Privredno Pravo I - Skripta

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
PRIVREDNO
PRAVO I
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
I - POSLOVNO PRAVO
1. POJAM POSLOVNOG PRAVA
Poslovno pravo je skup normi kojima se reguliše pravni poloţaj privrednih subjekata (statusno pravo),
njihov odnos prema drţavi (reglementsko pravo), kao i poslovi koje obavljaju u meĎusobnim
odnosima.
Historijski razvoj poslovnog prava. Kao posebna grana prava poslovno pravo pojavilo se u srednjem
vijeku, razvojem gradova u sjevernoj Italiji, gdje je bio centar evropske trgovine. Prva nacionalna
kodifikacija poslovnog prava izvršena je u drugoj polovini XVII vijeka u Francuskoj kroz 2 ordonanse
kralja Luja XIV (o suhozemnoj i o pomorskoj trgovini). Dalja kodifikacija nastavljena je u XIX
vijeku.
Historijski razvoj poslovnog prava se moţe svrstati u 3 faze: (1) dezintegracija; (2) inkorporacija ius
mercatoria u nacionalne kodifikacije i (3) ponovne tendencije integracije na regionalnom i
univerzalnom planu.
Predmet poslovnog prava su svi poslovi i odnosi koji nastaju u poslovnom prometu i svi odnosi koji
nastaju u toku poslovanja ili su sa njima u funkcionalnoj vezi. On obuhvata status privrednih
poslovnih subjekata, njihove meĎusobne poslovne odnose (robni i novčani promet), kao i odnose
poslovnih subjekata i drţave (reglementsko pravo).
2. IZVORI POSLOVNOG PRAVA
Ustav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava.
Zakoni su najvaţniji izvor poslovnog prava. MeĎu najznačajnijima u ovoj oblasti su: Zakon o
preduzećima, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o zadrugama, Zakon o osiguranju imovine i lica,
Zakon o bankama, Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima, Zakon o
Registru vrijednosnih papira, Zakon o Komisiji za vrijednosne papire itd). Poseban značaj ima Za kon
o obligacionim odnosima.
Podzakonski akti (uredbe, pravilnici, uputstva i naredbe) – kao izvor poslovnog prava su najvaţniji
akti vlade.
3. IZVORI AUTONOMNOG POSLOVNOG PRAVA
Obiĉaj kao izvor prava. Prema ZOO, učesnici u obligacionim odnosima su duţni da u pravnom
prometu postupaju »u skladu sa dobrim poslovnim običajima«. Osim termina »dobri poslovni običaji«,
ZOO koristi i termin »trgovinski poslovni običaji«, a analizirajući odredbe ZOO moţe se doći do
zaključka da se ne radi o sinonimima.
Naime, »dobri poslovni običaji« su pravila poslovne etike. Razvijaju ih privredne komore, koje daju i
potvrde o njihovom postojanju. Osnov za primjenu »dobrog poslovnog običaja« je izričita
zakonska odredba.
»Trgovinski poslovni običaj« je običaj u uţem pravno-tehničkom smislu. Da bi postao izvor prava,
potrebno je da ispuni odreĎene uslove: mora biti razuman, izvjestan, notoran i prihvaćen od većine
privrednika, te »dobar«, tj. mora biti u skladu sa pravilima poslovne etike. Na osnovu navedenog,
trgovinski poslovni običaj se moţe definisati kao u praksi stvoreno pravilo postupanja koje je u skladu
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
sa pravnim poretkom i moralom, i čija se primjena očekuje jer je ono izvjesno, općepoznato i
prihvaćeno od većine privrednika.
Trgovinski poslovni običaji mogu se klasificirati:
1. Na osnovu teritorijalne obuhvatnosti – opći, regionalni i lokalni;
2. Prema strukama u kojima vaţe – opći (horizontalni) vaţe u svim privrednim djelatnostima, a
posebni (vertikalni) se primjenjuju samo u pojedinim strukama.
U slučaju kolizije različitih običajnih pravila jači su običaji koji dolaze sa uţeg strukovnog ili
teritorijalnog područja.
Običaji kao nepisano pravilo se mogu dokazivati na više načina i to:

- putem uzansi, ako su kodificirani;
- uvjerenjima trgovačkih asocijacija (komore-berze);
- putem sudskih odluka;
- ponekad i sam zakon upućuje na primjenu običaja, a njihova sadrţina predstavlja faktičko pitanje.
Uzanse kao izvor prava. Uzanse su poslovni običaji sistematizirani u zbornike. Mogu se podijeliti na
opće i posebne, u zavisnosti od toga da li vaţe za sve poslove u privredi ili za pojedine struke odnosno
vrste poslova. U slučaju meĎusobne kolizije, one uzanse koje dolaze sa uţeg područja su načelno jače.
U našoj pravnoj tradiciji, Opće uzanse za promet robom donijela je Glavna drţavna arbitraţa FNRJ
1954.godine, a kasnije je za to bio ovlašten Vrhovni privredni sud. Donošenjem ZOO 1978.godine,
Opće uzanse su od manjeg značaja, jer je zakon svojevrsna kodifikacija obligacionog odnosno
poslovnog prava.
Prema ZOO, na obligacione odnose se primjenuju uzanse ako su stranke njihovu primjenu ugovorile
ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Uzanse su supsidijaran izvor poslovnog
prava i u slučaju suprotnosti uzansi i dispozitivnih normi ZOO, do primjene uzansi moţe doći samo
ako stranke izričito ugovore njihovu primjenu.
Što se tiče posebnih uzansi, postojeće posebne uzanse se mogu klasificirati u 3 grupe:
1. Posebne uzanse za promet poljoprivrednim proizvodima;
2. Posebne uzanse koje regulišu poslove vezane za odreĎeno mjesto – tu spadaju Lučke uzanse;
3. Treću grupu čine: Posebne uzanse za pomet blokova i ploča od kamena, mermera i granita,
Posebne uzanse o graĎenju, posebne uzanse za ugostiteljstvo, te Posebne uzanse za promet robe na
malo.
Opći uslovi poslovanja i formularni ugovori kao izvor prava. Opći uslovi poslovanja sadrţe pravila i
uslove poslovanja koje samostalno donose privredni subjekti i njihove transnacionalne korporacije.
Mogu biti izdati kao opći uslovi na formularu ugovora (formularni ugovor) ili u obliku tipskih
ugovora. U teoriji je sporno da li opći uslovi poslovanja i tipski (formularni) ugovori čine
tzv.formularno pravo, mogu li biti izvori poslovnog prava i kakva je njihova pravna priroda. S tim u
vezi postoje 3 teorije:
1. Normativna teorija, koja opće uslove uporeĎuje sa propisima;
2. Ugovorna teorija koja općim uslovima daje karakter ugovora i
3. Mješovita normativno-ugovorna teorija, po kojoj opći uslovi i formularni ugovori sadrţe i
javnopravne i obligacionopravne elemente.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Usvojeno je mišljenje da u svakom pojedinom slučaju treba cijeniti značaj odreĎenog općeg uslova
poslovanja. Ako je općeusvojen u odreĎenoj privrednoj branši, on predstavlja poslovn običaj, tj
profesionalno pravo te branše i kao takav spadaj u domen obligacionog prava.
Opći uslovi poslovanja moraju biti objavljeni na uobičajeni način i druga ugovorna strana mora biti
upoznata sa njihovim sadrţajem prije zaključivanja ugovora. Obično se štampaju na poleĎini
formularnog ugovora ili se posebno objavljuju. Obavezujući su za ugovorne strane ako su im bili
poznati ili su im morali biti poznati u vrijeme zaključenja konkretnog ugovora. U poslovnoj praksi se
smatra da su opći uslovi poslovanja bili poznati drugoj ugovornoj strani samim tim što su bili javno
publikovani.
Pravilo je da se općim uslovima poslovanja ne smiju stvarati monopolističke pogodnosti za odreĎene

privredne subjekte na trţištu. Zbog toga sva zakonodavstva predviĎaju odreĎena sredstva upravne i
sudske kontrole nad njima.
Formularni ugovori su ugovori koji su napisani na formularima koje unaprijed sastavljaju privredni
subjekti. Postoje 2 vrste ovih ugovora: tipski i adhezioni. Tipski formularni ugovor je ponuda drugoj
strani da zaključi ugovor. Druga ugovorna strana moţe ugovor prihvatiti u cjelini ili traţiti odreĎene
izmjene pojedinih klauzula. Dakle, moguće je pregovaranje i obezbjeĎenje ravnopravnosti ugovornih
strana. Adhezioni ugovori ili ugovori po pristupu su takoĎe jedan od oblika formularnih ugovora.
Ugovor je sačinjen na formularu jedne ugovorne strane i druga ako hoće da ga zaključi mora ponuĎeni
formular prihvatiti u cjelosti. Nema mogućnosti izmjene niti pregovora u tom pravcu.
Sudska i arbitraţna praksa ne mogu biti direktan izvor prava, kao ni pravna nauka.
II - PRIVREDNA DRUŠTVA
4. POJAM I OBLICI PRIVREDNIH DRUŠTAVA
Privredno (trgovačko) društvo je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica koji samostalno obavlja
poslovnu djelatnost u cilju sticanja dobiti. Ono po pravilu predstavlja ugovornu zajednicu 2 ili više
pravnih subjekata, koja ulaţu kapital i rad da pod zajedničkim imenom (firmom) obavljaju
registrovanu poslovnu aktivnost sa ciljem sticanja profita.
Zajedniĉki elementi privrednih društava. Bitni elementi svih privrednih društava su: osnivački akt,
pravni subjektivitet, udruţivanje osnivačkog kapitala, samostalno obavljanje registrovane djelatnosti,
da je privredno društvo profitna organizacija i da imovinskopravno odgovara za obaveze stvorene u
pravnom prometu.
Ugovor kao osnivački akt je formalan. Mora biti u pisanoj formi i mora biti potpisan od svih
osnivača ili njihovih punomoćnika i ovjeren kod suda ili drugog nadleţnog organa u skladu sa
Zakonom. Izuzetno, kod jednočlanih društava osnivački akt je odluka o osnivanju društva.
Pravni subjektivitet privrednog društva znači da društvo moţe u pravnom prometu sticati prava i
preuzimati obaveze, moţe biti vlasnik imovine i moţe tuţiti i biti tuţeno. Pravna sposobnost
privrednog društva ispoljava se kroz 4 bitna elementa:
1. Čvrsta i trajna organizacija sa organima preko kojih stupa u poslovne odnose sa trećim licima;
2. Dopušteni cilj zbog kojeg je osnovano;
3. Samostalnost u pravnom prometu, neovisno od članova društva;
4. Posebna imovina, koja je odvojena od imovine članova.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ulaganje kapitala osnivača je uslov nastanka privrednog društva. Osnivačka glavnica mora biti
formirana u minimalnom iznosu koji je zakonom propisan za pojedine oblike privrednih društava. Za
društva lica se po pravilu minimalni iznos osnovnog kapitala ne propisuje zakonom, već je to stvar
ugovorne autonomije. Ulozi osnivača mogu biti u stvarima, pravima i novcu, ali njihova vrijednost
mora biti iskazana u novcu. Moguće je da ulagač zadrţi pravo svojine na uloţenim stvarima, a da na
društvo prenese samo pravo korištenja. Tada se uspostavljaju pravni odnosi plodouţivan ja, upotrebe,
zakupa odnosno lizinga, što podrazumijeva da u osnivački kapital društva ulazi prihod od unesenog
dobra, ali ne i vrijednost samog dobra.
Izuzetno, kod društva lica ulozi osnivača mogu biti u radu i uslugama. Osnivač sa takvim ulogom je
ravnopravan član sa osnivačima čiji je ulog u novcu ili naturi. U teoriji ima stanovišta da ulozi u radu i
uslugama ne mogu biti predmet ulaganja u privredna društva, i to iz 2 razloga: (1) lični rad i usluge se
ne mogu unaprijed procijeniti i (2) nad tim ulozima se ne moţe provesti prinudno izvršenje.
Samostalno obavljanje djelatnosti znači da društvo u pravnom prometu po pravilu nastupa u svoje
ime i za svoj račun, a za obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
Društvo je profitna organizacija, što znači da se osniva radi postizanja ekonomskih (lukrativnih)
ciljeva, odnosno sticanja dobiti.
Imovinska odgovornost privrednih društava nastaje trenutkom registracije. Upis u registar proizvodi
pravno dejstvo prema trećim licima šesnaestog dana po objavljivanju rješenja o registraciji društva.
Vrste privrednih društava su društva lica i društva kapitala. U društvima lica dominiraju lični
elementi. Njihovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva. Solidarna
odgovornost uslovljava jednakost njihovih uloga po vrijednosti i specifična rješenja kod raspolaganja
ili prenosa udjela (pravo preče kupovine i potrebna saglasnost ostalih članova za prenos udjela na treća
lica). U društva lica spadaju društvo neograničene odgovonosti i komanditno društvo.
Društva kapitala su privredni subjekti gdje je odlučujući kapital. Imovina društva je odvojena od
imovine članova. Članovi društva ne mogu biti tuţeni niti odgovarati za obaveze društva. Oni snose
poslovni rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, za obaveze društva će u slučaju zloupotrebe
odgovarati dioničar u dd, vlasnik udjela u doo i komanditor u kd. U društva kapitala spadaju dd i doo.
Pravna priroda privrednog/trgovaĉkog društva obraĎena je kroz 3 osnovne teorije: teorija ugovora,
teorija institucije i mješovita teorija.
Teorija ugovora društvo smatra ugovornom tvorevinom. Ugovorom se odreĎuje njegova pravna
struktura, pravna organizacija i sve ostale funkcije. Prema ovoj teoriji, ako ugovor ne sadrţi odreĎena
rješenja, treba primijeniti opća pravila obligacionog prava.
Teorija institucije trgovačko društvo posmatra kao posebnu pravnu instituciju (pravno lice). Ona ne
negira značaj ugovornih pravila, ali smatra da u ureĎenju samog društva i načina njegovog poslovanja
kogentne zakonske norme imaju dominaciju nad ugovornim pravilima.
Teorija o mješovitoj pravnoj prirodi trgovačkih društava smatra da društva nisu u potpunosti ni
ugovori niti institucije. U njima paralelno postoje pravila ugovornog prava, zakonska pravila, kao i
pravila autonomnog prava kroz statute i odluke organa upravljanja. Kod društava personalnog tipa
preovladavaju ugovorna pravila, a kod društava kapitala pravila zakona i autonomnog prava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sistemi osnivanja privrednih/trgovaĉkih društava. Postoje 3 osnovna sistema: koncesioni, normativni
i sistem zakona ili upravnog akta. Pozitivna zakonodavstva u pravilu kombinuju sva 3 sistema, s tim
da je jedan od njih uvijek osnovni (dominantan).
Sistem koncesije (dozvole) podrazumijeva osnivanje društva na osnovu prethodne dozvole koju
izdaje nadleţni drţavni organ. Ta dozvola (koncesija) je po pravilu konstitutivne prirode. Prilikom
odlučivanja o davanju dozvole, drţavni organ je ovlašten da ocjenjuje svrsishodnost osnivanja društva,
kao i druge uslove koje smatra potrebnim.
Normativni sistem (sistem prijave) je dominantan. On podrazumijeva da su uslovi i postupak

osnivanja društva unaprijed utvrĎeni propisom, a funkcija drţavnog organa svodi se na osiguranje
primjene zakonskih propisa. On je duţan izvršiti registraciju društva ako utvrdi da su ispunjeni svi
zakonski uslovi. Pritom nije ovlašten da ispituje cjelishodnost osnivanja kao u koncesionom sistemu.
Sistem zakona ili upravnog akta primjenjuje se pri osnivanju javnih preduzeća. Osnivački akt je akt
drţavnog organa - zakon ili upravni akt.
5. INDIVIDUALIZACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA U PRAVNOM PROMETU
Poslovni individualitet na trţištu privredno društvo ostvaruje putem obaveznih atributa. Atributi se po
značaju i obaveznosti mogu podijeliti na obavezne i fakultativne. Obavezni su: firma, djelatnost,
sjedište, drţavljanstvo (nacionalna pripadnost) i jedinstveni identifikacijski broj.
U fakultativne atribute spadaju oni koji postoje da bi se privredni subjekt ili njegov proizvod
razlikovao od ostalih, odnosno da bi se izgradio poslovni imidţ. Tu spadaju robni i usluţni ţigovi,
uzorci i modeli.
Firma predstavlja individualnu oznaku pod kojom jedan poslovni subjekt ima pravo i obavezu da
posluje i da se u svom poslovanju tako potpisuje. OdreĎuje se aktom o osnivanju. U pravnoj teoriji
postoji podjela na:
a) Društva sa personalnom firmom, koja su ustvari društva lica (dno, kd i individualni trgovac) jer se
u firmu unose njihova imena, jedno ili više njih. Individualizacija ovih društava, kojom se ona
razlikuju od svojih osnivača u pravnom prometu, vrši se tako što se uz ime firme društva obavezno
označava pravni oblik društva (npr.Čović i drugi, d.n.o.).
b) Društva sa realnom firmom, pod kojim posluju društva kapitala. Iz firme se obavezno vidi predmet
poslovanja i ne unose se imena dioničara niti osnivača društva. Firma društva kapitala obavezno
mora sadrţavati oznaku oblika društva (d.d. ili d.o.o.).
Elementi firme se mogu podijeliti na dopuštene, uslovno dopuštene i nedopuštene. Dopušteni elementi
se dijele na obavezne i fakultativne. Obavezni su:
1. Ime (firma) privrednog društva;
2. oznaka djelatnosti (proizvodnja mašina, graĎevinarstvo, finansijsko posredovanje i sl);
3. oznaka sjedišta, uključujući i adresu;
4. oznaka oblika organizovanja (DD, DOO, KD, KDD, STR, SUR i sl).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U fakultativne elemente spadaju dodaci u vidu slika, crteţa, skica, koji se mogu koristiti kao usluţni i
robni ţigovi. Fakultativni elementi mogu označavati i povezanost privrednih društava (npr.holding,
koncern, povezano društvo i sl).
Uslovno dopušteni sastojci firme su oni koji ulaze po posebnom odobrenju, a tu spadaju riječi BiH,
Federacija, naziv kantona, grada, općine ili njihove izvedenice ili skraćenice. Imena odreĎenih
znamenitih ličnosti mogu se unijeti u firmu uz odobrenje njihovo ili njihovih zakonskih nas ljednika.
Sud će na zahtjev organa, lica ili zakonskih nasljednika izbrisati uslovno dopuštene elemente.
Nedopušteni elementi su svi oni koji se na osnovu zakonske zabrane ne mogu unijeti u firmu. To su:
oznake ili riječi protivne zakonu, usluţni i robni znakovi drugih pravnih ili fizičkih lica, sluţbeni
simboli ili znakovi, nazivi ili simboli stranih drţava ili meĎunarodnih organizacija, kao i riječi ili
znakovi koji bi mogli stvoriti zabunu u prometu.
Upotreba firme. Firma se onako kako je registrovana mora upotrebljavati u prometu i istaći na
poslovnim prostorijama, bilo puna ili skraćena, a moţe i kumulativno. Poslovna pisma moraju
sadrţavati firmu i sjedište društva.
Pravna i poslovna zaštita firme. Firma uţiva višestruku pravnu zaštitu:

a) U postupku registracije - zakonska zaštita koja se provodi po sluţbenoj duţnosti od nadleţnog
registarskog suda. Sastoji se u tome što sud neće upisati pod istom firmom 2 poslovna subjekta
koji obavljaju istu ili srodnu djelatnost na njegovom području. Ako su za upis prijavu podnijela 2
subjekta, prioritet ima onaj koji je ranije dostavio prijavu;
b) Nakon registracije - po osnovu opravdanog poslovnog interesa društva. Ova zaštita se ostvaruje
isključivo po zahtjevu (tuţbi) poslovnog subjekta koji smatra da je njegova firma povrijeĎena. Rok
za podnošenje tuţbe je 3 godine od dana kad je u sudski registar upisana tuţena firma. Tuţba se
moţe podnijeti sudu sjedišta tuţitelja ili sudu sjedišta tuţenog. Tuţbeni zahtjev moţe biti usmjeren
na zabranu upotrebe firme od strane tuţenog i njeno brisanje iz registra, naknadu štete i javno
objavljivanje presude.
c) Krivičnopravna zaštita zbog neovlaštenog korištenja tuĎe firme ili obiljeţja.
Zbog nejasnoće u razlikovanju imena i drugih elemenata firme (zaštitnog znaka, ţiga, crteţa),
neovisno od korištenja prava na tuţbu, moguće je da privredna društva zaštitu ostvaruju i na osnovu
propisa u nelojalnoj konkurenciji ili o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva. Prednost ovog
oblika zaštite je u tome što registracija firme nije pretpostavka za traţenje zaštite i što podnošenje
tuţbe nije vezano za prekluzivni rok, a zaštita se moţe traţiti i u inostranstvu.
Upis firme u javni registar društava i prenos firme društva. Firma se obavezno upisuje u sudski
registar ili javni registar privrednih društava. Pošto je firma često sinonim za samo društvo, vaţi
princip neotuĎivosti imena (firme) od društva, već samo zajedno sa društvom. Princip neodvojivosti
firme od poslovnog subjekta sprečava dovoĎenje u zabludu trećih lica u pravnom prometu.
Naĉela firme privrednog subjekta su:

- Načelo obaveznosti (obligatornosti) firme - svaki tip poslovnog subjekta mora imati firmu, firma
mora biti naznačen u osnivačkom aktu, upisana u sudski registar i istaknuta na poslovnim
prostorijama, a poslovni subjekt je mora upotrebljavati u svom komuniciranju;
- Načelo istinitosti – svi elementi firme treba da odgovaraju stvarnom stanju, kako su upisani u
sudski registar;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- Načelo posebnosti (distinkcije) firme – firma jednog društva se mora jasno razlikovati od firmi
drugih društava. U sudski registar istog suda ne mogu biti upisana 2 subjekta sa istom ili sličnom
firmom, a koji obavljaju istu ili srodnu djelatnost. Sud o tome vodi računa po sluţbenoj duţnosti;
- Načelo javnosti (publiciteta) firme – firma je atribut koji je svo vrijeme izloţen javnosti. Sve
izmjene u firmi podlijeţu načelu publiciteta;
- Načelo zakonitosti obavezuje registar da ne udovolji zahtjevu za registraciju firme koja ne sadrţi
obavezne elemente ili sadrţi zabranjene elemente.
Djelatnost (predmet poslovanja) poslovnog subjekta čine utvrĎene poslovne aktivnosti kojima se on
bavi i koje su upisane u sudski registar. Da bi se registrovao za odreĎenu djelatnost, poslovni subjekt
mora ispunjavati posebne uslove za obavljanje te djelatnosti. Ako su ispunjeni posebni uslovi,
poslovni subjekt moţe registrovati jednu ili više djelatnosti, a pod odreĎenim uslovima moţe obavljati
i djelatnosti koje nisu upisane u sudski registar: to je u slučaju kad se neregistrovane djelatnosti vrše u
manjem obimu ili povremeno, a neposredno sluţe sluţe registrovanoj djelatnosti i doprinose
racionalnijem poslovanju tj. potpunijem iskorištavanju pomoćnih materijala.
Djelatnost je promjenjiva kategorija. Odluku o promjeni donosi nadleţni organ društva s tim što se
mijenja osnivački akt i registracija. Sa pravnog stanovišta, promjena djelatnosti je proširivanje,
suţavanje ili zamjena predmeta poslovanja.
Djelatnosti su klasificirane Standardnom klasifikacijom djelatnosti (SKD), koja je u naš pravni i

ekonomski sistem uvedena posebnim Zakonom o SKD i na osnovu njega donesenom Odlukom o
SKD. UtvrĎena klasifikacija predstavlja obavezan standard i sluţi za potrebe statistike, planiranja i
istraţivanja, poreskih, carinskih i drugih evidencija.
Prema našem pozitivnom pravu, ugovor zaključen izvan registrovane djelatnosti je pravno valjan za
treća lica ako su ispunjena 2 uslova: (1) da ga je zaključilo lice koje je ovlašteno za zastupanje i (2) da
je treće lice bilo savjesno, tj. da nije znalo ili moralo znati da je ugovor izvan registrovane djelatnosti
njegovog saugovarača.
Sjedište. U našem pravu prihvaćen je formalni kriterij, tako da se sjedištem poslovnog subjekta smatra
mjesto koje je upisano u javni registar društava, a osnivači to mjesto odreĎuju osnivačkimm aktom.
MeĎutim, ovako odreĎeno sjedište društva se ne moţe razlikovati od mjesta obavljanja djelatnosti koja
se obavezno registruje.
Po realnom kriteriju, koji je prihvaćen u više zemalja, sjedište društva je mjesto u kome se obavlja
njegova djelatnost ili iz kojeg se upravlja društvom. Ako se djelatnost obavlja u više mjesta, sjedištem
se smatra ono mjesto koje je utvrĎeno aktom o osnivanju i upisano u registar.
Sjedište ima višestruk pravni značaj. Prema njemu se odreĎuje: mjesna nadleţnost suda, upravnih
organa i organa kontrole, mjesto zaključenja i izvršenja ugovora ako ugovorom nisu odreĎeni,
mjerodavno pravo, karakter ulaganja (domaće ili strano).
Jedinstveni identifikacioni broj (matiĉni broj). Svaki pravni subjekt po zakonu mora imati
identifikacijski broj kao poreski obveznik, koji dobiva od Poreske uprave FBiH, odnosno matični broj
u RS.
Imovina privrednih subjekata. Osnivački (osnovni) kapital društva je novčana vrijednost uloga koji
članovi (osnivači) moraju uplatiti prilikom osnivanja društva. Iznos osnovnog kapitala odreĎuje se
osnivačkim aktom, a minimalni osnovni kapital dd i doo fiksiran je zakonom. Opći minimum
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osnovnog kapitala dd je 50.000KM, a za doo 2.000KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne moţe biti
manja od 100KM.
U poslovnom pravu se primjenjuju odreĎeni principi unošenja (ulaganja) kapitala i odrţavanja njegove
vrijednosti za vrijeme poslovanja društva. Ti principi su utvrĎeni kogentnim normama, a izraţavaju se
u slijedećem:
- osnovni kapital dd mora u cjelosti biti uplaćen na poseban račun prije upisa društva u registar
emitenata kod Komisije za vrijednosne papire;
- ulozi u novcu kod osnivanja dd ne mogu biti manji od propisanog minimuma – 50.000KM;
- kod doo, do datuma podnošenja zahtjeva za registraciju, mora biti uplaćen najmanje zakonski
minimum uloga u novcu (2.000KM);
- ulozi u stvarima i pravima moraju u cjelosti biti uneseni do dana podnošenja zahtjeva za
registraciju društva;
- svaki član društva kao osnivač je obavezan namiriti u novcu punu vrijednost uloga u stvarima i
pravima, ako bi vrijednost uloga u trenutku podnošenja zahtjeva za registraciju bila manja od
procijenjene vrijednosti u osnivačkom aktu;
- osnivački ulog kod društva kapitala i kod doo ne moţe se sastojati u radu i izvršenim uslugama;
- početna cijena dionice prilikom emisije ne moţe biti ispod njene nominalne vrijednosti. Razlika
iznad nominalne vrijednosti je dionička premija;
- osnivači dd ne mogu raspolagati izvršenim uplatama dionica;
- troškovi osnivanja dd se ne mogu isplaćivati na teret osnovnog kapitala;
- simultano osnivanje podrazumijeva bezuslovnu uplatu upisanih dionica u cjelosti.
Načelo odrţavanja vrijednosti osnovnog kapitala obavezuje društvo da za svo vrijeme poslovanja ima
osnovni kapital najmanje u iznosu zakonskog minimuma, što se postiţe na 3 načina:
- zabranom smanjenja osnovnog kapitala ispod nominalne vrijednosti propisane zakonom;
- zabranom dd da upisuje vlastite dionice, ograničenjem u sticanju vlastitih dionica;
- zabranom povećanja osnovnog kapitala za iznos vlastitih dionica.
Osnovni kapital dd podije ljen je na dionice, a kod doo na udjele. Upravljačka i imovinska prava
učešća u društvu srazmjerna su učešću u osnovnom kapitalu. Izuzetno se mogu emitovati tzv.pluralne
(privilegovane) dionice, koje odstupaju od načela proporcionalnosti.
Imovina i imovinska masa. Imovina je ukupnost imovinskih prava koja pripadaju jednom poslovnom
subjektu, a koja se mogu izraziti u novcu. Čine je stvarna prava, obligaciona prava, imovinski dio
autorskih prava, prava industrijske svojine i udjeli u drugim poslovnim subjektima. U imovinu ulazi i
zahtjev za naknadu štete. Imovinska masa je ekonomska kategorija i obuhvata sva ekonomska dobra
koja pripadaju jednom privrednom licu. Samo aktiva se smatra dijelom imovine privrednog subjekta, a
pasiva je teret (obaveza) imovinske mase koja se iz te mase mora isplatiti povjeriocima.
Imovina privrednog subjekta je jedinstvena, bez obzira na to gdje se njeni dijelovi nalaze. Privredni
subjekt moţe imati samo jednu imovinu, bez obzira na njenu veličinu.
Pravni promet. Pravni promet označava prenos subjektivnih prava na predmetima imovine sa jednog
na drugi subjekt. Suština pravnog prometa jeste u tome što se ne prenosi samo faktička vlast sa jednog
WWW.BH-PRAVNICI.COM
lica na drugo kao što je to slučaj kod ekonomskog prometa, nego se prenosi i ovlaštenje odnosno
pravna vlast koju objektivno pravo priznaje titularu na toj stvari.
6. REGISTRACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA
Registracija je po zakonom propisanom postupku dokumentovan upis zakonom odreĎenih činjenica i

pravnih stanja privrednog subjekta u javni ili drugi registar. VoĎenje registara privrednih subjekata u
BiH je u nadleţnosti redovnih sudova, a u uporednom pravu registre po pravilu vode trgovački sudovi.
Po harmoniziranom pravu EU, sve drţave članice su obavezne uspostaviti centralni registar privrednih
subjekata.
Predmet upisa. U registar se upisuju sva pravna stanja koja se odnose na: osnivanje, promjene
statusnog oblika (transformacija), statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela), otvaranje
stečajnog i likvidacionog postupka, i prestanak privrednog subjekta (brisanje). Postupak upisa
regulisan je posebnim zakonom 1 .
Registar društava po našem noveliranom pravu obuhvata registar podataka i registar isprava.
Registar podataka. Registarski podaci su pravnorelevantne činjenice koje se obavezno upisuju u

