažne
isprave koja je označena kao predmet ovog djela, preinačenjem takve prave isprave,
stavljanje u opticaj takve lažne ili preinačene isprave, držanjem takve isprave radi
upotrebe i upotrebom takve isprave kao prave. Izvršilac djela može biti svako lice.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. KD-o je dovršeno preduzimanjem radnje izvršenja.
51
Izvršilac ovog oblika djela može biti svako lice koje dobrovoljno i savjesno postane član
zločinačkog udruženja. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Počinilac je onaj koji je
izvršio KD-o koje je obuhvaćeno planom zločinačkog udruženja. Posebnom odredbom
(stav 3) zakonodavac je predvidio obavezno oslobađanje od kazne za organizatora i
pripadnika zločinačkog udruženja koji spriječi izvršenje KD-a ili ih pravovremeno prijavi
ili otkrije organizaciju.
81.SAMOVLAŠĆE (čl.397)
Samovlašće predstavlja takvo KD-o kojim se inkriminiše samovoljno ostvarivanje prava
od strane građana. Time se obezbjeđuje krivično-pravna zaštita pravilnog funkcionisanja
javnog poretka, koji bi u situaciji da građani sami mimo nadležnih organa ostvaruju svoja
prava ili za prava koja smatraju da im pripadaju. Suština krivičnog djela predstavlja
samovoljno pribavljanje nekog prava koje učionicu pripada ili za koje učionioc
pretpostavlja da mu pripadaju mimo nadležnih organa. Djelo se javlja u dva oblika. Prvi
oblik djela postoji kada učinilac samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje
smatra da mu pripada.(stav 1,kazna zatvora do 6 mj.ili teža. Radnja izvršenja određena je
kao samovlasno pribavljanje nekog prava. Djelatnosti kojima se samovoljno pribavlja
neko pravo su različite. Krivično je djelo samovlašća ukoliko je učinilac samovlasno
pribavio pravo za koje je sudskom odlukom utvrđeno da mu ne pripadaju. Izvršilac djela
može biti svako lice koje samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje smatra
da mu pripada. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovaj oblik djela predviđena je
novčana kazna ili kazna zatvora. Teži oblik djela postoji ukoliko je učinilac prilikom
ostvarivanja osnovnog oblika djela upotrijebio silu ili ozbiljnu prijetnju da će napasti na
život ili tijelo ili je djelo izvršio u sastavu organizacione grupe (stav 2 kazna 6mj.-3 god.).
Izvršilac djela može biti svako lice a za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Za
ovaj oblik predviđena je kazna zatvora. Pokušaj djela je kažnjiv. Poseban oblik djela
postoji ukoliko je djelo iz stava 1 ili 2 ovog člana učinjeno za drugog.(stav 3). U pitanju
je takav oblik inkriminacije kojim se zapravo proširuje zona kažnjivosti krivičnog djela
samovlašće. Ovim oblikom djela predviđa se kažnjavanje i za onog ko vrši pribavljanje
prava koja pripadaju nekom drugom za koja neko drugi smatra da mu pripadaju mimo
nadležnih organa. Za ovaj oblik može se izreći novčana kazna ili kazna zatvora. Izvršilac
52
djela može biti svako lice koje vrši samovlašće za drugog. Subjektivnu stranu djela čini
umišljaj.
53
vlastiti život i svoju imovinu. Objektivni uslovi inkriminacije kod ovog krivičnog djela
predstavlja daljnu posledicu koja se sastoji u teškoj tjelesnoj povredi nekog lica ili
imovinske štete preko 3000 KM. Izvršilac krivičnog djela je lice koje se pojavljuje kao
učesnik u saobraćaju. Subjektivnu stranu osnovnog oblika ovog krivičnog djela čini
umišljaj. Umišljaj postoji kad je izvršilac bio svjestan da se ne pridržava saobraćajnih
propisa. Ukoliko se radi od 2 ili više učesnika koji se ne pridržavanjem saobraćajnih
propisa ostvarili jedno te isto krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja krivica
jednog učesnika ne umanjuje niti isključuje krivicu drugog učesnika. Za ovaj oblik
krivičnog djela propisana je kazna zatvora do 5 godina. Lakši oblik djela postoji ukoliko
je ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno nehatno što je najčešći oblik vinosti kod ovog
krivičnog djela.(stav 2, nov.kazna ili kazna zatvora do 3 god.). Teži oblik djela je iz
prethodna dva stava nastupila smrt jednog ili više lica. Propisane su kazne zatvora do
12godina, za djelo iz stava1 i 1-8 godina za djelo iz stava 2(st. 3).
54