Created by - I -

OBLIGACIONO PRAVO I KOLOKVIJUM

Created by - I -

OBLIGACIONO PRAVO 1.Pojam i znaaj obligacionog prava

a)Pojam obligacionog prava Obligaciono pravo se jo naziva: trabeno pravo,dugovinsko pravo, obavezno pravo.Svi ovi izrazi imaju istovjetno znaenje, ali se ipak najee upotrebljava izraz obligaciono pravo, kao o obavezno pravo, jer ona najpotpunije izraavaju sutinu pravnih odnosa kojih se tiu. Obligaciono pravo obuhvata onu vrstu odnosa koji se nazivaju obligacionim odnosima ili obligacijama. To su graanskopravni odnosi izmeu odreenih lica koja su jedno drugom obavezna na odreeno ponaanje,to e rei da je obligacino pravo dio jedne ire cjeline pravnog poretka, a to je graansko pravo. Obligaciono pravo je preteno pravo roba i usluga i za razliku od stvarnog i naslednog prava bavi se steenim vrijednostima,tj. ve stvorenim pravnim stanjima i njihovom zatitom.Putem obligacionih prava vri se promet stvarnih prava,omoguuje se prelaz sa jednog pravnog subjekta na drugog. Izraz obl.pravo se upotrebljava u dvostrukom znaenju. Prvo je da je obligaciono pravo dio pozitivnog prava,tj. skup pravnih normi koje reguliu obligacione odnose,a drugo je da je to dio graansko pravne nauke koja izuava obligacione odnose i norme to te odnose reguliu. b)Znaaj obligacionog prava Obligaciono pravni odnosi su odnosi meu ljudima. Oni omoguuju pojedincima da svoje materijalne i duhovne potrebe podmire u mjeri koja im odgovara i koju oni sami utvruju. Bez obligacionih odnosa raspodjela dobara meu ljudima bi bila gotovo nemogua. Obligacioni odnosi se ne odnose samo na onaj dio prava koji se naziva graansko pravo, ve oni imaju mnogo iri znaaj. Na pr. Obligacionopravni karakter imaju obaveze koje se tiu izdravanja branog druga ili drugog srodnika, obaveze isplate nagrade pronalazau za uinjeni pronalazak i slino. Sva pravna dobra zatiena su, izmeu ostalog, i normama obligacionog prava. Najea kazna za onemoguavanje vrenja odreenog prava jeste naknada tete, a ona je tipina obligacionopravna obaveza.

Created by - I -

2. Nastanak i razvoj obligacionog prava

a) Nastanak obligacionog prava Smatra se da je obligaciono pravo nastalo sa pojavom robne proizvodnje i razmjene, to e rei da se ono nije moglo javiti u najstarijim, primitivnim drutvima,koja su vodila naturalnu kunu privredu zatvorenog tipa. Kao neposredni pratioci robne privrede javili su se instituti obligacionog prava, prije svega prodaja,zatim zajam,posluga, zaloga i naknada tete. Naravno, tadanji instituti su se u mnogome razlikovali od njihovog dananjeg ureenja. Na pr. Ugovor o prodaji se mogao zakljuiti samo na odreen nain, tj.putem unaprijed nauene i precizno izgovorene formule, koja je bila bitan element ugovora pored predmeta i cijene. b) Razvoj obligacionog prava Svi pravni odnosi uslovljeni su konkretnim ekonomskim odnosima drutva i svaka promjena u tim odnosima uzrokuje i promjene u obligacionom pravu. Naime, pojava novih formi robnonovanih odnosa ili promjena postojeih izaziva je pojavu novih vidova obligacija. Drugim rijeima, obligaciono pravo se kroz istoriju stalno razvijalo i taj proces nije jo uvijek zavren. Razvijeniji drutveni odnosi uslovljavali su nastanak novih tipova ugovora, dok su stari tipovi iezavali nestanom odnosa koji su ih izazivali. Ipak,obligaciono pravo je relativno najstabilniji dio graanskog prava, jer je manje od ostalih podloo promjenama. I danas se sluimo velikim brojem pojmova koji datiraju jo iz rimskog prava. Meutim, primjena tih kategorija mijenja se i razvija u zavisnosti od uslova, mjesta i vremena i zbog toga se dananje obligacije u mnogo emu razlikuju od rimskog prava.

3. Izvori obligacionog prava

Izvori obligacionog prava u formalnom smislu se poklapaju,najveim dijelom, sa izvorima graanskog prava. To su graanski zakonici, jer najvei dio u njima ini upravo obligaciono pravo. Meutim materija obligacionog prava je vremenom postala opsena i raznovsrna i javila se potreba za posebnim regulisanjem. U Evropi, za sada, postoje tri takva zakonodavna djela: vajcarski federalni zakon o obligacionom pravu, bugarski zakon o obavezama i ugovorima i na Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine. Izvori su: ZOO i sudska praksa. Zakon o obligacionim odnosima ZOO je donijet 30.marta 1978. godine, a stupio je na snagu u oktobru iste godine. Pripreme za njegovo donoenje su trajale tri godine. Prvo je bila namjera da se donese samo zakon o naknadi tete, meutim odustalo se od te namjere, jer je bilo potrebno 3

Created by - I regulisati sve obligacione odnose jednim zakonom. Doneenje zakona je povjereno profesoru Mihailu Konstantinoviu.Nakon vie nacrta i predloga, 1977. sainjen je konano predlog zakona o obligacionim odnosima, koji je Savezno vijee Savezne skutine SFRJ usvojilo 30.marta 1978. godine. Kasnije su uslijedile tri njegove izmjene i dopune. a)Znaaj zakona ZOO je prvi jugoslovenski zakon ove vrste. Sve do njegovog donoenja naa zemlja nije imala jedinstven zakonski propis o ovoj problematici. Ovaj zakon predstavlja pravni akt koji je trebalo da omogui to jedinstvo. Pravila zakona ne vae samo za itavu zemlju, ve i za sve uesnike u obligacionim odnosima, a pod tim se misli na fizika i pravna lica. b)Osnovna naela Zakona o obligacionim odnosima Naela predstavljaju duh i smisao zakona i bilo koji princip da nedostaje u zasnivanju, trajanju i gaenju obligacionih odnosa gubi se smisao i sadrina istih. Naelo savjesnosti i potenja (Bona fides) Naelo jedinstvenog regulisanja za sve uesnike Naelo autonomije volje Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu Naelo zabrane zloupotrebe prava Naelo zabrane stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja Naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja Naelo zabrane prouzrokovanja tete Naelo dunosti izvrenja obaveze (ugovora) Naelo rjeavanja sporova mirnim putem Naelo dispozitivnog karaktera odredaba Zakona

4. Naelo savjesnosti i potenja (Bona fides)

Naelo savjesnosti i potenja ini osnovicu itavog pravnog sistema, s tim to je njegov znaaj najvei u obligacionom pravu. Zakon o obligacionim odnosima u lanu 4 formulie ovo naelo imperativno: U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa strane su dune da se pridravaju naela savjesnosti i potenja. Time je reeno da pravnu zatitu moe traiti samo onaj subjekt koji je postupao u skladu sa ovim naelom. Ovo je naelo koga se stranke moraju pridravati i, kao to se navodi u zakonu, ono se ne moe iskljuiti ili ograniiti. Valtazar Bogii u Optem imovinskom zakoniku u lanu 999 kae: I to nije zabranjeno, moe da ne bude poteno. 4

Created by - I Savjesnost i potenje su bliski, ali ne i istovjetni pojmovi. Zakon o obligacionim odnosima polazi od toga da ne oni ne poklapaju,ve uzajamno dopunjavaju. Savjesnost znai i osjeanje moralne odgovornosti, pa se u svom znaenju poklapa sa pojmom potenja, ali znai i predanost, odnosno marljivost, to pojam potenja nuno ne podrazumijeva. Norma o naelu savjesnosti i potenja ne sadri neko precizno mjerilo o tome kako valja postupati, ne daje pravilo iz kojeg bi se moglo vidjeti ta zapravo u konkretnom sluaju odgovara tome naelu. Zahtjeve koji proizilaze i te norme, stranke treba same da spoznaju u svakoj konkretnoj situaciji. Primjena ovog naela poinje ve u fazi pregovora, nastavlja se u fazi zakljuenja ugovora, tumaenja, ispunjenja, ostvarivanja cilja ugovora, kao i u sluaju neispunjenja ugovora. a)Funkcije naela savjesnosti i potenja Regulativna funkcija koja omoguava da se primjenom ovog naela preciziraju sporedne, tj.dopunske obaveze koje prate osnovnu obavezu. Dopunske obaveze utiu na kvalitet ispunjenja glavne obaveze,na pr.obaveza uvanja stvari,obaveza obavjetavanja i sl. Korigujua ili ograniavajua funkcija se ogleda u spreavanju povjerioca da zloupotrijebi prava i iskoristi prednost svog poloaja Mogunost promjene sadrine ugovora- Stranka je u mogunosti da promijeni sadrinu ugovora, kao i pravnog poloaja, s tim da se ugovor prilagodi promijenjenim okolnostima.

5. Naelo jedinstvenog regulisanja za sve uesnike

Zakonom o obligacionim odnosima u stavu 1,lana 2, propisano je da strane u obligacionom odnosu mogu biti fizika i pravna lica. U stavu 2 istog lana se navodi da su strane u obligacionim odnosima ravnopravne. Fizika i pravna lica mogu biti strane u obligacionim odnosima, ali u granicama svoje poslovne sposobnosti.

6. Naelo autonomije obligacionih odnosa)

volje

(naelo

slobode

ureenja

U lanu 3, Zakona o obligacionim odnosima se navodi da Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa i morala drutva, da svoje odnose urede po svojoj volji. Naelo autonomije volje je opte naelo, ali poseban znaaj ima u ugovornom pravu. Ono istovremeno ureuje slobodu ureenja obligacionih odnosa i granice te slobode. Ovo naelo obuhvata slobodu inicijative stranaka u zasnivanju obligacionih odnosa i slobodu ureenja odnosa, u okviru zakonom utvrenih granica.Znai, svako lice je

Created by - I slobodno da li e ui u obligacioni odnos, sa kim e da zakljui obligacioni odnos, pod kojim uslovima, sadrinu i sl.

7. Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu

U stavu 2,lana 2, Zakona o obligacionim odnosima se navodi Strane u obligacionim odnosima su ravnopravne. Kod ugovora o kupoprodaju, kupac i prodavac su ravnopravni,bez obzira na to ko se u konkretnom sluaju javlja u ulozi kupca ili prodavca,tj. da li je u pitanju fiziko ili pravno lice, preduzee,dravni organ i slino) i nezavisno je od materijalnog i drugog poloaja strana. Ovo naelo proizilazi iz prirode i karaktera obligacija. Reguliu se robnonovcani odnosi u ijoj je osnovi ekvivalentnost uzajamnih davanja, tj. razmjenjuju se robe koje su ekvivalente po svojoj vrijednosti i logino je da su subjekti koji tu robu stavljaju u promet ravnopravni.

8. Naelo zabrane zloupotrebe prava

Jedno od naela ZOO jeste i naelo zabrane zloupotrebe prava. Naime, u l.6 ZOO se navodi Zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa protivnu cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno i priznato. U Optem imovinskom zakoniku, Bogii kae: Ni svojim se pravom sluit ne mo tek drugom na tetu i dosadu. Iz ovog proizilazi da je naelo zabrane zloupotrebe prava tijesno povezano sa naelom savjesnosti i potenja. Po svojoj prirodi naelo bona fides je zapovijest, a naelo zab.zloupotrebe prava zabrana o ijoj primjeni sud vodi rauna po slubenoj dunosti (ex officio). Pod ovim naelom se podrazumijeva da nije dozvoljeno neogranieno vrenje prava iz obligacionih odnosa,ve da ostvarenje prava treba da se kree u okvirima ciljeva koje postavljaju instituti obligacionog prava. Tipian primjer zloupotrebe prava je ikanozno ponaanje titulara koji svoje pravo vri samo da bi odreenom licu nanijelo tetu. Zloupotreba prava takoe postoji u sluaju odsustva srazmjernosti interesa, takoe i kada je odreeno lice steklo neko pravo nelojalnim i neregularnim putem, takoe i kad jedno lice zanemaruje svoje obaveze, a od druge strane trai dosledno ispunjenje.

Created by - I -

9. Naelo zabrane stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja

Zakon o obligacionim odnosima u lanu 7 navodi da U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili iskoriava monopolski poloaj. Monopolsko ponaanje je iri pojam koji obuhvata monopolsko sporazumijevanje i monopolsko djelovanje. Pod monopolskim sporazumom se podrazumijevaju sporazumi kojima se uslovi i nain poslovanja usmjeravaju u pravcu spreavanja i naruavanja slobodne konkurencije,ime pojedini subjekti dobijaju povoljniji poloaj u odnosu na druge. Monopolski sporazumi su: sporazum o podjeli trita, sporazum da se roba prodaje samo jednom kupcu i sl. Subjekti ovih sporazuma stiu monopolski poloaj koji im obezbjeuje nesrazmjerno velike materijalne koristi. Monopolski sporazumi vode ka monopolskom djelovanju subjekata koji preuzimajju radnje kojima iskoriavaju monopolski poloaj. Sankcija za stvaranje i iskoriavanje monopolskog poloaja na tritu je nitavost ugovora,a predviene su i krivino-pravne sankcije.

10. Naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja

Naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja proima cjelokupno obligaciono pravo. Primjenjuje se na ugovorno pravo, vai kod naknade tete, neosnovanog obogaenja, sticanja bez osnova. U oblasti ugovora njegova primjena se ograniava na dvostrane ugovore. ZOO u l.8 navodi da U zasnivanju i ispunjenju dvostrano obaveznih ugovora strane se pridravaju naela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. Ovo naelo se ne primjenjuje kod dobroinih ugovora, a to su ugovori kod kojih jedna ugovorna strana ne daje naknadu za prestaciju koju prima od druge ugovorne strane. Naelo se ne primjenjuje ni da jednostrane ugovore, kao to su: ugovor o jemstvu, ugovor o poklonu, ali ni na dvostrane kod kojih po prirodi stvari nema ekvivalentnosti.To je sluaj sa tzv.aleatornim ugovorima, kao to su: ugovor o osiguranju, ugovori na sreu i sl. Naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja se titi primjenom pravila o prekomjernom oteenju (laesio enormis), primjenom pravila clausula rebus sic stantibus,primjenom klizne skale i slino. Naruavanje ovog naela za posledicu ima nitavost ugovora.

11. Naelo zabrane prouzrokovanja tete

Zakon o obligacionim odnosima je meu osnovna naela uvrstio i naelo zabrane prouzrokovanja tete i u lanu 9 navodi Svako je duan da se uzdri od postupaka kojim se moe drugom prouzrokovati teta. Radi se o imperativnoj normi koja se odnosi na sve subjekte i predstavlja vrhunsko etiko pravilo. 7

Created by - I -

12. Naelo dunosti izvrenja obaveze (ugovora)

Zakon o obligacionim odnosima u lanu 10 navodi Strane u obligacionom odnosu dune su da izvre svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjenje. Obaveza se moe ugasiti samo saglasnou volja strana u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona. Dunik je u duan da izvri obavezu, bez obzira na njen izvor (ugovor, prouzrokovanje tete i sl.) i takoe je duan da je izvri na onaj nain na koji je ureeno, tj. treba da ispotuje dogovoreno mjesto i vrijeme, kao i da stvar koja je predmet ugovora bude ugovorenog kvaliteta i kvantiteta.

