Вы находитесь на странице: 1из 19

SADRŽAJ:

1. Uvod..........................................................................................................................................3
2. Ruska mafija..............................................................................................................................5
3. Susret prijatelja..........................................................................................................................8
4. Japanska mafija.........................................................................................................................11
5. Sumrak doba Jakuza.................................................................................................................12
6. Kineska mafija..........................................................................................................................14
7. Lopovski kodeks.......................................................................................................................16
8. Zaključak...................................................................................................................................17
9. Literatura...................................................................................................................................19

UVOD
Često se u svakodnevnom govoru, u sredstvima javnog informisanja spominje riječ mafija,
uglavnom kao sinonim za određene oblike organizovane kriminalne djelatnosti. I na
međunarodnom planu riječ mafija se upotrebljava kao pojam koji sadržajno obuhvata kriminalnu
djelatnost pojedinih organizacija u određenim zemljama, kao npr.: italijanska mafija,
kolumbijska mafija, ruska mafija, kineska mafija, japanska mafija... Mafija je specifična
delikventna struktura iz sredine koja djeluje u okviru organizovanih oblika kriminala.1

Postoji nekoliko značenja riječi mafija: u Maloj „Prosvetinoj“ enciklopediji navodi se da je


mafija prva bila naziv za brojna razbojnička udruženja na Siciliji 1860. godine da bi kasnije taj
termin bio upotrebljen za označavanje svake opasne kriminalno organizovane družine.
Međutim, 60-tih godina 19. vijeka riječ mafija se pominje u Etiološkom italijanskom riječniku
kao nešto milo, drago, šarmantno itd. U pojedinim radovima se tvrdi da je mafija organizacija
osnovana tokom borbe protiv francuskog okupatora i da početna slova nazive te organizacije
daju riječ mafija koja u prevodu znači: smrt Francuskoj, Italija čezme. U pojedinim redovima se
takođe riječ mafija može naći u grčkom i arapskom jeziku.

Smatra se da su prvi začetci mafije nastali u srednjem vijeku na Siciliji.

Mnogi autori iznose mišljenje da preteču mafije čine privatne armije koje su formirane od
feudalnih gospodara, a sve u cilju držanja vlasti nad svojim posjedima. Ove armije su dijelile
pravdu koja se zasniva na tradiciji, uvijek poštovanoj na tim prostorima.

Mafije je specifična zbog toga što ukazuje na čvrstinu i jaku strukturu organizacije koja je
spremna da se obračuna sa svim protivnicima, ne vezano za nivo na kome se nalaze i koje
funkcije obavljaju u organima vlasti i državnim organima. Brutalnost mafije se ispoljava u vidu
vršenja atentata na one ličnosti koje su poznate kao vodeći i ogorčeni borci protiv nje. Ona se u
obračunima protiv svojih protivnika služi i pojedinim terorističkim aktivnostima.

Struktura organizacije najjačih mafijaških organizacija zasniva se na porodici-familiji, na čijem


čelu se nalazi bos (don, kapo), posle njega se nalazi zamjenik, zatim oficir pa vojnici i ostali.

Porodica se međusobno povezuje odgovarajućim sporazumima i formiraju zajedničko tijelo pod


nazivom komisija, koje čine šefovi najvećih i najmoćnijih mafijaških porodica.

Mafija je karakteristična i po prijemu novih članova koji pored ustaljenih uslova imaju i
određene rituale. Kada kanditat prođe sve provjere i dobije odobrenje familije da može da bude
član mafije, on podliježe posebnom obredu „inicijacije“, koji se zaklinje na vječitu vjernost, pod
prijetnjom smrću.

1
Prof. dr Mićo Bošković, Organizovani kriminalitet i korupcija, Banj Luka, 2004, str. 77;
Među poznatim mafijama su:
Italijanska mafija,
Američka mafija,
Albanska mafija,
Kolumbijska mafija,
Ruska mafija,
Japanska mafija,
Kineska mafija,
Nigerijska mafija...

Krajem dvadesetih ispalo je da je podzemlje svuda oko nas. Prema procjenama kriminologa i
drugih eksperata za nezakonita poslovanja 21. vijek će biti era kriminala. Ove procjene su toliko
pesimistične da se predviđa da će kriminalci zavladati svijetom, ako ih države u tome ne spriječe.

RUSKA MAFIJA
Mafija je još na kraju 20. vijeka bila jedna globalna i interkontinentalna sila. To je i potvrđeno
podacima, da je, npr., u Rusiji 1990. godine bilo registrovano 700 mafijaških grupa, da bi 1995.
godine njihov broj prerastao na 8.000. A danas, ruska mafija je ostigla nivo paralelne države.

Sintagmu “zemlja kriminalaca” Rusija si je samokritički prišila 90-ih godina, a pojedini dijelovi
svijeta u nju su imali razloga povjerovati jer im se raspadom komunizma i širenjem biznisa izvan
ruskih granica predstavila vjerojatno najmocnija i najbrutalnija dotad videna mafija. Njezina je
djelatnost na Zapadu smatrana jednom od glavnih prijetnji globalnoj sigurnost.

Raspačavanje narkotika, trgovinu ljudima, ali i šverc sovjetskog oružja (ponegdje navodno i
nuklearnog) cesto su vodili doktori znanosti, ekonomisti, obrazovani i inteligentni ljudi okruženi
beskrupuloznim ubojicama. U strukturu njihovih organizacija nemoguce je proniknuti cak i
istražiteljima koji su život posvetili toj misiji.Za razliku od piramidalnih hijerarhijskih ustroja
poput sicilijanske Cosa nostre, ruske organizacije bile su (ili još jesu) izuzetno razgranate i
hijerarhijski zamršene.

