IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE

Sveti Bonaventura
Bonaventura, po krtenju Ivan, rodio se god. 1221. u Civili, danas dio Ba-gnoregia. Otac mu Giovanni da Fidanza bijae po zanimanju lijenik, inae veoma imuan ovjek. Majka mu se zvala Marija, roena di Ritelo. Sam svetac u svojim djelima spominje da je kao djeai po zagovoru sv. Franje bio udesno ozdravljen od jedne teke bolesti. Serafskome je ocu za njegovo ozdravljenje uinila zavjet pobona majka. Veoma je vjerojatno da je mali Ivan bio odgojen i pouen u franjevakome samostanu svoga rodnoga grada. Odatle je oko g. 1236. poao na daljnje nauke na slavno Sveuilite u Parizu. Ondje je studirao najprije filozofiju te iz nje postigao doktorat. Kad rnu je bilo 25 godina, nakon zrelog i ozbiljnog razmiljanja, stupio je u franjevaki red dobivi ime Bonaventura, s kojim e imenom ui u povijest Crkve i svoga reda kao jedna velika i slavna linost...

UPOZORENJE
Korisnik ovu knjigu moe koristiti samo za osobne potrebe, moe je pregledavati, kopirati, umnoavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu doputeno mijenjati sadraj iste, dopunjavati ga ili traiti financijsku korist.

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
I. POGLAVLJE Franjin ivot u svijetu 1. U gradu Asizu ivio je ovjek imenom Franjo. Blagoslovljena je njegova uspomenaa, njega je Bog dobrostivo predusreo blagoslovima sretnimb milostivo snabdio darovima nebeske milosti. Dok je u mladosti odgajan meu tatim ljudskim sinovima u ispraznosti i kad je nakon nekakva kolovanja predvien za unosne trgovake poslove, niti se uz Boju pomo meu razuzdanim mladiima prepustio tjelesnoj razvratnosti, niti se meu pohlepnim trgovcima, premda je iao za dobitkom, pouzdavao u novac i blagoc. U srce je mladoga Franje Bojim djelovanjem prema siromasima bila ucijepljena neka samilosna dareljivost. Ona je s njim rasla od djetinjstva i srce mu ispunila tolikom dobrostivou da je, iako ne bijae gluh slua Evanelja, odluio udijeliti milostinju svakome tko ga zamoli, a naroito ako spomene ljubav Boju. Kad je jedanput, zauzet trgovakim poslom, nekog siromaha koji je za ljubav Boju zaprosio milostinju preko svog obiaja odbio neobdarena, odmah je, im se sabrao, potrao za njim i, udijelivi mu samilosno milostinju, obeao Gospodinu Bogu da otada nee nikada, dokle god mu bude mogue, odbiti one koji ga zamole za ljubav Boju. To je neumornom briljivou obdravao sve do smrti i zavrijedio da mu se ljubav prema Bogu i milost silno povea. Poslije, kad je ve potpuno obukao Krista, kazivao je kako, dok je jo ivio u svijetu, nije nikada mogao uti izraziti glas Boje ljubavi, a da mu se srce nije uzbudilo. Nadalje se na mladiu dobre udi opaalo kako dobrostiva blagost, spojena s otmjenou ponaanja, strpljivost i popustljivost iznad svake ljudske mjere, irina dareljivosti preko imovinske mogunosti cvatu kao predznaci da e se u budunosti nad njim razliti obilje Bojeg blagoslova. Kad je neki vrlo prostoduni ovjek iz Asiza jednom susreo Franju, po Bojem je nadahnuu, kako se misli, svukao ogrta i svoju je odjeu prostro pred njegove noge i uvjeravao ljude kako je Franjo vrijedan svake poasti kao onaj koji e doskora postati velik te e ga zbog toga svi vjernici oduevljeno veliati. 2. Franjo jo nije znao to Bog s njim namjerava. Budui da ga je oeva zapovijed odvlaila k vanjskim stvarima, a izopaenost naravnoga naslijea ga je vukla prema niskim stvarima, jo nije bio vian promatrati stvari nebeske niti je znao uivati u boanskim. Budui da podneseno trpljenje duhovnom sluhu daje shvaanje, na nj se spustila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevinjega. Dugotrajnim bolovanjem mu je shrvala tijelo da mu popravi duu za prosvjetljenje Duha Svetoga. I kad je, poto se tjelesno oporavio, na uobiajeni nain dao se i nainiti dolinu odjeu, sreo je nekog viteza koji je dodue bio plemenit, ali je bio siromaan i loe obuen. Smilila mu se njegova neimatina. Svukao se i zaodio ga da bi tako najednom ispunio dvostruku obavezu ljubavi: time je pokrio srameljivost plemenitog viteza i ublaio bijedu siromana ovjeka. 3. Kad se naredne noi prepustio snu, Bog mu je pokazao lijepu, veliku dvoranu punu oruja http://www.franjevastvo.com 2

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
koje bijae obiljeeno znakom Kristova kria da bi mu unaprijed pokazao kako neusporedivom nagradom ima biti nagraeno milosre iskazano siromanom vitezu iz ljubavi prema najuzvienijem Kralju. Zato, kad je upitao ije je sve to, Boji mu je glas odgovorio da e sve to pripasti njemu i njegovim vojnicima. Kad se ujutro probudio, kako mu duh jo ne bijae vian spoznavati boanske tajne niti je po vidljivim znakovima umio prelaziti na gledanje istine nevidljivih stvari, mislio je da e neobino vienje biti znak velike sree. Kako mu jo nije bila poznata Boja namjera, odlui otputovati u Apuliju k nekom vojvodi, jer se ponadao da e se u njegovoj slubi domoi vojnike slave, kao to mu je spomenuto vienje nagovijetalo. Kad se malo nakon toga dao na put i stigao do najbliega grada, u noi je uo kako mu Gospodin povjerljivo kae: "Franjo, tko ti moe uiniti vie: gospodar ili sluga, bogata ili siromah?" Kad je Franjo odgovorio da mu moe bolje uiniti kako gospodar, tako bogata, Gospodin je odmah dodao: "Zato, dakle, zbog sluge ostavlja gospodara, a zbog siromana ovjeka bogatog Boga?" Nato e mu Franjo: "Gospodine, to hoe da inim?" A Gospodin e mu: "Vrati se u svoj zaviaj, jer vienje to si ga vidio ima duhovan smisao. Na tebi se ima ispuniti boanska odredba, a ne ljudska." Kad je svanulo, urno je krenuo prema Asizu. Postavi uzor poslunosti, sa sigurnou je i s radou iekivao Gospodinov nalog. 4. Otada se povlaio iz buke javnoga poslovanja. Pobono se milio dobrome Bogu da se udostoji oitovati to mu je initi. Budui da se po estoj molitvi u njemu rasplamsala arka elja za nebom te je iz ljubavi prema nebeskoj domovini ve sve zemaljsko prezirao kao bezvrijedno, bio je uvjeren da je pronaao skriveno blago te je poput mudra trgovca pomiljao na to da sve rasproda i kupi naeni biser. Ipak, meutim, jo nije znao kako da to uini, osim to mu se u dui nametala misao da duhovna trgovina ima poeti s preziranjem svijeta, a vojnikovanje u vojsci Kristovoj treba da pone pobjedom samoga sebe. 5. Kad je tako jednoga dana jahao poljem koje se prostiralo pored grada Asiza, sreo je nekoga gubavca, a neoekivani susret s njime mu je prouzroio strahovitu odvratnost. Kako se u taj as sjeti svoje odluke da e provoditi ivot savrenstva, bio je svjestan kako treba da najprije svlada samoga sebe, ukoliko eli postati vitezom Kristovim. Sjahao je s konja i pourio da gubavca poljubi. A kad je gubavac prema njemu pruio ruku kao da e neto od njega dobiti, dao mu je novaca i poljubio ga. Odmah je ponovno zajahao konja i ogledao se naokolo. Iako je polje sa svih strana bilo otvoreno, ipak onoga gubavca nije vie nigdje vidio. Kako je zbog toga bio ispunjen divljenjem i radou, poeo je pobono pjevati pohvale Gospodinu. Odluio je da e se otada uvijek uspinjati na vie. Zato je traio samotna mjesta koja su podesna za naricanje. Dok je na takvim mjestima vapio neizrecivim uzdisajima, zavrijedio je da ga Gospodin nakon dugih i usrdnih molitava uslii. Kad je tako jednoga dana samotno molio i od silna ara bio sav obuzet Bogom, ukazao mu se Isus Krist kao propet na kriu. Dok ga je promatrao, rastapala mu se dua i sjeanje mu se na Kristovu muku tako utisnulo u http://www.franjevastvo.com 3

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
najdubljoj dubini njegova srca da bi se on toga asa, kad bi se sjetio Kristova razapinjanja, jedva mogao izvana suzdrati od suza i jecanja, kao to je to kasnije sam povjerljivo pripovijedao kad se pribliio svom svretku. ovjek je Boji, naime, tada shvatio da je upravo njemu upravljena ona evaneoska rije: Ako hoe za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj kri i slijedi me. 6. Tada je obukao duh siromatva, osjeaj poniznosti i uvstvo najdubljega suosjeanja. Dok je, naime, prije strahovito zazirao ne samo od saobraaja s gubavcima nego takoer i od toga da ih samo gleda iz daljine, sada je poradi Krista propetoga koji se prema prorotvu pojavio prezren poput gubavca, da bi samoga sebe posve obezvrijedio, gubavcima dobrostivom samilou iskazivao usluge duboke poniznosti i ovjenosti. esto je, naime, pohaao njihove domove, dareljivo im davao milostinju i s velikim suosjeanjem im ljubio ruke i lice. I siromanim je prosjacima takoer nastojao udijeliti ne samo ono to mu je pripadalo nego i samoga sebe. Zato bi gdjekada svukao svoju odjeu, a u nekim bi sluajevima, kad pri ruci nije imao nita drugo, rasporio ili razderao da ih obdari. S potovanjem je i samilosno pritjecao u pomo i siromanim sveenicima, napose opremom za oltar, da bi tako bio dionikom bogosluja i siromanim bogoslunicima pruio to im je trebalo. Kad je u to vrijeme hodoastio na grob sv. Petra apostola i pred vratima crkve ugledao mnotvo siromaha, voen s jedne strane ugodnou samilosti, a s druge opet privlaen ljubavlju prema siromatvu, nekom je od siromanijih poklonio svoje odijelo i taj je dan, obuen u njegove siromane dronjke, s neobinom ugodnou u srcu proveo meu siromasima da bi tako prezreo svjetovnu slavu, ali i da bi se postupno uzdizao u evaneoskom savrenstvu. Pozorno je bdio nad mrtvljenjem tijela da bi Kristov kri, to ga je u srcu nosio iznutra, takoer nosio i izvana na tijelu. ovjek je Boji Franjo sve to providio, dok od svijeta jo nije bio odvojen odijelom i zajednikim ivotom.

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
II. POGLAVLJE Njegovo posvemanje obraenje Bogu i popravak triju crkava 1. Budui da sluga Svevinjega nije u ovim stvarima imao nikakva drugog uitelja osim Krista, on ga je u svojoj dobroti nastavio pohaati slatkoom milosti. Kad je jednoga dana iziao u polje da razmatra, prolazio je pokraj crkve sv. Damjana koja je zbog velike drevnosti prijetila da bi se mogla sruiti. I kad je na poticaj Duha uniao u nju da se pomoli niice prostrt pred likom propetoga, dok se molio, bio je ispunjen velikom utjehom duha. I dok je suznih oiju promatrao Gospodinov kri, tjelesnim je uima uo kako mu je glas, koji je dolazio s kria, triput rekao: "Franjo, poi i popravi mi kui, koja se, kako vidi, rui!" Franjo se, uvi taj udesni glas, zbunio i potresao, jer u crkvi bijae sam. Snaga mu je boanskih rijei obuzela srce te je pao u zanos. Kad se napokon povratio k sebi, bio je spreman posluati. Sav se dao na izvrenje zapovijedi s obzirom na popravak materijalne crkve, premda se glavni smisao rijei odnosio na onu Crkvu koju je Krist stekao svojom krvlju, kao to ga je pouio Duh svete. Poslije je to sam povjerio brai. Nakon toga je ustao, prekriio se, uzeo tkanine za prodaju i urno otiao u grad koji se zove Foligno. Prodavi ondje sve to je donio i primivi utrak, sretni je trgovac ondje ostavio i konja na kojem je onamo dojahao. Kad se vratio u Asiz, sa strahopotovanjem je uniao u crkvu u kojoj je primio spomenuti nalog, i kad je ondje naao siromana sveenika, iskazao mu je dolino potovanje i pruio novac za popravak crkve i za potrebe siromaha. Takoer ga je ponizno zamolio da li bi mogao s njim privremeno boraviti. Sveenik je na to pristao, ali je iz straha prema Franjinim roditeljima odbio primiti novac. Istiniti je preziratelj novca taj novac bacio u neki prozor. Bacivi ga, omalovaavao ga je kao prainu. 2. Dok je sluga Boji boravio sa spomenutim sveenikom, njegov se otac, kad je za to saznao, uznemirio i pourio onamo. Kad je Franjo, novi Kristov bora, douo za prijetnje progonitelja i kad je naslutio njegov dolazak, hotei dati mjesto Bojem gnjevu, sakrio se u neku prikrivenu udubinu. Dok je u njoj nekoliko dana bio sakriven, neprestano je, obliven kiom suza, molio Gospodina da mu izbavi ivot iz ruku progonitelja i da mu dobrostivo ispuni pobone elje koje mu je udahnuo. Stoga je ispunjen nekim zanosnim veseljem, samoga sebe poeo prekoravati zbog malodune straljivosti. Napustivi skrovite i potisnuvi strah, uputio se prema gradu Asizu. Kad su mu graani ugledali neumiveno lice i kako se duevno promijeni, pomislili su da je krenuo pameu. Nabacivali su se na nj ulinim blatom i kamenjem, podrugivali mu se glasnim povicima kao slaboumnom i mahnitom. Sluga je Boji, meutim, ne davi se slomiti ni promijeniti nikakvom nepravdom, prolazio kao da je za sve to gluh. Kad je njegov otac uo za tu viku, odmah je dojurio, ali ne zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Potisnuvi svaku samilost, odvukao ga je kui te ga je najprije muio rijeima, a zatim batinama i okovima. To ga je, meutim, uinilo spremnijim i sranijim da izvede ono to je zapoeo. Imao je na pameti onu rije Evanelja: Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
3. Kad je otac nakon malo vremena otputovao iz domovine, njegova mu je majka, ne odobravajui muev postupak i ne mogui umekati sinovu odlunost, skinula okove i pustila ga da ode. Zahvaljujui svemoguem Gospodinu, ponovno se vratio tamo gdje je prije boravio. Kad se otac vratio i kad ga nije naao kod kue, izgrdio je enu i razjaren pohitao onamo da ga, ne mogne li ga opametiti, barem potjera iz zaviaja. No, Bog je Franju ohrabrio te je razjarenu ocu iziao u susret. Na sav je glas vikao kako omalovaava i njegove okove i batine. Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime radosno podnijeti sva zla. Kad je otac uvidio da ga ne moe odvratiti, dao se u potragu za novcem. Kad ga je konano pronaao u nekom prozoriu, bijes mu se donekle stiao. e je pohlepe donekle utaio gutljajem novca. 4. Tjelesni je otac zatim pokuao sina milosti, ve liena novca, izvesti pred gradskoga biskupa da se pred njim odrekne oinske batine i da vrati sve to je jo imao. Istiniti se ljubitelj siromatva pokazao spremnim da to uini. Doavi pred biskupa, nije ni oklijevao niti je zbog neega krzmao, niti je ekao kakvu rije, nego je odmah svukao svu odjeu i predao ocu. Tada je ustanovljeno da je ovjek Boji ispod raskone odjee na golu tijelu nosio pokorniki pojas. tovie, upravo opijen udesnim arom, odbacio je i gae. Kad se pred svima posve ogolio, rekao je ocu: "Do sada sam te zvao svojim ocem na zemlji, a sada mogu bezbrino rei: Oe na, koji jesi na nebesima, kod koga sam pohranio sve svoje blago i u koga sam stavio sve pouzdanje svoje nade." Kad je biskup to vidio, zadivio se tolikoj gorljivosti ovjeka Bojega. Odmah je ustao i plaui ga zagrlio. Jer bijae ovjek samilostan i plemenit, prekrio ga je platem kojim bijae ogrnut. Svojima je naredio da mu neto dadu ime e pokriti udove svoga tijela. Dadoe mu siromaan, troan ogrta biskupova sluge. Sa zahvalnou ga je primio i na njemu vlastitom rukom pomou vapna, koje mu bijae pri ruci, nainio znak kria. Iz toga je nainio odjeu za ovjeka propeta i polu naga siromaha. Tako je, dakle, sluga svevinjega Kralja ostao gol da bi nasljedovao propetoga Gospodina koga je toliko ljubio. Tako se, dakle, oboruao kriem da bi svoju duu prepustio drvu spasenja po kojem e se ouvati od brodoloma svijeta. 5. Kad se ovaj preziratelj svijeta nakon toga oslobodio okova svjetovnih elja, napustio je grad te se bezbrian i slobodan povukao u tiinu samoe da ondje sam slua tajnu nebeske poruke. Kad je jednom zgodom ovjek Boji Franjo prolazio kroz neku umu, zanosno je francuskim jezikom pjevao pohvale Gospodinu, a iz zasjede na nj nasrnue razbojnici. Kad ga surovo upitae tko je, pun je pouzdanja proroanskim glasom odgovorio: "Glasnik sam velikoga Kralja!" Oni ga izmlatie i bacie u jamu punu snijega govorei: "Lezi tu, klipane, glasnie Boji!" A kad oni otioe, iziao je iz jame i bio je silno radostan. Poeo je kroz gajeve pjevati pohvale Stvoritelju jo zanosnijim glasom. 6. Svratio se u neki oblinji samostan. Poput prosjaka je zaprosio milostinju, i dobio ju je kao nepoznat i prezren. Otiavi odatle, stigao je u Gubbio. Tu ga je prepoznao i primio negdanji prijatelj te ga je kao Kristova siromaka zaodjenuo bijednom tuniicom. Zatim se ljubitelj najdublje poniznosti preselio gubavcima. Prao im je noge, povezivao rane, iz rana im otirao gnoj; posebnom im je pobonou ljubio gnojne rane on koji je doskora imao postati evaneoskim lijenikom. Zato je od Gospodina primio toliku mo da je udesnim lijeenjem http://www.franjevastvo.com 6

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
postizavao divne uspjehe. Izmeu mnogih u iznijeti samo jedan sluaj koji se desio kad se za ovjeka Bojeg jo vie proulo. Kad je jednom ovjeku iz spoletskog kraja neka strana bolest izjela usta i vilicu i nije u se moglo pomoi nikakvim lijekom, desilo se da je taj sreo ovjeka Bojeg, kad se vraao s hodoaa to ga je poduzeo da bi pohodom apostolskih grobova izmolio njihov zagovor. Kad je dotini iz pobonosti htio poljubiti trag Franjinih nogu, ovjek Boji nije to mogao podnijeti. A kad je htio poljubiti mu noge, Franjo ga je poljubio u lice. I gle, im se Franjo, njegovatelj gubavaca, divnom samilou svetim ustima dotakao one strahovite rane, nje je nestalo i taj je bolesnik smjesta zadobio eljeno zdravlje. Ne znam emu bi se s pravom trebalo vie diviti, da li dubokoj poniznosti, izraenoj tako dobrostivim poljupcem, ili neobinoj moi koja se oitovala u tako divnom inu. 7. Franjo se, ve utvren u Kristovoj poniznosti, sjetio naloga koji mu je upravljen s kria u vezi s popravkom crkve sv. Damjana. Kao pravi poslunik vratio se u Asiz d se bojem glasu podloi barem po pronji. Odbacivi svaki sram iz ljubavi prema siromanom Kristu, iao je prositi k onima meu kojima je redovito doivljavao izobilje. Slabano je svoje tijelo, iscrpljeno postovima, podmetnuo pod teret kamenja. Kad je tako uz Gospodinovu pomo i uz pripomo graana spomenuta crkva popravljena, da mu nakon napora ne bi tijelo omlitavilo od besposlice, iz posebne se pobonosti koju je istoom iskrene vjere gajio prema apostolskom prvaku dao na popravljanje crkve sv. Petra koja bijae podalje od grada. 8. Kad je napokon i tu crkvu dovrio, otiao je u mjesto koje se zove Porcijunkula. Tu se nalazila crkva preblaene Djevice Bogorodice koja bijae davno sagraena, ali je tada bila zaputena i o njoj se nije nitko brinuo. Kad ju je ovjek Boji vidio tako zaputenu, iz arke je pobonosti, to ju je gajio prema Gospodarici svijeta, poeo ondje trajno boraviti da bi i nju popravio. Imajui na pameti naziv te crkve a ona se od davnine zvala Sveta Marija Aneoska i da su se ondje esto ukazivali aneli, iz potovanje se prema anelima i iz posebne ljubavi prema Kristovoj Majci ondje nastanio. Sveti je ovjek volio to mjesto vie negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je, naime, ponizno zapoeo sluiti Gospodinu, tu je doivio napredak u krepostima, tu je sretno zavrio svoj ivot; umirui je to mjesto brai preporuio kao mjesto koje je Djevici vrlo drago. Jedan je poboni brat prije svog obraenja o tome imao vienje koje je vrijedno spomenuti. Taj je vidio bezbroj ljudi udarenih sljepoom. Licem su okrenutim prema nebu kleali naokolo crkve. Svi su uzdignutih ruku sa suzama vapili Bogu, molei milosre i vid. I gle, s neba se spustilo silno svjetlo i sve ih obasjalo. To je svjetlo svakom pojedinom povratilo vid i poklonilo eljeno zdravlje. To je ono mjesto gdje je sveti Franjo po Bojem nadahnuu osnovao Red male brae. Na poticaj je Boje providnosti, kojoj se Kristov sluga preputao u svemu, obnovio tri materijalne crkve prije nego to je po osnutku svoga Reda poeo propovijedati evanelje; tako se nije samo uzdizao od nerazumnih bia prema razumnima, od niih prema viima, nego je pomou osjetilne vanjtine na otajstven nain predoznaivao to je namjeravao initi u budunosti. Kao to su pod vodstvom i prema nacrtu svetoga ovjeka popravljene tri graevine, tako je na slian nain trebalo obnoviti Crkvu prema Pravilu i prema Kristovoj nauci, i imala se proslaviti trostruka vojska spasenika kao to sada vidimo da se ispunilo. http://www.franjevastvo.com 7

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
III. POGLAVLJE Osnutak Reda i odobrenje Pravila 1. Dok je sluga Boji boravio kod crkve djevianske Bogorodice i kod nje, koja je zaela Rije punu milosti i istine, neprestanim uzdisajima ustrajao, po zaslugama je Majke Milosra zaeo i rodio duh evaneoske istine. Kad je jednoga dana sluao misu o apostolima, proitano je Evanelje u kojem Krist uenicima, aljui ih da propovijedaju, daje evaneosko pravilo ivota: da, naime, nemaju zlata ili srebra, ni novaca u pojasu, ni putne torbe, ni dviju tunika, da ne nose ni obue ni tapa. Kad je prijatelj apostolskoga siromatva to uo i shvatio te upamtio, odmah je, preplavljen neizrecivim veseljem, rekao: "To je ono to elim, to je ono za im svim srcem udim!" Zato je s nogu izuo obuu, odbacio tap, putnu torbu i prokleo novac. Zadovoljio se jednom tuniicom i, odbacivi remen, opasao se konopcem. Svim je srcem eznuo samo za tim, kako da izvri to je uo i kako da se posvema uskladi s pravilom apostolskoga naina ivota. 2. Otada je ovjek Boji postao po Bojem poticaju sljedbenik evaneoskog savrenstva i ostale poeo pozivati na obraenje. Rijei mu ne bijahu ni prazne ni beznaajne, nego su bile pune snage Duha Svetoga. Prodirale su do dna srca i sluaoce su neobino zadivljivale. U svakoj je svojoj propovijedi navijetao mir govorei: "Gospodin vam dao mir!" Tako je pozdravljao narod na poetku govora. Taj je pozdrav, kako je to potvrdio kasnije, nauio po Gospodinovoj objavi. Tako se dogodilo da je prema proroanstvu i sam bio nadahnut prorokim duhom da navijeta mir, da propovijeda spasenje i da spasonosnim poticajima pravim mirom povezuje mnoge koji su prije, odijeljeni od Krista, ivjeli daleko od spasenja. 3. Kad su tako mnogi upoznali jednostavnu istinu koju je nauavao i ivio, po njegovu su se primjeru neki poeli oduevljavati za pokoru, te su mu, odrekavi se svega, nastojali biti slini po odjei i nainu ivota. Prvi meu njima bijae ugledni ovjek Bernardo. Postavi dionikom boanskoga poziva, zavrijedio je biti prvoroencem blaenog Oca, kako vremenski tako i po osobitoj svetost. On je, naime, upoznavi svetost Kristova sluge, po njegovu primjeru odluio posvema prezreti svijet te je od njega zatraio savjet, kako da to provede. Kad je sluga Boji to uo, zbog zaea se pravoga potomka ispunio utjehom Duha Svetoga i rekao: "Ovakav savjet treba traiti od Boga." Zato, kad je zajutrilo, uoe u crkvu sv. Nikole pa se najprije pomolie. Franjo tovatelj Trojstva, triput je otvorio Evanelistar molei Boga da trostrukim svjedoanstvom potvrdi Bernardovu svetu odluku. Kad prvi puta otvorie knjigu, namjerie se na rijei: Hoe li savren biti, idi prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu. Kad knjigu otvorie drugi puta, naioe na rijei: Nita ne uzimajte na put! A trei put se namjerie na rijei: Hoe li tko za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzme kri svoj i neka ide za mnom! Sveti je ovjek nato rekao: "Ovo je na ivot i Pravilo sviju onih koji bi se htjeli pridruiti naoj drubi. Ako, dakle, hoe biti savren, idi i izvri ono to si uo!" 4. Malo poslije, kad je isti Duh pozvao jo petoricu ljudi, Franjo je imao est duhovnih sinova. http://www.franjevastvo.com 8

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Meu njima je tree mjesto zapalo svetog oca Egidija, ovjeka zaista puna Boga i vrijedna asnog spominjanja. On je, naime, poslije po izvravanju uzvienih kreposti postao uven, kao to je sluga Boji o njemu i pretkazao. Iako je bio neuk i priprost, uzdigao se do najviega vrhunca kontemplacije. Tijekom dugog vremena bijae neprestano zauzet mistinim zanosima. esto je upadao u zanose, o emu sam se i sam osvjedoio vlastitim oima, te se smatralo da meu ljudima vie ivi aneoskim nego ljudskim ivotom. 5. U ono je vrijeme neki sveenik grada Asiza imenom Silvestar, ovjek asna ivota, ima vienje koje se ne smije preutjeti. Budui da je po ljudskom osjeaju zazirao od Franjina naina ivota i od ivotnog puta njegove brae, da se s obzirom na to ne bi izvrgao opasnosti bestemeljna suda, primio je posebnu Boju milost. U snu je, naime, vidio kako je strahoviti zmaj opkolio cijeli grad Asiz te se inilo da e njegov bijes unititi sav onaj kraj. Nakon toga je vidio kako neki zlatni kri izlazi iz Franjinih usta; vrh mu se doticao neba, a popreni su mu se krakovi protezali u irinu sve do kraja svijeta. Njegova je blistava pojava crnoga, stranog zmaja posvema natjerala u bijeg. Kad mu se to ukazalo i trei puta, smatrao je to Bojom objavom te je ovjeku Bojem i brai ispripovijedao sve po redu. A kad je nakon malo vremena ostavljao svijet, uz Kristove je stope tako prianjao da je njegov ivot u Redu dokazao vjerodostojnost onoga vienja to ga je imao kao svjetovnjak. 6. Dok je ovjek Boji sluao o tom vienju, nije ga zanijela ljudska slava, nego je to ponovo pripisivao Bojoj dobroti i njezinim dobroinstvima. Postao je jo hrabrijim za borbu protiv lukavtine starog neprijatelja i za propovijedanje slave Kristova kria. Kad je jednoga dana na nekom samotnome mjestu s gorinom u dui oplakivao svoje godine, radost Duha Svetoga mu je zahvatila cijelu unutranjost; dobio je jamstvo da su mu potpuno oproteni svi grijesi. Nakon toga je pao u zanos i posvema ga je obuzela neka udesna svjetlost. Poto mu se rairilo srce, jasno je vidio to e se dogoditi s njim i s njegovim sinovima. Kad je nakon toga doao k sebi, rekao je brai: "Budite jaki, predragi, i radujte se u Gospodinu, i ne alostite se to ste malobrojni. Nemojte se plaiti ni moje ni svoje jednostavnosti, jer, kao to mi je Gospodin pokazao u jednom vienju, Bog e dati da narastemo do silna mnotva i milou svoga blagoslova e nas proiriti po svemu svijetu." 7. Kad je nekako u isto vrijeme uao u Red neki drugi dobri ovjek, broj se blagoslovljenog potomstva poveao na sedam. Tada je dobri otac pozvao k sebi sve sinove i mnogo im toga govorio o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o trapnji tijela. Otkrio ime je svoju namjeru da ih kani razaslati na sve etiri strane svijeta. Kad je ve tako neplodna i siromana jednostavnost svetog oca rodila sedam sinova, elio je da bi se za Krista Gospodina rodili svekoliki vjernici koji su pozvani na pokoru i oplakivanje grijeha. "Poite rekao je dragi otac sinovima navijetajte ljudima mir, propovijedajte pokoru za obraenje grijeha. U nevoljama budite strpljivi, u molitvi budni, u radu ustri, u govoru edni, u ponaanju ozbiljni a u dobroinstvima zahvalni, jer vam se za sve ovo popravlja vjeno kraljevstvo." Nato su se oni pred slugom Bojim prostrli po zemlji te su radosna srca primali nalog svete poslunosti. I svakom je napose rekao: Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on e te pokrijepiti! Te rijei obiavae kazati kad god je kojeg od brae slao snagom poslunosti. http://www.franjevastvo.com 9

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Napokon je i sam imajui na pameti da je drugima dan za uzor i da bi najprije inio a onda nauavao s jednim od drugova krenuo prema jednom kraju svijeta, o ostaloj je estorici prema obliku kria dodijelio tri ostala kraja svijeta. Nakon kraeg je vremena blagi otac poelio nazonost dragih sinova. Budui da mu je bilo nemogue sazvati ih na okup, a da bi se to dogodilo, molio je Onoga koji sabire rasprene Izraelce. I tako se dogodilo da su se svi bez ljudskoga poziva nakon kraeg vremena nenadano, po djelovanju Boje dobrote na vlastito udivljenje nali zajedno. Kad su mu se onih dana pridruila jo etiri estita ovjeka, broj im je porastao na dvanaest. 8. Kad je sluga Kristov vidio kako broj brae pomalo raste, sebi je i svojoj brai jednostavnim rijeima napisao kratko pravilo ivota u kojem je opsluivanje svetog evanelja postavljeno kao nerazoriv temelj. Pridodao je i neke druge stvari za koje se inilo da su potrebne za provoenje jednostavnog naina ivota. U elji da mu Vrhovni Sveenik odobri to je napisao, naumio je s onom skupinom jednostavnih ljudi poi k Apostolskoj Stolici. Pouzdavao se samo u vodstvo Boje milosti. Kad je svevinji Bog vidio njegovu elju, osokolio je srca njegovih drugova koji su se prestraili, promatrajui svoju jednostavnost, i ovjeku je Bojem udijelio slijedee vienje: Priinilo mu se da ide nekim putem pokraj kojeg se nalazilo vrlo visoko drvo. Kad mu se pribliio i poda nj stao, zadivio se njegovoj visini. Najednom ga je boanska sila toliko uzdigla uvis da je dosegao vriku drveta i s najveom lakoom ju je savio do dolje. ovjek pun Boga shvatio je znakovitost ovoga vienja, da se, naime, odnosi na predusretljivost apostolskog dostojanstva. U srcu se obradovao, osokolio svoju brau i s njima se dao na put. 9. Kad je prispio u Rimsku kuriju i bio predveden pred Vrhovnog Sveenika, razloio mu je svoj naum. Ponizno i usrdno ga je zamolio da mu odobri spomenuto pravilo ivota. No, kad je Kristov namjesnik, gospodin Inocent III, ovjek poznat po svojoj mudrosti, u ovjeka Bojeg vidio divnu istou prostoduna srca, postojanost odluke i vatreni ar svete volje, srce ga je ponukalo da moliocu dade ljubazan pristanak. Ipak je, meutim, odgodio izvriti ono to je zatraio Kristov siromaak, jer se nekima od kardinala inilo da je to novotarija i da premauje ljudske snage. Meu kardinalima se nalazio astan ovjek, gospodin Ivan od sv. Pavla, biskup sabinski, ljubitelj svake svetosti i pomaga Kristovih siromaha. On je, nadahnut Bojim Duhom, rekao Vrhovnom Sveeniku i svojoj brai kardinalima: "Odbacimo li tu molbu ovog siromaha kao neto odvie teko i novo, kad moli da mu se potvrdi pravilo evaneoskoga ivota, budimo oprezni da se ne bismo ogrijeili o Kristovo evanelje. Jer, rekne li netko da se izmeu opsluivanja evaneoskoga savrenstva i elje ovoga ovjeka nalazi neto novo ili nerazumno, ili nemogue za opsluivanje, taj pogruje Krista, poetnika evanelja!" nakon te se izjave nasljednik svetog apostola Petra okrenuo prema Kristovu siromahu i rekao mu: "Moli, sinko, Krista da nam po tebi oituje svoju volje; a to je bolje shvatimo, sigurnije emo izii u susret tvojim pobonim eljama." 9. a) Kad je Franjo stigao u Rimsku kuriju, bio je predveden pred Vrhovnog Sveenika. Kristov namjesnik, koji se tada nalazio u Lateranskoj palai, etao je na mjestu koje se zove Speculum. Uronio http://www.franjevastvo.com 10

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
je u duboko razmiljanje te je Kristova slugu kao nepoznata neraspoloeno odbio. Kad je on ponizno iziao, slijedee je noi Bog Vrhovnome Sveeniku dao jednu objavu. Vidio je, naime, kako meu njegovim nogama polako raste palma i kako se razvija u vrlo lijepo stablo. Kad je zaueno pitao to bi imalo znaiti to vienje, Boje mu je svjetlo unijelo u duu misao: da ta palma predstavlja onoga siromaha koga je jueranjeg dana odbio. Papa je slijedeega jutra naredio da sluge po gradu potrae spomenutoga siromaha. Kad ga naoe u gostinjcu sv. Antuna pokraj Laterana, naredio je da ga brzo dovedu pred njega. 10. Sluga se svemogueg Boga sav dao na molitvu. Po pobonoj je molitvi zadobio i ono to je iznio na javu i ono to je papa osjeao u sebi. Papi je ispripovijedao usporedbu o bogatom kralju, koji se rado oenio siromanom, lijepom enom, i kako je ona rodila djecu koja bijahu slina svom ocu, kralju, i kako su zbog toga othranjena za njegovim stolom. Kad je ispripovijedao usporedbu, kako mu je Gospodin objavio, nadodao je njezino znaenje: "Nema straha da bi od gladi pomrli sinovi i batinici vjenoga Kralja koji su roeni snagom Duha svetoga od siromane majke, na sliku i priliku Krista Kralja, i oni treba da se po duhu siromatva raaju u siromanom Redu. Ako, naime, nebeski kralj svojim sljedbenicima obeaje vjeno kraljevstvo, koliko e radije pruiti ono to openito daje dobrima i zlima." Kad je, dakle, Kristov namjesnik paljivo sasluao usporedbu i njezin smisao, uvelike se zadivio i spoznao da po tome ovjeku nesumnjivo govori Krist. Ustanovio je na poticaj Bojega Duha da e se ispuniti i vienje to ga je u to vrijeme primi s neba. Vidio je, naime, u snu, kao to je pripovijedao, kako Lateranskoj bazilici prijeti ruenje. Neki ju je ovjek siromaan, skroman i neugledan, podmjestivi vlastita lea, podravao da se ne srui. Papa je rekao: "Ovo je zaista onaj ovjek koji e djelom i naukom podrati Kristovu Crkvu." Otada se, ispunjen posebnom panjom, priklonio njegovoj molbi u svemu i uvijek je Kristovu sluzi iskazivao posebnu ljubav. Zato je zamoljeno odobrio i obeao da e mu jo i vie toga odobriti. Odobrio je Pravilo, dao je odobrenje i svoj brai laicima koja su slijedila slugu Bojega da propovijedaju pokoru. Dao im je na glavi nainiti male vijence (tzv. Tonzuru) da bi mogli slobodno propovijedati rije Boju.