13. Naelo rjeavanja sporova mirnim putem

Ovim naelom, koje je objanjeno u lanu 12 Zakona o obligacionim odnosima se izraava namjera zakonodavca da se sporovi iz obligacionopravnih odnosa reavaju vansudski. Naime Strane u obligacionom odnosu nastojae da sporove reavaju usaglaavanjem, posredovanjem ili na drugi miran nain. U sluaju angaovanja suda trajno se naruavaju nastali odnosi izmeu strana, a oni se teko ponovo grade. Takoe, reavanjem sporova posredstvom suda se zamrzava imovina, gubi se novac, kao i mogunost zarade. Ovo naelo ima savjetodavni karakter, tj. predstavlja preporuku uesnicima obligacionog odnosa da sporove reavaju mirno i vansudski.

14. Naelo dispozitivnog karaktera odredaba Zakona

Strane mogu svoj obligacioni odnos urediti drukije nego to je ureeno Zakonom o obligacionim odnosima, ako iz pojedine odredbe zakona ili iz njenog smisla ne proizilazi neto drugo. Odredbe ZOO su dispozitivnog ili dopunjujueg karaktera. Stranke mogu da ureuju svoje odnose po svojoj volji, naravno u skladu sa javnim poretkom,prinudnim propisima i dobrim obiajima. Na zakon uglavnom sadri norme dispozitivnog karaktera, u oko 90% sluajeva, dok je mali procenat imperativnih normi.

Created by - I -

15.Sudska praksa
Prema vaeim pravnim propisima sudovi nijesu ovlaeni da stvaraju pravo,nego da ga primjenjuju. Meutim, prije donoenja Zakona o obligacionim odnosima nije bilo pozitivnim propisa o najveem dijelu pravnih odnosa iz ove materije, uloga Saveznog suda Jugoslavije je bila od velikog znaaja. Nijesu samo tumaili obligaciono pravo, nego su utvrivali i njegova pravila za pojedine vrste odnosa. Poslije donoenja ZOO, uloga sudova je umanjena, ali nije sasvim nestala. Danas su sluajevi iz sudske prakse od velikog znaaja pri reavanju sporova nastalih u obligacionim odnosima.

16. Sistem obligacionog prava

Pojedina pravila obligacionog prava imaju iri ili ui znaaj,tj.ine opte principe ili pojedinana pravila. Ona se u zakonskim tekstovima rasporeuju po izvjesnom redosledu i grupiu u opti ili posebni dio. Obligaciono pravo se dijeli na dva dijela: opti i posebni dio. U optem dijelu se izuavaju ona pravna pravila koja imaju opti karakter i koji vae za obligacione odnose u cjelosti, dok se u posebnom dijelu izlau pojedini instituti obligacionog prava i njima svojstvena pravila. Cjelokupna materija opteg dijela obligacionog prava rasporeena je u osam djelova. Prvi dio je posveen obligaciji i obligacionim odnosima. U drugom dijelu se govori u ugovoru kao izvoru obligacionih odnosa. Zatim o prouzrokovanju tete kao izvoru obligacionih odnosa. etvrti dio obuhvata:neosnovano obogaenje, nezvano vrenje tuih poslova i jednostrane izjave volje. Peti dio se tie dejstva obligacionih odnosa, esti se tie gaenja obligacionih odnosa, sedmi na sloene obligacije sa vie subjekata, a poslednji, osmi na zamjenu subjekata u obligacionom odnosu,ustupanje potraivanja, preuzimanju duga i asignaciju.

Created by - I -

I DIO -OBLIGACIJA I OBLIGACIONI ODNOS17.Osnovne karakteristike obligacija i obligacionih odnosa

Obligaciono pravo izuava obligacione odnose, koji se skraeno nazivaju obligacije. Obligaciono pravo se jo naziva: trabeno pravo- trabina, dugovinsko pravo, obavezno pravo. Svi ovi izrazi imaju istovjetno znaenje, ali se ipak najee upotrebljava izraz obligaciono pravo-obligacija, kao o obavezno pravo-obaveza, jer ona najpotpunije izraavaju sutinu pravnih odnosa kojih se tiu. Namee se pitanje da li ovi izrazi mogu pojmovno biti zamjena jedan drugome, a odgovor treba traiti u sklopu jezikog i pojmovnog znaenja rijei obligacija. a)Jeziko znaenje rijei obligacija Rije obligacija ima porijeklo u latinskom izrazu- obligatio. Potie od glagola obligoare,ije je znaenje viestruko:privezati, zavezati, obavezati obeanjem. Pod vezivanjem se ne podrazumijeva fiziki in vezivanja,ve stanje vezanosti koje je iz njega proizalo,tj. pravnu vezanost (vinculum iuris). U pravnikom govoru se ova rije prevodi kao zalaganje vlastite linosti, radi osiguranja svog obeanja da se neto uini ili ne uini. Kasnije dolazi do promjene smisla rijei obligatio, jer e ona podrazumijevati stvaranje svake utuive obaveze i svaku nastalu pravnu obaveznost. Rije obligacija ima jo dva, sporedna znaenja. Njome se naziva hartija od vrijednosti i pismena isprava kojom se svjedoi postojanje duga. Meutim, danas se u ovom smislu rijetko koristi. Pojmovno znaenje rijei obligacija

18. Pojmovno znaenje rijei obligacija

a)Obligacija, trabina i dug Pod obligacijom se podrazumijeva pravni odnos izmeu najmanje dva lica,koji jedno od njih ovlauje da zahtijeva od drugog da neto uini ili ne uini. Obligacija se takoe moe definisati i kao pravni odnos koji obavezuje jedno lice da drugome neto uini ili ne uini. Za lice koje je ovlaeno da zahtijeva odreeno injenje, neinjenje ili uzdravanje od injenja obligacija znai trabinu ili potraivanje, a za lice od kog se to zahtijeva obligacija znai dug. Obligacija, trabina i dug su korelativni pojmovi koji su neodvojivi jedan od drugog.im postoji trabina jednog lica, javlja se dug drugog lica. Znai da trabina i dug nastaju istovremeno. Meutim, od ovog pravila postoji izuzetak. Naime, ima obligacija kod kojih

10

Created by - I je najprije nastao dug, a zatim trabina. To su obligacije koje uzrokuje jednostrana izjava volje. b)Pojam trabine Rije trabina, tj. rije potraivanje u obinom govoru oznaava traenje da se neto uini. U pravnom smislu rije trabina da onaj ko neto trai ima i pravo na traeno. Trabina je apstraktan i tipian obligacionopravni pojam, koji podrazumijeva utuivo pravo na inidbu ili zahtjev. Ona je posledica odreene injenice koja stvara obligacioni odnos. Meutim, trabina ne obuhvata cijeli odnos, ve samo pravo uesnika da zahtijeva izvjesnu inidbu od drugoga. c)inidba kao predmet trabine Trabina je pravo da se od drugoga trai odreeno ponaanje. To ponaanje predstavlja predmet trabine, isto kao to je stvar predmet prava svojine. Predmet trabine se naziva inidba ili prestacija, a ne stvar!!! Predmet trabine treba razlikovati od sadrine trabine, koju ini ovlaenje da se od druge strane zahtijeva odreeno ponaanje. Predmet je, dakle, ono na ta je usmjerena sadrina trabine. U pravnom smislu rijei inidba ne podrazumijeva samo radnju kao pozitivan in, ve i neradnju. Drugim rijeima, inidba se moe sastojati u injenju (facere), neinjenju (non facere) . Takoe, inidba ponekad podrazumijeva radnju, ali ne i rezultat radnje. Na pr. Ljekar je duan da lijei, ali ne i da izlijei, dok je kroja obavezan da saije odijelo. d)Korist povjerioeva od inidbe Povjerioeva korist od inidbe je veinom imovinske prirode, jer svoju cijenu u ekonomskoj razmjeni imaju, ne samo stvari i njihova upotreba, ve i usluge i proizvodi duhovnog rada. Smatralo se da prema duniku koji ne ispuni neimovinsku obavezu nije se mogla primijeniti pravna sankcija. Meutim, u rimskom pravu je obezbijeena zatita i neimovinskih interesa. U italijanskom graanskom zakoniku se navodi da: inidba koja predstavlja predmet obaveze mora biti podobna ekonomskoj procjeni i mora zadovoljiti neki povjerioev interes, makar i neimovinski. Svako ponaanje nekog lica nije podobno da bude predmet trabine, zato to je rije o odreenim sferama koja nijesu podesna za pravnu zatitu. Tu spada lina intima ovjeka,a tu spadaju: ljubav, prijeteljstvo,vjeroispovijest i sl. Svaki drugi interes, koji je drutveno opravdan, moe se zadovoljiti kroz predmet trabine.

11

Created by - I -

19.Pravne osobine (karakteristike) obligacija

Obligacija je: - pravni odnos - odnos izmeu tano odreenih lica - odnos relativnog karaktera - odnos sa odreenom sadrinom i - odnos imovinskog karaktera a) Obligacija je pravni odnos Obligacija je pravni odnos u tom smislu to jednom nastala obligacija obavezuje strane u obligacionom odnosu koje su dune da se ponaaju u skladu sa preuzetim obavezama, u suprotnom, ovlaena strana se moe obratiti sudu i traiti sudsku zatitu. Obligacija je pravni odnos, i to posebna vrsta imovinsko-pravnih odnosa,tzv. obligacioni odnos. Obligacija predstavlja jedinstvo potraivanja i obaveze, tj. pravnu vezu izmedju povjerioca i dunika, unutar koje povjerilac ima pravo da zahtjeva od dunika odredjeno davanje, injenje ili neinjenje, a dunik je duan da traeno izvri. Ova karakteristika vai za sve obligacije bez obzira na njihov izvor i pretpostavlja mogunost njenog prinudnog ostvarenja. Obligacije karatkerie mogunost prinudnog izvrenja s tim to neposredna sankcija koja prati povredu prava iz obligacija ima imovinsko pravni karakter (naknada tete, povraaj u predjanje stanje). Izuzetak od ovog pravila su naturalne obligacije. To su obligacije kod kojiih, u sluaju neizvrenja, ne moe doi do prinudnog izvrenja. (Zastarjele obligacije, obligacije nastale iz igara na sreu...)

b) Obligacija je odnos izmedju tano odredjenih lica Obligacioni odnos je odnos koji se zasniva izmedju tano odredjenih lica koja mogu imati jedan od dva pravna poloaja ili uloge: ulogu povjerioca i ulogu dunika. U obligacionom odnosu moe postojati vie subjekata, ali uvijek sa odredjenim pravnim poloajem kao povjerioci ili kao dunici. Subjekti u pravnom odnosu mogu biti fizika i pravna lica i bez obzira na broj subjekata na jednoj ili na drugoj strani (u sluaju sloenih obligacija sa vie subjekata) povjerilac ima pravo da zahtijeva izvrenje samo predviene prestacije, a dunik je duan da izvri traeno. c) Obligacija je odnos relativnog karaktera Obligacioni odnos je odnos izmedju tano odredjenih lica, sa tano odredjenom sadrinom i u principu se ne tie treih lica. Za sve ostale obligacija je tudja stvar (za razliku stvarnopravni odnosi djeluju erga omnes). Obligacioni odnos je po pravilu bez pravnog uinka u odnosu na trea lica. Kupac ne moe ni od kog drugog da trai predaju stvari, niti prodavac moe od nekog drugog traiti isplatu kupovne cijene.

12

Created by - I Meutim, od ovog pravila postoje izuzeci: - ukoliko se obligaciono pravo moe upisati u javne tj. zemljine knjige ono djeluje prema svim treim licima (ugovor o zakupu nepokretnosti moe se upisati u zemljine knjige iz ega proizilazi pravo zakupca da svoje pravo istakne protiv svih treih lica). - ugovor u korist treeg lica je ugovor kod kog se jedan ugovornik obavezuje prema saugovarau da e izvriti odredjenu prestaciju u korist treeg lica, ime to tree lice stie pravo da zahtjeva ispunjenje prestacije. d) Obligacija ima odredjenu sadrinu Sadrina obligacije je ovlaenje jednog uesnika da se od druge strane zahtjeva odredjeno ponaanje, tj. ono to predstavlja predmet trabine. Sadrinu obligacionog odnosa ine pravo povjerioca da zahtjeva od dunika odredjenu prestaciju, sa jedne strane, i obaveza dunika da prestaciju ispuni u svemu kako na glasi, sa druge strane. Predmet obligacionog odnosa je odredjeno davanje, injenje ili neinjenje tj. predmet je ono na ta se obligacija odnosi, a ne stvar (davanje, injenje, neinjenje). e) Obligacija je odnos imovinskog karaktera Obligacioni odnos je pravni odnos tj. imovinsko-pravni odnos. Iz ovog proizilazi da obligacije karakterie mogunost prinudnog izvrenja. Sankcija za povredu prava iz obligacija su imovinsko-pravne prirode, a osnovne su naknada tete i naturalna ili novana restitucija. U sutini, ona predstavlja odredjenu imovinsku vrijednost. Imovinski interes subjekata u obligacionom odnosu najee se moe izraziti u novcu. Stvari su neposredni predmeti inidbe, a posredni su trabine.

20.Obligacioni odnos
Obligacioni odnos ima dva znaenja: ue i ire. U uem znaenju ona podrazumijeva trabinu,odnosno dug, a u irem znaenju ukupan pravni odnos izmeu povjerioca i dunika iz kojeg se tek izvode pojedinane trabine. Umjesto obligacija u irem smislu, ispravnije je govoriti o obligacionom odnosu. a)Razlike izmeu obligacija i obligacionog odnosa Pojmovi obligacija i obligacioni odnos su slini, ali nijesu podurni. Svaka obligacija ini sastojak obligacionog odnosa. Obligacija se tie uvijek iskljuivo jedne inidbe, odnosno trabine, dok se obligacioni odnos tie izuzetno jedno inidbe, odnosno trabine. Po pravilu obligacioni odnos sadri vie trabina, tj. obligacija. Izmeu obligacije u smislu trabine i obligacionog odnosa postoje i razlike koje se tiu njihovog nastanka i svretka. Naime,trabina ne nastaje uvijek kad i obligacioni odnos, nego, u nekim sluajevina, u nekom docnijem trenutku. Postoji i mogunost da nastane i

13

Created by - I kad je obligacioni odnos ve okonan, na pr.zahtjev za povraaj stvari date u zakup ili na poslugu. Uzroci gaenja takoe nijesu istovjetni. Trabina se gasi: ispunjenjem, oprostajem duga, novacijom, zastarjelou, usled naknadne nemogunosti ispunjenja, dok se obligacioni odnos gasi: istekom vremena, odustankom od ugovora, otkazom ili ispunjenjem svih potraivanja. Deava se da trabina nadivi obligacioni odnos, na pr. Pravo da se trai isplata neisplaene zakupnine, poto je odnos zakupa okonan. b)Sadrina obligacionog odnosa Obligacija je zbirni pojam, jer obuhvata i trabinu i dug, ali ne cio obligacioni odnos. Obligacioni odnos je sloen pravni odnos koji se sastoji od: 1. jedne ili vie obligacija 2. tzv.sporednih prava 3. obaveze uzajamne obzirnosti 4. prava preobraavanja 5. prava na prigovore 1.Jedna ili vie obligacija Svaka obligacija se tie jedne inidbe. Uesnici obligacionog odnosa imaju obostrane i uzajamne obaveze na neku inidbu. Te obaveze mogu biti dvojake: primarne i sekundarne. Primarne obaveze su obaveze sa kojima nastaje i sam obligacioni odnos i koje odreuju njegov tip (Obaveza prodavca da preda stvar-kupca da plati cijenu). Sekundarne obaveze su obaveze koje nastaju ukoliko budu prekrene primarne obaveze (obaveza naknade tete izazvana zakanjenjem ili neispunjenjem obaveze). 2. Sporedna prava Sporedna prava su prava koja slue obezbjeenju trabine i koja traju dok se trabina ne podmiri. 3. Obaveze uzajamne obzirnosti Ove se obaveze temelje na zakonskoj normi koja od strana u obligacionom odnosu zahtjeva da se pri zasnivanju tih odnosa i pri ostvarivanju prava i obaveza iz njih pridravanju naela savjesnosti i potenja. Sadrina tih obaveza nije veinom ni odredjena u trenutku postanka obligacionog odnosa nego zavisi od daljeg toka stvari. Kae se jednostavno da su subjekti obligacionog odnosa duni da se jedan prema drugome odnose onako kako je u datoj situaciji potrebno, da ne bi bio osujeen cilj duga, da bi se predupredila teta i olakalo ispunjenje.Kad obaveze nisu unapred odredjene nije ni mogue zahtijevati njihovo ispunjenje. Tek skrivljeno krenje neke od njih tvori pravo na naknadu tete koje je samostalno utuivo.