Rasprostirale su se od uličnih imigrantskih bandi u Chicagu, Miamiju i Budimpešti do visokih


političko-obavještajnih krugova i mocnih poslovnih grupa u Rusiji. Gubitak covjeka koji je
izvana smatran “kumom” obicno se vrlo lako nadomještao, a jedan od najjezivijih noviteta ruske
mafije bilo je nepoštovanje načela obitelji. Uz ljude na listi za odstrel, ponekad su stradavale i
njihove obitelji, ukljucujuci djecu.

Bio je to novi, mutirani tip ruskih kriminalnih struktura, proizašlih iz korumpiranosti sovjetskoga
državnog aparata još od vremena Brežnjeva, te stare, predrevolucionarne tradicije ruskih bandita,
tzv. vori v zakone, o kojoj se dotad malo znalo s druge strane željezne zavjese.

Premda su boljševizam i staljinizam ucinili mnogo na zatiranju ruske baštine, pokazalo se da je


uz pravoslavlje, drevnu kulturu i narodne obicaje, totalitarnu ditktaturu preživio i duboko
ukorijenjeni kriminalni kodeks. U nesagledivoj, izoliranoj caristickoj Rusiji, gdje su kmetovi bili
gotovo robovi, privatno vlasništvo privilegij rijetkih, a car gospodar života i svekolike imovine
svojih podanika, biti vor (lopov) znacilo je biti odmetnik - cesto romantiziran, ovjekovjecen u
pjesmama i narodnim legendama.

Tijekom stoljeca se od drumskog razbojništva razvila prava kontrakultura bandita sa složenim


kriptojezikom, poznatijim kao fenja ili blatnoj jazik (blato je u slengu kriminal), i, što je još
važnije, moralnim zakonom koji se temeljio na odricanju od svakog poštenog rada.

Netom nakon što su boljševici svrgnuli cara lopovi su se vec bili toliko razmahali da je 1919.
godine orobljen i sam Lenjin! Uslijedio je nesmiljeni blitzkrieg-obracun u kojem je voda
revolucije naredio da svi na djelu uhvaceni prijestupnici diljem zemlje moraju biti na mjestu
strijeljani. Iducih godina zatvori su se nakrcali kriminalcima. Bilo je to 20-ih godina kada je
nastao i glasoviti kodeks casti “vor v zakone” (lopov u zakonu).

Okrutna Staljinova era stvorila je nove milijune osudenika i logoraša, a kriminalci su nastavili
graditi svoj identitet, šarajuci si, medu ostalim, tijela vrlo kompleksnim, životno i hijerarhijski
odredenim tetovažama. One su bile nešto poput poslovnih vizitki: odavale su zlocin i položaj
vorina unutar zatvorskog poretka. Originalne zatvorske tetovaže bile su grubo izradene jer se u
nedostatku tinte boja dobivala taljenjem gume.

Jedan od znakova vrhovnog zatvorskog autoriteta bile su zvijezde na oba ramena. Takve je
tetovaže imao Vjaceslav Ivankov, ozloglašeni veteran sovjetskih zatvora kojega je americka
policija uhitila 1995. pod sumnjom da je tri godine ranije poslan u SAD kako bi organizirao
tamošnju iseljenicku mafiju i povezao je s novom vladajucom garniturom u Rusiji. No, dotad je
stari lopovski kodeks vec odavno prošao kljucne modifikacije koje su ga dovele do razine na
kojoj je postao globalni problem.

Raskol u banditskom svijetu nastupio je izbijanjem Drugoga svjetskog rata. Suocen s njemackom
invazijom, Staljin je širom otvorio zatvore i obecao slobodu svima koji stanu na branik
domovine. Za “vori v zakone” pogodba je bila nemoralna. Ipak, velik dio odmetnika prihvatio je
pogodbu. Sovjetski Savez dobio je rat, ali Staljin obecanje nije održao. Robijaši su vraceni u
kaznionice gdje su vec bili obilježeni kao Suki - “kucke”.

Degradirani u zatvorskoj hijerarhiji, osnovali su novu organizaciju koja je suradivala s cuvarima


i šefovima ustanova te tako dobivali bolje uvjete i radna mjesta. Od 1945. do 1953. bjesnjeli su
užasni zatvorski ratovi u koje se uprava nije previše miješala, a u kojima je, prema
svjedocanstvima cuvara, bilo cak i kanibalizma. Ne zna se ni približan broj poginulih, ali se
smatra da je to razdoblje presudno izmijenilo tip ruskog podzemlja, odvojilo novu vrstu od
gangstera stare škole i stvorilo temelje za predatorsku pljacku 90-ih.

Posljednjih 20-ak godina SSSR-a društvena je paradigma sve teže skrivala svoje sve kolosalnije
manjkavosti, a letargicna administracija pocela se ideološki raspadati i tonuti u korupciju od
državnog vrha naniže. Trgovalo se položajima, robom i uslugama. Stvoreno je plodno tlo za
stasanje nove generacije kooperativnih kriminalaca. U suradnji s komunistickim šefovima, u
vremenima sve cešcih nestašica elementarnih potrepština osnivana su crna tržišta svega i
svacega.

Cim su se pocetkom perestrojke pojavile prve privatne poslovne inicijative, tu su vec bile i
skupine reketara. Iako im je u onako zatvorenom antikapitalistickom sustavu pocetni biznis bio
više kokošarski, bili su to vrlo surovi ljudi, spremni, kao što ce se pokazati za koju godinu, na
cudovišna djela.