http://www.franjevastvo.com

11

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
IV. POGLAVLJE Razvoj Reda pod njegovim vodstvom i Potvrda ve prije odobrenog Pravila 1. Franjo je, pouzdajui se u Boju milost i u papin ugled, s velikim pouzdanjem krenuo prema Spoletskoj dolini da bi Kristovo evanelje izvravao i nauavao. Dok je putem razgovarao s braom: kako bi Pravilo to ga primie estito obdravali, kako bi u svekolikoj svetosti i pravednosti hodili pred Bogom, kako bi napredovali sami u sebi i drugima bili zorom, govor se oduljio te je proao sat vremena. A jer ve bijahu umorni od dugotrajna napora, gladni se zaustavie na nekom samotnome mjestu. Kako ne bijae nikakve mogunosti da pribave potrebitu hranu, Boja im je providnost odmah izila u susret. Nenadano se pojavio ovjek koji je u ruci nosio kruh i dao ga Kristovim siromasima. I odmah je zatim iezao. Nije se znalo ni odakle je doao ni kamo je otiao. Siromana su braa po tome spoznala da je zajedno s njima u pratnji ovjeka Bojeg nebeska pomo, da su vema okrijepljeni darom Boje dareljivosti negoli hranom, osim toga, vrsto odluie i neopozivo utvrdie da se nee pod pritiskom nikakva glada ili nevolje udaljiti od obeanoga siromatva. 2. Kad su se zatim s tom svetom nakanom vratili u Spoletsku dolinu, poeli su raspravljati o tome, da li bi morali boraviti meu ljudima ili da se povuku na samotna mjesta. No, Kristov sluga Franjo nije se pouzdao ni u vlastitu sposobnost ni u sposobnost svojih, nego je nastojao po usrdnoj molitvi saznati volju Boju. Tako je prosvijetljen nebeskim nadahnuem spoznao da je od Gospodina poslan zato da za Krista pridobije due koje je nastojao ugrabiti avao. I zato je, potaknut primjerom onoga koji se sam dostojao umrijeti za sve, odluio da e radije ivjeti svima negoli samome sebi. 3. Tako se ovjek Boji s ostalim drugovima smjestio u nekoj naputenoj kolibi pokraj grada Asiza. Tu su ivjeli po pravilu svetog siromatva u mnogim naporima i bijedi. Vema su ili za tim da se krijepe kruhom suza negoli kruhom naslade. Ondje su se, naime, neprestano bavili pobonom molitvom. Vema su se preputali razmatranju negoli pobonoj usmenoj molitvi, jer jo nisu imali crkvenih knjiga iz kojih bi mogli pjevati kanonske asove. Poueni primjerom i rijeju Oca, koji im je neprestano govorio o Kristovu kriu, namjesto svetih knjiga su danji i nou neprestanim pogledima listali knjigu Kristova kria. Kad su braa zatraila da ih naue moliti, rekao im je: "Kad molite, govorite: Oe na i: Klanjamo ti se, Kriste, u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svome svetom kriu otkupio svijet." Upuivao ih je da Boga hvale i po svim stvorovima, a napose da tuju sveenike, da vrsto vjeruju i jedinstveno ispovijedaju istine vjere onako kako ih dri i nauava Rimska Crkva. Braa su se svuda drala uputa svetog oca. Kod svih su se crkava i krieva, koje su mogli opaziti izdaleka, bacali niice kako ih je on pouio. 4. Dok su braa boravila na spomenutome mjestu, jedne je subote sveti ovjek otiao u grad Asiz da prema obiaju u nedjelju ujutro propovijeda u stolnoj crkvi. Dok je ovjek Boji u nekoj http://www.franjevastvo.com 12

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
sjenici, koja se nalazila u kanonikom vrtu, kako je obiavao, provodio no u molitvi i tijelom bio daleko od brae, kad gle, dogodilo se nekako o ponoi, dok su neka od brae poivala, a neka se zadravala u molitvi, kroz kuna su vrata ula vatrena kola udesna sjaja. Triput su se tamo-amo po prostoriji okrenula. Na njima se nalazila sjajna kugla koja je poput sunca obasjavala tamnu no. Zbunie se svi koji bijahu budni, a probudie se i prestraie oni koji su spavali. Doivjeli su i to da im due nisu bile nita manje osvijetljene negoli tjelesa, jer je savjest svakoga pojedinog snagom udesna svjetla bila otkrivena drugome. Dok je svaki pojedini vidio drugome u srce, spoznae da je sveti otac, iako bijae odsutan tijelom, bio nazoan duhom. Bio je preobraen u takvo oblije, obasjan nebeskim sjajem i raspaljen snagom nadnaravnog ara da bi im Gospodin sjajnim i ujedno vatrenim kolima pokazao kako treba da kao pravi Izraelci idu za njim. Bog im ga je dao da im poput drugog Ilije bude kola i voza. Zato treba vjerovati da je na Franjine molitve otvorio oi ovih jednostavnih ljudi onaj koji je neko otvorio oi momku da vidi goru punu ognjenih konja i kola oko Elizeja da bi vidjeli divna djela Boja. Kad se sveti ovjek vratio meu brau, poeo im je ispitivati tajne savjesti, tjeio ih je s obzirom na ono udesno vienje, a o razvoju Reda je pretkazao mnoge budue stvari. Budui da je mnogo toga otkrio, to je nadilazilo ljudsku misao, braa su spoznala da je Duh Gospodnji u tolikoj mjeri poivao na njegovu sluzi Ranji da im je najsigurnije ivjeti prema njegovoj nauci i ivotu. 5. Nakon toga je Franjo, pastir maloga stada, uz vodstvo Boje milosti onu dvanaestoricu brae odveo k Svetoj Mariji Porcijunkulskoj da bi Red manje brae ondje gdje je zapoeo po njezinoj pomoi doivio i svoj razvoj. Postavi tako navjestiteljem evanelja, obilazio je gradove i sela, nauavajui po njihovim sinagogama, propovijedajui evanelje o Kraljevstvu, ali ne nauenim rijeima ljudske mudrosti, nego naukom Duha Svetoga. Onima koji su ga promatrali izgledao je kao ovjek s drugog svijeta. Srcem je i licem neprestano bio usmjeren prema nebu, sve je nastojao povui gore. Otada je Kristov vinograd poeo putati mladice miomirisa za Gospodina i, kad je procvao ljupkim cvjetovima asti i estitosti poeo je donositi obilne plodove. 6. Vrlo mnogi su se, raspaljeni arom njegova propovijedanja, prema naputku ovjek Bojega obvezali novim zakonima pokore. Sluga je Boji odluio da se takav nain ivota nazove Red pokornike brae. Kao to je jasno da je put pokore zajedniki svim onima koji tee za nebom, tako i ovaj stale prima i klerike i laike, djevianske due i one oba spola koji ive u braku. Koliko je to zasluno pred Bogom, pokazuju mnoga udesa koja su neki od njih inili. Obraale su se i djevice i prihvaale doivotnu bezbranost. Meu njima je, Bogu nadasve mila, djevica Klara, prva Franjina biljica, poput rascvatena, divna cvijeta zamirisala i zasjala poput blistave zvijezde. Ona se sada, ve proslavljena u nebu, na zemlji dostojno tuje. Bijae ona kerka u Kristu siromanoga svetog oca Franje i majka "siromanih gospoa". 7. Mnogi su takoer, ne samo potaknuti pobonou nego i raspaljeni eljom za Kristovim savrenstvom, prezreli svu ispraznost svjetovnih stvari i slijedili Franjine stope. Danomice su se mnoili i ubrzo stigli do nakraj zemlje. Sveto ih je, naime, siromatvo koje su nosili kao jedino blago osposobljavalo da budu spremni za svaku poslunost, da u naporima budu izdrljivi i za putovanja http://www.franjevastvo.com 13

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
nesmetani. A jer nisu imali nita zemaljsko, ni u to nisu bili zaljubljeni, zato se nisu bojali da e neto izgubiti. Svuda su se osjeali sigurnima; nisu se straili niega, nije ih morila nikakva briga. ivjeli su kao oni koji nemaju duevnih tekoa te su bezbrino oekivali sutranji dan i noni poinak. Kao prezrenim i nepoznatim osobama su im u nekim krajevima svijeta dobacivane pogrde. No, ljubav ih je prema Kristovu evanelju uinila toliko strpljivima pa su radije traili da budu ondje gdje e trpjeti tjelesno progonstvo negoli ondje gdje bi ih se, poto se upozna njihova svetost, moglo slaviti naklonou svijeta. I u samoj su nestaici stvari gledali preobilje svega, dok su se prema Mudraevu savjetu umjesto mnogo toga zadovoljavali onim najmanjim. Kad su neka od brae prispjela u nevjernike krajeve, dogodilo se da im je neki Saracen, potaknut samilou, ponudio novca za ivotne potrebe. A kad su oni odbili da to prime, ovjek se zaudio, gledajui ih kako bijahu bijedni. Kad je napokon shvatio da su postali siromani iz ljubavi prema Bogu pa da zato nisu htjeli imati novaca, tolikom se privrenou s njima povezao i ponudio da e im pruiti sve dokle god bude imao neto od svoga imanja. O, neprocjenjive li vrijednosti siromatva ijom se udesnom snagom divlje barbarsko srce promijenilo u tako njenu samilost! Zato je vrlo veliko zlo, ako krani gaze ovaj plemeniti biser kojem je Saracen iskazao toliko potovanje. 8. U ono je vrijeme neki redovnik Kriarskoga reda, imenom Moriko bolovao u nekom gostinjcu nedaleko Asiza od tako teke i dugotrajne bolesti da su ga lijenici ve osudili na smrt. Ponizno je zamolio ovjeka Bojega da bi se udostojao posredovati za nj kod Gospodina. Blaeni mu je otac elju ispunio. Poto se pomolio, uzeo je mrvice od kruha i pomijeao ih s uljem iz svjetiljke koja je gorjela pred Djeviinim oltarom. Po brai je to poslao bolesniku kao neku kau rekavi: "Odnesite ovaj lijek naem bratu Moriku. Kristova ga snaga nee po njemu samo potpuno ozdraviti, nego e ga, kad postane snaan borac, trajno ukljuiti u na bojni red." im je bolesnik uzeo onaj lijek, nainjen pronalaskom Duha Svetoga, odmah je ustao zdrav. Od Boga je zadobio toliku snagu due i tijela da je malo poslije stupio u Red svetoga ovjeka. Oblaio se samo jednom tuniicom ispod koje je dugo vremena na svome tijelu nosio oklop. Zadovoljavao se samo prijesnom hranom, naime, biljem, povrem i voem. Dugi niz godina nije okusio ni kruha ni vina pa je ipak bio i snaan i zdrav. 9. Kako su se u Kristovih malenih poveavale zasluge kreposti, miomiris dobra miljenja se o njemu svuda naokolo proirio te je vrlo mnoge s razliitih strana svijeta privlaio da bi vidjeli svetog oca. Meu tima bijae i neki radoznali pjesnik svjetovnih popjevaka koga je zbog toga car ovjenao lovor-vijencem te je prozvan "kraljem stihova". Taj je odluio otii k ovjeku Bojem, preziratelju svjetovnih stvari. Kad ga je pronaao u mjestu San Severino kako propovijeda u nekom samostanu, na nj se spustila ruka Gospodnja. Vidio je Franju, propovjednika Kristova kria, kako je obiljeen znakom kria s dva unakrsna vrlo svijetla maa. Jedan mu je od njih sezao od glave do nogu, a drugi poprijeko preko prstiju od jedne ruke do druge. On Kristova slugu nije poznavao po licu, ali ga je odmah prepoznao po udu koje mu je zamalo dano. To ga je vienje zapanjilo i odmah je poeo stvarati nove odluke. Napokon, pogoen snagom njegovih rijei, kao da je bio proboden maem duha koji je izlazio iz njegovih usta. Poto se posvema http://www.franjevastvo.com 14

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
odrekao svjetovne gizde, svojim se ivotom priljubio uz blaenog oca. Kad ga je sveti ovjek vidio kako se od svjetovnoga nemira posve priklonio miru Kristovu, nazvao ga je imenom Pacifik. On je poslije napredovao u svoj svetosti, a prije nego to postade provincijalnim ministrom u Francuskoj on, je naime, ondje prvi vrio tu slubu zavrijedio je da na Franjinu elu ponovno vidi veliko tau (T) koje bijae ureeno razliitim bojama, a lice mu se na udesan nain poljepalo. Sveti je ovjek, naime uvelike astio taj znak. U razgovoru ga je esto preporuivao i vlastoruno ga stavljao na pisma to ih je slao, kao da e sve njegovo nastojanje prema prorokovoj rijei biti u tome da slovom tau obiljei ela ljudi koji tuguju i plau, koji su se istinski obratili Isusu Kristu. 10. Tijekom vremena, kad su se braa ve namnoila, brini ih je pastir poeo sazivati na Generalni kapitul kod Svete Marije Aneoske da im konopom boanskog razumijevanja u zemlji siromatva svakom pojedinom dodijeli dio u poslunosti. Premda je ondje vladala nestaica svega potrebnog, a gdjekada bi se sakupilo mnotvo brae od preko pet tisua, ipak je uz pomo Boje dobrote bilo dovoljno hrane. Pratilo ih je i dobro tjelesno zdravlje, a duhovne radosti je bilo u izobilju. A na provincijskim kapitulima, jer je bilo nemogue da bude nazoan tjelesno, revnom pastirskom briljivou, usrdnou molitve i uinkovitou blagoslova bijae nazoan duhom, a gdjekada se udesnim djelovanjem Boje moi pokazao i na vidljiv nain. Tako dok je izvrsni propovjednik, sada slavni Kristov poznavalac Antun, brai propovijedao na kapitulu u Arlesu o natpisu na kriu Isus Nazareanin, Kralj idovski, neki je brat prokuane kreposti imenom Monaldo, potaknut Bojom milou, pogledao prema vratima Kapitula i tjelesnim oima vidio blaenoga Franju uzdignuta u zrak. Ruke mu bijahu rairene kao da je na kriu i blagoslivljao je brau. Sva su braa osjetila kako su ispunjena tolikom i tako neobinom utjehom da im je to bilo sigurno svjedoanstvo Duha za nazonost svetog oca meu njima. To je poslije potvreno, ali ne samo oitim znakovima nego i vanjskim priznanjem istoga svetog oca. Zato smijemo vjerovati da je svemogua Boja snaga, koja je neko omoguila svetom biskupu Ambroziju da bude nazoan kod pokopa slavnog Martina, da bi tako pobonim sudjelovanjem poastio svetoga biskupa, tako i slugu svoga Franju uinila nazonim prigodom propovijedi svoga vjernog blagovjesnika Antuna da bi tako odobrio rijei istine, napose one o kriu, to ga je nosio i kojem je sluio. 11. Kad se Red ve proirio i kad je ve raspolagao s naputkom za ivot (forma vitae) to ga je odobrio gospodin Inocent, Bog ga je potaknuo svojom objavom da ga zauvijek dade potvrditi njegovu nasljedniku Honoriju. Priinilo mu se kao da je sa zemlje pokupio siune mrvice i da ih je morao razdijeliti brojnoj gladnoj brai koja su stajala oko njega. Kad se pobojao dijeliti tako siune mrvice da mu ne bi moda ispale iz ruku, glas s neba mu je rekao: "Franjo, od sviju mrvica naini hostiju i podaj onima koji hoe jesti." Kad je to uinio, koji god toga nisu pobono primili ili su primljeni dar omalovaili, doskora su bili zaraeni gubom i tako prokazani. Sveti je ovjek sve to ispripovjedio drugovima i potuio se da ne shvaa otajstveni smisao vienja. No, narednog je dana, kad je ostao budan u molitvi, uo ovaj glas koji je dolazio s neba: "Franjo, one mrvice prole noi evaneoske su rijei, hostija je Pravilo, a guba zloa." http://www.franjevastvo.com 15

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Kad je, dakle, htio srediti Pravilo sastavljeno iz evaneoskih rijei, koje se imalo potvrditi, i kad mu je htio dati saetiji i krai oblik, voen Duhom Svetim, s dvojicom se drugova uspeo na neku goru. Tu se zadovoljavao samo kruhom i vodom. Dok je postio, dao je napisati Pravilo, kako mu je u molitvi nadahnjivao Duh Sveti. Kad je siao s gore, predao ga je svom zamjeniku na opsluivanje, a taj je nakon nekoliko dana tvrdio da je nepanjom izgubljeno. Sveti se ovjek ponovno vratio u samotno mjesto. Ondje ga je izradio iznova poput prvoga, kao da je rijei sluao iz Bojih usta, i dao je da mu ga ve spomenuti gospodin papa Honorije potvrdi u osmoj godino svoga pontifikata kao to je elio. Kad je gorljivo poticao brau na opsluivanje Pravila, naglaavao je da u nj nije unio nita po svom nahoenju. Nego da je sve dao napisati onako kako mu je objavljeno. A da bi to po Bojem svjedoanstvu bilo jo oitije, nakon nekoliko dana su mu prstom Boga ivoga utisnute rane Gospodina Isusa da to bude jo jaa potvrda pravila i preporuka njegova autora. To e na svome mjestu biti prikazano poslije, kad prikaemo njegove kreposti.

http://www.franjevastvo.com

16

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
V. POGLAVLJE Strogost njegova ivota i kako su ga tjeili stvorovi 1. Kad je ovjek Boji Franjo opazio kako se mnogi gorljivim srcem oduevljavaju da po njegovu primjeru nose Kristov kri, i sam se kao dobar vojskovoa Kristove vojske oduevljavao kako bi doao do pobjednike palme preko najviega vrhunca nepobjedive kreposti. Imajui pred oima one Apostolove rijei: koji su Kristovi, razapee tijelo sa strastima i poudama, da bi naoruanje kria nosio na svome tijelu, tolikom je strogou stege obuzdavao osjetilne tenje da je jedva uzimao ono najnunije za uzdravanje ivota. Govorio je, naime, da je teko udovoljavati potrebama tijela, a ne robovati povodljivosti osjetila. Zato, dok bijae zdrav, jedva je kada ili rijetko uzimao kuhanu hranu, a kad bi je uzeo, ili bi je pomijeao s pepelom, ili bi joj tenost zaina dolijevanjem vode veinom uinio netenom. A to da reknem o uivanju ina, kad u estokoj ei ni vode nije dosta pio. Pronalazio je naine za sve veu suzdrljivost i danomice je u tome napredovao. Iako je ve stigao do vrhunca savrenstva, uvijek je inio neto novo kao da poinje i tako je po trapnji tijela na uzdi drao poudu. Kad bi izlazio da propovijeda evanelje, s obzirom na kakvou hrane bi se prilagoivao onima koji su ga primili, a kad bi se vratio natrag, opet bi strogo postio. Dok je bio tako strog prema sebi, a ovjean prema blinjemu, u svemu se pokazivao podlonim Kristovu evanelju, ali on nije davao primjer samo kad je postio, nego i kad je jeo. Gola je zemlja najee bila leajem njegovu umornu tijelu, a esto je spavao sjedei ili bi pod glavu stavio kakvo drvo ili kamen. Odjeven u tuniicu, sluio je Gospodinu u studeni i golotinji. 2. Kad je jednom upitan, kako se tako kukavnom odjeom moe zatiti od otre zimske studeni, gorljivim je duhom odgovorio: "Kad bismo iznutra bili obuzeti gorljivom eljom za nebeskom domovinom, ovu bismo hladnou podnosili lake." Zazirao je od mekune odjee i volio otrinu. Tvrdio je da su upravo zbog toga boanska usta hvalila Ivana Krstitelja. A ako bi kad u tunici koja mu je dana osjetio mekou, iznutra bi se snabdio konopiima, jer se prema rijeima vjene Istine mekuna odjea ne smije traiti u kolibama siromaha, nego u dvorovima knezova. Stekao je, naime, sigurno iskustvo da avli zaziru od otrine te se vema oduevljavaju za napastovanja raskonika i mekoputnika. Kad je jedne noi zbog glavobolje i bolesti oiju preko obiaja imao pod glavom jastuk od perja, u jastuk je uao avao. Na razliite ga je naine uznemirivao sve tamo do jutarnjih sati i smetao ga u molitvi, dok nije dozvao brata i dao jastuk s avlom odnijeti podalje od elijice. Kad je brat s jastukom iziao iz elije, svi su mu udovi omlohavili i za upotrebu postali onesposobljeni, dok mu na rije svetog oca, koji je to spoznao u duhu, nije potpuno vraena snaga duha i tijela. 3. U strogoj je stezi stajao na strai i najveu brigu vodio o uvanju istoe i unutarnjega i vanjskog ovjeka. To je bio razlog da je u prvo vrijeme nakon svog obraenja u zimsko doba posve http://www.franjevastvo.com 17

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
uranjao u jami punoj ledene vode, da bi tako onoga domaeg neprijatelja sebi posve podloio i ouvao blistavu odjeu srameljivosti od poara poude. Tvrdio je da je duhovnom ovjeku lake podnositi veliku studen na tijelu negoli u srcu posve neznatnu vatru tjelesne poude. 4. Kad je jedne noi moli u elijici samotita Sarthiano, stari mu je neprijatelj triput viknuo: "Franjo, Franjo, Franjo!" Kad ga je upitao to hoe, licemjerno mu je odgovorio: "Nema na svijetu grenika kojemu, ako se obrati, Bog ne bi oprostio. Ali ako netko samoga sebe ubija okrutnom pokorom, taj nee nikada zadobiti milosra!" ovjek je Boji odmah prepoznao neprijateljevu varku, kako je pokuao da ga pridobije za popustljivost. To je, naime, dokazao i slijedei dogaaj. Odmah ga je nakon toga pod utjecajem avla, iji dah raspiruje eravicu, spopala teka tjelesna napast. im ju je ovaj ljubitelj istoe osjetio, svukao je odijelo i poeo se konopcem otro bievati. Govorio je: "Sada, brate magare, mora izdrati, sada treba da osjeti bi. Tunika pripada Redu, ona je znak posveenja. Poudniku nije slobodno ukrasti je. Ako hoe bilo kamo otii, idi!" Osim toga je, ponesen udesnim arom duha, otvorio eliju te iziao u vrt. Ve ogoljeno tjelece je uronio u duboki snijeg te je punim rukama od njega poeo praviti grude i nainio ih sedam. Stavivi ih preda se, svom je tijelu rekao: "Gle, ova vea je tvoja ena, a ove etiri su tvoja dva sina i dvije keri; ostale dvije su ti sluga i slukinja da te slue. Zato se pouri da ih sve obue, jer umiru od studeni. A ako ti je mrska mnogostruka briga za njih, briljivo slui samo Bogu!" Pobijeeni je napasnik odmah otiao a sveti se ovjek kao pobjednik vratio u eliju, jer, dok je biujui se trpio hladnou izvana, dotle je gasio vatru poude iznutra te otada vie nije neto takvo osjeao. Jedan je brat, koji je tada bio zabavljen molitvom kad je mjesec jae zasjao, sve to promatrao. Kad je ovjek Boji doznao da je taj nou sve to vidio, otkrio mu je razvoj napasti i naloio da nikom ivom ne otkrije sluaj to ga je vidio, dokle god bude iv. 5. Uio je brau kako treba ne samo mrtviti mane tijela i obuzdavati njegove porive, nego da najbriljivije treba uvati i vanjska osjetila kroz koja u duu ulazi smrt. Naredio je da jo opreznije treba izbjegavati povjerljivost prema enskim osobama, razgovore i poglede to je mnogima prigoda da posrnu. Tvrdio je da se po ovakvim stvarima slabi duh slomi, a jaki da esto oslabi. Kazivao je da je onome tko se s njime drui, osim ako se radi o vrlo prokuanu ovjeku, jednako teko izbjei zarazu od njih kao to je prema Sv. pismu nemogue hoditi po vatri a ne opriti tabane. Budui da je i sam odvraao svoje oi da ne gledaju ovakvu tatinu, nijednu enu nije poznavao po licu, kako je jednom priznao nekom subratu. Bio je, naime, miljenja da se ne mogu bez straha u unutranjosti upijati slike njihova izgleda, jer mogu ili raspiriti iskru neukroena tijela ili okaljati sjaj srameljiva srca. Takoer je tvrdio da je razgovor sa enom bezvrijedan, izuzevi ispovijed ili posve kratku pouku, ukoliko je to korisno za spasenje i ukoliko odgovara uljudnosti. Rekao je: "Kakve razgovore treba da redovnik vodi sa enom, osim ako trai svetu pokoru ili savjet za voenje savrenijeg ivota? Kad je ovjek previe siguran, ne uva se neprijatelja, i avao e, uzmogne li od ovjeka za se dobiti vlas, ubrzo uiniti da to preraste u ue." 6. Naglaavao je kako napose treba izbjegavati besposlicu, jer je ona talog opakih misli. http://www.franjevastvo.com 18

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Primjerom je pokazao kako treba buntovno i lijeno tijelo upokoravati neprestanim i korisnim poslovima. Zato je svoje tijelo nazivao magarcem koga treba optereivati tekim teretima, esto ga treba ibati i uzdravati ga oskudnom hranom. Kad bi opazio da je netko besposlen i da naokolo lunja, smatrao je da eli uivati tue napore pa da ga zato treba zvati bratom muhom, jer takav ne radi nita estito, nego zlorabi dobroinstva i svima postaje beskoristan i nepoeljan. Zbog toga je jednom zgodom rekao: "Hou da moja braa rade i da se vjebaju kako ne bi, prepustivi se besposlici, srcem i jezikom lutala po onome to je nedoputeno." Htio je da braa obdravaju evaneosku utnju kako bi se u svako doba suzdravala od svake beskorisne rijei, jer e na sudnji dan o tome polagati raun. Ako bi se namjerio na kojeg brata koji se navikao na isprazne rijei, otro bi ga ukorio. Uvjeravao je brau da je edna utljivost i uvarica ista srca i velika krepost zato to se kae da e smrt i ivot biti u vlasti jezika, ali ne toliko zbog okusa koliko zbog govora. 7. Iako je prema prilikama poticao brau na strog ivot, ipak mu se nije sviala prevelika strogost koja nije zaodjevena samilou niti je zainjena solju razboritosti. Kad se jedne noi jedan izmeu brae, vrlo izmuen glau zbog pretjerana posta, nije nikako mogao smiriti, samilosni je pastir razabrao da njegovoj ovci prijeti pogibao. Pozvao je brau, donio kruh i, da bi ga ohrabrio, sam je prvi poeo jesti i umiljato ga je poticao da jede. Brat se oslobodio srameljivosti. Uzeo je hranu i uvelike se obradovao to je po obzirnoj samilosti pastira izbjegao tetu po tijelo i dobio primjer koji saziuje. Kad je svanulo, ovjek je Boji sazvao brau, izvijestio ih o onome to se te noi dogodilo i briljivo ih opomenuo: "Neka vam, brao, kao primjer poslui ljubav, a ne hrana." Osim toga ih je pouio da slijede razboritost koja upravlja kreposti, ali ne onu to nam je preporuuje tijelo, nego onu koju je nauavao Krist iju je presveti ivot, bez sumnje, sjajan uzor savrenstva. 8. Budui da ovjeku, optereenu slabou tijela, nije mogue propetog Jaganjca bez ljage tako savreno nasljedovati a da ne poini nikakva prijestupa, zato ih je nastojao utvrditi pouzdanom uputom da se, naime, oni koji nastoje oko savrena ivota moraju danomice prati potocima suza. Premda je ve stekao divnu istou due i tijela, ipak nije prestajao neprestanom kiom suza prati oi due, a da pri tome nije mario za gubitak tjelesnog vida. Kako je, naime, zbog neprestana plaa zadobio vrlo teku bolest oiju, lijenik mu je savjetovao da se suzdrava od suza, ako eli izbjei sljepou tjelesnog vida. Sveti je ovjek na to odgovorio: "Ne smije se, brate lijenie, iz ljubavi prema vidu koji imamo kao to ga imaju i muhe, odnemariti pohod vjenoga svjetla, ili jo manje zato to nije duh poradi tijela, nego je tijelo poradi duha dobilo blagodat vida." Vema je volio izgubiti svjetlo tjelesnoga vida negoli na raun pobonosti srca potisnuti suze, pomou kojih se isti unutranje oko da bi moglo gledati Boga. 9. Kad su mu lijenici jednom savjetovali, a braa ga usrdno nagovarala neka bi pristao da mu se pomogne pomou paljenja, ovjek je Boji ponizno pristao, jer je u tom gledao neto spasonosno i ujedno muno. I tako je doao pozvani kirurg i eljeznu spravu stavio u vatru da izvede paljenje. Kristov je sluga najprije ohrabrio prestraeno tijelo pa je zatim poeo govoriti vatri kao prijateljici rekavi: "Sestro moja vatro, meu ostalim stvarima zavidne ljepote Svevinji te je stvorio snanom, http://www.franjevastvo.com 19

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
lijepom i korisnom. Budi u ovom asu prema meni samilosna, budi paljiva. Molim velikoga Gospodina koji te stvorio da bi ublaio tvoju estinu kako bih je, dok bude palila mogao lako podnijeti." Dovrivi molitvu, nad razbijeljenom je spravom nainio znak kria i nakon toga bio neustraiv. Usijano se ezlo cvrei ueglo u njeno tijelo i izvreno je paljenje od uha do obrve. Koliku mu je bol ona vatra nanijela, sam je sveti ovjek izjavio: "Hvalite rekao je brai Svevinjega, jer vam govorim istinu; niti sam osjetio estinu vatre, niti ikakve tjelesne boli." Zatim se okrenuo prema lijeniku i rekao mu: "Ako tijelo nije dobro spreno, pritisni ponovno!" Lijenik se, doivjevi u slabanom tijelu toliku snagu duha, zadivio i izjavio da je to Boje udo. Rekao je: "Kaem vam, brao, vidio sam danas udesne stvari. Budui da se uzvinuo do tolike istoe da je tijelo na udesan nain bilo u skladu s duhom, a duh s Bogom, po Bojoj se odredbi dogodilo da se stvorenje koje slui svome Stvoritelju na udesan nain podloilo njegovoj volji i zapovijedi." 10. Kad je sluga Boji nekom drugom zgodom u samotitu Sant' Urbano bio pritisnut vrlo tekom boleu, jer je osjeao iscrpljenost tijela, zatraio je au vina. Kad mu rekoe da nema vina nimalo koje bi mu se moglo pruiti, naredio je da se donese voda. Kad je donesena, blagoslovio ju je nainivi znak kria. Ono to je prije bilo ista voda, zaas je postalo najboljim vinom. to je bilo nemogue siromatvu samotna mjesta, postigla je istoa svetoga ovjeka. Okusivi to vino, odmah je udesno ozdravio. Da je potpuno svukao staroga i obukao novoga ovjeka, dokazalo je tada dvostruko svjedoanstvo: Bog je promijeni o tek vode i izlijeio ga, a ujedno su udom bili izmijenjeni i napitak i onaj koji ga je pio. 11. Na zahtjev sluge Bojega nisu mu sluili samo stvorovi, nego mu je i Stvoriteljeva providnost po elji posvuda izlazila u susret. Kad mu je tako nekom zgodom zbog mnogih bolesti tijelo bilo pritjenjeno, zaelio je uti kakvu lijepu glazbu da bi mu se razvedrilo srce. Da bi se svetom ovjeku ispunila elja, na raspolaganje mu se stavie aneli. Dok je jedne noi bdio i razmatrao o Gospodinu, najednom se zaula neka citra divna sklada i vrlo ugodna zvuka. Nitko nije opaen, nego se samo ulo kako citra tamo-amo hoda i zamijeeno je njegovo kretanje. Usmjerivi srce prema Bogu, doivio je toliku ugodnost u onoj milozvunoj skladbi te mu se inilo kao da se preselio na drugi svijet. To je bilo poznato i brai s kojom je napose bio povjerljiv. esto su po sigurnim znacima opaali kako ga Bog pohaa izvanrednim i estim utjehama koje uope nije mogao prikrivati. 12. Kad je ovjek Boji nekom drugom zgodom radi propovijedanja s pratiocem putovao od Lombardije prema Mark Trevisu pokraj rijeke Po, spustila se tamna, mrkla no. Kako je put zbog rijeke, movara i tame bio izvrgnut velikim i mnogim pogiblima, pratilac je ovjeku Bojem rekao: "Moli se, oe, da budemo poteeni od pogibli koje nam prijete!" Boji mu je ovjek odgovorio s velikim pouzdanjem: "Moan je Bog, ako njegova dobrota hoe, moe rastjerati tminu i pruiti nam blagodat svjetla." Jedva to je to izrekao, gle, odmah je oko njih po vinjoj sili poela sjati tolika svjetlost da su u jasnu svjetlu vidjeli ne samo put, nego i mnogo toga naokolo, dok je za druge vladala http://www.franjevastvo.com 20

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
tamna no. Pod vodstvom su te svjetlosti, tjelesno usmjeravani i duhovno jaani, pjevajui boanske himne i pohvale, dugim putem do gostinjca stigli nepovrijeeni. Pomisli, kako je taj ovjek posjedovao divnu istou i koliku krepost, kad je na njegovu rije vatra ublaila svoju estinu, voda izmijenila svoj tek, aneoska mu melodija pruila utjehu, a boansko svjetlo vodstvo. Iz toga se vidi kako je cijeli svijet sluio njenim eljama svetoga ovjeka.

http://www.franjevastvo.com

21

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
VI. POGLAVLJE Franjina poniznost i poslunost; Boja predusretljivost prema njemu 1. Poniznost, uvarica i ures sviju kreposti, u velikoj je mjeri ispunjala ovjeka Bojega. Prema vlastitom sudu nije bio nita drugo nego samo grenik, lako je doista bio zrcalo i sjaj svekolike svetosti. Na njoj je nastojao izgraditi samoga sebe. Kao mudar graditelj ju je postavio kao temelj, a to je nauio od Krista. Govorio je kako je Sin Boji zato siao iz uzvienog Oeva krila u nau bijedu kako bi on, Gospodin i Uitelj, i primjerom i rijeju nauavao poniznost. Zbog toga je kao Kristov uenik nastojao i u vlastitim i u tuim oima biti bezvrijedan. Podsjeao je na ono kako je vrhovni Uitelj rekao: "to je ljudima uzvieno, odvratnost je pred Bogom. A obiavao je rei i ovo: "Koliko ovjek vrijedi u oima Bojim, toliko vrijedi i nita vie!" Zato je smatrao ludou uznositi se zbog ljudske naklonosti. Radovao se porugama, a alostio se zbog pohvala. O sebi je radije sluao prijekor negoli pohvalu. Znao je da prijekor ovjeka navodi na popravljanje samoga sebe, a pohvala prijeti padom. Zato je esto, kad bi narod isticao zasluge njegove svetosti, kojem od brae naredio da, utuvljujui mu u ui, izgovara suprotne rijei koje ga omalovaavaju. I kad bi ga taj brat, iako protiv svoje volje, nazvao prostakom i najamnikom, nesposobnim i beskorisnim, radosna srca i lica je odgovarao: "Blagoslovio te Gospodin, predragi sine, jer govori najveu istinu i jer prilii da sin Petra Bernardona slua takve rijei!" 2. Da bi ostalima postao vrijedan prezira, nije se sramio u propovijedi pred svim narodom oitovati svoje slabosti. Jedanput se dogodilo da je, pritisnut boleu, malo ublaio strogost posta da bi ozdravio. Kad mu se tjelesna snaga donekle povratila, pravi je preziratelj samoga sebe, obuzet eljom da obrui tijelo, rekao: "Nije zgodno da me narod smatra isposnikom, a ja se, meutim, nasamo tjelesno krijepim." Zato je, raspaljen duhom svete poniznosti, ustao i na ulici grada Asiza pozvao narod te je s mnogo brae, koju je doveo sa sobom, sveano uniao u veliku crkvu. Svezavi ue oko vrata, naredio je da ga gola, samo u gaama, naoigled svima odvuku do kamena na koji su obiavali stavljati zloince da ih kazne. Iako bijae grozniav i iscrpljen, uspeo se na taj kamen i s velikim arom srca propovijedao u vrijeme otre studeni. I dok su ga svi sluali, naglaavao je kako ga se ne smije slaviti kao duhovna ovjeka, nego ga, tovie, treba prezirati kao putena i prodrljiva. Sakupljeni su se ljudi divili, promatrajui tako neobian prizor. A budui da im je ve bila poznata njegova strogost, skrueno su se kajali i izjavljivali da se ovakvoj poniznosti vema treba diviti negoli je nasljedovati. Iako se ini da ovaj sluaj ima vie znaaj proroanskog nagovjetaja negoli primjera, ipak on doista prua pouku o savrenoj poniznosti koja Kristova sljedbenika upuuje kako mora prezirati irenje prolazne slave, potiskivati oholost naduvene tatine i stiavati la licemjerna pretvaranja. 3. ee je u tom smislu mnogo toga inio da je izvana izgledao kao razbijena posuda a u unutranjosti je posjedovao sveto srce. U svetitu je svoga srca nastojao sakriti Gospodnje darove. Nije http://www.franjevastvo.com 22