14

Created by - I 4. Prava preobraavanja Prava preobraavanje se sastoje iz ovlaenja uesnika da svojom jednostranom voljom izazovu eljeno pravo dejstvo. Nekima od njih se moe okonati obligacioni odnos pravo prebijanja, pobijanja... Nekima od tih ovlaenja se moe zasnovati obligacioni odnos npr. ponudjeni moe prihvatiti ponudu i time dovesti do nastanka ugovora. Nekim preobraajnim pravima se moe preinaiti sadrina obligacionog odnosa. Takvo je pravo izbora izmeu vie alternativnih obaveza i pravo da se odustane od ugovora i trai naknada tete,umjesto prvobitno dugovane inidbe. Ima i onih prava kojima se okonava obligacioni odnos, a njih ppravni pisci nazivaju negativna prava 5. Pravo na prigovor Pravo na prigovor je upereno protiv zahtjeva druge strane i slino je negativnim pravima. Njegova je svrha da se taj zahtjev odbije zato to posle postojanje trabine negira, ili da se makar odloi njeno ispunjenje, npr. prigovor zastarjelosti, prekluzije, neispunjenog ugovora i prigovor prethodne tube.

21. Elementi obligaciono-pravnog odnosa

Obligacioni odnos je odnos izmedju odredjenih lica (dunika i povjerioca) u kom povjerilac ima pravo da od dunika zahtijeva odredjeno davanje, injenje ili neinjenje (uzdravanje) od neeg to dunik inae ima pravo da ini, a dunik ima obavezu da zahtijevano ispuni. Elementi obligaciono-pravnog odnosa su: - subjekti obligacionog odnosa - sadrina obligacije i - predmet obligacije. a)Subjekti obligacionog odnosa Obligacioni odnos ima svoje subjekte ili nosioce. To su ona fizika i pravna lica koja u njemu stoje jedno naspram drugog. Obligacioni odnos postoji izmeu tano odreenih lica. Njih je najmanje dva, ali ih moe biti i vie,s tim to oni mogu imati samo jedno, od dva mogua poloaja-ili poloaj povjerioca ili poloaj dunika. Dunik je ono lice koje je obavezno na odreeno ponaanje, na injenje ili neinjenje, a povjerilac je lice koje od dunika ima pravo da zahtijeva da ispuni obavezu. Subjekti obligacionog odnosa imaju strogo podijeljene uloge. Dunikova uloga je pasivna, a povjerioeva aktivna. Naravno, pod ovim se ne podrazumijeva fiziko ponaanje, ve u tome ko ima pravo da zahtijeva odreenu inidbu. Poto dunik svoj obligacioni odnos doivljava kao teret, rtvu, obavezu, a povjerilac kao privilegiju, ne moe se rei da su strane ravnopravne. Ipak, obligacioni odnosi u koje ljudi stupaju svojom voljom stvaraju odreena prava i obaveze za obje strane. Njihove strane imaju jedan prema drugome istovremeno poloaj dunika i povjerioca. 15

Created by - I -

b) Sadrina obligacije (pravo povjerioca i obaveza dunika): U obligacionom odnosu povjerilac i dunik stoje jedan naspram drugog,tj. Povjerilac ima potraivanje odreene sadrine, a dunik odgovarajuu obavezu. Obligacija je pravni odnos izmeu dva lica,od kojih jedno-povjerilac ima pravo od drugog- dunika da zahtijeva odreeno davanje, injenje, neinjenje, a dunik ima obavezu da ispuni traeno. Sadrina obligacije se jo naziva: prestacija, inidba, obligaciona radnja. U pravnom smislu rijei inidba ne podrazumijeva samo radnju kao pozitivan in, ve i neradnju. Drugim rijeima, inidba se moe sastojati u injenju (facere), neinjenju (non facere) . Takoe, inidba ponekad podrazumijeva radnju, ali ne i rezultat radnje. Na pr. Ljekar je duan da lijei, ali ne i da izlijei, dok je kroja obavezan da saije odijelo. c) Predmet obligacije: Predmet obligacije je ono na ta je obligacija usmerena, tj. na ta su usmerena prava i obaveze subjekata obligacinog odnosa. Predmet obligacije je odredjeno davanje, injenje ili neinjenje ili uzdravanje od neega to dunik inae ima pravo da ini (dare, facere, non facere). Pod aktom dare podrazumijeva se predaja stvari od strane dunika ine se na povjerioca prenosi pravo svojine ili neko drugo pravo. injenje (facere) obuhvata svaku drugu pozitivnu radnju. Predmet obligacije moe biti i neinjenje, tj. uzdravanje od neeg to je inae doputeno initi i to dunik inae ima pravo da ini (ne moe se dunik obavezati da nee uiniti krivino djelo). Predmet obligacije mora da ima odredjena svojstva od ijeg postojanja zavisi i punovanost obligacije. Mora biti mogu, doputen i odredjen (ili bar odrediv). U suprotnom obligacija je nitava. Predmet obligacije mora biti mogu, tj. predmet obligacije moe biti samo ono to je mogue ispuniti. Nema obligacije ukoliko je njen predmet objektivno nemogu, tj. ukoliko niko, a ne samo odredjeni dunik, nije u mogunosti da ispuni obavezu. Subjektivna nemogunost postoji u sluaju kada obligaciju nije u mogunosti da ispuni odredjeni dunik a obaveza je inae takva da je druga lica mogu ispuniti. Ukoliko je predmet obligacije objektivno nemogu smatra se da obligacija nije ni nastala, a ukoliko je u pitanju subjektivna nemogunost a obligacija je nastala, a ukoliko dunik ne ispuni obavezu duan je da poveriocu nadoknadi tetu. U sluaju poetne nemogunosti ispunjenja smatra se da obligacija nije ni nastala. Naknadna nemogunost znai da je predmet obligacije u momentu njenog nastanka bio mogu, ali su nastupile okolnosti koje su ga kasnije uinile nemoguim za ispunjenje. U ovom sluaju obligacija je punovano nastala, a kakve e biti posledice naknadne nemogunosti zavisi od toga da li je nemogunost posledica krivice dunika ili nije. Pravilo je da je dunik obavezan da povjeriocu nadoknadi tetu ukoliko je nemogunost ispunjenja posledica njegove krivice. Dakle, obligacija ne moe punovano nastati

16

Created by - I ukoliko je njen predmet objektivno i pravno nemogu, i ukoliko je nemogunost poetna (inicijalno). Predmet obligacija treba da je doputen. On je nedopten ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima. Nedoputenost predmeta obligacija proizilazi ili iz prirode pojedinih vrsta stvari li iz prirode pojedinih radnji. U prvom sluaju predmet obligacija su stvari koje su po svojoj prirodi takve da ih zakonodavac potpuno iskljuuje iz prometa. (tzv. res extra comercium) kao to su npr. javna dobra (putevi, mostovi, trgovi), stvari u ogranienom prometu (promet ljekova, opojnih droga, eksploziva) i stvari iji je promet zabranjen (npr. lani novac). to se tie zabranjenih radnji to su radnje koje su zabranjene krivinim zakonodavstvom (dunik se ne moe obavezati da izvri neko krivino djelo). Zabranjeni su i monopolski sporazumi, ili sporazumi kojim se odredjuje dui ili krai rok zastarjelosti od onog propisanog zakonom. Predmet obligacija mora biti odredjen ili bar odrediv. Obligacije je nitava ukoliko njen predmet nije odredjen ili bar odrediv. Predmet mora biti odredjen, jer dunik mora da zna ta je predmet njegove obaveze. Ukoliko je predmet obaveze odredjen u momentu nastanka obligacije postoji obligatio certa. Predmet obligacije je odrediv ukoliko su dati podaci na osnovu kojih se moe odrediti ta je predmet obligacije ili ukoliko je ostavljeno treem licu da odredi predmet obligacije (obligatio incerta). Dakle, stepen odredenosti predmeta obligacije moe biti razliit. On moe biti detaljno i precizno odredjen i u tom sluaju govorimo o individualno odredjenim obligacijama. On moe biti odrediv ako postoji dovoljno elemenata za njegovo odredjivanje, to je sluaj sa najveim brojem generikih obligacija. Ukoliko je predmet obligacije po rodu odredjena stvar predmet obligacije je dovoljno odreen ukoliko je oznaena vrsta stvari, a nije neophodno odrediti njen kvalitet jer se u tom sluaju primjenjuje pravilo po kome je dunik duan da preda stvar srednjeg kvaliteta. Ni koliina ne mora biti strogo odredjena ve je dovoljno da bude odrediva, tj da se prema okolnostima konkretnog sluaja moe utvrditi.

22.Povezanost sastojaka obligacionog odnosa

Prava i obaveze to ine sastojke obligacionog odnosa nijesu nezavisni jedni od drugih, nego su smisleno povezani. Njihova povezanost se temelji na posebnoj koristi koju uesnici pribavljaju kroz obligacioni odnos.Stoga se kae da je obligacioni odnos kompleks razumnih tvorevina, tj.osmiljeni sklop. Kao takva tvorevina, obligacioni odnos je u stanju da nadivi svoje pojedinane sastojke i da sauva svoj identitet i u sluaju kada neki od tih sastojaka pretrpe promjenu. Na pr. kad pojedine obaveze budu izgaene ispunjenjem , kada se promijene subjekti u odnosu... Uprkos svim tim promjenama, smislena povezanost obligacionog odnosa ostaje ouvana.

17

Created by - I -

ZATITA OBLIGACIONIH ODNOSA 23.Dug i odgovornost

Obligacioni odnos ovlauje jedno lice da zahtijeva od drugog izvjesnu inidbu. Mimo volje obveznika inidbu je nemogue pribaviti. Stoga se nametnulo pitanje kojim pravnim sredstvima treba uticati na dunika da obavezu ispuni. Sankcija kojom se titi obligacioni odnos jeste isto imovinska, ona ne upire u dunikovu linost,ve u njegovu imovinu. Potraivanje koje ima povjerilac ne sastoji se iz prava vlasti nad linou dunikovom, jer bi takvo pravo protivrjeilo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu. Trabina je subjektivno pravo i iz tog razloga se ne moe prepustiti volji dunikovoj. ZOO kazuje to izriito: Strane u obligacionom odnosu dune su da izvre svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjene. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu,pravni poredak nudi povjeriocu odreena sredstva prinude. Najvanija meu njima su: tuba za ispunjenje obaveze i zahtjev za prinudno izvrenje da dunikovoj imovini. Tubom za ispunjenje tuilac moe zahtijevati ono to mu dunik primarno duguje, a ako to nije mogue, on moe traiti naknadu tete. Sem prinude dravnih organa, tuilac moe prinuditi dunika i vlastitim radnjama,na pr.prebijanjem svoje trabine za njegovu.

24. Naturalne obligacije (Neutuive trabine)

Jedno od obiljeja trabine jeste mogunost utuenja i prinudnog izvrenja, meutim postoje i trabine kojima nedostaje osobina utuivosti i koje se ne mogu neposredno iznuditi. Neutuive trabine se nazivaju obino prirodne ili naturalne obligacije. Ovaj naziv potie iz rimskog prava. Obligatio tantum naturalis su nastajale najprije iz ugovora koje su sklapali robovi. Ti ugovori u graanskom pravu nijesu proizvodili nikakvo dejstvo, ali u interesu trgovine stvarale su se naturalne obligacije. Kasnije se ovaj pojam primjenjivao na ugovore koje sklopi lice mlae od 25 godina, bez uea svog staratelja. Termin priroden obaveze koji se upotrebljava kao sinonim za neutuive trabine, treba izbjegavati, jer bi se mogao stei utisak da su utuive trabine isto to i neprirodne. Adekvatniji pojmovi su: nepotpune ili nesavrene obligacije. Dananji pravni sistemi poznaju tri osnovne vrste neutuivih trabina, a to su: - zastarjele trabine - trabine iz ugovora na sreu ili opklada - Trabine iz ugovora koji nijesu sklopljeni u odreenoj formi. Od neutuivih trabina treba razlikovati nesamostalne obaveze koje su pretpostavka eventualnog potraivanja naknade tete. Na pr. Kupac ne moe od prodavca zahtijevati da uva stvar prije prodaje ili da je blagovremeno poalje, ali ako to prodavac ne uradi,kupac moe zahtijevati naknadu tete.

18

Created by - I -

25.Odnos obligacionih i stvarnih prava

Obligaciono pravo obuhvata onu vrstu odnosa koji se nazivaju obligacionim odnosima ili obligacijama. To su graanskopravni odnosi izmeu odreenih lica koja su jedno drugom obavezna na odreeno ponaanje,to e rei da je obligacino pravo dio jedne ire cjeline pravnog poretka, a to je graansko pravo. Obligaciono pravo je preteno pravo roba i usluga i za razliku od stvarnog i naslednog prava bavi se steenim vrijednostima,tj. ve stvorenim pravnim stanjima i njihovom zatitom.Putem obligacionih prava vri se promet stvarnih prava,omoguuje se prelaz sa jednog pravnog subjekta na drugog. Izmeu obligacionog i stvarnog prava slinosti, ali i znaajne razlike. a)Razlike izmeu obligacionih i stvarnih prava Razlike u ekonomskom smislu

Sa ekonomskog stanovita obligacija predstavlja odnos pomou kojeg se vri pomjeranje imovinskih dobara iz oblasti proizvodnje u oblast prometa, a preko njega u oblast potronje. Moe se obaviti i prenos dobara iz oblasti proizvodnje jednog lica direktno u oblast proizvodnje drugog lica, zaobilazei oblast prometa.Takav je sluaj sa naknadom tete. Stvarna prava imaju drugaiju ulogu. Kod prava svojine je ekonomska sutina u prisvajanju,dok obligacije predstavljaju nain prometa ve prisvojenih vrijednosti. Razlike prema predmetu

Stvarna prava imaju za predmet odredjenu stvar, a obligaciona odredjenu dunikovu radnju. Trabeno pravo se nikad ne odnosi na stvar nego na ponaanje dunikovo koje se moe ticati i stvari. Trabina je pravo prema licu, dok je stvarno pravo pravo na stvar. Stvarno pravo omoguuje svome nosiocu da neposredno, tj. bez posredstva drugih koristi stvar koja je njegov predmet. Nasuprot tome, obligaciono pravo svodi se iskljuivo na odreenu linu vezu izmeu povjerioca i dunika: poverilac je samo ovlaen da zahtjeva od dunika neko ponaanje. Na primjer: stvar radi koje je stupio u obligacioni odnos ostaje i dalje u svojini dunikovoj, nije predmet poverioevog prava raspolaganja. Poverilac jedino ima pravo da zahtjeva predaju stvari; on nju ne moe sam uzeti, bez dunikovog pristanka. Razlika izmeu stvarnih i obligacionih prava prema predmetu ogleda se jo i u tome to stvarna prava imaju uvjek za predmet konkretnu, individualizovanu stvar. Meutim, kad se obaveza dunikova u obligacionom odnosu sastoji u davanju neke stvari, to moe biti ne samo individualno odreena, odnosno individualizovana, ve i stvar odreena po rodu.