Kako je represivna moc SSSR-a slabjela, kriminalci su postajali sve bezocniji i uskoro su poceli
otimati cijele kompanije. Na ruku im je išla procjena Jeljcinovih ekonomista nakon raspada
sovjetske države. Strahujuci od povratka komunizma, odlucili su radikalno preko noci stvoriti
generaciju novih kapitalista koji ce povuci zemlju u novom smjeru.

Kao što je u svojoj knjizi “Oligarsi” primijetio americki novinar i moskovski diplomat David E.
Hoffman, “odlucili su prvo stvoriti boksace, a tek onda napraviti ring”. Nastupio je kaos
bezakonja u kojem su se izdigli vrlo sumnjivi, nezasitno grabežljivi tajkuni koji su zbog tijesnih
veza sa samim predsjednikom prozvani oligarsima. Sfera njihove djelatnosti uvelike je ostala
zagonetkom, kao i “nevidljiva ruka” koja ih je u pojedinim kriticnim situacijama održala na putu
prema vrhu.

Medu nevjerojatno bahatim pojedincima koji su ratovali za resurse, isisavali novac iz


najvrednijih državnih kompanija, bankarskim trikovima milijune gradana zbacili na prosjacki
štap i štiteci svoje biznise formirali privatne paravojske, prednjacio je bivši znanstvenik-
matematicar Boris Berezovski. Otvoreno je zastupao mišljenje da politicari trebaju slušati njega,
a ne obrnuto.

O kaosu epohe svjedoci i prica o Avtovazu, državnoj tvornici automobila marke Žiguli u
industrijskom gradu Togliattiju. Direktori toga poduzeca krajem 80-ih godina sredstvima
tvornice osnivali su vlastite kompanije, kupovali njezine automobile po subvencioniranim
cijenama pa ih preprodavali po tržišnim.

Uskoro su oko tvornice pocele danonocno kružiti gangsterske bande. Kada je Berezovski ušao u
veliki biznis s Avtovazom i zaradio svoje prvo enormno bogatstvo, banditi iz raznih skupina vec
su se motali po postrojenju, stajali pokraj proizvodnih traka i kaparili vozila za svoju sitnu
distribuciju - bez naknade kompaniji. Suprotstavljene bande postigle su dogovor da nema
razmirica unutar tvornice, ali je zato neposredno oko nje grmjelo i puškaralo. Rat se proširio sve
do Moskve.

Zaredale su eksplozije, atentati po restoranima, saunama… U jednom obracunu sudjelovalo je


više od 50 ljudi: poginulo ih je šest, broj ranjenih nije poznat, a jedan policijski automobil
raznesen je raketnim bacacem. U Togliattiju su se do 2000. godine vodila cetiri mafijaška rata, a
samo jedan od njih odnio je 66 života.

Sergej Kanev, novinar s nadimkom Bulterijer koji vec godinama prati rusko podzemlje,
procjenjuje da je u Moskvi svake godine ginulo izmedu 20 i 25 kriminalaca s renomeom “vor v
zakone” (takav naslov nosi lider nad liderima, dokazani voda koji živi po principima lopovske
casti).

- No, gdje su tu još tzv. kriminalni autoriteti (po utjecaju ispod ‘vori v zakone’), zatim brigadiri,
banditi, biznismeni, cinovnici, policija, zaštitari, novinari… Kad promatramo cijelu Rusiju,
doista nemam predodžbu kolika bi mogla biti brojka. - istice Kanev.
U Moskvi je 90-ih godina ordiniralo nekoliko vecih kriminalnih organizacija koje su se na
pocetku temeljile na etnickom (Ceceni kao hotelijeri, šverceri i profesionalni ubojice, Azeri kao
krijumcari droge itd.) ili teritorijalnom principu, kao što su Ljubereckaja (lanac prostitucije) ili
Izmajlovskaja bratva. Mnoge od njih danas su uništene ili ponižene ubojstvima voda i
oduzimanjem utjecaja.

Susret prijatelja

No, najmocnija od njih, Solncevskaja brigada, navodno egzistira i u 21. stoljecu, doduše s
osjetno izmijenjenim, legalnijim podrucjem rada. Prema raznim podacima, obuhvaca izmedu
5.000 i 9.000 ljudi u više država, od Rusije do SAD-a, a još 1996. kontrolirala je više od stotinu
legalnih tvrtki. Otprilike iz tog vremena datira gangsterska legenda o velikoj tusovki, tulumu, u
moskovskom zatvoru Butirka, na kojem su clanovi spomenute skupine u društvu nocnih dama
posjetili svoju bracu na robiji. Prica se da je te noci u zatvoru lumpalo nekoliko današnjih
vlasnika elitnih kompanija.

“Solncevski kriminalni sindikat” suradivao je, medu ostalim, i sa Semjonom Mogiljevicem.


Osim klasicnog visokoprofitnog šverca, Solncevskaju mafiju optužuju da je organizirala pljacke
crkvi, sinagoga, kolekcionara umjetnina i muzeja, ukljucujuci i najpoznatiji peterburški Ermitaž.

Navodni voda brigade, 49-godišnji Sergej Mikhailov-Mikhas, za mnoge analiticare tipican je


primjer novovjekog ruskog kriminalca koji se odrekao odmetnicke tradicije i želi se etablirati
kao biznismen. Prije desetak godina u Švicarskoj je kupio dvorac i krenuo stvarati mrežu banaka
za koje je policija sumnjala da su namijenjene pranju velike kolicine novca. Sudenje u Ženevi
prošlo je uz nevidene mjere sigurnosti zbog ubojstva jednog od 90-ak svjedoka. Nakon slabe
suradnje s istražiteljima u Rusiji, Mikhailov je osloboden zbog nedostatka dokaza.