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
htio da pohvali bude pristupano ono to bi moglo biti uzrokom propasti. esto je, naime, kad bi ga mnogi hvalili, ovako govorio: "Jo bih mogao imati sinove i keri, nemojte me slaviti kao sigurna. Ne smije se slaviti onoga iji je svretak nesiguran." Te je rijei upravljao onima koji su ga hvalili, a sebi samome bi rekao: "Da je Svevinji toliko toga dao kojem razbojniku, taj bi bio zahvalniji od tebe, Franjo!" Brai je esto govorio: "Nitko ne smije sebi nepravednim odobravanjem laskati zbog svega onoga to moe kao grenik. Grenik moe govorio je postiti, moliti, naricati, vlastito tijelo trapiti; a ne moe samo to da, naime, svom Gospodinu bude vjeran. Time treba da se hvalimo, ako, naime, Gospodina slavimo, ako mu, vjerno sluei pripisujemo sve to god nam daje." 4. A da bi ovaj evaneoski trgovac na vie naina stjecao blago i da bi sve sadanje vrijeme upotrijebio za zasluge nije toliko htio biti pretpostavljen drugima kao to je htio biti podloan, niti je toliko htio zapovijedati kao to je htio biti posluan. Zato je, naputajui slubu vrhovnog poglavara, zatraio sebi gvardijana kojemu bi u svemu bio podloan. Tvrdio je da je plod svete poslunosti tako bogat da onima koji svoju iju stavljaju na njen jaram, od vremena nita ne prolazi bez dobitka. Zbog toga je uvijek obiavao i bratu s kojim je obino putovao obeati i izvravati poslunost. Jednom je prilikom rekao subrai: "Meu ostalim, to mi se boanska dobrota udostojala udijeliti, dana mi je milost, da bih se tako brino pokoravao i novaku jednoga dana, ako bi mi bio postavljen za gvardijana, kao to bih se pokoravao najstarijem i najrazboritijem bratu. Podlonik rekao je u svom poglavaru ne smije gledati ovjeka, nego onoga zbog ije se ljubavi podredio. Ukoliko je, naime, starjeina neugledniji, utoliko je podlonikova poslunost Bogu milja." Kad su ga tako jednom zgodom pitali koga treba smatrati istinski poslunim, kao primjer je uzeo usporedbu s mrtvim tijelom. "Uzmi ree mrtvo tijelo i stavi ga gdje hoe. Vidjet e da se nee protiviti zato to je maknuto, nee mrmljati zbog smjetaja, nee prigovarati zato to je ostavljeno. Bude li postavljeno na uiteljsku stolicu, nee uzdii pogleda, nego e ga spustiti. Zaodjene li ga se grimizom, obuzet e ga dvostruko bljedilo. Takav je ree uistinu posluan, jer ne prosuuje zato je maknut; ne mari gdje e biti smjeten; ne zahtjeva da ga se premjesti; kad je promaknut, sauva uobiajenu poniznost; to ga se vie asti, smatra se jo nevrednijim." 5. Jedanput je svom pratiocu rekao: "Ne smatram se malim bratom, ne budem li u stanju to u ti ga prikazati. Evo, starjeina sam brae, idem na Kapitul, govorim i potiem brau, a na kraju se protiv mene kae: 'Ne odgovara nam, jer si neuk, mutav, neznalica, priprost'; napokon budem uz porugu uklonjen od sviju prezren. Kaem ti, ne budem li nepromijenjena lica, s jednakom radou srca i s istom svetom nakanom sluao te rijei, nipoto nisam mali brat." I nadodao je: "U poglavarskoj se slubi nalazi opasnost, u pohvali propast, a u podlonikoj poniznosti je dobitak due. Zato, dakle, vie gledamo na opasnost negoli na nagrade, kad smo dobili vrijeme zato da steknemo zaslugu?" Franjo, uzor poniznosti, upravo je zbog toga htio da se braa zovu mala braa, a poglavari njegova Reda poslunici (ministri). Htio se posluiti rijeima Evanelja koje je obeao obdravati, pa da bi njegovi uenici ve iz samog imena uili kako su doli u Kristovu kolu da bi nauili poniznost. Ta uitelj je poniznosti Isus Krist, da bi uenike uputio u savrenu poniznost, rekao: Tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude posluitelj. I tko god hoe meu vama biti prvi, neka vam bude http://www.franjevastvo.com 23

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
sluga. Kad je gospodin Ostijski, zatitnik i promicatelj Reda male brae, koji je poslije, prema proroanstvu svetoga ovjeka, bio uzdignut na dostojanstvo vrhovnog sveenitva i prozvan Grgur Deveti, pitao da li je sporazuman s tim da njegova braa budu uzdizana na crkvena dostojanstva, Franjo je odgovorio: "Gospodine, moja su braa zato nazvana mala braa da se ne bi drznula postati veliki. Ako hoete rekao je da u Crkvi Bojoj donose rod, drite ih i uvajte u poloaju njihova zvanja i nemojte nipoto dopustiti da budu uzdizana na crkvena dostojanstva." 6. Jer je i u sebi i u svim svojim podlonicima poniznost pretpostavio astima, Bog, ljubitelj poniznih, smatrao ga je vrijednim viih poloaja, a o tome je jednom bratu, ovjeku izvanredne kreposti i pobonosti, dano da vidi u jednom vienju. Kad se, naime, taj jednom zgodom nalazio u pratnji ovjeka Bojega i zajedno s njim arkim osjeajem molio u nekoj zaputenoj crkvi, pao je u zanos te je meu mnogim sjeditima u nebu vidio jedno koje bijae uzvienije od ostalih. To je prijestolje bilo ureeno dragim kamenjem i odsijevao je najveim sjajem. Zadivljen sjajem toga uzvienog prijestolja, pomno je poeo razmiljati, tko bi imao na nj sjesti. Uto je zauo glas koji mu je rekao: "To bijae prijestolje jednoga od palih (anela) a sada se uva za poniznoga Franju." Kad je brat napokon iz molitvena zanosa doao k sebi, kao obino je slijedio blaenoga ovjeka koji je iao ispred njega. Dok su tako ili i putem razgovarali o Bogu, onaj ga je brat, imajui na pameti svoje vienje, na zgodan nain upitao to misli o sebi. Ponizni mu je Kristov sluga rekao: "Smatram se najveim grenikom." A kad mu je brat uzvratio protivno, da to ne moe po zdravoj savjesti ni rei ni osjeati, nadodao je: "Da je Krist bio kome iskazao toliko milosre, uvjeren sam da bi taj Bogu bio mnogo zahvalniji nego to sam ja." Brat je, doivjevi tako divnu poniznost, bio utvren s obzirom na istinitost doivljenog vienja. Na temelju svjedoanstva sv. evanelja spoznao je da Bog na uzvieno dostojanstvo, s kojeg je svrgnut oholica, uzdie onoga koji je istinski ponizan. 7. Nekom je drugom zgodom, kad je molio u nekoj zaputenoj crkvi, u pokrajini Masa kod Monte Casale, primio objavu da su ondje ostale svete moi. Kad ih bez bola nije mogao gledati kako su ve dugo vremena liene duna tovanja, naredio je brai da ih s dunim tovanjem odnesu u svoje boravite. No, kad je zbog vanih razloga od njih otiao, sinovi zaboravie oev nalog i zanemarie zasluge poslunosti. Kad su jednoga dana htjeli slaviti sveta euharistijska otajstva te su uklonili gornje oltarno pokrivalo, s divljenjem ugledae lijepe kosti koje su divno mirisale. Promatrali su moi koje onamo nije donijela ljudska ruka nego Boja snaga. Kad se bogoljubni ovjek malo poslije vratio, poeo je pomno ispitivati da li je izvreno ono to je naredio s obzirom na moi. Braa su zbog zanemarena naloga ponizno priznala krivnju, a on im je naloio pokoru i oprostio. Sveti je ovjek rekao: "Blagoslovljen neka je Gospodin, moj Bog, koji je sam izvrio ono to ste trebali uiniti vi!" Pomno promotri skrb Boje providnosti kojom se brine za nas koji smo prah i ocijeni kako je u Bojim oima bila uzviena krepost poniznoga Franje. Kad se, naime, njegovu nalogu nije odazvao ovjek, elju mu je ispunio Bog.

http://www.franjevastvo.com

24

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
8. Kad je jednom zgodom pristupio u Imolu, otiao je gradskom biskupu i ponizno ga zamolio da bi uz njegov pristanak mogao pozvati narod na propovijed. Biskup mu je grubo odgovorio: "Dosta je, brate, to ja propovijedam svome narodu." Istinski je poniznik oborio glavu i iziao napolje, ali se za kratko vrijeme vratio. Kad ga je biskup smeteno upitao to opet kani traiti, Franjo je poniznim i srcem i glasom odgovorio: "Gospodine, ako otac sina istjera na jedna vrata, on treba da ue na druga." Biskup ga je, pobijeen poniznou, radosna lica zagrlio i rekao: "Ubudue dajem tebi i svoj tvojoj brai doputenje da propovijedate u mojoj biskupiji, jer je to zavrijedila sveta poniznost." 9. Desilo se da je jednom zgodom doao u Arezzo, kad je cijelom gradu, razdiranom unutranjim ratom, prijetila opasnost. Sklonivi se u podrgrau, iznad grada je vidio kako avli zanosno kliu i kako razjarene graane potpiruju na meusobno istrebljenje. Da bi protjerao one buntovne zrane sile, kao glasnika je poslao brata Silvestra, ovjeka golubinje poslunosti, i rekao mu: "Otii pred gradska vrata te u ime svemoguega Boga snagom poslunosti zapovijedi avlima da smjesta otiu." Pravi se podlonik pourio izvriti oev nalog i, stupivi s hvalama pred lice Gospodnje, pred vatima je poeo snano vikati: "U ime svemoguega Boga i na zapovijed njegova sluge Franje nosite se odavde, svikoliki avli!" Grad se odmah umirio i svi su graani s velikom pomirljivou sredili gradsko zakonodavstvo. Kad je tako protjerana bjesomuna avolska oholost, koja je na neki nain opkolila onaj grad, pridola je mudrost siromaha; Franjina je, naime, poniznost vratila mir i spasila grad. Ponizna je, naime, poslunost herojskog stupnja zavrijedila da nad onim buntovnim i drskim dusima zadobije tako neodoljivu mo da je potisnula i njihovu divlju drskost i razbila silovitu estinu. 10. Oholi avli, dodue, bjee od silne snage poniznih, osim u nekim sluajevima, kad dobri Bog gdjekada dopusti da radi ouvanja poniznosti budu zlostavljeni, kao to o sebi pie sveti apostol Pavao. I Franjo je to stvarno iskusio. Jedno ga je zamolio gospodin kardinal Leon od sv. Kria da bi se njim neko vrijeme proveo u Rimu. Iz ljubavi i potovanja prema njemu je na to pristao. Kad je prve noi nakon molitve htio poivati, dooe avli i estoko navalie na Kristova viteza. Poto su ga dosta dugo i okrutno muili, napokon ga polumrtva ostavie. Kad su avli otili, na Franjin je poziv doao pratilac. ovjek mu je Boji ispripovijedao doivljaj i nadodao rekavi: "Uvjeren sam, brate, da su avli, koji ne mogu nita vie od onoga to im doputa Boja providnost, na mene sada tako estoko nasrtali, jer moj boravak u dvoru mogunika ne prua dobar primjer. Kad moja braa koja borave u siromanim mjestima douju da sam bio s kardinalima, moda e posumnjati da se upliem u svjetovne stvari, da mi se iskazuju asti i da obilno uivam. Zato mislim da je bolje, ako onaj, koji se stavlja kao uzor, izbjegava dvorove i da ponizno boravi meu malenima u skromnim mjestima kako bi oni koji trpe neimatinu, podnosei sline tekoe, postali jai." Zato ujutro dooe kardinalu, ponizno se ispriae i od njega se oprostie. 11. Sveti je ovjek strahovao pred oholou, izvorom sviju zala, i pred neposlunou, njezinim http://www.franjevastvo.com 25

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
najopakijim izdankom, ali je zato radije prihvaao poniznu pokoru. Desilo se jedanput da mu je doveden jedan brat koji je neto uinio protiv poslunosti da bi ga pravedno kaznio. Kad je, meutim, ovjek Boji opazio kako se taj brat prema oitim znakovima istinski skruio, ljubav prema poniznosti ga je potakla da mu oprosti. A da ipak tako olako dano oprotenje ne bi drugima bilo povodom da grijee, naredio je da se bratu oduzeta kapuca baci usred vatre da bi svi vidjeli kolikom i kakvom kaznom treba udariti neposlunost. I kad je kapuca jedan asak bila usred vatre, naredio je da se izvue iz plamena i vrati bratu koji se ponizno pokajao. I gle uda! Kapuca je izvuena iz sred plamena, ali na njoj nije bilo paljevini ni traga. Tako se eto dogodilo da je Bog ovim jednim udom preporuio i krepost svetoga ovjeka i poniznu pokoru. Zato Franjina poniznost, koja je na zemlji tako udesno poaena, zavreuje da je nasljedujemo. Boga je priklonila elji a ovjeku je promijenila osjeaje, svojom je zapovijeu protjerala avolsku drskost, a svojim migom obuzdala prodrljivost plamena. Ona dosita uzvisuje one koji je posjeduju, a dok svima iskazuje potovanje, zasluuje d je svi aste.

http://www.franjevastvo.com

26

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
VII. POGLAVLJE Ljubav prema siromatini i udesno podmirivanje potreba 1. Meu ostalim karizmatinim darovima to ih je Franjo primio od dareljivoga Djelitelja obdaren je posebnom odlikom da se po ljubavi prema najveem siromatvu prelio u bogatstvo dareljivosti. ovjek je Boji dobro uoio da je siromatina bila draga Sinu Bojem i da ju je sada ve cijeli svijet na neki nain odbacio. Tako se vjenom ljubavlju nastojao s njom zaruiti te zbog nje nije ostavio samo oca i majku, nego je razdijeli o i sve to je imao. Nitko nije bio tako pohlepan za zlatom, niti je itko briljivije uvao blago kao to je on uvao svoj evaneoski biser. Naroito bi mu bio povrijeen pogled, kad bi neto vidio u brae to po svemu ne bi bilo u skladu sa siromatvom. Od poetka se redovnikoga ivota do smrti smatrao bogatim i zadovoljnim ve zato to je imao tuniku, pojas i hlae. esto je sebi sa suzama u oima dozivao u pamet siromatvo Isusa Krista i njegove Majke. Zbog toga je za siromatinu govorio da je kraljica kreposti, jer je ona tako izvrsno odsijevala na Kralju kraljeva i na kraljici Majci. I brai je, kad su ga u zatvorenu krugu pitala koja krepost ovjeka ini Kristu vema dragim, kao da je otkrio tajnu svoga srca, odgovorio: "Znajte, brao, da je siromatina kao zatitnica poniznosti i korijen savrenstva poseban put spasenja. Njezin je plod mnogostruk, ali skriven. To je, naime, ono evaneosko, na njivi sakriveno blago za koje valja prodati sve da bi ga se kupilo. A to se prodati ne moe, kad se usporedi s njim, treba odbaciti." 2. "Tko eli dosei njezin najvii vrhunac rekao je mora se na neki nain odrei ne samo svjetovne mudrosti nego i obrazovanja da bi tako lien takva posjeda uniao u silu Gospodnju da se gol preda u ruke Propetoga. Nipoto se svijeta posvema ne odrie onaj koji u tajnosti srca uva pretince vlastitoga miljenja." esto je govorei o siromatvu, podsjeao brau na onu evaneosku: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeska gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslonio." Zato je upuivao brau da poput siromaha podiu siromane kue. U njima neka ne stanuju kao u svojima, nego neka poput putnika i pridolice u njima borave kao u tuima. Kazivao je da je to zakon putnika, da se skupljaju pod tuim krovom, da eznu za domovinom, da miroljubivo prolaze. Nareivao je da se gdjekada porue ve sagraene kue ili da se braa iz njih isele, ako bi u njima neto opazio to bi s obzirom na vlasnitvo ili raskonost bilo u suprotnosti s evaneoskim siromatvom. Govorio je da je siromatvo temelj njegova Reda: kad se najprije taj temelj poloi, onda na njemu vrsto poiva cjelokupno zdanje Reda. Njegova ga postojanost uvruje, a kad on popusti, zgrada se rui. 3. Zato je kazivao, kako je nauio u Objavi, da u sveti redovniki stale treba ui i zapoeti ga rijeima: Hoe li savren biti, idi, prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu. Zato je primao u Red samo one koji su se posve izvlastili i koji nisu za sebe zadrali ba nita. Htio je da se tako ispune rijei sv. Evanelja i da se sprijei sablazan, ako bi netko od svog imanja neto zadrao. http://www.franjevastvo.com 27

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Zato je pravi patrijarha siromaha u Mark Anconi nekom, koji je molio da bude primljen u Red, odgovorio: "Ako se eli pridruiti Kristovim siromasima, sve svoje razdijeli siromasima svijeta." uvi to, ovjek je otiao, i voen tjelesnom ljubavlju, sve svoje ostavio svojima, a siromasima nita. Kad je sveti ovjek sasluao njegov izvjetaj, nemilo ga je ukorio rekavi: "Idi svojim putem, brate muho, jer jo nisi iziao iz svoje zemlje, iz zaviaja i doma oinskoga. Svoje si dao svojim roacima i prikratio siromahe, zato nisi vrijedan svetoga siromatva. Poeo si s tijelom i duhovnoj zgradi postavio nesiguran temelj." Tjelesni se ovjek vratio svojima i natrag zatraio svoje. Budui da to nije htio ostaviti siromasima, brzo je napustio odluku da poe za krepou. 4. Kad je u boravitu kod svete Marije u Porcijunkuli neko vrijeme vladala velika neimatina te nije bilo mogue izii u susret potrebama brae gostiju koja su pridolazila, k ovjeku je Bojem doao njegov zamjenik i prikazao mu neimatinu brae. Zatraio je da bi mu dopustio zadrati neke stvari novaka koji ulaze u Red da bi im braau zgodno vrijeme mogla pribjei i potroiti ih. Nato mu je ovjek Boji koji je dobro poznavao Boju misao rekao: "Daleko bilo to od nas, predragi brate, da bismo poradi bilo kojeg ovjeka uinili neto nedoputeno protiv Pravila. Vie volim da ogoli oltar slavne Djevice, kad to zatrai potreba, nego da bilo to, makar i posve neznatno, uini protiv zavjeta siromatva i protiv opsluivanja evanelja. Blaenoj e, naime, Djevici biti milije, budemo li sveto evanelje savreno opsluivali i ogolili njezin oltar, nego da oltar bude ureen, a da se savjet njezina Sina ne uvai." 5. Kad je ovjek Boji nekom zgodom s pratiocem prolazio Apulijom nedaleko Barija, na putu je naao veliku kesu koja bijae malne puna novca, a puki su je zvali "funda". Pratilac je upozorio Kristova siromaha i uporno ga nagovarao da bi podigao kesu sa zemlje, a novac da razdijeli siromasima. ovjek je Boji to otklonio. Tvrdio je da je u naenoj kesi avlova lukavtina i da brat ne preporuuje neto zasluno nego grijeh, jer se radi o prisvajanju i darivanju tuega. Udaljie se s toga mjesta i pourie da zavre zapoeto putovanje. No, brat je, zaveden ispraznom pobonou, ovjeku Bojem dosaivao kao da mu nije stalo do nevolje siromaha. Blagi je ovjek pristao da se vrati na ono mjesto, ali ne zato da ispuni bratovu volju, nego da otkrije avolsku varku. Vratio se, dakle, s bratom i s jo nekim mladiem, koji je onuda putovao, do "funde". Poto su se najprije pomolili, naredio je pratiocu da je digne. Prestraeni se brat zaprepastio, jer je ve osjetio avolsku rugobu. Ipak je zbog svete poslunosti potisnuo sumnju srca i rukom posegao za kesom. I gle, iz kese iskoi silna zmijurina i zajedno s njom iezne. Tako se razotkrila avolska prijevara. Kad je tako raskrinkana lukavtina neprijateljske varke, sveti je ovjek rekao pratiocu: "Novac, brate, nije za sluge Boje nita drugo nego avao i zmija otrovnica." 6. Nakon toga je sveti ovjek, putujui po potrebi u Sienu, doivio neto udesno. Izmeu mjesta Campilia i San Quirico na jednoj prostranoj ravnici u dooe u susret tri siromane ene koje bijahu u svemu sline: po stasu, po dobi, po obliju. Poastie ga neobinim pozdravom: "Dobro nam http://www.franjevastvo.com 28

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
dola, gospoo Siromatino!" Kad je istiniti ljubitelj siromatine to uo, silno se obradovao, jer na sebi nije imao nita tako draesno, osim onoga to su one opazile. Nakon toga ih je odmah nestalo. Kad su braa pratioci vidjeli kako su jedna drugoj neobino sline i kad su razmiljali o pozdravu, susretu i tajanstvenom nestanku, nisu bez razloga zakljuili da to u veszi sa svetim ovjekom ima neko znaenje. One tri siromane, posve sline ene koje im dooe u susret, tako neobino pozdravie i najednom ieznue, oito su predstavljale ljepotu evaneoskog savrenstva, naime, ljepotu istoe, poslunosti i siromatva. Iako je odluio proslaviti se po povlastici siromatine koju obiavae nazivati: sad majkom, sad zarunicom, sad gospodaricom. Siromatinom je elio nadmaiti sve ostale, jer je on nje nauio da se od sviju smatra najniim. Ako bi kad opazio nekoga tko je po svom vanjskom izgledu bio od njega siromaniji, odmah bi sebe prekorio i potaknuo da ostvari neto slino, kao da se natjecao sa suparnicom siromatinom, bojei se da e ga u onome drugom pobijediti. Desilo se da je idui putem sreo nekog siromaka. Kad je ugledao njegovu golotinju, skruenim je srcem i planim glasom rekao pratiocu: "Uvelike nas postiuje bijeda ovoga ovjeka, jer mi kao veliko bogatstvo izabrasmo siromatinu, a gle, ona vema odsijeva na ovome." 7. Sluga je svemoguega Boga iz ljubavi prema svetom siromatvu radije upotrebljavao milostinju koja je isproena od vrata do vrate, negoli onu koja im je donesena. Kad bi ga gdjekada pozvale odline osobe da ga poaste obilnim stolom, on bi najprije po oblinjim susjednim kuama prosio komadie kruha, a zatim bi, obogaen bijedom, sjeo za obilan stol. I kad je jedno, pozvan od gospodina Ostijskoga, koji je Kristova siromaha izvanredno volio, uinio to isto, pa kad se biskup potuio da mu je umanjio ast, jer je, naime, kao pozvani gost poao prositi milostinju, sluga je Boji odgovorio: "Veliku sam vam, gospodine, iskazao ast, kad sam poastio veega Gospodina. Gospodinu se, naime, svia siromatvo, a napose ono koje je dragovoljno prihvaeno radi Krista. To kraljevsko dostojanstvo, to ga je prigrlio gospodin Isus postavi siromaan da bi nas obogatio svojim siromatvom i da bi nas kao istinite siromahe po duhu uinio kraljevima nebeskoga kraljevstva i batinicima, ne elim ostaviti poradi "feuda" lana bogatstva to vam je dano samo privremeno." 8. Kad je gdjekada poticao brau na pronji milostinje, posluio bi se ovim rijeima: "Poite rekao bi jer su mala braa u ovo posljednje vrijeme svijetu posuena da bi izabrani meu njima ispunili ono zbog ega e ih Sudac pohvaliti, kad budu uli onu nadasve slatku rije: "to god ste uinili jednome od moje najmanje brae, meni ste uinili." Govorio je kako je ugodno prositi pod imenom male brae koju je Uitelj evaneoske istine u nagradi pravednika tako znaajno istaknuo. Na najvee je blagdane, kad bi bilo zgodno, obiavao prositi govorei, kako se na svetim siromasima ispunja ona proroanska rije koja glasi: Kruh je aneoski blagovao ovjek. Rekao bi da je ono doista kruh aneoski koji je isproen za ljubav Boju i na poticaj anela; udijeljen im je iz ljubavi, sveta siromatina im ga skuplja od vrata do vrata.

http://www.franjevastvo.com

29

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
9. Kad je jednom na sam sveti Uskrs boravio u nekom samotitu koje bijae toliko udaljeno od ljudskog naselja da mu nije bilo zgodno prositi, sjetio se Onoga koji se toga dana ukazao na putu za Emaus te je poput stranca i siromaha od same brae prosio milostinju. A kad je na taj nain ponizno dobio milostinju, upravio im je svetu pouku da bi, prolazei pustinjom ovoga svijeta, poput stranaca i pridolica, kao pravi Hebreji, u duhu siromatva neprestano slavili Gospodinovu Pashu, tj. prijelaz s ovoga svijeta k Ocu. Budui da se u pronju milostinje nije ilo iz elje za dobitkom nego za slobodom duha, bilo je oito kako se Bog, Otac siromaha, o njemu posebno brine. 10. Dogodilo se jednom u Noceri. Sluga se Boji pritisnut boleu, sa sveanom pratnjom, koju mu je zbog posebna tovanja poslao asiki narod, vraao u Asiz. Kad su, vozei slugu Bojega, stigli do zaseoka koji se zove Sarthiano, glad i vrijeme su zahtijevali svoje. Zato otioe u mjesto. A kad ne mogoe nita nabaviti, vratie se praznih ruku. Nato e im sveti ovjek: "Niste nita dobili zato to ste se vema pouzdavali u svoje muhe negoli u Boga." Novac je nazvao muhama. "Dajte se vratite rekao im je te po kuama koje obioste, umjesto naplate ponudite ljubav Boju i ponizno zaprosite milostinju. I nemojte u lanom uvjerenju misliti da je to runo i bijedno, jer je onaj veliki Milostinjar nakon grijeha dareljivom blagou sve udijelio kao milostinju." Vitezovi potisnue sram i dragovoljno pooe u pronju. Vie su toga "kupili" za ljubav Boju negoli za novac. Siromani stanovnici toga mjesta, kad im je Bog ganuo srca, nisu im dareljivo pruili samo svoje nego i sami sebe. I tako se dogodilo da je neimatinu, koju novac nije mogao ukloniti, uklonio Franjino bogato siromatvo. 11. U ono vrijeme, dok je Franjo leao bolestan u samostanu nedaleko od grada Rieti, po svojoj ga je slubi posjeivao neki lijenik. Kad mu se Kristov siromaak za obavljeni osao nije mogao primjereno oduiti, dareljivi je Bog, da ne bi sada lijenika otpustio bez nagrade umjesto njega nagradio jednim dobroinstvom. Kua je toga lijenika, koju je upravo sagradio, uloivi u nju svekoliku svoju uteevinu irokom pukotinom zida odozgor do dolje prijetila da e se doskora sruiti. inilo se da ljudska vjetina nije kadra sprijeiti da se ne porui. Lijenik se, meutim, potpuno pouzdao u zasluge svetoga ovjeka. S velikom je vjerom zamoli njegove drugove da bi mu dali neto ega se ovjek Boji doticao svojim rukama. Kad je na mnoge molbe dobio neto od njegovih vlasi, stavio ih je te veeri u pukotinu svoje kue. Kad je sutradan ustao, opazio je da se ona pukotina tako vrsto stisla da nije mogao ni ondje stavljene vlasi izvui, niti je mogao nai trag prvotne pukotine. Dogodilo se da je taj lijenik, koji je marljivo sluio ruevnom tijelu sluge Bojega, time otklonio opasnost ruenja vlastite kue. 12. Kad se ovjek Boji nekom drugom zgodom htio preseliti u jedno samotite da bi se ondje slobodnije prepustio kontemplaciji, jer bijae nemoan, putovao je jahajui na magaretu nekoga siromanog ovjeka. Kad se taj ovjek, pratei u ljetnim danima Kristova slugu, zbog napora i duga puta umorio i iznemogao od uasne ei, usrdno je poeo vikati za svecem: "Evo, umrijet u od ei, ako se odmah ne osvjeim aom hladne vode!" http://www.franjevastvo.com 30

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
ovjek je Boji bez oklijevanja sjahao s magareta. Kleknuo je na zemlju, podigao ruke prema nebu i nije prestajao moliti dok nije spoznao da je uslian. Kad je napokon dovrio molitvu, rekao je ovjeku: "Pouri k onoj stijeni i ondje e nai ivu vodu koju ti je ovoga asa Krist izveo iz kamena da se napije." O, kako zapanjuje Boje dostojanstvo koje se tako spremno priklanja svojim slugama! edni ovjek pije vodu koja je zbog kreposti molitelja izvedena iz stijene. I napio se iz najtvre stijene. Ondje prije toga nije bilo vodenoga izvora niti ga se, kao to je pomno ispitano, poslije toga moglo nai. 13. Kako je Krist poradi zasluga svoga siromaka umnoio hranu na moru o emu e se govoriti poslije dovoljno je da se samo spomene kako je neznatnom milostinjom, koja mu je pruena, kroz vie dana od smrtne opasnosti sauvao mnoge. Iz toga se moe jasno vidjeti: kao to je sluga svemoguega Boga po izvoenju vode iz stijene bio slian Mojsiju, da je tako po umnoenju hrane bio slian Elizeju. Neka, dakle, od Kristovih siromaha bude daleko svako nepouzdanje. Ako je, naime, Franjino siromatvo pruilo toliko obilje svega da je udesnom snagom izlazio u susret potrebnima onih svojih dobroinitelja koji su mu pomagali, te nije bila u pitanju ni hrana, ni pie, ni kua, kad je zatajila snaga i novca, i vjetine i naravi. Daleko e se lake doi do onoga to boanska providnost po uobiajenom redu prua openito. Ponavljam: Ako je suha stijena na siromakove rijei ednomu pruila obilan napitak, sigurno nee svoju poslunost uskratiti ni onima koji su zbog Poetnika svega stvorenoga sve ostavili.

http://www.franjevastvo.com

31

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
VII. POGLAVLJE Franjina unutranja pobonost i kako su mu bili privreni nerazumni stvorovi 1. Prava pobonost, koje je prema sv. Pavlu, za sve korisna, Franjino je srce toliko ispunila i zahvatila mu unutranjost te se inilo da je cijeloga ovjeka Bojeg osvojila. Ona ga je po molitvi uzdizala k Bogu, po suosjeanju preoblikovala u Krista, po predusretljivosti priklanjala ovjeku, a po sveopem povezivanju s pojedincima povraala ga u stanje prvotne nedunosti. Premda ga je njeno poticala na sve, ipak, kad je gledao kako se due otkupljene dragocjenom krvlju Isusa Krista kaljaju prljavtinom grijeha, oplakivao ih je s toliko njene samilosti da ih je poput majke danomice raao u Kristu. I to je bio glavni razlog da je toliko tovao slubenike rijei Boje, jer oni svom pokojnom bratu podiu potomstvo, naime, Kristu koji je propet za grenike, po njihovu obraenju i njenom brigom podiu i briljivom ljubavlju upravljaju. Ovakva je sluba samilosti, tvrdio je on, Ocu milosra draa od svake rtve, napose, ako se to ini iz savrene ljubavi te se na tome vema radi primjerom negoli rijeju, vema suznom molitvom negoli rjeitim govorom. 2. Zato je govorio da treba aliti propovjednika koji nema prave pobonosti, bilo da u propovijedi ne ide za spasom dua nego za vlastitom slavom, bilo da grenim ivotom rui ono to istinskom naukom izgrauje. Kazao je da ovakvom treba pretpostaviti brata jednostavna i nerjeita koji dobrim primjerom potie druge na dobro. One je rijei: Nerotkinja raa sedam puta tumaio ovako: "Nerotkinja rekao je siromani je brat koji u Crkvi nema dunost da raa djecu. Taj e na sudu roditi mnoge, jer e Sudac njegovoj slavi pribrojiti one koje sada svojim privatnim molitvama obraa Kristu. Koja ima mnogu djecu, gubi svjeinu, jer e tat i brbljav propovjednik, koji se sada raduje mnogima kao da su njegovom snagom roeni, tada spoznati da on u njima nema nita svoje." 3. Budui da je pobonim srcem eznuo i plamenim arom izgarao za spasom dua, kazivao je da ga ispunjaju najugodniji miomirisi i kao da biva pomazan najskupocjenijom pomau, kada douje kako miomirisni dobar glas svete brae koja su rasprena po svijetu privlai mnoge na put istine. Sluajui takve vijesti, u duhu je kliktao, najpoeljnijim je blagoslovima obasipao onu brau koja rijeju ili djelom Kristovoj ljubavi privode grenike. A oni koji su sveti Red okaljali grenim djelima, pogoeni su najteom osudom njegova prokletstva: "Presveti Gospodine rekao je neka od tebe, od cijeloga nebeskog dvora i od mene neznatnoga budu prokleti oni koji svojim zlim primjerom kvare i rue ono to si po svetoj brai ovoga Reda sagradio i graditi ne prestaje!" esto ga je snalazila tolika alost zbog sablazni malenih te je mislio da e podlei da ga nije podravala utjeha boanske blagosti. Kad je jedno tako bio uznemiren zbog zlih primjera, tjeskobnim je srcem molio milosrdnog oca za sinove, i od Gospodina je primio ovaj odgovor: "Zato se, siromani http://www.franjevastvo.com 32

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
ovjee, uznemiruje? Zar sam te postavio pastirom nad svojim Redom zato da smetne s uma da sam mu ja glavni zatitnik? Zato sam postavio tebe, ovjeka jednostavna da se ono to u uiniti po tebi, ne bi pripisivalo tebi, nego mojoj milosti. Ja sam Red podigao, ja u ga uvati i pasti, a mjesto onih koji otpadnu, poslat u druge i to tako da u, ako ne bi bilo roenih, uiniti da budu roeni; i kakvim god udarcima ovaj siromani Red bude pogoen, ipak e ostati poteen." 4. Pred porokom ogovaranja koji je tetan po izvor ljubavi i milosti strahovao je kao pred zmijskim ujedom. Tvrdio je da je to najzatornija kuga i da je predobrom Bogu ogavno zbog toga to opada maem svoga jezika ubija due a zatim se hrani njihovom krvlju. Kad je jednom uo da je neki brat ocrnjivao dobar glas drugoga, okrenuo se svom zamjeniku i rekao mu: "Ustani, ustani, pomno ispitaj, i ustanovi li da je optueni brat neduan, tuitelja otro kazni i prokai ga svima." Gdjekad je odredio da se onaj, koji je svoga brata liio dobra glasa, lii redovnike haljine; i taj ne smije k Bogu dii svoje oi, ako se prije toga ne pobrine da po mogunosti povrati ono to je oduzeo svom bratu. Rekao je: "Opadaeva je zloa utoliko vea od razbojnike ukoliko nas Kristov zakon, koji se sastoji u opsluivanju ljubavi, obvezuje da vema elimo spas due negoli tijela." 5. Posebnom je njenou prilazio onima koji su pogoeni bilo kakvom tjelesnom nedaom. Ako je kod nekoga opazio neimatinu, nestaicu neega, njenou je svoga ljubaznog srca svraao panju na Krista. Blagost mu bijae uroena, a nadodana ljubav Kristova ju je podvostruila. Zato mu se srce upravo rastapalo prema siromanima i bolesnima. Kojima nije mogao pruiti ruku , pruio bi im osjeaj. Jedanput se dogodilo da je neki brat grublje odgovorio siromahu koji je u nezgodan as zatraio milostinju. Kad je samilosni ljubitelj siromaha to douo, naredio je tom bratu da se gol niice prostre do siromahovih nogu, da se prizna krivim i zatrai da mu pomogne molitvom i oprotenjem. Kad je dotini to uinio, otac je blago rekao: "Dok, brate, gleda siromaha, preda te je on postavljen kao zrcalo da u njemu gleda Gospodina i njegovu siromanu Majku. Na slian nain promatraj na bolesnicima slabosti to ih je na se preuzeo Gospodin. Budui da je i on sam, najkranskiji siromah, u svim siromasima gledao lik Kristov, zato, ako bi mu neto bilo dano kad je nuno za ivot, kad bi se s njima sreo, ne bi im to samo dareljivo ustupio, nego je bio miljenja da im se to mora vratiti kao da je njihovo vlastito. Desilo se jedno da mu je, kad se vraao iz Siene, u susret doao neki siromah, a Franjo je zbog bolesti preko habita bio zaogrnut ogrtaiem. Kad je samilosnim okom ugledao bijedu spomenutoga siromaha, rekao je svom pratiocu: "Ogrta moram vratiti ovome siromaku, jer je njegov. Samo smo ga posudili, dok se ne namjerimo na nekoga siromanijeg." A subrat se, imajui na pameti potrebu ljubaznog oca, odluno suprostavio da ne bi iziao u susret drugom, a sebe zanemario. On na to ree: "Miljenja sam da bi mi veliki Milostinjar to uraunao kao krau, ako ovo to nosim ne bih dao onome kome je potrebnije. Zato je za sve to mu se davalo za njegove tjelesne potreba od darovatelja obiavao http://www.franjevastvo.com 33