19

Created by - I -

Razlika prema dejstvu

Obligaciono pravo vai samo naspram odredjenih lica, tj. onih koji imaju status dunika. Zato je njegovo dejstvo relativno. Stvarna prava djeluju prema svakome tj. prema individualno neodredjenom krugu lica. Stoga su ona apsolutna prava. Usled toga to stvarna prava imaju apsolutni karatker, svojstvena im je jo jedna osobina koju obligacije nemaju. Rije je o pravu sledovanja i pravu prvenstva (vlasnik stvari ima pravo da zahtijeva predaju od svakog kod koga se ona nadje, i to prije svih drugih lica koja bi imala neku pravnu pretenziju). Obligaciono pravo ne sledi stvar zato to se na nju i ne odnosi, nego na ponaanje dunikovo koje moe biti u vezi sa stvari. Ono slijedi dunika. b)Slinosti izmeu obligacionih i stvarnih prava Izmeu obligacionog i stvarnog prava slinosti, ali i znaajne razlike. Slinosti se ogledaju u relativiziranju stvarnih prava,kao i apsolutiziranju obligacionih prava. Relativiziranje stvarnih prava- Stvarna prava nemaju uvek apsolutni karakter, ne djeluju prema svima. npr. pravo svojine na pokretnu stvar se pod odredjenim uslovima ne moe pribaviti od lica koje nije njen vlasnik. Kad pravi vlasnik sazna da je njegova stvar dola u ruke treeg lica, nezavisno od njegove volje, on nema pravnu mogunost da je povrati od njega. Zahtjev sigurnosti pravnog prometa nametnuo je potrebu da se zatiti savjesni kupac stvari, pa i na tetu vlasnikovu. Apsolutiziranje obligacionih prava Mnogo su ei sluajevi u kojima se obligaciona prava apsolutiziraju, tj. pokazuju tendenciju da se po svom dejstvu izjednae sa stvarnim. Tako npr. ZOO propisuje da zakupodavac moe radi naplate svojih potraivanja od zakupca, zahtijevati neposredno od podzakupca isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu na osnovu podzakupa. Povjerilac je, dakle, ovlaen da zahtijeva isplatu i od dunikovog dunika. Sem toga, ako zakupodavac stvar datu u zakup proda nekom treem, ugovor o zakupu vai i za kupca, te on ne moe traiti od zakupca da mu preda stvar pre proteka vremena za koje je zakup dogovoren. U duhu tradicionalnih pravila, bilo bi normalno oekivati da ugovor o zakupu djeluje samo izmeu ugovornika: zakupodavca i zakupca, te da pribavilac zakupljene stvari ne bi trebalo da bude sputan tim ugovorom. Zakonodavac, meutim, propisuje suprotno pravno pravilo, pruajui tako apsolutnu zatitu jednom inae obligacionom odnosu. Sem toga, trabena prava mogu zadobiti apsolutno dejstvo i upisom u zemljine knjige (rije je od pravima koja se tiu nepokretnosti, kao to su pravo zakupa, otkupa i pravo pree kupovine). Kad se upiu vae prema svakom kasnijem pribaviocu stvari, a dok se ne upiu u zemljine knjige ona vae samo prema odreenom duniku (vlasniku stvari).

20

Created by - I -

PODJELA OBLIGACIJA
Podjela obligacija s obzirom na predmet: - Pozitivne i negativne obligacije - Novane i nenovane - Individualne i generike - Obligacije cilja ili rezultata i sredstva Podjela obligacija s obzirom na duinnu trajanja: - Trenutne i trajne Podjela obligacija s obzirom na linost: - Line i neline Podjela obligacija s obzirom na stepen zavisnosti: - Zavisne (akcesorne) i nezavisne Podjela obligacija s obzirom na sloenost: - Proste i sloene Sloene obligacije mogu biti: - sloene sa vie subjekata i sloene sa vie predmeta

26. Pozitivne i negativne obligacije

Dunik je najee obavezan da izvri neku radnju za povjerioca, da mu neto da (dare) ili uini (facere).U tom sluaju se kae da je obaveza pozitivna. Radnja moe biti fizika (na pr.predaja stvari) ili pravna ( na pr.izjava volje). Obaveza se moe sastojati u pasivnom ponaanju dunikovom,tj. u uzdravanju od neega to mu je inae doputeno da ini. Takve obaveze se nazivaju negativne obligacije. U sluaju da neko obea nekome da e propustiti neto to inae ne bi smio initi (na pr.da nee nanijeti tetu) onda iz takvog obeanja ne nastaje obaveza. Negativne obligacije imaju ponekad i sekundaran karakter,tj.predstavljaju dopunu glavne obaveze dunikove, koja je po svojoj prirodi pozitivna. Takva je obaveza zakupodavca da ne ometa zakupca u korienju stvari. U negativne obligacije spada i klauzula konkurencije koju poslodavci unose u ugovore. Na taj nain se obavezuje lice da e se u uzdravati od sklapanja ugovora sa nekom konkurentnom firmom. Izmeu pozitivnih i negativnih obligacija postoji znaajna razlika. Proputet radnje mogu se naknadno preduzeti i uinjeni propust ispraviti. Kod negativnih to nije sluaj. Neispunjenje obaveze uzdravanja u pravo vrijeme moe potpuno osujetiti cilj potraivanja.

21

Created by - I -

27.Novane i nenovane obligacije

Novane obligacije su one obligacije koje imaju za predmet predaju sume novca koji je u opticaju. Nenovane se sastoje u predaji neke stvari, u nekom injenju ili uzdravanju od injenja. I kod nenovanih obligacija predmet ima odreenu imovinsku vrijednost, ali ona nije neposredno izraena novanim jedinicama. Obino se ove obaveze (novane) svrstavaju u generine, ali je ta klasifikacija sporna u teoriji. Povjeriocu nije stalo do odredjenih komada novca nego do vrijednosti koju oni predstavljaju. Dunik treba da preda odredjenu sumu novca, a ne stvar. Meutim, nedostatak novca ne predstavlja nemogunost inidbe koja dovodi do gaenja duga, jer dunik odgovara cijelom svojom imovinom koju moe pretvoriti u novac.

28. Individualne i generike obligacije

Obaveza predaje stvari moe se odnositi na stvar koja je odreena osobeno ili samo po vrsti. U zavisnosti od toga, obligacije mogu biti individualne i generike. Individualna obligacija je ona obligacija koja se tie stvari iji je identitet izvjestan, a to znai da dunik, mimo dugovane stvari, ne moe dati nijednu drugu stvar. Individualne obaveze se, po pravilu, odnose na neku nezamjenljivu stvar i u tom sluaju ne postoji nikakva razlika izmeu predmeta obligacije i predmeta ispunjenja. U sluaju da predmet obligacije propadne (odreena slika, ivotinja...), obligacija se gasi, jer se ona ne moe nadomjestiti nijednim drugim predmetom. Nasuprot individualnim postoje i generike obligacije. One se tiu predaje stvari iji identitet nije izvjestan. Takva stvar je odreena samo prema optim obiljejima koja su svojstvena svim stvarima odreene vrste. Iz tog roda dunik moe dati bilo koju stvar. Predmet obaveze je u ovom sluaju znatno iri od predmeta ispunjenja. Po pravilu, predmet generikih obaveza ine zamjenljive stvari, koje se odreuju prema broju, teini,mjeri i sl. Postoji mogunost da se generika obligacija individualizuje.To znai da dunik nije u mogunosti da da bilo koju stvar iz odreenog roda, ve je ogranien i krug stvari iz kojih se moe ispuniti obaveza ui od kruga koji ine sve stvari odreene vrste. Na pr. Dunik ima obavezu da isporui sanduk vina, ali ne bilo kog vina, ve vina iz odreenog vinograda.U sluaju da vinograd propadne, doi e do gaenja obligacije, ba kao kod individualnih obligacija. Rizik sluajne propasti stvari odreene po rodu snosi dunik, dok rizik sluajne propasti individualno odreene stvari snosi povjerilac.

29. Obligacija cilja ili rezultata i obligacija sredstva

Pod obligacijama cilja,odnosno rezulatata se podrazumijevaju one obligacije kod kojih se dunik ne obavezuje samo da uradi neki posao, tj.izvri odreenu inidbu, ve se obavezuje da e preduzimanjem tih radnji doi do odreenog rezultata. Na pr. Kroja ima obavezu da saije odijelo, to znai da se on obavezuje da e odijelo biti gotovo.

22

Created by - I Sa druge strane inidba ponekad podrazumijeva radnju, ali ne i rezultat radnje. Na pr. Ljekar je duan da lijei, ali ne i da izlijei. On se u ovom sluaju obavezao samo da e upotrijebiti sva mogua sredstva da izlijei pacijenta, ali ne moe da garantuje uspjenost, tj. postizanje odreenog rezultata.

30. Trenutne i trajne obligacije

Trenutne obligacije su one obligacije koje se koncentriu na jedan odreeni trenutak u kome se one ispunjavaju. to znai da se trenutak zakljuenja i trenutak ispunjenja deavaju istovremeno. Trajne obligacije imaju drugaiji karakter jer pretpostavljaju trajno ispunjavanje od strane dunika, ili ponavljanje istih postupaka u odredjenim vremenskim razmacima. Takve su obino obaveze koje se sastoje iz neinjenja. Njih dunik ispunjava u svakom trenutku uzdravanja, ali obligacioni odnos kao cjelina traje i dalje, sve dok ne istekne rok njegove vanosti. I pozitivne mogu biti dugotrajne (obaveza izdravanja). Dunosti se ispunjavaju i sami tim gase, ali obligacioni odnos kao cjelina traje i dalje. Ova podjela je bitna iz tog razloga to kod trajnih obligacija od trenutka zaetka ugovora, dok njegovog gaenja moe doi do odreenih promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus),moe doi do propasti stvari, to za sobom povlai odgovornost ili povjerioca ili dunika.Kod trenutnih obligacija nita od ovoga nije mogue, jer se one odmah izvravaju.

31.Line i neline obligacije

Ovdje razlikujemo line i neline obligacije. Svaka obaveza iz obligacionog odnosa ima lini karakter, u tom smislu to vai samo za odredjenog dunika i ne tie se nikog treeg. Medjutim, sve obaveze ne zavise podjednako od lica kome pripadaju. Neke od njih su po samoj prirodi stvari, po zakonu, ili po ugovoru takve da ih ne moe ispuniti niko drugi osim dunika, jer njegove fizike ili duhovne snage karakteriu inidbu (obaveza slikara da izradi sliku) lina. Za razliku od njih postoje i neline, ije ispunjenje od strane samog dunika nije neminovno da bi se zadovoljio interes povjerioca. Njih moe ispuniti i svako tree lice, umjesto dunika (to su npr. sve obaveze koje se tiu isplate odredjene sume novca). Za njih tree lice moe jemiti povjeriocu, a moe i preuzeti dug ili ga ispuniti. Line ipak obaveze ne mogu se osigurati jemstvom niti je kod njih mogua zamjena dunika. Line prestaju prestankom linosti (smru fizikog lica ili likvidacijom pravnog) i ne prelaze na naslednike. Neline se ne gase i prelaze na naslednike.

32. Zavisne i nezavisne obligacije

S obzirom na medjusobnu zavisnost obligacija, odnose koji medju njima postoje, razulikujemo samostalne i zavisne obligacije. Samostalne su one koje postoje, proizvode pravno dejstvo i prestaju bez obzira na postojanje i prestanak nekog drugog obligacionog odnosa. (Ugovor o prodaji) Zavisna pretpostavlja postojanje neke samostalne obigacije sa kojom je povezana. Ona dijeli sudbinu te samostalne obigacije i samo ukoliko bude postojala valjana samostalna 23

Created by - I obligacije postojae i zavisna (npr. obligacija koja nastaje iz ugovora o jemstvu je akcesorne prirode i prestankom glavne (samostalne) obaveze gasi se i prestaje i jemstvo).

33.Proste i sloene obligacije

Proste obligacije su obligacije u kojima uestvuju samo dva lica,tj dvije stranke, gdje se jedna pojavljuje u ulozi povjerioca, a druga u ulozi dunika. Kod prostih obligacija postoji i samo jedan predmet. Sloene obligacije su one u kojima se na strani povjerioca i dunika pojavljuje vie lica ili koje imaju vie predmeta. S obzirom na to da li se radi o vie lica ili predmeta u jednom obligacionom odnosu razlikujemo sloene obligacije sa vie subjekata i sloene obligacije sa vie predmeta.

32. Sloene obligacije sa vie subjekata

Obligacije sa vie subjekata mogu biti: a) djeljive b) solidarne i c) nedjeljive. Ovo razlikovanje ima veliki znaaj sa gledita odgovornosti pojedinih subjekata u odredjenom obligaciono pravnom odnosu. U okviru svakog od ovih oblika moe se pojaviti tzv. aktivnost i pasivnost, s obzirom na to na kojoj se strani pojavljuje vie lica: povjerilakoj (aktivnoj) ili dunikoj (pasivnoj) strani. Prava i obaveze uesnika u sloenom obligacionom odnosu mogu biti podijeljeni (pojedinani) ili nepodijeljeni (zdrueni-solidarni). a) Djeljive obligacije Djeljive obligacije su obligacije sa vie subjekata (dunika i povjerilaca) i djeljivim predmetom, tako da svaki subjekat duguje samo svoj dio obaveze, odnosno moe zahtijevati ispunjenje samo svog dijela potraivanja. A djeljiv je onaj predmet (inidba) koji se moe podijeliti i ispuniti u djelovima sa istim svojstvima kao i cjelina i ako tom podjelom ne gubi nita od svoje vrijednosti. Svako od vie povjerilaca moe zahtijevati samo dio ukupnog potraivanja onaj dio koji mu pripada, odnosno svaki dunik je duan da ispuni samo svoj dio obaveze. Tako u stvari imamo vie obligacija koje iako nastale iz istog izvora (npr. ugovora) postoje autonomno. Ukoliko nije drugaije odredjeno, smatra se da su im djelovi jednaki. Pasivne djeljive obligacije: - kad vie dunika duguju neku djeljivu obavezu, pretpostavlja se da je duguju podijeljeno, tj. da svaki od njih odgovara samo za odredjeni dio obaveze. Ukoliko nije drugaije odredjeno smatra se da su im djelovi jednaki. Jedinstvo vie podijeljenih dugovanja ogleda se samo u istom pravnom osnovu njihovog nastanka (A i B kupe kao suvlasnici od lica C odredjenu stvar). Iako su nastale iz istog pravnog osnova, njihove