Kriminalci koji su napustili pretkapitalisticki odmetnicki stil, preživjeli i uspjeli se izdici u


bespoštednoj borbi 90-ih, uglavnom su ostvarili san vecine svojih zapadnih pandana. Danas su
investitori, dobrotvori, uvaženi zastupnici.

Mjesto ulicnih bandi zauzela policija. U eri Vladimira Putina uloga države u društvu opet je
mocna, ekonomija progresivna, a Moskva sigurnija od mnogih metropola. No, kriminal nije
nestao. Prilagodio se, manje je nasilan, diskretno obitava u sivim sferama korupcije državnog
aparata. Kvartovski banditi potisnuti su sa scene, a ulicne prljave poslove preuzeli su novi igraci
na sceni: momci u plavom.

- Poznato je da poduzetnike danas reketari policija, kao i da ona nadzire prostituciju. Kriminal se
promijenio, ali su se promijenili i oni koji su ga mijenjali - upozorava Roman Šleinov, urednik
istraživackog odjela Novaje Gazete.
Tvrdi da su velike zvjerke odavno našle isplativije poslove te da je prema statistikama unosnije
švercati legalnu robu iz Kine, nego narkotike iz Tadžikistana. Njegov kolega Sergej Kanev, pak,
uvjeren je da se u trgovini narkoticima nijedan posao ne odvija bez odobrenja dijela
obavještajnih krugova.

- Jacanjem države poduzetnici su uvidjeli da im je od mafijaške zaštite korisnija, nazovimo to


tako, ‘legalna zaštita’ - objašnjava Šleinov.

Na svakodnevnoj razini postarija Moskovljanka Zoja ovako opisuje pomalo jezivu promjenu
koja se dogodila: - Strah koji imam od bandita ništavan je prema strahu koji osjecam pred
milicijom.

Ta bolest sustava postaje sve javnija. Ljetos je na nacionalnom festivalu u Sociju mnogo
pozornosti izazvao film “Kremenj” s potonjom tematikom. Ogorcenje snagama reda raste,
premda u miliciji rade i casni ljudi koji su sa službenom placom od oko 2.000 kuna osudeni na
životarenje. Ili, pak, na maltretiranje gradana ubiranjem mita, kojim imaju priliku stvoriti pravu
Ali-Babinu spiljicu.

Istodobno je država uspjela strpati u zatvor ljude za koje se godinama smatralo da uživaju
neprijeporni status. Proljetos je ruski MUP najavio konacni obracun s oko 450 kriminalnih
hobotnica ciji pipici sežu od lokalne do interkontinentalne razine. Dokaz da se nije ostalo samo
na rijecima jest i ljetošnje uhicenje naftnog tajkuna Vladimira Kumarina, optuženog za vodenje
poznatoga peterburškog mafijaškog klana Tambovskie.

- Smatran je strahovito mocnim, cak se pisalo da uživa zaštitu samog Putina. To je još jedan
pokazatelj kako kriminalci gube utjecaj - tvrdi Šleinov.

No, ono što i njemu nastavlja bosti oci jesu ucestala narucena ubojstva. I sam se odlucio ispitati
taj fenomen kontaktirajuci bivše pravne i policijske operativce: - Insajderi tvrde da mnogi ruski
biznismeni još uvijek manje-više zalaze na onu stranu zakona. S obzirom na kompromitirano
pravosude, mnogi ne vjeruju u legalno rješavanje svojih problema. Kada se suoce s krizom
vezanom uz ilegalno podrucje svoga rada, mnogi i dalje pribjegavaju atentatima. Tržište je puno
bivših specijalaca.

- Treba se pametno vladati, imati sve prijavljeno i sve potrebne dozvole. Ima i prilika za crnu
lovu, ali to je opasno - objašnjavaju naši gradevinari. - Glavno je pravilo biti umjeren i ne
bahatiti se. Treba se kretati medu ljudima svog nivoa i kloniti se polusvijeta. Ako voziš Audi i
imaš zlatni sat, ne možeš izlaziti na mjesta gdje sjede oni koji voze Žiguli - prica Z. koji u Rusiji
radi još od vremena Sovjetskog Saveza i vec dva desetljeca živi na zabacenom moskovskom
jugu, baš u Solncevu.

Kvart je zapravo miran. Z. tvrdi da s tamošnjom bratvom nikad nije došao u kontakt.

- Mi smo za njih bili male ribe.


Na užas sociologa, intelektualaca i golemog dijela ruskog društva, banditi su danas, kao i u
drevna vremena, za milijune mladih na prostoru negdašnjega SSSR-a opet postali romantizirani
buntovnici. Uvidjevši komercijalni potencijal, takvima ih je stvorila beskrupulozna pop-kultura,
premda današnji zlocinci uglavnom nemaju veze cak ni s negdašnjim kodom casti i otpora
krutom sustavu. Naprotiv, postali su izvještaceni, licemjerni i castohlepni paraziti sustava, skloni
ubijanju najbližih prijatelja i suradnika u manijakalnom zgrtanju tudeg novca. Istodobno se vole
prikazivati kao dobrotvori i društveno korisni poduzetnici.

Primjera krimopoklonstva u ruskoj maskulturi ima koliko hocete. Eterom caruju filmovi, serije, a
u posljednje vrijeme i senzacionalisticki dokumentarci o ruskom polusvijetu krvi i novca. Saloni
tetovaža kopiraju zatvorsku umjetnost za mlade generacije pa tako sportaš kao što je Aleksandr
Jemjelianenko, mladi brat najboljeg ultimate fightera današnjice Fedora, tijelo ukrašava
zvijezdama ispod ramena kakve po smrtno strogom lopovskom zakonu smije na sebe staviti
samo vrhovni zatvorski autoritet.