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
zatraiti doputenje da to slobodno smije ustupiti onome na koga se namjeri i procijeni da je u veoj potrebi. Nije tedio ba nijedne stvari: ni ogrtae, ni tunike, ni knjige, ni ures oltara, a da sve to ne bi, kad bi mu se pruila prilika da izvri obvezu ljubavi, udijelio potrebnicima. Vie je puta, kad bi putujui sreo siromahe koji su nosili kakav teret, njihovu teretu podmjetao svoja slabana ramena. 6. Promatrajui Boga kao prvi ovjek svega, ispunjen silnom ljubavlju, i najneznatnije bi stvorove nazivao imenima brata i sestre. To je inio zato to je znao da kao i oni ima istoga zajednikog poetnika Boga. Ipak je srdanije i njenije volio one stvorove koji nas svojom naravnom slinou podsjeaju na Kristovu ljubaznu blagost i predstavljaju ga znakovitou Sv. pisma. esto bi otkupio jaganjce koje su vodili na klanje, sjeajui se onoga najkrotkijega Jaganjca koji je htio biti odveden u smrt da bi otkupio grenike. Kad je sluga Boji jednom zgodom bio gostom samostana San Verecondo u Gubijskoj biskupiji, te e noi ojanjila jedna ovca. Nala se tu i vrlo goropadna svinja koje nije potedjela neduna ivota, nego je janje okrutnim ujedom udavila. Kad je to uo blagi otac, bio je ganut divnim suosjeanjem. Imajui na pameti Jaganjca bez ljage, pred svima je poeo naricati zbog smrti janjeca govorei: "Jao meni, brate jaganjiu, neduna ivotinjice, bila prokleta ona okrutnica koja te usmrtila i neka od nje ne pojede nita ni ovjek ni ivotinja!" I gle uda! Opaka je krmaa odmah poela slabiti i tri je dana tjelesno ispatala kaznu, dok napokon nije podlegla i uginula. Ta krmaa bi baena u samostanski opkop i ondje je leala dugo vremena. Sasuila se poput daske te tako nije postala hranom ni jednom gladnom stvoru. Neka zato ljudska opakost vidi kakvom e kaznom konano biti udarena, ako je tako stranom smru pogoena ivotinjska okrutnost. Neka promisli i poboni vjernik, kako je ljubav sluge Bojega imala udesnu snagu i veliku milinu da mu se na svoj nain pokoravala i ivotinjska narav. 7. Putujui nedaleko grade Siene, namjerio se na veliko stado ovaca koje su pasle. Kad ih je po svom obiaju pozdravio, prestadoe pasti i dotrae k njemu. Podigoe svoje glave, usmjerie u nj svoje poglede pa su ga promatrale. Toliko su mu se radovale da su se i pastiri i braa divili, gledajui kako mu se neobino raduju i jaganjci pa i sami ovnovi. Nekom je drugom zgodom kod sv. Marije u Porcijunkuli netko ovjeku Bojem poklonio ovcu. Iz ljubavi prema nedunosti i jednostavnosti, a ovca to posjeduje po svoj naravi, primio ju je sa zahvalnou. Bogoljubni je ovjek poticao ovicu da slavi Gospodina i da ne dosauje brai. Ovca je, kao da shvaa pobonost ovjeka Bojega, njegovu opomenu brino obdravala. Dok je, naime, sluala kako braa u koru pjevaju, i onaj je, ulazei u crkvu, bez iijeg poticaja pokleknula, a pred oltarom bi Djevice, Jaganjeve Majke, zablejala, kao da ju je eljela pozdraviti. Osim toga je, kad bi se podizalo presveto Tijelo Kristovo unutar misnog slavlja, klecala na koljena kao da je htjela nepobone prekoriti, a Kristu odane pozvati na aenje Sakramenta. http://www.franjevastvo.com 34

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
U Rimu je neko vrijeme iz potovanje prema onom najkrotkijem Jaganjcu uza se imao neko janjece koje je prigodom svog odlaska povjerio na uvanje plemenitoj gospoi Jakobi de Septem Soliis. Janje je, kao da ga je svetac uputio u duhovne stvari, kad bi gospoa ila u crkvu, dok je ondje boravila i kad se vraala, nerazdruivo bilo uz nju. Ako bi gospoa u jutarnjim satima oklijevala ustati, janje bi je, ustavi, tjeralo roiima i poticalo blejanjem, pokretima i znakovima da pouri u crkvu. Zbog toga je gospoa tog jaganjca, Franjina uenika koji je ve postao uiteljem pobonosti, uvala kao neto udesno i drago. 8. Nekom drugom zgodom je u Grecciu ovjeku Bojem poklonjen iv zei. Kad ga slobodna stavie na zemlju, mogao je pobjei kamo god je htio. Na poziv je dobrog oca trkom pourio u njegovo krilo. Franjo ga je toplim osjeajem srca zagrlio te se inilo da s njim suosjea i poput majke ga je njenim rijeima opomenuo neka ne dopusti da ga ponovno uhvate. Pustio ga je da slobodno ode. Pa kad ga je i vie puta stavio na zemlju i potaknuo da ode, zei se svaki puta vratio u oevo krilo, kao da je nekim tajnim osjetilom srca osjeao njegovu ljubav; braa su ga napokon na oevu zapovijed odnijela na samotno, sigurnije mjesto. Na slian je nain na otoku Peruinskog jezera (Lago Trasimeno) ulovljen kuni i darovan ovjeku Bojem. Dok je od drugih bjeao, s povjerljivom se sigurnou preputao njegovim rukama i krilu. Kad se Rijetskim jezerom vozio prema samotitu Greccio, neki mu je ribar iz potovanja poklonio jednu rijenu pticu. Kad ju je Franjo radosno primio i rairenih ruku poticao da odleti, ona nije htjela otii. Nato je otac uzdignutim pogledom prema nebu ostao dugo u molitvi i nakon dobar sat vremena kao da se odnekle povratio k sebi, ponovno je ptici umiljato naredio da zahvali Gospodinu i odleti. Primivi blagoslov i doputanje, nekim je kretnjama krila izrazila svoju radost i odletjela. Na slian mu je nain na istom jezeru darovana velika, iva riba. Po svom ju je obiaju nazvao sestrom i stavio u vodu pokraj amca. Riba je pred ovjekom Bojim igrala i, kao da je bila privezana njegovom ljubavlju, od amca se nije udaljavala, dok je nije najprije blagoslovio i dopustio da otpliva. 9. Kad je jednom drugom zgodom s nekim bratom putovao preko mletakih movara, namjerio se na vrlo veliko mnotvo ptica koje su sjedile na grmlju i pjevale. Kad ih je spazio, rekao je pratiocu: "Sestre ptice hvale svoga Stvoritelja. Dok posred njih prolazimo, pjevajmo hvale Gospodinu i kanonske asove." Kad stigoe meu ptice, one se ne maknue s mjesta. A kada zbog njihova cvrkutanja, dok su molili asoslov, nisu jedan drugoga mogli uti, sveti je ovjek okrenuo prema pticama i rekao im: "Sestre ptice, prestanite pjevati, dok mi Bogu ne izgovorimo dune pohvale!" I one odmah utihnue. Tak su dugo ustrajale u utnji, dok od Bojega sveca, nakon dugih asova i pohvala, ne dobie doputenje da pjevaju. Kad im je ovjek Boji dopustio, nastavie svoje pjevanje kao obino. Kod svete Marije Porcijunkulske je pokraj elije ovjeka Bojega na smokvi sjedio cvrak i pjevao. Budui da je Gospodinova slugu, koji bijae vian diviti se Stvoriteljevoj veliini i u malim http://www.franjevastvo.com 35

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
stvarima, svojim pjevanjem ee poticao da slavi Boga, jednog dana ga je pozvao, a cvrak, kao da je pouen s neba, doleti na Sveevu ruku. I kad mu je otac rekao: "Pjevaj, brate moj cvrku, svojom pjesmom slavi Gospodina, Stvoritelja!" Cvrak je bez oklijevanja poeo pjevati i nije prestao, dok na oevu zapovijed nije odletio na svoje mjesto. Ondje je ostao osam dana. Svakog bi dana na oevu zapovijed dolazio, pjevao i odlazio. Napokon je ovjek Boji rekao subrai: "Podajmo ve slobodu svom bratu cvrku. Svojom nas je pjesmom dosta razveseljavao i osam nas dana poticao da slavimo Boga." I im je cvrak dobio doputenje, odmah se udaljio i vie se ondje nije pokazivao, kao da se na neki nain nije usuivao prestupiti Sveev nalog. 10. Dok je bolovao u Sieni, neki mu je plemi poslao netom ulovljena, iva fazana. Kad je fazan ugledao i uo svetoga ovjeka, odmah se uza nj toliko prijateljski priljubio da se ni na jedan nain nije dao od njega odvojiti. Vie je, naime, puta bio ostavljen u vinogradu, izvan boravita brae, da, ako hoe, odleti, ali se svaki puta brzim trkom vratio k ocu, kao da ga je on cijelo vrijeme uzgajao i timario. Nakon toga su ga darovali nekom ovjeku koji je iz potovanja obiavao posjeivati slugu Bojega. Fazanu kao da je bilo mrsko to je udaljen od dobrog oca pa zato nije htio nimalo jesti. Kad je napokon vraen sluzi Bojem, im ga je ugledao, razliitim je pokretima tijela oitovao svoju radost i odmah je poeo pohlepno jesti. Kad je Franjo stigao u samotite Alvernu da proposti etrdesetnicu na ast sv. Mihaela Arkanela, oko njegove elijice su lijetale svakovrsne ptice, kao da su se radovale njegovu dolasku. Umiljatim pjevanjem i radosnim kretnjama kao da su htjele dobrog oca pozvati i nagovoriti da bi se ondje trajno nastanio. Kad je Svetac to opazio, rekao je svom subratu: "Vidim, brate, volja je Boja da ovdje proboravimo neko vrijeme. ini se da su sestre ptice toliko radosne zbog nae nazonosti." Dok je tako ondje boravio, uvelike se s njim sprijateljio sokol, s njim se tijesno povezao i ondje se ugnijezdio. Nou ga je, naime, uvijek pretjecao svojim pjevanjem i glasanjem u onaj sat, kad je sveti ovjek obiavao moliti boanski asoslov. To sluzi Bojem bijae vrlo drago napose zato to je tolika briga koju je sokol o njemu vodio, otklanjala od njega svaku tromost. Kad je Kristova slugu muila bolest vie nego obino, sokol ga je tedio i nije tako tono upozoravao na bdjenje. U osvit bi dana, kao da ga je sam Bog pouio, zvoncem svoga glasa tiho pozvonio. Oito je, naime, kako je i ona radost svakovrsnih ptica i ono sokolovo pjevanje bilo boansko pretkazivanje, kako je boanski proslavitelj i pobonik, uzdignut na krilima kontemplacije, imao tom zgodom biti poaen Serafovim ukazanjem. 11. Dok je neko vrijeme boravio u samotitu kod Greccia, ono su mjesto snale mnoge nedae. Mnotvo je, naime, grabeljivih vukova odnosilo ne samo stoku nego je ugroavalo i ljude, a tua bi svake godine opustoila usjeve i vinograde. Kad je blagovjesnik svetog evanelja jednom propovijedao, rekao im je: "Na ast i slavu svemoguega Boga vam se kunem da e vas sva ova pokaranja ostaviti, Bog e vas milosrdno http://www.franjevastvo.com 36

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
pogledati i umnoit e vam vremenita dobra, ako mi povjerujete i sebi se smilujete, ako obavite iskrenu ispovijed i budete donosili plodove dostojne obraenja. Ponovno vas upozoravam da e se Boja kazna ponoviti, ako se za dobroinstva pokaete nezahvalnima i ako se vratite natrag bljuvotini, kazna e se podvostruiti i jo e se vei gnjev izliti na vas. I tako od onoga asa, jer se obratie i posluae njegovu opomenu, presta unitavanje, ieznue opasnosti, vukovi vie nisu nanosili nikakve tete, a ni tua. tovie, ako je kada tua zahvatila susjedna polja kad bi se pribliila njihovim meama ondje bi se zaustavila ili bi skrenula na drugi kraj. I tua i vukovi su obdravali obeanje dano ovjeku Bojem te vie nisu ni pokuavali protiv zakona ljubavi bjenjeti na ljude koji se obratie, dokle god prema ugovoru nisu uinili nita zlo protiv svetim Bojim zapovijedima. Treba, dakle, smjerno astiti pobonost blaenoga ovjeka koja bijae tako neobino privlaiva i snana da je krotila divljinu, pripitomljavala umsku zvjerad, a pitome ivotinje su bivale pouljive. Zapovijedi je paloga ovjeka podvrgavala ivotinjsku narav. To je ona pobonost koja je, poto je sklopila savez sa stvorovima, korisna za sve, njoj je obean sadanji i budui ivot.

http://www.franjevastvo.com

37

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
IX. POGLAVLJE ar ljubavi i elja za muenitvom 1. Tko je kadar prikazati arku ljubav kojom je plamtio Zarunikov prijatelj Franjo? Sav je, naime, obuzet plamenom Boje ljubavi, izgledao kao neki uareni ugalj. im bi uo za "Boju ljubav", odmah bi ivnuo, ustitrao, rasplamtio se kao da mu je vanjskim glasom taknuta unutranja struna srca. Pruanje takva uzdarja za milostinju smatrao je plemenitom rastronou, a one koji su je manje cijenili od novca smatrao je neljudima. Ve je sama neprocjenjiva vrijednost ljubavi Boje dovoljna da sebi pribavimo nebesko kraljevstvo, pa zato moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga koji je nas mnogo ljubio. A da bi ga sve poticalo na Boju ljubav, radovao se svim djelima Gospodinovih ruku i po promatranju se divnih prizora uzdizao do smisla i uzroka sviju stvari. Meu lijepim je stvarima motrio Najljepega i po stopama, utisnutim u stvari, posvuda je slijedio Ljubljenoga. Od svega je sebi pravio ljestve po kojima se uspinjao da zagrli onoga koji je sav poeljan. arom je neuvene pobonosti u pojedinim stvorovima kao u potoiima kuao onu izvornu dobrotu i sluao kao neku rajsku pjesmu u suglasju snaga i ina koji su im dani od Boga. Po uzoru kralja Davida ih je umiljato poticao da hvale Gospodina. 2. Isus Krist propeti je neprestano poput struka smirne boravio na njegovu srcu. Po izvanrednom se aru ljubavi elio u njega posvema preoblikovati. Po daru se posebne pobonosti prema njemu od svetkovine Bogojavljenja kroz etrdeset neprekidnih dana u ono, naime, vrijeme kad je Gospodin skrovito boravio u pustinji povlaio na samotna mjesta i zatvarao u eliju. Neprekidno se, koliko je mogao, uzimajui neznatnu koliinu hrane i pia, preputao postu, molitvi i Bojim pohvalama. Silan ga je osjeaj tako unosio u Krista, ali je i Ljubljeni isto tako uzvraao njemu povjerljivom ljubavlju te se inilo kao da je sluga Boji pred sobom neprestano osjeao nazonost samog Spasitelja, kao to je to jednom zgodom u povjerenju otkrio brai. Prema sakramentu Gospodinova Tijela je plamtio arom sviju srdaca. Zanosno se divio onom uzvienom dostojanstvu i neshvatljivoj ljubavi. esto se tako pobono prieivao da je i druge poticao na pobonost. Kad bi pristupio slatkom blagovanju neokaljanog Jaganjca, inilo se kao da je duhom pijan i mnogo je puta upadao u zanos. 3. Majku Gospodina Isusa Krista ljubio je neizrecivom ljubavlju zato to je Gospodina velianstva uinila naim bratom i to smo po njoj postigli milosre. Nakon Krista se najvie pouzdavao u nju. Nju je izabrao da bude zagovornicom njemu i njegovima. Njoj je na ast pobono http://www.franjevastvo.com 38

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine Uznesenja. S anelima je, koji plamte divnim arom i uzdiu se k Bogu raspaljujui due izabranih, bio povezan neraskidljivom vezom ljubavi te je iz pobonosti prema njima poevi od Uznesenja slavne Djevice etrdeset dana postio i neprestano se bavio molitvom. Zbog arka revnovanja za spasenje sviju bio je posebnom ljubavlju privren blaenom Mihaelu Arkanelu, jer on vri slubu predvoditelja dua (k Bogu). Sjeajui se sviju svetih koji kao ognjeno kamenje u duama ponovno raspaljuju boansku vatru, sve je apostole, a napose Petra i Pavla, tovao s najveom pobonou zbog arke ljubavi kojom su ljubili Krista. Iz potovanja i ljubavi prema njima posveivao je Gospodinu post posebne etrdesetnice. Kristov siromaak ne imaae nita vie nego samo dva novia, tijelo, naime, i duu; i samo je to mogao pruiti dareljivom ljubavlju. Po Kristovoj je ljubavi, tako rei, sve vrijeme po strogom postu neprestano prinosio svoje tijelo, a po arkoj ljubavi svoj duh. Tako je vani, u predvorju, prinosio potpunu rtvu, a iznutra, u hramu, rtvu tamjana. 4. Izvanredno predanje i ljubav su ga neprestano uzdizale k boanskim stvarima te je njegova osjeajna naklonost sve vie rasla prema predstavnicima prirode i milosti. Kakvo onda udo, ako je njega, koga je ljubav srca pobratila s ostalim stvorovima, ljubav Kristova uinila bratskijim prema onima koji su obiljeeni slikom Stvoriteljevom i otkupljeni krvlju Spasiteljevom. Nije se smatrao prijateljem Kristovim, ako se ne bi brinuo za due to ih je Krist otkupio. Naglaavao je da se nita ne smije pretpostavljati spasu dua. To je napose dokazivao time to se Boji Jedinoroenac udostojao za due visjeti na kriu. Odatle mu ona izdrljivost u molitvi, dosjetljivost u propovijedi i zanos u pruanju primjera. Zato, kad god bi mu se predbacivalo da je prestrog, tada bi rekao da je drugima dan za uzor. Premda mu je tijelo bilo neduno, jer se ve svojevoljno podvrgavalo duhu i nije ga zbog grijeha trebalo bievati, ipak ga je, da bi pruio dobar primjer, uvijek nanovo kanjavao i optereivao te je radi drugih iao munim putovima. Rekao je: "Kad bih govorio ljudske i aneoske jezike, a ljubavi ne bih imao i kad blinjima ne bih pruao primjere kreposti, drugima bih koristio malo, a sebi nita." 5. arkim je plamenom ljubavi zaviao svetim muenicima na njihovu trijumfu. U njima nije bilo mogue ugasiti ni plamena ljubavi niti im se mogla umanjiti sranost. Zato je i sam, raspaljen onom savrenom ljubavlju koja izgoni strah, po enji za muenitvom sebe prikazivao Gospodinu kao ivu rtvu da bi se oduio Kristu koji je umjesto nas umro, ali i da ostale potakne na ljubav prema Bogu. este je, naime, godine nakon svog obraenja, izgarajui od elje za muenitvom, odluio otploviti u Siriju da propovijeda kransku vjeru i obraenje Saracenima i drugim nevjernicima. Kad se ukrcao na lau da bi onamo otplovio, nepovoljni vjetrovi su ga prisilili da se iskrca na obali Sklavonije. Kad se tako ondje zadrao neko vrijeme i nije se mogao namjeriti na lau koja bi u to vrijeme onamo plovila, smatrao je da mu se elja izjalovila pa je zamolio neke mornare, koji su plovili u Anconu, da bi ga Bogu za ljubav povezli sa sobom. Budui da nije imao ime platiti, odluno su ga odbili. ovjek se Boji, meutim, silno pouzdao u Boju dobrotu pa se s pratiocem kriomice ukrcao u lau. Tu se naao i neki ovjek koga je, kako se s pravom vjeruje, poslao Bog radi svoga siromaka. Taj http://www.franjevastvo.com 39

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
je sa sobom donio potrebne hrane i s lae pozvao nekog bogobojaznika i rekao mu: "Sve ovo brino priuvaj za siromanu brau koja se skrivaju u lai te im onda, kad ustreba, ljubazno prui." Tako se i dogodilo. Zbog jakih vjetrova nisu mornari mogli nigdje pristati. Potroili su svu zalihu hrane, a preostala je samo milostinja koju je siromani Franjo primio odozgora. No, jer je toga bilo vrlo malo, boanska je mo to umnoila te je potpuno doteklo potrebama sviju koji su zbog neprestana nevremena vie dana proveli na moru sve tamo do ankonske luke. Kad su mornari uvidjeli da su po sluzi Bojem izbjegli mnogim opasnostima, a poznate su im bile strahovite pogibelji, jer vidjee djela Jahvina, udesa njegova na puini, zahvalie svemoguem Bogu koji se u svojim prijateljima i slugama pokazuje tako divan i ljubeljiv. 6. Kad je, napustivi, more, poeo obilaziti zemljom da po njoj sije sjeme spasenja, u svoje vrijeme je poelo donositi rodne snopove. Budui da mu je veliina muenitva toliko obuzela srce da je dragocjenu smrt za Krista vema elio negoli sve zasluge kreposti, zaputio se prema Maroku da Miramolinu i njegovu narodu propovijeda evanelje, ne bi li nekako zavrijedio domoi se eljene palme. Ta ga je elja toliko tjerala naprijed da je, iako slabaan tijelom, pretjecao pratioce na svom putovanju. urio se, kao da mu je duh bio opijen, kako bi to prije ostvario svoj naum. No, kad je ve stigao u panjolsku, prema Bojem je planu vrlo teko obolio. Sprijeen boleu nije mogao ostvariti ono to je toliko elio, jer bijae predvien za druge zadatke. ovjek je Boji to shvatio tako da je njegov ivot u tijelu jo bio potreban potomstvu to ga je podigao. Premda bijae uvjeren da bi mu smrt bila dobitkom, ipak se vratio da pase ovce koje bijahu povjerene njegovoj brizi. 7. Kako mu je ar ljubavi poticao srce na muenitvo, jo je i trei puta pokuao otputovati meu nevjernike, ne bi li za proirenje vjere u trojednoga Boga prolio svoju krv. Tako je trinaeste godine nakon svog obraenja ponovno krenuo prema Siriju. Hrabro se izlagao opasnostima da bi doao do babilonskog sultana. Tada se izmeu krana i Saracena vodio nepomirljiv rat. Budui da su tabori jedne i druge vojske bili na polju smjeteni jedan nasuprot drugome, bez smrtne pogibelji nije bilo mogue prijei s jedne strane na drugu. Sultan je izdao okrutnu zapovijed da e, naime, svatko tko donese glavu kojega kranina uime nagrade primiti bizantski zlatnik. Franjo, neustraivi vitez Kristov, jer se nadao da e uskoro moi ostvariti svoju elju, odluio je dati se na put. Nije se plaio okrutne smrti, jer ga je na to poticala elja. Poto se najprije pomolio, Gospodin ga je ohrabrio te je s pouzdanjem zapjevao onu Prorokovu: Pa da mi je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. 8. Uzevi sa sobom kao pratioca brata Iluminata, ovjeka puna svjetla i kreposti, krenuo je na put i namjerio se na dvije ovice. Kad ih je sveti ovjek ugledao, razveselio se i rekao pratiocu: http://www.franjevastvo.com 40

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
"Pouzdaj se, brate, u Gospodina, jer se na nama ispunja ona evaneoska: Evo ja vas aljem kao ovce meu vukove." Kad prooe malo dalje, dooe im u susret saracenski strijelci koji na njih nasrnue kao vukovi na ovce. Surovo pograbie sluge Boje. Nemilo su ih navlaili, rugali im se, batinali ih i sapeli u lance. Napokon ih, nemilice isprebijane, prema odredbi Boje providnosti i prema elji ovjeka Bojega odvedoe pred sultana. Kad ih je taj vladar ispitivao tko ih je, zato i kako poslao te kako su prispjeli, sluga je Kristov Franjo odgovorio da ga nije poslao nijedan ovjek nego da ga je poslao sam svevinji Bog da njemu i njegovu narodu pokae put spasenja i da navijeta evanelje istine. S tolikom je odvanou, s tolikom snagom duha i s tolikim arom srca propovijedao spomenutom sultanu o trojednom Bogu i o Isusu Kristu, Spasitelju sviju, da se na njemu oito ispunilo ono: Ja u vam dati usta i mudrost kojoj se nee moi suprotstaviti niti oduprijeti nijedan va protivnik. Kad je, naime, sultan u ovjeku Bojem opazio udesnu gorljivost i snagu duha, rado ga je sluao i pozivao da s njim provodi vrijeme. Sluga mu je Kristov, prosvijetljen od Boga, rekao: "Ako se sa svojim narodom hoe obratiti Kristu, iz ljubavi prema njemu u rado boraviti meu vama. Ako si neodluan da radi vjere u Krista napusti zakon Muhamedov, zapovjedi da se umnoi vrlo jaka vatra pa u ja s tvojim sveenicima ui u vatru da bar tako spozna koju vjeru, kao sigurniju i svetiju, treba nepokolebljivo drati." Njemu e nato sultan: "Ne vjerujem da bi se koji od mojih sveenika radi obrane svoje vjere htio izloiti vatri ili se predati na bilo koju vrst muenja." Odmah je, naime, opazio kako je neki od njegovih sveenika, ovjek pravovjeran i dugovjek, kad je to uo, pobjegao ispred njegovih oiju. Njemu e na to sveti ovjek: "Ako mi u svoje ime i u ime svoga naroda obea da ete prijei na tovanje Krista, iziem li iz vatre neozlijeen, sam u ui u vatru. Budem li spaljen, neka se to pripie mojim grijesima; a ako me Boja snaga zatiti, priznajte Krista, Boju silu i Boju milost, pravim Bogom i Gospodinom Spasiteljem sviju." Sultan je, meutim, odgovorio da se ne usuuje prihvatiti ovaj izbor, jer se bojao da e se narod pobuniti. Napokon mu je ponudio mnogo skupocjenih darova koje je ovjek Boji, jer nije udio za zemaljskim stvarima nego za spasom dua, sve prezreo kao smee. Kad je sultan vidio kako sveti ovjek savreno prezire zemaljske stvari, zadivio se i prema njemu zauzeo stav jo veega potovanja. Premda ne htjede prijei na kransku vjeru, ili se moda nije usuivao, ipak je slugu Kristova smjerno zamolio da spomenuto primi i da poradi njegova spasenja razdijeli siromanim kranima ili crkvama. Budui da se nije htio opteretiti novcem i jer u sultanovoj dui nije opaao korijena prave pobonosti, nije na to pristao. 9. Kad je tako uvidio da ne uspijeva u obraanju onoga naroda i da ne moe ostvariti svoj naum, potaknut Bojim nadahnuem, vratio se u pravovjerne krajeve. I tako se po odredbi Boje dobrote i po zaslugama kreposti svetoga ovjeka milosrdno i udesno dogodilo da taj Kristov prijatelj, koji je pod http://www.franjevastvo.com 41

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
svaku cijenu traio mueniku smrt, ipak je nije naao; ali zato nije ostao bez zasluge eljenoga muenitva. Sauvan je da u budunosti bude odlikovan posebnom povlasticom. Tako se dogodilo da se onaj boanski oganj u njegovu srcu jo vema rasplamsao da bi se poslije jo oitije razbuktao u njegovu tijelu. O, sretna li ovjeka ije tijelo, iako nije smaknuto tiranskim maem, ipak nije lieno slinosti sa zaklanim Jaganjcem! A zar nije doista i u potpunom smislu blaen onaj iji ivot iako nije oduzeo ma progonitelja, ipak nije lien palme muenitva.

http://www.franjevastvo.com

42

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
X. POGLAVLJE Franjin molitveni ivot i snaga njegove molitve 1. Kristov je sluga Franjo osjeao kako je tijelom daleko od Gospodina, premda je po ljubavi Kristovoj ve sasvim postao neosjetljiv za vanjske svjetovne elje. Da ne bi bio bez utjehe Ljubljenoga neprekidno je molio i trudio se da mu duh bude u Bojoj nazonosti. Molitva mu je, kad se preputao kontemplaciji, bila utjehom, a kad je ve, okruen anelima, postao graaninom nebeskih prebivalita, arkom je eljom traio Ljubljenoga, od koga je bio odvojen samo zidom tijela. Molitva mu je bila zatitom i kad je radio, nije se pouzdavao u svoju marljivost, nego se pouzdavao u Boju milost i po usrdnoj molitvi Gospodinu povjeravao svoju brigu. Mnogo je naglaavao kako redovnik treba da iznad svega ezne za milou molitve. Bio je uvjeren da bez nje ne moe nitko napredovati u slubi Bojoj, pa je zato na sve mogue naine poticao svoju brau da je njeguju. Bilo da je hodao ili sjedio, boravio u kui ili vani, radio ili poivao, toliko je bio predan molitvi te se inilo da je njoj posveivao ne samo svoje srce, nego i tijelo, i rad, i vrijeme. 2. Pazio je da ne zanemari nijedan pohod Duha. Dok je taj pohod trajao, posveivao mu je najveu panju, i dokle god mu ga je Gospodin pruao, uivao je u darovanoj mu nasladi. A kad bi u vrijeme putovanja osjetio kakva nadahnua boanskoga Duha, dok su pratioci ili naprijed, on bi zastao te bi uivao u novom nadahnuu, jer milost nije primao uzalud. Mnogo je puta tolikom snagom kontemplacije bio uzdignut da je bio kao izvan sebe i neto je doivljavao to nadmauje ljudska iskustva. I nije znao to se s njim zbiva izvana. Kad je jedanput prolazio kroz Borgo San Sepolcro, vrlo napueno mjesto, zbog slabosti je tijela jahao na magarcu, a prema njemu je iz potovanja nahrupilo veliko mnotvo svijeta. Navlaili su ga i upravo zaustavljali, stiskali ga i doticali. inilo se kao da od svega ne osjea nita i kao da mu je tijelo bilo mrtvo za sve to se zbivalo oko njega. Nije opaao ba nita. A kad stigoe u neko sklonite gubavaca, poto su ve davno proli kroz mjesto i ostavili mnotvo, promatra je nebeskih stvari, kao da se odnekale povratio, zabrinuto ispitivao kada e stii u Borgo. Duh mu, zaokupljen nebeskim sjajem, nije osjeao ni izmjene mjesta ni vremena, ni osoba koje su sretali. Opetovani doivljaji njegovih drugova potvruju da mu se to deavalo ee. 3. Budui a je u molitvi spoznao kao se eljena nazonost Duha Svetoga toliko vie prua onima koji mole koliko ih vie zatee daleko od buke svjetovnih poslova, zato je traio samotna mjesta, nou se povlaio u samou i naputene crkve da moli. Tu bi esto morao izdrati strahovite navale http://www.franjevastvo.com 43

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
zloduha koji su se s njim i osjetilno sukobljavali; nastojali su ga pomutiti u njegovoj arkoj molitvi. On je, meutim, oboruan nebeskim orujem, u kreposti postajao toliko jai, a u molitvi gorljiviji da je Kristu pouzdano rekao: Sakrij me u sjeni krila svojih od zlotvora to na me nasru. A avlima je rekao: "Uinite mi to god moete, vi opaki i lani dusi. Vie ne moete, nego samo onoliko koliko vam dopusti Bog. Sa svom radou sam spreman podnijeti sve to je on odredio da mi se naao uini." Oholi dusi nisu mogli podnijeti te postojanosti duha, zato su odlazili smueni. 4. Kad je ovjek Boji boravio sam i bio nesmetan, umarke je ispunjao uzdisajima, zemlju je natapao suzama, akom se udarao u prsa, a kad bi pronaao kakvo skrovitije mjesto, razgovarao bi sa svojim Gospodinom. Tu je odgovarao pred Sucem, tu se usrdno molio Ocu, tu je razgovarao s Prijateljem. Kad su ga braa u takvim zgodama pobono promatrala, nekoliko im je puta dolo do uiju kako se glasnim vapajima pred Bojim milosrem zauzima za grenike, kako takoer povienim glasom oplakuje Gospodinovu muku kao da je oima promatra. Tu su ga nou viali kako rairenih ruku u obliku kria moli, kako je cijelim tijelom uzdignut sa zemlje i okruen kao nekim sjajnim oblaiem da bi udesna svjetlost oko tijela bila svjedokom divna prosvjetljenja due. Kao to je sigurnim znakovima utvreno, ondje su mu takoer objavljene nepoznate i sakrivene stvari Boje mudrosti, premda to nije oitovao izvana, osim ukoliko je to iziskivala ljubav prema Kristu i korist blinjih. Jednom je zgodom rekao: "Deava se da se stvar neprocjenjive vrijednosti izgubi za malu vrijednost i da se onaj koji ju je dao ne moe lako potaknuti da je dade ponovno." Kad se vraao od privatnih molitava, po kojima je malne postao drugim ovjekom, svim je silama nastojao prilagoditi se ostalima da ne bi moda ono to je izvana pokazivalo sjaj milosti, bilo lieno unutarnje nagrade. Kad bi u javnosti bio poaen iznenada Gospodinovim pohodom, uvijek bi nazonima neto naredio da se povjerljivi Zarunikovi dodiri ne bi vani razglaavali. Kad je molio s braom, posve je izbjegavao kaljanje, stenjanje, uzdisanje, izobliavanje lica, ili zato to je volio tajnu ili to je ponovno uao u svoju unutranjost i sasvim uronio u Boga. Povjerljivima je esto znao rei: "Kad sluga Boji u vrijeme molitve doivi boji pohod, treba da rekne: 'Gospodine, ovu si utjehu poslao s neba meni greniku i nevjerniku, a ja je povjeravam na uvanje tebi, jer se smatram kradljivcem tvoga blaga'. A kad se vraa od molitve, treba da se tako pokazuje siromanim i grenim kao da nije stekao nikakve milosti." 5. Dok je ovjek Boji jedanput molio u Porcijunkuli, doao je k njemu asiki biskup da ga po obiaju posjeti. Kad je uao u boravite, previe je prijateljski, a ne kao obino, poao k eliji u kojoj je sluga Boji molio. Pokucao je na vrata i nagnuo se da ue. Kad je glavom provirio unutar i vidio Sveca kako moli, najednom ga je obuzeo neki strah te mu se ukoie udovi, tovie, izgubio je i govor. Uz Boju se pomo odmah tekom mukom izvukao napolje i udaljio, idui natrake. Prestraeni je biskup pourio k brai te je najprije, poto u je Bog vratio govor, rijeima priznao svoju krivnju. Nekom drugom zgodom je opat samostana San Giustino u Peruinskoj biskupiji sreo Kristova http://www.franjevastvo.com 44

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
slugu. Kad ga je poboni opat ugledao, brzo je sjahao s konja da poasti ovjeka Bojega i da se s njime malo porazgovori o spasu svoje due. Kad su se ugodno porazgovorili, opat ga je na odlasku ponizno zamolio da se za nj pomoli. Bogu dragi ovjek mu je nato odgovorio: "Rado u se pomoliti." Kad se opat malo udaljio, savjesni je Franjo rekao pratiocu: "Poekaj malo, brate, jer elim izvriti zadano obeanje." I dok se Franjo molio, opat je odmah u dui osjetio dotada nepoznatu toplinu i ugodnost tako da je pao u zanos i sav uronio u Boga. To je potrajalo nekoliko asaka. Doavi k sebi, spoznao je snagu Franjine molitve. Zato je prema Redu gajio sve veu ljubav, a mnogima je o tom dogaaju pripovijedao kao o udu. 6. Sveti je ovjek dugovanje kanonskih asova prinosio Bogu s jednakim strahopoitanjem kao to mu je bila i pobonost. Premda su mu bile bolesne oi, eludac, slezena i jetra, ipak se nije htio naslanjati na zid ili kakvu stijenu dok je molio psalme, nego je asoslov obavljao uvijek stojei uspravno i bez kapuce na glavi. Oima nije kruio naokolo, rijei nije izgovarao povrno. Kad je putovao, zaustavio bi se da moli. Taj asni i sveti obiaj obdrao je i onda kad bi navalila jaka kia. Kazivao je: "Ako tijelo s mirom jede svoju hranu, koja e s njim postati hranom crvima, s kolikim istom mirom i spokojem mora dua uzimati kruh ivota?" Mislio je ak da grijei, ako bi ga kada za vrijeme molitve iznutra smetala isprazna matanja. Kad bi se neto takvo dogodilo, ispovjedio bi se da to odmah i okaje. Taj mu je postupak tako preao u obiaj da je vrlo rijetko podnosio ovovrsne muhe. U vrijeme korizme je izraivao neku posudu da bi iskoristio komadie vremena kako mu ne bi posve propali. A kad mu je to, dok je molio Trei as, palo na pamet te ga malo rastreslo, zahvaen arom srca, posudu je spalio u vatri: "rtvovat u je Gospodinu, iju je rtvu ona ometala." Psalme je molio s tolikom panjom due i srca kao da je Boga gledao pred sobom, a kad bi u njima dolo ime Boje, inilo se kao da od ugodne slatkoe oblizuje usne. Htio je da se i ime Gospodinovo, ne samo pomiljeno nego takoer izgovoreno i napisano, asti s posebnim potovanjem. Zato je jednom zgodom brai preporuio da bi sve ispisane listie, gdje god ih nau, sakupili i stavili na pristojno mjesto da se ne bi moda desilo da to sveto ime bude na njima napisano i pogaeno. A kad bi izgovarao ili uo ime Isusovo, iznutra bi ga obuzelo neko zanosno raspoloenje, a izvana bi se inilo kao da poigrava, ili kao da je okusio neto slatko, ili kao da mu uho ispunja milozvuna glazba. 7. Dogodilo se tri godine prije njegove smrti. Da bi to je mogue sveanije proslavio uspomenu roenja Djeteta Isusa kod gradine Greccio i razbudio pobonost, od Vrhovnog je Sveenika zamolio i dobio doputenje da se to ne bi shvatilo kao neka novotarija. Dao je praviti jasle, donijeti slame, dovesti vola i magarca. Pozvana su braa, zgrnuo se narod, uma je odjekivala klicanjem. Ta je sveta no po mnogobrojnim zubljama, po glasnim i gromkim pjesmama i sjaju postala vrlo sveana. ovjek je http://www.franjevastvo.com 45