24

Created by - I obaveze su potpuno samostalne i nezavisne jedna od druge. Oni ne odgovaraju za platenu sposobnost jedan drugoga niti onaj koji prvi plati ima pravo da se regresira od drugoga. Vie dunika mogu djelivu obavezu dugovati solidarno samo ako je to ugovoreno ili zakonom propisano. Ali za dunike djelive obaveze koja je nastala na osnovu ugovora u privredi ZOO propisuje pretpostavku solidarnosti, osim ako ugovornici nisu drugaije ugovorili. Aktivne djeljive obligacije: - kada vie povjerilaca imaju trabeno pravo prema duniku djeljive obaveze, vai pretpostavka da je potraivanje medju njima podijeljeno tj. da svaki od njih moe zahtijevati samo jedan dio ukupnog potraivanja. Ukoliko nije drugaije odredjeno smatra se da su potraivanja svih povjerilaca jednaka. Ona ine jednu cjelinu samo utoliko to potiu iz istog pravnog osnova (A, B i C kao suvlasnici odredjene stvari prodaju licu D za 90000 eura. Kupac e u tom sluaju biti duan da svakom prodavcu plati po 30000 eura). Iako su nastala iz istog ugovora, potraivanja povjerilaca ne zavise jedno od drugog. Svaki povjerilac moe svojim potraivanjem slobodno raspolagati: otudjiti, zaloiti, naplatiti. Ako ga naplati, zadrava za sebe sve to je dobio. Ugovorom ili zakonom moe biti odredjena solidarnost povjerilaca kod djeljive obaveze. b) Solidarne obligacije Obligacioni odnos predstavlja jednu cjelinu tj. on je nepodijeljen (zdruen) ili solidaran. Solidarne obligacije su takve obligacije sa vie subjekata (dunika ili povjerilaca) kod kojih je svaki dunik duan da ispuni obavezu u cjelini, a svaki povjerilac ima pravo da zahtijeva od bilo kog dunika cjelikupno potraivanje. Ispunjenjem od strane jednog dunika oslobadjaju se ostali. Isto tako, namirenjem jednog povjerioca oslobadja dunika prema svim povjeriocima. Pasivne solidarne obligacije: Solidarnost dunika imamo u sluaju kad vie njih duguju jednu obavezu tako da povjerilac moe zahtijevati potpuno ispunjenje od koga hoe, ali kad jedan dunik ispuni obavezu, ona prestaje za sve. Izmedju povjerioca i solidarnih dunika postoji obligacioni odnos na osnovu kojeg povjerilac ima odredjeno trabeno pravo prema svakom duniku, a dunici jedan prema drugome. Povjerioevo pravo se ne sastoji iz jednog ptraivanja naspram vie dunika ve iz vie pojedinanih trabina koje jedna drugoj konkuriu i koje vode ka ispunjenju jedne jedine inidbe. Oni po pravilu duguju istu inidbu (plaanje iste novane sume) ali nije nuno da njihove obaveze budu i po iznosu jednake. Solidarnost se moe odnositi samo na jedan dio duga, a za preostali da svaki dunik odgovara samostalno. Od vie solidarnih dunika svaki moe dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uslovima, i uopte sa razliitim odstupanjima. Meutim, solidarni dunici moraju biti dunici istog ranga. Solidarnost dunika nije pravilo, nego je izuzetak koji mora biti posebno utvrdjen zakonom ili ugovorom. Zakon npr. propisuje solidarnu odgovornost vie lica koja zajedno prouzrokuju tetu drugome, naruioca i izvodjaa radova na nepokretnosti, roditelja i djece za tetu koju prouzrukuju djeca.

25

Created by - I S obzirom na pravni osnovu iz kojeg je nastala obaveza solidarnih dunika, u teoriji se pravi razlika izmedju prave i neprave solidarnosti. Kod prave solidarnosti obaveze svih solidarnih dunika imaju isti pravni osnov, dok su kod neprave njihovi osnovi razliiti. Solidarnost dunika poveava izgled povjerioca da namiri svoju trabinu. Ona je za njega jedna vrsta linog osiguranja trabine jer moe raunati sa namirenjem sve dotle dok postoji makar i jedan solidarni dunik koji je plateno sposoban. Odnos solidarnih dunika prema povjeriocu: Povjerilac je ovlaen da po svome izboru zahtijeva ispunjenje obaveze od bilo kog solidarnog dunika. On moe traiti isplatu od svih njih istovremeno ili pojedinano, u cjelini ili djelimino. Dunik od koga povjerilac zatrai ispunjenje nema pravo da se pozove i na ostale solidarne dunike. Ali, ako mu jedan plati cijeli dug, svi se solidarni dunici oslobadjaju obaveze. Poto su obaveze solidarnih dunika samostalne, pravilo je da jedan dunik ne moe svojim postupcima oteati poloaj ostalih sadunika. Ni docnja jednog dunika ni priznanje duga nemaju dejstva prema ostalima. Ali, kad povjerilac dodje u docnju prema jednom solidarnom duniku, on je u docnji i prema ostalima. Poravnanje koje je zakljuio jedan od solidarnih dunika sa povjeriocem ne vai za ostale, ali oni imaju pravo da ga prihvate ako nije ogranieno na dunika sa kojim je zakljueno. Ako bi krivicom jednog solidarnog dunika ispunjenje obaveze postalo nemogue, obaveza nadoknade tete, umjesto ispunjenja, nastaje samo za onog koji je skrivio nemogunost. Subjektivni razlozi jednog dunika koji dovedu do gaenja njegove obaveze bez namirenja povjerioca, mogu koristiti i ostalima samo ako to okolnosti i priroda obaveze zahtijevaju. Na primjer: 1) oprotaj duga izvren sporazumno sa jednim solidarnim dunikom oslobadja obaveze i ostale dunike. Ali ako je cilj oprotaja bio da se oslobodi obaveze samo dunik sa kojim je taj sporazum zakljuen, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema medjusobnim odnosima dunika pada na njega, a ostali dunici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze. 2) novacijom koju je povjerilac izvrio sa jednim solidarnim dunikom oslobadaju se i ostali. Medjutim, ako su povjerilac i dunik novaciju ograniili samo na dio obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje nego se smanjuje za taj dio. 3) kada se u jednom licu steknu svojstvo povjerioca i svojstvo dunika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih solidarnih dunika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada. 4) Ako zastarevanje ne tee ili je prekinuto prema jednom duniku, ono tee za ostale solidarne dunike, i moe se navriti ali dunik prema kome obaveza nije zastarela i koji je morao da je ispuni ima pravo da zahtijeva od ostalih dunika prema kojima je obaveza zastarjela, da mu nadoknade svaki svoj dio obaveze.

26

Created by - I Meusobni odnos solidarnih dunika: Ako dug isplati bilo koji od solidarnih dunika, obligacioni odnos se gasi za sve njih. Medjutim, time se ne gasi i pravni odnos iznmedju samih solidarnih dunika. Taj odnos medju njima postoji i dalje i na osnovu njega mora se teret duga raspodijeliti na sve solidarne dunike. Onaj koji je izvrio isplatu moe traiti da i ostali dunici koji su se oslobodili obaveze na njegov raun uestvuju sada u plaanju snosei odredjeni dio trokova koje je on nainio radi isplate. To pravo dunika-isplatioca se objanjava time to on nije platio samo svoj dug, ve i ostalih solidarnih dunika. Ono se naziva pravo regresa i stie se samom isplatom. Isplatilac se po sili zakona subrogira na mjesto povjerioca i njemu sada odgovaraju svi ostali solidarni dunici. Medjutim, njihova odgovornost nije vie solidarna ve proporcionalna. Ali ako je jedan solidarni dunik insolventan njegov dio duga se srazmjerno raspodjeljuje na sve dunike. Pravo na regres uvijek se pretpostavlja. Dunik koji je isplatio cijeli dug ima pravo regresa i od onog solidarnog dunika kome je povjerilac lino oprostio dug ili ga smanjio. Oprotaj duga ne moe pogorati poloaj ostalih solidarnih dunika. Pravo na regres nema jedino onaj dunik koji je svojim radnjama pogorao poloaj ostalih sadunika. Aktivne solidarne obligacije: - Solidarnost povjerilaca postoji u sluaju kad je svaki od vie njih ovlaen da od dunika zahtijeva ispunjenje cijele obaveze. Isplatom jednom povjeriocu dunik se oslobadja obaveze prema svim povjeriocima. Ni ova solidarnost se ne pretpostavlja, ve mora biti odredjena ugovorom ili zakonom. Ako cijela trabina bude isplaena nesavjesnom ili insolventnom povjeriocu, time mogu biti oteeni ostali. Sporazum o solidarnosti povjerilaca ima smisla samo kad su njihovi interesi tako usko povezani da se isplatom jednome zadovoljavaju ujedno i interesi drugoga (suprunici kao solidarni povjerioci). Odnos solidarnih povjerilaca prema duniku: - Svaki solidarni povjerilac ima nepodijeljeno i samostalno trabeno pravo na cijelu dugovanu inidbu. Dunik moe ispuniti obavezu povjeriocu kojeg sam izabere, sve dok neki od njih ne zatrai od njega ispunjenje. Ako ga jedan od njih tui, moe da plati drugome samo ako tuba protiv prvoga bude odbaena. Svaki povjerilac je ovlaen da raspolae cijelom trabinom ali iskljuivo u zajednikom interesu (npr. da dovede dunika u docnju). Poto svaki povjerilac ima samostalno potraivanje prema duniku, svaki moe njime slobodno raspolagati. Moe da ga naplati, ustupi, zaloi i da ga se odrekne. injenice koje nastaju u linosti jednoga ne tiu se po pravilu ostalih, ve djeluju jedino izmedju njega i dunika (npr. ako jedan povjerilac prekine zastarevanje ili ako prema njemu zastarevanje ne tee, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarjevanje tee i dalje). Ali, ako se dunik odrekne zastarjelosti prema jednom povjeriocu, to koristi i ostalima. Ni poravnanje koje je zakljuio jedan solidarni povjerilac sa dunikom ne vai za ostale. Ali oni ga mogu prihvatiti izuzev kad se odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je zakljueno.

27

Created by - I Meutim, nezavisnost trabine jednog solidarnog povjerioca u odnosu na trabine drugih nije potpuna, ve samo djelimina. Zakon vodi rauna o tome da dunik duguje samo jednu inidbu i da moe birati kome e je ispuniti. Iz toga proistiu sledee posledice: 1) Dunik moe izvriti prebijanje svoje obaveze ne samo sa potraivanjem koje ima od povjerioca koji od njega zahtjeva ispunjenje, ve i sa potraivanjem koje ime od nekog drugog povjerioca, ali do visine dela solidarnog potraivanja koje pripada tom povjeriocu; 2) Oprotajem duga i novacijom izmedju dunika i jednog povjerioca smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi deo tog potraivanja povjerioca; 3) Ako se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dunika, svaki od ostalih povjerilaca moe od njega zahtjevati samo svoj dio potraivanja; 4) Kada dunik zapadne u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu on je u docnji i prema ostalim. S druge strane docnja jednog solidarnog povjerioca kodi i ostalim; 5) Priznanje duga uinjeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima; Meusobni odnosi solidarnih povjerilaca: - Poto se ispunjenjem obaveze jednom solidarnom povjeriocu gase potraivanja svih povjerilaca, onaj koji je primio isplatu postaje dunik ostalih. Trabina je bila nedeljiva prema duniku, dok je izmedju samih povjerilaca djeljiva. Stoga, svaki solidarni povjerilac ima pravo da zahtijeva od onog koji je primio ispunjenje da mu preda dio koji mu pripada. Ako je dobio samo onoliko koliko iznosi njegov dio, ostali od njega ne mogu zahtijevati nita. Ali ako ostatak duga ne moe da se naplati od dunika zato to je insolventan, ono to je isplaeno srazmjerno se rasporedjuje na sve solidarne povjerioce. c)Nedjeljive obligacije Nedjeljive obligacije su one obligacije u kojima ima vie lica na strani dunika ili na strani povjeioca, i ije se predmet ne moe dijeliti i ispuniti u djelovima. Ako je predmet trabine stvar koju nije mogue razdeljivati, usitnjavati na manje alikvotne djelove a da se pri tome ne dira u njenu bit, obaveza je nedeljiva. Takva je, na primer, obaveza da se preda iva ivotinja, da se saije odijelo, sazida kua ili naprave cipele. Ove obaveze, zbog njihove prirode, nije moguno ispunjavati u djelovima, nego se to mora initi odjednom.

33. Sloene obligacije sa vie predmeta

Sloene obligacije sa vie predmeta mogu biti: a) kumulativne b) alternativne i c) fakultativne.

28

Created by - I a)Kumulativne obligacije Kumulativne obligacije su one obligacije gdje dunik duguje povjeriocu dva ili vie predmeta (inidbe, prestacije) ali tako da je duan sve da ih izvri. Nije dovoljno da izvri samo jednu (kao kod alternativnih). Ukoliko nije drugaije ugovoreno, sve inidbe imaju se izvriti u isti mah, na u razliito vrijeme. Ako izvrenje jedne postane nemogue usled uzroka za koji dunik neodgovara, posledice zavise od toga da li je povjerilac zainteresovan za preostale inidbe. Ako jeste, dunik ih duguje i dalje sve dok ne ispuni. Ali ako povjerilac za njih nije zainteresovan, obaveza se gasi. b)Alternativne obligacije Alternativne obligacije su obligacije koje imaju dva ili vie predmeta ali se moe zahtijevati samo jedan. Ispunjenjem jednog, dunik se oslobadja obaveze. Dakle, u jednom obligaciono-pravnom odnosu dunik duguje dva predmeta (inidbe) ali ispunjenjem jednog se gasi. Drugim rijeima, kod alternativne obaveze dunik duguje vie razliitih inidbi, ali da bi se oslobodio obaveze nije potrebno da ih ispuni sve, nego samo jednu od njih. Pravo izbora izmedju dva ili vie predmeta moe imati dunik i povjerilac, ili izvjesno tree lice. O tome odluuju strane ugovornice ili zakonodavac. Ali ako drugaije nije ni ugovoreno niti je zakonom propisano, pravo izbora pripada duniku. U sluaju kada pravo izbora pripada duniku pa se njime ne koristi, povjerilac ne moe birati sam, umjesto dunika. On jedino moe zahtijevati alternativno ispunjenje, i odluka suda takodje mora glasiti takodje alternativno. Tek ako dunik ne ispuni obavezu ni posle pravosnane sudske presude, povjerilac moe zahtjev za prinudno izvrenje uperiti, po vlastitom izboru, na jednu odredjenu stvar od vie dugovanih. No ni u tom stadijumu dunik jo ima mogunost da se koristi svojim pravom izbora, sve dok jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili delimino predata povjeriocu. Medjutim, ako pravo izbora pripada povjeriocu, pa se on ne izjasni o tome u roku odredjenom za ispunjenje zapada u povjerilaku docnju. Dunik ga moe pozvati da izbor uini i zato mu odrediti naknadni rok, pa ako povjerilac taj rok propusti, njegovo pravo izbora prelazi na dunika. Ali ako je izbor trebalo da izvri izvjesno 3. lice pa to ne uini svaka stranka u obligacionom odnosu moe zahtijevati da izbor izvri sud. Izjava kojom se vri izbor ima karakter jednostrane izjave volje. Neopoziva je po pravilu i moe se izvriti u bilo kojoj formi, izriito ili konkludentnim radnjama. Izbor predstavlja akt volje kojim se sloena alternativna obaveza pretvara u prostu. Izjava o izboru spada u tzv. prava preobraavanja. Nemogunost ispunjenja neke od dugovanih inidbi ako ispunjenje jednog od dugovanih predmeta postane nemogue usled uzroka za koji ne odgovara nijedna strana u obligacionom odnosu, dug se svodi na preostale mogue predmete. Ali ako je nemogunost ispunjenja izazvana krivicom jedne strane, posledice zavise od toga koja od njih ima pravo izbora. 1) ako pravo izbora ima povjerilac, pa ispunjenje jednog predmeta obaveze postane nemogue njegovom krivicom, on moe zahtijevati neki od preostalih moguih predmeta ali je duan da plati nadoknadu za onaj iju je nemogunost skrivio ili da izabere nemogui predmet i tako ugasi obavezu.