registar društava. Po propisima trgovačkog prava, registarskim podacima se smatraju:
1. firma i sjedište subjekta (puni i skraćeni naziv firme, prevod na strani jezik i firmu podruţnice, te
podaci o sjedištu društva sa geografskim umjesto sa nazivom uluce i broja sjedišta društva);
2. podaci o obliku društva (dno, kd, dd, kda)
3. djelatnost (po pravilu u skladu sa standardnom klasifikacijom);
4. pri registraciji podruţnice ili drugog dijela privrednog društva: firma, sjedište, djelatnost, firma i
sjedište društva čiji je organizacijski dio podruţnica, te podaci o prokuristi podruţnice ili drugog
lica ovlaštenog za zastupanje matičnog društva u poslovanju podruţnice (ako za podruţnicu nije
data posebna prokura).
5. imena i prebivališta lica ovlaštenih za zastupanje društva (članovi dno, komplementari kod
komanditnog društva i doo, opunomoćeni komanditori, direktor i izvršni direktor dd i dno,
prokurista);
6. podaci o članovima, ulozima i odgovornosti za obaveze društva, o vlasništvu, osnovnom kapitalu,
dionicama i udjelima;
7. podaci prema posebnom zakonu kojima se reguliše postupak registracije privrednih subjekata i
dodatni podaci potrebni za bliţu identifikaciju privrednog društva (broj i datum osnivačkog akta,
vrijeme na koje je osnovano društvo, imena članova upravnog i nadzornog odbora dd i doo,
prestanak društva).
Registar isprava. Registarske isprave su dokumenti koje subjekti upisa (privredni subjekti) prilaţu uz
zahtjev za registraciju – prijavu, koji se obavezno pohranjuje u zbirci isprava registarskog organa.
Pravna priroda registra. Registar društava je javni registar, što znači da su podaci iz registra dostupni
svim zainteresiranim licima koja mogu izvršiti uvid u upisane podatke i traţiti izdavanje izvoda,
ovjerene kopije ili prepisa isprave za bilo koje registrovano društvo.
1
Zakon o upisu u sudski registar pravnih lica koja obavljaju privrednu djelatnost.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Upis u javni registar privrednih društava ima konstitutivno dejstvo, što znači da danom upisa upisani
subjekt stiče pravnu i poslovnu sposobnost. Prema trećim licima upis u registar ima pravno dejstvo
protekom 16.dana od dana objavljivanja rješenja o izvršenoj registraciji poslovnog subjekta, a prije tog
dana samo prema nesavjesnim trećim licima, tj. onima koja su znala za upisane podatke ili sadrţaj
isprava na osnovu kojih je izvršena registracija. Sam upis, bez valjane objave, nema dejstvo prema
trećim licima. U slučaju nesaglasnosti izmeĎu objavljenih i stvarno upisanih podataka, prednost imaju
objavljeni podaci.
Prijava upisa. Postupak upisa se pokreće prijavom. Prijavu je ovlašteno i obavezno podnijeti lice koje
je aktima društva ovlašteno za njegovo zastupanje. Uz prijavu se prilaţu propisani dokumenti i dokazi.
Vanparnični postupak registracije je hitan i mora se završiti u roku od 15 dana od dana prijema
ispravne i potpune prijave za upis u javni registar društva. O upisu sud odlučuje rješenjem, a o
procesnopravnim pitanjima zaključkom. Pravni lijekovi su ţalba i zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Vrste upisa. Prema pravnim dejstvima, upisi se dijele na konačne, privremene (uslovne) i
obavještavajuće.
Konačni upis je upis kod kojeg se u registar unose činjenice koje su bezuslovne i konačne, bez
vremenskog ograničenja. Tu spada upis osnivanja, transformacije, statusnih promjena, prestanka
poslovnog subjekta, statusno povezivanje, upis lica ovlaštenih za zastupanje. Konačni upisi mogu se
brisati samo na osnovu pismenog zahtjeva ili tuţbe rgistarskom organu.
Uslovni (privremeni) upis je prednotacija (predbiljeţba) odreĎenih činjenica čije trajanje je

vremenski ograničeno, tako da, kada se u odreĎenom roku ispune potrebni uslovi, uslovni upis se
pretvara u konačni. Ovdje se upisuje otvaranje stečajnog postupka ili postupka likvidacije, te
ograničenja prava stečajnog duţnika u raspolaganju imovinom. Kad se steknu uslovi za konačni upis,
sud po sluţbenoj duţnosti briše predbiljeţbe.
Obavještavajući upis (zabiljeţba, adnotacija) za cilj ima obavještavanje drugih lica o relevantnim
činjenicama vezanim za poslovni subjekt ili njegova odgovorna lica. Obuhvata upise vezane za:
zabranu bavljenja odreĎenom djelatnosti odnosno poslovima, upis privremenih mjera zaštite izrečenih
prema subjektu ili ovlaštenim licima, te upis ograničenja u prometu. Kad istekne vrijeme za koje je
upisana, sud briše adnotaciju po sluţbenoj duţnosti.
Naĉela registriranja:
1. Načelo obaveznosti (obligatornosti) znači da se po zakonu svi poslovni subjekti obavezno upisuju
u registar.
2. Načelo zakonitosti (legaliteta) podrazumijeva da se upis vrši po zakonom predviĎenom postupku,
a upisuju se pravna stanja i podaci koje je odredio zakon. Sud na to pazi po sluţbenoj duţnosti.
3. Načelo javnosti (publiciteta) ima 2 aspekta. Prvi, sudski registar je javna knjiga i svako je moţe
razgledati, prepisivati i iz nje traţiti izvode. Drugi aspekt, podaci upisani u registar suda objavljuju
se u Sluţbenim novinama FBiH.
4. Načelo jedinstvenosti znači da se registar privrednih subjekata u FBiH vodi po jedinstvenom
federalnom Zakonu, na jedinstven način.
5. Načelo konstitutivnosti znači da se faktičke činjenice u trenutku upisa pretvaraju u pravne.
Poslovni subjekt stiče pravnu i pos lovnu sposobnost danom upisa u registar, a iste gubi danom
brisanja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. Načelo istinitosti podrazumijeva da su podaci uneseni u sudski registar tačni i istiniti u formalnom
i materijalnom smislu.
7. Načelo pismenosti (formalizma) je zastupljeno tokom cijele procedure upisa. Dokazi usmene
prirode se ne podnose niti izvode.
Neki autori kao posebna načela izdvajaju još načelo savjesnosti i povjerenja, te načelo prioriteta (prior
tempore potior iure).
Ostale vrste registara. Ovdje spada Registar vrijednosnih papira, zemljišne knjige, te posebne
evidencije brodova, aviona, poslovnih znakova i sl.
7. SUBJEKTI POSLOVNOG PROMETA
Kao subjekti poslovnog prometa mogu se javiti: individualni trgovac (samostalni obrtnik); vlasnici
samostalnih radnji, bez pravnog subjektiviteta; svi oblici privrednih društava; berze; javna preduzeća
(kompanije); svi oblici povezivanja društava putem kapitala, kao što su holding, koncern, razni
fondovi i sl; ostali oblici pravnih lica, koja mogu biti i neprofitnog karaktera (fondacije, zadruge i
druge asocijacije).
8. ZASTUPANJE PRIVREDNIH SUBJEKATA
Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg fizičko lice (zastupnik) obavlja neku pravnu radnju za
zastupanog (privredno društvo, holding, koncern i sl). Ta radnja proizvodi dejstva neposredno za
zastupanog, sve dok se zastupnik kreće u granicama svojih ovlaštenja. Osnov za zastupanje moţe biti:
zakon, statut ili ugovor o osnivanju društva, ugovor o zastupanju (punomoćstvu), te sudsko rješenje
kojim se imenuje stečajni ili likvidacioni upravnik.
Za razliku od zastupanja, predstavljanje je istupanje u ime poslovnog subjekta bez stvaranja

imovinsko-pravnih obaveza. Predstavnik daje izjave volje koje ne proizvode imovinskopravne učinke
za društvo.
Zastupnici poslovnih subjekata tradicionalno se dijele na slobodno i vezano osoblje. Slobodno osoblje
čine fizička lica koja na osnovu zakona, sudskog akta ili iz prirode društva imaju ovlaštenja za
zastupanje poslovnog subjekta. To su: generalni direktor, predsjednik uprave društva, članovi DNO
(javni drugari), komplementari, te stečajni i likvidacioni upravnik.
Vezano osoblje (officers) su lica koje imenuje i razrješava generalni direktor ili predsjednik uprave. Tu
spadaju: izvršni direktori, pomoćnici direktora, punomoćnici, rukovodno osoblje svih rangova.
Vrste privrednih zastupnika. Zakonski zastupnici su lica čija ovlaštenja za zastupanje se zasnivaju
na samom zakonu. To su generalni direktor ili predsjednik uprave društva kapitala, odnosno članovi
društva lica. Društvo ne moţe postojati bez zakonskog zastupnika, jer sud neće izvršiti registraciju.
Sadrţaj ovlaštenja zaposlenog zastupnika je zaključivanje ugovora i vršenje drugih pravnih poslova i
radnji. Pored funkcije zastupanja i predstavljanja društva, zakonski zastupnik po samom zaknu vrši i
poslovodnu funkciju, što uključuje i odgovornost za nezakonit rad društva.
Ovlaštenja zakonskog zastupnika mogu biti ograničena. Ograničenja se obavezno upisuju u registar,
jer u suprotnom nemaju dejstvo prema trećim licima. U teoriji su poznata 3 modaliteta ograničenja
zakonskog zastupnika:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
a) Da je za zaključivanje ugovora potrebna saglasnost odreĎenog drţavnog organa ili organa društva,
koje se moţe dati prethodno, istovremeno ili naknadno;
b) kvalitivna ograničena zastupnika znače da odreĎene ugovore bez obzira na vrijednost zastupnik
moţe sklopiti samo uz saglasnost nadleţnog organa društva;
c) kvantitativna ograničenja, koja se odnose na vrijednost zaključenog ugovora bez obzira na vrstu.
U praksi se koristi kombinacija sva 3 modela.
Statutarni zastupnici. Pojam »statutarni« zastupnici je pravno-tehnički izraz za sva lica koja su na
osnovu statuta ili ugovora o osnivanju društva ovlaštena za zastupanje. Statutarni zastupnici mogu biti
samo zaposlenici društva, s tim što mogu biti iz slobodnog ili vezanog osoblja. Zastupništvo i
eventualna ograničenja se obavezno upisuju u javni registar društva. Statutarni zastupnici postoje
uporedno sa zakonskim zastupnicima, ali se meĎusobno ne isključuju već koordiniraju. Obično su to
predsjednik nadzornog odbora, predsjednik društva ili skupštine društva, razno rukovodno osoblje,
sekretar društva, kao i rukovodioci pojedinih organizacijskih cjelina.
Zastupnici određeni aktom suda. U ovu kategoriju spada stečajni upravnik.
Punomoćstvo je posebna vrsta voljnog zastupanja koje se zasniva na pravnom poslu, odnosno
ugovoru o punomoćstvu. Ugovorom zastupnik društva na drugo lice prenosi dio svojih ovlaštenja.
Sam taj pravni odnos, kao i formalni akt, naziva se punomoć, punomoćje ili opunomoćenje. Davanjem
punomoći ne prestaje zakonsko ili statutarno zastupništvo lica.
Za punomoć u poslovnom pravu vaţe slijedeća pravila:

- daje se u pisanoj formi;
- punomoćnik moţe biti pravno ili fizičko lice;
- punomoćnik moţe preduzimati samo one radnje na koje je ovlašten i u granicama ovlaštenja;
- ako je dobio opću (generalnu) punomoć, punomoćnik moţe preduzimati samo poslove koji
spadaju u redovno poslovanje društva, iznad toga mora imati posebnu punomoć;
- prema zakonu, punomoćnik mora imati posebnu punomoću slijedećim slučajevima: mjenič ni
poslovi, preuzimanje jemstva i svih vrsta garancija, poravnanje i oprost duga, besplatna cesija,
intercesija, zasnivanje realnih tereta na imovini, odlučivanje o arbitraţi, te odricanje od tuţbenog
zahtjeva.
- statutom moţe biti predviĎeno da je za davanje punomoći potrebna saglasnost organa upravljanja
ili zakonskog zastupnika.
Prema pravilima obligacionog prava postoji više vrsta punomoćstva:

1) opća (generalna);
2) posebna (specijalna);
3) poslovna punomoć po zaposlenju;
4) punomoć trgovačkog putnika.
Poslovno punomoćstvo. Poslovni punomoćnik je zaposleno lice koje privredno društvo odnosno
individualni trgovac ovlašćuje da u ime zastupanog zaključuje ugovore i druge pravne radnje koji su
uobičajeni za poslovnu djelatnost zastupanog. Ovo punomoćstvo sadrţi zakonska ograničenja.
Poslovni punomoćnik ne moţe otuĎiti ni opteretiti nekretnine zastupanog, ne moţe preuzeti mjenične
niti obaveze jemstva i ne moţe uzeti zajam niti voditi spor za zastupanog. Za ovakve radnje poslovni
punomoćnik morao bi imati specijalnu punomoć. Osim navedenih, vlastodavac svojom voljom moţe
nametnuti i dodatna ograničenja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Punomoćstvo po zaposlenju. Punomoćnik po zaposlenju je pravnotehnički termin za punomoć lica
koja u društvima rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i izvršenje
odreĎenih ugovora (prodavci u prodavnicama, ugostiteljstvo, turizam itd). Da bi jedno lice bilo
punomoćnik po zaposlenju, nije potreban poseban ugovor o punomoćstvu.
Trgovački putnik je lice koje je u ime društva ovlašteno preduzimati samo one poslove koji se
odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoći. Ovlaštenje na zaključivanje ugovora mora biti
nesumnjivo, u suprotnom se smatra da moţe samo prikupljati ponude (porudţbine). Iako je ovlašten da
proda robu, trgovački putnik nije ovlašten da naplati cijenu, niti da proda robu na kredit. Za te radnje
mora imati specijalnu punomoć. Pored ovlaštenja na prikupljanje ponuda, punomoć trgovačkog
putnika standardno sadrţi i slijedeća ovlaštenja:
- da prima reklamacije na pravne i materijalne nedostatke isporučene robe;
- da prima izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenih njegovim posredovanjem;
- da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere radi očuvanja njegovih interesa iz tog ugovora.
Prokura je najšira trgovačka punomoć, čiji su sadrţaj i obim ovlaštenja usmjereni na sveukupno
poslovanje poslovnog subjekta. Sadrţaj ovlaštenja i ograničenja prokure isključivo su odreĎeni
zakonom i on ne zavisi od volje trgovačkog društva, odnosno ne moţe biti izmijenjen statutom ili
ugovorom o osnivanju. Izvan zakonskih ograničenja, prokurista je neograničen. Zakonsko ograničenje
odnosi se na raspolaganje nepokretnom imovinom. Naime, prokurista ne moţe vršiti raspolaganje i
opterećivanje nepokretne imovine zastupanog, osim ako za to nije izričito i posebno ovlašten.
Što se tiče davanja prokure, vaţe slijedeća pravila:

- prokuru daje generalni direktor, odnosno uprava društva i to u pisanoj formi;
- ne moţe sadrţavati nikakva ograničenja zasnovana na statutu, ugovoru o osnivanju ili odluci
organa poslovodstva;
- prokura je neprenosiva, upisuje se u sudski registar i javno objavljuje u sluţbenom glasilu.
Prokurator (prokurista) moţe biti samo poslovno sposobno fizičko lice koje je stručno i kod kojeg ne
postoji konflikt interesa u odnosu na društvo.
Za prestanak prokure vaţe opća pravila o prestanku punomoći, uključujući stečaj i likvidaciju
principala, kao i opoziv. Prestanak se upisuje u sudski registar i javno objavljuje.
Razlikuju se 2 vrste prokure: pojedinačna (samostalna, individualna) i zajednička (kolektivna). U

nekim pravima moguća je i njihova kombinacija. Pojedinačna (individualna) prokura postoji kad je
data jednom ili više lica, s tim što svaki od prokuratora djeluje samostalno i ima puna ovlaštenja koja
prokura sadrţi po zakonu. Kod zajedničke (kolektivne) prokure, pravni poslovi i radnje su punovaţni
samo ako postoji saglasna volja svih prokuratora.
Prekoraĉenje granica ovlaštenja. Ako zastupnik prekorači granice svojih ovlaštenja, to će za

zastupanog proizvesti obavezu samo ukoliko naknadno odobri preduzetu radnju (ratihabitacija).
Odobrenje se moţe dati isključivo za cijeli posao, a ne za pojedine dijelove i to usmeno ili pismeno.
Nuţno je da ratihabitacija bude učinjena u roku koji je po redovnom toku stvari potreban da se ugovor
takve vrste razmotri i ocijeni.
Ako zastupani odbije ratihabitaciju ili vrijeme za njeno davanje istekne, zastupnik i zastupani će
solidarno odgovarati savjesnom trećem licu za prouzrokovanu štetu.
III – IMOVINSKA ODGOVORNOST PRIVREDNIH SUBJEKATA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osnov odgovornosti privrednih subjekata moţe biti zakon, ugovor i drugi osnovi nastanka obligacija
(delikt, neosnovano bogaćenje, poslovodstvo bez naloga). S tim u vezi razlikuju se graĎanskopravna,
administrativna i krivična odgovornost. GraĎanskopravna odgovornost je imovinska odgovornost
privrednog subjekta koja obuhvata ugovornu i vanugovornu odgovornost za civilne delikte kojima je
prouzrokovana šteta nekom drugom pravnom subjektu.
9. ODGOVORNOST PRIVREDNOG SUBJEKTA ZA SOPSTVENE OBAVEZE
Odgovornost poslovnog subjekta za vlastite obaveze zasnovana je na zakonu, ne moţe se isključiti ili
ograničiti autonomnim aktom poslovnog subjekta, a obuhvata cjelokupnu njegovu imovinu. Izuzetno,
neki objekti imovine privrednog subjekta u izvršnom postupku ne mogu biti predmet individualnog
izvršenja, jer se izuzimaju u cilju omogućavanja poslovanja društva. Ovo ne vaţi za postupak stečaja
kao generalnog (općeg) izvršenja, kad se kompletna imovina, bez izuzetka, pretvara u stečajnu masu.
Odgovornost za drugog. Postoji nekoliko slučajeva kad poslovni subjekt (društvo, holding) odgovara
za obaveze ili radnje drugih lica zbog posebnog pravnog odnosa koji ima sa tim licem.
Vrste odgovornosti za drugog. Odgovornost za drugog po vrsti moţe biti solidarna i supsidijarna, a po
obimu ograničena i neograničena. Ako drugačije nije izričito navedeno u aktu na kome se odgovornost
zasniva, zakonska pretpostavka je da se radi o neograničenoj solidarnoj odgovornosti.
Solidarna odgovornost znači svi duţnici odgovaraju istovremeno i bezuslovno, s tim da se

potraţivanje povjerioca moţe naplatiti samo jednom. Solidarna odgovornost se ustanovljava zakonom
ili ugovorom izmeĎu solidarnih duţnika i upisuje u javni ili sudski registar, kako bi se treća lica mogla
upoznati da solidarnost postoji. Zakonska solidarna odgovornost postoji kod članova d.n.o. i
komplementara u komanditnom društvu. Svaki solidarni duţnik moţe prema povjeriocu isticati
objektivne prigovore, kao što su: prigovor dospjelosti (da obaveza nije dospjela), prigovor
zastarjelosti, prigovor kompenzacije, prigovor ništavosti obaveze, te prigovor da povjerilac nije izvršio
uzajamnu obavezu.
Solidarna odgovornost za drugog ustvari je solidarno jemstvo. Povjerilac moţe traţiti izvršenje
obaveze od svih solidarnih duţnika, ali za svakog posebno mora izdejstvovati izvršni naslov.
Supsidijarna odgovornost po svojoj pravnoj prirodi je obično jemstvo. Uspostavlja se ugovorom.

Povjerilac je ovlašten da isplatu svog potraţivanja zatraţi od jemca samo ako se nije uspio naplatiti od
glavnog duţnika.
Odgovornost ĉlanova kod društva lica. Svaki član dno i komplementar u kd za obaveze društva
odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društava kapitala po
pravilu ne odgovaraju za obaveze društva. Izuzetno, u slučaju zloupotrebe, dioničar u dd, vlasnik
udjela u doo i komanditor u kd će odgovarati za obaveze društva u slijedećim slučajevima:
- kada koriste društva za ostvarenje ličnog cilja, koji nije kompatibilan sa ciljem društva;
- kad upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom;
- kad koriste društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca;
- kad utiču na smanjenje imovine društva u svoju korist ili u korist trećih lica, ili utiču da društvo
preuzme obaveze, za koje znaju ili moraju znati da ih društvo nije u mogućnosti ispuniti.
Pored ovoga, komanditor moţe odgovarati kao komplementar za obaveze društva koje neovlašteno
zasnovao u ime društva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odgovornost za drugog kod statusnih promjena i oblika društva zasniva se na zakonu po principu
univerzalne sukcesije. (sukcesori preuzimaju sva prava i obaveze prethodnika).
Odgovornost za obaveze kod promjene oblika društva se ne mijenja obzirom da ne dolazi do

likvidacije, već samo do promjene oblika postojećeg društva koje zadrţava iste članove i imovinu.
Odgovornost kontrolnog za supsidijarno društvo postoji u slučaju da su obaveze supsidijarnog

društva nastale izvršenjem obavezujućih instrukcija kontrolnog društva. Odgovornost je neograničena
solidarna.
Odgovornost za štetu koju prouzrokuje organ i zaposleni u društvu. Društvo odgovara za štetu koju
uzrokuju njegovi organi trećim licima usljed namjere ili krajnje nepaţnje.
10. STATUSNE PROMJENE PRIVREDNOG SUBJEKTA
Statusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima
odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer se
spajaju odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih pravnih lica.
Zajedničke pravne karakteristike statusnih promjena izraţavaju se u slijedećem:

1. Odluke o statusnim promjenama donose ulagači ili skupštine, na način utvrĎen statutima;
2. Donošenju odluka prethode obimne radnje koje se ogledaju u donošenju plana reorganizacije,
sastavljanju revizorskog izvještaja, obezbjeĎenju garancija povjeriocima, zaključivanju ugovora
itd.
3. Spajanje ili pripajanje različitih tipova društava uvijek povlači transformaciju, tj. promjenu oblika
postojećeg društva i statusnu promjenu;
4. ProvoĎenjem statusnih promjena dolazi do univerzalne sukcesije. Ne dolazi do likvidacije
imovine;
5. Statusne promjene zahtijevaju osiguranje i zaštitu dioničara, odnosno članova društva, kao i
društava zahvaćenih promjenom, uključujući i zaštitu povjerilaca.
6. Pravni akti koje donose organi upravljanja društava zahvaćenih transformacijom nemaju pra vna
dejstva prema trećim licima;
7. Statusne promjene proizvode pravna dejstva u trenutku upisa u sudski registar, kada se iz registra
brišu društva koja su prestala statusnom promjenom.
Osnovne vrste statusnih promjena su spajanje, pripajanje i podjela.

Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava, od kojih nastaje jedno novo društvo. Bitno je
naglasiti da se društva kapitala ne mogu spajati sa društvima lica. Osnovna pitanja koja se pri spajanju
postavljaju jesu zaštita članova i zaštita povjerilaca. Na zaštitu članova primjenjiva su pravila o zaštiti
manjine – član ili dioničar koji je glasao protiv odluke o spajanju imao bi pravo od društva zahtijevati
da otkupi njegov udio po trţišnoj cijeni. Zaštita povjerilaca ostvaruje se tako što je propisano odvojeno
upravljanje imovinom spojenih društava, sve do namirenja povjerilaca ili njihovog obezbjeĎenja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pripajanje je mnogo češće u praksi. Ovdje se jedno ili više društava pripaja nekom drugom društvu.
Pripojena društva prestaju postojati, a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Društva
kapitala se ne mogu pripajati društvu lica i obrnuto. Ako dolazi do pripajanja različitih oblika društva
(npr.doo se pripaja dd-u), prvenstveno se moraju primijeniti pravila o transformaciji organizacijskih
oblika društva. Zaštita dioničara i povjerilaca ostvaruje se na isti način kao kod spajanja.
Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih
društava. Društvo koje se dijeli prestaje postojati, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori.
Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog
prethodnika. Pravno je moguće podijeliti svaki oblik društva na 2 ili više novih društava u istom ili
drugom obliku.
Promjena oblika je statusna promjena u kojoj društvo ne prestaje, već samo mijenja svoj oblik.
Promjena oblika nema uticaja kad su u pitanju postojeća prava i obaveze prema trećim licima. Bitno je
naglasiti da postoje odreĎena zakonska ograničenja vezana za promjenu oblika. Naime, društvo sa
neograničenom solidarnom odgovornošću ne moţe promijeniti svoj oblik, a komanditno društvo se
moţe transformisati samo u komanditno društvo na dionice. Kod društava kapitala nema ograničenja
za promjenu oblika.
11. PRESTANAK PRIVREDNIH SUBJEKATA
U ekonomskom smislu, prestanak znači da je subjekat prestao obavljati poslovnu djelatnost. U

pravnom smislu prestanak označava gubitak pravnog subjektiviteta, bez obzira na to da li je imovina
tog subjekta i dalje u funkciji ili ne. Ova dva prestanka se po pravilu podudaraju, a izuzetak su statusne
promjene i transformacija organizacijskog oblika.
Razlozi prestanka utvrĎeni su imperativnim normama i mogu se podijeliti u 3 grupe: ekonomski,

pravni i tehnički. Ekonomski razlozi se dalje mogu podijeliti u 2 podgrupe:
1. Objektivna nemogućnost obavljanja registrovane djelatnosti – nastaje kad prestanu postojati
objektivni (prirodni i drugi) uslovi za vršenje privredne djelatnosti (rudarstvo, eksploatacija nafte i
sl). Pod pretpostavkom da je aktiva veća od pasive, provodi se postupak likvidacije;
2. Uzroci trţišne, finansijske i poslovne prirode – postoje u slučaju kad je poslovni subjekt trajnije
nesposoban za plaćanje. U takvom slučaju provodi se stečajni postupak.
Pravni razlozi su činjenice ili stanja poslovnog subjekta, kao što su: statusne promjene, nemogućnost
privatizacije na zakonom predviĎeni način, presudom je utvrĎena ništavost upisa u sudski registar.
Razlozi tehničke prirode se svode na nepostojanje odnosno prestanak postojanja potrebnih uslova
(dodatnih) za poslovanje subjekata. Najčešće su ti uslovi utvrĎeni podzakonskim aktima, a ukoliko
nisu ispunjeni, administrativnu mjeru zabrane vršenja rada i djelatnosti donosi nadleţni drţavni organ.
Po našem pozitivnom pravu, privredni subjekti mogu prestati:

- istekom vremena za koje je društvo osnovano;
- statusnom promjenom (spajanje, pripajanje, podjela);
- okončanjem stečajnog postupka i postupka redovne likvidacije;
- prestankom na osnovu sudske odluke;
- odlukom članova, odnosno skupštine društva.
Odlukom suda donesenom na zahtjev nadleţnog organa ili lica koje dokaţe pravni interes, društvo
moţe prestati u slijedećim slučajevima:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- kad najviši organ upravljanja ne vrši svoja ovlaštenja, ili ako nije izvršen reizbor organa čiji je
prethodni mandat istekao preko 2 godine;
- kad društvo ne ostvaruje prihod duţe od 2 godine jer ne vrši djelatnost;
- kad je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje odreĎenih djelatnosti (npr.od Komisije za
vrijednosne papire, Ureda za nadzor i sl);
- kad prestanu postojati zakonski uslovi za dalje poslovanje društva (npr.kapital ispod minimuma).
Steĉaj privrednog subjekta2 je zakonom utvrĎeni postupak po kome se imovina prezaduţenog

poslovnog subjekta (stečajnog duţnika) povjerava posebnim organima, imenovanim od suda, koji
unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi namirenja njegovih povjerilaca. Načela stečajnog postupka
su:
1. Načelo ravnopravnosti (jednakosti) povjerilaca – podrazumijeva njihov ravnopravan i jednak
tretman, što isključuje načelo prior tempore potior iure. Svi povjerioci se srazmjerno namiruju iz
stečajne mase, po isplatnim redovima. Izuzetak od ovog načela postoji kod razlučnih i izlučnih
povjerilaca.
2. Načelo univerzalnosti podrazumijeva da stečajnu masu čini cjelokupna duţnikova imovina, bez
obzira na to gdje se nalazi u trenutku otvaranja stečaja.
3. Načelo unovčenja imovine stečajnog duţnika – sva imovina stečajnog duţnika se unovčava putem
stečajnog upravnika, po pravilu putem javne prodaje.
4. Načelo ograničenja stečajnog duţnika podrazumijeva nemogućnost raspolaganja imovinom
stečajnog duţnika, a u cilju zaštite i odrţavanja postojeće imovine stečajnog duţnika. Sva
duţnikova prava i ovlaštenja se ex lege prenose na organe stečajnog postupka.
5. Načelo atrakcije sastoji se u tome što stečajni sud u svoju nadleţnost privlači sve druge sporove
koji nastanu u vezi sa stečajnim postupkom, u kojima je duţnik aktivno ili pasivno legitimisan.
6. Načelo ekonomičnosti se ogleda u hitnosti postupka, kao i činjenicama da se ne moţe traţiti
povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja rokova ili ročišta, ne moţe se podnositi prijedlog za
ponavljanje postupka niti izjaviti revizija.
Steĉajni postupak se pokreće pismenim prijedlogom stečajnog duţnika ili bilo kojeg povjerioca koji
ima pravni interes. U slučaju insolventnosti pravnog lica, njegov zakonski zastupnik je ex lege duţan
da podnese prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u roku od 30 dana od nastupa insolventnosti.
Subjekti nad čijom imovinom se moţe pokrenuti stečajni postupak su:
a) Svi privrednopravni subjekti sa pravnim subjektivitetom;
b) Duţnik pojedinac, tj.član d.n.o. ili komplementar u komanitnom društvu;
c) Javnopravni subjekti (javna preduzeća)
Stečaj se ne moţe otvoriti nad imovinom entiteta, kantona, grada, općina i javnih fondova koji se
finansiraju iz budţeta. Osim toga, postoje zakonska ograničenja za otvaranje stečaja nad imovinom
duţnika koji proizvodi naoruţanje i vojnu opremu. Ako je izuzetno isključena mogućnost voĎenja
stečajnog postupka nad imovinom nekog pravnog lica, za obaveze tog lica solidarno odgovaraju
osnivači, s tim što se ovo izuzeće ne odnosi na sve subjekte organizovane u obliku d.d.
Razlog za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost duţnika. Ona postoji u slijedećim

slučajevima:
2
Materija regulisana Zakonom o stečaju i likvidaciji, Sl.novine FBiH br.23/98
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Ako je trajnije nesposoban za plaćanje – smatra se da nesposobnost za plaćanje postoji ako duţnik
u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Činjenica da duţnik
izmiruje neke od obaveza ne znači da je sposoban za plaćanje;
2. Zbog očekivane insolventnosti za buduće obaveze. Iz ovog razloga prijedlog za pokretanje
postupka moţe podnijeti samo stečajni duţnik.
Nadleţnost za steĉajni postupak. Nadleţan je kantonalni sud na čijem području je sjedište stečajnog
duţnika. Stečajni postupak vodi sudija pojedinac (stečajni sudija), koji po sluţbenoj duţnosti provodi
sve radnje. Postupak je hitan i dvostepen. Po ţalbi u drugostepenom postupku odlučuje vijeće od
trojice sudija. Zbog kratkih rokova i ekonomičnosti postupanja, u stečajnom postupku nije dopušten
povrat u prijašnje stanje, obnova postupka niti izjavljivanje revizije.
Organi steĉajnog postupka osim stečajnog sudije su privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik,
skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca.
Stečajni upravnik je organ stečajnog postupka kojeg imenuje stečajni sudija rješenjem o otvaranju
stečajnog postupka. On mora imati odgovarajuće stručno obrazovanje i poloţen stručni ispit u skladu
sa podzakonskim aktom entitetskog ministarstva pravde. Za stečajnog upravnika ne mogu biti
imenovana:
- lica kod kojih postoje razlozi za izuzeće sudije po odredbama ZPP;
- bliski srodnici stečajnog sudije;
- lica odgovorna za obaveze u stečaju ili članovi uprave odnosno menadţmenta stečajnog duţnika;
- povjerioci u stečajnom postupku ili su u konkurentskom odnosu sa stečajnim duţnikom;
- lica koja su bila ili su još uvijek zaposlena kod stečajnog duţnika i vezana su za njegovu imovinu i
kapital.
Prava i obaveze stečajnog upravnika su:

- da stupi u posjed imovine koja čini stečajnu masu, upravlja imovinom i po mogućnosti nastavi
poslovanje do izvještajnog ročišta ako to nema štetnih posljedica za povjerioce, te da unovči
imovinu stečajnog duţnika u skladu sa odlukom skupštine stečajnih povjerilaca;
- da na osnovu rješenja o otvaranju stečajnog postupka izuzme vaţne pokretne stvari i
dokumentaciju stečajnog duţnika i da sve to posebno pohrani i sačuva;
- da u roku od 45 dana od imenovanja detaljno popiše stečajnu masu i popis preda stečajnom sudiji.
Popis mora sadrţavati knjigovodstvenu vrijednost svakog predmeta i očekivanu cijenu pri
unovčavanju;
- da izvrši popis svih povjerilaca na osnovu dokumentacije stečajnog duţnika;
- da vodi poslovne knjige, sačini početni bilans i o tome izvijesti nadleţne organe.
Stečajni upravnik je naročito obavezan da, odmah po stupanju na duţnost, kod osiguravajućeg društva
izvrši osiguranje za sve rizike njegove odgovornosti koji su u vezi sa njegovom funkcijom i
nadleţnostima u postupku. Visinu osigurane sume odreĎuje stečajni sudija.
Stečajni sudija kontroliše rad stečajnog upravnika, koga moţe opomenuti, izreći mu novčanu kaznu i
smijeniti sa duţnosti.
Skupština povjerilaca se sastoji od svih povjerilaca stečajnog duţnika. Prvu skupštinu saziva stečajni
sudija odlukom o otvaranju stečajnog postupka. Ostale se sazivaju na zahtjev stečajnog upravnika,
odbora povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih
potraţivanja. Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju povjerioci koji su svoja potraţivanja prijavili
WWW.BH-PRAVNICI.COM
stečajnom sudu, a koja nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca sa pravom glasa.
Povjerioci niţih isplatnih redova nemaju pravo glasa u skupštini.
Skupštinom rukovodi stečajni sudija. Odluke donosi većinom glasova prisutnih, koji moraju
raspolagati sa preko 50% ukupnog iznosa potraţivanja prisutnih povjerilaca. Skupština moţe izabrati
drugog stečajnog upravnika kojeg novim rješenjem treba imenovati stečajni sudija. Pravo ţalbe protiv
takve odluke skupštine, odnosno rješenja stečajnog sudije imaju raniji stečajni upravnik, ste čajni
duţnik i svaki povjerilac. Ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja stečajnog sudije.
Skupština povjerilaca bira odbor povjerilaca, u kome moraju biti zastupljene sve strukture povjerilaca
– oni sa najvišim potraţivanjima, oni sa malim potraţivanjima, izlučni povjerioci, kao i predstavnik
zaposlenika stečajnog duţnika. Odbor se sastoji od neparnog broja povjerilaca, najviše 7. Prvu
sjednicu odbora saziva stečajni sudija, a na sjednici se bira predsjednik odbora. Odluke se donose
prostom većinom, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija. Odbor povjerilaca vrši kontrolu
rada stečajnog upravnika i ima pravo od njega traţiti podnošenje izvještaja i polaganje računa, a
nadleţan je i da daje saglasnost za vaţnije pravne radnje stečajnog upravnika. Ako odbor nije izabran,
ove nadleţnosti pripadaju skupštini povjerilaca ili stečajnom sudiji.
Steĉajna masa i rasporeĊivanje povjerilaca. Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog
duţnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju duţnik eventualno stekne tokom
postupka. Prije stečajnih povjerilaca, iz stečajne mase se isplaćuju troškovi stečajnog postupka i
dugovi stečajne mase. U dugove stečajne mase spadaju obaveze koje nastanu radnjama stečajnog
upravnika.
Isplatni redovi stečajnih povjerilaca:

1) Prvi isplatni red obuhvata stečajne povjerioce viših isplatnih redova u koje spadaju isplate prije
ostalih potraţivanja:
a) Izmirenje potraţivanja koja je za vrijeme privremen uprave zasnovao privremeni stečajni
upravnik ili stečajni duţnik uz njegovu saglasnost, osim ako nije drugačije ugovoreno;
b) Izmirenje cjelokupnih potraţivanja zaposlenih radnika do visine zakonom utvrĎene najniţe
plate, doprinosa po osnovu rada i naknada ukupne štete zbog prijevremenog prestanka radnog
odnosa i šteta zbog povreda na radu. Ovo se pravo odnosi samo na radnike koji su ostali u
radnom odnosu nakon otvaranja stečaja. Potraţivanja ostalih radnika, čiji radni odnos prestaje
zbog stečaja ne prestaju, već se mogu potraţivati kao stečajna potraţivanja;
c) potraţivanja iz trajnih obligacionih odnosa, ako je tako dogovorio privremeni stečajni
upravnik. U suprotnom, ta potraţivanja spadaju u drugi (opći) isplatni red.
2) Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda – ovdje spadaju povjerioci koji imaju osnovan imovinski
zahtjev prema stečajnom duţniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka;
3) Stečajni povjerioci niţih isplatnih redova. Ovdje spadaju:
a) Kamate na potraţivanja stečajnih povjerilaca koje teku od otvaranja stečajnog postupka;
b) Troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u stečajnom
postupku;
c) Novčane kazne, prekršajne novčane kazne i naknade imovinske štete;
d) Potraţivanja koja se odnose na neku besplatnu obavezu stečajnog duţnika;
e) Potraţivanja koja se odnose na vraćanje zajma.
Izdrţavanje stečajnog duţnika. Ako je stečajni duţnik pojedinac (komplementar ili član d.n.o),
stečajni sudija odreĎuje iznos za njegovo izdrţavanje, koji ide na teret njegovog prihoda ili stečajne
WWW.BH-PRAVNICI.COM
mase (u nedostatku prihoda), a u iznosu koji bi mu pripadao kao egzistencijalni minimum po
propisima izvršnog prava.
Izluĉni i razluĉni povjerioci
Izlučni povjerioci. Su povjerioci koji imaju izlučno pravo nad odreĎenim stvarima koje su se u
trenutku otvaranja stečaja zatekle kod stečajnog duţnika na korištenju po nekom pravnom osnovu. To
mogu biti pokretne i nepokretne stvari. One su ustvari vlasništvo izlučnih povjerilaca. Novac ne moţe
biti predmet izlučnog zahtjeva.
Izlučno pravo se moţe ostvariti najranije nakon odrţanog izvještajnog ročišta. Ako je stvar čije se
izlučenje traţi neophodna za nastavak poslovanja stečajnog duţnika, stečajni upravnik moţe
zahtijevati da se izlučenje odgodi za 90 dana od izvještajnog ročišta, a uz saglasnost stečajnog sudije
za još 90 dana. Za vrijeme do izvještajnog ročišta, izlučni povjerilac ima pravo traţiti naknadu zbog
prekomjerne istrošenosti stvari čije se izlučenje traţi, a nakon izvještajnog ročišta naknadu zbog
korištenja predmeta izlučivanja. Ako je stvar otuĎena ili uništena, izlučni povjerilac ima pravo na
naknadu štete.
Razlučni povjerioci. Razlučno pravo je pravo povjerioca čije je obezbijeĎeno potraţivanje postojalo
najkasnije 60 dana prije otvaranja stečajnog postupka. ObezbjeĎenje se moţe sastojati u hipoteci,
zalogu na pokretnim stvarima ili potraţivanjima, te pravu retencije. Iz imovine stečajnog duţnika se
formira posebna stečajna masa za namirenje ovih povjerilaca.
Izuzetno, razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je duţnik lično odgovoran. U tom
slučaju oni imaju pravo na srazmjerno namirenje iz opće stečajne mase samo pod uslovom da se
odreknu odvojenog namirenja ili se nisu uspjeli naplatiti.
Faze steĉajnog postupka su slijedeće:

Prethodni postupak je prva faza koja počinje podnošenjem prijedloga za pokretanje stečajnog
postupka. Ako prijedlog podnose stečajni povjerioci, oni moraju predujmiti troškove stečajnog
postupka u visini koju odredi stečajni sudija. Cilj prethodnog postupka, koji se pokreće na osnovu
valjanog prijedloga, jeste utvrĎivanje ekonomsko-finansijskog stanja duţnika, odnosno da li postoje
uslovi za otvaranje stečaja, kao i očuvanje buduće stečajne mase. Ako stečajni duţnik nastavlja
poslovanje, stečajni sudija obavezno postavlja privremenog stečajnog upravnika, a moţe odrediti i
mjere obezbjeĎenja i ograničenja stečajnog duţnika.
Primarni zadaci privremenog stečajnog upravnika su da preduzme mjere osiguranja imovine kod
osiguravajućeg društva, da ispita da li postoje razlozi za otvaranje stečaja, da li će imovina stečajnog
duţnika moći pokriti troškove postupka i da li se poslovanje stečajnog duţnika moţe nastaviti bez
štetnih posljedica za buduću stečajnu masu.
Na osnovu izvještaja privremenog stečajnog upravnika, stečajni sudija zakazuje ročište radi
utvrĎivanja da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se pozivaju predlagač,
stečajni duţnik, privremeni stečajni upravnik i ako je to potrebno, vještak. Na osnovu utvrĎenih
činjenica donosi se rješenje kojim se otvara stečaj ili postupak obustavlja.
Otvaranje stečajnog postupka – Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi rješenja
koje sadrţi: firmu i sjedište stečajnog duţnika, ime stečajnog upravnika i datum i sat otvaranja
stečajnog postupka. Rješenjem se povjerioci pozivaju da u roku od 30 dana prijave svoja potraţivanja
stečajnom sudu i da stečajnog upravnika obavijeste o postojećem ili traţenom obezbjeĎenju svojih
WWW.BH-PRAVNICI.COM
potraţivanja. Istovremeno se duţnici stečajnog duţnika pozivaju da izvrše svoje obaveze prema
stečajnom duţniku.
Rješenje se objavljuje u sluţbenom glasilu entiteta, a dostavlja se predlagaču, stečajnom duţniku i

javnom tuţiocu. Činjenica otvaranja stečaja se upisuje u javne knjige (sudski registar, zemljišne knjige
i registar prava industrijske svojine).
12. PRAVNE POSLJEDICE STEĈAJNOG POSTUPKA
Posljedice otvaranja stečajnog postupka su slijedeće:

1. Prestaju prava poslovodnog organa i na stečajnog upravnika se prenose prava upravljanja i
raspolaganja;
2. Formira se stečajna masa od ukupne imovine stečajnog duţnika, osim imovine na kojoj je stečeno
razlučno pravo;
3. Nedospjela potraţivanja prema stečajnom duţniku smatraju se dospjelim. Povjerioci čija su
potraţivanja pod suspenzivnim uslovom, mogu učestvovati u raspodjeli stečajne mase ako uslov
nastupi prije njene konačne raspodjele. Potraţivanja sa rezolutivnim (raskidnim) uslovom se
smatraju bezuslovnim sve do nastupa uslova;
4. Prekidaju se svi sudski i arbitraţni postupci protiv stečajnog duţnika, ako se odnose na imovinu
koja čini stečajnu masu. Izuzetno, stečajni upravnik moţe preuzeti nastavak postupka ako se on
odnosi na izlučenje dijelova imovine iz stečajne mase, odnosno pravo na odvojenu isplatu. S
druge strane, stečajni upravnik moţe nastaviti sporove u kojima stečajni duţnik u ulozi tuţioca.
5. Povjerioci ne mogu protiv stečajnog duţnika pokretati postupak izvršenja ili obezbjeĎenja, a
prekidaju se i izvršni postupci koji su u toku. Izuzetak postoji kod razlučnih povjerilaca za
nesporna i dospjela potraţivanja.
6. Teretne ugovore koji su zaključeni prije otvaranja stečaja, stečajni upravnik ima pravo da ispuni i
da od saugovarača zahtijeva ispunjenje. MeĎutim, ako stečajni upravnik odbije ispunjenje
obaveze iz teretnog ugovora, druga ugovorna strana moţe naknadu štete ostvariti samo kao
stečajni povjerilac. Ugovori sa fiksnim rokom se raskidaju ex lege, a druga ugovorna strana
naknadu štete moţe traţiti samo kao stečajni povjerilac.
7. Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni duţnik po pravilu ne moţe zaključivati nove
ugovore. Izuzetno, ugovori se mogu zaključivati samo u cilju likvidacije postojećeg poslovanja,
unovčavanja imovine duţnika i radi okončanja započetih neophodnih poslova u cilju sprečavanja
nastanka štete na imovini stečajnog duţnika. Pravo na zaključivanje ovih ugovora ima samo
stečajni upravnik, a to mu pravo moţe ograničiti samo stečajni sudija svojom saglasnošću.
8. Prestaju vaţiti nalozi koji su izdati prije otvaranja stečaja, a koji se odnose na imovinu iz stečajne
mase. Nalogoprimac je obavezan da nastavi obavljati poslove radi sprečavanja nastanka štete, sve
dok stečajni upravnik ne preuzme posao. Potraţivanja nalogoprimca se namiruju iz stečajne mase.
9. Prestaju ponude izmeĎu duţnika i trećih lica ako nisu prihvaćene do dana otvaranja postupka;
10. Prodavac ili komisionar mogu zahtijevati povrat robe isporučene stečajnom duţniku koji nije u
cjelosti platio cijenu.
11. Ugovore o zakupu ili najmu nekretnina zaključene prije otvaranja stečajnog postupka stečajni
upravnik moţe otkazati, odnosno jednostrano raskinuti pod odreĎenim uslovima. Druga ugovorna
strana svoje zahtjeve koji proizilaze iz ugovornog odnosa i samog raskida, moţe traţiti kao
stečajni povjerilac.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
12. Prestaju radni odnosi zaposlenih, osim onih koje na odreĎeno vrijeme zadrţi stečajni upravnik.
Plaće zadrţanih odreĎuje stečajni upravnik u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a
naknade radnicima čiji radni odnos je prestao mogu se ostvariti samo kao stečajna potraţivanja
općeg isplatnog reda;
13. Gase se računi duţnika i otvara novi račun nakoji se prenose sredstva sa ugašenih računa;
14. U firmu duţnika dodaje se oznaka »u stečaju«;
15. Sva uzajamna potraţivanja stečajnog duţnika i njegovih povjerilaca koja su se mogla
kompenzirati prije otvaranja stečajnog postupka smatraju se ex lege prebijenim i ne prijavljuju se
u stečajnu masu. U stečajnom postupku istorodnost i dospjelost potraţivanja nisu uslov za
kompenzaciju, jer se sva nedospjela potraţivanja smatraju dospjelim, a sva nenovčana
potraţivanja se pretvaraju u novčana. U 5 slučajeva koji su izričito predviĎeni zakonom,
kompenzacija je nedopuštena nakon otvaranja stečajnog postupka (ako je potraţivanje povjerioca
nastalo ili cesijom stečeno nakon otvaranja stečajnog postupka, ako je mogućnost prebijanja
povjerilac stekao pravnom radnjom koja se moţe pobijati, ako povjerilac duguje nešto stečajnoj
masi a njegovo potraţivanje se izmiruje iz imovine koja ne ulazi u stečajnu masu, te ako je
povjerilac povezano lice-član upravnog organa, srodnik duţnika i sl).
13. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEĈAJNOG DUŢNIKA I STEĈAJNOM POSTUPKU
Predmet pobijanja su pravne radnje stečajnog duţnika učinjene prije otvaranja stečajnog postupka, a
koje su imale uticaja na smanjenje imovine stečajnog duţnika i povredu načela ravnomjernog
namirenja povjerilaca (npr.isplata zastarjelog duga, kompenzacija potraţivanja koja se ne mogu prebiti
i sl). Da bi bile predmetom pobijanja, radnje moraju biti učinjene nakon podnošenja prijedloga za
otvaranje stečajnog postupka ili u posljednjih 6 mjeseci prije podnošenja tog prijedloga, a pod
uslovom da je povjerilac znao ili morao znati za insolventnost duţnika.
Pobijati se mogu i besplatna raspolaganja ili raspolaganja u bescijenje koja je stečajni duţnik preduzeo
u posljednjih 5 godina prije otvaranja stečajnog postupka.
Rok za pobijanje radnji steĉajnog duţnika. Paulijanska tuţba moţe se podnijeti u prekluzivnom roku
od 2 godine od dana otvaranja stečajnog postupka.
Subjekti pobijanja. Aktivno legitimisani su stečajni upravnik i povjerioci, pod uslovom da stečajni
upravnik na njihov poziv u roku od 30 dana nije pokrenuo sudski spor. Pasivno je legitimisan
protivnik pobijanja. To nije stečajni duţnik, već lice u čiju korist je preduzeta pobojna radnja.
Pravno dejstvo pobijanja. Usvajanjem tuţbenog zahtjeva, sud ne poništava pravni posao već oglašava
da je on bez dejstva prema stečajnoj masi. Posljedica je da je protivnik pobijanja duţan u steč ajnu
masu vratiti sve imovinske koristi koje je stekao na osnovu pobojne radnje. On će za propast ili
oštećenje stvari odgovarati kao nesavjestan posjednik. Pravni sukcesor saugovarača u pobojnoj radnji
odgovarao bi kao savjesni posjednik, pod uslovom da je bio savjestan.
Ako protivnik pobijanja vrati ono što je stekao pobojnom radnjom, svoje potraţivanje na protivčinidbu
moţe ostvariti kao stečajni povjerilac.
14. PRIJAVLJIVANJE I ISPITIVANJE POTRAŢIVANJA POVJERILACA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Povjerioci svoja potraţivanja prijavljuju pismeno, navodeći iznos i pravni osnov potraţivanja, svoj
naziv i sjedište, te broj ţiro računa. Isto vaţi za razlučne i izlučne povjerioce, kao i solidarne duţnike i
jemce. Prijavljena potraţivanja ispituje stečajni sudija na posebnom ročištu zakazanom u roku od 30
dana od dana otvaranja stečajnog postupka. Povjerioci koji nisu blagovremeno prijavili potraţivanja,
mogu to učiniti naknadno, najkasnije 3 mjeseca od prvog ispitnog ročišta, i predloţiti zakazivanje
posebnog ispitnog ročišta pod uslovom da uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta.
Ako je na ročištu za utvrĎivanje potraţivanja stečajni upravnik osporio neka potraţivanja, povjerilac
se upućuje na parnicu. MeĎutim, ako stečajni sudija ospori potraţivanje za koje povjerilac ima izvršni
naslov, stečajni upravnik je obavezan da pokrene sudski spor na kome će dokazati osnovanost
osporavanja traţbine. Rok za pokretanje parnice je 30 dana od dana odrţavanja ispitnog ročišta. Radi
se o prekluzivnom roku, nakon čijeg isteka se smatra da se zainteresirana strana odrekla prava na
pokretanje spora. Sve sudske sporove učesnici u stečajnom postupku pokreću kod stečajnog suda, po
načelu atrakcije, bez obzira na pravila o stvarnoj i mjesnoj nadleţnosti.
Unovĉavanje imovine steĉajnog duţnika. Stečajni upravnik na ispitnom ročištu podnosi izvještaj o
ekonomskom stanju stečajnog duţnika i uzrocima takvog stanja, te daje mišljenje da li postoji
mogućnost da se poslovanje stečajnog duţnika nastavi djelimično ili u potpunosti, odnosno da li
postoje i koje mogućnosti podnošenja prijedloga za reorganizaciju stečajnog duţnika. Nakon ovog
izvještaja, skupština povjerilaca na izvještajnom ročištu donosi odluku da li će stečajni duţnik
obustaviti ili privremeno nastaviti poslovanje, te odluku o načinu i uslovima unovčavanja imovine
duţnika. Stvari se prvenstveno unovčavaju javnom prodajom, a u slučaju neuspjeha moguća je i
neposredna pogodba.
Pravne radnje od posebne vaţnosti u steĉaju su radnje za koje je potrebna prethodna saglasnost
odbora, odnosno skupštine povjerilaca. Tu spadaju:
a) Kad se namjerava raspolagati (otuĎiti) poslovni subjekt ili neki organizacioni dio;
b) Ako se namjerava uzeti zajam sa obezbjeĎenjem koje bi znatno opteretilo stečajnu masu duţnika;
c) Ako se sudski spor velike vrijednosti ţeli pokrenuti, u njemu zaključiti poravnanje ili ugovor o
arbitraţi.
Ako stečajni upravnik preduzme ove radnje i bez saglasnosti odbora odnosno skupštine povjerilaca,
one će proizvoditi pravna dejstva (načelo pravne sigurnosti), ali stečajni upravnik će odgova rati za
štetne radnje koje mu se mogu staviti u krivicu.
15. NAMIRENJE STEĈAJNIH POVJERILACA I DIOBA STEĈAJNE MASE
Prije diobe stečajni upravnik sačinjava diobeni popis potraţivanja povjerilaca koja se uzimaju u obzir
prilikom diobe stečajne mase. Diobeni popis sa unovčenim iznosom diobene mase stavlja se na uvid
učesnicima u stečajnom postupku u stečajnom sudu, a objavljuje se i u sredstvima informisanja.
Razlučni povjerioci mogu da u roku od 15 dana od objavljivanja postave svoje zahtjeve u vezi
diobenog popisa. Ako su zahtjevi opravdani i blagovremeni, stečajni upravnik je duţan da u roku od 3
dana izvrši promjene u popisu. Nakon toga učesnici u stečajnom postupku imaju pravo prigovora na
popis u roku od 8 dana. O prigovoru odlučuje stečajni sud, na čiju odluku se nezadovoljni povjerilac
moţe ţaliti drugostepenom sudu u roku od 8 dana.
Glavna dioba steĉajne mase. Za glavnu diobu odrţava se posebno ročište, Na ročište se pozivaju
stečajni upravnik i povjerioci sa kojima stečajni sudija raspravlja o prijedlogu diobe stečajne mase. Na
istom ročištu stečajni upravnik podnosi završni račun i izvještaj o poslovanju stečajnog duţnika za
vrijeme njegove uprave.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Na ročištu se prijedlog diobe moţe mijenjati ili dopunjavati, a nakon toga sudija daje saglasnost na
prijedlog diobe i stečajni upravnik izvršava diobu isplatom povjerilaca. Dijelovi imovine koji se nisu
mogli unovčiti se mogu podijeliti povjeriocima po procijenjenoj vrijednosti do visine potraţivanja, ako
oni na to pristanu.U suprotnom se neprodati i nepodijeljeni dijelovi imovine predaju stečajnom
duţniku, odnosno članovima društva koji imaju pravo na dio preostale imovine stečajnog duţnika.
Zakljuĉivanje steĉajnog postupka. Nakon glavne diobe stečajni sudija donosi rješenje o zaključivanju
stečajnog postupka koje se objavljuje u sluţbenom glasilu entiteta. Po pravosnaţnosti rješenja po
sluţbenoj duţnosti se vrši brisanje stečajnog duţnika iz registra. U slučaju obustave postupka iz
registra se briše zabiljeţba “firma u stečaju”.
Reorganizacija steĉajnog duţnika je institut koji je uveden umjesto prinudnog poravnanja u

stečajnom postupku. Reorganizacijom se stečajni duţnik sanira i nastavlja poslovanje pod posebnim
nadzorom. Reorganizacija je moguća nakon otvaranja stečajnog postupka, pa do završnog ročišta za
diobu stečajne mase i u takvom slučaju se ne vrši unovčavanje imovine niti raspodjela stečajne mase.
Stečajni plan za reorganizaciju duţnika sudu moţe podnijeti stečajni duţnik, istovremeno sa
prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka, a nakon toga plan moţe podnijeti i stečajni upravnik.
Planom se moţe predloţiti da se stečajnom duţniku ostavi sva ili dio njegove imovine, da se sva ili dio
imovine proda, da se izvrši konverzija potraţivanja u uloge ili u kredit, da se smanje ili odgode isplate
obaveza, da će neko preuzeti jemstvo ili dati drugo obezbjeĎenje za ispunjenje obaveza stečajnog
duţnika itd.
Stečajni plan se sastoji iz 2 dijela: pripremnih osnova i osnova za sprovoĎenje plana. Za raspravljanje i
glasanje o stečajnom planu sud zakazuje i javno objavljuje ročište. Nakon prihvatanja stečajnog plana
od strane povjerilaca i stečajnog duţnika, stečajni sud donosi odluku da li prihvata ili odbacuje stečajni
plan. Nakon pravosnaţnosti rješenja kojim pihvata stečajni plan, stečajni sud donosi rješenje o
zaključivanju stečajnog postupka. Prije zaključivanja stečajnog postupka, stečajni upravnik isplaćuje
nesporne obaveze stečajne mase, a za sporne daje adekvatno obezbjeĎenje.
Donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaje funkcija stečajnog upravnika i odbora
povjerilaca, osim ako je predviĎena kontrola izvršenja stečajnog plana. Ako stečajni duţnik ispuni
obaveze iz stečajnog plana, ili je za njihovo ispunjenje dato obezbjeĎenje, i ako je od zaključenja
stečajnog postupka prošlo 3 godine a da nije zatraţen novi stečaj, stečajni sud ukida nadzor. U javne
registre se upisuje brisanje nadzora i stečajni duţnik ponovo stiče potpuno pravo raspolaganja svojom
imovinom.
16. SEKUNDARNI I MEĐUNARODNI STEĈAJ
Sekundarni steĉaj. Da bi se riješio problem imovine stečajnog duţnika koja se nalazi u inostranstvu i
nije obuhvaćena provedenim stečajnim postupkom, donesena je Evropska konvencija o nekim
meĎunarodnim aspektima bankrotstva (stečaja) privrednih subjekata. Konvencijom je obezbijeĎen
minimum saradnje članica EU u postupcima stečaja. Prema ovoj konvenciji, činjenica otvaranja
primarnog stečaja u jednoj zemlji članici, daje mogućnost da se isti subjekt proglasi insolventnim u
svakoj drugoj drţavi članici. Dakle, pokreće se sekundarni stečaj u inostranstvu, i to bez obzira da li je
duţnik solventan u drugoj drţavi. Konvencijom su utvrĎeni prioriteti naplate potraţivanja i to:
a) ObezbijeĎena potraţivanja povjerilaca;
b) Javnopravna potraţivanja prema drţavi;
c) Potraţivanja iz poslovanja organizacijskog dijela duţnika nad kojim se vodi sekundarni stečaj i
WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) Potraţivanja koja su nastala iz ugovora o radu u zemlji potpisnici u kojoj se vodi sekundarni
stečaj.
Tek po isplati navedenih potraţivanja preostali dio imovine predstavlja dio stečajne mase.
MeĊunarodni steĉaj. MeĎunarodni stečajni postupak se provodi po pravu drţave u kojoj je stečajni
postupak pokrenut. Kolizionim normama regulisana je isključiva meĎunarodna nadleţnost sudova u
entitetima BiH za provoĎenje stečajnog postupka u slijedećim slučajevima:
a) Ako je sjedište duţnika u BiH;
b) Ako je središte poslovanja subjekta u inostranstvu, a sjedište registrovano u BiH, pod uslovom da
se prema pravu drţave kojoj je središte poslovanja ne moţe otvoriti stečajni postupak;
c) Ako je sjedište u inostranstvu, a središte poslovanja u BiH.
Glavni stečajni postupak za koji su isključivo nadleţni entitetski sudovi obuhvata cjelokupnu imovinu
stečajnog duţnika, bez obzira gdje se ona nalazi.
Nadleţnost sudova u BiH postoji i za provoĎenje stečajnog postupka protiv duţnika koji u BiH ima
poslovnu jedinicu bez svojstva pravnog lica.
Ako se u BiH ne nalazi ni središte poslovnog djelovanja niti poslovna jedinica stečajnog duţnika, već
samo njegova imovina, stečjani postupak se u BiH moţe pokrenuti u 3 slučaja:
1. ako se u drţavi sjedišta duţnika protiv njega ne moţe otvoriti stečajni postupak, mada postoji
stečajni razlog;
2. ako bi prema pravu drţave u kojoj duţnik ima središte poslovanja i djelovanja stečajni postupak
obuhvatio samo imovinu duţnika koja se nalazi u toj drţavi;
3. kad se otvaranje sekundarnog stečajnog postupka u BiH predlaţe u okviru priznanja strane odluke
o otvaranju stečajnog postupka.
17. LIKVIDACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA
Likvidacija je način prestanka solventnog poslovnog subjekta po zakonom utvrĎenom postupku i

usljed postojanja zakonom utvrĎenih razloga. Ti razlozi su slijedeći:
1. ako je rješenjem nadleţnog organa poslovnom subjektu izrečena trajna mjera zabrane rada ili
obavljanja djelatnosti
2. ako je pravosnaţnom sudskom odlukom utvrĎena ništavost upisa u sudski registar;
3. ako je protekao rok na koji je osnovano privredno društvo;
4. zbog provedenih statusnih promjena;
5. kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje društva u obliku u kome je registrovano.
Organi likvidacionog postupka su likvidacioni sudija i likvidator. Kod dobrovoljne likvidacije

likvidatora imenuje organ pravnog lica koji je donio odluku o prestanku društva, a kod obligatorne
likvidacije likvidatora imenuje sud. Osnovne obaveze likvidatora su da izvrši popis imovine, obaveza i
povjerilaca i da te podatke dostavi likvidacionom sudiji. Pravni poloţaj i ovlaštenja likvidatora su
jednaki pravnom poloţaju stečajnog upravnika.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Imovina je kod likvidacije redovno veća od obaveza, pa namirenje povjerilaca ne dolazi u pitanje.
MeĎutim, ako se u toku provoĎenja likvidacionog postupka utvrdi da to nije slučaj, već da su ispunjeni
uslovi za stečaj, likvidacioni upravnik je duţan podnijeti prijedlog za otvaranje stečaja.
Dioba likvidacione mase. Iz likvidacione mase prvenstveno se isplaćuju troškovi postupka, a zatim
srazmjerno potraţivanja povjerilaca. Povjeriocima koji nemaju izvršni naslov likvidator daje rok od 15
dana za pokretanje spora radi utvrĎivanja osnovanosti potraţivanja. Ako to povjerilac učini, prilikom
diobe se zadrţava odgovarajući iznos za sporna potraţivanja. Preostala imovina se dijeli članovima
društva. Nakon raspodjele likvidacione mase, likvidacioni sud rješenjem okončava postupak.
18. SUBJEKTI POSLOVNOG PRAVA
Prema klasičnoj teoriji, postoje 3 osnovna kriterija kojima se odreĎuju subjekti poslovnog prava:
objektivni, subjektivni i mješoviti. Po objektivnom kriteriju, svojstvo trgovca se izvodi iz pojma
trgovinskog posla koji je objektivno definisan, tj. ti poslovi su izričito odreĎeni zakonom. U objektivne
(apsolutne) trgovačke poslove spadaju: bankarski poslovi, izdavanje mjenice, kupovina robe radi
preprodaje, posrednički poslovi itd. Lice koje uĎe u takve poslove ima svojstvo trgovca. Model ovog
kriterija je francusko pravo.
Subjektivni kriterij u obzir uzima svojstvo lica. Trgovcem se definiše lice koje obavlja trgova čku
profesiju, a uslove za to je odredio zakon. Model je njemačko pravo.
Po mješovitom sistemu, pojam trgovca odreĎen je nizom obiljeţja. Tipičan primjer je američko pravo,
koje alternativno u obzir uzima sljedeća obiljeţja:
a) Predmet transakcije – poslovanje odreĎenom robom;
b) Odnos prema ukupnoj transakciji – zanimanje lica koje pokazuje znanje ili vještinu svojstveno
predmetu transakcije;
c) Profesija ili zaposlenje lica (agent, broker i sl).
Sistematizacija subjekata poslovnog prava na osnovu navedenih kriterija je slijedeća:

1. Samostalni obrtnik (preduzetnik)
2. Privredna (trgovačka) društva – društva lica, društva lica i kapitala, te društva kapitala;
3. Povezana društva – zavisna i supsidijarna;
4. Finansijske institucije i trţišta kapitala – banke i druge finansijske ogranizacije, osiguravajuća i
reosiguravajuća društva, društva za upravljanje fondovima, berze, te fondovi kao
institucionalizovani oblici kapitala;
5. Mikrokreditne organizacije i agencije za osiguranje depozita;
6. Javna preduzeća (kompanije);
7. Zadruge, zadruţne organizacije i savezi;
8. Privredne komore i poslovna udruţenja
9. Ostala pravna lica (neprofitne organizacije) – udruţenja graĎana, fondacije i zaduţbine i sl.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
IV – SAMOSTALNI PODUZETNIK
19. SAMOSTALNI PODUZETNIK – OBRTNIK
Terminologija i pojam. Samostalni poduzetnik (obrtnik) je fizičko lice koje samostalno i trajno, pod
svojim imenom obavlja dopuštene registrovane djelatnosti u osnovnom i dopunskom zanimanju u cilju
postizanja dobiti.
Pravni poloţaj obrtnika u našem sistemu je regulisan posebnim Zakonom o obrtu, tako da on ima
status posebnog poslovnog subjekta. Individualni poduzetnik moţe biti domaće fizičko lice koje
ispunjava predviĎene uslove. U ovoj ulozi se moţe javiti i stranac koji ima dozvolu federalnog organa,
uz primjenu načela uza jamnosti. Firma individualnog poduzetnika obavezno sadrţi njegovo lično ime,
oznaku djelatnosti (autolimar, slastičar i sl) i sjedište. Firma se obavezno ističe na poslovnim
prostorijama, odnosno na mjestu gdje se djelatnost obavlja ako se radi o djelatnostima za koje nije
potreban poslovni prostor.
Da bi mogao dobiti status obrtnika i obavljati registrovanu djelatnost, individualni poduzetnik mora
imati tzv.obrtnicu, tj. dozvolu za rad koju izdaje nadleţni kantonalni odnosno općinski organ. Obrtnica
se upisuje u obrtni registar koji vodi nadleţni organ uprave.
Djelatnosti koje obrtnici mogu obavljati se prema Zakonu o obrtu dijele na slobodne, vezane i
posebne. Slobodne obrtne djelatnosti su one za čije obavljanje se ne traţi stručna sposobnost odnosno
sprema ili majstorski ispit samostalnog poduzetnika. Za vezane obrtne djelatnosti potrebni su svi ti
elementi, a za obavljanje posebnih obrtnih djelatnosti postoji i dodatni uslov - prethodna pismena
saglasnost nadleţnog federalnog ministarstva, što zavis i od vrste djelatnosti.
Uz registrovanu djelatnost, samostalni poduzetnik moţe obavljati i druge djelatnosti, pod uslovom da
sporedna djelatnost sluţi obavljanju registrovane, da njome obrtnik ne ostvaruje više od 25% ukupnog
godišnjeg prihoda i da je to prijavio organu koji je izdao obrtnicu.
Za razliku od trgovačkih društava, samostalni privrednik moţe privremeno obustaviti obavljanje

djelatnosti zbog spriječenosti, bolesti, vršenja vojne ili druge javne obaveze, te iz drugih opravdanih
razloga. Ti razlozi moraju biti utvrĎeni odgovarajućim rješenjem općinskog organa i dostavljeni
poreznoj upravi radi umanjenja poreskih obaveza.
Neke djelatnosti se mogu obavljati bez poslovnog prostora, što se reguliše kantonalnim propisom. Ako
se djelatnost obavlja u više poslovnih prostora koji se nalaze izvan njegovog sjedišta, obrtnik mora
imenovati poslovoĎu. VoĎenje obrta putem poslovoĎe mora se prijaviti nadleţnom upravnom organu,
što se upisuje u obrtnički registar.
Za obaveze nastale u pravnom prometu samostalni poduzetnik odgovara cjelokupnom svojom

imovinom. Uz njega solidarno odgovaraju i poslovoĎe za štetu koja je trećim licima nastala njihovim
nezakonitim i protivpravnim poslovanjem.
U pravnoj teoriji i zakonodavstvu poznato je i voĎenje zajedničkog obrta - zajednička radnja

(kolektivni poduzetnik). Osnivački akt i uslov za registraciju je ugovor 2 ili više fizičkih lica. Na
zajedničku radnju se primjenjuju pravila o ortakluku.
Uslovi za obavljanje samostalnog poduzetništva se mogu podijeliti na formalne i materijalne.

Formalni uslovi su postojanje pismenog zahtjeva i dokaza o postojanju materijalnih uslova.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Materijalni uslovi se mogu podijeliti na opće, dopunske i posebne. U opće spadaju: drţavljanstvo BiH,
poslovna sposobnost, nepostojanje zabrane za obavljanje obrtničke djelatnosti i nepostojanje
neizmirenih obaveza prema drţavi. Dopunski materijalni uslovi odreĎuju se posebnim propisima za
pojedine vrste djelatnosti, a sastoje se od: posjedovanja poslovnog prostora i opreme, te stručne
spreme i osposobljenosti obrtnika ili zaposlenog lica.
UtvrĎivanje posebnih materijalnih uslova vrši nadleţni općinski organ u svakom pojedinom slučaju.
Ako se radi o voĎenju zajedničke radnje, dodatni uslov je prezentiranje ugovora izmeĎu lica koja
namjeravaju u njoj obavljati registrovanu djelatnost.
Prestanak rada individualnog poduzetnika utvrĎuje se rješenjem, a moţe nastupiti: odjavom, po sili
zakona i u drugim zakonom odreĎenim slučajevima. Po sili zakona do prestanka moţe doći u
slijedećim slučajevima:
1. smrću ili trajnim gubitkom poslovne sposobnosti poduzetnika, ako nasljednici ne nastave rad;
2. kad prestanu prirodni i drugi uslovi za obavljanje djelatnosti (npr.iscrpljena ruda);
3. ako je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti;
4. danom stupanja individualnog poduzetnika na izdrţavanje zatvorske kazne duţe od 6 mjeseci;
5. ako je utvrĎena ništavost upisa u registar.
V – DRUŠTVA LICA
20. DRUŠTVO SA NEOGRANIĈENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU ĈLANOVA

(JAVNO TRGOVAĈKO DRUŠTVO) – D.N.O.
Pojam. Javno trgovačko društvo je poslovni subjekt čiji osnivači za obaveze društva odgovaraju
neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Nastaje ugovorom izmeĎu najmanje 2
osnivača (fizička ili pravna lica). Njegove osnovne karakteristike su:
- posluje pod personalnom firmom, tj. u firmi se obavezno navode imena svih članova, nekolicine
ili ime samo jednog člana uz obaveznu oznaku i “ostali” (ortaci,partneri i sl);
- firma obavezno sadrţi i skraćenicu d.n.o;
- svi članovi društva imaju jednake uloge i ravnopravno upravljaju društvom s tim što neki član
svoje upravljačko pravo moţe ugovorom u cjelini ili djelimično prenijeti na jednog ili više drugih
članova;
- društvo se obavezno registruje i ima pravnu sposobnost;
- za obaveze društva članovi odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom imovinom.
Osnivanje društva. Kao osnivači se mogu pojaviti svi pravni subjekti – domaća i strana lica, fizička ili
pravna. Osnivački akt, a istovremeno i najviši opći akt društva je osnivački ugovor. Zaključuju ga
osnivači u pismenoj formi. Obavezni elementi osnivačkog akta su:
- podaci o osnivačima – imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta;
- odredbe o firmi pod kojima posluje društvo (mora sadrţavati ime najmanje jednog člana);
- sjedište društva;
- djelatnost u skladu sa standardnom klasifikacijom djelatnosti (u nekim djelatnostima se ovaj tip
društva ne moţe osnovati, npr. u bankarskim i poslovima osiguranja).
Obzirom da je osnivački ugovor istovremeno i najviši pravni akt društva, njime bi trebalo regulisati i
pitanja osnivačkih uloga, upravljanja i zastupanja, način podjele dobiti i pokrivanja gubitaka, zabranu
konkurencije, odgovornost za obaveze društva, pristupanje društvu i istupanje iz društva, te prestanak
društva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravni subjektivitet društvo stiče registracijom. U postupku osnivanja i registracije se primjenjuje
normativni sistem. Prijavu za upis u registar potpisuju svi članovi (osnivači) društva. Imovina društva
se ne upisuje u sudski registar, obzirom da članovi odgovaraju za obaveze društva neograničeno
solidarno.
21. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ĈLANOVA DRUŠTVA
Osnivaĉki kapital i imovina društva. Minimum osnivačkog kapitala nije propisan. OdreĎuje se
osnivačkim ugovorom, a on po pravilu predstavlja zbir jednakih uloga osnivača odnosno članova.
Društvo ima svoju imovinu koja je različita od imovine njegovih članova, a sastoji se od osnivačkih
uloga članova i ekonomskih vrijednosti koje društvo stekne svojim poslovanjem.
Ulozi ĉlanova javnog trgovaĉkog društva mogu biti u novcu, stvarima i pravima, te radu i uslugama.
Ulozi su po pravilu jednake vrijednosti, ali se ugovorom moţe utvrditi i drugačije. Bitno je naglasiti da
se ugovorom ne moţe isključiti primjena prinudne zakonske norme o neograničenoj solidarnoj
odgovornosti članova.
Javno trgovačko društvo se po pravilu osniva simultano, što znači da su osnivači obavezni odjednom
unijeti svoje uloge i to prije upisa društva u javni registar. MeĎutim, federalni zakon omogućava da
ulozi ne budu uneseni prije registracije društva, već u roku koji je odreĎen osnivačkim ugovorom. Ako
rok nije utvrĎen ugovorom, zakonom je propisano da je krajnji rok za uplatu odnosno unošenje uloga 2
mjeseca od dana upisa društva u registar. Osnivačkim ugovorom se mora riješiti i pitanje pravnih
posljedica u slučaju da neki od osnivača ne unese ugovoreni ulog u roku. U takvom slučaju moguća su
različita rješenja – sporazumno produţenje roka, smanjenje osnivačkog kapitala za neuplaćeni dio,
povećana uplata od ostalih osnivača ili raskid ugovora. Kašnjenje se moţe sankcionisati i zateznim
kamatama odnosno ugovornom kaznom.
Ulozi osnivača po pravilu ulaze u imovinu društva, tj. nad njima prestaje vlasništvo ulagača. Izuzetno,
ulog u odreĎenim stvarima ulagač moţe dati samo na korištenje društvu, uz zadrţavanje prava
vlasništva (lizing ili zakup). Član društva ne moţe jednostrano smanjiti, povećati niti povući svoj ulog.
Raspolaganje udjelima je pravno moguće, ali je različit reţim predviĎen za interni i eksterni promet
udjela. Naime, interni prenos udjela na članove društva je slobodan i moţe biti na jednog ili više
članova u zavisnosti od toga da li je ugovorom omogućeno da udjeli odnosno ulozi budu različite
vrijednosti. Eksterni promet, tj. prenos trećim licima, je ograničen jer članovi društva imaju pravo
preče kupovine.
Upravljanje javnim trgovaĉkim društvom. Svaki član ima pravo i obavezu da upravlja društvom u
skladu sa ugovorom. Sadrţaj, obim i način upravljanja se po pravilu odreĎuje osnivačkim ugovorom.
Moţe se regulisati da društvom upravlja samo jedan član ili nekoliko članova, a mogu upravljati i svi
članovi društva. Pored toga, svaki član moţe uz saglasnost ostalih članova prenijeti voje pravo
upravljanja i na lica koja nisu članovi društva, pod uslovom da to nije isključeno osnivačkim
ugovorom. Pritom je član koji prenosi ovlaštenja odgovoran samo za izbor (culpa in eligendo), a ne i
za rad izabranog lica.
Termin upravljanja društvom odgovara i terminu voĎenja poslova društva. Način voĎenja poslovanja
moţe biti organizovan kao pojedinačno (individualno) i skupno (kolektivno) poslovodstvo. Ako
osnivačkim ugovorom nije izričito regulisano drugačije, pretpostavlja se da je voĎenje poslova
individualno. To podrazumijeva da je svaki od ovlaštenih članova u mogućnosti sam voditi
cjelokupno poslovanje društva. MeĎutim, ako se neki od članova koji imaju ovlaštenje na upravljanje
odnosno poslovodstvo usprotivi preduzimanju neke radnje, ostali članovi nemaju pravo preduzeti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
takvu radnju (pravo protivljenja, pravo veta). Pravom protivljenja se ne moţe posluţiti član koji je
svoje ovlaštenje na upravljanje i voĎenje poslova prenio na druge članove društva ili na treća lica.
Bitno je naglasiti da protivljenje nije dopušteno za preduzimanje mjera i radnji nuţnih za opstanak
društva ili njegove imovine. Ako član društva uprkos protivljenju (vetu) drugih ovlaštenih članova
preduzme radnju ili pravni posao, odgovoran je za štetu koju je prouzrokovao takvim postupanjem i
zbog toga moţe biti isključen iz društva. Istovremeno, preduzeta radnja je punovaţna prema trećim
licima, iz razloga pravne sigurnosti.
Skupno (kolektivno) poslovodstvo podrazumijeva upravljanje i voĎenje poslova od strane svih

ovlaštenih članova zajedno, tj. za preduzimanje svakog posla potrebna je jednoglasnost tih članova.
Skupno poslovodstvo je izuzetak i mora se utvrditi osnivačkim ugovorom. Saglasnost se traţi za svaki
pojedinačni posao, odnosno ne moţe se dati unaprijed za sve buduće poslove. Izuzetno, jedan ili
nekolicina ovlaštenih članova mogu i bez saglasnosti ostalih članova preduzeti neku radnju u slučaju
kašnjenja društva u izvršenju dospjelih obaveza ili radi izbjegavanja nastanka štete.
Obzirom da su odredbe o načinu organizovanja poslovodnog organa i izvršenju poslovodne funkcije

dispozitivne prirode, mogu se ugovoriti i drugi načini voĎenja poslova.
Po obimu ovlaštenja u voĎenju poslovodne funkcije, razlikuju se redovno i vanredno poslovodstvo.

Redovno se odnosi na uobičajeno poslovanje društva u okviru registrovane djelatnosti, a vanredno je
ono koje prelazi okvire redovnog poslovanja – npr. raspolaganje nekretninama društva, osnivanje
podruţnica, transformacije i statusne promjene i sl. Za sve poslove vanrednog poslovanja mora
postojati saglasnost svih članova društva. U praksi je teško precizirati koji su poslovi redovni, a koji
vanredni, tako da to predstavlja faktičko pitanje.
Za davanje prokure u javnom trgovačkom društvu je potrebna saglasnost svih članova ovlaštenih da
vode poslovanje društva. Izuzetno, ako postoji opasnost od odgaĎanja, prokuristu moţe postaviti svaki
član koji ima pojedinačno poslovodstvo. S druge strane, prokuru moţe opozvati svaki član
poslovodstva. Svaki član društva ima pravo da bude informiran o svim poslovima i da ostvari uvid u
poslovne knjige i isprave društva.
U većini pravnih sistema prihvaćeno je načelo jednoglasnosti pri donošenju odluka. MeĎutim,
osnivačkim ugovorom se moţe predvidjeti i donošenje odluka većinom glasova.
Pravo na dobit i pokrivanje gubitaka. Članovi javnog trgovačkog društva imaju pravo na dobit i
obavezu pokrivanja gubitaka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije predviĎeno drugačije. Dobit i
gubitak se mogu dijeliti po 2 principa: kapitalnom i personalnom ili kombinacijom jednog i drugog.
Kapitalni način podrazumijeva da se jedan dio (obično 1/3) ukupne dobiti društva za tekuću poslovnu
godinu dijeli na članove društva srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu. Po ovom načelu, oni čiji je
ulog u radu i uslugama su bez učešća u dobiti.
Personalni princip se primjenjuje na preostali dio godišnje dobiti, tako što se prvo pokrije eventualni
poslovni gubitak društva, pa se ostatak dijeli na sve članove društva u jednakim iznosima “po
glavama”. Bitno je naglasiti da je jednom utvrĎeni omjer u raspodjeli dobiti i pokrivanju gubitaka
stalan i moţe se promijeniti samo izmjenom osnivačkog ugovora.
Ugovorom se moţe predvidjeti da članovi društva čiji se ulog sastoji isključivo od rada i usluga
učestvuju samo u podjeli dobiti, tj. da ne učestvuju u snošenju gubitaka. MeĎutim, ništave su klauzule
koje obavezuju članove samo u snošenju poslovnih gubitaka društva. TakoĎe su nedopuštene klauzule
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prema kojima članovi društva čiji se ulog sastoji isključivo iz novca, stvari i prava učestvuju samo u
podjeli dobiti društva (zabrana lavovske klauzule).
Zabrana konkurencije ispoljava se u 2 pravca:

1. zabrana djelatnosti – član javnog trgovačkog društva ne moţe bez izričite saglasnosti ostalih
članova voditi izvan društva poslove iz registrovane djelatnosti društva;
2. zabrana članstva – član javnog trgovačkog društva ne moţe biti član drugog trgovačkog društva u
kome je lično odgovoran, tj. ne moţe bez saglasnosti ostalih članova postati član nekog drugog
javnog trgovačkog društva, komplementar u komanditnom društvu, niti samostalni obrtnik.
Institut zabrane konkurencije traje dok postoji društvo, a ugovorom se moţe i produţiti, ali najduţe 2
godine od dana gubitka članstva ili svojstva na koje se zabrana odnosi. U slučaju povrede odredaba o
zabrani konkurencije, društvo ima osnov da traţi: (1) naknadu štete, (2) ustupanje poslova kao da su
zaključeni za društvo i (3) prenos ostvarene koristi ili prava iz zaključenih poslova od lica koje je
prekršilo zabranu.
Istupanje iz društva i pristupanje društvu. Postoje 3 osnovna načina prestanka članstva u društvu i
to:
a) dobrovoljno – istupanjem ili otkazom člana ako je društvo osnovano na neodreĎeno vrijeme.
Otkazni rok traje najmanje 6 mjeseci i mora isticati posljednjeg dana poslovne godine. Otkaz mora
biti pismen, jasan i bezuslovan. Moţe se opozvati, ali opoziv mora stići prije samog otkaza ili
istovremeno sa njim;
b) isključenjem člana iz društva – ovo pitanje u većini prava nije detaljno regulisano, pa se mora
urediti osnivačkim ugovorom;
c) neovisno od volje članova društva – usljed smrti ili gubitka poslovne sposobnosti fizičkog lica, ili
stečaja pravnog lica.
Član društva kome je prestalo članstvo odgovara za obaveze društva nastale do trenutka prestanka
njegovog članstva. S druge strane, ovlašten je od društva zahtijevati obračun na kraju svake poslovne
godine i isplatu dobiti koja mu pripada, sve dok se ne završe poslovi koji su zaključeni do trenutka
prestanka njegovog članstva.
Status člana javnog trgovačkog društva se po pravilu moţe steći i naknadnim pristupanjem, uz
saglasnost svih članova.
Pravni odnosi društva i ĉlanova prema trećim licima. Načelno svaki član je ex lege ovlašten za
zastupanje društva, ali se osnivačkim ugovorom moţe regulisati drugačije. U takvom slučaju se u javni
registar obavezno upisuju članovi koji su ovlašteni za zastupanje, s tim da zahtjev za upis potpisuju svi
članovi društva.
Zastupanje javnog trgovačkog društva moţe biti pojedinačno i skupno. Prezumira se pojedinačno.
Skupno zastupništvo se ugovorom moţe regulisati u 2 varijante: kao skupno zastupništvo svih članova
društva i kao skupno zastupništvo samo nekih članova, ali najmanje 2.
Osnivačkim ugovorom je moguće da se iz zastupanja isključe svi članovi, tako da društvo zastupa
jedan ili više prokurista. U ovom slučaju se ugovorom moţe regulisati i da članovi društva koji su
ovlašteni na pojedinačno zastupanje mogu društvo zastupati samo zajedno sa prokuristom. Kod
skupnog zastupanja nije moguće zastupanje zajedno sa prokuristom.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Član društva kao ovlašteni zastupnik moţe preduzimati sve pravne radnje, uključujući i raspolaganje
nekretninama. Njegova ovlaštenja se mogu ograničiti ugovorom, s tim što ta ograničenja nemaju
dejstvo prema savjesnim trećim licima, već djeluju samo unutar društva. Bitno je naglasiti da članovi
društva koji su ovlašteni za zastupanje ne mogu preduzimati pravne radnje kojima bi se mijenjao
pravni status d.n.o.
Odgovornost za obaveze društva. Javno trgovačko društvo, kao poslovnopravni subjekt odgovara
neograničeno za svoje obaveze. Osim toga, za obaveze društva njegovi članovi odgovaraju
neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (svojom ali ne i imovinom drugih lica sa
kojima ţivi). Ova odgovornost je zakonska i ne moţe se isključiti niti ograničiti voljom članova.
Odgovornost člana društva po svojoj pravnoj prirodi je solidarno jemstvo. Povjerilac moţe zatraţiti
ispunjenje obaveze od društva kao glavnog duţnika, od člana kao jemca, ili od o ba subjekta
istovremeno, s tim što povjerilac mora protiv svakog od njih izdejstvovati izvršni naslov.
Član društva koji je istupio iz društva je odgovoran za obaveze društva koje su nastale za vrijeme
njegovog članstva. S druge strane, novi član društva će odgovarati i za obaveze društva koje su nastale
prije njegovog pristupanja.
Prestanak javnog trgovaĉkog društva. Na prestanak ovog tipa društva primjenjuju se opća pravila
koja vaţe i za ostale oblike trgovačkih društava. S tim u vezi, opći osnovi za prestanak društva su:
1. Istek vremena na koje je društvo osnovano;
2. Statusne promjene – spajanje, pripajanje, podjela;
3. Stečaj i likvidacija;
4. Odluka suda, na osnovu zahtjeva nadleţnog organa ili zainteresiranog lica (ako ne posluje duţe od
2 godine ili ako ne postoje zakonski uslovi za njegovo dalje postojanje u obliku u kome je
osnovano);
5. Odluka članova društva.
Mogući posebni osnovi za prestanak javnog trgovačkog društva su:

6. Pismeni zahtjev jednog člana društva za istupanje iz društva ili raskid ugovora zaključenog na
neodreĎeno vrijeme, ako ugovorom nije regulisano drugačije;
7. Smrti člana društva, osim ako ugovor omogućava da nasljednik postane član;
8. Prestanak pravnog lica kao člana društva;
9. Gubitak ili prestanak pravne sposobnosti jednog od članova društva;
10. Odluka suda o prestanku društva.
22. KOMANDITNO DRUŠTVO
Pojam i karakteristike. Komanditno društvo je tip trgovačkog društva u kome postoje 2 kategorije
članova: komplementari (javni članovi) i komanditori (tajni članovi). Društvo mora imati najmanje 2
člana – jednog komplementara i jednog komanditora, a maksimalan broj članova nije ograničen.
Članovi društva mogu biti domaća i strana, fizička i pravna lica. Zakon ne propisuje minimalni
osnivački kapital. Ulozi članova mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Ulozi komplementara mogu
biti u radu i uslugama, a ulozi komanditora ne.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Komplementari učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva u skladu sa osnivačkim

ugovorom. Istovremeno, oni za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom
svojom imovinom. Komanditori ne učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva, niti
odgovaraju za obaveze društva.
Društvo posluje i vodi se pod personalnom firmom, imenom jednog, više ili svih komplementara.
Imena komanditora se ne mogu unositi u firmu, a ako se to učini oni odgovaraju kao komplementari.
Firma mora sadrţavati i oznaku oblika ovog društva u vidu skraćenice – KD.
Osnivanje komanditnog društva. Društvo se osniva pismenim ugovorom koji zaključuju osnivači.
Ugovor je formalan, a zakonom je odreĎen njegov minimalni sadrţaj:
- firma i sjedište;
- imena i adrese odnosno nazivi i sjedišta osnivača;
- odreĎenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori;
- vrsta i vrijednost uloga svakog člana;
- djelatnost društva.
Uz navedene elemente, ugovor treba sadrţavati i odredbe o načinu podjele dobiti i pokrivanja
gubitaka, načinu upravljanja društvom, prestanku članstva, prometu udjelima i prestanku društva.
Ugovor moraju potpisati svi članovi ako ga oni sačinjavaju, a u slučaju da ga sačini javni biljeţnik
(notar), vaţe pravila kao i kod osnivanja javnog trgovačkog društva – ugovor ima status javne
(notarske) isprave,a za njegovu punovaţnost su mjerodavna pravila obligacionog prava.
Ugovorom se mora utvrditi i ukupna visina osnivačkog kapitala društva, sa rokom uplate. Ako rok nije
ugovoren, pravilo je da je on najviše 2 mjeseca nakon upisa društva u registar. Ulozi bi u pravilu
trebali biti uplaćeni do registracije društva, jer je logično da društvo ima osnivačku imovinu. Ona se u
trenutku osnivanja moţe sastojati samo iz uloga komanditora, a komplementari svoje uloge mogu
uplatiti i naknadno, ali u ugovorenom roku.
Registracija društva kod suda ima konstitutivan učinak. Prijavu za upis moraju potpisati svi članovi.
Pravni odnosi izmeĊu ĉlanova. Osnivački kapital se utvrĎuje ugovorom, jer zakon nije propisao
minimum osnivačkog kapitala. Svoje uloge osnivači moraju unijeti u ugovorenom roku. Uneseni ulozi
postaju imovina društva.
Raspolaganje udjelima komanditnog društva. Interni prenos udjela meĎu članovima iste kategorije je
u principu slobodan. Prenosom izmeĎu različitih kategorija mijenja se broj komplementara odnosno
komanditora.
Eksterni prenos udjela je ograničen kogentnim normama. Za prenos udjela od strane komplementara
potrebna je saglasnost svih članova društva – i komplementara i komanditora. Isto vaţi i za prenos
udjela komanditora na treća lica, ali se za komanditore ugovorom moţe predvidjeti i drugačije. Pravilo
je da kod eksternog prometa udjelima, ostali članovi društva imaju pravo preče kupovine.
Upravljanje komanditnim društvom. Komanditnim društvom upravljaju komplementari – svi,

nekolicina ili jedan od njih, što se reguliše ugovorom. Upravljanje se uz saglasnost svih
komplementara moţe povjeriti i trećem licu. Ako društvom upravlja samo jedan ili nekolicina
komplementara, za vanredne poslove mora traţiti saglasnost svih ostalih komplementara.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Komanditori ne mogu učestvovati u upravljanju društvom, niti se mogu protiviti odlukama

komplementara u okviru redovnog poslovanja društva. Protivljenje komanditora dopušteno je samo
kod odluka u vanrednom poslovanju. Pored ovoga, komanditori imaju pravo uvida u poslovne knjige i
isprave društva, te godišnji finansijski izvještaj.
Uĉešće u dobiti i snošenju poslovnog rizika komanditnog društva. Ako ugovorom nije drugačije
regulisano, dobit meĎu komplementarima se dijeli na jednake dijelove, a dio dobiti namijenjen
komanditorima se meĎu njima dijeli srazmjerno njihovim ulozima. Ista pravila primjenjiva su i na
pokriće gubitaka.
Zabrana konkurencije odnosi se na komplementare, a ne i na komanditore. Članovi društva mogu

osnivačkim ugovorom regulisati i drugačije.
Pravni odnosi prema trećim licima. Komanditno društvo ex lege zastupa svaki komplementar, ako
ugovorom nije predviĎeno drugačije. Neki komplementari se mogu isključiti iz zastupanja, što se
obavezno upisuje u sudski registar. Komanditori ne mogu zastupati društvo, jer bi to bilo suprotno
kogentnim normama. MeĎutim, nema pravnih prepreka da se komanditorima da posebna punomoć ili
trgovačka prokura. Inače, komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovara za
obaveze iz tako zaključenog ugovora kao komplementar, tj. neograničeno solidarno.
Za obaveze društva primarno odgovara društvo, a supsidijarno, solidarno i neograničeno