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Boji, obuzet pobonou stajao pred jaslama. Bio je obliven suzama i ispunjen radou. Ispred jasala se slavila sveana misa, a Kristov akon Franjo pjevao je evanelje. Nakon toga je nazonom puko propovijedao o roenju siromanoga Kralja. Kad ga je htio nazvati imenom, zbog njene ga je ljubavi nazvao Betlehemskim Djetecem. Neki je vitez, gospodin Ivan iz Greccia, ovjek krepostan i istinoljubiv, napustivi iz ljubavi prema Kristu vojsku, s ovjekom Bojim bio tijesno povezan. Taj je tvrdio da je u onim jaslama vidio vrlo lijepo djetece kako spava. inilo mu se kao da ga je blaeni otac Franjo obadvjema rukama zagrlio i htio probuditi. To vienje pobonoga viteza nije prihvatljivo samo zbog njegove svetosti, nego ga potvruju nedvojbena istinitost i udesa koja su nakon toga uslijedila. Franjin je, naime, primjer, to ga je svijet promatrao, razbuivao srca koja su s obzirom na vjeru u Krista ohladila, a sijeno iz jasala, to ga je narod sauvao, sluilo je kao lijek bolesnim ivotinjama i uklanjalo od njih razliite poasti. Bog je po svemu tome proslavljivao svoga slugu, a udesima je oitovao djelotvornost njegove svete molitve.

http://www.franjevastvo.com

46

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
XI. POGLAVLJE Razumijevanje Sv. pisma i duh proricanja 1. Neumorno bavljenje molitvom i neprestano vjebanje u krepostima je ovjeka Bojega dovelo do tolike bistrine duha da je, obasjan sjajem vjenoga svjetla, udesnom otrinom uma ponirao u dubine Sv. pisma, premda studijem nije stekao poznavanje Sv. pisma. Od svake ljage isto otroumlje ulazilo je u tajne misterija, i gdje uiteljsko znanje stoji vani, ulazio je osjeaj ljubiteljev. Gdjekada je itao svete knjige i to je jednom u duu upio, duboko je utisnuo u pamenje. Nije uzalud sluhom duha primao ono o emu je razmatrao osjeajem neprestane pobonosti. Kad su ga braa jednom zgodom upitala da li mu je po volji to su se obrazovani, koji su primljeni u Red, davali na prouavanje Sv. pisma, odgovorio je: "Svia mi se, dodue, dok po primjeru Kristovu, o kom se ita da je vie molio nego to je itao, ne proputaju molitvu i da toliko ne studiraju da bi znali to im je govoriti, nego neka ono to su uli izvruju; a kad to sami izvre, neka preporuuju drugima da ine. Htio bih rekao je da moja braa budu evaneoski uenici pa da u spoznavanju istine toliko napreduju da bi porasli u istoj jednostavnosti i da bi spajali golubinju prostodunost sa zmijskom mudrosti, kao to je jedinstveni Uitelj spojio u svojim blagoslovljenim ustima". 2. Kad se neki redovnik, doktor svetog bogoslovlja, u Sieni zanimao za neka pitanja, koja je teko razumjeti, Franjo je s tolikom jasnoom razlagao tajne boanske mudrosti da se onaj strunjak udio i zadivljeno rekao: "Bogoslovlje je ovoga svetog oca slino orlu u letu; istoa ga i kontemplacija poput krila diu uvis, a nae znanje trbuhom plazi po zemlji." Premda bijae nevjet u govoru, ipak je znalaki razuzlavao tekoe pojedinih pitanja i skrivene je stvari iznosio na vidjelo. Nikakvo udo, ako je sveti ovjek od Boga primio razumijevanje Sv. pisma, kad je nasljedujui Krista, u sebi nosio u djelo potpuno ostvarenu istinu, a po savrenom pomazanju Duha Svetoga u svom srcu nosio Uitelja te istine. 3. U njemu je takoer dolazio do izraaja duh proricanja te je predviao budue dogaaje i vidio skrivene stvari srdaca, a odsutnima se na udesan nain pokazivao kao da je nazoan. Kad je kranska vojska opsjedala Damiettu, ovjek se Boji upravo nalazio ondje, ali nije bio naoruan ubojitim orujem nego vjerom. Dok su se krani na dan sukoba spremali za bitku, sluga je Boji, uvi to, silno uzdahnuo i rekao svom pratiocu: "Ako doe do bitke, Gospodin mi je objavio da srea nee posluiti kranima. Reknem li to, bit u smatran luakom; preutim li, neu izbjei predbacivanju savjesti. to se tebi, dakle ini?" Pratilac mu je odgovorio: "Brate, neka ti to bude najmanje to e te suditi ljudi, jer te nee istom sada smatrati budalastim. Olakaj svoju savjest i vema http://www.franjevastvo.com 47

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
se boj Boga negoli ljudi." Kad je Kristov glasnik to uo, skoio je i navalio na krane spasonosnim prijetnjama. Nastojao je sprijeiti bitku, navijestio je poraz. Istina postade priom. Otvrdnue im srca i ne htjedoe odustati. Poli su, zametnuli bitku, borili se i napokon se sva kranska vojska dala u bijeg. Svretak im je bitke donio sramotu a ne pobjedniko slavlje. Poraz je broj krana toliko umanjio da ih je oko est tisua bilo to poginulih to zarobljenih. U tom se oito pokazalo kako se nije smjela prezreti siromahova mudrost, jer srce esto ovjeku pretkazuje pouzdanije negoli sedam straara s vidikovca visokog. 4. Kad je nekom drugom zgodom, poto se vratio iz prekomorskih krajeva, doao propovijedati u Celano, neki ga je vitez paljivom ljubavlju usrdno pozvao na ruak. Kad je stigao u vitezovu kuu, cijela se obitelj obradovala dolasku siromanoga gosta. Prije negoli su poeli jesti, bogoljubni se ovjek na uobiajeni nain pomolio Bogu i uzdignutim oima prema nebu stojei izrekao pohvale. Dovrivi molitvu, gostoljubivog je domaina povjerljivo pozvao na stranu i rekao mu: "Evo, brate, pobijeen tvojom molbom, doao sam u tvoju kuu da blagujem. Odmah uvai moje opomene, jer nee blagovati ovdje, nego na drugome mjestu. Ispovijedi sada svoje grijehe i nemoj ostaviti nita to ne bi otkrio u iskrenoj ispovijedi. Neka ti Gospodin danas uzvrati to si s toliko ljubavi primio njegove siromahe." Taj je ovjek na Sveevu rije odmah pristao i njegovu je pratiocu u ispovijedi otkrio sve grijehe i uredio je svoju kuu. Koliko mu je bilo mogue, pripravio se da doeka smrt. Napokon pristupie stolu i kad su ostali poeli jesti, domain je najednom izdahnuo. Prema rijeima ovjeka Bojega je preminuo nenadanom smru. I tako se dogodilo da je po zasluzi milosrdne gostoljubivosti prema rijeima vjene Istine primio proroku plau onaj koji je primio proroka, jer se taj poboni vitez, sluajui proroko pretkazivanje ovjeka Bojega, pobrinuo za sluaj nenadane smrti da bi, osiguran orujem pokajanja, izbjegao vjenoj osudi i uniao u vjena prebivalita. 5. U ono vrijeme, kad je sveti ovjek leao bolestan u Rietiju, neki je nadarbenik imenom Gedeon, ovjek lakouman i svjetovan, teko obolio i leao u krevetu. Kad ga donesoe k Franji, zajedno je s nazonima suznih oiju moli da bi ga znamenovao znakom sv. kria. Nato mu je Svetac rekao: "Kako u te znamenovati kriem, kad si prije ivio prema prohtjevima tijela, ne bojei se suda Bojega. Ipak u te zbog pobonih molba tvojih zagovaratelja u ime Gospodnje znamenovati znakom kria. Ali znaj da e te zadesiti i tee stvari, ako se, kad ozdravi, vrati k svojoj bljuvotini. Poradi grijeha nezahvalnosti, naime, uvijek ovjeka snau jo tee stvari od prijanjih." Kad je nad njim nainio znak kria, odmah je onaj, koji je leao uzet, ustao zdrav i poeo hvaliti Boga: "Ja sam ozdravio rekao je. Zakripali su mi kukovi, kao kad se rukama lomi suho granje, a to su uli mnogi." http://www.franjevastvo.com 48

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Meutim, nakon nekog vremena, zaboravivi na Boga prepustio je tijelo neistoi. Kad je jedne veeri u kui jednoga kanonika veerao i te noi ondje spavao, najednom se na sve njih sruio kuni krov. Dok su ostali umakli smrti, samo je taj bijednik poginuo i preminuo. Prema pravednom je Bojem sudu posljednje stanje toga ovjeka postalo gore od prvotnoga poradi grijeha nezahvalnosti, jer je prezreo Boga. Za primljenu se milost treba pokazati zahvalnim, pa je zato ponovljena opaina dvostruko odvratna. 6. Jednom je zgodom k Svecu dola neka plemenita, pobona ena d mu povjeri svoju bol i da zatrai lijek. Imala je vrlo okrutna mua koji se tome protivio to ona slui Kristu. Zato je zamolila Sveca da za njega moli, ne bi li mu se Bog svojom blagou udostojao omekati srce. Kad je to Franjo uo, rekao joj je: "Poi u miru. ekaj s pouzdanjem jer e se doskora zbog svoga mua utjeiti." I dodao je: "Kazat e mu u Boje i moje ime da je sada jo vrijeme milosra, a nakon toga e uslijediti vrijeme pravde." Primivi blagoslov, ena se vrati kui, nae mua i saopi mu Sveevu poruku. Na njega je siao Duh Sveti i od staroga uinio ga novim ovjekom; a taj novi ovjek je sa svom blagou rekao: "eno, sluimo Gospodinu i spasimo svoje due!" Po savjetu su svete ene vie godina ivjeli u potpunoj uzdrljivosti i obadvoje se istoga dana preselie Gospodinu. ovjek je Boji doista posjedovao udesni dar proricanja pomou kojeg je i ve osuenim udovima vraao ivotnu snagu, a u okrutna je srca ulijevao ljubav. Nita manje ne zadivljuje ni njegova poniznost po kojoj je unaprijed znao budue dogaaje, a poput dugoga Elizeja, koji je primio dvostruki Ilijin duh, istraivao je i tajne savjesti. 7. Kad je u Sieni nekom ovjeku, s kojim bijae tijesno povezan, prorekao to e mu se konano dogoditi, za to je doznao onaj strunjak o kojem je bilo govora ve prije s kojim je Franjo neko raspravljao o Sv. pismu. U sumnji, da li je Svetac doista sve ono prorekao to mu je pripovijedao onaj ovjek, upitao je samoga Sveca. On, meutim, nije samo potvrdio da je ono rekao, nego je takoer i njemu proroanski unaprijed kazao kakav e mu biti svretak. A da mu to to uvjerljivije utisne u srce, na udesan mu je nain otkrio neki skrupul njegove savjesti, to ga taj nije nikom ivom otkrio. Tu stvar mu je objasnio i spasonosnim savjetom uklonio. A da se to potvrdi, onaj je poboni ovjek konano onako svrio kao to mu je pretkazao sluga Kristov. 8. Onom se zgodom, kad se s pratiocem bratom Leonardom Asikim vraao iz prekomorskih krajeva, dogodilo da je zbog umora i malaksalosti malo uzjahao na magaria. Subrat koji ga je prilino umoran pratio, podlegavi onom neem ljudskom, poeo je u sebi razmiljati: "Nisu li se moji i njegovi roditelji kao jednaki zajedno igrali? A sada, gle, on jae a ja pjeice vodim njegova magarca!" Dok je ovaj tako razmiljao, sveti je ovjek odmah sjahao s magarca i rekao: "Ne dolikuje, http://www.franjevastvo.com 49

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
brate, da ja jaem, a ti da ide pjeice, jer si u svijetu bio od mene i ugledniji i moniji." Brat se smeo i zacrvenio, jer se osjeao zateenim. Bacio mu se do nogu na zemlju te je obliven suzama priznao golu istinu i zamolio oprotenje. 9. Neki se brat, odan Bogu i sluzi Kristovu, esto u srcu bavio milju, kako e onaj biti dostojan Boje milosti koga ovjek Boji bude usreivao njenom povjerljivou, a onoga prema koje se bude vladao kao prema tuincu, da e Bog smatrati iskljuenim iz broja izabranih. Dok je tako, ee muen nametanjem ove misli, arko eznuo za povjerljivou ovjeka Bojega, a da ipak nije nikom otkrio tajnu svoga srca, blagi mu je otac, pozvavi ga k sebi, njeno rekao: "Neka te, sinko, ne smuuje nikakva misao, jer te smatram vrlo dragim. Meu onima koji su mi napose dragi rado ti poklanjam dar svoje odanosti i ljubav." Otada je zadivljeni, poboni brat postao jo poboniji. Nije samo doivljavao sve veu ljubav svetoga ovjeka, nego ga je Duh sveti obasipao jo veim darovima. Dok je jednom zgodom boravio na Alverni zatvoren u eliju, jedan je od subrae silno elio da ima neto od Gospodinovih rijei to je ukratko napisano njegovom rukom. Drao je da e se osloboditi teke, ali ne tjelesne, nego duevne napasti, ili da e je jamano lake svladavati. Izgarajui od te elje, iznutra se muio, jer se, svladan srameljivou, nije usudio stvar otkriti asnom ocu. No, kome nije rekao ovjek, objavio mu je Duh. Franjo je, naime, naredio da mu spomenuti brat donese crnilo i papir i prema njegovoj je elji vlastoruno napisao Pohvale Gospodnje i zakljuio ih blagoslovom, rekavi: "Primi ovaj listi i do moje smrti ga briljivo uvaj!" Brat je primio taj eljeni dar i one je napasti odmah nestalo. Listi se uva da u budunosti proizvede udesne stvari i da bude svjedoanstvo Franjinih kreposti. 10. Bijae neki brat koji je, kako s inilo izvana, bio vrlo svet i uzorna ivota, no ipak je bio vrlo osebujan. Sve je vrijeme upotrijebio za molitvu. utnju je obdravao tako strogo da se nije obiavao ni ispovijedati rijeima nego znakovima. Desilo se da je sveti otac doao u to mjesto da vidi toga brata i da se s drugom braom o njemu porazgovori. Dok su ga svi hvalili i uzvisivali, ovjek je Boji rekao: "Pustite, brao, i nemojte mi u njemu hvaliti avolsku utvaru. Znajte da se kod njega uistinu radi o avolskoj napasti i himbenoj varci." Braa su to primila nevoljko; smatrala su nemoguim da bi se toliki znakovi svetosti pokazivali kao priviaj lane izmiljotine. I zbilja, kad je dotini nakon nekoliko dana napustio Red, bilo je oito kakvom je pronicavou unutranjega gledanja ovjek Boji prozreo tajne njegova srca . Na taj je nain nepobitno prorekao pad mnogih, za koje se inilo da stoje, ali da e se i mnogi obratiti Kristu. Zato se inilo da ve izbliza promatra zrcalo vjenoga svjetla, u ijem je udesnom sjaju http://www.franjevastvo.com 50

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
pogled njegova duha gledao odsutne tjelesne stvari kao da su nazone. 11. Kad je njegov zamjenik nekom prilikom drao Kapitul, Franjo je u eliji molio; bio je posrednikom izmeu brae i Boga. Kad se tako jedan izmeu njih, pod izlikom da se brani, nije podvrgao stezi a sveti je ovjek to u duhu vidio, pozvao je jednoga izmeu brae i rekao mu: "Vidio sam, brate, avla na leima onog neposlunog brata kako mu dri sapetim vrat. Poto je prozreo uzde poslunosti, podloan takvu jahau, slijedi uzde njegova upravljanja. im sam se za brata pomolio Bogu, avao je odmah smuen odstupio. Poi, dakle, i reci bratu neka bez oklijevanja svoju iju podloi jarmu svete poslunosti." Kad je posrednik brata opomenuo, on se odmah obratio Bogu i ponizno se bacio pred zamjenika. 12. Nekom se drugom zgodom dogodilo da su dvojica brae iz daljine dola u samotite Greccio da vide ovjeka Bojega i prime njegov dugo prieljkivani blagoslov. Kad se prigodom dolaska s njim ne sretoe, jer se iz zajednice ve bio povukao u eliju, vraali su se alosni. I gle, dok su oni odlazili, iako o njihovu dolasku i odlasku nije na ljudski nain mogao doznati nita, mimo obiaja je iziao iz elije, viknu je za njima i prema njihovoj ih je elji, nainivi znak kria, u ime Isusovo blagoslovio. 13. Jedanput dvojica brae dooe iz kraja zvanog Terra di Lavoro. Onaj stariji je u nekim stvarima sablaznio mlaega. Kad stigoe k ocu, upitao je mlaega kako se subrat prema njemu ponaao za vrijeme putovanja. Kad je taj odgovorio: "Dosta dobro!" Franjo je na to rekao: "Pazi, brate, da pod izlikom poniznosti ne bi lagao. Znam, sve znam, ali malo priekaj pa e vidjeti!" Brat se silno zaudio, kako je u duhu spoznao stvari koje su se dogodile tako daleko. Nakon nekoliko dana, je prezrevi Red, iziao onaj koji je sablaznio brata, a od oca nije molio oprotenje niti je primio zasluenu kaznu. Na padu onoga objanjenje su dvije stvari: Boja, naime, pravednost i oitost Franjina duha proricanja. 14. Iz spomenutih se sluajeva oito vidi kako se po Bojem daru pokazivao nazoan odsutnima, sjetimo li se kako se, iako odsutan, preobraen u ognjenim kolima pokazao brai i kako se Kapitulu u Arlesu ukazao u liku kria. Treba vjerovati da se to dogodilo po Bojem odreenju da bi po udesnom ukazanju bilo oito kako je njegov duh bio nazoan i pristupaan svjetlu vjene mudrosti koja je gibljivija od svakoga gibanja, ona prinie i proima sve svojom istoom. Ona prelazi od narataja do narataja u svete due i od njih ini Boje prijestolje i proroke. Uzvieni Uitelj, naime, obiaje otkrivati svoje tajne jednostavnima i malenima, kao to se to najprije pokazalo u Davidu, uglednom proroku, a poslije u apostolskom prvaku Petru i napokon u Kristovu siromaku Franji. Ovi, naime, bijahu jednostavni i neuki, a pouavanjem Duha Svetoga postadoe slavni. David, dodue, http://www.franjevastvo.com 51

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
bijae pastir da bi pasao stado Sinagoge izvedeno iz Egipta, a Petar bijae ribar da bi mreu Crkve napunio mnotvom razliitih vjernika; a Franjo bijae trgovac da bi kupio biser evaneoskoga ivota, kad poradi Krista rasproda i razdijeli sve.

http://www.franjevastvo.com

52

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
XII. POGLAVLJE Uspjenost njegova propovijedanja i dar ozdravljivanja 1. Franjo, vjerni Kristov sluga i posluitelj, da bi sve izvrio vjerno i savreno, napose je posveivao panji onim krepostima za koje je po nadahnuu Duha Svetoga spoznao da se Bogu vie sviaju. Tako se dogodilo da ga je uvelike muila jedna sumnja za koju je, kad bi se vraao od molitve, mnogo dana predlagao povjerljivoj brai da bi je trebalo rijeiti. Tekao je: "to mi, brao, savjetujete, to vam se ini da je bolje: da li da se bavim molitvom ili da poem propovijedati? Ja, ovjek malen, jednostavan i nevjet u govoru, u veoj sam mjeri primio milost molitve negoli govora. ini se takoer da u molitvi dobivamo i sabiremo milosti, a u propovijedanju dolazi do neke vrsti razdavanja dobara primljenih s neba. U molitvi se takoer proiavaju unutranji osjeaji; ona nas sjedinjuje s jedinim istinitim i najviim dobrom i uvruje u krepostima. U propovijedanju postaju prane noge duha, dolazi do mnogostruke rastresenosti i do putanja u stezi. U molitvi, naprotiv, govorimo Bogu i sluamo ga te ne neki nain provodimo aneoski ivot, boravimo meu anelima. U propovijedanju je potrebno veliko sputanje do ljudi, meu njima treba o pojedinim stvarima na ljudski nain razmiljati, promatrati ih, govoriti o njima i sluati ih. No, jedno je tome protivno i ini se da je to pred bogom pretenije, to je, naime, jedinoroeni Sin Boji, najvea Mudrost, poradi spasa dua siao iz Oeva krila da bi, pouavajui svijet svojim primjerom, ljudima govorio rijei spasenja, da bi ih uz cijenu svoje svete krvi otkupio, u kupelji vode oprao i svojom aom napojio, a da sebi nije ba nita zadrao to nije nesebino dao za nae spasenje. Mi treba da sve inimo po njegovu primjeru to na njemu vidimo kao na visokoj gori, ini mi se da je Bogu drae, ako prekinemo mirovanje te iziemo u svijet na posao. I Poto je mnogo dana s braom razmiljao o ovim stvarima, nije sa sigurnou mogao spoznati to mu je od toga izabrati kao ono to je Kristu drae. Dok su mu po duhu proricanja bile poznate udesne stvari, sam po sebi u ovom pitanju nije mogao izii na istac. Boj se pobrinuo da se zasluga propovijedanja razjasni po nadahnuu s neba, a da se pri tome sauva poniznost Kristova sluge. 2. On, pravi mali brat, koji je od najveeg Uitelja nauio velike stvari, nije se sramio pitati malene za neznatne stvari. Posebnom je, naime, revnou nastojao istraiti kojim bi putem i na koji nain mogao Bogu savrenije sluiti da bi mu ugodio. To bijae njegova najvea filozofija, najvea elja, dok bijae iv, da pita za savjet mudre i jednostavne, savrene i nesavrene, malene i velike, kako bi mogao postati kreposniji i uzdii se do vrhunca savrenstva. Odabrao je dvojicu izmeu brae i poslao ih bratu Silvestru koji je vidio kako kri izlazi iz njegovih usta, a on je tada neprestano boravio u molitvi na gori povrh Asiza da zatrai Boji odgovor s http://www.franjevastvo.com 53

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
obzirom na ovu sumnju, to mu Bog odreuje. To isto je povjerio i svetoj djevici Klari da bi po kojoj svetijoj i jednostavnijoj izmeu djevica, koje se nalazi pod njenom vlau, ispitala to je u tom pogledu volja Boja, a zaelio je da se i sama s ostalim sestrama za to moli. Na udesan se nain po nadahnuu Duha Svetoga sloie asni sveenik i Bogu posveena djevica da je, naime, volja Boja da Kristov glasnik poe propovijedati. Kad su se braa vratila i priopila mu volju Boju, kako je saznadoe, Franjo je odmah ustao, pripasao se i, ne oklijevajui ba nimalo, krenuo na put. Poao je s velikim arom da izvri Boji nalog i tako je brzo hodio, kao da se na nj spustila ruka Gospodnja i kao da je obukao novu snagu s neba. 3. Kad se pribliio Bevagni, stigao je do jednoga mjesta gdje se sakupilo veliko mnotvo svakovrsnih ptica. Kad ih je svetac boji ugledao, pourio je onamo i pozdravio ih kao da su razumne. Sve su ga ekale i okrenule se prema njemu tako da su ga one koje bijahu na drveu, kad im se pribliio, pognutih glava na neobian nain promatrale. Kad je doao do njih, ozbiljno ih je pozvao da posluaju rije Boju rekavi: "Sestre moje, ptice, dune ste mnogo slaviti svoga Stvoritelja koji vas je odjenuo perjem i dao vam krila za let; dao vam je isti zrak i bezbrine vas upravlja." Dok im je tako i slino govorio, ptiice su se neobino radovale i poele protezati vratove, iriti krila, otvarati kljunove i paljivo su ga promatrale. On je, meutim, neobinim arom duha prolazio izmeu njih, doticao ih se svojom haljinom, a da se nijedna nije maknula s mjesta dok napokon nisu sve zajedno, kad je ovjek Boji nad njima nainio znak kria i dopustio im da se s njegovim blagoslovom udalje, odletjele. Subraa su ekala na putu i sve to promatrala. Kad se jednostavni i isti ovjek vratio meu njih, poeo se optuivati s nemara, to, naime, dotada nije pticama propovijedao. 4. Idui odande, propovijedao je po oblinjim mjestima i stigao u gradi Alviano. Kad se sakupio narod i zatraena utnja, jedva se ita moglo uti zbog lastavica koje su se ondje gnijezdile i glasnim cvrkutom na tom mjestu pravile amor. Dok su svi nazoni sluali, ovjek im je Boji progovorio rekavi: "Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da i ja progovorim, jer ste vi do sada ve mnogo toga rekle. Posluajte rije Boju. utite, dok se ne dovri rije Gospodnja!" A one, kao da su razumne, odmah umuknue i nisu se maknule s mjesta sve do svretka propovijedi. Zato su svi koji su to promatrali silno zadivljeni slavili Boga. Glas koji se o tom udu pronio svuda naokolo mnoge je potaknuo da tuju Sveca i da uzvjeruju. 5. Neki je vrijedni student u gradu Parmi zajedno uio s drugim kolegama a kad ga je jedna lastavica poela smetati dosadnim cvrkutanjem, rekao je svojim drugovima: "Ova je lastavica jamano jedna od onih koje su onomadne za vrijeme propovijedi smetale ovjeka Bojeg Franju, dok im nije http://www.franjevastvo.com 54

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
rekao da utihnu." Okrenuvi se prema lastavici, s pouzdanjem joj je rekao: "U ime sluge Bojega Franje ti zapovijedam da odmah uuti, im doe k meni." Kad je lasta ula Franjino ime, kao da je upuena u stegu ovjeka Bojega, smjesta je uutjela i doletjela u njegove ruke kao u sigurno zaklonite. Zaueni ju je student odmah pustio na slobodu, a njezina cvrkuta vie nije uo. 6. Drugom zgodom, kad je sluga Boji propovijedao na morskoj obali u Gaeti, a vrlo mnogi iz pobonosti navalili da bi ga se dotakli, sluga se Boji prepao tolikog odobravanja naroda te je sam skoio u laicu koja bijae privezana uz obalu. Laica se, kao da je imala razum, nekom unutranjom snagom pokretala bez ikakva veslaa i maknula se podalje od kopna, dok su svi nazoni gledali i divili se. Kad je prispjela do izvjesne dubine, meu valovima se zaustavila kao ukopana, dokle god je sveti ovjek propovijedao mnotvu koje je stajalo na obali. Kad je mnotvo saslualo govor, vidjelo udo, primilo blagoslov i poelo se razilaziti da mu vie ne smeta, laica se vlastitim kretanjem vratila k obali. Tko bi, dakle, mogao biti tako tvrda i bezbona srca te bi omalovaio Franjinu propovijed, kad su ga prihvaali ne samo nerazumni ivi stvorovi, nego su mu takoer, dok je propovijedao, sluile i mrtve stvari? 7. Sa svojim je slugom Franjom doista bio Duh Gospodnji, koji ga je pomazao i poslao, s njim bijae Krist, snaga i mudrost Boja. Zato je obilovao rijeima zdrave nauke i sjao udesima velike snage. Rije mu je bila slina goruem ognju. Prodirala je do dna srca, due sviju ispunjala je divljenjem , jer se nije skrivala iza ukrasa ljudske domiljatosti, nego je mirisala nadahnuem Boje objave. Kad je tako jednom prilikom imao propovijedati pred papom i kardinalima, na poticaj gospodina Ostijskoga nauio je napamet neki pomno sastavljen govor i stao meu njih da izrekne pobudne rijei, ali je, meutim, sve zaboravio d uope nije znao nita rei. Kad je to iskreno i ponizno priznao, zazvao je milost Duha Svetoga. Odmah su mu nato poele navirati tako snane rijei i tako je neodoljivom snagom ganuo srca uglednih ljudi na skruenje da je bilo oito kako nije govorio on, nego Duh Gospodnji. 8. Budui da je najprije pokazivao djelom ono na to je govorom poticao druge, nije se plaio prigovora, nego je istinu propovijedao najodlunije. Nije umio poljepati niije grijehe, nego ih je kudio, a nije ispriavao ni ivot grenika, nego ga je gaao otrim prijekorom. Istom je odvanou duha govorio velikaima kao i puanima, s jednakom je srdanou govorio nekolicini kao i velikome mnotvu. http://www.franjevastvo.com 55

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Ljudi su svake dobi i oba spola htjeli ne samo da vide, nego i da uju novoga ovjeka koga je nebo dalo svijetu. Kad je prolazio razliitim krajevima, vatreno je propovijedao evanelje, a Gospodin suraivae i utvrivae rije popratnim znakovima. Propovjednik je Franjo snagom njegova imena izgonio avle, lijeio bolesne, i tovie, snagom je svoga govora smekavao okorjela srca na obraenje. Istovremeno je vraao zdravlje i tjelesima i duama, kao to to potvruju neki sluajevi koje emo kao primjere navesti poslije. 9. U gradu Toscanella ga je neki vitez ljubazno primio kao gosta. Jedinca mu je sina, koji bijae uzet od roenja, na usrdnu pronju pridigao rukom i tako ga odmah uinio zdravim da su mu se naoigled sviju uvrstili svi udovi tijela. I djeak je, jer je ozdravio i ojaao, odmah ustao, prohodao i poskakujui hvalio Boga. Kad je u gradu Narni na biskupovu molbu nekog uzetoga kojem su svi udovi otkazali slubu od glave do pete znamenovao znakom kria, time mu je potpuno povratio zdravlje. Neki djeak u biskupiji Rieti, star etiri godine, bijae tako oteen da nije nikako mogao vidjeti svojih nogu. Kad mu ga je ucviljena majka pokazala, djeak je odmah ozdravio im ga je sveti ovjek dotaknuo svojim svetim rukama. U gradu Orte je neki djeak bio tako skvren da mu je glava bila priljubljena uz noge, a neke su mu kosti bile i slomljene. Na molbu zaplakanih roditelja ga je Franjo blagoslovio znakom kria i djeak se odmah ispruio i od bolesti bio osloboen. 10. Neka je ena iz grada Gubbio imala uzete obadvije ruke te pomou njih nije mogla nita raditi. Kad je Franjo u ime Gospodnje nainio znak kria, tako je potpuno ozdravila da se odmah vratila kui. Poput druge punice Petrove je vlastitim rukama priredila jelo da nahrani njega i siromahe. Kad je nekoj slijepoj djevojci iz Bevagne u ime presvetoga Trojstva svojom slinom triput namazao oi, ona je zadobila eljeni vid. Kad je neka slijepa ena iz grada Narni od njega primila znak kria, zadobila je eljeni vid. U Bologni je neki djeak imao na oku mrenu te nije mogao gotovo nita vidjeti. A nije mu se moglo pomoi nikakvim lijekom. Kad je sluga Gospodnji nad njim od glave do pete nainio znak kria, zadobio je tako bistar vid da je poslije uao i u Red male brae. Tvrdio je da mnogo jasnije vidi na oko koje mu bijae prije bolesno negoli na ono koje mu uvijek bijae zdravo. U gradini San Gemini je slugu Bojega kao gosta primio neki poboni ovjek iju je enu muio avao. Poto se pomolio, snagom je poslunosti naredio avlu da iz ene izie i boanskom ga je snagom tako brzo istjerao da je bilo oito kako se avolska tvrdoglavost ne suprotstavlja snazi svete poslunosti. U Citta di Castello je zloduh opsio neku enu. Kad mu je sveti ovjek naredio u ime http://www.franjevastvo.com 56

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
poslunosti, neinjak se udaljio, a enu, koja prije bijae opsjednuta ostavio je slobodnu duom i tijelom 11. Jednog je brata strahovito muila neka bolest i mnogi su tvrdili da je to vema avolsko muenje negoli obina kakva bolest. Tjelesni bi mu se udovi sad zgrili, a zatim bi se opet ispruili. Nakon toga bi se svinuli i iskrivili te bi napokon postali hladni i ukoeni. Gdjekada bi se sav protegao i ukoio, noge je dizao sve do glave, a gdjekada bi odskoio uvis te bi odmah zatim pao na zemlju. Kristov mu se sluga, tako bijednom i neizljeivo bolesnom, pun milosra smilovao. Poslao mu je zalogaj kruha to ga je upravo jeo. Kad je bolesnik okusio taj kruh, zadobio je toliku snagu da nakon toga vie nije osjeao neugodnosti te bolesti. Neka se ena nedaleko od Arezza vie dana muila u poroajnim bolima i ve joj je prijetila smrt. Kad ej ve poela nad ivotom zdvajati, vie joj nijedan drugi lijek nije preostajao osim Bojega. Upravo je tada onim krajem prolazio Kristov sluga. Zbog bolesti je jahao na konju. Kad su kljuse vodili natrag kroz selo u kojem se ena muila i kad su mjetani opazili konja na kojem je Svetac jahao, uzee uzde da ih stave na enu. ena je odmah nakon udesna dodira sretno rodila bez ikakve tekoe. Neki je poboni, bogobojazni ovjek iz Castello di Pieve imao uza se pojas kojim je bio opasan sveti otac. I kad je jednom u toj godini bilo mnogo mukaraca i ena koji su bolovali od razliitih bolesti, taj je obilazio bolesnike kue te je, umoivi pojas u vodu, davao bolesnicima da je piju. Tako na taj nain mnogi ozdravie. I kad bi bolesnici okusili neto od kruha to ga je ovjek Boji dotaknuo, djelovanjem su Boje sile ozdravljali. 12. Budui da je Kristov blagovjesnik, dok je propovijedao zasjao po ovom i mnogim drugim udesima, zato je narod ono to je on govorio sluao kao da je govorio aneo Boji Njegove izvanredne kreposti, dar udesa, duh proricanja, boansko poslanje za propovijedanje, poslunost nerazumnih stvorova, nenadana obraenja srdaca nakon sluanja njegovih rijei, njegova obrazovanost po Duhu Svetom koja nadmauje svako ljudsko znanje, ovlast za propovijedanje koju mu je po Bojem nadahnuu podijelio sam Vrhovni Sveenik, potvrda Pravila po Kristovu namjesniku u kojem je poblie prikazan nain propovijedanja, i napokon znakovi Svevinjega Kralja koji su u njegovo tijelo utisnuti kao peatom 57

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Sve to zajedno kao deset svjedoanstava cijelome svijetu potvruje da je Kristov blagovjesnik Franjo: zbog primljena poslanja, zbog vjerodostojnosti nauavanja i zbog divne svetosti vrijedan tovanja. Evanelje je propovijedao kao pravi Boji poslanik.

http://www.franjevastvo.com

58

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
XIII. POGLAVLJE Svete rane 1. Aneoski se ovjek Franjo nije nikada obiavao odmarati od vrenja dobrih djela. Poput nebeskih se duhova po Jakobovim ljestvama radije: ili uspinjao k Bogu, ili je silazio k blinjemu. Tako je, naime, nauio dobiveno vrijeme za stjecanje zasluga razborito raspodijeliti da je jedan dio upotrijebio u korist blinjih, a drugi bi posvetio smirenim zanosima kontemplacije. Zato, kad je prema zahtjevima mjesta i vremena iziao u susret potrebama spasenja drugih, naputao je mnotvo koje ga je smetalo, potraio bi skrivenu samou i mjesto mira da bi se to slobodnije bavio Gospodinom i oistio prainu, ako bi se neto od nje nalo zbog boravka meu ljudima. Dvije godine prije nego to je duu predao nebu, nakon mnogovrsnih napora je voen providnou doao u osamu na visoku goru koja se zove Alverna. Kad je ondje prema obiaju poeo postiti etrdesetnicu na ast svetom Mihaelu Arkanelu, vie nego obino bijae obasut milinom nadnaravnoga promatranja i raspaljen arim plamenom nebeskih enja; poeo je obilnije osjeati ulijevanje nebeskih darova. Uzdizao se u visinu, ali ne kao radoznali istraiva pretjerane asti, nego je kao vjeran i razborit sluga istraivao volju Boju kojoj se s najveom gorljivou elio suobliiti. 2. Bilo mu je objavljeno da e mu Krist po otvaranju Evanelistara pokazati to e Bogu na njemu i po njemu biti najdrae. Poto se najprije pobono pomolio, s oltara je uzeo Evanelistar i dao da mu ga jedan od subrae, ovjek zaista poboan i svet, otvori u ime presvetoga Trojstva. I kad se kod svakog od tri otvaranja knjige svaki puta namjerio na Gospodinovu muku, ovjek pun Boga razabrao je da se Kristu mora tako suobliiti u patnjama i bolima muke, prije nego to se odijeli od ovoga svijeta, kao to ga je za ivota nasljedovao u djelovanju. Iako je zbog velike strogosti prijanjega ivota i zbog neprestana noenja Gospodinova kria tjelesno oslabio, nipoto se nije plaio, nego se jo gorljivije oduevljavao za podnoenje muenitva. U njemu se nesavladiv poar ljubavi prema dobrom Isusu razbuktao u buktinje vatre i plamena da mnoge vode ne mogoe ugasiti njegovu tako veliku ljubav. 3. Serafskim se plamenom elja uznosio u Boga i suosjeajnom se njenou preoblikovao u Onoga koji se iz ljubavi dao raspeti. Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvienja svetoga Kria moli na jednom obronku gore, ugledao je Serafa koji je imao est vatrenih, sjajnih krila, kako se sputa s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bijae blizu ovjeka Bojeg, meu krilima se pokazao lik propeta ovjeka koji je imao ispruene ruke u obliku kria i noge pribijene na kri. Dva mu krila bijahu izdignuta iznad glave, dva su bila rairena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila alost pomijeana s radou. Radovao http://www.franjevastvo.com 59