29

Created by - I 2) ako pravo izbora pripada povjeriocu, a nemogunost ispunjenja jednog od predmeta obaveza skrivi dunik, povjerilac moe da zahtijeva ili preostali predmet ili nadoknadu vrijednosti onoga koji se ne moe ispuniti. 3) ako pravo izbora pripada duniku, pa ispunjenje nekog od dugovanih predmeta postane nemogue njegovom krivicom, on moe dati povjeriocu neki od preostalih predmeta. 4) ako pravo izbora pripada duniku, a ispunjenje jedno od dugovanih predmeta postane nemogue krivicom povjerioevom, dunik moe izabrati nemogui predmet i tako ugasiti obavezu. c)Fakultativne obligacije Fakultativne obligacije su one obligacije kod kojih se samo jedan predmet duguje, ali dunik ima mogunost da se oslobodi i ako ispuni povjeriocu neki drugi odredjeni predmet. Budui da postoji mogunost da se dugovana inidba zamjeni i ispuni dugom odredjenom inidbom, smatra se da ko ovih obaveza postoji jedan predmet koji se duguje, a vie predmeta kojima se dug moe isplatiti. Ovlaenje da se dugovana inidba zamijeni drugom naziva se facultas alternativa. Ono se ustanovljava pravnim poslom ili zakonom, a moe pripadati duniku ili povjeriocu. Kad ovlaenje za zamjenu ima dunik: U ovom sluaju dunik duguje izvjesnu inidbu ali je ovlaen da, umesto nje, izvri drugu odreenu inidbu i da se tako oslobodi obaveze. Tipian sluaj takve obaveze po rimskom pravu bila je obaveza robovlasnika da nadoknadi tetu koju je drugome prouzrokovao njegov rob, ili da mu ustupi roba. Poverilac je ovlaen da zahtjeva samo dugovanu inidbu, dok dunik moe svoju obavezu ispuniti i nedugovanom (fakultativnom ) inidbom. Kad se dunik izjasni za fakultativnu inidbu, on ni od tog trenutka nju ne duguje. Njegova izjava ne mijenja nita u obligacionom odnosu tako da povjerilac i posle toga moe zahtijevati samo ispunjenje dugovane inidbe. I dunik zadrava mogunost da se obaveze oslobodi ispunjenjem jedne ili druge inidbe, sve dok povjerilac u postupku prinudnog izvrenja ne dobije potpuno ili djelimino predmet obaveze. Medjutim, ako ispunjenje dugovane inidbe postane nemogue, pravne posledice zavise od uzroka nemogunosti. Ako dunik nije za njega odgovoran, njegova se obaveza gasi. Ali, ako je odgovoran, duguje nadoknadu tete. Povjerilac moe od njega zahtijevati samo nadoknadu, dok je dunik vlastan da umjesto nadoknade izvri fakultativnu inidbu. Budui da je izvrenje fakultativne inidbe dunikova privilegija, ne njegova dunost, nju povjerilac ne moe zahtijeti ni u kom sluaju. No, ako izvrenje fakultativne inidbe postane nemogue, obaveza da se ispuni dugovana traje i dalje. Jedina je posledica toga to dunik gubi mogunost da dugovanu inidbu zamjeni. Kad ovlaenje za zamjenu ima povjerilac: I u ovom sluaju dunik duguje izvjesnu inidbu, ali je povjerilac ovlaen da umjesto nje, zahtijeva izvrenje druge odredjene inidbe. Ako se povjerilac ne koristi svojim ovlaenjem za zamjenu, dunik moe izvriti jedino inidbu koju duguje, i tako se osloboditi obaveze. On ne mora ekati da se povjerilac izjasni, jer je inidba koju duguje

30

Created by - I unaprijed odredjena. Stvar je iskljuivo povjerioeva da se brine o svom ovlaenju i da ga upotrijebi na vrijeme. Ukoliko inidba koju dunik duguje postane nemogua, posledice zavise od uzroka nemogunosti. Ako je za uzrok dunik odgovoran, postoji njegova obaveza da nadoknadi tetu. Ali povjerilac moe, umjesto nadoknade, zahtjevati fakultativnu inidbu. Ukoliko dunik nije odgovoran, obaveza se gasi.

34.Novane obaveze i pojam novca

Pod novanim obavezama se podrazumijevaju obaveze koje se tiu plaanja odreene ili odredive svote novca. Novac se koristi kao opte sredstvo razmjene. Novcem se smatraju, ne samo domai, nego i inostrani novani znaci. To je novac u irem smislu. Meutim, pod novcem u uem smislu se podrazumijevaju iskljuivo sredstva razmjene utvrena propisima domae zemlje. To svojstvo novca se naziva prinudni kurs. Novac u uem smislu ini zakonsko sredstvo plaanja na teritoriji odreene zemlje. Vrijednost oznaena na novanicama predstavlja njihovu nominalnu vrijednost. Osim nje postoji i unutranja vrijednost novca koja se izraava u njegovoj kupovnoj moi. Novac u pravnom smislu rijei podrazumijeva i tzv. Obraunski novac, koji slui za bezgotovinska knjigovodstvena plaanja. Onaj ko plaa ne daje povjeriocu gotovinu, nego svoje potraivanje naspram banke ili neke druge finansijske institucije. Ti potraivanjem ne raspolae odmah, nego tek kad se umijea tree lice, a to je banka.

35. Osobenosti novanih obaveza

Obino se ove obaveze (novane) svrstavaju u generine, ali je ta klasifikacija sporna u teoriji. Povjeriocu nije stalo do odredjenih komada novca nego do vrijednosti koju oni predstavljaju. Dunik treba da preda odredjenu sumu novca, a ne stvar. Meutim, nedostatak novca ne predstavlja nemogunost inidbe koja dovodi do gaenja duga, jer dunik odgovara cijelom svojom imovinom koju moe pretvoriti u novac. Naelno se duguje onaj iznos novca na koji je dug glasio na poetku. Promjene u kupovnooj snazi novca koje su u meuvremenu nastupile nijesu od pravnog znaaja. To je princip monetarnog nominalizma. Zakonska norma koja ureuje ova pitanja je dispozitivnog karaktera, tako da stranke mogu urediti i drugaije.

36. Kamata i kamatne stope

Kamata je nadoknada na koju povjerilac ima pravo zbog toga to je lien izvjesne svote novca koju mu neko duguje, pod uslovom da se ta nadoknada odreuje prema visini duga i prema vremenu njegovog trajanja. Ona se izraunava u procentima od dugovane sume za jednu godinu.

31

Created by - I Potraivanje kamate ne nastaje u jednom odreenom trenutku, nego postepeno, sve dok postoji glavno potraivanje. Potraivanje zakonske kamate dospijeva odmah im nastane, te se moe odmah i zahtijevati. Kod ugovorne kamate postoje tani kamatni termini,obino se kamata na zajam isplauje godinje. Od kamate treba razlikovati rentu. Kod rente nedostaje potraivanje glavnice,tako da se dunikova obaveza isrpljuje u periodinom plaanju odreenog novanog iznosa. Poto kamata predstavlja dug glavnice, ona je u odnosu na njega sporedna obaveza. Ako je isplaena glavnica, smatra se da je isplaena i kamata. a)Kamatne stope Visina kamate utvruje se obino u procentima od glavnog novanog duga. Taj iznos se naziva kamatna stopa. Ona moe biti odreena ugovorom izmeu zainteresovanih lica i zakonom. Ugovorna zavisi od ponude i potranje novanog kapitala. Meutim ne postoji potpuna sloboda ugovaranja kamatnih stopa, nego je ona zakonom ograniena, kako bi se onemoguilo zelenaenje. Utvrena je gornja granica do koje se moe ugovoriti visina kamatne stope.

36. Izvori obligacionih odnosa

Pod izvorima obligacija podrazumijevaju se pravno relevantne injenice za koje objektivno pravo vezuje nastanak obligacionih odnosa. Izvori obligacionih odnosa u naem pravu se uglavno podudaraju sa izvorima koji su priznati i u ostalim pravnim sistemima evropskih zemalja. U njih spadaju: 1) Ugovori To je saglasna izjava volje najmanje dvije strane, da se meu njima zasnuje odreeni obligacioni odnos. Ugovor je najei i najvaniji izvor obligacionih odnosa. 2) Prouzrokovanje tete drugome Kad neko prouzrokuje tetu drugome duan je da je nadoknadi,dok oteenik stie pravo da trai nadoknadu. 3) Neosnovano obogaenje U obligaciono pravni odnosima se deava da neko lice stekne odreenu korist na raun drugog lica, bez pravno priznatog osnova sticanja. Sadrinu ovog odnosa ini obaveza obogaenog da korist vrati onom na iji je raun stekao, a ako povraaj koristi nije mogu, duan je da mu naknadi tetu. 4) Poslovodstvo bez naloga Ko samoinicijativno obavlja neki tui posao, a da nije obavezan to da radi, stie pravo da od gospodara posla zahtijeva nadoknadu trokova koje je pri tom imao, pa i nagradu za uinjenu uslugu. 5) Jednostrane izjave volje Pored dvostranih izjava volja (tj. ugovora) i jednostrane izjave mogu biti izvor obligacionog odnosa. To su takva obeanja izvjesne inidbe za iju punovanost nije

32

Created by - I potrebna saglasnost povjerioca. U jednostrane izjave volje koje tvore obligacione odnose spadaju: javno obeanje nagrade i izdavanje vrednosnih papira 6) Ostali izvori Osim navedenih, obligacione odnose mogu produkovati i neke druge injenice kao to su, na primer, brak, srodstvo, suvlasnitvo, susjedstvo i slino. Njih pravnici nazivaju zakonskim obligacijama u uem smislu.

II DIO UGOVORNO PRAVO

37. Pojam ugovora
Ugovor je saglasnost volja dva ili vie lica kojim se postie odredjeno obligacionopravno dejstvo koje se sastoji u nastanku, izmjeni ili gaenju obligacije. Dio obligacionog prava kojim je regulisana materija ugovora naziva se ugovorno pravo. Ugovorno pravo ima veliki znaaj u ekonomskom i pravnom prometu. Ono uredjuje i omoguava dinamiku imovinskih odnosa. Ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim elementima ugovora. Ugovor se moe odnositi na tri stvari: Ugovor kao pravni akt,ugovor kao pravni odnos i na pravni dokument ili ispravu. a)Ugovor kao pravni akt Pod ugovorom kao pravnim aktom treba razumijeti razmjenu saglasnih izjava volje izmedju dva ili vie lica, kojom se zasniva, mijenja ili ukida odredjeni pravni odnos. Razmjena podudarnih izjava volje jeste jedan dogaaj, jedan in, koji se obino naziva zakljuenje ugovora. Kao pravni akt ugovor se niti sklapa, niti raskida, niti ponitava, nego se njime zainje, preoblikuje ili okonava pravni odnos. On je sredstvo, nije cilj. S obzirom na broj njegovih strana, ugovor moe biti dvostrani ( bilateralni) i viestrani (multilateralni). Obligacioni ugovor moemo definisati poput opteg, tj. kao razmjenu podudarnih izjava volje izmeu dva ili vie lica, kojim se zasniva, mijenja ili ukida odreeni obligacioni odnos. Obligacioni ugovor u pravnom smislu podrazumijeva iskljuivo sporazume koji su usmjereni na stvaranje obligacionog odnosa, na obavezu da se neto da, uini ili ne uini. Saglasnost volja kojoj nije cilj nastanak, nego promjena ili nestanak obligacionog odnosa, jeste sporazum, ali nije ugovor u isti mah. Od ugovora treba razlikovati zakljuke vie lica, jer oni predstavljaju saglasnost volja vie lica, ali za razliku od ugovora kod njih se ne trai saglasnost volja svih uesnika, ve saglasnost veine.

33

Created by - I b) Ugovor kao pravni odnos Ugovor u smislu pravnog odnosa rezultat je ugovora u smislu pravnog akta. Oni se jedan naspram drugog odnose kao uzrok i posledica. Pravni odnos koji je proiziao iz ugovora kao pravnog akta naziva se ugovorni odnos ili prosto ugovor. Pravni odnosi to nastaju saglasnom izjavom volja mogu biti razliitog karaktera: obligacionopravni, naslednopravni, porodinopravni, radnopravni, meunarodni, pa ak i ustavnopravni. Sem pomenutih, nemako pravo poznaje i tzv. stvarne ugovore. Njihova je osobenost u tome to se na saglasnost volja mora nadovezati upis u javne knjige, odnosno predaja stvari. Saglasnost volja i upis u javne knjige, odnosno predaja stvari ine zajedno jedan pravni akt ugovor. c)Ugovor kao pravni dokument Rije ugovor se koristi i kao oznaka za ugovornu ispravu, u kojoj su ispisane saglasne izjave volja odreenih lica. U tom smislu se govori o: slanju i potpisivanju ugovora, o boju primjeraka i slino.

38. Znaaj ugovora

Ugovor kao pravni akt jeste jedan od najvanijih izvora obligacionih odnosa. On je kreativni voljni akt samih subjekata obligacionih odnosa. Znaaj ugovora je najvei u oblasti imovinskog prava. U ovim oblastima drutvenog ivota stalno dolazi do razmjene roba i usluga, a ugovor je posrednik u toj razmjeni. Kad je obligaciono pravo u pitanju, ugovor ima veliki znaaj, jer se njime mogu, ne samo stvarati novi obligacioni odnosi, ve mijenjati ve postojei i ukinuti isti.

39. Naela ugovornog prava

Naela ugovornog prava su: - naelo slobode ugovaranja - naelo konsesualizma

a)Naelo slobode ugovaranja (Privatna autonomija) Naelo slobode ugovaranja podrazumijeva slobodu svakog pojedinca da sam proizvodi i oblikuje svoje pravne odnose prema vlastitoj volji. Naelo slobode ugovaranja predstavlja konkretizaciju naela autonomije volje. Strane u obligacionim odnosima su slobodn u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja.