Na kioscima, uz uobicajeni red žutog tiska, pokoje poslovne novine i lifestyle casopis, možete
kupiti i “Svijet kriminala”, sadisticko-erotsku publikaciju u kojoj se vjerojatno izmišljeni zlocini,
umjesto autenticnih ili barem crnokronicnih fotografija, ponekad opremaju visokoerotiziranim
studijskim snimkama. Na njima žrtve, ili cak napadace, utjelovljuju mlade ljepotice u seksi
odjeci ili donjem rublju.

Strucnjaci smatraju da je mladima nužno ponuditi uvjerljivije alternative i uzore u sportu, kulturi
i drugim ljudskim djelatnostima. No, to ce biti teško. Opci je dojam da mnogi od onih uvaženih
gradana koji izlaze iz tamnih terenaca na Tverskoj s privlacnom damom pod rukom, ispod
Armanijeve košulje imaju originalne zatvorske tetovaže.

Suvremena industrija novca nakalemila i na neke važne autenticne tradicije kao što je autorska ili
bardovska pjesma, tip ruske šansone koja se izvodi najcešce uz gitaru i cesto je subverzivna.
Bardovi su u sovjetsko vrijeme artikulirali bunt protiv totalitarnog režima udarivši jedan od
temelja specificnog ruskog rock’n’rolla.

Njihov se znacaj i danas osjeti, pogotovo ako tijekom toplijih dana prošecete parkovima ili
pothodnicima koji vrve gitarama. Jedan od glavnih pravaca ruske autorske pjesme jest blatnaja
pesnia, žanr lopovske, odmetnicke šansone koji korijene vuce iz caristicke epohe. Medu
bardovima takve je pjesme izvodio i najveci medu najvecima, Vladimir Visotski. Do danas se
spomenuti stilski rukavac vec razlio u teški mainstream.
JAPANSKA MAFIJA

Organizovani kriminalitet je prisutan i u zemljama Dalekog istoka, pa tako ni ekonomski


razvijen Japan nije pošteđen djelovanja mafijaških kriminalnih organizacija. Mafije u Japanu
djeluju kroz dobro organizovane kriminalne grupe tzv. Jakuze. Ovaj pojam potiče od japanske
riječi yakusa koja znači gangster, tj. nikakav čovjek.

Zbog jakih veza sa mnogo političara, japanska mafija svoje svakodnevne "poslove" obavlja bez
mnogo straha od zakona. Najveća jakuza grupa je "Yamaguchi-gumi", čijih 39.000 članova
predstavlja skoro polovinu japanskih gangster. Sjedište im je u Kobeu i djeluju kao korporacija.
Trenutni kum, Kenichi Shinoda, upravlja svojim kriminalnim carstvom iz zatvora. Ovo mu je
drugi put da je u zatvoru. Prvi put je bio 70-ih godina prošlog vijeka jer je isjekao protivnika
mačem.

Ono što ih čini drugačijim jeste publicitet i stil. Jakuze su jedna od najotvorenijih kriminalnih
organizacija. Imaju svoje zvanično sjedište, urede i vizit-karte. Poznati su po skupim odjelima,
veoma distinktivnim tetovažama tigra i često im fali pokoji prst koji je odsječen nakon
neuspjeha. Zbog humanih gesti, poput pokušaja da izbjegnu "civilne" žrtve, javnost okreće glavu
u suprotnom smijeru kada je njihovo nasilje u pitanju.

U stalnom su sukobu sa vlastima. U posljednje vrijeme nekoliko ubistava visokopozicioniranih


osoba mogli značiti kraj tolerancije vlasti. Policija je regrutovala 10 hiljada novih policajaca
kako bi se obračunali sa bandama. Pokušaj Yamaguchi-gumia da proširi svoj "posao" na Tokio
uzrokuje otpor kod rivalskih grupacija, što može dovesti do krvavog rata za teritoriju.
Tri vodeće kriminalne organizacije, Yamaguchi-gumi, Sumiyoshi-kai i Inagawa-kai imaju
61.100 gangstera, što je 73 posto ukupnoga broja, kaže se u tom izvještaju.

Broj "honorarnih suradnika" u prošloj je godini narastao za stotinjak i sad ih je 43.300, pa se


povećao jaz između njih i punokrvnih jakuza kojih je sve manje: lani im se broj smanjio za šest
stotina i ima ih 40.900, kaže se u policijskom izvještaju.