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
se, dodue, ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obliju Serafa, ali prikovanost na kri mu je maem suosjeanja bola probadala duu. Promatrajui neshvatljivo vienje, bio je vrlo zadivljen. Znao je da se bol muke nikako ne podudara s besmrtnou serafskoga duha. Po Bojoj je objavi shvatio da mu je to vienje pruila Boja providnost da ga promatra da bi kao Kristov prijatelj unaprijed spoznao kako se ima sav preoblikovati u oblije Krista propetoga, ali ne po muenikoj smrti tijela nego po poaru due. Kad je udesnoga vienja nestalo, u njegovu je srcu ostao udesan ar to ga je i u njegovo tijelo utisnuo udesni lik znakova. Odmah su se, naime, poeli pokazivati znakovi avala na rukama i nogama kao to ih je malo prije vidio na liku propetoga ovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene avlima. Glave su se avala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vrci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su avala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a iljci bijahu dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlazei iz samoga tijela, strili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je esto istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na tunici i gaama. 4. Kristov je sluga uvidio da se rane koje su tako vidljivo utisnute nee moi pred povjerljivom braom sakrivati, a jer se bojao otkriti tajnu Gospodnju, naao se u velikoj stisci i neodlunosti: da li treba da rekne to je vidio ili da to preuti. Zato je pozvao nekolicinu brae i, izraavajui se openitim rijeima, iznio je pred njih sumnju i zatraio savjet. A jedan izmeu brae, koji bijae prosvijetljen po milosti i po imenu, razabravi da je vidio neto udesno i da je zbog toga vrlo zbunjen, rekao je svetom ovjeku: "Znaj, brate, da su ti gdjekada otkrivene boanske tajne ne samo poradi tebe nego i poradi drugih. ini mi se da se opravdano treba bojati da bi mogao biti suen kao krivac zbog sakrivanja talenta, ako prikrije ono to e biti na korist mnogima." Ta je rije svetoga ovjeka ganula, premda je inae obiavao kazati: Moja tajna pripada meni. Ipak je tada s velikim strahom ispripovijedao tijek vienja i nadodao kako je onaj, koji mu se ukazao, neto rekao to ne bi nikada, dok bude iv, mogao otkriti nijednom ovjeku. Zaista treba vjerovati da su rijei onoga svetog Serafa koji se udesno ukazao na kriu bile tako otajstvene da ih nije moda slobodno govoriti ljudima. 5. Poto je, dakle, prava ljubav Kristova ljubitelja preoblikovala u isti lik navrilo se etrdeset dana to ih je odluio provesti u samoi i dola je svetkovina svetoga Mihaela Arkanela. Aneoski je ovjek Franjo siao s gore, nosei sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim ploama urezan rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga ivoga. A jer je dobro uvati tajnu kraljevu, zato je ovjek, svjestan kraljevske tajne, koliko je bilo mogue, sakrivao te svete http://www.franjevastvo.com 60

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
znakove. Boja je stvar da na svoju slavu objavljuje velike tajne. To je uinio sam Gospodin koji je na otajstven nain utisnuo te znakove; dao je da se po njima otvoreno dogode i pokau udesa da bi se sakrivena i udesna snaga tih rana oitovala po sjaju udesa. 6. U pokrajini Rieti zavladala je vrlo teka poast koja je nemilice tamanila goveda i ovce, a nije pomagao nikakav lijek. Neki je bogobojazni ovjek nou bio upozoren da brzo ode u samotite brae i ondje uzme vodu kojom je sluga Boji Franjo, koji je u to vrijeme ondje boravio, oprao ruke i noge, pa neka njome pokropi sve ivotinje. Kad je taj ovjek ujutro ustao, otiao je onamo, i kad je od subrae svetoga ovjeka kriomice dobio one vode, njome je pokropio bolesne ovce i goveda. I gle uda! Odmah, im je kropljenje i u najmanjoj mjeri zahvatilo bolesne ivotinje koje su leale na zemlji, one su zadobivale prijanju snagu. Odmah su poustajale i pourile na pau kao da ih nije zahvatila nikakva poast. I tako se eto dogodilo da je po udesnoj snazi one vode koja se dotakla svetih rana posvema nestalo svake poasti. Zaraza je od stada otjerana. 7. Unaokolo spomenute gore Alverne, prije nego to je sveti ovjek ondje boravio, iz oblaka koji se dizao sa same gore strahovita je tua obiavala opustoiti sve usjeve i plodove. No, nakon onoga blagoslovljenog ukazanja je tua na uenje stanovnika prestala da bi razvedreni nebeski svod mimo obiaja i sam oitovao uzvienost onoga nebeskog vienja i pokazao udesnu snagu ondje utisnutih rana. Dogodilo se da je u zimsko doba zbog tjelesne slabosti i neravnih putova jahao na magariu nekoga siromanog ovjeka. Prenoio je pod nagibom jedne visoke stijene da bi se nekako sklonio pred snijegom i noi koja se bliila; to ga je prijeilo da nije mogao stii do gostinjca. Kad je sveti ovjek primjetio da taj ovjek prigueno mrmlja i da tu i tamo uzdahne to zbog otre zime ne moe poivati, Franjo je, raspaljen boanskim arom ljubavi, ispruio ruku i dotaknuo ga se. I gle uda! Najednom, kad ga se dotakla ona sveta ruka koja je nosila vatru serafskog ara, rastjerana je studen i ovjeka je iznutra i izvana obuzela tolika toplina kao da je iz pei u njega prela kao neka snaga vatre. Odmah je duevno i tjelesno ojaao i, kao to je kasnije sam tvrdio, meu kamenjem i snijegom je do jutra spavao slae nego to je ikada poivao u vlastitom krevetu. Tako je po tim znakovima oito da su one svete rane bile utisnute snagom Onoga koji serafskim djelovanjem oiuje, prosvjetljuje i raspaljuje, jer su, oiujui udesnim djelovanjem izvana, donosile ozdravljenja od poasti, vedrinu i toplinu kao to se pokazalo i nakon njegove smrti oitijim udesima koja e na svome mjestu biti spomenuta poslije. 8. Iako je s najveom pomnjom nastojao sakriti naeno blago na njivi, ipak ga nije mogao http://www.franjevastvo.com 61

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
uiniti nepoznatim, da neki ne bi vidjeli te rane na rukama i nogama, premda je ruke na neki nain imao pokrivene i otada uvijek iao obuvenim nogama. Dok je bio iv, vidjela su ih mnoga braa. Premda su to poradi osobite svetosti bili posve vjerodostojni ljudi, ipak su, da bi se otklonila svaka sumnja, da je to tako i da su vidjeli rane, potvrdili to prisegom, dotaknuvi sveto Evanelje. Takoer su i neki kardinali zbog bliskosti koja ih je vezala sa svetim ovjekom vidjeli rane. Istinito su u prozi i pjesmama te antifonama iznijeli pohvale svetih rana koje sastavie njemu u ast. Oni su i rijeju i pismeno posvjedoili istinu. I Vrhovni je Sveenik, gospodin Aleksandar, kad je pred mnogom braom i preda mnom propovijedao narodu, potvrdio da je i sam za Sveeva ivota vlastitim oima vidio one svete rane. Kad je umro, vie je od pedesetoro brae te Bogu posveena djevica Klara s ostalim svojim sestrama i nebrojeni svjetovnjaci od kojih su vrlo mnogi, kao to e na svome mjestu bili reeno, vidjeli, poljubili i pobonim ih se osjeajem dotakli rukama da bi njihovo svjedoanstvo bilo jo vre. Ranu je na boku skrivao tako brino da je nitko za njegova ivota nije mogao vidjeti drugaije nego samo kradomice. Jedan ga je brat, koji ga je obiavao revno posluivati, pobonom lukavtinom nagovorio, neka bi svukao tuniku da je isprai. Ovaj je paljivo gledajui, vidio ranu koju je takoer s tri prsta brzo dotaknuo. Tako je pogledom i doticajem upoznao veliinu rane. Slinom je lukavtinom vidio ranu i onaj brat koji u to vrijeme bijae njegov zamjenik. Jedan brat, ovjek divne jednostavnosti, kad mu je zbog bolesti trljao plea, ruku je provukao kroz njegovu kapucu i sluajno je utisnuo u ranu te mu je zadao veliku bol. Zato je Franjo otada nosio tako nainjene hlae da su mu one sezale sve do pazuha da bi tako pokrivale ranu na boku. Braa koja su povremeno prala te hlae ili su mu praila tuniku, po oitu znaku dooe do nesumnjive spoznaje o svetoj rani, jer su ih nalazila zakrvavljene. Napokon su je prigodom Sveeve smrti mogli nesmetano gledati i s mnogim drugima promatrati i ujedno su je mogli poastiti. 9. Daj sada, prehrabri vitee Kristov, nosi oruje svoga nepobjedivog Vojskovoe! Njime oboruan i obiljeen, pobjeivat e sve protivnike. Nosi zastavu svevinjega Kralja. Pogled na nju svim borcima Boje vojske daje hrabrost. Nosi takoer peat velikoga sveenika Krista da poradi njega svi priznaju tvoje rijei i djela istinitima i vjerodostojnima. Ve i poradi rana Gospodina Isusa to ih nosi na svome tijelu neka ti nitko ne dosauje, nego te, tovie, svaki Kristov sluga treba da ljubi i tuje. Za ove posve pouzdane znakove ne svjedoe samo dvojica ili trojica svjedoka, nego ih potvruju vrlo mnogi vie ih je nego to treba da su Boja svjedoanstva u tebi i po tebi nadasve vjerodostojna i uklanjaju svaku sumnju nevjernika, a oni koji vjeruju, u vjeri se uvruju, rastu u ufanju i raspaljuju se vatrom ljubavi.

http://www.franjevastvo.com

62

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
10. Ve se zaista ispunilo prvo vienje to si ga imao da se, naime, kao budui vojskovoa u Kristovoj vojsci mora snabdjeti nebeskim orujem i uresiti znakom kria. Ve te je na poetku tvoga obraenja vienje Propetoga na duhovan nain probolo maem supatnike boli, ali i sluanje glasa koji je dolazio s kria kao s Kristova uzvienog prijestolja i otajstvenog pomirilita, kako si sam potvrdio istinito. Za vrijeme tvoga redovnikog ivota je brat Silvestar vidio kri koji je na udesan nain izlazio iz tvojih usta, sveti je Pacifik vidio maeve u obliku kria koji su probadali tvoje srce, a aneoski je ovjek, brat Monaldo, za vrijeme propovijedi svetog Antuna o krinom natpisu vidio kao si u obliku kria bio uzdignut u zrak. Vjeruje se i jami da to nisu bili plodovi mate nego prava Boja objava. I napokon kad ti se potkraj ivota istovremeno ukazao i kao Seraf velianstvena izgleda i kao ponizni lik Propetoga koji te iznutra raspalio a izvana na tijelu obiljeio kao drugog anela koji izlazi od suneva istoka, otada na sebi nosi znak ivoga Boga. To naoj vjeri daje vrstou s obzirom na spomenuto i prua vjerodostojno svjedoanstvo. Eto, Bog je tijekom vremena na udesan nain na tebi i u vezi s tobom pruio i oitovao sedam ukazanja Kristova kria. Tako si napokon preko est stepenica prispio i do ove sedme na kojoj e konano i poinuti. U poetku si svog obraenja vlastitim oima gledao kri i prigrlio ga. Od tada si ga tijekom zemaljskih dana uzornim ivotom neprestano na sebi nosio i drugima si postavljen kao uzor. Zato nas to vrsto uvjerava da si konano dosegao najvii vrhunac evaneoskog savrenstva. Stoga nijedan pravi pobonik ne smije odbaciti takav dokaz kranske mudrosti koji se oitovao na tvome smrtnom tijelu. Nijedan ga pravednik ne smije napadati, nijedan istinski poniznik ne smije prezirati, jer ga je iznio sam Bog pa zato zavreuje da openito bude prihvaen.

http://www.franjevastvo.com

63

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
XIV. POGLAVLJE Njegova strpljivost i preminue 1. Franjo, i duhom i tijelom s Kristom razapet na kri, nije izgarao serafskom ljubavlju samo prema Bogu, nego je s Kristom propetim eao za mnotvom spasenika. Budui da zbog izraslina avala nije mogao hodati, dao je da mu iscrpljeno tijelo voze naokolo po gradovima i selima da bi i druge pridobio za noenje Kristova kria. Govorio je brai: "Ponimo, brao, sluiti Gospodinu, Bogu svome, jer smo do sada malo napredovali!" Izgarao je takoer od velike elje da bi se ponovno vratio prvotnom ponienju da bi, naime, kao u poetku posluivao gubavce i da bi tijelo koje je ve malaksalo od napora vratio u prvotnu podlonost. Odluivao je da e pod Kristovim vodstvom izvoditi velike stvari. Premda su mu udovi oslabili, duh mu je ipak bio hrabar i vatren te se nadao da e u novoj borbi pobijediti neprijatelja. Ni mlitavosti ni besposlice nema ondje gdje ostan ljubavi neprestano podstrekava. U njega je vladao toliki sklad izmeu tijela i due, tolika spremnost tijela na poslunost da tijelo, kad bi se dua htjela uzdii do najvee svetosti, ne samo da se ne bi suprotstavljalo, nego bi je nastojalo i predusretati. 2. Kad se ovjeku Bojem povealo mnotvo zasluga, a sve se to usavravalo po strpljivosti, poeo je teko bolovati od mnogovrsnih bolesti da je u njemu jedva bilo koje udo a da nije bilo zahvaeno silnom boli. Napokon je po razliitim, dugotrajnim i neprestanim bolestima dospio dotle da je, poto mu je istroeno miije, bio sama kost i koa. A kad su ga muile estoke tjelesne boli, te svoje patnje nije nazivao kaznama nego sestrama. Kad su ga jednom boli muile vema negoli obino, neki mu je prostoduni brat rekao: "Moli, brate, Gospodina da s tobom postupa njenije. ini se da te njegova ruke pritie vie nego to treba." Kad je sveti ovjek to uo, zajaukao je i rekao: "Da mi nije poznata tvoja prostodunost, odsada bih se bojao tvoga drutva, jer si se s obzirom na mene usudio prigovoriti Bojim nakanama." Iako je sav bio satrven dugotrajnou teke bolesti, bacio se na zemlju i od tekog pada natukao je iscrpljene kosti. Zatim je poljubio zemlju i rekao: "Zahvaljujem ti, Gospodine Boe, za sve ove svoje boli i molim te, Gospodine moj, da mi, ako ti je po volji, doda stostruko. To e mi biti najdrae, ako me udari bolovima i ako me ne bude tedio, jer mi je vrenje tvoje svete volje najvea utjeha." Zato je brai izgledao kao drugi Job, jer dok mu je rasla tjelesna bol, ujedno mu je rastao ar duha. Sam je ve daleko unaprijed znao kad e umrijeti, a kad se dan preminua posve pribliio, rekao je svojoj brai da e se ator njegova tijela ubrzo razvri kao to mu je to objavio Krist. 3. Tako je tijekom dviju godina otkako su mu utisnute rane bilo je to desete godine od njegova obraenja bio iskuavan podnoenjem mnogih bolesti udarcima poput kamena koji je trebalo isklesati http://www.franjevastvo.com 64

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
i uzidati u graevinu nebeskoga Jeruzalema. I kad je poput umjetnine pod ekiem mnogostrukih nevolja prispio do savrenstva, zatraio je da ga prenesu k svetoj Mariji Porcijunkulskoj da bi ondje, gdje je primio dar milosti, Stvoritelju vratio dah ivota. Kad je bio dopremljen onamo da primjerom pokae kako zaista nema nita zajedniko sa svijetom, u onoj se tako tekoj bolesti koja je imala dovriti sve njegove patnje u svetoj gorljivosti duha sasvim gol prostro po goloj zemlji da bi se u posljednjem asu, u kojem bi se neprijatelj jo mogao razbjesniti, gol borio s golim. Leei tako na zemlji, odloio je odjeu od kostrijeti, a lice na uobiajeni nain upravio k nebu. Posvema se usmjerio prema nebeskoj slavi a lijevom je rukom prekrio ranu na desnom boku da se ne bi vidjela pa je rekao brai: "Ja sam svoje uinio, a to treba da vi uinite, neka vas o tome poui Krist!" 4. Kad su Sveeva subraa, ranjena udesnom strelicom suosjeanja, proplakala, jedan je izmeu njih, koga je ovjek Boji zvao svojim gvardijanom, po Bojem nadahnuu spoznao njegovu elju. Brzo je ustao, uzeo tuniku, pojas i gae pa je sve to donio Kristovu siromaku i rekao: "Ovo ti kao siromahu posuujem, a ti uzmi snagom svete poslunosti!" Sveti se ovjek zbog toga obradovao. Klicao je od radosti i ruke uzdigao prema nebu. Veliao je svoga Krista to, rastereen od svega, k njemu odlazi slobodan. Sve je to uinio iz ljubavi prema siromatvu te nije htio imati ni svog habita, nego samo posuena od drugoga. Oito je da je u svemu htio biti suoblien s Kristom propetim, koji je visio na kriu siromaan, pun bola i gol. Zbog toga je na poetku svog obraenja pred biskupom ostao gol pa je i na svretku ivota htio sa svijeta otii gol. Brai je koja su se nalazila uz njega pod poslunost naredio da ga onda, kad vide da je preminuo, tako dugo ostave leati na zemlji, koliko bi netko trebao da bez napora prevali tisuu koraka. O, najkranskijeg li ovjeka koji je po savrenu nasljedovanju za ivota nastojao biti suoblien ivome Kristu, a kad je umirao da bude slian umiruem Kristu, a kao mrtav mrtvome, pa je zato zavrijedio da mu i tijelo bude ureeno vidljivom slinou! 5. Kad se napokon pribliio as njegova preminua, dao je k sebi sazvati svu brau koja su se nala ondje. Utjenim ih je hrabrio rijeima s obzirom na svoju smrt, Oinskim ih je osjeajima poticao na ljubav Boju. Razvio je govor o strpljivosti, siromatvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanelje. Dok su braa naokolo sjedila, povrh njih je u obliku kria ispruio prekriene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazonu i odsutnu brau blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: "Ostajte mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu Bojem i u njemu ustrajte dovijeka! A jer vam se blie kunja i nevolja, sretnih li onih koji e ustrajati u onome to su zapoeli. urim se Bogu ijoj vas milosti sve preporuujem." Kad je Bogu nadasve dragi ovjek dovrio ove oinske opomene, naredio je da mu se donese Evanelistar i da se ita Evanelje po Ivanu koje poinje rijeima: Bijae pred svetkovinu Pashe. Nakon toga je sam, koliko je mogao, zapjevao psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega http://www.franjevastvo.com 65

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
glasa Gospodina zaklinjem, a na kraju je zavrio: Oko mene e se okupiti pravednici zbog dobra to si ga iskazao meni. 6. Kad su se konano na njemu ispunili svi misteriji ikad se njegova presveta dua liila tijela i utonula u ponor ljubavi Boje, blaeni je ovjek usnuo u Gospodinu. Jedan je izmeu brae i uenika vidio njegovu blaenu duu u obliku sjajne zvijezde kako je bijeli oblai iznad mnogih voda ravnim putem nosi gore u nebo. Zbog velike je svetosti blistala sjajem i bila ispunjena obiljem nebeske mudrosti i milosti po kojima je sveti ovjek zavrijedio ui u mjesto svjetla i mira gdje s Kristom vjeno uiva. Tada je ministrom brae u pokrajini Terra di Lavoro bio brat Augustin, ovjek zaista svet i pravedan koji se nalazio na samrti. Poto je ve mnogo prije izgubio govor, nazoni su uli kako je najednom viknuo rekavi: "Poekaj me, oe, poekaj; ve idem s tobom!" Kad su ga braa zaueno upitala komu govori s toliko povjerljivosti, on je odgovorio: "Zar ne vidite naeg oca Franju kako odlazi u nebo?" I njegova se sveta dua odmah iselila iz tijela, slijedila je svoga svetog oca. U to vrijeme asiki biskup hodoastio u svetite svetoga Mihaela koje se nalazi na Monte Garganu. Njemu se blaeni Franjo ukazao u noi svoga preminua i rekao mu: "Evo ostavljam svijet i odlazim u nebo!" Kad je biskup ujutro ustao, propovijedao je pratiocima to je vidio. Vrativi se u Asiz, sve je pomno ispitao i sa sigurnou ustanovio da se blaeni otac s ovoga svijeta preselio onoga asa, kako mu je to bilo objavljeno u vienju. eve, ptice koje vole svjetlo a zaziru od tame sumraka, u asu preminua svetoga ovjeka, kad se ve sputala no, doletjee u velikom broju iznad krova kue i neobino cvrkuui kruile su slavei Sveca koji ih je obiavao pozivati da slave Boga. Tako su pruile svoje radosno i neprevarljivo svjedoanstvo o Sveevoj slavi.

http://www.franjevastvo.com

66

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
XV. POGLAVLJE Kanonizacija i prijenos tijela 1. Tako je Franjo, sluga i prijatelj Svevinjega, osniva i voa Reda male brae, sljedbenik siromatva, uzor pokore, glasnik istine, zrcalo svetosti i uzor svekolikog savrenstva, po Bojoj milosti neprestano napredovao i od najniega stupnja stigao do onoga najvieg. Ovaj divni ovjek u siromatvu bijae bogat, u poniznosti uzvien, u mrtvljenju pun ivosti, u jednostavnosti razborit; odlikovao se u svim krepostima. Gospodin ga je za ivota na udesan nain uinio slavnim, a na samrti ga je uinio jo slavnijim. Kad se, naime, blaeni ovjek selio s ovoga svijeta, kad je ona sveta dua ula u vjeni dom i kad je punim ustima srknuo iz izvora ivota te postao dionikom slave, na tijelu su ostali utisnuti znakovi budue slave da bi to sveto tijelo, razapeto sa strastima i poudama, postalo novim stvorenjem i po posebnoj povlastici nosilo oblije Kristove muke i po novom udu unaprijed pretkazivalo slavno uskrsnue. 2. Na onim su se blagoslovljenim udovima mogli vidjeti avli to ih je iz njegova tijela na udesan nain skovala Boja sila. Da, oni su u njegovo tijelo tako rasli da su se, ako bi ih tko pritisnuo na jednoj strani, odmah pokazali na drugoj kao jedinstvene tvrde ile. Na njegovu se tijelu mogla jasno vidjeti i rana na prstima. Ona je bila jednaka onoj rani na Spasiteljevim prsima, koja je na tijelu naeg Spasitelja proizvela sakrament ljudskog otkupljenja i preporoaja. avli su bili crni kao eljezo, a rana na prsima bijae crvena i izgledala je kao neka divna rua, jer se tijelo oko nje stislo. Dok su mu ostali dijelovi tijela po naravi i uslijed bolesti prije bili tamni, sada je to tijelo odsijevalo izvanrednom bjelinom i doaravalo ljepotu nebeskog preobraenja. 3. Udovi su mu, kad su ih se doticali, bili tako meki i gipki te se inilo dao da su se povratili u njenost djeje dobi, a nekih se doimalo kao da su ureeni oitim znakovima nedunosti. Dok su se na sjajno bijelom tijelu avli crnili, rana se na boku rumenila poput rascvjetane rue. Zato se ne treba uditi, ako je tako divna i udesna promjena u gledalaca bila uzrokom radosti i divljenja. Plakali su sinovi, jer im je oduzet tako drag otac, ali bijahu obuzeti i nemalom radou, kad su na njemu ljubili znakove svevinjega Kralja. Novina je uda naricanje okrenula u klicanje, a razum je istraivanje preobraao u divljenje. Bio je to ako neobian i izvanredan prizor za sve one koji su ga promatrali da ih je uvrivao u vjeri i poticao na ljubav, a onima koji su o tome sluali bilo je to predmetom uenja i u njima je razbuivalo elju da bi to i sami vidjeli. 4. Kad se doznalo za preminue blaenog oca i kad se proirio glas o udu, narod se uurbano slijevao na ono mjesto da vidi tjelesnim oima ono to je od razuma uklanjalo svaku sumnju i http://www.franjevastvo.com 67

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
poveavalo radost srca. Tako je doputeno mnogim asikim graanima da vlastitim oima promotre i usnama poljube one svete rane. A jedan je od njih, neki obrazovani i umni vitez imenom Jeronim, ovjek uven i glasovit, u te svete rane posumnjao i poput Tome nije vjerovao. Pred braom je i pred drugim graanima jae i odvanije pomicao avle Sveeve ruke, noge i bok je dotakao vlastitim rukama. Kad je opipao i dotaknuo one nesumnjive znakove Kristovih rana, iz svoga je srca kao i iz sviju ostalih uklonio ranu svake sumnje. Zbog toga je uz ostale i on postao odluan svjedok openito priznate istine. Dotaknuvi se svetog Evanelja, potvrdio je to i zakletvom. 5. Braa su i sinovi koji su pozvani na oevo preminue s mnotvom naroda onu no, u kojoj je slavni Kristov priznavalac preminuo, proveli u pjevanju boanskih pohvala tako da to nije izgledalo kao mrtvako nego kao aneosko bdjenje. Kad je svanulo, mnotvo koje se sleglo, uzevi grane od drvea i poveavi rasvjetu buktinjama, uz himne je i popijevke odnijelo sveto tijelo u grad Asiz. Prolazei pokraj crkve sv. Damjana, gdje je tada zatvorena s djevicama boravila ona plemenita djevica Klara koja sada uiva nebesku slavu. Ondje se sa svetim tijelom malo zaustavie i, ureena ga nebeskim biserjem, pokazae onim svetim djevicama da ga vide i poljube. Kad napokon sa zanosnim klicanjem stigoe u grad, dragocjeno blago to ga donijee, s najveim potovanjem sahranie u crkvi sv. Jurja. Ondje je Franjo dao djeak uio pisati, ondje je kasnije prvi puta propovijedao i napokon je ondje (nakon smrti) dobio prvo poivalite. 6. asni se otac s ovoga svijeta preselio 4. listopada 1226. godine od utjelovljenja Gospodinova, u subotu naveer, a pokopan je u nedjelju. Blaeni je ovjek, im je uzet na nebo da uiva u sjaju Bojega lica, odmah poeo blistati velikim i brojnim udesima. Tako je svemogui Bog onu veliku svetost koja se za njegova ivota poradi popravka grenika oitovala svijetu po savrenim krepostima, sada, kad kraljuje s Kristom, potvrivao udesima da bi se vjera potpuno uvrstila. Njegova su slavna udesa i mnogobrojna po njemu primljena dobroinstva u razliitim krajevima svijeta u mnogima rasplamsala ljubav prema Kristu i potaknula ih da tuju Sveca. Kako su svjedoanstva rijei i djela na sav glas razglaavala velika djela to ih je Bog izvodio po svome sluzi Franji, glas je stigao i do uiju Vrhovnog Sveenika, pape Grgura IX. 7. Ovaj pastir Crkve nije upoznao izvanrednu svetost toga ovjeka samo po udesima za koja je uo nakon Sveeve smrti, nego je ve i za njegova ivota i sam to iskusio, vlastitim oima gledao i svojim rukama doticao. Zato nije nimalo sumnjao da ga je Gospodin proslavio u nebu. Da bi suglasno postupao s Kristom, ijim bijae zamjenikom, nakon pobona razmiljanja odluio je da ga uzvisi na zemlji kao sveca koga svi treba da tuju. A jer je cijelome svijetu htio pruiti posvemanju sigurnost s obzirom na njegovo uzvienje u nebesima, dao je zabiljeiti sva njegova udesa, za koja je mogao http://www.franjevastvo.com 68

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
doznati, potkrijepio ih je svjedoanstvima vjerodostojnih oevidaca i dao ih preispitati onim kardinalima za koje se inilo da su ovoj stvari bili manje skloni. Kad je sve to pomno pretreseno i kad svi odobrie, po jednodunom je miljenju i pristanku svoje brae kardinala i sviju dostojanstvenika koji su tada boravili u Kuriji odluio kanonizirati ga. U nedjelju 16. srpnja 1228. godine od utjelovljenja Gospodinova blaenog oca Franju to bi trebalo nadugo pripovijedati na najsveaniji nain unio u imenik svetaca. 8. Godine Gospodnje 1230, kad su braa bila sakupljena na Generalnom kapitulu u Asizu, ono je Gospodinu posveeno tijelo 25. svibnja preneseno u baziliku koja je sagraena njemu u ast. A dok je sveto blago, opeaeno peatom svevinjega Kralja, prenoeno, Onaj se iji je lik nosio udostojao uiniti mnoga udesa da bi spasonosni miris privlaio ljubav vjernika da bi slijedili Krista. Zato je dolikovalo da Bog onoga, koga je po daru kontemplacije sebi uinio milim i dragim, poput Henoha prenese u raj i da ga po aru ljubavi u ognjenim kolima odveze u nebo kao Iliju. Dolikovalo je to je dao da njegove svete kosti, koje su ve boravile pod cvijeem nebeskoga proljea, u svom novom poivalitu na udesan nain ponovno proklijaju. 9. Kao to je ovaj blaeni ovjek ve za ivota bio slavan po udesnim znakovima svojih kreposti, tako i od dana svoga preminua sve do sada po razliitim krajevim svijeta blista slavnim udesnim djelima kojima ga uzvisuje Boja sila. Slijepi i gluhi, nijemi i hromi, vodobolni i uzeti, opsjednuti i gubavci, brodolomci i zatvorenici po njegovim zaslugama primaju pomo. Izlazi u susret svim bolestima, potrebama i pogiblima. No, i po mnogim mrtvim to ih je udesno uskrisio vjernici upoznaju veliinu snage Svevinjega koji udesno uzvisuje svoga Sveca. Njemu neka je ast i slava u beskrajne vijeke vjekova.

A m e n.

Ovdje svrava ivotopis blaenog Franje.

http://www.franjevastvo.com

69

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
NEKA UDESA NAKON FRANJINE SMRTI

I. Snaga njegovih svetih rana 1. Na ast i slavu svemoguega Boga! Budui da elim opisati neka udesa blaenog oca Franje nakon njegove proslave u nebu, izmeu onih koja su provjerena, smatrao sam da treba poeti u prvom redu s onim na kojem se oituje snaga Isusova Kria i obnavlja njegova slava. Novi je, je dakle, ovjek Franjo zasjao novim i zapanjujuim udom, kad se kao obiljeen pojavio s posebnom povlasticom koja nije dana prolim vjekovima. Bio je, naime, ureen svetim ranama i suoblien u ovom smrtnom tijelu, tijelu Propetoga. to god bi ljudski jezik o tome rekao, ipak to ne bi bila dostojna pohvala. Cjelokupno se nastojanje ovjeka Bojega, kako ono javno tako i privatno, kretalo oko Gospodinova kria. I kao to je na poetku njegova obraenja znak kria bio utisnut u njegovo srce tako je izvana obiljeio i njegovo tijelo. Upravo se zatvorio u sam kri: uzeo je pokorniku haljinu koja je imala oblik kria da bi mu i tijelo, kao to mu je dua iznutra obukla propetoga Gospodina, bilo snabdjeveno orujem kria, da bi pod tim znakom, kojim je Bog pobjeivao zrane snage, vojevala i njegova vojska za Gospodina. No, ve od onoga vremena, kad je poeo vojevati za Krista, u vezi s njim su zasjala razliita otajstva kria. To postaje jasnije onome tko promatra tijek njegova ivota, kako se sedmokratnim ukazivanjem Gospodinova kria i mislima, i osjeajima, i inima po zanosnoj ljubavi sav preoblikovao u oblije Propetoga. Dobrota se svevinjega kralja preko svakog ljudskog oekivanja snizuje do svojih ljubitelja; zastavu je svetoga kria utisnuo u njegovo tijelo da je nosi. Budui da je posjedovao izvanrednu ljubav prema kriu, trebalo je da. udesno ureen kriem, zasja i po udesima. 2. Nepobitnoj vjerodostojnosti ovoga uda ne idu u prilog samo svjedoanstva posve pouzdanih svjedoka koji su vidjeli i doticali, nego i udesna ukazivanja i udesa koja su se dogodila nakon njegove smrti, da bi se uklonila svaka sumnja due. Blage uspomene gospodin papa Grgur IX, za koga je sveti ovjek prorekao da e biti uzdignut na apostolsko dostojanstvo, prije nego to je stjegonou kria unio u imenik svetaca, u srcu je nosio neku neosnovanu sumnju s obzirom na ranu koju je Franjo imao na prsima. Sretni je biskup pripovijedao sa suzama, kako mu se blaeni Franjo ukazao jedne noi u snu sa strogim izrazom lica i prekorio ga zbog potajne sumnje srca. Podigao je desnu ruku, otkrio ranu i zatraio au da u nju uhvati krv koja je ikljala iz rane. U vienju je Vrhovni Sveenik pruio zatraenu au i ona se do vrha napunila krvlju koja je tekla iz boka. Od tada je prema tom svetom udu gajio toliku pobonost i poeo plamtjeti tolikim arom te nikako nije mogao dopustiti da netko one blistave znakove preuzetnim napadanjem omalovai, a da ga http://www.franjevastvo.com 70

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
ne bi strogo ukorio. 3. Neki brat, pripadnik Reda male brae, po slubi propovjednik, uivao je velik ugled zbog svojih kreposti i dobra glasa. vrsto je vjerovao u Sveeve rane, a kad je iz ljudske radoznalosti u sebi istraivao razlog ovog uda, obuzela ga je neka sumnja. Dok je kroz vie dana, zahvaen estinom tih misli, trpio ovakvu muku, u noi mu se u snu ukazao sveti Franjo s blatnim nogama. Prema njemu se pokazao i ponizno strogim i strpljivo srditim. Upitao ga je: "Kakve su te to snale dvojbe? Pogledaj ruke moje i noge moje!" Dok je gledao probijene ruke, na blatnim nogama nije vidio rana. Tada mu je sveti Franjo rekao: "Ukloni blato s mojih nogu i upoznaj mjesta avala!" Kad ih je ovaj pobono prihvatio, opazio je da je blata nestalo te je rukama dotaknuo mjesta avala. Kad se probudio, odmah se rasplakao, a prijanje je misli, koje su na neki nain bile blatne, oprao potokom suza i javnim priznanjem. 4. Neka je odlina Rimljanka, plemenita i ivotom i po slavnim preima, izabrala svetoga Franju da joj bude zatitnikom. U svojoj je sobici imala njegovu sliku pred kojom se Ocu molila u tajnosti. Kad se jednog dana predala molitvi, promatrala je Sveevu sliku koja nije imala svetih rana. Silno se poela alostiti i uditi. No, kakvo udo, ako na slici ne bijae onoga to je slikar ispustio. I kad je vie dana zabrinuta pomno razmiljala koji bi mogao biti razlog toga nedostatka, gle, najednom se jednoga dana na slici pokazae oni udesni znakovi kao to obiaju biti naslikani na drugim slikama. ena se preplaila i odmah pozvala svoju pobonu kerku te ju je upitala da li je slika do tada bila bez rana. Ona je potvrdila i zaklela se da je neko bila bez rana, a sada se vide rane. Kako, meutim, ljudska narav samu sebe esto puta nagoni da padne i posumnja u istinu, u eninu se duu uvukla bezrazlona sumnja: nije li slika moda od poetka bila tako izraena? Da se ne bi prezrelo pravo udo, Boja je sila nadodala i drugo. Onih je znakova odmah nestalo i slika je bila liena one povlastice da bi novo udo bilo potvrdom za ono prijanje. 5. Dogodilo se kod Leride u Kataloniji. Neki je ovjek imenom Ivan, tovatelj svetoga Franje, jedne veeri iao nekim putom, gdje je u zasjedi ekala ubilaka druba. Dotini nije bio meta urotnika, jer ga nisu smatrali neprijateljem, nego neki drugi koji je ovome bio slian i nalazio se u njegovoj pratnji. Jedan je od zasjedaa bio uvjeren da mu je on neprijatelj pa je na nj nasrnuo i zadao mu mnogo smrtonosnih rana, te uope nije bilo nikakve nade da e ozdraviti. Zadobio je ponajprije ranu na pleima i ruka mu je bila malne sasvim odsjeena. Drugi mu je ubod na prsima ostavio toliki otvor te je dah koji je odatle izlazio ugasio oko est zajedno spojenih svijea. Prema miljenju lijenika nije bilo mogue lijeenje, jer su se rane zagnojile, a iz njih se irio tako nepodnoljiv zadah da je i sama njegova ena od toga zazirala. Ve mu nikakva ljudska sredstva nisu mogla pomoi. S najveom se pobonou utekao blaenom ocu Franji da zatrai njegovu pomo. Dok je primao ubode, s najveim je pouzdanjem zazivao njega i blaenu Djevicu. I gle, dok je bijednik osamljen leao na svom leaju i ee zavapio, zazivajui Franjino ime, uza nj se naao netko, obuen u odijelo maloga brata. inilo se kao da je uao kroz prozor. Taj ga je nazvao imenom i rekao: "Jer si se http://www.franjevastvo.com 71

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
pouzdao u mene, Gospodin e te ozdraviti!" Ali kad ga je bolesnik upitao tko je on, rekao je da je Franjo. Pribliio mu se, odmah mu uklonio povoje i, kako se inilo, sve mu je rane namazao nekom pomau. im je taj osjetio njeni dodir onih svetih ruku koje snagom Spasiteljevih rana mogu izlijeiti, nestalo je gnoja, tijelo se oporavilo i rane zarasle. Potpuno mu je vraeno prijanje zdravlje. Kad je blaeni otac to obavio, odmah se udaljio. A taj kad je osjetio da je ozdravio pozvao je svoju enu, radosno je poeo slaviti Boga i svetoga Franju. ena je bre bolje dotrala i vidjela kako ve stoji onaj za koga je mislila da e sutradan biti pokopan. Kako je bila silno uzbuena, cijelo je susjedstvo napunila vikom. Kad se sletjee njihovi ukuani i kad ga kao mahnita htjedoe staviti u krevet, on se tome opirao. Svi su bili toliko zapanjeni i kao oamueni da su prizor koji su gledali smatrali utvarom, jer su onoga, koga su as prije gledali strahovito izranjena i sasvim iznemogla, sada pred sobom gledali kao posve zdrava. A njima e nato ovaj ozdravljeni: "Nemojte se bojati, ovo to vidite ne smatrajte tlapnjom, jer je sveti Franjo as prije otiao odavde. Doticanjem onih svojih svetih ruku posve mi je iscijelio sve rane." Kad se ovo udo razglasilo, onamo je pohrlio sav narod. Dok su ljudi u tako oitu udu gledali snagu rana blaenoga Franje, istovremeno ih je obuzelo i divljenje i radost. Velikim su pohvalama veliali Kristova stjegonou. Blaeni se otac, tijelom ve mrtav a s Kristom iv, udesno pokazao nazonim i njenim je doticajem svojih svetih ruku na smrt izranjenu ovjeku povratio zdravlje, jer je na sebi nosio rane onoga koji je milosrdnom smru i udesnim uskrsnuem ljudski rod, koji bijae izranjen i polumrtav ostavljen, izlijeio snagom svojih rana. 6. U Potenzi, u Apuliji, bijae neki sveenik imenom Rogerije, ovjek ugledan i kanonik velike crkve. Kad je jednoga dana, muen boleu, uao u crkvu da se pomoli, a u njoj bijae slika blaenoga Franje koja je prikazivala slavne rane, poeo je sumnjati u to veliko udo kao u neto to je posve neobino i nemogue. Dok se tako u sebi muio i kojeta razmiljao, najednom je osjetio da je teko udaren ispod rukavice po dlanu lijeve ruke. uo je zvuk udarca kao kad se iz luka izbaci strelica. Odmah je zatim, povrijeen ranom i osupnut zvukom, s ruke svukao rukavicu da i vidi ono to je zamijetio opipom i sluhom. Kako prije toga nije na dlanu bilo nikakve povrede, sad je nasred dlana opazio ranu kao da mu je zadana strelicom. Iz rane je sukljala tolika snaga vatre da se inilo kao da e obnemoi. I gle uda! Na rukavici se nije opaao nikakav trag, da bi sakrivenoj rani srca, koja je zadana skrovito, odgovarala kazna nanesena ranom. Dva dana je vikao i zapomagao od strahovite boli i svima je priznavao tajnu svoga nevjernog srca. Izjavio je i potvrdio zakletvom da vjeruje da je sveti Franjo imao svete rane. Tvrdio je da ga je ostavila utvara i svaka sumnja. Skrueno je molio Bojega Sveca da mu pomogne po svojim svetim ranama. Mnogo je molio i prolijevao potoke suza. I gle uda! Kad je odbacio nevjeru, ozdravila mu je najprije dua, a zatim je uslijedilo i ozdravljenje tijela. Stiala se svaka bol, vatrutine je nestalo, a udarac nije ostavio nikakva traga. I tako se dogodilo da je po providnosti Bojeg milosra izlijeena potajna bolest due po vidljivu kroenju tijela. im je ozdravljena dua, odmah je ozdravljeno i tijelo. Taj ovjek postade ponizan, http://www.franjevastvo.com 72

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Bogu odan, a svetom je Franji i brai njegova Reda bio privren trajnom naklonou. To je udo potvreno sveanom prisegom, a do nas je o njemu prispjela obavijest po pismu koje je provieno biskupovim peatom. Kad se radi o svetim ranama, nema mjesta nikakvoj sumnji. Budui da je Bog dobar, neka u ovoj stvari niije oko ne bude zlo ni zavidno, kao da podjeljivanje ovakva dara nije u skladu s vjenom dobrotom. Ako su, naime, mnogi udovi ovom serafskom ljubavlju povezani s Kristovom Glavom, onda u boju smiju svi nositi jednako oruje i u njegovu kraljevstvu doivljavaju istu slavu. Nitko zdrave pameti ne moe toga zanijekati.