34

Created by - I Princip slobode ugovaranja se sastoji iz mnotva raznorodnih sloboda. Medju njima su najvanije: 1) sloboda da se ugovor zakljui ili ne zakljui- naelno, niko nije duan da odredjeni ugovor zakljui. Ako na sklapanje ugovora neko bude primoran, ili ako je odgovarajuu odluku donio pod uticajem vlastite zablude, ugovor je pravno nevaljan. 2) Sloboda izbora ugovornog partnera- svako moe birati lice sa kojim e odredjeni ugovor zakljuiti. Ako je izbor uinjen pod uticajem zablude o linosti izabrabnog, to moe biti razlog da se ugovor ospori, ukoliko su lina svojstva partnerova za drugog ugovornika bila bitna. 3) Sloboda ureivanja sadrine ugovora- svoj ugovorni odnos strane ugovornice mogu uredjivati kako im drago. To se ne odnosi samo na ugovorne inidbe, nego i na posledice neispunjenja inidbe. Zakonom utvrdjene sankcije mogu se i mijenjati i ukidati i ublaiti ili pojaati. Sve te mogunosti doputaju dispozitivne norme ugovornog prava. 4) Sloboda odreivanja tipa ugovora- strane ugovornice nijesu vezane za zakonske tipove ugovora. One mogu sklapati ugovore koji se ne daju podvesti pod neki od postojeih tipova. U rimskom pravu nije bilo mogue zakljuiti ugovore koji nijesu bili regulisani. Za njih su takvi ugovori bili nudum pactum. 5) Sloboda odreivanja obaveznosti ugovora- ugovor stvara obaveze za strane ugovornice, ali su one u mogunosti da same odrede mjeru njegove obaveznosti.U skladu sa tim postoje razni modaliteti: a) Sporazum koji ne proizvodi pravne obavaze. To su tzv.dentlmenski ugovori. On ne stvara pravne dunosti, ali uvijek ima praktinu vrijednost. b) Sporazum ograniene obaveznosti- mogue je da se ispunjenje ili nastanak neke obaveze dovede u zavisnosti od nekog uslova. 6) Sloboda izbora forme ugovora- ukoliko zakonom nije propisana forma, strane ugovornice imaju pravo izabrati bilo koju formu u kojoj e ugovor zakljuiti. 7) Sloboda da se ugovor raskine ili zamijeni 8) Sloboda izbora mjerodavnog prava- ako su dravljani raznih drava imaju mogunost da unaprijed odaberu zakon odredjene drave koji e biti mjerodavan za njihov ugovorni odnos. b)Ogranienje slobode ugovaranja Sloboda ugovaranja je osnovno naelo ugovornog prava, ali ta sloboda nije apsolutna. Postoje ogranienja koja proizilaze iz pravila da je sloboda jednog subjekta ograniena slobodom drugog subjekta. Sloboda ugovaranja stoga ne moe biti apsolutna, ve se mora kretati u granicama javnog poretka, prinudnih propisa i dobrih obiaja. Svoj izraz ograniavanja slobode ugovaranja dobijaju u ogranienju slobode da se ugovor ne zakljui (npr. zabrana zakljuenja ugovora u cilju suzbijanja pekulacije, stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja na tritu, nelojalne konkurencije itd) ili zakljui (npr. obaveza preduzea koja obavljaju poslove tzv. javne slube kao to su PTT usluge, javni prevoz putnika, isporuka elektrine energije, da te poslove obavljaju u korist svih subjekata i pod jednakim uslovima), ogranienju slobode da se izabere saugovara ( neka lica imaju pravo prvenstva da sklope odreene ugovore sa drugim odreenim licima npr.

35

Created by - I Pravo pree kupovine, to njihovo pree pravo, koje ograniava slobodu drugih da biraju sebi ugovornog partnera, moe biti ugovornog ili zakonskog porijekla). Iz ovoga se moe zakljuiti da sloboda ugovaranja garantuje samo pravnu, a ne stvarnu slobodu postupanja ugovornika. c)Ogranienja slobode da se ugovor ne zakljui Da bi se potroai zatitili od opasnosti, drugoj strani je nametnuta obaveza da sklapa odreene ugovore. Takvu obavezu imaju sva preduzea koja vre javne slube, kao to su javni prevoz putnika, komunalne usluge, PTT usluge i slino. Pruanje odgovarajuih usluga jeste glavni zadatak tih preduzea i ona su u obavezi da zakljuuju odreene ugovore sa svakim graaninom koji to zatrai. Ako odbiju to da uine, duguju naknadu tete. d)Ogranienje slobode da se ugovor zakljui Izvjesne stvari mogu biti predmet pravnog prometa, pa se zato o njima ne moe ugovor zakljuiti. Nemogunost zakljuenja takvih ugovora odreuju imperativne norme,radi pravinosti ili radi zatite sovijalno slabijih subjekata. Ne mogu se sklapati ugovori koji su protivni dobrim obiajima,prinudni propisima ili javnom poretku. Naroit znaaj ima pravilo koje zabranjuje zakljuenje ugovora kojim se stvara ili iskoriava monopolski poloaj na tritu. e)Ogranienje slobode izbora ugovornog partnera Neka lica imaju pravo prvenstva da sklopeodreene ugovore sa drugim odreenim licima (pravo pree kupovine, zakupa i sl.) To njihovo pree pravo moe biti ugovornog ili zakonskog porijekla.Njegova sutina je u tome to onaj ko eli da zakljui ugovor na koji odreeno lice ima pree pravo, mora ponudu za zakljuenje ugovora uputiti prvenstveno tom licu. Tek ako ono ponudu odbije , ono moe biti upueno svakom treem, ali pod istim uslovima. f)Ugovori za koje je potrebna saglasnost treeg lica Maloljetnici ne mogu da zakljuuju pravne poslove. Medjutim, izvjesne kategorije maloljetnika mogu obavljati odredjene poslove uz saglasnost zakonskog zastupnika ili staraoca. Tako lice koje je navrilo 14 godina moe zakljuivati pravne poslove ali s tim da ih odobri staralac ili zakonski zastupnik lica ukoliko se ne radi o poslovima koje sam staralac ne moe preduzeti (otudjenje nekretnine i sl.) potrebna je saglasnost odobrenje organa starateljstva. To znai da maloljetnikova volja nije dovoljna za zakljuenje punovanog ugovora, ve je potreban pristanak treeg lica (staratelja odnosno zakonskog zastupnika). Ovaj pristanak je sastavni dio posla bez koga nema punovanog ugovora. Medjutim, na nedostatak ovog pristanka, a radi ponitenja ugovora, ne moe se pozivati maloljetnikov saugovara. To moe uiniti samo staralac odnosno zakonski zastupnik. Saugovara poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost moe da odustane od ugovora koji je zakljuio sa tim licem bez odobrenja njegovog

36

Created by - I zakonskog zastupnika. To pravo ima i saugovara poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Ovo pravo prestaje po isteku 30 dana od dana saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za nepostojanje odobrenja zakonskog zastupnika i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego to istekne taj rok. g)Ugovori za koje je potrebna saglasnost dravnog organa U mnogim propisima za punovanost odredjenih ugovora zahtjeva se pristanak nekog dravnog organa. Postoje dva osnovna vida ovog pristanka. Pristanak moe biti da u vidu dozvole ili u vidu odobrenja. Dozvola dravnog organa ukoliko je propisom predvidjeno da je za nastanka jednog valjanog ugovora potreban prethodni pristanak nadlenog dravnog organa onda se radi o dozvoli. Ako bi ugovor bio zakljuen bez te prethodne dozvole-pristanka, bio bi nitav. Istina, ponekad zakonski propisi predvidjaju da i za takve poslove moe biti naknadno odobrenje da se mogu konvalidirati. Odobrenje dravnog organa za izvjesne ugovore u propisima je predvidjeno da su punovani tek ako se dobije naknadni pristanak-odobrenje nadlenog organa. To bi bili ugovori zakljueni pod odlonim uslovima. Ovdje je odobrenje uslov za postojanje ugovora. Ugovor vezuje stranke jo u trenutku njegovog zakljuenja, izjavljene saglasnosti njihovih volja, ali nee proizvoditi pravna dejstva dok se ne dobije odobrenje nadlenog dravnog organa. Ukoliko se dobije odobrenje, ugovor vai od momenta zakljuenja. Ako odobrenje ne bude dato ugovor ne proizvodi pravna dejstva, kao da nije ni zakljuen. h)Naelo konsesualizma Naelo konsesualizma je naelo ugovornog prava koje znai da se ugovori zakljuuju prostom saglasnou volja i bez ispunjenja posebnih formalnosti. Tokom istorijskog razvoja ugovori su preli dug put od naela formalizma do naela konsesualizma.U skladu sa naelom formalizma ugovor se smatrao zakljuenim samo ako je ispotovana odreena forma. Ovo naelo je vremenom postalo prepreka robnom predmetu i otpoelo je postepeno ublaavanje ovog naela i davanje prednosti naelu konsesualizma. Velike kodifikacije graanskog prava su proklamovale slobodu ugovaranja i zakljuenje ugovora prosto saglasnou volja, tj. zakljuenje ugovora po principu solus consensus obligat Zakon o obligacionim odnosima prihvata naelo konsesualizma i predvia da je ugovor zakljuen kada se stranke sporazumiju o bitnim elementima ugovora i da zakljuenje ugovora ne podlijee formi, osim ako zakonom nije drugaije ureeno.

37

Created by - I -

40.Opti uslovi nastanka ugovora

Ugovor nastaje saglasnou volja ugovornih strana. Da bi dolo do zakljuenja potrebno je da su ispunjeni uslovi u pogledu: 1. sposobnosti ugovaranja 2. saglasnosti volja ugovornih strana 3. predmeta ugovora 4. kauze (osnova) ugovora

41. Sposobnost ugovaranja

Pod sposobnou ugovaranja, to je jedan od uslova za zakljuenje ugovora, podrazumijeva se poslovna sposobnost fizikih i pravnih lica koja je neophodna za punovaan nastanak ugovora. Izjava volje usmjerena na zakljuenje ugovora podrazumijeva svijest i volju da se ugovor zakljui, a njih mogu imati samo poslovno sposobna lica. S druge strane, zakljuenje ugovora ima za rezultat nastanak prava i obaveza koje mogu da stiu samo poslovno sposobna lica. Apsolutno nesposobna su da zakljue ugovor sva lica do odredjenog doba starosti. Po naem pravu, starosna granica te nesposobnosti iznosi 14 godina. Apsolutno nesposobna su i punoljetna lica koja zbog duevne ili fizike bolesti nisu u mogunosti da se staraju o svojoj linosti, pravima i obavezama, zbog ega se u pogledu poslovne sposobnosti izjednaavaju sa maloljetnicima do 14 godina. Za ova lica ugovore mogu zakljuivati njihovi zakonski zastupnici, tj. roditelji ili staratelji. Iz praktinih razloga i ova lica mogu da zakljuuju uobiajne i svakodnevne ugovore ija je novana vrijednost mala (kupovina novina...). Ukoliko lice moe da zakljuuje samo neke ugovore, a za punovanost drugih mu je nepohodna saglasnot roditelja ili staratelja, kaemo da postoji relativna nesposobnost ugovaranja, tj. da su ogranieno poslovno sposobna. Po naem pravu to su maloljetnici od 14 do 18 godina i lica koja se zbog bolesti ili rasipnitva s njima izjednaavaju. Ogranieno poslovno sposobno lice moe bez odobrenja zakonskog zastupnika da zakljui samo one ugovore ije mu je zakljuenje zakonom dozvoljeno. Ostali ugovori tih lica ako su zakljueni bez odobrenja zakonskog zastupnika su ruljivi, ali mogu biti osnaeni naknadnim odobrenjem. Saugovara poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost moe da odustane od ugovora koji je sa tim licem zakljuio bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. Isto pravo ima i saugovara poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali ga je prevario da ima odobrenje zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnostno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika. Saugovara poslovno nesposobnog lica koji je zakljuio ugovor sa njim bez odobrenja zakonskog zastupnika moe da pozove njegovog zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor, i ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od 30 dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatrae se da je odbio da da odobrenje.

38

Created by - I I samo poslovno nesposobno lice moe zahtijevati da se poniti ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zakljuio za vrijeme svoje ograniene poslovne sposobnosti, ali ako je tubu podnijelo u roku od 3 mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.

42.Predmet ugovora
Predmet ugovora je ono na ta je ugovor usmjeren, tj na ta su usmjerena prava i obaveze ugovornih strana. Predmet ugovora je odredjeno davanje, injenje ili neinjenje ili uzdravanje od neega to bi dunik inae imao pravo da ini. Predmet ugovora mora biti mogu, doputen i odredjen (ili bar odrediv). Mogunost predmeta ugovora: predmet ugovora je radnja (inidba) koju jedna strana duguje drugoj. Ta prestacija se moe sastojati u davanju, injenju ili neinjenju. Predmet ugovora mora biti mogu. Nema ugovora ukoliko se dunik obavezao na neto to je nemogue ispuniti. Objektivna nemogunost oznaava nemogunost u apsolutnom smislu; ona postoji kad je rije o inidbi koju nije u stanju da izvri niko, ne samo odredjeni dunik. Subjektivna nemogunost je opet nemogunost u relativnom smislu. Ona se tie inidbe koja prevazilazi snagu i sposobnosti konkretnog dunika, pa se zove nesposobnost ili nemo. S obzirom na uzroke, nemogunost moe biti fizika ili faktika i pravna (fizika nemo stvar na koju se dug odnosi vie ne postoji tj. ostvarenje inidbe nedoputaju prirodni zakoni). Pravna nemogunost se temelji na pravnim razlozima. Ona dolazi u obzir kad se dunik obavee na inidbu koja je pravno neizvodljiva (npr. da prenese pravo svojine na stvar nekom ko takvo pravo ve ima, ili da isporui inostranu robu iji je uvoz zabranjen). Ako je u trenutku sklapanja ugovora predmet obaveze jedne strane objektivno i trajno nemogue, ugovor je nitav. Desi li se da objektivno nemogua inidba postane kasnije mogua, ugovor i dalje ostaje nitav kod privremene nemogunosti ako ugovor nije trebalo ispuniti odmah nego u nekom kasnijem trenutku, tada je on punovaan ukoliko je ispunjenje u tom trenutku mogue. Subjektivna nemogunost predmeta obaveze jedna strane ne uzrokuje nitavost ugovora. Slijedi tuba za naknadu tete. Doputenost predmeta ugovora: predmet ugovora je nedoputen ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima. Nedoputenost predmeta ugovora se shvata iroko tako da nije nuno da je sam predmet ugovora nedoputen, ve da se njegovim izvrenjem postie nedoputen cilj. U ugovore koji su zabranjeni spadaju ugovor kojim jedno lice ustupa cijelu svoju buduu imovinu, ugovor o otudjenju budueg nasledstva kome se neko nada, ugovor o otudjenju stvari koje su stavljene van prometa, zelenaki ugovori. Po pravilu su nitavi. Odreenost predmeta ugovora: predmet mora biti odredjen ili barem odrediv. Odredjen je ako se tano zna ta dunik duguje povjeriocu. Ono to dunik ima da uini valjalo bi da bude odredjeno u pogledu vrste, koliine, kvaliteta, mjesta, vremena i naina izvrenja. Nije, medjutim, nuno da ugovorne strane utvrde sve te sastojke, dovoljno je da se sporazumijevaju o tzv. bitnim elementima ugovora. Predmet ugovora je odredljiv u sluaju kad ugovor sadri podatke pomou kojih se on moe odrediti ili kad su ugovornici ostavili treem licu (arbitranom

39

Created by - I vjetaku) da ga odredi. Ako tree lice nee ili ne moe da to uini, ugovor je niitav. Oteena strana ima pravo da ga osporava i da zahtijeva da predmet ugovora odredi sudija. Predmet ugovora odredjuju, po pravilu, strane ugovornice i to sporazumno, ali se one mogu dogovoriti da to uini samo jedna strana i da o tome obavijesti drugu. ZOO propisuje da e odredba ugovora kojom se odredjivanje cijene stavlja na volju jednom ugovorniku smatrati nepostojeom i tada kupac duguje cijenu kao u sluaju kad ona nije odredjena. Cijena kao bitan element ugovora o prodaji smatra se odredjenom i kad je propisana od strane dravnih organa. Ako bi ugovorili cijenu veu od propisane, ugovor zbog toga nije u cjelosti nevaei nego je nevaea jedino odredba o cijeni. Cijene usluga ili stvari danas se odredjuju jednostrano i optim uslovima poslovanja. Pogreno naznaenje stvari ne kodi ugovoru ukoliko je njen identitet medju ugovornicima nesporan.