SUMRAK DOBA JAKUZA


Sa dugom smedom kosom i u uskom džinsu, Šoko Tendo izgleda kao i vecina modernih mladih
žena u Japanu, ali samo dok ne skine košulju kada se otkriva velika tetovaža, koja joj pokriva
veći deo tela. Zmaj, ptica Feniks i kurtizana sa poluotkrivenim grudima koja u zubima drži nož,
zapravo su simbol njenog detinjstva. Šoko Tendo je kćerka jednog od uticajnih pripadnika
jakuza, japanske mafije, ciji je član i sama bila. Njen otac je bio lider mafijaške grupe Jamaguci-
gumi, najveće jakuza grupe u Japanu. Vodio je posao u skupim italijanskim odelima, vozeći
uvozne automobile i motore „harli dejvidson“. Šoko je odrasla u porodici gde je cast bila sve,
bila je razmažena, ali i obeležena tetovažom za ceo život. Od tinejdžerskih dana susretala se sa
predrasudama zbog svog oca. Zbog toga je i odlucila da postane članica jakuza. Pocela je da se
drogira i bila je ljubavnica nekoliko uticajnih mafijaša. Skoro fatalne batine i predoziranje od
droge naterali su je da promeni život. Tendo je danas majka i pisac, daleko od sveta jakuza, koji
prema njenim rečima gubi tradiciju. „Mrzela sam oca zbog toga kako se ponašao. Ali sam onda
postala ista kao on. Započinjala sam svađe i nisam marila za to šta drugi osećaju“, kaže Šoko
ističući da je bila ogorčena kada su prijatelji napustili njenog bolesnog oca: „Imala sam težak
život. Ali ne bih ga živela drugacije. Ponosna sam na svog oca koji je bio jakuza. Znam da je to
svet gde nema mesta za žene. Ali ja imam njegove gene.“ Njena knjiga „Mesec jakuza“ je jedna
od najprodavanijih u Japanu, a u njoj Šoko opisuje život japanske mafije, u koji policija nikada
nije uspela da se probije. „Što je policija više pokušavala da se približi, jakuze su išle sve dublje
u podzemlje, zbog cega su njihove aktivnosti postale tajnije“, kaže Šoko Tendo. Prema
zvanicnim podacima japanske policije, u zemlji trenutno ima oko 41.500 pripadnika raznih
mafijaških porodica. Zahvaljujuci pooštravanju zakona protiv organizovanog kriminala, njihov
broj je pao sa 43.000 koliko ih je bilo pre dve godine. Uprkos tome, broj jakuza u Japanu je i
dalje veliki, a mafijaši cesto koriste pripadnike brojnih bandi na motorima da obave njihov
prljavi posao. Od pocetka godine u Japanu je bilo više zlocina koje su izvršile jakuze, koristeci
vatreno oružje, što je izuzetno retko u Zemlji izlazeceg sunca. Naciju je šokiralo nedavno ubistvo
gradonacelnika Nagasakija. Tendo tvrdi da su brojni obracuni vatrenim oružjem zapravo
posledica sve oštrijih zakona, zbog cega se jakuze sve manje bave „tradicionalnim poslovima“
kao što su prostitucija, trgovina drogom i ilegalno kladenje. Eksperti tvrde da su jakuze postale
manje uticajne u siromašnijim delovima Japana. „Jakuzama treba puno novca, ali u zavisnosti od
teritorije na kojoj se nalaze, poslovi im baš i ne idu sjajno. Zbog toga su se okrenuli vatrenom
oružju“, tvrdi Nobuo Komija, profesor kriminologije na Univerzitetu Rišo u Tokiju. Opisivane
kao pasionirani kockari i odmetnici, jakuze su dugo smatrane za naslednike samuraja, ciji je
život prožet cašcu i obavezi da služe gospodara. Biti pripadnik bande u Japanu nije ilegalno, a
sve donedavno bande su cesto bile otvorene za ljude sa strane. Njihove kancelarije su cak bile
obeležene i tablama na zgradama, a spiskovi sa imenima clanova su bili uobicajeni. Jakuze su
cak i saradivale sa policijom, predajuci vlastima osumnjicene za neka krivicna dela, da bi policija
zažmurila kada su u pitanju poslovi kojima se oni bave. Medutim, citav sistem se raspao 1992.
kada su znatno pooštreni zakoni protiv organizovanog kriminala. Jakuze su se brzo prilagodile
novim pravilima. Danas najveci deo njihovog prihoda dolazi od legalnih poslova, kao što su
trgovina na berzi, investicije ili trgovina nekretninama. „Jakuze su poslednjih godina postale
mnogo organizovanije. Podelili su se poput mafije u Americi, na eksperte u biznisu i na eksperte
u nasilju. Kako je sve manje granica u svetu, tako je i njima potreban neko ko govori i engleski,
ali i kineski“, tvrdi Manabu Mijazaki, pisac ciji je otac takode bio pripadnik jakuza. Policija
procenjuje da je svega 20 odsto pripadnika jakuza u dvadesetim godinama. „Mladi danas malo
znaju o jakuzama. Oni misle da je clanstvo u porodici kao zapošljavanje u nekoj kompaniji.
Popularan je i vic o mladicu koji dolazi u kancelariju bande i raspituje se kolika ce mu biti plata i
da li ce imati osiguranje“, dodaje Mijazaki. Uprkos tome, tetovirana tela i odsecanje prsta zbog i
najmanje greške i dalje ostaju simbol podzemlja u Japanu.
Cast pre svega Procenjuje se da danas u svetu ima oko 80.000 pripadnika raznih japanskih
mafijaških grupa. Jakuza je uopšten naziv za sve grupe. Sama rec „jakuza“ je složenica za tri
broja, koja se odnose na najgoru mogucu kombinaciju tradicionalne kartaške igre (poput ajnca),
a doslovan prevod znaci „loša ruka“. Prve organizovane kriminalne grupe jakuza pojavile su se
još u 17. veku. Moderne jakuze se pojavljuju posle Drugog svetskog rata. Tada su pripadnici
bandi kontrolisali vrlo unosnu crnu berzu, luke i industriju zabave. Na celu svake porodice se
nalazi šef, a jakuze se odricu svoje porodice i zaklinju na vernost i odanost šefu. U slucaju da
pogreši ili uvredi šefa, jakuza mora sam sebi da odsece mali prst sa leve ruke i preda mu ga.
Tetovaže jakuze rade na tradicionalan nacin, bez elektricnih mašinica, sav pribor je od bambusa
ili celika. Koliki uticaj i ugled jakuze imaju, najbolje svedoci slucaj iz 1995. kada se desio
razoran zemljotres u Kobeu. Potres jacine 7,3 stepena Rihterove skale usmrtio je oko 6.500 ljudi
i uništeno je na desetine zgrada. Prvi su u pomoc pritekli pripadnici jakuza porodice Jamaguci-
gumi, koji su helikopterom dopremali pomoc i izvlacili povredene. Javnost u Japanu je ostala
zatecena njihovom brzom reakcijom.