II. Uskrieni mrtvi 1. Umrla je neka ena iz sela Monte Marano, nedaleko od Beneventa, koja posebnom pobonou bijae privrena svetom Franji. Kad su se sveenici sastali da nou obave poduje i bdjenje s pjevanjem psalama, najednom se ena naoigled svima na odru uspravila i pozvala jednog od nazonih sveenika, svoga kuma, rekavi: "Oe, elim se ispovjediti. Sasluaj moj grijeh. Nakon svoje smrti sam trebala biti baena u strogi zatvor, jer grijeh, koji u otkriti, jo nisam ispovjedila. No, jer se za mene pomolio sveti Franjo, koga sam za ivota pobono tovala, doputeno mi je da se sada vratim u tijelo da bih stekla vjeni ivot, kad priznam onaj grijeh. Evo, kad ga prema vama otkrijem otii u u obeani pokoj." Tako se drui ispovjedila sveeniku koji je isto tako drhtao. Kad je primila odrjeenje, spokojno je legla na odar i sretno usnula u Gospodinu. 2. U mjestu Pomario koje se nalazi u apulijskim brdima otac i majka imaahu kerku njene dobi koja im bijae neobino draga. Teko je oboljela i bila na samrti. Njezini su roditelji, jer se vie nisu nadali drugom potomstvu, smatrali da s njom na neki nain i oni umiru. Kad su se na taj tuni sprovod sakupili roaci i prijatelji, nesretna majka, obuzeta neizrecivom boli i srvana prevelikom alou, skoro da nije nita opaala od onoga to se oko nje zbivalo. Meutim joj se ukazao sveti Franjo s jednim subratom i udostojao se posjetiti enu za koju je znao da mu je odana te joj je upravio ove njene rijei: "Nemoj plakati! Svjetlo e ti se tvoje svjetiljke koje oplakuje kao ve ugaeno povratiti mojim posredovanjem." ena je odmah ustala i svima priopila to joj je rekao Svetac. Nije dopustila da se mrtvo tijelo iznese, nego je s velikom vjerom zazvala ime svetoga Franje i, prihvativi mrtvu ker, naoigled i na divljenje nazonih, podigla ju je ivu i zdravu.

http://www.franjevastvo.com

73

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
3. Kad su braa od nekoga ovjeka u Noceri, koji se zvao Ivan, zatraila kola koja su im malo bila potrebna, taj im je umjesto traene usluge budalasto dobacio neku pogrdu, a umjesto zamoljene milostinje na ast svetome Franji, opsovao mu je ime. ovjeka se za svoju ludost pokajao. Obuzeo ga je spasonosan strah da e ga moda zadesiti kazna Boja, kao to ga je zaista malo kasnije i snala. Odmah mu je, naime, obolio sin prvoroenac i nakon malo vremena izdahnuo. Nesretni se otac valjao po zemlji i nije prestajao zazivati Bojega Sveca. Plaui je uzviknuo: "Ja sam onaj koji je sagrijeio, ja sam opako govorio; mene si trebao kazniti. Povrati mi, Svee, raskajanom ono to si mi oduzeo kao opaku psovau. Predajem ti se, zauvijek se stavljam u tvoju slubu. Pobonu u rtvu zahvalnicu uvijek prikazivati Kristu na ast tvoga imena. udesne li stvari! Na ove je rijei djeak ustao i prekinuto je naricanje. Izjavio je da ga je, kad je umro, blaeni Franjo oivio i povratio. 4. Sini jednog biljenika grada Rima, jedva star osam godina, po djejem je obiaju zaelio ii s majkom u crkvu svetoga Marka. Kad ga je majka prinudila da ostane kod kue, djeak se kroz prozor palae bacio dolje i od strahovita je pada odmah izdahnuo. A majka, koja jo ne bijae daleko, uvi udarac od pada, posumnjala je da joj se sin sunovratio. Odmah se vratila i nala sina koji joj je tako nesretnim sluajem oduzet. Odmah se htjela osvetiti samoj sebi i bolnim je zapomaganjem pobudila svekolike susjede na suosjeanje. Neki je mali brat imenom Raho iao propovijedati i prolazio je upravo onuda. Pribliio se djeaku i pun vjere rekao njegovu ocu: "Vjeruje li da sveti Franjo moe uskrsiti tvoga sina od mrtvih zbog ljubavi koju je uvijek gajio prema Kristu propetome radi vraanja milosrdnog ivota ljudima?" Kad je taj odgovorio da vrsto vjeruje i kad je izjavio da e uvijek vjerno sluiti Svecu, samo ako po njegovim zaslugama zavrijedi od Boga primiti toliki dar, taj se brat sa subratom pratiocem bacio na zemlju niice da se pomoli, a i sve nazone je potaknuo na molitvu. Kad je to uinjeno djeak je poeo pomalo zijevati te se otvorenih oiju i uzdignutih ruku sam uspravio i odmah pred svima prohodao iv i zdrav. Po udesnoj su mu Sveevoj moi zajedno povraeni i ivot i zdravlje. 5. Kad se na obali rijeke Volturno u gradu Capui neki djeak igrao sa svojim vrnjacima, s neopreza je pao u rijeku. Rijena ga je struja brzo progutala i zasula ljunkom. Kad su djeaci, koji su se s njim pokraj rijeke igrali digli viku, sakupilo se ondje mnogo svijeta. Sav je taj narod usrdno i s pouzdanjem zazvao svetoga Franju da bi pogledao na vjeru roditelja koji su ga tovali i da bi se udostojao izbaviti im dijete iz smrtne opasnosti. Nedaleko se naao i neki pliva. Taj je, uvi zapomaganje, odmah pobrzao onamo. Nakon duga traganja, kad je napokon i sam zazvao pomo blaenoga Franje, pronaao je mjesto, gdje je vir zatrpao http://www.franjevastvo.com 74

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
djeaka kao u neki grob. Zaronio je, iskopao ga izvukao napolje te ga alosno pogledao. Premda je narod koji je stajao naokolo, vidio da je djeak mrtav, ipak je plaui i zapomaui zaviknuo: "Sveti Franjo, vrati djeaka njegovu ocu!" I idovi su, ganuti naravnom ljubavlju, molili: "Sveti Franjo, vrati djeaka njegovu ocu!" Na radost i divljenje sviju, djeak je odmah ustao neozlijeen i usrdno zamolio d ga odvedu u crkvu svetoga Franje da mu se pobono zahvali, jer je bio uvjeren da je uskrien njegovom snagom. 6. U gradu Sesi, u ulici Alle Collone, najednom se sruila neija kua i ruevine zatrpale jednoga mladia koji je odmah preminuo. Na glas o nesrei uzbudie se mukarci i ene te se odasvud strae onamo. Raskrie drvlje i kamenje i bijednoj majci predadoe mrtva sina. Majka, obuzeta bolnim jecanjem, koliko je mogla, zavapila je alosnim glasom: "Sveti Franjo, sveti Franjo, povrati mi sina!" No, nije samo ona, nego su i svi nazoni arko molili pomo blaenog oca. No, kad djeak nije davao ni glasa ni znaka, tijelo mu poloie na odar i ekali su sutranji dan da ga pokopaju. Majka se, meutim, pouzdala u Gospodina poradi zasluga njegova Sveca i zavjetovala se da e oltar svetoga Franje obdariti novim oltarnikom, ako joj oivi sina. I gle, bilo je nekako o ponoi, kad je mladi poeo zijevati i kad mu se udovi ugrijae; ustao je iv i zdrav te je poeo zahvaljivati Bogu. Poticao je sakupljeni kler i sav narod da radosno pjeva hvale i da zahvaljuje Bogu i blaenome Franji. 7. Neki je mladi imenom Geraldin rodom iz Raguse na Siciliji u vrijeme berbe otiao u vinograd. Kad se nagnuo pod tijesak da uzme vinski badanj i da napuni mjeine, najednom mu je, kad je pokrenut drveni ureaj, vrlo veliko kamenje smrtonosnim udarcem pogodilo glavu. Otac je odmah priskoio k sinu, ali mu zdvojan nije mogao pomoi, nego ga je onako kako je pao ostavio pod teretom. Kad su vinogradari uli tuni glas velikog zapomaganja, brzo se sa svih strana sletjee. Zajedno su jadikovali s nesretnim ocem i mladia su ve mrtva izvukli ispod ruevine. Njegov se otac bacio Isusu pred noge i ponizno ga molio da se po zaslugama svetoga Franje, ija se bliila svetkovina, udostoji povratiti mu sina jedinca. Podvostruio je molitve i zavjetovao se da e sa sinom pohoditi Sveev grob, ako mu ga uskrisi od mrtvih. I gle uda! Mladi, komu je bilo prignjeeno cijelo tijelo, oivio je i bio posve zdrav. Pred svima je radosno ustao. Prekorio je one koji su naricali i tvrdio da je vraen u ivot po zagovoru svetoga Franje. 8. Uskrisio je i nekoga drugog mladia negdje u Njemakoj. O njemu je gospodin papa Grgur prigodom prijenosa svetoga Franje apostolskim pismom obavijestio sve koji se radosno sabrae na taj prijenos i na Generalni kapitul. Budui da i nije poznato kako se dogodilo to udo, nisam ga opisao, jer http://www.franjevastvo.com 75

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
sam uvjeren da papino svjedoanstvo svojom vjerodostojnou nadmauje svako drugo svjedoanstvo.

III. Izbavljeni iz smrtne pogibli 1. U okolici Rima je neki plemeniti ovjek imenom Rudolf zajedno sa svojom bogoljubnom enom primio na konak malu brau. Uinio je to i poradi obine gostoljubivosti, ali i iz potovanja i ljubavi prema svetome Franji. Te je noi navrh kule zaspao tvravski straar. Dok je leao na svenju drva, koji se nalazio na samom rubu zida, sveanj se razvezao i pao na krov palae, a odande na zemlju. Od glomotanja toga pada probudila se cijela obitelj. Kad su ustanovili da je straar pao, gospodar i gospodarica te tvre odmah dotrae zajedno s braom. Taj koji je pao s visine bijae obuzet tako dubokim snom da se nije razbudio ni od uzastopna pada niti od tropota i vike obitelji koja se strala. Potezali su ga i drmali rukama te se napokon probudio, a on se poeo tuiti da je lien ugodna poinka. Tvrdio je da je slatko spavao u naruju blaenoga Franje. Kad su mu drugi pripovijedali o njegovu padu i kad je vidio d se nalazi na zemlji, a leao je gore visoko na kuli, zapanjio se. Pred svima je obeao da e iz ljubavi prema Bogu i svetom Franji initi pokoru. 2. U mjestu Pofi u Campagni neki se sveenik Toma dao na popravljanje crkvenog mlina Idui neoprezno rubom kanala kojim je protjecala obilna, duboka voda, najednom je, spotaknuvi se na zatvara, pao u vodenu struju koja pokree mlin. Budui da mu nije, bilo mogue jezikom, zato je samo srcem usrdno zazivao svetoga Franju. Dosta je dugo tako leao pa su njegovi pomagai ve skoro izgubili svaku nadu. Vodeniin su toak s velikim naporom pokrenuli u protivnom smjeru, i sveenik se, tako izbaen, pipajui valjao u vodenoj struji. I gle, neki ga je mali brat, obuen u bijelu haljinu i opasan pojasom, uhvativi ga za ruku, s velikom panjom izvukao iz vode rekavi: "Ja sam Franjo koga si zazivao." A on se, tako udesno spaen, silno presenetio. I kad je htio poljubiti trag njegovih nogu, tamo-amo je zabrinuto potrao, ogledao se i zapitao pomagae: "Gdje je on? Kamo je otiao Svetac? Kojim je krenuo putem?" Svi se nazoni prestraeni bacie na zemlju te su veliali slavna djela velikog Boga i silne zasluge njegova poniznog sluge. 3. Neki su djeaci iz mjesta Celano otili u polje da naberu zelenila. Bio je tu neki stari zdenac koji povrh otvora bijae sav obrastao zelenim lozjem, a imao je oko osam metara dubine. Djeaci su se svaki za sebe razili po polju, a jedan je iznenada upao u zdenac. Dok mu se tijelo nalazilo u dubokom zdencu, duhom se utjecao blaenome Franji za pomo. Pri samom je padu s vjerom i pouzdanjem http://www.franjevastvo.com 76

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
zavapio: "Sveti Franjo, pomozi mi!" Ostali su se djeaci posvuda razili. Kad su opazili da ovoga nema, sa suzama su ga dozivali i naokolo traili. Kad napokon ustanovie da je upao u zdenac, brzo se jadikujui vratie u mjesto. Razglasili su to se dogodilo i traili pomo. Kad se povratie s velikim brojem ljudi, jedan je pomou ueta sputen u zdenac. Taj je na povrini vod ugledao djeaka kako sjedi i nije bio nita povrijeen. Kad je izvuen iz zdenca, rekao je nazonima: "Kad sam iznenada pao, zazvao sam u pomo blaenoga Franju koji se, odmah, dok sam jo padao, naao uza me. Pruio mi je ruku, njeno me prihvatio i vie me nije putao, dok me nije zajedno s vama izvukao iz zdenca. 4. Dok je jednom zgodom u crkvi blaenoga Franje u Asizu propovijedao gospodin biskup ostijski koji poslije postade vrhovnim sveenikom kao Aleksandar IV, neki je teki, veliki kamen neoprezno ostavljen na visokoj, kamenoj istaci. Zbog vrlo velike teine se prevagnuo i nekoj eni pao na glavu. Budui da su svi nazoni mislili da je ve posve mrtva i da joj je glava smrskana, pokrie je ogrtaem kojim bijae zaogrnuta da bi je, kad svri propovijed, u alobnoj povorci iznijeli iz crkve. Ona se, meutim, s pouzdanjem preporuila blaenom Franju pred ijim je leala oltarom. I gle uda! Kad je propovijed dovrena, ena je pred svima ustala tako neozlijeena da se na njoj nije mogao opaziti nikakav trag povrede. No, to je jo udnije, dok je do onoga asa dugo vremena imala skoro neprestanu glavobolju, tog je asa bila osloboena od svake boli, kako je nakon toga i sama posvjedoila. 5. Kad su se u mjestu Corneto u nastambi male brae sakupili neki dobri ljudi radi lijevanja zvona, jedan je osmogodinji djeak imenom Bartol za radnike donio neku milou. Najednom nasta strahovita oluja koja je sruila kuu, a teka, velika vrata je tako silovito bacila na djeaka te se mislilo da ga je veliki teret smrtonosno prignjeio. Pod tim je teretom leao pokriven da ga se nije nimalo vidjelo. Strae se svi koji su se ondje nali u blizini te su poeli zazivati moni zagovor blaenoga Franje. No, i njegov je otac koji se od bolna uzbuenja nije mogao ni maknuti, jer mu se ukoie udovi, zavjetima i molitvama preporuivao sina svetome Franji. Napokon je s djeaka uklonjen smrtonosni teret. Kad gle, onaj koga su smatrali mrtvim pokazao se radosnim kao da je bio probuen oda sna, a na sebi nije uope imao nikakve povrede. Kad je navrio etrnaest godina, postao je malim bratom, a poslije postade u Redu uen i glasovit propovjednik. 6. Ljudi su iz Lentinija u planini odlomilo vrlo velik kamen da bi bio postavljen na oltar neke crkve blaenoga Franje koja je uskoro imala biti posveena. Dok je skoro etrdeset ljudi nastojalo taj kamen natovariti na kola, nakon ponovljenih estih napora, kamen je pao na jednoga ovjeka i prekrio ga kao grob. No, kako zbog smetenosti nisu znali to da uine, veina ih je izgubila nadu i otila. http://www.franjevastvo.com 77

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Napokon njih desetorica, koji ostadoe, bolnim glasom zazvae svetoga Franju neka ne dopusti da ovjek u njegovoj slubi umre tako stranom smru. Poto se napokon ohrabrie, uklonie kamen s tolikom lakoom da nijedan nije posumnjao da je tada s njima bila nazona i udesna mo svetoga Franje. ovjek je ustao a da mu nijedno udo nije bilo ozlijeeno. Osim toga je zadobio i bistar vid, koji mu je prije bio mutan, da bi tako svi shvatili kako su u beznadnim sluajevima mone zasluge blaenoga Franje. 7. Neto se slino desilo u mjestu San Severino u Ankonskoj Markiji. Dok su mnogi s velikim naporima vukli vrlo velik kamen koji je dopremljen iz Carigrada za baziliku blaenoga Franje, kamen se nenadanim padom svalio na jednoga od onih koji su ga vukli. Dok su ga smatrali ne samo preminulim, nego i posve razmrskanim, pomogao mu je blaeni Franjo koji je podravao kamen. Kad je teki kamen uklonjen, taj je skoio bez ikakve ozljede zdrav i itav. 8. Dok se neki Bartol, graanin grada Gaete, mnogo zalagao pri izgradnji crkve svetoga Franje, na vrat mu je pala jedna slabo uvrena greda i nemilo ga pritisnula. Osjeao je da mu prijeti smrt. A kako bijae ovjek Bogu odan i poboan, od nekog je malog brata zatraio da mu podijeli popudbinu. Kad bratu nije bilo mogue tako brzo je donijeti, jer je bio uvjeren da e taj doskora izdahnuti, rekao mu je rijei blaenog Augustina: "Vjeruj i blagovao si!" Naredne mu se noi ukazao blaeni Franjo s jedanaestoricom druge brae, a u naruju je nosio janjece. Pristupio je k njegovu leaju i pozvao ga imenom rekavi "Bartole, nemoj se bojati, jer te neprijatelj nee nadvladati. Htio te je sprijeiti da mi slui. Ovdje je Janje za koje si molio da ti se donese. Primio si ga po pobonoj elji i njegovom e snagom zadobiti zdravlje i due i tijela." Zatim mu je rukom preao preko rana i naredio da se vrati na zapoeti posao. Vrlo je rano ustao i pojavio se pred onima koji su ga ostavili napola mrtva. Oni su se zaudili i zaprepastili. No, on je i njihova srca potaknuo na tovanje i ljubav prema blaenom Franji kako svojim primjerom tako i Sveevim udom. 9. Neki je Nikola iz Ceprana jednoga dana upao u ruke okrutnih neprijatelja. Zvjerskom su mu okrutnou zadali mnogo rana. Bijednika su zlostavljali tako dugo dok ga nisu smatrali mrtvim ili da je posve blizu smrti. Kad je spomenuti Nikola primio prve udarce, snanim je glasom zaviknuo: "Sveti Franjo, priteci u pomo! Sveti Franjo, pomozi mi!" Vrlo su mnogi taj glas uli iz daljine, ali mu nisu mogli pruiti pomo. Kad je napokon donesen kui, valjao se u vlastitoj krvi. S pouzdanjem je tvrdio da ga zbog tih rana nee snai smrt i da tada nije osjeao bol svojih rana, jer mu je sveti Franjo pritekao u pomo i od Gospodina mu izmolio da moe initi pokoru. To je potvrdio i slijedei dogaaj. Kad je, http://www.franjevastvo.com 78

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
naime, bio opran od krvi, protiv svake ljudske nade je odmah ozdravio. 10. Sin je nekog plemia u Caltel San Gimignano, shrvan estokom boleu, izgubio svaku nadu u ozdravljenje. Ve je bio na samrti. Iz oiju su mu tekli potoii krvi, kao to krv obiaje iktati iz presjeene ile na ruci. Jer su se i na ostalim dijelovima tijela pokazali znakovi skore smrti, smatran je mrtvim. Da, inilo se da je ve preminuo, jer mu oslabie i disanje i osjetila i jer ve bijae posve nepokretan. Kad su se roaci i prijatelji po obiaju sastali da ga oplau i kad su se dogovarali o svemu to treba za sprovod, njegov je otac, pouzdavajui se u Gospodina, brzim korakom pohitao u crkvu blaenoga Franje koja se nalazila u tome mjestu. Objesivi sebi konopac oko vrata, s najveom se poniznou bacio na zemlju. Zavjetovao se i skrueno molio, ne bi li uzdasima i vapajima zavrijedio da mu sveti Franjo bude zatitnikom kod Krista. Kad se otac odmah nakon toga vratio k sinu i naao ga zdrava, prestalo je naricanje i poelo radovanje. 11. Neto je slino Gospodin po Sveevim zaslugama uinio s obzirom na neku djevojku u jednom selu Catanije koje se zove Thamarite i na nekoj drugoj iz Ancone. Premda su obadvije zbog vrlo teke bolesti ve bile na izdisaju, blaeni Franjo ih je odmah ozdravio, poto su ga roditelji tih djevojaka zazvali s pouzdanjem. 12. Neki je sveenik iz Vicalvija imenom Matej, poto je ispio smrtonosan otrov, tako teko obolio da vie nije mogao ni govoriti, nego je samo iekivao smrt. Neki mu se sveenik ponudio da bi ga ispovjedio, ali iz njega nije mogao izvui nijedne rijei. Zato je srcem ponizno molio Krista da bi se po zaslugama blaenoga Franje udostojao istrgnuti ga iz ralja smrti. I Gospodin mu je doskora vratio snagu te je pred nazonim svjedocima s pobonim pouzdanjem zazvao ime blaenoga Franje, izbacio otrov i zahvalio svom osloboditelju.

IV. Spaeni brodolomci 1. Jednom su se neki mornari nalazili u velikoj opasnosti. Kad su bili deset milja daleko od luke Barletta, oluja silno bjenjela, strahujui za ivote, spustie sidra. Kako je more zbog oluje jo vema bjenjelo, potrgae se konopci i odvojie od sidra. Nesigurnim su i nepouzdanim smjerom lutali po moru. Kad se more konano po Bojoj odredbi smirilo, mornari su svim snagama pokuavali doi do sidra iji su konopci plivali na morskoj povrini. A kada to nisu vlastitom snagom mogli postii, zazvae u pomo imena mnogih svetaca i kad su ve prolili mnogo znoja, ipak cijeli dan nisu mogli http://www.franjevastvo.com 79

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
pronai nijednoga sidra. Meu njima se nalazio neki mornar imenom Perfekto koji ba nije bio savrena ivota. Taj je podrugljivo rekao sudrugovima: "Eto, zazvali ste pomo svih svetaca i, kako vidite, nema nijednoga koji bi nam pomogao. Zazovimo Franju, toga novog sveca, ne bi li on zaronio u more i donio nam izgubljena sidra!" I svi ostali pristadoe na to, ali ne samo kao za alu, nego na Perfektov nagovor. Prekorivi ga zbog podrugivanja, dragovoljno se zavjetovae Svecu. I odmah u tili as, bez ikakva pomagala, sidra izronie na povrini mora, kao da se narav teka eljeza preobrazila u lakou drveta. 2. Neki je hodoasnik, koji jo bijae slab zbog prije preboljene estoke groznice, vraajui se iz prekomorskih krajeva, putovao laom. Prema blaenom Franji je gajio naroitu pobonost i odabrao ga da mu bude zatitnikom kod nebeskoga Kralja. Budui da se jo nije bio oslobodio od svoje bolesti, upravo je izgarao od silne ei. Kako je ve ponestalo vode, na sav je glas poeo vikati: "Poite s pouzdanjem i natoite mi au vode, jer je blaeni Franjo moju au napunio vodom." I gle uda! Posudu koja prije bijae prazna sada naoe punu vode. A nekoga drugog dana, kad je nastalo nevrijeme, lau su zapljuskivali valovi, a strahovit vjetar ju je nemilo pobacivao tamo-amo da su se pribojavali i brodoloma, taj je bolesnik odmah po lai poeo vikati: "Svi ustanite rekao je i iziite u susret blaenome Franji koji dolazi! Evo ga, tu je da nas spasi!" Tako je viknuo jakim glasom i sa suzama se bacio niice te se poklonio. im je bolesnik u vienju vidio Sveca, odmah je posve ozdravio, a more se smirilo. 3. Kad se brat Jakob Rietinac s drugom braom malim amcem prevozio preko neke rijeke i kad su se na obali najprije iskrcala braa, napokon se spremao da i sam izie. No, ta se malena barka nesretnim sluajem prevrnula. Dok je vesla plivao, brat je potonuo u dubinu. Braa koja su se sretno iskrcala, usrdno su molila blaenoga Franju i suznim jecajima vapila da bi svom sinu priskoio u pomo. I potopljeni je brat iz velike dubine, jer mu je bilo nemogue ustima, koliko je mogao, vapio srcem, molei ljubljenoga oca za pomo. I gle uda! Utopljenik je, jer ga je titila nazonost blaenog oca, po dnu rijeke hodio kao po suhom; uhvatio se za potopljeni amac i njime je prispio na obalu. No, gle! Odjea mu nije bila mokra, ni kap mu vode nije prionula uz tuniku. 4. Dok je brat imenom Bonaventura plovio s dvojicom ljudi nekim jezerom, laaica je zbog navale vode bila djelomino oteena te je zajedno s njom i suputnicima potonuo u dubinu. Kad su s velikim pouzdanjem iz jame propasti zazvali milosrdnog oca Franju, utopljenik je odmah izronio zajedno s amcem punim vode i pod Sveevim vodstvom sretno prispio u luku. http://www.franjevastvo.com 80

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Tako je i neki brat iz Ascolija, koji se utopio u rijeci, spaen po zaslugama svetoga Franje. Jednako su se tako i neki mukarci sa enama nali u slinoj opasnosti na Rietinskom jezeru. Poto zbog navale vode zazvae ime svetoga Franje, sretno se spasie iz opasna brodoloma. 5. Neki ankonski mornari, pobacivani pogibeljnim vjetrom, ve su se nalazili pred potapljanjem. Kad su ve izgubili svaku nadu da e preivjeti, ponizno zazvae svetoga Franju. Na lai se odmah pojavilo veliko svjetlo i to je svjetlo na udesan nain umirilo more, kao da je blaeni ovjek svojom udesnom snagom mogao zapovijedati vjetrovima i moru. Mislim da je nemogue ispripovijedati u pojedinosti kolikim se ovaj blaeni otac proslavio udesima i neprestano proslavljuje, koliko je puta oajnicima pruio pomo. Zato, kakvo udo, ako mu je kao proslavljenom nebesniku dana vlast nad vodama, kad su mu ve za ovoga smrtnikog ivota svi stvorovi na udesan nain sluili, kao da su vraeni u svoje prvotno, rajsko stanje.

http://www.franjevastvo.com

81

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
V. Osloboeni iz okova i tamnice 1. Dogodilo se da je sluga nekoga gospodara u grkoj Romandioli lano optuen zbog krae. Zemaljski je upravitelj naredio da se ima baciti u samicu i da se teko okuje. Sluga se smilio gospodarici, jer ga je smatrala nevinim za ono zbog ega je optuen. Kod mua se zauzimala ustrajnim pronjama za njegovo osloboenje. Kad okorjela tvrdoa njezina mua na to nije pristala, gospoa se usrdno utekla svetome Franji i nedunoga preporuila njegovoj dobroti. Tu se odmah naao pomonik nevoljnika i u tamnici je samilosno pohodio zatvorenika. Raskinuo mu je okove, provalio tamnicu, neduna ovjeka uhvatio za ruku, izveo napolje i rekao mu: "Ja sam onaj komu te je pobono preporuila tvoja gospodarica." Kad je dotinoga obuzeo silan strah, dok je traio kako da se spusti niz vrlo visoku stijenu, najednom se udesnom snagom svog osloboditelja naao na ravnom. Vratio se svojoj gospodarici i kad joj je redom ispripovijedao kako se udo odigralo, u pobonoj je gospoi jo vie raspalio ljubav prema Kristu i tovanje prema njegovu sluzi Franji. 2. U mjestu Massa San Pietro je neki siromah dugovao izvjesnu svotu novca nekom vitezu. Kad mu zbog neimatine nije bilo mogue podmiriti dug, na vitezov je zahtjev uhien. Usrdno je molio viteza da mu se smiluje i da mu iz ljubavi prema blaenome Franji odgodi podmirenje duga. Oholi je vitez prezreo upravljenu mu molbu i omalovaio ljubav prema svetom Franji kao neto bezvrijedno. Naduto mu je odgovorio rekavi: "Bacit u te u takvo mjesto i zatvoriti u takav zatvor da ti nee moi pruiti pomo ni Franjo ni bilo tko drugi." to je rekao, to je i pokuao. Pronaao je tamnicu u koju je bacio okovana ovjeka. Malo kasnije se tu naao blaeni Franjo. Razvalio je tamnicu, raskinuo okove i ovjeka neozlijeena odveo k njegovima. Tako je Franjina mo bila na korist oholom vitezu, oslobodila je uznika koji mu se preporuio, a vitezovu je okrutnost neobinim udom preokrenula u blagost. 3. Kad se Albert iz Arezza zbog dugovanja, koje se od njega nepravedno zahtijevalo, nalazio u tekim okovima, ponizno je svoju nedunost preporuio svetome Franji. On je, naime, bio vrlo privren Redu male brae, a meu ostalim je svecima posebnom pobonou tovao svetoga Franju. Njegov je vjerovnik bogohulno izjavio da ga ni Franjo, ni Bog nee moi izbaviti iz njegovih aka. I evo, to se dogodilo u nou uoi blagdana svetoga Franje. Taj uznik nije nita jeo, nego je iz ljubavi prema Svecu postio a svoju hranu dao nekom drugom bijedniku. Dok je nou bdio, ukazao mu se sveti Franjo. Kad je uao u tamnicu, s uznikovih su nogu i ruku pali lanci, sama se od sebe otvorie vrata, spustio se mosti pred izlazom i taj je ovjek otiao slobodan, povratio se kui svojima. Od tada je ispunjavao svoj zavjet: dan prije blagdana blaenoga Franje je postio, a svijei koju mu je svake godine obiavao prikazati u znak svoje poveane pobonosti je svake godine dodavao unciju vie. http://www.franjevastvo.com 82

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
4. Kad je na apostolskoj stolici blaenoga Petra sjedio gospodin Grgur IX, neki je Petar iz Alifea u Grkoj bio optuen da je krivovjerac. Po nalogu je istoga pape uhien i na uvanje predan tiburtinskom biskupu. Tom ga je biskupu predao uz prijetnju da e biti lien biskupske slube, ne bude li ga brino uvao. Biskup ga je dao okovati i baciti u tamnicu da ne mogne pobjei. Dao mu je i kruha i vode na mjeru. Taj je mnogim pronjama i vapajima poeo zazivati blaenoga Franju da bi mu se smilovao, jer se ve bliilo predveerje njegova blagdana. Budui da se istom vjerom odrekao svake krivovjerne zablude i svom je pobonou srca prionuo uz nadasve vjernoga Kristova slugu Franju, zavrijedio je da ga Gospodin uslii po njegovu zagovoru. Kad je nastupila no Franjina blagdana, blaeni je Franjo nekako u sumrak samilosno doao u zatvor, pozvao ga njegovim imenom i naredio mu da odmah ustane. Taj se uasno preplaio. A kad ga je upitao tko je on, saznao je da je nazoan blaeni Franjo. Kad je opazio da su mu po nazonosti svetoga ovjeka na nogama okovi raskinuti i pali, da su se zatvorska vrata sama od sebe otvorila kljuem i da mu je omogueno da izie, iako bijae osloboen okova, od velike zapanjenosti nije umio pobjei, nego je na vratima vikao i prestraio sve straare. Kad obavijestie biskupa i kad je on shvatio da je uznik lien okova, poboni je biskup odmah poao u zatvor. Spoznao je da je tu posrijedi oito bila Boja snaga, te se ondje odmah poklonio Gospodinu. Pred gospodina su papu i kardinale doneseni okovi, a oni su, vidjevi to se dogodilo, zadivljeni uvelike blagoslivljali Gospodina. 5. Gvidolotto iz San Gimignano bijae lano optuen da je otrovao nekog ovjeka i da jednakom smru namjerava smaknuti sina toga ovjeka i cijelu mu obitelj. Zato ga je svjetovna vlast uhitila, stavila u teke okove i zatvorila u neku kulu. On se, meutim, svjestan svoje nedunosti, pouzdao u Gospodina i stvar povjerio zatiti blaenoga Franje da bi ga obranio. Dok je vlast smiljala kako bi pomou muila od njega iznudila priznanje, da je, naime, uinio zloin koji mu se pripisuje, i kakvim bi ga muenjem prisilila na priznanje krivnje da bi ga mogla smaknuti, prethodne noi, noga jutra ka je imao biti odveden na muenje, sveti ga je Franjo posjetio svojom nazonou i sve do jutra je bio okruen neizrecivo blistavim svjetlom. Bio je pun radosti i velika pouzdanja. Osim toga je bio siguran da e biti izbavljen. Ujutro dooe muitelji, izvedoe ga iz zatvora i stavie na muilo, a na nj metnue teke eljezne utege. Vie je puta s muila skinut i nanovo na nj stavljen da bi ga tako, nakon ponovljenih muka, bre prisilili na priznanje zloina. No, nedunost mu je odsijevala na licu, a dok su ga muili, nije oitovao nikakve alosti. Nakon toga je ispod njega naloena velika vata, ali mu ni tada nije izgorjela ni jedna vlas, dok mu je glava visjela do zemlje. Konano je poliven vrelim uljem. Snagom je svoga zatitnika, komu se predao da ga titi, sve to izdrao i bio puten na slobodu. I napokon je otiao zdrav.