komplementari. Komanditori snose rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, postoje slučajevi i kad
komanditor moţe odgovarati za obaveze komanditnog društva i to:
- ako je u firmu upisano ime komanditora;
- ako je komanditor preduzeo akt zastupanja;
- za obaveze koje su za društvo nastale prije upisa u sudski registar, a komanditor je pristao na njih;
Prestanak komanditnog društva moţe nastupiti iz istih razloga kao i prestanak javnog trgovačkog
društva, kad je u pitanju promjena statusa komplementara. Što se tiče komanditora, komanditno
društvo neće prestati u slučaju prestanka članstva komanditora. MeĎutim, komanditno društvo moţe
promijeniti oblik prestankom članstva svih komanditora (nastaje d.n.o).
Komanditno društvo se moţe transformirati u komanditno društvo na dionice (akcije).
23. KOMANDITNO DRUŠTVO NA DIONICE (AKCIJE)
Pojam. Komanditno društvo na dionice se moţe definisati kao poseban oblik društva u kome postoje 2
kategorije članova: komplementari i komanditori-dioničari. Na komplementare se primjenjuju pravila
koja vaţe i u prostom komanditnom društvu, a na komanditore-dioničare pravila koja vaţe za dioničko
društvo.
Osnivanje i upravljanje. Društvo moţe nastati na 2 načina: osnivanjem, ili promjenom oblika prostog
komanditnog društva. Pravilo je da osnivači mogu biti domaća pravna i fizička lica, najmanje 2 – 1
komplementar i 1 komanditor-dioničar. Ugovor o osnivanju komanditnog društva na dionice obavezno
se sastavlja u pisanoj formi i sadrţi elemente koji su odreĎeni za obično komanditno društvo, kao i
odredbe o dionicama (vrsta, serija, prava komanditora-dioničara, raspodjela, prenos dionica itd).
Organi upravljanja. Zbog mješovite pravne prirode kdd, moraju se uskladiti zakonska i ugovorna
rješenja kad je u pitanju upravljanje. Po pravilu se u uporednim pravima predviĎa donošenje statuta i
skupštine odnosno nadzornog odbora kao organa dioničara (kako dioničara komanditora, tako i
WWW.BH-PRAVNICI.COM
dioničara komplementara). Osim toga, komplementari u kdd ustvari su uprava (menadţment) društva,
koja vodi poslovanje i zastupanje društva.
Raspolaganje udjelima i dionicama kdd. Komplementari svoje udjele mogu prenositi po istom reţimu
koji vaţi u prostom komanditnom društvu. Prenos udjela (dionica) od strane komanditora-dioničara
načelno je slobodan.
Uĉešće u dobiti i snošenju rizika. Komanditori-akcionari po pravilu učestvuju u dobiti po kapitalnom

načelu. Komplementari pored kapitalnog načela mogu u dobiti učestvovati i po drugim kriterijima, ako
je to predviĎeno ugovorom ili statutom. Snošenje rizika je kao i u prostom komanditnom društvu.
Prestanak komanditnog društva na dionice moţe nastupiti kao i kod drugih privrednih subjekata:
stečajem, odlukom organa upravljanja, statusnim promjenama, protekom vremena, zabranom rada,
odlukom suda i sl. Ako u društvu ostane samo jedna kategorija članova, ono bi moralo promijeniti
oblik.
VI – DRUŠTVA KAPITALA
24. DIONIĈKO DRUŠTVO
Pojam. Dioničko društvo je poseban oblik privrednog društva čiji osnovni kapital je unaprijed odreĎen
i podijeljen na dionice i koje za obaveze u prometu odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
Dioničari ne odgovaraju za obaveze društva, osim u slučajevima zloupotrebe koji su ranije spomenuti.
Karakteristike. DD je društvo kapitala. Moţe ga osnovati jedno ili više domaćih ili stranih, fizičkih ili
pravnih lica. Ulozi dioničara ne moraju biti jednaki, izraţavaju se u dionicama koje su sastavni dio
osnovnog kapitala. Minimalni osnovni kapital je 50.000KM. To je opći minimum, a posebnim
zakonima se moţe propisati drugačije. Za banke npr. taj osnovni kapital je 15 miliona, a za
osiguravajuća društva 1 ili 2 miliona, u zavisnosti od toga da li se društvo bav i samo poslovima
osiguranja ţivota, ili i drugim poslovima osiguranja odnosno reosiguranjem.
Osnovni kapital je podijeljen na dionice, čiji nominalni zbir čini osnovnu glavnicu društva. Dionice su
investicioni vrijednosni papiri čiji promet je po pravilu slobodan. Promjena imaoca dionica nema
pravnog niti ekonomskog uticaja na rad društva.
DD posluje pod realnom firmom vezanom za djelatnost društva. Firma mora sadrţavati i oznaku DD.
Ima posebne organe upravljanja – skupštinu i nadzorni odbor. Osniva se ugovorom ili odlukom, a
pored osnivačkog akta mora imati i statut kao najviši akt.
Osnivanje dioniĉkog društva. Osnivački akt društva je ugovor ili odluka o osnivanju, što zavisi od
broja osnivača. Osnivač je svako lice koje potpiše ugovor o osnivanju i otkupi osnivačke dionice.
Dioničari koji kupe dionice narednih emisija postaju članovi društva, ali nisu osnivači.
Načelno za osnivanje dd se primjenjuje normativni sistem, a izuzeci postoje u zakonom odreĎenim

slučajevima (dozvolu za osnivanje poslovne banke ili otvaranje filijale strane banke u zemlji daje
Agencija za bankarstvo; odobrenje za rad DD za osiguranje daje Ured za nadzor, odnosno
Ministarstvo finansija).
Postoje 3 opća uslova za osnivanje DD: osnivački akt, osnovna glavnica i upis društva u registar.
Obavezni elementi osnivačkog akta i statuta su:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. imena i adrese osnivača, odnosno nazivi i sjedišta;
2. statusna obiljeţja društva – firma, sjedište, djelatnost i jedinstveni identifikacijski broj;
3. iznos osnovnog kapitala društva;
4. ukupan broj, klasa i nominalna vrijednost dionica;
5. podaci o ulozima osnivača u stvarima i pravima, kao i broju dionica koje su uplaćene tim ulozima;
6. postupak i rokovi prodaje, te banka kod koje se vrši uplata dionica;
7. prava i obaveze osnivača;
8. troškovi osnivanja, pravne posljedice neupisivanja ili neuplaćivanja dionica;
9. način rješavanja sporova izmeĎu osnivača;
10. podaci o licu koje predstavlja i vrši radnje za buduće dd.
Ugovor o osnivanju društva moraju potpisati svi osnivači i legalizirati potpise kod nadleţnih organa ili
priloţiti ovjerene punomoći, ako su ugovor potpisali punomoćnici. MeĎutim, u skladu sa našim
Zakonom o notarima, notari su jedini nadleţni sačinjavati ili ovjeravati ugovore o osnivanju privrednih
društava i utvrĎivanju statuta, kao i njihove promjene 3 . U tom slučaju, osnivački akti privrednih
društava imaju svojstvo javne isprave.
Naĉini osnivanja dd su simultani i sukcesivni. Simultani postoji kad osnivači (maksimalno 40) ili
odreĎeni krug kupaca prilikom potpisivanja osnivačkog ugovora preuzmu sve dionice društva koje se
osniva, bez upućivanja javnog poziva na upis i uplatu dionica. Kod simultanog osnivanja nije potrebna
prethodna dozvola Komisije za vrijednosne papire, jer se radi o emisiji dionica putem zatvorene
prodaje.
Prije upisa društva u registar, osnivači su duţni u cjelosti uplatiti osnivački kapital. Zakonom odreĎeni
novčani minimum je 50.000KM.
Sukcesivni način osnivanja postoji kad osnivači upute javni poziv za upis i uplatu dionica, uz
prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Osnovna glavnica društva konstituira se iz uloga
osnivača i lica koja su prihvatila javni poziv. Zakoni redovno traţe da osnivači obavezno preuzmu
jedan dio dionica, tj. ne mogu se sve osnivačke dionice ponuditi javnoj prodaji.
Kod sukcesivnog načina osnivanja, osnivači moraju podnijeti zahtjev Komisiji za odobrenje javne
ponude dionica. Uz zahtjev se prilaţe: ugovor o osnivanju društva, prijedlog statuta i prijedlog
prospekta sa detaljnim podacima o dionicama budućeg dd. Komisija u roku od 30 dana odnosi rješenje
o odobrenju emisije dionica putem javne ponude. U slučaju šutnje Komisije, moţe se pokrenuti
upravni spor.
Po dobijanju odobrenja, u sluţbenom glasilu i najmanje jednom dnevnom listu osnivači objavljuju
javni poziv za upis i uplatu dionica i prospekt. Rok za upis ne moţe biti duţi od 90 dana od dana
objavljivanja poziva.
Upis i uplata dionica vrši se preko poslovne banke kao depozitara, sa kojom su osnivači zaključili
poseban ugovor. Banka izdaje privremene potvrde o upisu i uplati dionica (privremenice). Nakon
uplate pune cijene upisanih dionica i registracije društva, upisniku na osnovu privremenice pripada
3
Zakon o notarima FBiH iz 2002.g
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pravo na dionice. Depozitar sačinjava izvještaj o broju i iznosu upisanih i uplaćenih dionica, koji
dostavlja Komisiji i osnivačima društva. Komisija na osnovu izvještaja donosi rješenje da je javna
ponuda dionica uspjela (ako jeste). U roku od 8 dana od prijema rješenja Komisije da je javna ponuda
uspjela, osnivači dd moraju objaviti izvještaj o broju upisanih i uplaćenih dionica u najmanje jednom
dnevnom listu.
U slučaju prekomjernog upisa, osnivači moraju odbiti prekomjerni upis i vratiti novac uplatiocima, jer
upis ne moţe biti veći od onoga koji je dozvoljen aktom Komisije i utvrĎen u osnivačkom aktu dd.
Ako u objavljenom roku nisu upisane sve dionice, osnivači i ostali upisnici mogu preostale dionice
upisati u naknadnom roku, najkasnije 15 dana od isteka objavljenog roka za upis. Ako ni u naknadnom
roku ne budu upisane sve dionice, smatra se da osnivanje dd javnom ponudom nije uspjelo. Osnivači
su u tom slučaju obavezni objaviti izvještaj o neuspjelom osnivanju i u kratkom roku vratiti upisnicima
izvršene uplate sa kamatom, uz solidarnu odgovornost.
U pravnoj teoriji poznato je i tzv.kvalifikovano osnivanje , koje nije poseban način osnivanja, jer i
simultani i sukcesivni načini mogu biti kvalifikovani. Kvalifikovano osnivanje društva postoji ako
osnivači ugovore da svi ili neki od upisnika umjesto novcem svoje dionice plate ulogom u naturi
(nekretnine, mašine, oprema, prava industrijske svojine i sl). Po Zakonu o preduzećima, na taj način
moţe biti konstituisano najviše ¾ osnovne glavnice.
Osnivaĉka skupština dioniĉkog društva obavezno se saziva od strane osnivača, i to u roku od 60 dana
od dana prijema rješenja Komisije o uspjelom upisu dionica. Zakazuje se javnim oglasom, sa
utvrĎenim dnevnim redom i materijalom u koji upisnici dionica moraju imati uvid. Kada je skupština
prvi put sazvana, kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko 1/2 ukupnog broja dionica sa pravom
glasa. Ako nema kvoruma, skupština se ponovo saziva i kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko
1/3 ukupnog broja dionica sa pravom glasa.
Osnivačka skupština usvaja izvještaj o osnivanju društva, usvaja prvi statut društva, bira
predsjedavajućeg skupštine, imenuje prve članove nadzornog odbora i potvrĎuje vrijednost uloga u
stvarima i pravima i utvrĎuje broj dionica emitovanih po tom osnovu. Odluke donosi prostom
većinom, osim usvajanja statuta za što je potrebna dvotrećinska većina.
Uprava dd je obavezna da najkasnije 15 dana od dana odrţavanja osnivačke skupštine podnese zahtjev
za upis u registar emitenata vrijednosnih papira kod Komisije.
Statut je najviši akt dioničkog društva. Po pravilu sadrţi identična rješenja kao i osnivački akt, ali
moţe i odstupati. Obavezni elementi statuta su:
- firma, sjedište i djelatnost društva;
- iznos osnovnog kapitala, klasa broj i nominalna vrijednost dionica;
- oznaka vrste dionica, kao i to da li su izdate na ime ili na donosioca;
- broj glasova po klasi dionica;
- postupak u slučaju neuplate upisanih dionica;
- način smanjenja i povećanja osnovnog kapitala;
- podjela dobiti i pokrivanje gubitaka;
- način formiranja i korištenja fonda rezervi;
- način sazivanja skupštine i donošenja odluka;
- sastav, način imenovanja i razrješenja, ovlaštenja nadzornog odbora i uprave društva;
- postupak statusnih promjena i promjene oblika društva
- prestanak društva;
- postupak izmjena i dopuna statuta.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Registracija dioniĉkog društva. Kad ispuni zakonske uslove, DD se obavezno upisuje u sudski ili
registar društava, na zahtjev uprave društva. Registracijom stiče pravni subjektivitet.
Osnovni kapital dioniĉkog društva formira se iz uloga i uplate dionica. Minimum je 50.000KM.
OdreĎuje se statutom, pa svaka njegova promjena povlači promjenu statuta. Uplaćuje se u domaćoj
valuti, s tim što se moţe i preračunavati. Minimalni nominalni iznos dionice je 10KM. Ulozi osnivača
se mogu sastojati od novca, stvari i prava, a osnovni kapital se iskazuje u novčanoj vrijednosti.
Cijena dionice nakon emitovanja ne moţe biti manja od njene nominalne vrijednosti, tj. zabranjeno je
izdavanje i prodaja dionica “ispod pari”. Razlog tome je ostvarivanje planiranog osnivačkog kapitala,
koji predstavlja zbir nominalnih vrijednosti dionica. MeĎutim, suprotno je moguće, tj. dionice se mogu
emitovati “iznad pari”. Razlika izmeĎu cijene dionica i njihove nominalne vrijednosti (agio) je
dionička premija koja nije sastavni dio osnovnog kapitala, već kapitalna dobit društva, koja se u
bilansu iskazuje odvojeno.
Javna ponuda dionica moţe se vršiti na 2 načina: po fiksnoj cijeni i na tender. U prvom slučaju cijena
je fiskna, a u drugom ona predstavlja minimalnu cijenu po kojoj upisnici daju ponude, a dionica se
prodaje po najvišoj ponuĎenoj cijeni po kojoj se mogu prodati sve dionice. Trţišna kupoprodajna
cijena je ona po kojoj je moguće prodati sve dionice i nju su duţni platiti svi upisnici, bez obzira na
pojedinačne ponude (pravilo je da se svi dioničari jednako tretiraju).
Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala. Povećanje se vrši na osnovu odluke koju na prijedlog
nadzornog odbora donosi skupština dvotrećinskom većinom, obzirom da ono podrazumijeva i izmjenu
statuta. Povećanje se moţe izvršiti na više načina: emisijom novih dionica, uslovnim povećanjem,
povećanjem iz vlastitih sredstava i integrisanim povećanjem.
Emisija novih dionica je redovan način povećanja osnovnog kapitala. Moguća je samo ako su sve
dionice društva ranijih emisija uplaćene u cjelini. Postojeći dioničari imaju zakonsko pravo preče
kupnje. Ono se moţe odlukom skupštine za pojedinačne emisije isključiti ili ograničiti. Pravilo je da su
novi ulozi u novcu.
Uslovno povećanje kapitala društva. Pod uslovnim povećanjem kapitala podrazumijeva se

konverzija potraţivanja u trajne uloge. Naime, uz saglasnost povjerilaca društva, njihova se
potraţivanja mogu pretvoriti u trajne uloge odnosno dionice, tako da praktično i nema stvarnog
povećanja osnovnog kapitala.
Povećanje iz vlastitih sredstava se po pravilu moţe vršiti samo iz rezervnog fonda društva, i samo za
iznos iznad zakonske obaveze rezervi od 25% fonda. Odluku donosi skupština dvotrećinskom
većinom. U odluci se navodi da li se povećanje vrši srazmjernim povećanjem nominalne vrijednosti
dionica ili emisijom novih, besplatnih dionica. Pravni osnov za donošenje odluke o povećanju moţe
biti samo finansijski izvještaj sa izvještajem revizora o pozitivnom poslovanju koji ne moţe biti stariji
od 3 mjeseca.
Integrisano povećanje osnovnog kapitala vrši se emisijom novih dionica u nepovoljnim uslovima
zbog poremećaja na trţištu. Cilj ovakve emisije je dodatno prikupljanje novčanih sredstava u uslovima
poremećaja na trţištu. Pravilo je da u takvim uslovima prodajna cijena dionica bude niţa od njihove
nominalne vrijednosti. Razliku izmeĎu prodajne i nominalne vrijednosti snosi društvo na teret vlastitih
sredstava (npr.ako je nominalna 10, a prodajna cijena 7KM, društvo je duţno za svaku dionicu platiti
iznos od 3KM).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Smanjenje osnovnog kapitala nastaje iz ekonomskih razloga, radi pokrića gubitaka. Vrši se na
osnovu odluke skupštine društva donesene dvotrećinskom većinom, a ne moţe se izvršiti ispod
zakonskog minimuma. Društvo je obavezno o smanjenju obavijestiti povjerioce, koji mogu traţiti
obezbjeĎenje za svoja dospjela potraţivanja.
Postupak smanjenja osnovnog kapitala provodi se slijedećim redoslijedom:

1. povlačenjem vlastitih dionica;
2. smanjenjem nominalne vrijednosti dionica koje drţe dioničari, do minimalnog iznosa od 10KM;
3. otkupom i povlačenjem ostalih dionica od dioničara;
4. odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćenje do dana donošenja odluke o
smanjenju osnovnog kapitala.
Smanjenje osnovnog kapitala moţe biti nominalno i efektivno, a razlika se ogleda u tome da li
dioničari dobivaju naknadu iz imovine društva ili ne. Nominalno smanjenje obuhvata povlačenje
vlastitih dionica i smanjenje nominalne vrijednosti svih izdatih dionica. Efektivno smanjenje, uz
isplatu naknade dioničarima obuhvata otkup i povlačenje ostalih dionica (osim vlastitih), te
odustajanje od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene i povlačenje izdatih privremenica.
U specifičnim slučajevima u cilju obezbjeĎenja minimalnog iznosa osnovnog kapitala, pribjegava se

istovremenom povećanju i smanjenju osnovnog kapitala. Takvu odluku skupština dioničara moţe
donijeti u 3 slučaja:
1. ako se osnovni kapital smanjuje odustajanjem od emisije dionica koje nisu uplaćene;
2. radi naknade poslovnog gubitka i
3. radi prenosa osnovnog kapitala u fond rezervi (najviše do 10% osnovnog kapitala) za pokriće
budućih gubitaka.
Kod istovremenog povećanja i smanjenja osnovnog kapitala, ako se ne obezbijedi minimalni iznos
osnovnog kapitala dd, društvo se mora transformirati u pravno mogući oblik (doo). U suprotnom
prestaje sa radom zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za status dd.
25. DIONICE I DIONIĈARI
Dionice (akcije). Dionica je dugoročni vrijednosni papir koji emituje dioničko društvo i kojom se
izraţava dio osnovnog kapitala društva i pravo članstva u dioničkom društvu. Svaka dionica glasi na
odreĎeni nominalni iznos, koji u našem pravu ne moţe biti manji od 10KM. Nominalna vrijednost
dionice se po pravilu razlikuje od njene trţišne vrijednosti. Promjena trţišne vrijednosti utiče na
vrijednost imovine dioničara, ali ne i na osnovni kapital dd niti na obaveze društva po osnovu
emitovane dionice.
Pravne karakteristike dionice proizilaze iz njene funkcije kao korporativnog papira, a sastoje se u
slijedećem:
a) Izdavalac moţe biti samo registrovano DD ili KDD.
b) Dionica je dugoročni investicioni papir čija ekonomska funkcija jeste akumulacija kapitala.
c) Dionica je pisana isprava (certifikat). Dionice su deponovane, a u pravnom prometu se pojavljuju
samo u obliku elektronskih zapisa kod Registra. Umjesto dionice u materijaliziranom obliku,
imalac dionice vlasništvo dokazuje certifikatom koji izdaje Registar;
d) Dionica je korporativni papir koji nosi varijabilni prihod (dividendu, superdividendu), za razliku
od obveznice koja u principu nosi fiksni prihod. Prihod dioničara zavisi od zarade društva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
e) Dionica je nedjeljiva hartija od vrijednosti. Ako više lica naslijedi dionicu, nasljednici mogu
nastupati prema društvu ili odrediti punomoćnika koji će u njihovo ime vršiti prava. Prema tome,
nedjeljivost dionice ne isključuje mogućnost da na jednoj dionici ima više ovlaštenika.
f) Dionica je prenosiv (negocijabilan) papir. Prenosi se danom zaključenjem pravnog posla o
prenosu vlasništva, s tim što Registar vrši prenos vlasništva upisom na račun novog imaoca.
g) Dionica je zamjenjiva hartija od vrijednosti (bitna je vrsta i obim prava koja sadrţi, a ne serija i
kontrolni broj).
Ĉlanska prava i obaveze dioniĉara. Članska prava se po pravilu dijele na upravljačka i imovinska.
Upravljačka obuhvataju:
1. Učešće u radu skupštine društva (lično ili putem punomoćnika);
2. Pravo glasa po principu 1 dionica – 1 glas;
3. Podnošenje zahtjeva za sazivanje skupštine društva;
4. Pravo izmjene dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine;
5. Uvid u isprave i dokumenta društva o poslovanju;
6. Pravo pobijanja odluka skupštine društva;
7. Pravo učešća u izboru upravnog/nadzornog odbora (aktivno i pasivno);
8. Informisanje o radu i poslovanju dd.
Imovinska prava uključuju pravo na dividendu, promet dionicama, pravo preče kupovine prilikom
emisije novih dionica, te učešće u podjeli ostatka stečajne ili likvidacione mase u slučaju stečaja ili
likvidacije.
Klase dionica. Dionice koje sadrţe ista prava čine jednu klasu. Sve dionice, osim običnih moraju
sadrţavati oznaku klase. Najpoznatija klasifikacija dionica je na:
1. Obične ili redovne dionice;
2. Prioritetne dionice;
3. Dionice bez prava glasa ili dividendne;
4. Dionice zaposlenih;
5. Vlastite dionice dioničkog društva.
Obične (redovne) dionice – common shares su dionice koje nose normalna prava: pravo glasa, pravo
na učešće u dividendi i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione odnosno stečajne mase. U ovoj
klasi mogu postojati razlike (diferencijacije) na klasu “A” i klasu “B”. Obične dionice klase “A” su
bez prava glasa, ali imaocu daju pravo prvenstvene naplate dividende. Obično ih kupuju mali
dioničari, koji nisu zainteresirani za upravljanje društvom. Obične dionice klase “B” daju pravo glasa
(po pravilu 1 dionica-1glas).
Prioritetne (povlaštene) dionice sadrţe pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela
ostatka imovine nakon likvidacije ili stečaja, uz ograničeno pravo glasa. Pravo glasa se ne moţe
ograničiti u slučajevima odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica u skupštini društva. Naše
pravo ograničava emisiju povlaštenih dionica, čija nominalna vrijednost ne moţe iznositi preko 50%
osnovnog kapitala dd.
Zavisno od vrste i obima preferencija postoje preferencijalne kumulativne i nekumulativne dionice,

preferencijalne participativne i neparticipativne dionice, preferencijalne konvertibilne, te
preferencijalne aukcijske dionice.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Preferencijalne kumulativne dionice sadrţe pravo prvenstva u naplati zaostalih neisplaćenih dividendi
za posljednjih 5 godina prije isplate dividende imaocima običnih dionica. Nekumulativne
omogućavaju da se neisplaćena dividenda kumulira i isplaćuje u narednim godinama.
Preferencijalne participativne dionice daju pravo na veću dividendu u odnosu na dionice ostalih klasa
(superdividenda ili superprofit). Njihovi vlasnici, osim dijela koji pripada prioritetnim dionicama,
učestvuju i u raspodjeli dijela dividende koji pripada običnim dionicama. Neparticipativne prioritetne
dionice isključuju pravo učešća u dijelu dobiti običnih dionica, a po pravilu se isplaćuju nakon isplate
prioritetnih dionica.
Konvertibilne prioritetne dionice unaprijed utvrĎuju pravo njihovim vlasnicima na konverziju u obične
dionice. Aukcijske su one dionice čiji se prihod (dobit) odreĎuje na berzi putem aukcije.
Dionice zaposlenih radnika su posebna klasa dionica koju dd moţe emitovati u slučaju uslovnog
povećanja osnovnog kapitala. To su besplatne dionice, a sadrţe ista prava kao i obične dionic e osim
ako zakon ne propisuje izuzetke. Zbir nominalne vrijednosti svih dionica za zaposlene ne moţe preći
5% osnovnog kapitala. Ove dionice se mogu prenositi samo na druge zaposlene i penzionisane radnike
dd. Kad vlasnik izgubi svojstvo zaposlenog zbog smrti ili prestanka rada, društvo je obavezno otkupiti
te dionice jer se one ne mogu prenijeti na “vanjske” dioničare, niti se mogu nasljeĎivati.
Vlastite dionice. Savremena zakonodavstva dozvoljavaju da u izuzetnim uslovima dionička društva

mogu na osnovu odluke skupštine dioničara sticati vlastite dionice, ali ne putem upisa. Po našem
pravu, društvo vlastite dionice moţe steći na 3 načina: povlačenjem dionica, besplatno i komisionim
putem. Pravilo je da dioničko društvo kad stiče vlastite dionice, mora smanjiti osnovni kapital za iznos
nominalne vrijednosti vlastitih dionica, ali ne ispod zakonskog minimuma osnovnog kapitala i fonda
rezervi. Vrijednost vlastitih dionica ne moţe biti veća od 10% osnovnog kapitala društva. Njihovo
sticanje po pravilu podlijeţe posebnom pravnom reţimu – dd ne stiče akcionarska prava i dionice
moraju biti otuĎene u odreĎenom roku.
Lista dioničara je evidencija o dionicama i dioničarima koju vodi Registar vrijednosnih papira. DD je
obavezno da Registru dostavi podatke o dionicama i dioničarima u roku od 30 dana od dana upisa
društva u registar emitenata, te da ga redovno izvještava o promjenama. U listu dioničara se upisuju
vlasnici dionica koje glase na ime. Upis u listu dioničara je deklarativne prirode, ali samo dioničar koji
je upisan u listu moţe ostvariti prava inkorporirana u dionicu.
26. UPRAVLJANJE DIONIĈKIM DRUŠTVOM
Generalno, u svijetu danas postoje 3 osnovna sistema upravljanja: angloamerički, njemački i japanski,
sa svojim varijantama. Razlike izmeĎu ovih sistema ogledaju se u strukturi i sastavu organa
upravljanja, učešću institucionaliziranih oblika kapitala (prvenstveno banaka), te u odnosu sa sitnim
dioničarima, a posebno u odnosu izmeĎu vanjskih i unutrašnjih članova odnosno vlasnika. Struktura
upravljanja dioničkim društvom u FBiH se zasniva na njemačkom modelu, sa 2 nivoa, što znači da
postoji upravni i nadzorni odbor. Prema vaţećem zakonu u FBiH, organi dd su: skupština, nadzorni
odbor, uprava i odbor za reviziju.
27. ORGANI DIONIĈKOG DRUŠTVA
Skupština dioniĉkog društva je organ dioničara. Ona je najviši organ u društvu. Čine je svi dioničari
kao trajni ulagači kapitala, ali pri donošenju odluka glasaju samo imaoci dionica sa pravom glasa.
Pravo odlučivanja u skupštini dd ima dioničar koji se nalazio na listi dioničara kod Registra najmanje
30 dana prije datuma odrţavanja skupštine.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naše pravo poznaje osnivačku skupštinu i skupštinu dioničkog društva. Redovnu skupštinu saziva
nadzorni odbor najmanje jednom godišnje, po pravilu na kraju poslovne godine, kada se obično
odlučuje o finansijskom izvještaju za prethodnu godinu, planu poslovanja za narednu, podjeli dobiti,
pokrivanju gubitaka, izdvajanju za rezervni fond, povećanju ili smanjenju osnovnog kapitala i sl.
Obavijest o skupštini oglašava se najmanje jednom, u dnevnom listu i to najkasnije 30 dana prije
odrţavanja skupštine.
Zahtjev za sazivanje skupštine nadzornom odboru mogu podnijeti: dioničar ili grupa dioničara sa više
od 10% od ukupnog broja dionica sa pravom glasa, svaki član nadzornog odbora i odbor za reviziju.
Kvorum čine dioničari koji u vlasništvu imaju više od 30% dionica sa pravom glasa. U slučaju
neuspjelog odrţavanja zbog nedostatka kvoruma, ponovljeno zasijedanje se moţe odrţati ako je
zastupljeno više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa.
U nadleţnost skupštine ulaze strateška pitanja koja se trebaju realizirati u odreĎenom duţem periodu
(do narednog zasijedanja ili duţe). Prema Zakonu o preduzećima, u nadleţnosti skupštine su slijedeća
pitanja:
1. promjene osnovnog kapitala;
2. emisija novih dionica, obveznica ili drugih vrijednosnih papira;
3. statut, njegove izmjene i dopune;
4. usvajanje godišnjeg finansijskog izvještaja, raspodjela i upotreba dobiti, isplata dividende i
pokriće gubitaka;
5. statusne promjene, promjena oblika i prestanak društva;
6. osnivanje, reorganizacija i likvidacija supsidijarnih društava i odobravanje njihovih statuta;
7. transakcije koje prelaze 1/3 knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva;
8. izbor i razrješenje članova nadzornog odbora, kao i lica i organa za reviziju, te naknade ovim
licima;
9. druga bitna pitanja koja po svojoj prirodi spadaju u nadleţnost skupštine.
Zaštita manjina u odluĉivanju i pobijanju odluka skupštine. Prema našem pravu, zaštita manjine
dioničara se ogleda u slijedećem:
1. Dioničar ili grupa sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa moţe podnijeti
nadzornom odboru zahtjev za sazivanje vanredne skupštine i predloţiti dnevni red;
2. Dioničar, odnosno grupa sa najmanje 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa moţe pismeno
predloţiti promjenu dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine, kao i predloţiti člana nadzornog
odbora;
3. Svaki dioničar ili manjina dioničara ima pravo da od društva zahtijeva otkup i isplatu njegovih
dionica po pravičnoj trţišnoj cijeni, ako se izjasni protiv prijedloga odluke skupštine društva
4. Kvalificirana manjina dioničara od 20% ima pravo zahtijevati vanredno ispitivanje cjelokupnog
poslovanja društva za posljednjih 5 godina;
5. Dionička manjina ima pravo na informisanje i uvid u poslovanje društva, te da pokrene sudski
postupak za utvrĎivanje ništavosti odluke skupštine koja je donesena u suprotnosti sa zakonom ili
statutom. Za voĎenje postupka nadleţan je registarski sud ili sud na čijoj teritoriji je sjedište
tuţenog društva.
Nadzorni odbor je obavezan stručni organ koji bira i razrješava skupština DD iz reda zaposlenih i
vanjskih članova. On vrši upravlja društvom izmeĎu dva zasijedanja skupštine i donosi meritorne
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odluke iz oblasti operativnog upravljanja i strategijskog poslovodstva. TakoĎe kontroliše i rad
direktora, odnosno uprave društva.
Prema našem pravu, nadzorni odbor čine predsjednik i najmanje 2 člana, koji se imenuju na 4 godine i
mogu biti imenovani više puta, bez ograničenja. Status člana nadzornog odbora moţe steći lice koje je
poslovno sposobno i ima odgovarajuću školsku spremu i profesionalno iskustvo, zavisno od
specifičnosti društva. Za člana nadzornog odbora ne moţe biti izabrano lice:
- koje je osuĎivano za krivična djela i privredne prestupe nespojive sa članstvom u nadzornom
odboru;
- kome je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti iz nadleţnosti nadzornog odbora;
- koje je starije od 70 godina na dan imenovanja;
- direktor ili član uprave dd;
- lice koje je već predsjednik ili član nadzornog odbora u 3 dionička društva.
Nadzorni odbor radi u sjednicama koje saziva predsjednik na vlastitu inicijativu, na zahtjev direktora
društva ili najmanje 2 člana nadzornog odbora. Sjednice se odrţavaju najmanje kvartalno. Odluke se
donose nadpolovičnom većinom glasova, uključujući i predsjednika. Predsjednik i član ne mogu
glasati o pitanjima koja se odnose na njih lično.
Nadzorni odbor izvršava slijedeće poslove:

- nadzor nad poslovanjem društva i radom uprave;
- usvaja izvještaj direktora po polugodišnjem i godišnjem obračunu;
- godišnje podnosi skupštini izvještaje o poslovanju i radu nadzornog odbora i odbora za reviziju,
kao i plan poslovanja za narednu godinu;
- imenuje upravu društva;
- predlaţe raspodjelu, način upotrebe dobiti i način pokrivanja gubitaka;
- odobrava transakcije u obimu 15-33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva;
- obrazuje povremene komisije, utvrĎuje njihov sastav i zadatke;
- saziva skupštinu društva;
- odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do 1/3 nominalne vrijednosti postojećih
dionica;
- odlučuje o drugim pitanjima u skladu sa statutom.
U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja duţnosti, predsjednik i članovi društva solidarno
odgovaraju za naknadu štete, ali se moţe utvrditi i pojedinačna odgovornost. Tuţbu moţe podnijeti
direktor u ime i za račun društva, ili dioničari u svoje ime a za račun društva.
Radi sprečavanja sukoba interesa, predsjednik odnosno član nadzornog odbora ne moţe istovremeno u
drugim društvima iste djelatnosti obavljati iste ili slične poslove, niti moţe imati direktni ili indirektni
finansijski interes u društvima koja obavljaju konkurentsku djelatnost.
Uprava dioniĉkog društva je poseban organ koji vrši funkciju voĎenja operativnog poslovanja društva
ili menadţment u uţem smislu. Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem društva, zastupa i
predstavlja dd i odgovara za zakonitost poslovanja.
Upravu imenuje nadzorni odbor. Ona se sastoji od direktora i izvršnih direktora, zavisno od toga kako
je regulisano statutom. Princip je u pravnoj teoriji i zakonodavstvu da je za rad uprave odgov oran
direktor dd, na čiji prijedlog se od strane nadzornog odbora imenuju izvršni direktori i pomoćnici. Iza
svih odluka uprave stoji direktor, bez obzira da li su sa konkretnom odlukom saglasni ostali članovi
uprave ili ne. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja dd i
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odgovara za zakonitost rada. Nadzorni odbor ga imenuje na 4 godine, bez ograničenja broja mandata.
Prava i obaveze direktora se regulišu ugovorom izmeĎu njega i nadzornog odbora.
Pravila o zabrani konkurenc ije odnose se i na članove uprave. Za štetu nanesenu društvu članovi
uprave odgovaraju kao i članovi nadzornog odbora. Svojstvo člana uprave u dd prestaje otkazom i
opozivom, zavisno od razloga koji se regulišu ugovorom odnosno statutom.
Odbor za reviziju je poseban organ stalne unutrašnje kontrole koji se formira u dioničkom društvu. On
vrši kontinuiranu finansijsku kontrolu rada i poslovanja dd. Radi se o kolektivnom organu kojeg bira i
razrješava skupština dd i pod čijim nadzorom se nalazi. U svom radu je nezavisan od uprave i
nadzornog odbora. Zakon ne precizira broj i strukturu članova odbora za reviziju, obično je taj broj
najmanje 3 lica. Članovi odbora za reviziju mogu biti samo fizička lica odgovarajuće stručne
osposobljenosti, koja nemaju nikakvu vezu niti finansijski interes u dioničkom društvu (moraju biti
vanjski članovi).
Odbor za reviziju obavezan je vršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i reviziju finansijskog
poslovanja dd, na zahtjev dioničara sa najmanje 10% dionica sa pravom glasa. O tome podnosi
pismeni izvještaj skupštini i nadzornom odboru u roku od 8 dana. Odbor za reviziju moţe traţiti
sazivanje skupštine dd kada smatra da su ugroţeni interesi dioničara, ili kad utvrdi nepravilnosti u radu
predsjednika ili članova nadzornog odbora, direktora ili članova uprave.
Prestanak i likvidacija dioniĉkog društva. Dioničko društvo moţe prestati: odlukom skupštine,
statusnim promjenama, odlukom Komisije za vrijednosne papire i nadleţnog suda, te stečajem.
Odluka skupštine o prestanku dd mora biti donesena dvotrećinskom većinom, što je jedini uslov za
prestanak na ovaj način.
Odlukom suda dd prestaje u slijedećim slučajevima:

- na osnovu tuţbe povjerilaca čija dospjela neizmirena potraţivanja prelaze 1/3 osnovnog kapitala
dd;
- kad skupština dd nije odrţana 8 mjeseci po isteku roka za podnošenje godišnjeg obračuna;
- kad društvo i nakon kaţnjavanja nastavi poslovanje suprotno zakonu i drugim propisima;
- okončanjem stečajnog postupka ili njegovom obustavom zbog male vrijednosti imovine koja ne
moţe pokriti troškove postupka;
- kad nadleţni organ ili lica koja imaju pravni interes podnesu zahtjev za prestanak dd u slučaju: (1)
kad društvo ne ostvaruje prihode duţe od 3 godine; (2) kad je društvu oduzeto odobrenje za
obavljanje djelatnosti i (3) kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje dd u obliku u kome
je registrovano.
Ako dd prestaje odlukom skupštine, suda ili Komisije, provodi se postupak likvidacije. U slučaju
prestanka odlukom suda, likvidatora imenuje sud, a u ostalim slučajevima likvidaciju provodi uprava
društva.
Statusne promjene i promjene oblika dioniĉkog društva. Po našem pravu, dioničko društvo se moţe
spojiti odnosno pripojiti samo sa društvima kapitala, tj. drugim dd ili doo. DD se spaja prenosom
imovine na novo društvo, koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele
(zavisno da li nastaje novo dd ili doo).
Društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza drugom dd ili doo, koje emituje svoje dionice ili
udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakon propisuje da se u cilju zaštite učesnika u postupku spajanja, njihovih povjerilaca i dioničara,
imovinom svakog od spojenih društava odreĎeno vrijeme upravlja odvojeno.
Promjena oblika dd moguća je u doo na osnovu odluke skupštine dioničara donesene dvotrećinskom
većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa. Dioničari umjesto dionica stiču uloge doo, koji moraju
biti u srazmjeri sa njihovim učešćem u osnovnom kapitalu bivšeg dd. Promjenom oblika se ne provodi
postupak likvidacije i društvo ne mijenja pravni i ekonomski subjektivitet prema trećim licima.
VIII – D.O.O.
28. DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU
Pojam. Društvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva sa pravnim

subjektivitetom, koji mogu osnovati 1 ili više fizičkih ili pravnih lica koja ulaţući sredstva u osnivački
kapital društva stiču udjele i ne odgovaraju za obaveze društva.
Karakteristike
a) Minimalni iznos osnivačkog kapitala u novcu je 2.000 KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne
moţe biti manja od 100KM. Ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima.
b) Društvo ima status pravnog lica koji stiče registracijom. Moţe se osnovati za obavljanje bilo koje
privredne djelatnosti;
c) Za svoje obaveze društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne
odgovaraju za obaveze društva;
d) Pored ugovora o osnivanju, DOO obavezno ima statut, kao najviši organizaciono-pravni akt koji
se deponuje kod registracionog suda;
e) Firma obavezno sadrţi skraćenicu d.o.o. i jedinstveni identifikacioni broj.
Osnivanje. Za osnivanje općeg tipa DOO vaţi normativni sistem. Uslovi za osnivanje društva su
osnivački akt, uplata osnovne glavnice i upis društva u registar. Društvo mogu osnovati jedan ili više
osnivača, koji mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica. Osnivanje je simultano, jer se minimalni
osnivački ulog mora u cjelosti uplatiti prije registracije društva.
Osnivaĉki akt je ugovor ili odluka. Mora biti u pismenoj formi i potpisan od strane osnivača. Kao i u
uporednom zakonodavstvu, i u našem poslovnom pravu je napušteno stanovište da ugovor kao
osnivački akt ima svojstvo privatnopravne isprave. Naime, ugovori odnosno odluke o osnivanju
privrednih društava imaju svojstvo javne isprave jer ih mogu sačiniti samo notari (javni biljeţnici) ili
ovjeravati ako su sastavljeni od trećih lica i zadovoljavaju zakonske uslove. Obavezni elementi
osnivačkog akta su:
- podaci o osnivačima - imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta;
- firma, sjedište i djelatnost društva;
- ukupni iznos osnovnog kapitala, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga u stvarima i pravima,
kao i visina udjela svakog člana;
- prava i obaveze članova društva;
- snošenje troškova i posljedice neuspjelog osnivanja;
- imenovanje lica ovlaštenih za voĎenje poslova, zastupanje društva, te za podnošenje pr ijave za
upis u registar;
- posebnu odredbu da li se društvo osniva na odreĎeno ili neodreĎeno vrijeme.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osnovni kapital društva sa ograniĉenom odgovornošću. Minimum novčanog kapitala je 2000KM, a
minimalni pojedinačni ulog 100KM. Pored novca, ulozi mogu biti u stvarima i pravima. Minimalni
novčani ulog, kao i ulozi u stvarima i pravima u cjelini, moraju biti uneseni u imovinu društva do dana
podnošenja zahtjeva za registraciju.
Osnovni kapital je promjenjiva kategorija. Povećanje se moţe vršiti na 3 načina: uplatom novih uloga
članova, sticanjem novih udjela na osnovu novih uloga članova i povećanjem nominalne vrijednosti
postojećih uloga. Smanjenje osnovnog kapitala moţe biti dobrovoljno i prinudno. Dobrovoljno se vrši
u cilju svoĎenja osnovnog kapitala na nivo koji će članovima društva donijeti očekivanu dobit, a
prinudno je posljedica lošeg poslovanja društva.
Statut društva sa ograniĉenom odgovornošću. Statut je obavezan akt društva. Društvo se moţe
registrovati i bez statuta, ali se on mora kod registracionog suda deponovati u roku od 60 dana od dana
registracije.
Obligatorni sadrţaj statuta je slijedeći:

1. firma, sjedište i djelatnost društva;
2. iznos osnovne glavnice i udjeli;
3. upravljanje i voĎenje poslova društva;
4. podjela dobiti, snošenje poslovnih rizika i gubitaka u poslovanju;
5. prava i obaveze članova društva;
6. unutrašnja organizacija društva;
7. upravljanje i donošenje odluka, sastav i odgovornost organa društva (ako se formiraju);
8. način informisanja članova o poslovanju društva i voĎenju knjige udjela;
9. promjene osnovnog kapitala;
10. pristupanje i prestanak članstva;
11. promjena oblika, statusne promjene i prestanak društva;
12. izmjene i dopune statuta.
Statutom se bliţe moraju urediti slijedeća pitanja:

a) Način sazivanja, rada i odlučivanja skupštine doo, a posebno postupak pismenog izjašnjavanja
članova društva, bez sazivanja skupštine;
b) Sastav, način imenovanja i razrješenja, te nadleţnost nadzornog odbora i uprave (ako se formira);
c) Zaštita povjerilaca i članova društva u slučaju statusnih promjena i prestanka društva;
d) Postupak izmjene i dopune statuta – ko i u kojim slučajevima moţe pokrenuti postupak, način rada
skupštine u vezi izmjena statuta.
29. PRAVA I OBAVEZE ĈLANOVA DRUŠTVA SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU
Imovinska prava ĉlanova društva obuhvataju pravo na udio u društvu i pravo na učešće u dobiti.
Udio predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu doo. Stiče se na osnovu uloga u osnovni kapital.
Mada se ne moţe izraziti u dionicama, udio članu daje pravo na učešće u raspodjeli dobiti, pravo
upravljanja društvom i pravo učešća u podjeli imovine preostale nakon provedenog stečaja ili
likvidacije društva. DOO na osnovu evidencije iz knjige udjela moţe članu izdati potvrdu o udjelu.
Ova potvrda glasi na ime i nema svojstvo vrijednosnog papira. Udjeli članova društva mogu se
prenositi isključivo ugovorom ili aktom suda o nasljeĎivanju.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sticanje udjela od strane društva i njegovo zalaganje. Društvo moţe steći i isplatiti vlastite udjele
teretnim pravnim poslom samo iz imovine koja prelazi osnovni kapita l društva (iz slobodnih rezervi).
Vlastiti udio pravno ne prestaje i zadrţava svoju samostalnost. Jedina posljedica je prestanak
vlasništva prethodnika, odnosno prestanak njegovog članstva u društvu.
Kako društvo ne moţe biti samo sebi član, prava i obaveze iz tog udjela miruju za vrijeme dok je on u
vlasništvu društva. Prenosom na članove društva ili treća lica, ponovo se aktiviraju sva prava i obaveze
koji proizilaze iz tog udjela.
Bitno je naglasiti razliku izmeĎu sticanja vlastitih udjela i amortizacije udjela. Amortizacija za
posljedicu ima poništenje udjela i prestanak svih prava i obaveza u vezi s tim, što nije slučaj kod
vlastitih udjela.
Zalaganje udjela društva i ĉlanova. DOO moţe i zalagati vlastite udjele, ali uz slijedeća ograničenja:
- da se ne smije umanjiti imovina, odnosno osnovni kapital društva;
- da vrijednost uloga u cjelosti mora obezbijediti potraţivanje društva u svakom pojedinačnom
slučaju;
- da ukupna vrijednost zaloţenih udjela ne smije premašiti polovinu iznosa osnovnog kapitala.
Pored toga, svaki član društva moţe svoj udio dati u zalog
NasljeĊivanje udjela ĉlanova društva. Udjeli članova doo se mogu nasljeĎivati i to pravo se ne moţe
ograničiti ugovorom niti statutom. Mada je udio jedna cjelina, on je ipak djeljiv, za razliku od dionice
koja je apsolutno nedjeljiva. Naime, u praksi je moguće (najčešće nasljeĎivanjem) da više lica postanu
suvlasnici jednog udjela. Zbog toga je zakonom omogućena podjela udjela na idealne dijelove, tako da
svaki suvlasnik moţe traţiti diobu udjela u više samostalnih udjela, koji ne mogu biti manji od
100KM. Djeljivost udjela se moţe osnivačkim ugovorom ili statutom isključiti ili ograničiti.
Prenos udjela ĉlanova doo. U principu je prenos udjela slobodan, uz mogućnost uvoĎenja specifičnih
ograničenja, po pravilu osnivačkim ugovorom. Raspolaganje podrazumijeva prenos i zalaganje udjela.
Mogućnost prenosa udjela jednostranim pravnim poslom je isključena, jer vlasnik udjela uz prava
moţe imati i obaveze prema društvu, koje se ne mogu na sticaoca prenijeti bez njegove saglasnosti.
Interni prenos udjela načelno je slobodan. Izuzetak predstavlja prenos udjela za koje je vezana
ugovorna obaveza dodatne činidbe (imovinske ili lične) u korist društva. Za prenos udjela u takvom
slučaju mora postojati pismena saglasnost nadleţnog organa društva.
Eksterni prenos je ograničen i formaliziran. Pravo preče kupovine imaju svi članovi doo pod jednakim
uslovima, ako prihvate pismenu ponudu za kupovinu udjela i ugovor zaključe u roku od 30 dana. U
suprotnom, vlasnik moţe svoj udio u razumnom roku prodati trećim licima, pod uslovima koji ne
mogu biti povoljniji od uslova iz ponude. Pravo preče kupovine priznato je i u slučaju kad je neki
udio, kao dio imovine člana, predmet prinudnog izvršenja po osnovu neizvršene obaveze vlasnika
udjela.
Ako je po ugovoru potrebna saglasnost društva za prenos udjela na treće lice, a društvo odbije dati tu
saglasnost ili se ne izjašnjava po zahtjevu člana društva, član moţe tuţbom kod suda zahtijevati
dozvolu za namjeravani prenos udjela trećim licima. Nakon što sud udovolji tuţbenom zahtjevu,
društvo ima pravo da u roku od 30 dana od prijema sudske odluke obavijesti svog člana da svoj udio
proda licu koje društvo odredi. Tek ako društvo u ovom roku ne odredi treće lice ili se izričito izjasni
da ga neće odrediti, vlasnik udjela moţe bez daljih ograničenja izvršiti prenos udjela na treće lice koje
WWW.BH-PRAVNICI.COM
je naznačeno u njegovom zahtjevu, odnosno sudskoj odluci. Navedena procedura za saglasnost
implicitno proizilazi i iz zakona, pa je obavezna u 4 slučaja: (1) za prenos udjela za koji su vezane
dodatne činidbe članova; (2) ako je društvo uzelo u zalog udio člana; (3) ako je član društva podnio
zahtjev za vanjsku reviziju i (4) ako je vlasnik podnio zahtjev prema upravi i nadzornom odboru
društva za prenos svojih udjela.
Knjiga udjela ĉlanova društva je registar suvlasničkih udjela u društvu. To je evidencija članova i
njihovih udjela koja mora biti uspostavljena u roku od 8 dana od dana registracije društva. Knjiga
udjela mora sadrţavati: imena i adrese članova društva (nazive i sjedišta), vrstu i iznos ugovorenog
uloga i uplaćeni iznos, te posebna prava i obaveze vezane za udio.
Svaki akt sa podacima iz knjige koji je izdat savjesnim trećim licima smatra se tačnim. Uprava doo je
obavezna aţurno voditi knjigu udjela i podatke o promjenama prijavljivati radi upisa u javni registar.
Raspolaganje udjelom i prenos vlasništva nad udjelom proizvodi pravni učinak prema društvu u
trenutku upisa u knjigu udjela.
Pravo na dobit (dividendu). Dobit društva utvrĎuje se godišnjim bilansom, tako da se prvo podmiruju
obaveze društva (fiskalne i druge), a ostatak se dijeli izmeĎu članova društva srazmjerno udjelima, ako
drugačije nije regulisano osnivačkim ugovorom.
Pravo na dio dobiti je samostalno imovinsko pravo sa kojim svaki član društva moţe raspolagati. Ovo
pravo, bez istovremenog prenosa ili drugog raspolaganja udjelom, je prenosivo i moţe se naslijediti,
moţe se davati u zalog i na uţivanje (usus), a podobno je i za kompenzaciju.
Društvo moţe zahtijevati povrat iznosa koji je članu isplaćen na ime dobiti samo u slučaju kad usljed
te isplate društvo nije u mogućnosti ispuniti svoje obaveze prema povjeriocima. Povrat je ograničen na
iznos koji je potreban za podmirenje obaveza. Rok zastare zahtjeva za povrat je 3 godine od dana
isplate.
30. UPRAVLJAĈKA PRAVA ĈLANOVA DRUŠTVA SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU
Pravo upravljanja i pravo glasa u organima upravljanja društva. Pravo upravljanja članovi doo
ostvaruju na skupštini doo. Radi se o pravu, a ne o obavezi učešća u radu skupštine. U skupštini
društva se odlučuje “po kapitalu”, a ne “po glavama”. Ukupan iznos osnovnog kapitala predstavljen je
u skupštini doo sa 100 glasova, a svaki član društva ima onaj broj glasova koji je srazmjeran njegovom
udjelu u osnovnom kapitalu.
Pravo informisanja. Svaki član društva ima pravo biti informisan o radu društva i njegovih organa, što
se posebno odnosi na godišnji obračun, izvještaje revizora i uvid u poslovne knjige. Ovo pravo član
moţe ostvarivati lično ili angaţovanjem eksperata.
Pravo pobijanja odluka društva. Svaki član skupštine društva moţe pobijati odluku skupštine
podnošenjem tuţbe nadleţnom registarskom sudu u prekluzivnom roku od 30 dana od dana donošenja
pobijane odluke. Osnov za pobijanje je povreda materijalnih ili procesnih propisa iz zakona ili statuta.
Presuda djeluje ex tunc.
Pravo na istupanje ĉlana društva. Svaki član ima pravo istupiti iz društva, a moţe biti i isključen kad
se ispune uslovi predviĎeni zaknom, ugovorom odnosno statutom društva, te na osnovu odluke suda.
Bez obzira na uslove iz ugovora ili statuta, član moţe svoje pravo istupanja iz društva ostvariti tuţbom
kod suda. Tuţba se mora zasnivati na opravdanim razlozima koji se svode na nezakonito i nepošteno
postupanje organa ili č lanova društva, zbog kojih je povrijeĎenom članu nanesena šteta i
WWW.BH-PRAVNICI.COM
onemogućeno ravnopravno učešće u društvu. Član društva se ne moţe unaprijed odreći prava na
tuţbu.
Što se tiče isključenja člana društva, razlozi mogu biti zloupotrebe, prekoračenje ovlaštenja ili
neizvršavanje obaveza prema društvu (zakonskih, ugovornih ili statutarnih), što za posljedicu ima:
prouzrokovanje štete društvu ili ostalim članovima, onemogućavanje organima ili članovima društva
da ostvaruju svoja prava i izvršavaju obaveze, ili opterećivanje društva nesrazmjernim obavezama. O
isključenju člana odlučuje skupština društva. Odluka se u pismenoj formi dostavlja isključenom članu
koji moţe u roku od 30 dana od prijema odluke podnijeti tuţbu kod suda kojom pobija tu odluku.
Pravne posljedice iskljuĉenja ĉlana iz društva. Istupanjem i isključenjem člana doo prestaje njegovo
članstvo i sva lična prava i obaveze koja iz toga proizilaze. Pravni status udjela se ne mijenja, niti
imovinska i druga članska prava i obaveze koje proizilaze iz tog udjela. Svaki član koji je istupio,
odnosno isključen, ima pravo da mu se nadoknadi trţišna vrijednost njegovog udjela. Ako je ulog bio
u stvarima ili pravima datim samo na korištenje društvu, isključeni član ima pravo da mu se uloţeno
vrati po isteku roka odreĎenog ugovorom ili statutom. Taj rok ne moţe biti duţi od 3 mjeseca od dana
istupanja odnosno isključenja. Ako član ima neizmirenih obaveza prema društvu, društvo ima pravo
nastaviti korištenje stvari i nakon isteka roka za povrat, sve dok bivši član te obaveze ne izmiri.
Da bi ispunilo svoju obavezu da isključenom članu isplati trţišnu vrijednost njegovog udjela, doo
moţe postupiti na 3 načina: (1) da udio stekne kao vlastiti; (2) da udio proda trećem licu i iz prodajne
cijene isplati isključenog člana, odnosno člana koji je istupio i (3) da amortizuje udio, čime se
smanjuje osnovni kapital, a naknada se isplaćuje iz rezervi društva.
Obaveze ĉlanova društva sa ograniĉenom odgovornošću su: uplata osnivačkog uloga, dopunska
uplata, ispunjenje dopunskih činidbi i poštivanje klauzule o zabrani konkurencije.
Obaveza uplate osnivačkog uloga je osnovna obaveza člana društva, na osnovu koje stiče status
člana. Obaveza se ne odnosi samo na osnivački ulog, već i na uplatu iznosa u slučaju povećanja
osnovnog kapitala uplatom novih uloga. Društvo se ne moţe odreći potraţivanja neuplaćenog dijela
uloga, ne moţe prolongirati rok za uplatu, niti moţe doći do kompenzacije za neko potraţivanje člana
prema društvu. Jedini izuzetak u kome društvo moţe člana osloboditi obaveze na uplatu dijela uloga
moguć je pod slijedećim uslovima:
1. da uplata nije dospjela;
2. da o oslobaĎanju odluku donese skupština društva;
3. da se radi o smanjenju osnovnog kapitala društva, ali ne ispod zakonskog minimuma;
4. da iznos oslobaĎanja bude srazmjeran iznosu za koji je smanjen osnovni kapital.
Ako član doo ne izvrši uplatu u ugovorenom roku duţan je platiti zatezne kamate i nadoknaditi štetu
koja je zbog njegovog kašnjenja nastala društvu i ostalim članovima. Najznačajnija posljedica je
isključenje iz društva, koje nastupa ako član ne izvrši svoju obavezu i 60 dana nakon što je na to
pismeno upozoren. Udio isključenog člana prodaje se unutar društva ili trećim licima putem javne
licitacije. Ako je ostvareni prihod veći od potraţivanja društva prema članu, iz ostatka se isplaćuje
isključeni član do visine uplate koju je izvršio. MeĎutim ako je ostvareni prihod niţi, razliku su
obavezni uplatiti ostali članovi društva kao solidarni jemci.
Obaveza članova za dopunske uplate prethodno se ustanovljava osnivačkim aktom, a

operacionalizira se odlukom skupštine. Namjena dopunskih uplata po pravilu je pokrivanje poslovnih
gubitaka društva, usvajanje novih tehnologija i proizvoda ili osvajanje novih trţišta. Njima se ne
povećava osnovni kapital niti ulozi.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Obaveza za ispunjenje drugih činidbi se takoĎe moţe predvidjeti osnivačkim ugovorom ili
posebnim ugovorom. Predmet sporednih činidbi mogu biti sve pravno dozvoljene činidbe.
Zabrana konkurencije sastoji se u zabrani članu doo da izvan društva učestvuje u djelatnostima koje
jesu ili mogu biti u konkurentskom odnosu sa poslovanjem društva. Posljedica kršenja klauzule o
zabrani konkurencije sastoji se u tome da društvo moţe od prekršioca traţiti naknadu štete, ustupanje
zaključenih poslova ili prenos ostvarene koristi na društvo. Ove zahtjeve društvo moţe ostvarivati u
subjektivnom roku od 3 mjeseca od dana saznanja za povredu, odnosno objektivnom roku od 5 godina
od dana učinjene povrede.
31. UPRAVLJANJE DRUŠTVOM SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU
Obavezni organi upravljanja doo su skupština i uprava, a osnivačkim ugovorom ili statutom se moţe
predvidjeti i nadzorni odbor.
Skupštinu društva čine svi članovi d.o.o. Članovi društva odluke mogu donositi na 2 načina: (1)
donošenjem odluka na skupštini koja po pravilu zasijeda jednom godišnje i (2) pismenim putem
(glasanjem), bez sazivanja skupštine.
Nadleţnost skupštine. Skupština, odnosno članovi pismenim glasanjem, odlučuju o slijedećim

pitanjima:
- donošenje, izmjene i dopune statuta;
- imenovanje i opoziv članova uprave i nadzornog odbora;
- raspodjela dobiti i pokriće gubitaka;
- promjene osnovnog kapitala društva;
- povećanje (amortizacija) udjela članova društva;
- statusne promjene, transformacija i prestanak društva;
- davanje prokure za društvo i organizacione dijelove;
- sticanje vlastitih udjela;
- istupanje i isključenje članova itd.
Kvorum za donošenje odluka skupštine društva čine članovi koji predstavljaju 1/2 osnovnog kapitala
društva. Ako nema kvoruma, skupština se sa istim dnevnim redom saziva ponovo, najkasnije 15 dana
nakon prvobitnog dana odrţavanja. Kvorum za ovakvu ponovo zakazanu skupštinu čine dioničari koji
predstavljaju 1/5 osnovnog kapitala društva.
U slučaju da doo ima samo jednog člana, ovlaštenje skupštine vrši jedini član, s tim da neodloţno
sastavlja i potpisuje zapisnik za svaku odluku koju je donio.
Sazivanje skupštine društva. Skupštinu mogu sazvati: uprava, članovi čiji udjeli čine najmanje 1/10
osnovnog kapitala i nadzorni odbor, ako postoji. Uprava je obavezna sazvati skupštinu društva
najmanje 1 godišnje, prvenstveno radi usvajanja godišnjeg obračuna i donošenja odluke o raspodjeli
dobiti ili pokriću gubitaka. Tokom poslovne godine, skupština se obavezno saziva ako je prema
posljednjem godišnjem obračunu društvo ostvarilo poslovni gubitak veći od 1/5 osnovnog kapitala.
Poziv za skupštinu dostavlja se članovima društva preporučenom pošiljkom najmanje 15 dana prije
odrţavanja, sa dnevnim redom i materijalom za svaku tačku dnevnog reda. Član ili članovi čiji udjeli
čine 1/10 osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda u roku od 8 dana od dana
prijema poziva.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nadzorni odbor društva je obavezan organ kod doo koje ima više od 10 članova, kao i kod doo koje
ima osnovni kapital u iznosu većem od 1 miliona KM i najmanje 2 člana društva. U ostalim
slučajevima doo je fakultativan organ.
Ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan (3 ili 5), koje skupština društva imenuje i
razrješava pojedinačno. Mandat članova nadzornog odbora je 4 godine i moţe se obnavljati bez
ograničenja. Član moţe biti samo poslovno sposobno fizičko lice, mlaĎe od 70 godina koje nije
osuĎivano za privredni kriminal. Ako osnivačkim ugovorom ili statutom nije drugačije regulisano,
nadzorni odbor je nadleţan da:
- saziva skupštinu, priprema prijedloge i izvršava odluke skupštine;
- imenuje i razrješava upravu društva, nadzire njen rad i usvaja polugodišnje i godišnje obračune;
- podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, predlaţe način raspodjele dobiti i
pokrivanja gubitaka;
- podnosi skupštini izvještaj o radu nadzornog odbora i predlaţe plan za poslovanje nadzornog
odbora za narednu godinu;
- odobrava transakcije imovinom društva u obimu većem od ugovorom i zakonom utvrĎenog limita.
Uprava društva je organ koji vodi poslovanje i zastupa društvo. Čine je direktor i (eventualno) izvršni
direktori. Način izbora, mandat, nadleţnost uprave i sl. su kao kod dd.
Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala društva. Odluku o promjeni osnovnog kapitala donose
članovi društva na skupštini ili pismenim glasanjem, većinom koja se propisuje statutom doo.
Povećanje je moguće na 2 načina: efektivno i nominalno.
Efektivno povećanje osnovnog kapitala moţe se ostvariti unošenjem novih ili povećanjem postojećih
uloga. Ako se radi o povećanju postojećih uloga, odluka skupštine se po pravilu mora donijeti
jednoglasno, jer za članove društva nastaju nove obaveze.
Ako drugačije nije odreĎeno autonomnim aktom društva, kod efektivnog povećanja postojeći članovi
društva imaju u roku od 30 dana pravo prvenstva uplate novih uloga, srazmjerno svojim postojećim
ulozima. Kod doo je pravilo da se kapital moţe efektivno povećati samo novim ulozima, za razliku od
dd kod kojeg je moguće i uslovno povećanje osnovnog kapitala. Pravno dejstvo povećanja nastupa
registracijom novog iznosa kapitala u sudskom registru.
Nominalno povećanje osnovnog kapitala vrši se iz rezervi društva, povećanjem nominalnih iznosa
članova društva. Povećanje je moguće pod uslovom da je po finansijskom izvještaju i posljednjem
godišnjem obračunu društvo pozitivno poslovalo i da ima slobodnih rezervi, odnosno dobiti koji je
zadrţan u tu svrhu. Ovo povećanje se realizuje knjigovodstvenom promjenom u bilansu stanja.
Smanjenje osnovnog kapitala. Osnovni kapital se moţe smanjiti odlukom društva, u kojoj se mora
navesti obim i cilj smanjenja. Smanjenje se mora registrovati u sudskom ili registru društava, a odluka
se objavljuje i u sluţbenom glasilu. Društvo istovremeno oglasom obavještava povjerioce o spremnosti
na isplatu i obezbjeĎenje obaveza društva, što je zakonska pretpostavka za validno smanjenje
osnovnog kapitala.
Smanjenje moţe biti efektivno i nominalno. Efektivno se moţe izvršiti na 2 načina: vraćanjem dijela
uplaćenih uloga i oslobaĎanjem plaćanja dijela neuplaćenih uloga. Nominalno smanjenje k od doo nije
posebno regulisano, te je moguće supsidijarno primijeniti odgovarajuće odredbe koje se odnose na dd.
32. PRESTANAK DRUŠTVA SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Doo moţe prestati:
- istekom roka na koje je osnovano – skupština donosi odluku o otvaranju likvidacije i imenuje
likvidatora;
- odlukom skupštine odnosno članova društva;
- statusnim promjenama i promjenom oblika društva, bez provoĎenja likvidacije;
- stečajem;
- odlukom suda.
Opći razlozi za prestanak odlukom suda su: ništavost upisa u sudski registar, provoĎenje stečaja ili
obustava stečaja zbog nedovoljne imovine.
Posebni razlozi su:

- tuţba povjerilaca čija dospjela i neizmirena potraţivanja prelaze 1/2 osnovnog kapitala;
- kad skupština dd nije odrţana 8 mjeseci po isteku roka za podnošenje godišnjeg obračuna;
- ako nadzorni odbor ne vrši adekvatno svoju funkciju ili nije izvršen izbor nadzornog odbora duţe
od 2 godine;
- kad društvo i nakon kaţnjavanja nastavi poslovanje suprotno zakonu i drugim propisima;
- kad nadleţni organ ili lica koja imaju pravni interes podnesu zahtjev za prestanak doo u slučaju:
(1) kad društvo ne ostvaruje prihode duţe od 3 godine; (2) kad je društvu oduzeto odobrenje za
obavljanje djelatnosti i (3) kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje dd u obliku u kome
je registrovano.
Sud svojom odlukom istovremeno odlučuje o prestanku doo i imenuje likvidatora.
Promjena oblika društva moţe nastupiti odlukom skupštine koja je donesena dvotrećinskom većinom
svih članova. Doo oblik moţe promijeniti samo u dd.
IX – POVEZANA DRUŠTVA
33. POVEZANA DRUŠTVA
Pod povezanim društvima podrazumijeva se povezivanje više pravno samostalnih privrednih društava
koja su faktički podvrgnuta jedinstvenom ekonomskom cilju. Povezivanje se moţe zasnivati na:
- povezivanju putem kapitala, učešćem jednog društva u drugom;
- ugovoru o voĎenju poslova i drugih poduzetničkih ugovora;
- statusnopravnom povezivanju.
Vrste povezanih društava. Prema uporednom zakonodavstvu, meĎu povezanim društvima mogu
postojati slijedeći odnosi:
- da jedno (većinsko) društvo ima većinski udio u drugom (supsidijarnom) ili većinsko pravo
odlučivanja;
- da je jedno društvo ovisno o vladajućem društvu;
- da društva imaju uzajamne udjele;
- da su 2 ili više društava vezana preduzetničkim ugovorima;
- da se jedno (priključeno) društvo priključuje drugom (vladajućem) društvu.
Kapital učešće je odnos izmeĎu matičnog i zavisnog društva koji se ostvaruje sticanjem učešća od
strane jednog društva u kapitalu drugog i vršenjem upravljačkih prava na osnovu tog učešća. (holding)
Društvo sa većinskim udjelom i većinskim pravom odlučivanja. Ovaj oblik povezivanja

podrazumijeva da jedno društvo ima većinu udjela (preko 50%) ili većinsko pravo odlučivanja u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
drugom društvu. Većinsko društvo moţe supsidijarnom društvu davati obavezujuća pismena uputstva,
ako je tako utvrĎeno ugovorom. Ta uputstva ne mogu biti u koliziji sa odredbama statuta ovisnog
društva niti uticati na reviziju ugovora o voĎenju poslova. Supsidijarno društvo je duţno izvršavati
obavezujuća uputstva, čak i ako su po njega nepovoljna (štetna). Većinsko društvo solidarno odgovara
za obaveze koje je supsidijarno društvo preuzelo postupajući po obavezujućim uputstvima.
Ovisno i vladajuće društvo. Ovisno je pravno samostalno društvo na koje vladajuće ima direktan
uticaj po osnovu kapital učešća ili većine glasova u organima upravljanja.
Koncern i koncernsko društvo. Da bi jedno povezano društvo imalo status koncerna, treba zaključiti
ugovor o voĎenju poslova izmeĎu vodećeg i ovisnog društva (ili više ovisnih društava). Uporedno
pravo poznaje vertikalni i horizontalni koncern.
Vertikalni je koncern sa elementom dominacije. U njemu se vladajuće (dominantno) društvo i jedno ili
više zavisnih društava grupišu pod jedinstvenu upravu dominantnog društva. Pretpostavka zavisnosti
je kapital-učešće.
Horizontalni koncern je koncern sa elementom koordinacije. Društva koja su nezavisna jedna od

drugog ugovorom se stavljaju pod jedinstvenu upravu. RukovoĎenje poslovanjem u horizontalnom
koncernu ne moţe se sastojati u davanju obaveznih uputstava jednog društva drugom društvu.
Osnivanje koncerna. U praksi koncern nastaje povezivanjem kapitalom. Jedno društvo osniva drugo
(ovisno) društvo, prenoseći na njega dio svoje imovine i odreĎuje mu djelatnost. Zavisno od poloţaja
povezanih društava, u teoriji se razlikuje više vrsta koncerna: ugovorni, faktični i koncern
ravnopravnih društava.
Povezana društva sa uzajamnim udjelima. Privredna društva mogu biti povezana uzajamnim kapital
učešćem. Prema uporednim pravima, društva sa uzajamnim udjelima su društva kapitala, koja su
povezana tako da svako društvo ima više od 1/4 udjela u drugom društvu, s tim da povezana društva
imaju sjedište u istoj drţavi.
X – UGOVORNI OBLICI POVEZIVANJA
34. UGOVORNI OBLICI POVEZIVANJA
Tajno društvo je oblik ugovornog povezivanja više privrednih društava i poduzetnika. Osnov nastanka
je ugovor izmeĎu tajnog člana, koji ulaţe ugovoreni iznos kapitala u ostvarenje poduhvata, i druge
ugovorne strane kao poduzetnika. Forma ugovora nije propisana, pa se on moţe zaključiti usmeno,
pismeno ili konkludentnim radnjama. Tajno društvo nema pravni subjektivitet niti se upisuje u
registar. U našem pozitivnom pravu tajno društvo nije posebno regulisano, te je uobičajeno da se
primjenjuju pravila ortakluka.
Tajno lice moţe biti bilo koja osoba, a druga ugovorna strana mora biti privedno društvo. Tajni član
učestvuje imovinskim ulogom, a prema trećim licima istupa samo poduzetnik. U skladu s tim se
reguliše pravo na podjelu dobiti i imovinska odgovornost za obaveze prema trećim licima. Upravo po
učešću u dobiti se tajno društvo razlikuje od ugovora o zajmu. Naime, ako je tajni član isključen iz
dobiti, ne radi se o tajnom društvu već ugovoru o zajmu.
Prestanak. Tajno društvo moţe prestati: istekom vremena na koje je osnovano, ostvarenjem cilja,
smrću ili prestankom poduzetnika, sporazumno i otkazom bilo koje strane. U slučaju prestanka,
poduzetnik i tajni član sastavljaju obračun, na osnovu kojeg poduzetnik isplaćuje tajnom članu
WWW.BH-PRAVNICI.COM
vrijednost njegovog uloga i neisplaćenu dobit. Obračun se ne sastavlja u slučaju stečaja nad
poduzetnikom, već se postupak vodi po pravilima stečajnog prava.
Karteli su ugovorni oblici horizontalnog povezivanja privrednih subjekata koji proizvode iste ili slične
proizvode radi regulisanja zajedničkog nastupa na trţištu i drugih ekonomskih ciljeva. U pravnoj nauci
karteli se dijele na:
a) Kartele kojima se reguliše proizvodnja, prodaja i sistem cijena (tzv.kontingentni karteli) i
b) Kartele za repatrijaciju prihoda, tj. zajednički fond za subvenciju članova koji zbog č lanstva u
kartelu trpe gubitke ili za suzbijanje eventualnih konkurenata i podjelu trţišta.
Konzorcijum je ugovorno udruţenje pojedinaca ili privrednih društava radi zajedničkog finansiranja ili
izvoĎenja nekog poduhvata, pri čemu članovi konzorcija dije le rizik i dobit. Ugovorom se jednom
članu konzorcija daje uloga punomoćnika – pilot društva, koje zastupa sve članice grupacije pred
naručiocem . zaključuje ugovor i zastupa članice tokom njegove realizacije.
Ugovor o konzorciju se najčešće zaključuje ad hoc, za konkretan poduhvat čija realizacija je

vremenski ograničena. Ugovori o konzorciju mogu biti otvorenog i zatvorenog tipa, što zavisi od
mogućnosti pristupa novih članova.
35. PREDUZETNIĈKI UGOVORI
Ugovori o povezivanju društava se u poslovnom pravu, a posebno u njemačkom i pravima pod

njegovim uticajem, nazivaju preduzetnički ugovori. Zavisno od funkcije koja se njima ţeli postići,
razlikuju se:
a) Ugovor o voĎenju poslova – ugovor o upravljanju;
b) Ugovor o prenosu dobiti;
c) Ugovor o zakupu pogona i
d) Ostali preduzetnički ugovori sa specifičnim klauzulama.
Ugovor o voĊenju poslova je ugovor kojim društvo kapitala povjerava voĎenje poslova drugom
privrednom društvu (društvu lica ili kapitala). U poslovnoj praksi u trenutku zaključenja ugovora
najčešće već postoji faktička povezanost vladajućeg i ovisnog društva. Ovisna društva su duţna
izvršavati sve upute matičnog društva, čak i u slučaju da im mogu biti štetne. Samo izuzetno, ovisna
društva neće izvršiti upute ako su one protivne ugovoru i za posljedicu imaju prestanak ovisnog
društva. Ugovorom se vladajuće društvo obavezuje da će snositi sve poslovne gubitke ovisnih društava
dok taj ugovorni odnos traje. Ostvarena dobit se dijeli na članove vladajućeg (matičnog) i ovisnih
društava u vidu tzv.primjerene naknade.
Ugovor o prenosu dobiti je ugovor o povezivanju, kojim se društvo kapitala obavezuje da će drugom
društvu prenijeti cjelokupnu svoju dobit. Društvo na koje se dobit prenosi obavezuje se na pokriće
gubitaka i davanje primjerene naknade ili otpremnine članovima društva čija mu je dobit prenesena. U
praksi se ugovor o prenosu dobiti najčešće kombinuje sa ugovorom o voĎenju poslova.
Ugovor o zakupu i prepuštanju pogona. Ugovorom o zakupu pogona jedno društvo daje svoj pogon u
zakup drugom društvu, s tim da zakupoprimac pogon vodi u svoje ime i za svoj račun. Ugovorom o
prepuštanju pogona vlasnik prepušta voĎenje pogona drugom društvu da ga vodi u ime davaoca
(vlasnika), ali za svoj račun.
Zakljuĉivanje, izmjena i prestanak preduzetniĉkih ugovora. Svi preduzetnički ugovori se zaključuju

u pismenoj formi. Svoju saglasnost na njih daju skupštine vladajućeg i ovisnog društva, po pravilu
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kvalificiranom većinom. Ista pravila primjenjuju se na izmjene i dopune ugovora, uz poštivanje
propisa o zaštiti manjine.
Otkaz preduzetniĉkih ugovora moţe nastupiti samo krajem poslovne godine ili krajem drugog
obračunskog perioda. Otkazni rok odreĎuju ugovorne strane, a za otkaz nije potrebna saglasnost
skupština.
Raskidanje preduzetniĉkih ugovora moţe iz vaţnih razloga nastupiti i bez otkaznog roka. Razlozi za
raskid mogu biti viša sila, ozbiljne teškoće na strani koja raskida ugovor, te ako se moţe predvidjeti da
druga ugovorna strana neće moći da ispuni svoje obaveze. O raskidu je potrebno pismeno obavijestiti
drugu ugovornu stranu. Smatra se da raskid nije dopušten kod preduzetničkih ugovora o voĎenju
poslova i prenosu dobiti, jer on zadire u prava vanjskih dioničara.
Registracija preduzetniĉkih ugovora u javnom registru. Svi se preduzetnički ugovori registruju i od

tada nastaje njihovo punovaţno dejstvo. Isto vaţi i za prestanak ovih ugovora.
Prikljuĉeno društvo. Priključenje znači potpunu ekonomsku integraciju jednog (priključenog) društva
s drugim (glavno društvo), u kojoj oba društva zadrţavaju svoju pravnu samostalnost. Do priključenog
društva moţe doći samo izmeĎu društava kapitala, sa odnosom vladajućeg i zavisnog društva.
Vladajuće društvo daje obavezujuće upute priključenom društvu u pogledu voĎenja poslova, s tim što
preuzima odgovornost prema trećim licima (kao kod ugovora o voĎenju poslova). Priključenje je
slično statusnoj promjeni spajanja i pripajanja (fuziji), s tim što se od nje u pravnom dejstvu razlikuje
po tome što priključeno društvo zadrţava svoj pravni subjektivitet, dok se spojena odnosno pripojena
društva gase. U uporednom pravu su poznata 2 načina provoĎenja priključenja:
a) Redovno priključenje – kad u priključenom društvu sve dionice odnosno udjele drţi glavno
društvo;
b) Priključenje odlukom većine – kad glavno društvo drţi 95%-100% nominalnog kapitala.
Zaštita povjerilaca prikljuĉenog društva se po uporednim zakonodavstima ostvaruje na 2 načina:

davanjem obezbjeĎenja i solidarnom odgovornošću glavnog društva za obaveze priključenog društva.
Prestanak prikljuĉenja moţe nastupiti iz više razloga: odlukom skupštine, ako vladajuće društvo
izgubi status društva kapitala, ako ne drţi sve dionice priključenog društva, te prestankom glavnog
društva.
XI – FINANSIJSKE INSTITUCIJE I TRŢIŠTE KAPITALA
36. FINANSIJSKE INSTITUCIJE I TRŢIŠTE KAPITALA
Banke su finansijske institucije, prvenstveno depozitnog i kreditnog karaktera, koje posluju kao
dionička društva. Banka se osniva po koncesionom sistemu – potrebna je prethodna dozvola od strane
Agencije za bankarstvo, pod uslovom da je Agencija stekla uvjerenje da će banka ispunjavati zakonske
zahtjeve u poslovanju. Dozvola se daje i za otvaranje filijala i predstavništava. Agencija moţe ukinuti
dozvolu ako se ispune zakonski uslovi ili na zahtjev banke. Zakonski minimum kapitala banke je 15
miliona KM. Uz zahtjev Agenciji za davanje
bankarske dozvole prilaţu se: ugovor o osnivanju banke, nacrt statuta i drugih osnivačkih akata,
podaci o stručnosti i iskustvu rukovodećih radnika banke, iznos kapitala, plan organizacije i
poslovanja, te popis vlasnika banke.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Upravljačku strukturu banke čine skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i generalni direktor.
Nadleţnosti pojedinih organa odreĎene su zakonom. Skupštinu banke čine dioničari sa pravom glasa.
Pravo glasa je ograničeno visinom učešća u kapitalu banke. Tako ono moţe biti 20%, 33% i 50%
učešća u ukupnom broju dionica sa pravom glasa, a veće samo uz prethodno odobrenje Agencije.
Upravni odbor ima neparan broj članova, izmeĎu 5 i 11, čiji mandat traje 4 godine uz mogućnost
reizbora. Članovi upravnog odbora ne mogu svoja ovlaštenja prenositi na druga lica. Nadzorni odbor
ima 5-7 članova sa mandatom od 4 godine i mogućnošću reizbora. Generalni direktor i članovi
nadzornog odbora ne mogu biti istovremeno i članovi upravnog odbora, a generalni direktor ne moţe
biti i član nadzornog odbora. Generalnog direktora imenuje upravni odbor, uz obaveznu prethodnu
pismenu saglasnost Agencije.
Djelatnost banke propisana je zakonom i odobrenjem Agencije, a sastoji se u slijedećem: prijem

depozita, davanje i uzimanje kredita, davanje svih oblika novčanog jemstva, usluge platnog prometa i
prenosa novca, kupovina i prodaja stranog novca, izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (čekovi,
kreditne kartice i sl), kupovina i prodaja vrijednosnih papira itd.
XII – OSIGURAVAJUĆA I REOSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA
36. OSIGURAVAJUĆA I REOSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA
Društvo za osiguranje. Društva za osiguranje su pravna lica koja se bave poslovima osiguranja lica i
imovine, te poslovima reosiguranja. Statusno-pravni oblici ovih društava su:
Dioničko društvo za osiguranje ili reosiguranje . Za osnivanje ovog društva potrebno je prethodno
odobrenje Ureda za nadzor. Osnivači mogu biti fizička i pravna lica, domaća ili strana. Ako ulog
stranog ulagača prelazi 50% osnovnog kapitala, potrebna je saglasnost Ministarstva finansija FBiH.
Zakonski minimum osnovnog kapitala za društva koja se bave poslovima osiguranja ţivota je 1
milion, a za društva koja obavljaju više vrsta osiguranja 2 miliona KM. Kapital se uplaćuje u gotovini.
Društvo za uzajamno osiguranje je pravno lice u kome članovi uplatom uloga meĎusobno garantuju
da će na principu uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih r izika. Za
osnivanje he potrebno da najmanje 250 pravnih subjekata zaključi ugovor o uzajamnom osiguranju od
istih rizika. Uz to, potrebno je i odobrenje Ureda za nadzor. Ovo društvo se ne moţe baviti poslovima
reosiguranja. Postoje 2 varijante ovog društva : sa ograničenim ulogom i sa neograničenim ulogom. U
prvoj varijanti, zakonski minimum osnivačkog kapitala je najmanje 30%, a u drugoj najmanje 50%
kapitala koji se traţi za osnivanje dioničkog društva osiguranja. Na upravljanje se shodno primjenjuju
propisi o upravljanju DOO.
Društvo za upravljanje fondovima je poseban oblik privrednog subjekta koje se osniva radi
upravljanja fondovima kao posebnim finansijskim institucijama. Postoje 2 vrste ovih društava: društva
za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima i privatizacijska društva za upravljanje PIF-
ovima.
Društva za upravljanje uzajamnim i/ili investicionim fondovima djeluju u formi DD ili DOO, uz
primjenu općih pravila koja vaţe za te tipove društava. Upisuju se u sudski registar i u registar
Komisije za vrijednosne papire. Osnivači društva mogu biti domaća ili strana, fizička ili pravna lica.
Komisija za vrijednosne papire odobrava osnivanje. Ona moţe to odobrenje i svakodobno ukinuti.
Zakonski minimum osnovnog kapitala je 1 milion KM ako društvo upravlja jednim fondom, a za svaki
naredni fond taj minimum se povećava za 250.000 KM. Uplata se vrši u cjelosti u novcu, prilikom
osnivanja društva. Strano lice moţe imati više od 10% dionica u društvu samo uz odobrenje Komisije.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Domaće pravno lice u većinskom drţavnom vlasništvu ne moţe biti osnivač niti dioničar u društvu za
upravljanje fondovima. Imovinu fonda kojim upravlja društvo drţi kod depozitara, sa kojim zaključuje
poseban ugovor u skladu sa propisima Komisije.
Dakle, društva za upravljanje fondovima su privredni subjekti koji posluju kao dd ili doo, čija je
isključiva nadleţnost upravljanje fondovima raznih namjena, u kojima imaoci investicionih kupona ili
dionica nemaju upravljačka, već samo imovinska prava.
XIII – FONDOVI I BERZE
38. FONDOVI KAO POSEBNI OBLICI KAPITALA
Investicioni fondovi se osnivaju kao specijalne finansijske institucije radi prikupljanja finansijskog
kapitala, zajedničkog i višepartnerskog investiranja u prenosive vrijednosne papire na načelima
smanjenja i disperzije rizika. Postoje 3 vrste investicionih fondova: uzajamni investicioni fond,
investicioni fond i privatizacijski investicioni fond.
Uzajamni investicioni fond je posebna finansijska institucija koja nema status pravnog lica. Formira
ga društvo za upravljanje uzajamnim fondom. Osnivač prethodno mora izdejstvovati dozvolu
Komisije za vrijednosne papire, zatim donijeti pravila o upravljanju fondom, zaključiti posebne
ugovore sa Agencijom za osiguranje depozita FBiH i Registrom vrijednosnih papira FBiH, te
obezbijediti najmanje 1 milion KM emisijom investicionih kupona kao posebnih vrijednosnih papira.
Investicioni se otkupljuje samo novcem, glasi na ime i prenosiv je u pravnom prometu. Kao hartija od
vrijednosti imaocu daje slijedeća prava:
- pravo srazmjernog učešća u vrijednosti imovine uzajamnog fonda;
- pravo isplate i povrata investicionog kupona u svakom trenutku;
- pravo istupanja iz članstva uzajamnog fonda, uz vraćanje investicionog kupona društvu.
Mogućnost sticanja kupona od strane fizičkih i pravnih lica ograničena je na 5% imovine fonda.
Upravljanje uzajamnim fondom. Fondom upravlja društvo u svoje ime a za račun vlasnika
investicionih kupona (udjela). Društvu je zabranjeno da vrijednosne papire koje kupuje za račun
uzajamnog fonda kupuje i za svoj račun, i da fondu prodaje vrijednosne papire koje je kupilo za svoj
račun – dakle mora svoje poslovanje odvojiti od poslovanja za račun fonda kojim upravlja. Funkciju
upravljanja fondom društvo moţe ugovorom prenijeti na drugo društvo, uz prethodnu saglasnost 70%
vlasnika udjela u imovini fonda i odobrenje Komisije za vrijednosne papire.
Društvo je obavezno da najmnje 5% imovine uzajamnog fonda drţi u gotovini i vrijednosnim

papirima, sa rokom dospijeća do 6 mjeseci, radi solventnosti i likvidnosti fonda.
Ograničenja investiranja društva. Društvo koje upravlja uzajamnim fondom ne moţe za račun fonda
kupovati na berzi ili drugim javnim trţištima koji su emitovani od: fonda kojim upravlja, društva koje
upravlja fondom, registra koji vrši poslove po ugovoru za fond i društvo, depozitara i profesionalnih
posrednika koji vrše poslove za društvo.
Pravila uzajamnog fonda. Društvo za upravljanje donosi pravila o upravljanju uzajamnim fondom.
Ta pravila regulišu: naziv i sjedište društva, uzajamnog fonda, registra i depozitara; ciljeve
investicione politike uzajamnog fonda; pravila o emisiji i otkupu investicionih kupona; način
obavještavanja vlasnika investicionih kupona o poslovanju; postupak izmjene pravila o upravljanju
uzajamnim fondom; postupak likvidacije fonda.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravila o upravljanju uzajamnim fondom donosi društvo, a odobrava Komisija za vrijednosne papire
FBiH.
Likvidacija fonda se mora pokrenuti u slijedećim slučajevima:

- kad se oduzme dozvola društvu koje je upravljalo fondom ili se pokrene postupak stečaja ili
likvidacije;
- kad je prosječna godišnja neto vrijednost imovine uzajamnog fonda u 2 uzastopne poslovne
godine bila ispod 1 milion KM;
- u drugim slučajevima koji su predviĎeni pravilima o upravljanju uzajamnim fondom.
Komisija moţe umjesto likvidacije uzajamnog fonda donijeti odluku o prenosu upravljanja fondom
drugom društvu, koje ţeli preuzeti upravljanje.
Investicioni fond je finansijska institucija čija je isključiva djelatnost prikupljanje finansijskog

kapitala i investiranje u prenos ive vrijednosne papire i druge profitabilne poduhvate. Posluje kao
dioničko društvo. Osniva se upisom dionica na osnovu javne ponude, uz prethodnu dozvolu Komisije
za vrijednosne papire. Minimalni osnivački kapital je 4 miliona KM, mora biti u cjelosti uplaćen u
novcu prije registracije fonda kod Komisije za vrijednosne papire FBiH.
Osnovni kapital podijeljen je na dionice iste klase, što znači da dioničari imaju ista prava. I sve
naredne emisije dionica su iste klase. Emituju se na donosioca, što je pogodno za pravni promet.
Individualni pravni subjekt ne moţe biti vlasnik više od 5% investicionog fonda.
Investicioni fond ima statut, odnosno pravila fonda, kojim se regulišu pitanja osnivanja i posloavnja
fonda, investicione politike, ogranima upravljanja, osnivačkom kapitalu i emisiji dionica, zastupanju
fonda itd. Organi upravljanja investicionim fondom su nadzorni odbor, skupština i direktor fonda.
Upravljanje investicionim fondom je kao i kod uzajamnog fonda, uz obavezu društva za upravljanje
investicionim fondom da najmanje šestomjesečno izvještava dioničare o poslovanju i ostvarenoj
dobiti. Osim toga, zakonska obaveza društva je da javno objavljuje relevantne informacije o vlastitom
poslovanju, kao i poslovanju fondova kojima upravlja.
Ograničenja investiranja. Vrijednost vrijednosnih papira stranih emitenata ne moţe biti veća od 10%
ukupne vrijednosti imovine investicionog fonda, a vrijednost jednog emitenta ne moţe biti veća od 5%
vrijednosti imovine fonda. Investicioni fond ne moţe investirati u vrijednosne papire čiji je emitent:
fond, društvo, registar, depozitar, profesionalni posrednik koji radi za društvo koje upravlja
fondovima, te pravno lice koje ima više od 10% dionica u društvu koje upravlja fondom.
Prestanak ugovora o poslovanju. Ugovor o upravljanju investicionim fondom moţe prestati:

jednostranim otkazom fonda, sporazumno i po sili zakona. Ugovor ne moţe jednostrano otkazati
društvo koje upravlja fondom, jer poslove obavlja uz naknadu (2% ukupne imovine fonda + troškovi
upravljanja) i jer mu je to jedina funkcija i uslov postojanja. Nadzorni odbor fonda ima pravo
jednostrano raskinuti ugovor na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 30% dionica investicionog fonda.
Ako je taj procenat 50%, nadzorni odbor ima obavezu jednostranog raskida.
Na osnovu zakona, ugovor prestaje ako je društvu ukinuta dozvola za upravljanje fondom ili ako je
nad društvom otvoren postupak stečaja ili likvidacije.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prestanak investicionog fonda moţe nastupiti na sve načine na koje moţe prestati i svaki drugi
privredni subjekt. Ako je pokrenut postupak likvidacije, društvo je obavezno unovčiti imovinu fonda u
roku od 8 dana.
39. PRIVATIZACIJSKO DRUŠTVO I PRIVATIZACIJSKI INVESTICIONI FOND
Privatizacijsko društvo se moţe osnovati kao dd i doo. Osnivači mogu biti domaća i strana, fizička i
pravna lica. Ako je organizovano kao dd, vlasnici dionica ne mogu biti drţavni organi i organizacije,
niti pravna lica u čijem kapitalu drţava učestvuje sa više od 50%. Uslovi za osnivanje privatizacijskog
društva su minimalni iznos osnivačkog kapitala i odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Po pravu
FBiH, osnivački kapital mora biti uplaćen najmanje 50%, a ostatak u roku od 2 godine: Po pravu RS,
osnivački kapital mora u cjelosti biti uplaćen prije registracije.
Da bi moglo upravljati privatizacijskim investicionim fondovima, privatizacijsko društvo mora imati

zaključen pismeni ugovor o upravljanju fondom, koji odobrava Komisija za vrijednosne papire.
Privatizacijski investicioni fond je fond zatvorenog tipa i privremenog karaktera, u obliku dd. Osniva
ga privatizacijsko društvo na osnovu odobrenja Komisije. Njegov cilj je omogućavanje lakšeg
provoĎenja procesa privatizacije – prikupljanje certifikata i njihovo investiranje u privatizaciji
drţavnih preduzeća. Osnovni kapita l fonda ne moţe biti manji od 200 miliona KM. Dionice fonda se
prodaju putem javne ponude. Uplata u cjelosti treba biti obavljena prije upisa fonda u sudski registar.
PIF ne moţe posjedovati više od 30% dionica jednog privrednog društva i sa njim povezanih lica.
Osim toga, PIF u kupovinu dionica jednog privrednog društva moţe uloţiti najviše 20% od ukupno
prikupljenih certifikata.
Nadzor nad poslovanjem privatizacijskih društava vrši Komisija za vrijednosne papire. Privatizacijsko
društvo moţe otkazati ugovor o upravljanju privatizacijskim fondom samo uz prethodno odobrenje
Komisije, koje će dobiti samo pod uslovom da drugo privatizacijsko društvo preuzme upravljanje.
Poslovanje PIF-a je zakonom ograničeno na 5 godina, jer se smatralo da će u tom periodu biti okončan
postupak privatizacije. Istekom tog roka PIF-ovi su obavezni da se transformišu u investicijske
fondove. Ako to nije učinjeno u roku od 60 dana od isteka petogodišnjeg roka, Komisija po sluţbenoj
duţnosti pokreće postupak likvidacije PIF-a.
Berza i druga javna trţišta kapitala. Berza predstavlja stalno mjesto na kome se u odreĎeno vrijeme i
na utvrĎen način obavlja kupovina i prodaja zamjenjive, tipizirane ili standardizirane robe i upravlja
poslovnim transakcijama. Pod robom se podrazumijeva novac, hartije od vrijednosti, proizvodi,
sirovine i usluge. U odnosu na predmet trgovanja, berze se dijele na: berze efekata (vrijednosnih
papira), novčane (valutne), robne (produktne), berze usluga (franta) i mješovite. U okviru svake od tih
vrsta, berze mogu biti opće i specijalizirane.
Po pravnoj strukturi i odnosu drţave prema berzi, postoje 3 tipa berzi:

1. sluţbene berze, koje osniva i kontroliše drţava i koje posluju po zakonskim propisima;
2. javne berze, kao javne trţišne institucije pod administrativnom kontrolom, poznate u
kontinentalnom pravu;
3. berze organizirane kao privatnopravni subjekti, karakteristične za angloameričko pravo.
Osnivanje berze. Po našem pravu, berzu mogu osnovati profesionalni posrednici, tako da finansijsku
(efektnu) berzu mogu osnovati banke, osiguravajuća i reosiguravajuća društva, a robnu berzu pravna
lica koja su registrovana za proizvodnju i promet robe.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Berza se osniva u formi dioničarskog društva. Uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire, moţe je
osnovati najmanje 5 lica sa statusom profesionalnih posrednika (brokera) koji su registrovani kod
Komisije. Upisuje se u sudski registar i registar Komisije za vrijednosne papire.
Zakonski minimum osnovnog kapitala za berzu efekata je 200.000 KM podijeljenih na redovne

dionice na ime, a svaka dionica daje pravo na jedan glas. Dioničari berze su isključivo članovi, sa
jednakim brojem dionica koje ne mogu prenositi za vrijeme trajanja članstva. Inače, članstvo na berzi
moţe prestati: dobrovoljno, oduzimanjem dozvole profesionalnog posrednika, isključenjem iz članstva
i smrću. Berza nije profitna institucija koja isplaćuje članovima dividende, već ih koristi za
unapreĎenje rada berze.
Berza obavlja slijedeće poslove:

- organizira povezivanje ponude i traţnje hartija od vrijednosti,
- osigurava informacije o ponudi, traţnji i trţišnoj vrijednosti papira,
- moţe obavljati i druge poslove po ovlaštenju Komisije za vrijednosne papire.
Organi berze su skupština, nadzorni odbor i uprava, a osnovni organizacijski akt je statut. Pored
statuta, pravilima berze se utvrĎuje njeno poslovanje.
Druga ureĊena javna trţišta hartija od vrijednosti mogu ugovorom uspostaviti profesionalni
posrednici, uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Trţišta posluju po unaprijed utvrĎenim
pravilima koja odobrava Komisija, a Komisiji se dostavljaju i izvještaji o zaključenim poslovima.
Javna trţišta su obavezna da u dnevnim listovima objavljuju pune informacije o vrijednosnim papirima
kojima se na njima trguje.
Agencija za osiguranje depozita je samostalna neprofitna institucija sa pravnim subjektivitetom, čija

djelatnost je regulisana Zakonom o osiguranju depozita. Postoji drţavna i entitetske agencije.
Djelatnost agencija je zaštita depozita fizičkih i pravnih lica u bankama BiH. Maksimalan osigurani
iznos je 5.000 KM. Agencija ima organe upravljanja i rukovoĎenja. Organ upravljanja je petočlani
odbor, a organ rukovoĎenja direktor. Djelatnost upravnog odbora propisana je Zakonom, a odbor
donosi i statut agencije.
Mikrokreditne organizacije su neprofitne i nedepozitne organizacije sa pravnim subjektivitetom. Cilj

njihovog osnivanja je davanje mikrokredita socijalno ugroţenim licima u cilju razvoja malog
poduzetništva. Po Zakonu o mikrokreditnim organizacijama, organizaciju mogu osnovati domaća i
strana fiziička i pravna lica, s tim da osnivači moraju biti 3 fizička i 1 pravno lice. Osnivački akt moţe
biti odluka ili ugovor, u zavisnosti od broja osnivača. Pravni subjektivitet stiče registracijom u
jedinstveni registar nadleţnog ministarstva. Organ upravljanja je skupština, koja nije obavezan organ.
Posluje pod propisanom firmom “Mikrokreditna organizacija”, a skraćeni naziv “MIKRO”.
XIV – SPECIJALNI OBLICI POSLOVNIH SUBJEKATA
40. SPECIJALNI OBLICI POSLOVNIH SUBJEKATA
Javna preduzeća (public company), prema pravu EU, su sva ona preduzeća koja se baziraju na
sticanju svojine iz tzv.javne ruke i koja na osnovu finansijskog učešća, odlučivanja ili davanja
saglasnosti, neposredno ili posredno sprovode vladajuću politiku. Po našem pravu, javna preduzeća se
definišu kao »preduzeća koja obavljaju djelatnosti proizvodnje i prometa odreĎenih proizvoda i
pruţanje usluga koje su nezamjenjiv uslov ţivota i rada drugih preduzeća u odreĎenom području ili,
ako je to neophodno, za rad kantona, grada, entiteta odnosno drţave i jedinica lokalne samouprave«.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kao osnivači javnog preduzeća mogu se pojaviti: drţavne organizacije (općina, grad, kanton, FBiH);
pravna i fizička lica, domaća ili strana na bazi privatnog kapitala; istovremeno oblici drţavne
organizacije i privatnopravna lica na bazi mješovite svojine. Osnivački akt moţe biti odluka nadleţnog
organa ili ugovor. Javno preduzeće se upisuje u sudski registar kao i svaki subjekt poslovnog prava, sa
statusom pravnog lica. Ako ima oblik nekog od trgovačkih društava, tada u odnosu na visinu
osnivačkog kapitala i za javno preduzeće vrijede zakonske odredbe o tom obliku društva.
Javnim preduzećem upravljaju osnivači odnosno članovi, srazmjerno učešću u kapitalu. U zavisnosti
od pravnog oblika, organi javnog preduzeća su skupština odnosno odbor osnivača, upravni odbor i
direktor. Njihova nadleţnost je načelno ista kao i u privrednim društvima općeg tipa. Specifičnost je u
tome što se posebnim propisom ili aktom osnivača moţe predvidjeti davanje saglasnosti ili odobrenja
drţavnog organa na planove razvoja, osnove poslovne politike, statut, statusne promjene, odreĎene
odluke, itd. Generalno, zakonsko ovlaštenje drţave postoji u pogledu kontrole ispunjenja javnog
interesa, a distribu-cija nadleţnosti drţavnih organa prema javnom preduzeću utvrĎuje se zakonom ili
osnivačkim aktima.
Za svoje obaveze javno preduzeće odgovara svojom imovinom koja se formira od uloga osnivača i po
osnovu poslovanja (dobit). Javna dobra, prirodna bogatstva, kao i dobra u općoj upotrebi koja javno
preduzeće koristi po zakonu, ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja.
Kontrola nad javnim preduzećima vodi se kao kontrola poslovnog uspjela preduzeća, ali i kao
kontrola ispunjavanja javnih interesa i zadataka zbog kojih je preduzeće osnovano. Kontrola se
provodi u više aspekata:
- kao interna kontrola, koju provode interni kontrolni organi samog preduzeća;
- kao sveobuhvatna privredna kontrola, koja se reguliše budţetskim pravom i finansijskim
propisima;
- kao eksterna kontrola u javnom sektoru, pod kojom se podrazumijeva kontrola drţave da li javna
preduzeća izvršavaju i u kojoj mjeri povjerenu djelatnost uz racionalno korištenje budţetskih
sredstava;
- stručna kontrola koju provode nadleţni inspekcijski organi i specijalizirane stručne institucije.
XV – ZADRUGE
41. ZADRUGE I ZADRUŢNI SAVEZ
Zadruga je organizacija sa statusom pravnog lica, koja se formira ugovorom fizičkih lica i u kojoj
svaki član učestvuje neposredno i ravnopravno, sa ciljem da na principu uzajamnosti i solidarnosti
unapreĎuje i zaštiti svoj ekonomski i drugi interes i stiče dobit.
Opći tip zadruge osniva se ugovorom najmanje 5 lica koji ispunjavaju uslove predviĎene pravilima
zadruge. Ugovor se zaključuje u pisanoj formi i u osnovi sadrţi sve elemente kao i ugovor o osnivanju
trgovačkog društva. Nakon zaključenja ugovora i ulaganja kapitala odrţava se osnivačka skupština
zadrugara, a potom u sudski registar vrši upis koji ima konstitutivan karakter. Minimum kapitala
odreĎuje se ugovorom, dakle nije propisan. Izuzetak postoji prilikom osnivanja štedno-kreditne
zadruge, čiji minimum osnovnog kapitala iznosi 15 miliona KM. Ulozi u općem tipu zadruge mogu
biti u novcu stvarima ili pravima, ali ne i u radu. Po svojoj pravnoj prirodi, zadruga predstavlja vrstu
ortakluka graĎanskog prava. Dakle, ako se rješenje odreĎenih pitanja ne moţe naći u zakonu ili
osnivačkom ugovoru, primjenjuju se pravila koja vaţe za ortakluk.
Upravljanje i organi upravljanja. Organi zadruge su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i
direktor. Skupštinu čine svi zadrugari, a pravilima zadruge koja ima preko 300 zadrugara moţe se
WWW.BH-PRAVNICI.COM
predvidjeti formiranje skupštine predstavnika koju čini najmanje 30 fizičkih lica koja se biraju na
odreĎeni mandat (najčešće 5 godina), uz mogućnost obnove. Skupština zadruge bira ostale organe
upravljanja.
Sticanje i prestanak statusa zadrugara. Status zadrugara moţe se steći prilikom osnivanja zadruge i
naknadnim pristupom, u skladu sa pravilima zadruge. Lice koje pristupa zadruzi potpisuje posebnu
izjavu kojom prihvata prava, obaveze i odgovornosti koji proizilaze iz osnivačkog ugovora i pravila
zadruge. Odluku o prijemu u zadrugu donosi nadleţni organ zadruge. Zadrugar moţe svoj status
izgubiti istupanjem, isključenjem, smrću fizičkog lica, prenosom uloga na treće lice, te prestankom
zadruge.
Imovina zadruge formira se iz uloga članova i lica koji nisu članovi zadruge, zatim od dobiti
zadruţnih preduzeća čiji je ona osnivač, te iz osnova poslovanja zadruge. Ulozi članova se vode na
individualnim računima zadrugara kao privatna svojina i dijelom u rezervnim fondovima kao
kolektivna svojina zadruge i na njih se plaća fiksna kamata umjesto dividende. Ugovorom o osnivanju
se utvrĎuje rok u kome zadrugar ne moţe raspolagati svojim udjelom u zadruzi.
Raspodjela dobiti i pokrivanje poslovnih gubitaka. Dobit se dijeli srazmjerno ulozima i doprinosu u
radu zadruge, na kraju poslovne godine. Skupština zadruge moţe odlučiti da se cijela dobit ili njen dio
uloţi u fondove za razvoj zadruge. Zadruga mora imati posebni rezervni fond i godišnje u njega
ulagati najmanje 5% vrijednosti uloga članova zadruge.
U pravnom prometu zadruga istupa u vlastito ime, a moţe imati zastupnička ili komisiona ovlaštenja u
zastupanju interesa zadrugara. Za imovinsku odgovornost zadruge vaţe 2 pravila:
1) Za svoje obaveze zadruga odgovara kompletnom imovinom;
2) Postoji supsidijarna odgovornost članova zadruge do iznosa utvrĎenog ugovorom o osnivanju, ali
samo za onaj dio obaveza koji se nije mogao podmiriti iz imovine zadruge.
Vrste zadruga. U zavisnosti od djelatnosti koju obavljaju, zadruge mogu biti opće, specijalizirane i
zemljoradničke. Prema načinu sticanja sredstava – sa udjelima i sa članarinom zadrugara; prema cilju
osnivanja – profitne i neprofitne; zavisno od odgovornosti zadrugara – sa ograničenom ili
neograničenom odgovornosti zadrugara.
Prestanak zadruge. Do prestanka moţe doći: odlukom skupštine (dvotrećinska većina), statusnim
promjenama, smanjenjem broja članova ispod zakonskog minimuma, odlukom suda, stečajem,
istekom vremena na koje je osnovana, i prestankom prirodnih i drugih uslova za obavljanje djelatnosti
zadruge.
Oblici zadruţnog udruţivanja. Zadruge se mogu udruţivati u zadruţne saveze kantona i zadruţni
savez entiteta. Zadruţni savez je samostalna interesna stručna poslovna asocijacija, koja se osniva
ugovorom, radi unapreĎenja djelatnosti zadruga i zaštite njihovih zajedničkih interesa. Članice
zadruţnog saveza zadrţavaju svoj pravni subjektivitet i poslovnu samostalnost.
XVI – PRIVREDNE KOMORE
42. PRIVREDNE KOMORE
Privredne komore su neprofitne asocijacije poslovnih subjekata i drugih lica koja obavljaju privredne
djelatnosti4 . Obrazuju se na teritorijalnom principu kao privredne komore kantona i Privredna komora
4
Materija regulisana Zakonom o p rivrednim ko morama u FBiH, Sl.novine FBiH br.35/98
WWW.BH-PRAVNICI.COM
FBiH, te Vanjskotrgovinska komora BiH. Članovi su trgovačka društva, institucionalizirani oblici
finansijskog kapitala, statusni oblici povezivanja društava, zadruge i individualni trgovci. Članovi
takoĎe mogu biti udruţenja graĎana, fondacije i zaduţbine koje obavljaju privrednu djelatnost, te drugi
subjekti na osnovu učlanjenja (obrazovne i interesne organizacije i sl). Komora vodi registar članova
koji ima karakter javne knjige.
Komore zastupaju interese svojih članova, pomaţu u rješavanju odreĎenih organizacionih i poslovnih
pitanja, ostvaruju saradnju sa nadleţnim drţavnim organima i u ime drţavnih organa obavljaju
odreĎene poslove (npr. izdavanje različitih uvjerenja, donošenje uzansi i sl).
Organi komore su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i predsjednik. U okviru komora djeluju
sudovi časti, koji postupaju u slučaju povrede ugovora, trgovačkih pravila, uzansi i drugih propisa.
Njihov sastav, postupak i mjere koje mogu izreći utvrĎuju se statutom komore. Osim toga, u
Privrednoj komori FBiH djeluje stalna arbitraţa, čije odluke imaju snagu izvršnog naslova i obja vljuju
se u sredstvima informisanja.
Osnovni izvori finansiranja komora su članarina, kotizacije i drugi izvori neprofitnog karaktera.
Strukovne asocijacije. Zakonom o privrednim komorama predviĎeno je da najmanje 30 pravnih lica iz

iste ili srodnih djelatnosti mogu formirati strukovne (interesne) asocijacije. One imaju status pravnog
lica i registruju se kod suda. U okviru funkcija komora, strukovne asocijacije zastupaju interese svojih
članova.
Spoljnotrgovinska komora BiH je nevladina, nepolitička i neprofitna javnopravna asocijacija

privrednih subjekata i privrednih asocijacija sa teritorije BiH. Njena djelatnost se sastoji u slijedećem:
utiče na razvoj vanjskotrgovinske i carinske politike, meĎunarodnog transporta i komunikacija;
unapreĎenje saradnje sa meĎunarodnim finansijskim institucijama; zastupa interese svojih članova u
odnosu na drţavne organe u kreiranju ekonomskog sistema i propisa; vrši poslove javnih ovlaštenja
utvrĎenih posebnim propisima itd.
XVII – FONDACIJE I ZAKLADE
43. FONDACIJE I ZAKLADE (ZADUŢBINE)
Pojam. Fondacije i zaklade (zaduţbine) su asocijacije neprofitnog karaktera sa statusom pravnog lica.
Prema pozitivnom pravu, mogu se definisati kao dobrotvorne asocijacije koje imaju imovinu ili
prihode od te imovine u cilju ostvarivanja općekorisnih i dobrotvornih ciljeva radi unapreĎivanja
kulturne, prosvjetne, naučne, duhovne, sportske, zdravstvene, ekološke ili druge društvene djelatnosti.
Postoje 2 osnovne razlike izmeĎu fondacije i zaklade:

1. Imovina ili prihodi koji se ostvaruju od imovine zaklade trajno sluţe za ostvarenje općekorisnih ili
dobrotvornih ciljeva, dok je trajanje fondacije vremenski ograničeno;
2. Zaduţbine osnivaju samo fizička lica, a fondacije po pravilu pravna lica.
Osnivanje. Fondaciju u FBiH osniva Vlada FBiH na prijedlog ministra u čiju oblast spada fondacija.
Kao osnivači se mogu pojaviti domaća i strana, pravna i fizička lica, uz prethodnu saglasnost Vlade
FBiH odnosno kantona. Fondacija i zaklada su pravna lica koja se registruju u registru fondacija
odnosno upisniku zaklada koje vodi Ministarstvo pravde FBiH. Registracijom stiču pravnu
sposobnost. Organi upravljanja fondacije su odbor povjerenika i izvršni odbor, a organi upravljanja
zaklade upravnik ili posebno tijelo koje imenuje nadleţni drţavni organ.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prestanak. Fondacija prestaje kad je ostavrena svrha i ciljevi zbog kojih je osnovana. Zaklada
(zaduţbina) moţe prestati: ako ponestane imovine ili imovina više nije dovoljna za ostvarivanje ciljeva
zaduţbine niti se zaduţbina moţe transformisati u fondaciju, te ako je cilj prestao biti općekoristan ili
dobrotvoran.
O prestanku zaklade rješenje u FBiH donosi Ministarstvo pravde na prijedlog organa upravljanja.
Preostala imovina zaklade rasporeĎuje se fizičkim ili pravnim licima kojima je trebala pripasti prema
pravilima zaklade. Ako se ne moţe uručiti odreĎenim licima, imovina zaklade se prenosi drugoj
zakladi sa istim ili sličnim dobrotvornim ciljevima.
XVIII – EVROPSKO PREDUZEĆE I EVROPSKA INTERESNA GRUPACIJA
44. EVROPSKO PREDUZEĆE I EVROPSKA INTERESNA GRUPACIJA
Evropsko preduzeće. U pravnom smislu, suština prava nastanjivanja je pravo fizičkih i pravnih lica iz
drţava članica EU da po nacionalnom reţimu na teritoriji drugih drţava članica EU mogu osnivati
preduzeća i njihove organizacijske jedinice. Ovim je omogućena sloboda kretanja ljudi i kapitala u
EU.
Harmonizacijom prava EU usklaĎena su nacionalna prava drţava članica izmeĎu ostalog i u oblasti
prava privrednih društava. Pored tradicionalnih oblika privrednih društava, ova harmonizacija je
omogućila osnivanje i poslovanje novih organizacijskih oblika preduzeća. Ti novi oblici
podrazumijevaju evropsku ekonomsku interesnu grupaciju i evropsko društvo kao profitabilnu
organizaciju. Neprofitabilne oganizacije su: evropsko zadruţno društvo, evropsko društvo za
osiguranje i evropska asocijacija.
Osnovne karakteristike evropskog preduzeća. Osnivači evropske kompanije (preduzeća) mogu biti
dd, doo, kompanije i firme koje su osnovane po pravu drţave članice EU i ako imaju sjedište i glavnu
upravu u jednoj od drţava EU. Po Jedinstvenim pravilima, evropska kompanija ima oblik dd, sa
pravnim subjektivitetom u svim drţavama članicama. Minimalni osnivački kapital je 120.000 eura.
Mogući načini osnivanja evropske kompanije su: spajanje (fuzija) najmanje 2 dd iz različitih drţava;
formiranje zajedničkog holdinga evropskog preduzeća od najmanje 2 dd iz različitih drţava članica
EU; transformacijom nacionalnih dd u evropsko preduzeće; osnivanje društva kćeri od već postojećeg
evropskog preduzeća, itd.
Organi upravljanja. Obavezan organ je skupština preduzeća, što se detaljno reguliše statutom.
Osnivačima je ostavljena sloboda da uspostave 2 organa upravljanja: upravni i nadzorni odbor ili
jedinstveni organ upravljanja. Nadleţnost skupštine propisana je generalno, tj. za sve što nije nadleţan
upravni odbor i nadzorni odbor odnosno zaposlenici nadleţna je skupština dioničara i to: usvajanje
godišnjeg obračuna, podjela dobiti i snošenje gubitaka.
Učešće zaposlenih u upravljanju evropskim preduzećem. Članice EU su se generalno obavezale da

će omogućiti participaciju zaposlenih, što se svodi na slijedeće:
- da zaposleni imaju pravo postavljanja i opoziva najmanje 1/3 nadzornog odbora. U dvostrukom
sistemu organa upravljanja maksimum je 1/3, a u jedinstvenom sistemu upravljanja ½.
- ako nadzornom odnosno upravnom odboru pripada pravo postavljanja i opoziva članova ovih
organa, onda generalna skupština i predstavnici zaposlenih imaju pravo da predlaţu kandidate za
nadzorni ili upravni odbor ili da daju primjedbe na izbor odreĎenih kandidata.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- predstavnici zaposlenih mogu voditi pregovore i zaključivati kolektivne ugovore sa upravnim i
nadzornim odborom o učešću zaposlenih u kapitalu i profitu;
- ako je organizovan tzv.”odvojeni organ”, kojeg čine samo zaposleni radnici, propisana je
uzajamna obaveza izvještavanja ovog organa i nadzornog ili upravnog odbora o svim značajnim
pitanjima.
Prestanak evropskog preduzeća moţe nastupiti na jedan od slijedećih načina: istekom roka ili
postizanjem cilja, odlukom skupštine, odlukom suda na čijem području je registrovano preduzeće, ako
se osnivački kapital smanji ispod propisanog minimuma, te ako godišnji izvještaj o poslovanju nije
podnesen nadleţnim organima u posljednje 3 godine neprekidno ili u rokovima koje propisuje pravo
drţave u kojoj je preduzeće registrovano.
Evropska ekonomska interesna grupacija osniva se sa ciljem da omogući i razvije ekonomske

aktivnosti svojih članova i poveća njihove rezultate. Dobit grupacije smatra se kao dobit članova i
meĎu njima se dijeli u skladu sa ugovorom o osnivanju, a ako ugovor ništa ne precizira onda na
jednake dijelove.
EEIG se osniva ugovorom, a registruje se u onoj drţavi u kojoj ima svaoju zvaničnu adresu, i u svakoj
drugoj drţavi članici u kojoj ima sopstveno preduzeće. EEIG se mora sastojati od najmanje 2 pravna
subjekta iz 2 različite drţave članice. Drţava članica moţe propisati da EEIG upisana u njen registar
ne moţe imati više od 20 članova. Grupacija mora imati svoje oditore koji će provjeravati
računovodstvene i druge podatke. Članstvo u grupaciji podrazumijeva solidarnu i neograničenu
odgovornost članova, ali oditori ne mogu povesti parnicu protiv članova sve dok grupacija ne padne
pod stečaj. Ako grupacija nakon registracije ne preuzme obaveze svojih osnivača, oni su neograničeno
i solidarno odgovorni.
Oporezivanje EEIG-a. Dobit i gubici grupacije se oporezuju “u rukama” njenih članova. MeĎutim,
zbog nedostatka detalja u EEIG regulativi, poreski aspekti EEIG ostaju problematični. Moţe se desiti
da člaovi iste grupacije i sa istim dioničarskim udjelom, ali sa sjedištima u različitim drţavama, budu
oporezovani na različite načine.
Poslovanje i upravljanje. Postoje 2 organa preko koje funkcionira grupacija – članovi koji kolektivno
učestvuju u radu i direktor ili direktori. Direktor se imenuje samim ugovorom o osnivanju. Ugovorom
se mogu odrediti i eventualni ostali organi.
Svaki član grupacije ima jedan glas u, a ugovorom se pojedinim članovima moţe dati više od jednog
glasa pod uslovom da ni jedan član ne posjeduje većinu glasova. Odluke moraju biti jednoglasne, osim
ako ugovor o osnivanju ne predviĎa nešto drugo.
Imenovanje i opoziv direktora i njihova ovlaštenja bi trebala biti ureĎena ugovorom o osnivanju ili u
slučaju propusta jednoglasnom saglasnošću svih članova. Ako društvo ima više direktora, oni djeluju
nezavisno, osim ako ugovor o osnivanju ne predviĎa zajedničku djelatnost direktora. Direktor moţe
biti jedan od dioničara u grupaciji ili treće lice i ne zahtijeva se da on bude fizička osoba.
EEIG ne mora imati uplaćen kapital. Ako ugovor o osnivanju ne predviĎa nešto drugo, dioničari
učestvuju u gubicima u jednakim dijelovima. Novi dioničari mogu biti primljeni u grupaciju samo
jednoglasnom odlukom. Oni preuzimaju duţnosti i odgovornosti grupacije, čak i one koje su nastale
prije njihovog prijema, osim ako ugovor ne predviĎa nešto drugo. Dioničar se moţe povući iz
grupacije u skladu sa ugovorom o osnivanju, a u slučaju da to ovim ugovorom nije regulisano, samo
WWW.BH-PRAVNICI.COM
na osnovu jednoglasne saglasnosti svih članova. Odgovornost dioničara za obaveze nastale tokom
njegovog članstva ne prestaje njegovim povlačenjem iz grupacije.
Prestanak dioničarstva i grupacije. EEIG moţe prestati samo jednoglasnom odlukom svih članova,
osim ako ugovor o osnivanju ne predviĎa nešto drugo. Članovi moraju likvidirati grupaciju:
- ako je njeno trajanje isteklo;
- ako se pojavio bilo kakav razlog za njenu likvidaciju predviĎen ugovorom o osnivanju
- ako je svrha grupacije ostvarena ili je postalo izvjesno da neće biti ostvarena.
Prestanak grupacije na osnovu odluke članova vodi njenoj likvidaciji. Ako članovi ne odluče tako u
roku od 3 mjeseca od nastanka uzroka, bilo koji član moţe zahtijevati od suda da pokrene postupak
likvidacije. Postupak stečaja i prinudnog poravnanja regulisani su nacionalnim pravom. Otvaranje
stečaja ili prinudnog poravnanja protiv EEIG, ne povlači samo po sebi otvaranje istih postupaka i
protiv članova grupacije.

Privredno Pravo I - Skripta

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Privredno Pravo I - Skripta

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

1. POJAM POSLOVNOG PRAVA

2. IZVORI POSLOVNOG PRAVA

Ustav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava.

3. IZVORI AUTONOMNOG POSLOVNOG PRAVA

Običaji kao nepisano pravilo se mogu dokazivati na više načina i to:

Pravilo je da se općim uslovima poslovanja ne smiju stvarati monopolističke pogodnosti za odreĎene

4. POJAM I OBLICI PRIVREDNIH DRUŠTAVA

Normativni sistem (sistem prijave) je dominantan. On podrazumijeva da su uslovi i postupak

5. INDIVIDUALIZACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA U PRAVNOM PROMETU

Pravna i poslovna zaštita firme. Firma uţiva višestruku pravnu zaštitu:

Naĉela firme privrednog subjekta su:

Djelatnosti su klasificirane Standardnom klasifikacijom djelatnosti (SKD), koja je u naš pravni i

6. REGISTRACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA

Registracija je po zakonom propisanom postupku dokumentovan upis zakonom odreĎenih činjenica i

Registar podataka. Registarski podaci su pravnorelevantne činjenice koje se obavezno upisuju u

Uslovni (privremeni) upis je prednotacija (predbiljeţba) odreĎenih činjenica čije trajanje je

7. SUBJEKTI POSLOVNOG PROMETA

8. ZASTUPANJE PRIVREDNIH SUBJEKATA

Za razliku od zastupanja, predstavljanje je istupanje u ime poslovnog subjekta bez stvaranja

U praksi se koristi kombinacija sva 3 modela.

Zastupnici određeni aktom suda. U ovu kategoriju spada stečajni upravnik.

Za punomoć u poslovnom pravu vaţe slijedeća pravila:

Prema pravilima obligacionog prava postoji više vrsta punomoćstva:

Što se tiče davanja prokure, vaţe slijedeća pravila:

Razlikuju se 2 vrste prokure: pojedinačna (samostalna, individualna) i zajednička (kolektivna). U

Prekoraĉenje granica ovlaštenja. Ako zastupnik prekorači granice svojih ovlaštenja, to će za

III – IMOVINSKA ODGOVORNOST PRIVREDNIH SUBJEKATA

9. ODGOVORNOST PRIVREDNOG SUBJEKTA ZA SOPSTVENE OBAVEZE

Solidarna odgovornost znači svi duţnici odgovaraju istovremeno i bezuslovno, s tim da se

Supsidijarna odgovornost po svojoj pravnoj prirodi je obično jemstvo. Uspostavlja se ugovorom.

Odgovornost za obaveze kod promjene oblika društva se ne mijenja obzirom da ne dolazi do

Odgovornost kontrolnog za supsidijarno društvo postoji u slučaju da su obaveze supsidijarnog

10. STATUSNE PROMJENE PRIVREDNOG SUBJEKTA

Zajedničke pravne karakteristike statusnih promjena izraţavaju se u slijedećem:

Osnovne vrste statusnih promjena su spajanje, pripajanje i podjela.

11. PRESTANAK PRIVREDNIH SUBJEKATA

U ekonomskom smislu, prestanak znači da je subjekat prestao obavljati poslovnu djelatnost. U

Razlozi prestanka utvrĎeni su imperativnim normama i mogu se podijeliti u 3 grupe: ekonomski,

Po našem pozitivnom pravu, privredni subjekti mogu prestati:

Steĉaj privrednog subjekta2 je zakonom utvrĎeni postupak po kome se imovina prezaduţenog

Razlog za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost duţnika. Ona postoji u slijedećim

Prava i obaveze stečajnog upravnika su:

Isplatni redovi stečajnih povjerilaca:

Izluĉni i razluĉni povjerioci

Faze steĉajnog postupka su slijedeće:

Rješenje se objavljuje u sluţbenom glasilu entiteta, a dostavlja se predlagaču, stečajnom duţniku i

12. PRAVNE POSLJEDICE STEĈAJNOG POSTUPKA

Posljedice otvaranja stečajnog postupka su slijedeće:

13. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEĈAJNOG DUŢNIKA I STEĈAJNOM POSTUPKU

14. PRIJAVLJIVANJE I ISPITIVANJE POTRAŢIVANJA POVJERILACA

15. NAMIRENJE STEĈAJNIH POVJERILACA I DIOBA STEĈAJNE MASE

Reorganizacija steĉajnog duţnika je institut koji je uveden umjesto prinudnog poravnanja u

16. SEKUNDARNI I MEĐUNARODNI STEĈAJ

17. LIKVIDACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA

Likvidacija je način prestanka solventnog poslovnog subjekta po zakonom utvrĎenom postupku i

Organi likvidacionog postupka su likvidacioni sudija i likvidator. Kod dobrovoljne likvidacije

18. SUBJEKTI POSLOVNOG PRAVA

Sistematizacija subjekata poslovnog prava na osnovu navedenih kriterija je slijedeća:

19. SAMOSTALNI PODUZETNIK – OBRTNIK

Za razliku od trgovačkih društava, samostalni privrednik moţe privremeno obustaviti obavljanje

Za obaveze nastale u pravnom prometu samostalni poduzetnik odgovara cjelokupnom svojom

U pravnoj teoriji i zakonodavstvu poznato je i voĎenje zajedničkog obrta - zajednička radnja