KINESKA MAFIJA
Kineska mafija danas je jedna od najmocnijih i najbrutalnijih kriminalnih organizacija,
raširena po celom svetu, pa i kod nas. Bavi se svim i svacim, a najviše otmicama i ucenama.
Zbog dobrih veza sa inostranim tajnim službama smatraju je "nevidljivom", kao drugu stranu
meseca. Najpoznatija Kineska mafija su Trijade. Kinesko ime za trijade glasi "hei šehui"
(tajno društvo). Osnovane su u 17. veku kao moćne grupe, organizovane na teritorijalnim,
društvenim ili mističnim osnovama – zbog otpora prema korumpiranoj dinastiji Ćing.
Na njihovim crnim zastavama nalazili su se se crveni mač i žuti ravnostrani trougao: jedan
krak je predstavljao nebo, drugi – zemlju, a treći – čoveka. Otud i naziv – trijade.

Mnoge trijade su pocele kao grupe ljudi bez ikakvih prava koje su se udružile da bi preživele,
tvrde strucnjaci, isticuci da trijade danas imaju samo jedan cilj – zgrtanje novca na bezbroj
ilegalnih nacina. Njihova zastrašujuca reputacija potice od gramzivosti, brutalnosti,
tajanstvenosti i osvete.

Beli lotos

Neke trijade, kao što je krajnje tajanstveni Beli lotos – koji je davno nastao u severnoj Kini,
ostale su van kriminala i danas neguju samo bliske ritualne veze taoizma i drevnog misticizma.
Ali, vecina se davno odrekla verskih ceremonija i upustila se u kriminal i nasilje, po ugledu na
danas najzloglasnije trijade – "14K" i "Soi Fon".

Trijade su pocetkom 20. veka imale izvesnu politicku moc. Vrhunac su dostigle 1911. godine,
kada su pomogle nacionalistima u slamanju poslednje kineske dinastije Cing. Posle pobede
komunista Mao Cedunga i slamanja trgovine opijumom, mnoge trijade su pobegle na Tajvan, u
Makao i Hongkong.

Kada je uhapšen osnivac najmocnije trijade "14K" general Kuomintanga Kot Suivong, trijade su
izgubile poslednji tracak politicke motivacije i uplovile u kriminal. Posle frakcionaštva u "14K",
broj trijada se naglo povecao, što je cesto dovodilo do krvavih medusobnih obracuna.

Borba protiv tiranije i zaštite nemocnih davno je ustupila mesto otmici, uceni, kocki, prostituciji i
švercu opijuma. Danas su sve azijske zemlje koje proizvode opijum, narocito u "Zlatnom
trouglu" (Burma, Laos i Tajland), pod kontrolom kineskog podzemlja.

Kineska emigracija je izvezla ovu mafiju u razne krajeve sveta. San Francisko, Njujork,
Vankuver, Sidnej, London, Mancester i Amsterdam samo su neke od metropola u kojima je
odavno otkriveno prisustvo trijada.

Oblast delovanja savremenih kineskih gangova je mnogo šira od otmica, ucena, podvodenja,
šverca, pljacki i ubistava: kompjuterska piraterija, falsifikovanje kreditnih kartica i šverc
emigranata predstavljaju samo nekoliko novih aktivnosti kineskih trijada. Sve ovo praceno je
širokom i efikasnom mrežom pranja novca.

Kineska mafija ne praktikuje spektakularne "poljupce smrti" i konjske glave u krevetu. Veliki
deo pravog lica trijada prekriven je velom duboke tajne. I tradicionalnim kodeksom cutanja.

LOPOVSKI KODEKS
Gotovo anarhisticki zakonik formiran kroz stoljeca odmetništva mnogi su kriminalci napustili
nakon 2. svjetskog rata i pogotovo u 90-ima. No zanimljivo, lopovi stare škole održali su se do
današnjih dana i premda cesto siromašni i daleko od tajkunskog glamura, još uvijek uživaju
veliki autoritet u ruskom podzemlju.

- Strogo je zabranjena bilo kakva suradnja s organima države ‡ od milicije do administracije, kao
i istupanje u medijima koji se takoder smatraju predstavnicima suprostavljenog tabora.

- Lopov se ne smije ženiti. Smije imati ljubavnicu i potomka, ali ne smije živjeti u obitelji. To se
smatra slabošcu.

- Lopov je dužan baviti se lopovlukom; ne smije raditi, ma kako teški bili životni uvjeti, a kamoli
imati dionice, legalan biznis koji podliježe zakonima države.

- Vor v zakone ne smije služiti vojsku.

- Dužan je pomagati drugim vorima, materijalno i moralno.