http://www.franjevastvo.com

83

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
VI. ene osloboenje od opasna poroaja 1. Kao to se neka velikaica iz Sklavonije odlikovala plemenitou roda, upravo je tako ta ljubiteljica estitosti plamtjela pobonou prema svetom Franji, a prema maloj brai je gajila njenu ljubav. Za vrijeme poroaja je snaoe nemile boli. Upala je u toliku tjeskobu te se inilo da e taj poroaj djeteta biti majina smrt. Izgledalo je da nee moi donijeti na svijet ivo dijete, a da i sama ne izgubi ivot, niti e uz takve boli moi roditi, nego e morati odlei. Tada se sjetila velike svetosti svetoga Franje, njegove moi i slave. U njoj se razbuktala vjera i rasplamtjela pobonost. Utekla se pouzdanom pomoniku, vjernom prijatelju, utjesi pobonika, utoitu potitenih. Rekla mu je: "Sveti Franjo, tvojoj se dobroti utjeu sve moje kosti i srcem ti zavjetujem ono to ne mogu rei." O kako je neobino brzo djelovala pobonost! Svretak njezine molitve bijae: svretak njezinih boli, svretak muka i poetak poroaja. Odmah su, naime, prestale boli i rodila je zdravo dijete. Nije zaboravila svoga zavjeta, ustrajala je u svojoj odluci. Na ast Svecu dala je sagraditi lijepu crkvu i predala je maloj brai. 2. U okolici se Rima neka ena imenom Beatrica nalazila pred porodom. Kako je etiri dana u utrobi nosila mrtvo dijete, nesretnicu su muile silne boli i ve joj je prijetila smrt. Mrtvi je plod majci prijetio smru; nedonoe jo nije ugledalo svijeta, a ve je majci spremalo pogibao. Lijenici su joj pokuavali pruiti pomo, ali je svako ljudsko sredstvo bilo uzaludno. Tako se od onoga prvog prokletstva na bijednicu dosta toga survalo da se nalazila pred neizbjenim grobom, postavi grobom zaetoga ploda. Napokon se po posrednicima svom svojom pobonou povjerila maloj brai. Puna vjere je usrdno zamolila da joj dadu neto od relikvija svetoga Franje. Bila je volja Boja da se naao komadi pojasa kojim se Svetac neko opasivao. im je Sveev pojas stavljen na bolesnicu, odmah je nestalo svake boli, mrtvi je plod, uzrok smrti, bez tekoe odmah iziao i vraeno joj je prijanje zdravlje. 3. ena je nekog plemenitog ovjeka iz mjesta Clavi imenom Julijana zbog umiranja vlastite djece proivljavala tune godine i neprestano je oplakivala alosne sluajeve, to je svu djecu, koju je u vrijeme trudnoe teko nosila, nakon malo vremena sa strahovitim bolom predavala grobu. Kad je ponovno bila u etvrtom mjesecu trudnoe, vema je strahovala pred djetetovom smru nego pred poroajnim bolima. Zato se s pouzdanjem molila blaenom ocu Franji za ivot jo neroena ploda. I gle, dok je jedne noi spavala, ukazala joj se neka ena koja je u naruju drala lijepo djetece i radosno joj ga pruala. A kad se ustruavala primiti ga, jer se bojala da e ga odmah izgubiti, ona ena joj je rekla: "Primi ga bez straha, jer ono to ti alje sveti Franjo koji s tobom u alosti suosjea, ivjet e i bit e zdravo." ena se odmah probudila i boansko vienje to ga je imala shvatila tako da e joj http://www.franjevastvo.com 84

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
pomoi zagovor blaenoga Franje. Od tada je bila sva radosna, jer je oekivala da e prema obeanju dobiti dijete pa je zato svoje molitve podvostruila i zavjetovala se. I konano joj se navrilo vrijeme da rodi i rodila je sina. Taj se u mladenakoj dobi lijepo razvijao. To je dijete poticalo roditelje na veu ljubav i na predanje Kristu i njegovu Svecu, jer je po zaslugama blaenoga Franje primili snagu ivota. Blaeni je otac u gradu Tivoliju uinio neto to je ovome slino. Neka je ena rodila vie enske djece, pa ju je zato morila elja za kojim mukim potomkom. Zato je svetom Franji podvostruila molitve i zavjete. Po njegovu je zagovoru ponovno zanijela. Umjesto jednoga za kojega je molila dao joj je da rodi dvojicu. 4. Kad se jedna ena u Vitrebu nalazila pred porodom, inilo se da je vema stajala pred smru. Muile su je unutranje boli i sva bijae jadna zbog enskih tegoba. Kad su joj malaksale sve tjelesna snage i kad se sva lijenika vjetina pokazala nemonom, zazvala je blaenoga Franju i odmah je osloboena bolova a porod je sretno dovren. Postigavi to je htjela, zaboravila je na primljeno dobroinstvo. Nije Svecu iskazala dunu zahvalnost; na njegov se blagdan prihvatila teakih poslova. Kad gle, im se desnom rukom prihvatila nekog posla, ruka joj se ukoila i osuila. A kad je nastojala da je pomou druge ruke razgiba, kanjena je na slian nain, jer joj se i druga ruka osuila. Kad ju je obuzeo strah pred Bogom, obnovila je zavjet i tako zavrijedila da po zaslugama milosrdnoga i poniznog Sveca ponovno zadobije zdravlje udova to ga je izgubila zbog nezahvalnosti i omalovaavanja. 5. Poto se neka ena nedaleko od Arezza sedam dana muila u poroajnim bolima, nalazila se ve u smrtnoj opasnosti i sva pocrnjela. Kad su od nje svi ve digli ruke, zavjetovala se blaenome Franji i umirui ga je poela zazivati u pomo. Nakon toga je ubrzo zaspala i u snu vidjela Franju koji ju je umiljato nagovorio i upitao je da li pozna njegovo lice i da li zna moliti na ast slavne Djevice: "Zdravo, Kraljice milosra!" Kad je odgovorila da zna, Svetac joj je rekao: "Poni svetu molitvu i prije nego to je dovri sretno e roditi." ena se na te rijei probudila i prestraeno poela govoriti: "Zdravo, Kraljice milosra!" Kad je molei izrekla rijei "one milosrdne oi" i spomenula plod djevianske utrobe, odmah je osloboena od sviju muka i rodila lijepo dijete. Zahvaljivala je Kraljici milosra koja joj se po zagovoru svetoga Franje udostojala smilovati.

VII. Izljeenje slijepih

http://www.franjevastvo.com

85

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
1. Dok je u samostanu male brae u Napulju vie godina boravio mali brat imenom Robert, na njegovim je oima izraslo divlje meso koje mu je prijeilo treptanje i upotrebu vjea. Kad se ondje kao gosti zajedno naoe brojna braa, koja su putovala u razliite krajeve svijeta, blaeni je otac Franjo, zrcalo svete poslunosti, da bi ih novim udom potaknuo na putovanje, spomenutog brata izlijeio na ovaj nain: Spomenuti je brat jedne noi umirao. I ve je obavljena i preporuka due, kad se najednom pred njim pojavio blaeni otac s trojicom brae savrene svetosti, naime: sa svetim Antunom, s bratom Augustinom i s bratom Jakobom iz Asiza. Kao to su ga ovi savreno nasljedovali za svoga ivota, tako su ga radosno pratili i nakon njegove smrti. Franjo je uzeo no, obrezao suvino meso i tako mu vratio prijanji vid. Izbavio ga je iz ralja smrti i rekao mu: "Sine Roberte, milost koju sam ti iskazao, znak je brai koja polaze u daleke zemlje da u ii pred njima i da u upravljati njihovim koracima. Neka pou radosno i neka naloenu im zapovijed izvre radosna srca." 2. U bizantskom carstvu u gradu Thebi je neka slijepa ena dan prije blagdana svetoga Franje postila samo o kruhu i vodi. Na sam blagdan ju je njezin mu u rano jutro odveo u crkvu male brae. U asu podizanja Kristova tijela u misi otvorila je oi. Jasno je vidjela i najpobonije se poklonila. U asu samoga klanjanja je viknula: "Zahvaljujem Bogu i njegovu Svecu, jer vidim Tijelo Kristovo!" Svu su nazoni poeli klicati. ena se nakon mise vratila svojoj kui radosna srca i zdravih oiju. No, ta se ena nije veselila samo zato to joj je povraen vid, nego i zato to je u prvom redu po zaslugama blaenoga Franje, snagom vjere, zavrijedila gledati onaj udesni sakramenat, koji je pravo i ivo svjetlo. 3. Neki je djeak, star etrnaest godina, iz mjesta Pofi naglo obolio i posve oslijepio na lijevo oko. Strahovita je bol, jer je ivac popustio, istisnula oko iz njegove upljine tako da je osam dana za duinu prsta visjelo sve do obraza te se gotovo ve sasuilo. Kako je preostalo jo samo to da bude odrezano, jer su lijenici izgubili svaku nadu, njegov se otac sasvim srcem utekao za pomo blaenom Franji. Neumorni se pomonik bijednika nije ogluio na ponizna molbe. Ve usahlo oko je udesnom moi vratio na njegovo mjesto, obnovio mu prijanju svjeinu i dao eljeni vid. 4. U istoj je pokrajini kod mjesta Castro s visine pala vrlo teka greda i teko ranila glavu nekom sveeniku koji je zbog toga oslijepio na lijevo oko. Oboren na zemlju, poeo je snanim glasom bolno zazivati svetoga Franju govorei: "Pomozi, oe, da bih mogao poi na proslavu tvoga blagdana kao to sam obeao tvojoj brai da u doi!" - To se, naime, dogodilo dan prije Sveeva blagdana. Taj je odmah ustao, na sav glas je poeo zahvaljivati i radovati se, a svi su se nazoni, koji su s njim u nevolji suosjeali, silno udili i oduevljeno klicali. Otiao je na slavlje i svakom je rjeito govorio o Sveevoj dobroti i udesnoj moi koju je doivio na sebi. http://www.franjevastvo.com 86

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
5. Neki je ovjek iz Monte Gargana, dok je radio u vinogradu i podsijecao neko drvo, povrijedio vlastito oko i po sredini ga tako raskolio da je polovica oka visjela izvana. Kad je u toj beznadnoj opasnosti izgubio nadu da bi mu mogao pomoi ovjek, obeao je da e na blagdan svetoga Franje postiti, ako mu pomogne. I Boji je Svetac ovjeku odmah vratio oko na njegovo mjesto i raskoljeno je tako spojio i obdario prijanjim vidom da nije ostalo ni traga od prijanje povrede. 6. Sin je nekoga plemenitog ovjeka, koji bijae slijep od roenja, po zaslugama svetoga Franje zadobio eljeni vid te je zbog toga sluaja dobio ime Illuminatus. Poslije, kad je stekao potrebitu dob, stupio je u Red blaenoga Franje. Za primljeno se dobroinstvo pokazao vrlo zahvalnim i toliko je napredovao u svjetlu milosti i krepostima te je izgledao kao sin pravoga svjetla. Napokon je po zaslugama blaenog oca svet poetak zavrio jo svetijim svretkom. 7. U mjestu Zachanto kod grada Anagni je neki vitez imenom Girardo posvema izgubio vid oiju. Desilo se da su se dva mala brata putujui iz dalekih krajeva, svratila u njegovu kuu da prenoe. Iz potovanja prema svetom Franji cijela ih je obitelj primila s potovanjem i najpaljivije ugostila. Zahvalivi Bogu i gostoprimcu, otioe u oblinje obitavalite brae. Blaeni se Franjo jedne noi u snu ukazao jednom od dvojice one brae i rekao mu: "Ustani, pouri s pratiocem kui naega dobroinitelja koji je u vama primio Krista i mene. elim mu se oduiti za njegovo djelo ljubavi. Oslijepio je zbog svojih grijeha koje nije nastojao u ispovijedi oistiti." Kad je otac ieznuo, brat je brzo ustao da bi zajedno s pratiocem izvrio primljeni nalog. Kad prispjee u gostoprimevu kuu, sve su mu redom ispripovijedali to je onaj jedan vidio. Taj se ovjek uvelike prenerazio i potvrdio da je sve istina to su rekli. Do suza se skruio i rado se ispovjedio. Kad je napokon obeao da e se popraviti i kad je na taj nain obnovio svoju duu, odmah je zadobio i vid oiju. Kad se glas o tom udu proirio svuda naokolo, mnoge je potaknuo ne samo da tuju Sveca, nego i na poniznu ispovijed grijeha i na gostoljubivost. 7. a) Kod Asiza je neki ovjek oklevetan da je poinio neku krau. Prema strogom je graanskom zakonu bio oslijepljen. Na temelju presude suca Oktavijana, da se optuenom imaju iskopati oi, to je po javnim slubenicima izveo vitez Oton. Taj je ovjek, tako izoblien, s iskopanim oima i prerezanim onim ivcima, doveden k oltaru blaenoga Franje. Poto je zamolio njegovu dobrostivost i izjavio da je neduan u spomenutom sluaju koji mu je podmetnut, u roku od tri dana je po Sveevoj zasluzi dobio nove oi. Bile su one, dodue, manje od onih kojih je nasilno lien, ali nisu nita manje jasno vrile slubu gledanja. Svjedokom toga zapanjujueg uda bio je spomenuti vitez Oton koji se u tu svrhu zakleo pred gospodinom opatom opatije San Clemente, Jakobom, a po nalogu biskupa grada Tivolija koji je http://www.franjevastvo.com 87

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
ispitivao to udo. Svjedok je toga uda i brat Vilim Rimljanin koga je brat Jeronim (iz Ascolija), generalni ministar Reda male brae, obvezao posebnom zapovijeu i prijetnjom izopenja da e rei istinu koja mu je o toj stvari poznata. On je, tako obvezan, pred vie provincijalnih ministara istoga Reda i pred drugom uvaenom braom potvrdio da je, dok jo bijae svjetovnjak, dotinoga vidio da ima oi i kako su mu one poslije iskopane, i da je oi oslijepljenoga, baene na zemlju, tapom radoznalo prevrtao i kako je nakon toga, kad je onaj po Bojoj moi zadobio nove oi, vidio kako ponovno vrlo jasno vidi.

http://www.franjevastvo.com

88

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
VIII. Izlijeeni od raznih bolesti 1. U gradu Citta della Pieve ivio je neki mladi, prosjak, koji bijae od roenja gluhonijem. Jezik mu je bio tako kratak i malen da se mnogima koji su ga pregledavali inilo kao da mu je posve odrezan. Neki ga je ovjek imenom Marko poradi Boga primio na prenoite. Kad je mladi vidio kako mu je Marko dobar, poeo je kod njega trajno boraviti. Kad je spomenuti ovjek jedne veeri sa svojom enom veerao, a mladi se nalazio kod njih, rekao je svojoj eni: "Smatrao bih to najveim udom, kad bi sveti Franjo ovome povratio sluh i govor." I jo je nadodao: "Zavjetujem se Bogu da u, ako se sveti Franjo udostoji to uiniti, iz ljubavi prema njemu ovoga mladia doivotno uzdravati." I gle uda! Odmah mu je narastao jezik i progovorio je rekavi: "Slava Bogu i svetom Franji koji mi je dao govor i sluh!" 2. Brat Jakob iz Isea je ve kao dijete u roditeljskoj kui zadobio velik proder (herniju). Po nadahnuu je Duha Svetoga, premda bijae mlad i bolestan, pun pobonosti stupio u Red svetoga Franje, a da nije nikome otkrio svoju bolest koja ga je muila. Kad je vren prijenos tijela blaenoga Franje na ono mjesto gdje je sada sahranjeno blago njegovih kostiju, i spomenuti je brat bio nazoan kod radosna slavlja toga prijenosa da bi ve proslavljenom oevu presvetom tijelu iskazao duno tovanje. Pribliivi se grobu u koji su bile poloene svete kosti pobonim je srcem zagrlio grob i osjetio se zdravim, im su mu se organi na udesan nain smjestili na svoje mjesto. Odloio je podvez i od tada je bio osloboen od svakoga prijanjeg bola. Od sline su bolesti po Bojem milosru i po zaslugama blaenoga Franje na udesan nain osloboeni: brat Aneo iz Tuderta, sveenik Nikola iz Ceccana, brat Bartol iz Gubbija, Ivan iz Sore, jedan ovjek iz Pise i neki drugi iz Cisterne, Sicilijanac Petar i neki ovjek iz Spella, gradia nedaleko Asiza, i vrlo mnogo drugih. 3. Neka je primorka bila duevno bolesna pet godina. Osim toga je bila liena i vida i sluha. Odjeu je trgala zubima, nije prezala ni pred opasnou od vode ni od vatre, a osim toga ju je muila i strahovita padavica. Jedne je noi, kad je Boje milosre odluilo smilovati joj se, udesno bila obasjana sjajem spasonosna svjetla. Vidjela je blaenoga Franju kako sjedi na uzvienu prijestolju. Pred njim se niice prostrla i usrdno molila ozdravljenje. Kad joj pronju nije usliao, ena se zavjetovala da nee uskratiti milostinju onima koji e je prositi za ljubav Bogu i Svecu, dokle god bude neto imala. Svetac, koji je Bogu obeao neto slino, odmah je prihvatio njezin zavjet, nainio nad njom znak kria i potpuno joj povratio zdravlje.

http://www.franjevastvo.com

89

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Svetac je Boji Franjo, kako se doznaje iz istinitih izvjetaja, od sline bolesti milosrdno oslobodio i jednu djevojku iz Norcije, zatim sina nekoga plemia i neke druge. 4. Neki je Petar iz Foligna jedno krenuo na hodoae da pohodi svetite svetoga Mihaela. Jer se, dok je hodoastio, manje dolino ponaao, kad se iz nekog izvora napio vode, opsjeli su ga zli dusi. Od tada je bio opsjednut tri godine. Lomio se u tijelu, govorio je strahovite rijei i inio odvratne stvari. Ipak je gdjekada imao tzv. svijetle asove. uo je kako je mo blaenoga ovjeka uinkovita u rastjerivanju zranih snaga, zato ga je ponizno zamolio i poao na grob dobrog oca. im se rukom dotaknuo groba, odmah je na udesan nain osloboen od zlih duhova koji su ga okrutno mrcvarili. Jednako je tako na slian nain Franjino milosre pomoglo nekoj eni iz Narnija i mnogim drugima. O tim bi se mukama i o nainu, kako su osloboeni, moglo u pojedinostima pripovijedati nadugo i nairoko. 5. Neki je ovjek imenom Bono iz grada Fano imao padavicu i bio jo k tome gubav. Kad su ga roditelji donijeli u crkvu blaenoga Franje, ozdravio je od obiju bolesti. No i neki je drugi mladi imenom Akto iz mjesta San Severino posve ogubavio. Kad se zavjetovao i bio donesen na Sveev grob, po njegovim je zaslugama oien od gube. Svetac je s obzirom na lijeenje ove bolesti imao izvanrednu mo zato to se iz ljubavi prema poniznosti i iz samilosti prema gubavcima ponizno predao njihovoj slubi. 6. Neka je plemkinja imenom Rogata u biskupiji Sora dvadeset i tri godine trpjela od krvarenja. Od mnogih je lijenika pretrpjela mnoge neugodnosti. esto se inilo da e ena od prevelika bola umrijeti; a kad bi joj se to krvarenje zaustavilo, cijelo bi joj se tijelo nadulo. Sluajui kako neki djeak romanskim jezikom pjeva o udesima to ih je Bog izveo po blaenom Franji, obuzela ju je silna bol, udarila je u pla i tako je, raspaljena vjerom, poela govoriti u sebi: "O blaeni oe Franjo, koji blista tolikim udesima, ako se udostoji osloboditi me od ove bolesti, uvelike e ti porasti slava, jer do sada ovakva uda nisi uinio!" to da jo vie reknemo, osjetila je da je po zaslugama blaenoga Franje ozdravila. Ozdravio je i njezin sin komu bijae ime Marije. On je imao ukoenu ruku, a ozdravio je kad je svetom Franji bio zavjetovan. Blaeni je Kristov stjegonoa povratio zdravlje i nekoj eni sa Sicilije koja je sedam godina trpjela od krvarenja.

http://www.franjevastvo.com

90

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
7. U gradu Rimu je ena imenom Prakseda kod blaenoga Franje zavrijedila posebnu milost. Bila je poznata sa svoje pobonosti; iz ljubavi se rema vjenom Zaruniku povukla u tijesnu eliju i u njoj bila zatvorena skoro etrdeset godina. Kad je jednoga dana izila poradi potrebnih stvari na doksat svoje elijice, zahvatila ju je vrtoglavica te je pala, slomila bedrenu kost i iaila je. Ukazao joj se dobrostivi otac, zaodjeven u blistavu bijelu odjeu slave i poeo govoriti umiljate rijei: "Ustani rekao je ustani, ne boj se!" Prihvatio ju je za ruku, podigao i nestao. Obazirala se tamo-amo po elijici, drala je da ima vienje. Kad je na njezinu viku donesena svjetiljka, bila je posve uvjerena da ju je ozdravio sluga Boji Franjo i sve je redom ispripovijedala kako se dogodilo.

IX. Kanjavanje onih koji nisu svetkovali Sveev blagdan i koji su ga pogrivali 1. Nedaleko od Poitiresa u selu Le Simon neki je sveenik imenom Reginaldo vrlo tovao svetoga Franju. Svojim je upljanima objavio da e sveano slaviti njegov blagdan. Neki vjernik, koji nije poznavao Sveevu mo, omalovaio je odredbu svoga sveenika. Otiao je u polje da nasijee drva. Dok se spremao na posao, triput je uo ove rijei: "Blagdan je, nije slobodno raditi!" Kad ga od teakih poslova nije mogla odvratiti ni sveenikova naredba ni udesni glas s neba, Boja je svemogunost bez odgaanja i proslavila svoga Sveca i kaznila seljaka. Jedva to je seljak jednom rukom uhvatio vile, a drugom neko eljezno orue, boanskom su se snagom obadvije ruke uz oba ona predmeta tako zgrile da ni na jednoj nije mogao nimalo olabaviti prste da bi pustio predmet. To ga je zapanjilo i, ne znajui to da pone, kad su se mnogi odasvud sletjeli da vide udo, krenuo je u crkvu. Tu se pred oltarom skruio i na poticaj jednog sveenika a dolo je, naime, vie pozvanih sveenika na slavlje ponizno je blaenome Franji zavjetovao troje; kao to je triput uo onaj udesni glas, tako se zavjetovao da e, naime: svetkovati njegov blagdan, da e na Sveev blagdan dolaziti u onu crkvu u kojoj se tada nalazio i da e osobno pohoditi Sveev grob. I gle uda! Kad je nainio prvi zavjet, osloboen mu je jedan prst; kad je nainio drugi, osloboen mu je drugi, a kad je nainio i onaj trei, olabavio je i trei prst, a nakon toga i obadvije ruke. Puk je, meutim, dolazio u velikom broju i pobono zazivao Sveevu pomo. Kad je taj ovjek tako zadobio prijanju sposobnost kretanja, sam je odloio orue, a svi su zajedno slavili Boga i udesnu mo Sveca koji na tako udesan nain moe i kazniti i izlijeiti. Ono orue sve do dana dananjega visi kraj oltara koji je podignut na ast blaenom Franji kao spomen na taj dogaaj. Ondje i u oblinjim mjestima dogodila su se mnoga udesa koja pokazuju kako je Svetac velik na nebesima i kako na zemlji treba pobono svetkovati njegov blagdan.

http://www.franjevastvo.com

91

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
2. U gradu se Le Mans na blagdan svetoga Franje neka ena prihvatila preslice i vretena. Ruke joj se ukoie, a prste joj je poela muiti strahovita vatrutina. Pouena kaznom, spoznala je Sveevu mo. Raskajana je srca pohitjela k brai. Kad su se pobono pomolili dobrome ocu za njezino ozdravljenje, odmah je ozdravila, a na rukama nije zaostao nikakav trag bolesti, osim to su na spomen toga sluaja ostale opekotine. U velikoj Campagni na slian nain neka ena, a u selu Oletti neka druga i u gradu Piglio zanemarie svetkovati oev blagdan. Prijestupnice su najprije na udesan nain kanjene, a nakon toga, kad se pokajae, po zaslugama su svetoga Franje udesno osloboene. 3. Neki je vitez iz mjesta Borgo, u pokrajini Massa, na nedolian nain omalovaavao djela i udesa blaenoga Franje. Mnogo je vrijeao hodoasnike koji dooe na njegov blagdan i protiv brae je blebetao kojekakve budalatine. Kad je tako jednom zgodom napao Sveevu slavu, svojim je grijesima nadodao i odvratnu hulu rekavi: "Ako je istina rekao je da je Franjo svetac, neka danas moja glava padne od maa; a ako nije svetac, neka budem poteen!" No, srdba Boja nije oklijevala da ga primjereno kazni, kad mu je ve njegova molitva postala grijehom. Kad je malo nakon toga taj bogohulnik nanio nepravdu svom sinovcu, taj je posegnuo za maem i zarinuo ga stricu u prsa. Taj je pokvarenjak umro ve istoga dana. Postao je plijenom pakla i sinom tame da bi ostali nauili kako Franjina udesna djela ne valja omalovaavati pogrdnim rijeima, nego ih treba astiti pobonim pohvalama. 4. Neki je sudac imenom Aleksandar, dok je svojim poganim jezikom odvraao od tovanja blaenoga Franje one koje je mogao, po Bojoj odluci lien govora. est je godina bio nijem. Dok je trpio u onome u emu je sagrijeio, duboko se pokajao i alio to je runo govorio o Sveevim udesima. Sveeva srdba nije dugo trajala. Kad ga je pokajnik ponizno zazvao, povratio mu je govor i svoju naklonost. Od tada je svoj pogani jezik posvetio pjevajui pohvale Svecu. Po kazni je istovremeno zadobio i pobonost i pouku.

X. Razliita duga udesa 1. u gradu Gagliano, u biskupiji Sulmona, ivjela je neka ena imenom Marija koja bijae pobona i odana Isusu Kristu i blaenom Franji. Jednoga je ljetnog dana izila da radom svojih ruku sebi privrijedi to joj je trebalo za ivot. Kad je nastala silna ega i ena poela iznemagati od strahovite ei, a uza se nije imala nikakva svjeeg napitka a sama se nalazila na bezvodnoj gori http://www.franjevastvo.com 92

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
ve gotovo sasvim iznemogla, legla je na zemlju te je usrdnom pronjom zazivala svoga zatitnika svetog Franju. Dok je ena tako ustrajno i ponizno molila, jer je bila iscrpljena od posla, ei i ege, malo je zaspala. I gle, doao je sveti Franjo i pozvao je njezinim imenom rekavi: "Ustani, napij se vode koja se kao Boji dar prua tebi i mnogim drugima!" ena se na te rijei probudila oda sna. Prilino osvjeena, iz zemlje je iupala busen paprati koja se nalazila pokraj nje i komadiem je drveta raskopala zemlju. Naila je na ivu vodu koja se isprva pokazala kao kapljica, a zatim se po Bojoj volji razvila u izvor. I tako se ena doista napila i umila oi koje su joj prije od dugotrajne bolesti bile zamagljene. Nakon toga je osjetila da joj je vid od tada postao bistriji. ena se pourila kui i na ast je svetom Franji svakom pripovijedala o neobinom udu. Na glas o tom udu sletjee se onamo mnogi odasvud. Poueni vlastitim iskustvom o udesnom djelovanju one vode, mnogi su, poto bi se prije ispovjedili, upotrebom te vode oslobaali od razliitih smrtonosnih bolesti. Do dana dananjega postoji ondje izvor koji se moe vidjeti, a na ast svetom Franji je ondje sagraena kapela. 2. U Saguntu u panjolskoj nekom se ovjeku usahla trenje protiv svake nade zazelenila, procvala i urodila. Stanovnicima je Vallasilosa svojom udotvornom moi oslobodio vinograde od poasti crvi koji su posvuda podgrizali i loze. Nekom je sveeniku velike vjere kod Valencije posve oistio itnicu koju je svake godine obiavao napadati iak. Nekom je gospodaru kod mjesta Pietramala u Apuliji, koji mu je usrdno preporuio svoje polje, posvema ga sauvao od poasti skakavaca, dok je sve unaokolo opustoila spomenuta poast. 3. Dok je neki ovjek imenom Martin podalje od mjesta tjerao svoja goveda na pau, jedno je govedo tako nesretno slomilo nogu da mu nije bilo do premiljanja. Dok je razmiljao ako da govee oguli i kako da u tu svrhu pribavi potrebno orue, vratio se kui, a blaenom je Franji prepustio da se brine o govedu i s pouzdanjem ga preporuio Sveevoj vjernoj brizi da ga prije, nego to se vrati, ne razderu vukovi. Kad se sutradan vrlo rano sa ivoderom vratio ka govedu ostavljenom u umi, naao ga je kako pase, ali tako neozlijeena da se slomljena noga nije nita razlikovala od one druge zdrave. Zahvalio je "dobrom pastiru" koji se tako zauzeto pobrinuo za njegovo govedo i izlijeio ga. Ponizni je Svetac umio pritei u pomo svima koji su ga zazivali a da nije omalovaavao ni neznatne ljudske potrebe. Nekom je ovjeku iz Amitrena povratio ukradeno kljuse. Nekoj je eni iz mjesta Antrodoco ponovno stavio novu zdjelu koja se sluajno razbila u vie komada. Nekom je ovjeku iz Monte dell' Olmo u Markiji sastavio raonik koji se raspao u komade.

http://www.franjevastvo.com

93

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
4. U biskupiji Sabina je ivjela neka starica osamdesetih godina. Ker joj je umrla i ostavila nejako dojene. Kako je siromana starica bila odvie bijedna te u kui nije imala ni mlijeka, a u blizini nije bilo ene koja bi gladnom djetecu prema potrebi pruila mlijeka, bakica nije znala kamo da se okrene. Djetece je naglo slabilo. Jedne se noi, liena svake ljudske pomoi, oblivena obilnim suzama, svim srcem utekla blaenom ocu Franji. Ljubitelj se nedune djetinje dobi odmah tu naao i rekao: "eno, ja sam Franjo koga si zazivala uz tolike suze. Stavi ree joj stavi svoju dojku djetecu u usta, jer e ti Gospodin dati obilje mlijeka!" Baka je izvrila oev nalog i najednom dojke osamdesetgodinje starice poee davati obilje mlijeka. Ovaj se Sveev dar razglasio posvuda. Mnogi i mukarci i ene pohitjee da to vide. A jer jezik nije mogao pobijati ono to su svjedoile oi, svima je to bio poticaj da slave Boga koji se pokazao tako udesnim po Sveevoj samilosnoj ljubavi. 5. u selu Scopito kod Spoleta mu i ena imali sina jedinca koga su danomice oplakivali kao batinjenu sramotu. Ruke su mu, naime, nekako bile spojene s vratom, koljen mu prionula uz prsa, a donji dio nogu uza stranjicu; uope nije izgledao kao ljudski potomak nego je vie bio nalik nekoj nakazi. ena se zbog toga silno alostila. esto je vapila Kristu i zazivala pomo svetoga Franje da bi joj se nesretnici udostojao pomoi u tolikoj nevolji. Jedne noi, kad ju je zbog te alosti svladao alosni san, ukazao joj se sveti Franjo. Tjeio ju je njenim rijeima i osim toga poticao da bi djeaka odnijela u oblinje njemu posveeno obitavalite da bi, poto u ime Gospodnje bude poliven vodom iz tamonjega zdenca, zadobio potpuno zdravlje. Kad je, meutim, zanemarila izvriti Sveev nalog, isto je to ponovio i drugi puta. A kad se ukazao i trei puta, enu je s djetetom odveo upravo do vrata spomenutoga mjesta. Kad onamo iz pobonosti pridooe i neke odline gospoe, ta ime je ena potanko ispripovijedala svoje vienje. Nakon toga zajedno odnesoe dijete brai te iz zdenca izvukoe vode. Najplemenitija od njih je zasukala rukave i vlastitim rukama okupala dijete. Poto su se svi djeakovi udovi pravilno porazmjestili, on je odmah ozdravio, a veliko je udo sve nazone potaklo na divljenje. 5. a) Kod Suse u Piemontu je neki mladi iz Rivarola imenom Ubertino stupio u Red male brae. U vrijeme godine novicijata zahvatio ga je nekakav uasan strah te je duevno obolio. Osim toga mu je bila oduzeta cijela desna strana tijela, lien je sluha i govora te postao nepokretan. Dok je tako bijedan, mnogo saalijevan od brae, vie dana preleao u krevetu, pribliila se i svetkovina blaenoga Franje. U predveerje svetkovine je imao tzv. svijetle trenutke (lucida intervalla). Kako je mogao, nejasnim je glasom, ali vjernim srcem, zazvao dobrog oca. Dok su sva braa u jutarnjim satima bila zauzeta boanskim pohvalama, gle, blaeni se otac, obuen u habit male brae, naao u bolesnikoj sobi uza spomenutog novaka, a sobu je tada ispunila silna svjetlost.

http://www.franjevastvo.com

94

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Ispruivi ruku povrh njegove desne strane, njeno ga se od glave do nogu doticao rukama; u ui mu je stavio prste, a na desnom ramenu mu je nainio neki znak i rekao: "Ovo e ti biti znak da ti je Bog po meni, iji te potaknuo primjer da ue u Red, potpuno povratio zdravlje." Opasao ga je pojasom, jer je leao bez njega, i rekao: "Ustani i otii u crkvu da zajedno s braom proslavi Boga dunim pohvalama!" Kad ga je mladi nakon tih rijei htio dotaknuti rukama i poljubiti trag njegovih nogu da mu zahvali, blaenoga je oca nestalo ispred njegovih oiju. Poto je mladi zadobio zdravlje due i tijela te mu bilo vraeno zdravlje osjetila i govor, na veliko je uenje brae i svjetovnjaka, koji su se tada ondje nali, i poznavali ga kao uzeta i duevno bolesna, sudjelovao u boanskim pohvalama. I kad je sve redom ispripovijedao kako se udo dogodilo, mnoge je potaknuo na pobonost prema Kristu i blaenom Franji. 6. U mjesto Cori u biskupiji Ostia neki je ovjek posve slomio nogu da se nikako nije mogao ni kretati ni hodati. Kad se tako naao u strahovitoj tjeskobi i izgubio nadu u ljudsku pomo, jedne se noi, kao da je blaenoga Franju gledao nazona, pred njim poeo aliti na ovaj nain: "Pomozi mi, sveti Franjo! Sjeti se moga tovanja i pobonosti to sam ti je iskazivao. Jahao si na mojem magarcu, poljubio sam tvoje svete noge i tvoje svete ruke, uvijek sam ti bio odan, uvijek dobar. Gle, kako umirem od strahovitih muka ove bolesti!" im je izrekao ove svoje jadikovke, Franjo se odmah naao uza nj; sjetio se uinjenih mu dobroinstava i za uinjene mu se usluge pokazao zahvalnim. Kad se ovjek probudio, ukazao mu se s jo jednim bratom. Rekao je da je doao na njegov poziv i donio lijekove za ozdravljenje. Bolno je mjesto taknuo malim tapiem na kojem je bilo urezano slovo tau (T). Oteklina se odmah prokinula i vraeno mu je posvemanje zdravlje. A to je jo udnije, sveti je znak T utisnut na mjestu izlijeene otekline i ostavio spomen na to udo. 7. Sveti je Franjo ovim znakom obiljeavao svoja pisma, kad bi ih nekom upravljao iz ljubavi. Eto, duhom smo slijedili razliita udesa slavnog oca Franje. Slavni nas je stjegonoa kria Kristova po svojim zaslugama i po Bojoj volji doveo do slova TAU (T), a to je znak kria. Iz toga treba da spoznamo ovo: Kao to je kri osigurao velike zasluge Franji koji se pod Kristovim vodstvom borio za spasenje, tako mu je i s proslavljenim Kristom dano neprevarljivo svjedoanstvo slave. 8. Ovo je, naime, veliko i udesno otajstvo kria u kojem su sakriveni milosni darovi, zaslune kreposti te blago mudrosti i znanja u tako velikoj dubini da bi bili sakriveni mudrima i umnima. Ovo je, naprotiv, Kristovu sluzi bilo otkriveno u punoj mjeri te je u cijelom svom ivotu slijedio tragove kria, samo je uivao u slasti kria, samo je propovijedao o slavi kria. Doista je u poetku svog obraenja s Apostolom mogao rei: "A ja, Boe sauvaj, da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naeg Isusa Krista." Jednako je tako, napredujui u obraenju, mogao dodati: A na sve koji se ovoga pravila budu drali neka sie mir i milosre. I napokon je na kraju s punim pravom mogao nadodati: Milost http://www.franjevastvo.com 95

IVOT SVETOGA FRANJE

LEGGENDA MAGGIORE
Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim, brao! Amen. 9. Dii se, slavni nosioe kria Kristova, u sigurnoj slavi kria! S kriem si poeo, po pravilu si kria napredovao i napokon si na kriu dovrio. Svima je vjernicima po svjedoanstvu kria poznato koliku slavu uivao u nebu. Sa sigurnou te sijede oni koji izlaze iz Egipta, jer je tapom Kristova kria razdijeljeno more, te prolaze kroz pustinju, poto prijeu Jordan smrtnosti, po udesnoj e snazi kria ui u obeanu zemlju ivih. Neka nas ovamo uvede pravi voa i Spasitelj naroda Isus Krist propeti po zaslugama svoga sluge Franje, a na ast i slavu trojedinoga Boga koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova.

A m e n.

Ovdje svravaju udesa to ih je Franjo uinio nakon svoje smrti.

http://www.franjevastvo.com

96