ZAKLJUČAK
Smatram da je mafija jedno zlo koje „vlada“ čovječanstrvom, prisutna je u svim sferama
ljudskog života. Iz godine u godinu je sve raširenija po svijetu, pa tako i kod nas. Zanimljivo je
da je na našim prostorima prisutna Ruska mafija. To se može vidjeti i na sledećem primjeru:

Ruska mafija pušta pipke

U Srbiji ili u Crnoj Gori, kako saznajemo, uvijek boravi nekoliko ruskih mafijaša koji
organizuju infrastrukturu i angažuju domaće kriminalce za transport droge

Srpska i crnogorska policija imale su proteklih nedjelja pune ruke posla, barem kada je riječ o
hapšenju ruskih mafijaša koji su, sve su prilike, žestoko pustili pipke u Srbiji i u Crnoj Gori.
Policijski eksperti iznose sumnje da je ovo tek početak, jer se ruska mafija, kako tvrde,
“ozbiljno ustremila” na područje Srbije i Crne Gore, uspostavila brojne kontakte i razvila
biznise u kojima se nepoštovanje dogovora rešava oružjem!
Poslednji Rus koji je završio u srpskoj marici bio je Valerij Kanačiev (49), koji je počinio dva
ubistva i koji se 24 godine sa tri lažna identiteta krio u Pirotu! Da apsurd bude veći, Valerij
Kanaičev, koji je Rusiji izručen prošle sedmice, pao je u ruke pirotske policije zbog pljački
srpskih crkvi, a kod njega je pronađena lična karta na ime Petra Stojanovića iz Pirota. Velika
međunarodna misterija, koja je trajala 24 godine, riješena je u srpskom gradiću kada je, poslije
provjere ličnih dokumenta, policija utvrdila da je lična karta falsifikovana i da je je izdata u
Istočnom Sarajevu.
Na osnovu otisaka prstiju, policija je najprije otkrila da se Valerij nekoliko godina prije toga
krio takođe pod lažnim identitetom – pod imenom Jaroslav Mirončev, i da je u to vrijeme
počinio još jedno ubistvo zbog čega je pravosnažno osuđen i jedno vreme robijao i u
sarajevskom zatvoru.
Pirotska policija ubacila je tada u bazu podataka Interpola otiske prstiju svog ‘’sugrađanina’’,
nakon čega su moskovski inspektori razriješili misteriju staru dvije i po decenije. Utvrđeno je
da je Jaroslav, odnosno Petar, ruski državljanin Valerij Kanaičev koji se već 24 godine nalazio
na potjernici Interpola! Potjernicu za njim raspisala je ruska policija zbog svirepog zločina
kada je 29. marta 1993. godine u vozu na relaciji Moskva-Keln, mrtav pijan, ubio Fomina
Smerčinskog.
Dvije nedjelje ranije pune ruke posla imala je i crnogorska policija, koja je rasvjetljavala zločin
u restoranu ‘’Jadranska straža’’u Budvi u kome su smrtno stradali jedan crnogorski i jedan
ukrajinski državljanin.
Motiv krvavog obračuna u Budvi dovođen je u vezu sa spornim vlasništvom nad restoranom i
hotelom ‘’Jadranska straža“, koji je pre dvije godine kupila Ruskinja Svetlana. Ona se,
navodno, ljetos posvađala sa svojim partnerom iz Rusije, jer je ostala kratkih rukava u
poslovnim transakcijama. Prema jednoj verziji, novi suvlasnici su otjerali njenog dotadašnjeg
partnera, a oštećeni Rus je unajmio ljude da „namire račune“.
Prema mišljenju policijskih eksperata s obje strane granice između Srbije i Crne Gore, upravo
je surovi obračun u ‘’Jadranskoj straži’’ dokaz o djelovanju ruske mafije na prostoru ove dvije
države. Obračun u Budvi i skrivanje opasnog ruskog ubice u Pirotu, ali i nekoliko sporadičnih
hapšenja ruskih kriminalaca u našoj zemlji, dokaz su da ogranci ruske mafije, koja važi za
jednu od najsurovijih u Evropi, pa čak i u svijetu, učvršćuju svoje poslove na prostoru Srbije i
Crne Gore.
Ovi izvori kao najunosnije poslove ruske mafije navode trgovinu drogom, a prljavi novac se
zatim pere kroz kupovinu nekretnina. Zbog toga je, upozoravaju stručnjaci, Rusima poslednjih
godina sve zanimljivije područje Srbije, a posebno Crne Gore, jer imaju ogromnu mogućnost
da prljavi novac ulože u kupovinu objekata na Crnogorskom primorju.
Inače, Rusi su poznati po tome da se u drugim državama nikad ne pojavljuju kao izvršioci
najtežih krivičnih djela. Naime, oni, prema tvdnjama dobro upućenih sagovornika, organizuju
poslove, a za njihovo izvršenje angažuju lokalne kriminalce.
D. I. B.

Kontrolišu 60 odsto kontigenata heroina

U Srbiji ili Crnoj Gori, kako saznajemo, uvijek


boravi nekoliko ruskih mafijaša koji organizuju
infrastrukturu i angažuju domaće kriminalce za
transport droge. Obično njihov „specijalista“
dođe u neki grad i raspita se u lokalnom
podzemlju kakva je situacija ‘’na terenu”. Za
desetak dana on sazna koja je grupa pouzdan
saradnik i ko ima veze u transportnim firmama,
tužilaštvu, ili carini. Poslije toga, Rusi izlaze s
ponudom koja obično iznosi tri do četiri odsto
vrijednosti posla.
Prema policijskim saznanjima, ruska mafija
kontroliše čak oko 60 odsto kontigenata heroina
koji putuje ka zapadnoj Evropi, zbog čega su u
sukobu i sa albanskom mafijom, kojoj pripada
oko 35 odsto ovog “kolača” i koja takođe koristi
takozvani “balkanski put droge” ka
zapadnoevropskim zemljama.

Mafija je jednom riječju velika hobotnica kojoj kada jednom osiječete pipke oni ponovo narastu.
Smatram da sa ovakvim političkim stanjem u zemlji i svijetu, sad za sad nemoguće da je
„iskorijenimo“ pa makar to bilo u malom procentu.
LITERATURA:

1. Prof. dr Mićo Bošković, Organizovani kriminalitet i korupcija, Banja Luka, 2004.;


2. www. ruska mafija. com;
3. www. kineska mafija. com;
4. www. japanska mafija. com.