43.Osnov ili causa ugovora

Osnov ili kauza ugovorne obaveze predstavlja jedan od bitnih uslova za nastanak punovanog ugovora. Osnov ugovora prua odgovor na pitanje zato se dunik obavezuje, kojim su razlozima ugovornici bili podstaknuti na zakljuenje iako biva jasno da ugovor nije bio sam sebi cilj, ve sredstvo za postizanje nekog drugog cilja. Osnov se ne podudara sa predmetom ugovora, jer predmet je radnja koja treba da se izvri ili od koje se treba uzdrati, dok je osnov ono zbog ega se strana ugovornica obavezala, tj. svrha njenog obavezivanja (kupac se moe obavezati da plati cijenu zato to eli da se i prodavac obavee da mu preda stvar, zato to mu je druga strana ve neto dala pa se obavezuje da to vrati, ili da bi joj uinio besplatno neto). Cilj vlastitog obavezivanja ne zaustavlja se na stvaranju obaveze kod drugog ugovornika, nego obuhvata i njenu realizaciju. Obaveza jedne strane je bez osnova ne samo kad naspram nje ne stoji obaveza druge strane, nego i kad izostane njeno ispunjenje. U savremenom pravu kauza se shvata kao bitni uslov za zakljuenje ugovora. Kod nas je prihvaeno subjektivno shvatanje kauze koje kauzu tretira kao pravni a ne kao ekonomski cilj. Ona je nuan uslov nastanka i postojanja ugovora. Ugovor kome nedostaje osnov je prazno obeanje. Osnov mora biti doputen da nije protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima. Mora biti istinit ako su ugovornici u zabludi o osnovu, tada postoji nesporazum i ugovor ostaje bez dejstva. Ali kada ugovornici svjesno ugovore prividan (simulovan) osnov da bi time zavarali javnost (ugovore zakup stvari pa to predstave kao poslugu). U takvom sluaju ugovor je punovaan iako mu je osnov neistinit pod uslovom da se iza neistinitog nalazi stvarni osnov koji je doputen (ovdje vae pravila o simulovanom i disimulovanom pravnom poslu prvi vai prema treim licima a drugi medju ugovornicima). Na nitavost ugovora zbog nepostojanja ili nedoputenosti osnova sud vodi rauna po slubenoj dunosti, a sudska odluka ima deklarativan karakter. Pretpostavlja se da ugovor ima osnov iako nije izraen. Zato to je osnov bitan element.

40

Created by - I -

44. Razlike izmeu osnova i motiva

Od osnova treba razlikovati njegove motive. Oni su udaljenije pobude i oekivanja koja navode na zakljuenje ugovora. Oni izazivaju elju za postizanjem cilja koji znai osnov. Dok osnov objanjava obavezu ugovornika, motiv daje objanjenje za sam osnov.I jedno i drugo su psihiki pokretai spojeni u zajedniki lanac. Motivi su najee skrivene pobude i zato se nalaze izvan sadrine ugovora, dok je osnov u samom ugovoru, u njegovoj sadrini. Osnov je bita uslov postojanja ugovora, dok motiv to nije. Kod jedne iste vrste ugovora osnov je uvijek isti (osnov obaveze svakog kupca jeste obaveza prodavca da mu prenese pravo svojine na prodatu stvar, dok je osnov obaveze svakog poklonodavca elja da na svoj raun obogati poklonoprimca). Dakle, osnov je objektivno svojstvo ugovora koje je poznato svakoj ugovornoj strani. Motivi su, medjutim, skriveni subjektivni ciljevi kojima ugovornici streme. Oni mogu biti potpuno razliiti kod pojedinih ugovora iste vrste, jer nisu ogranieni samo na jedan jedini cilj (kupac se moe iz razliitih razloga odluitit da kupi stvar, da stekne svojinu nad njom). Poklon se moe uiniti iz dobre elje, milosrdja ili da se time oteti neko trei. Po pravilu, motiv sam po sebi ne utie na punovanost ugovora ni kad je nedozvoljen. Ali mogue je da motiv kao lina pobuda dospe u sam ugovor i postane njegova sadrina kao i osnov nezakonit i nemoralan motiv moe uiniti da i sam ugovor bude nedoputen, odnosno nitav. Ali ta mogunost nije jednaka kod svih ugovora. Ona je manja kod teretnih nego kod dobroinih. Ako je nezakonit ili nemoralan motiv bitno uticao na odluku jednog ugovornika da zakljui teretni ugovor, on moe biti uzrok nevanosti samo ukoliko je i druga strana znala za njega ili je mogla znati. Nezakonit i nemoralan motiv ine dobroini ugovor nitavim i kad druga strana nije znala da je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovornika (razlog treba traiti u tome to su motivi kod dobroinih ugovora zbog njihove malobrojnosti blii samom osnovu nego kod teretnih).

45. Saglasnost volja

Saglasnost volja ugovornih strana je uslov nastanka ugovora. Ugovor predstavlja manifestaciju uzajamne saglasnoti volja dva ili vie lica koja ima za cilj nastanak, izmjenu ili prestanak obligacionog odnosa. Ugovori poivaju na saglasnosti volja 2 strane. Saglasnost volja ugovornih strana podrazumijeva svijest svake od stranaka o znaaju radnji koje preduzimaju, ali i volju da nastane ugovor odredjene sadrine. U stvari, ugovor pretpostavlja volju jedne strane koja daje inicijativu za zakljuenje ugovora i prihvatanje te inicijative od druge strane. Radi se o dvije izjave koje se sadrinski podudaraju i za rezultat imaju nastanak ugovora. Inicijativa jedne strane naziva se ponuda, a prihvatanje te inicijatne naziva se prihvatanje ponude. Prema tome, ugovor nastaje prihvatom ponude koju jedna strana upuuje drugoj. Ponuda je predlog za zakljuenje ugovora odreenom licu, koji sadri sve bitne sastojke ugovora, tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zakljuiti ugovor.

41

Created by - I -

46. Osobine i naini izraavanja volje kod zakljuenja ugovora

Da bi dolo do zakljuenja ugovora mora se postii saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora. Kada se sretnu i podudare punuda jedne i prihvat ponude druge strane, ugovor je zakljuen. Volja ugovornika podrazumjeva svijest o znaaju radnje koju preduzimaju i htenje te radnje. Takvo psihiko stanje mora postojati kod obije strane ugovornice. Nain iskazivanja volje naziva se izjava volje. Kazivanje je najee u skladu sa voljom sa onim to se zaista hoe u konkretnom sluaju. Ali ono moe i ne biti vjerna slika volje. U tom sluaju se namee pitanje ta druga lica kao adresati izjave mogu smatrati voljom izjavioca: ono to se kazao ili ono to je htio da kae. Odgovor na njega nude dvije oprene teorije teorija volje i teorija izjave. Prva smatra mjerodavnom stvarnu volju, a druga volju koja je manifestovana. Savremeno pravo ne prihvata iskljuivo nijedno od ta dva ekstremna stanovita. U naelu ono smatra da je mjerodavna izjavljena volja ali ne zanemaruje potpuno ni pravu volju izjavioca. Izjave volja ugovornih strana moraju imati odredjene atribute, tj. moraju biti ozbiljne, stvarne, slobodne i upuene na neto to je mogue. Ukoliko postoje mane volje to dovodi u pitanje saglasnost volja, a time i ugovor koji na njoj poiva.

47. Zakljuivanje obligacionih ugovora

Ugovor se sastoji od razmjene dvije ili vie izjavljenih volja. Strane ugovornice saoptavaju jedna dugoj svoju volju naizmjenino, u obliku pitanja i odgovora. Postupci kojima one to ine predstavljaju tehniku zakljuivanja ugovora. Meu njima su najvanije iznoenje ponude i prihvat ponude. Prije sklapanja ugovora, moe se ui u fazu pregovora, koja nije obavezna, ali moe posluiti stranama ugovornicama da se upoznaju sa premetom i sadrinom budueg ugovora.

48. Predugovori
Predugovor je ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da zakljue kasnije tzv. glavni ugovor. Cilj predugovora je da se pripremi i olaka zakljuenje glavnog ugovora. Ukoliko jedna od ugovornih strana ne izvri obavezu iz predugovora i ne zakljui glavni ugovor, druga strana moe da raskine ugovor i trai naknadu tete. Da bi predugovor obavezivao ugovorne strane potrebno je da se one saglase o bitnim sastojcima glavnog ugovora (npr. kod kupoprodaje treba da budu odredjeni stvar i cijena). Propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovanosti ugovora. Ukoliko jedna od stranaka u predugovoru nije voljna da zakljui glavni ugovor, sud e na zahtjev zainteresovane stranke naloiti drugoj da taj ugovor zakljui u roku koji e joj odrediti sud. Tako se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvidjenog za njegovo zakljuenje, a ako taj rok nije predvidjen, onda od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebalo da bude zakljuen.

42

Created by - I Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti poslije njegovog zakljuenja toliko promjenile da on ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u vrijeme njegovog zakljuenja clausula rebus sic stantibus sastavni je dio svakog predugovora.

49.Pregovori
Zakljuenju ugovora prethode esto pregovori izmedju potencijalnih ugovornika. To je redovan sluaj kod ugovora kojima se razmjenjuju vee imovinske vrijednosti. Pod pregovorima se podrazumijeva razmjena miljenja izmedju potencijalnih strana ugovornica. On se razlikuje od zakljuenja ugovora koje se sastoji iz iznoenja i prihvatanja ponude. Sadrina ugovora ne odredjuje pregovor koji mu je prethodio nego sam ugovor. Pregovor biva znaajan pri tumaenju ugovora jer iz njega moe proizii smisao ugovornog regulisanja. Pregovori se ne moraju zavriti zakljuenjem ugovora, a ako se ugovor zakljui, odnos pregovora prerasta u ugovorni odnos. Pregovori slue da se subjekti informiu, da steknu sliku o pojedinim, za budui ugovor sutinskim pitanjim, koja su presudna za konanu odluku o zakljuenju ili nezakljuenju ugovora. Pregovori mogu ali ne moraju da dovedu do ponude za zakljuenje ugovora i njegovog prihvata. Pregovori ne obavezuju. Medjutim, u skladu sa naelima savjesnosti i potenja, i zabrane prouzrokovanja tete ZOO predvidja da e strana koja je vodila pregovore bez najmere da zakljui ugovor li je iz pregovora izala bez opravdanog razloga odgovarati za tetu koju je druga strana pretrpjela vodjenjem pregovora. Dakle, da bi strana koja je vodila pregovore bila odgovorna za tetu nastalu tim povodom potrebno je da su ispunjena kumulativno 2 uslova: da je strana vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor i da je vodjenjem pregovora druga strana pretrpjela tetu. Strana koja pretenduje da joj se nadoknadi teta duna je da dokae da je teta nastala.

50.Culpa in contrahendo
Skrivljeno krenje neke od obaveza koje imaju uesnici pregovora naziva se culpa in contrahendo. Ono obavezuje na nadoknadu tete uzrokovane drugoj strani ak i u sluaju kad ne predstavlja nedoputenu radnju u smislu deliktnog prava. Culpa in contrahendo moe se zbiti ne samo kod pregovora koji nisu doveli do zakljuenja ugovora ve i kod pregovora iz kojih je nastao punovani ili nepunovaan ugovor. Po tom osnovu duguje naknadu tete npr. lice zbog ije je zablude ugovor poniten i lice koje je izvrilo prevaru svog saugovornika, odnosno koje je skrivilo nitavost ili ruljivost ugovora na bilo koji nain. Oteeni moe traiti da bude doveden u situaciju u kojoj bi se nalazio da nije bilo krenja obaveze za vrijeme pregovora. Ukoliko se culpa in contrahendo svodi na zanemarivanje dunosti da se partner u pregovoru obavijesti o izvjesnim injenicama il da mu se one razjasne tada nadoknada obuhvata tzv. negativni ugovorni interes. Medjutim, ako do odustanka od pregovora dodje iz opravdanih razloga, i ako se o tome obavijesti i druga strana tada, ukoliko se drugaije ne sporazumiju, svaki uesnik u pregovorima snosi svoje trokove oko priprema za zakljuenje ugovora dok zajednike trokove snose podjednako.

43

Created by - I -

51. Ponuda za zakljuenje ugovora

Ponuda je predlog jedne strane drugoj da zakljue ugovor odredjene sadrine. Ona sadri sve bitne sastojke budueg ugovora tako da njenim prihvatanjem dolazi do zakljuenja ugovora. Jednostrana izjava volje koja sadri sve bitne elemente budueg ugovora jeste ponuda za zakljuenje ugovora. Od ponude treba razlikovati poziv da se ponuda uputi (invitacio offerendi). Pozivom se takodje izraava spremnost na zakljuenje ugovora. Medjutim, poiljalac poziva ne eli da se njime obaveze jer konanu odluku da ugovor sklopi jo nije donio. On pokazuje samo vlastitu tenju ka zakljuenju odredjenog ugovora i oekuje da mu druga strana uputi ponudu u tom smislu. Poiljalac poziva nije duan da prihvati ponudu koja mu je upuena (npr. porudbinu knjige oznaenu u katalogu ili oglasu). Ali, budui da je slanjem poziva ispoljio izvjestan stepen gotovosti da sklopi ugovor koju mu bude ponudjen, duan je odbiti ponudu na koju ne pristaje - Izriito i bez odlaganja. Ukoliko propusti da to uini, postaje vezan za svoju izjavu kao da je ponudilac. ZOO propisuje: poiljalac poziva odgovara za tetu koju pretrpi ponudilac, ako bez osnovanog razloga ne prihvati njegovu ponudu. a)Uslovi koje treba da zadovolji ponuda ZOO je definisao ponudu za zakljuenje ugovora, tako da svaka inicijativa za zakljuenje ugovora nema karakter ponude, ve se pod ponudom podrazumijeva inicijativa koja ispunjava odreene uslove. Ti uslovi su: 1) Ponudu treba da uputi lice koje e, u sluaju da ponuda bude prihvaena, imati status jedne ugovorne strane. Ono se naziva ponudilac. 2) Ponuda treba da je upuena drugoj strani, kao eventualnom saugovarau. To lice se naziva ponueni. Po pravilu, ponuda se upuuje odreenom licu i to je naroito bitno prilikom sklapanja ugovora zbog individualnih svojstava saugovaraa, tj.ugovora intuitu personae. Meutim, nema pravnih prepreka ni za ponude koje su upuene neodreenom broju lica (opta ili generalna ponuda), ali i tada se ugovor moe zakljuiti samo sa odreenim licem. 3) Ponuda treba da ima odreenu sadrinu. U njoj moraju biti oznaeni svi bitni elementi i sastojci ugovora koji se eli zakljuiti (essentialia negotii). To su elementi koji su nuni za datu vrstu ugovora. 4) Ponuda mora izraavati ozbiljnu namjeru ponudioca da sklopi ugovor odreene sadrine (animus obligandi).Ponudilac treba da je svjestan pravnih posledica koje proizilaze iz njegove izjave. 5) Treba biti ispotovana forma, ako zakon tako nalae za datu vrstu ugovora.U sluaju da nije izraena ponuda u odreenooj formi, izjava volje nee imati znaaj ponude, pa makar ispunjavala sve ostale uslove.

44

Created by - I -

52. Dejstvo ponude u anglosaksonskom pravu

Ponudom se stvara mogunost za ponudjeno lice da zakljui ugovor koji mu je predloen. Ona obavezuje ponudoca im se ponudjeni blagovremeno prihvati. Posle toga, ponudilac se ne moe predomisliti i opozivanjem ponude sprijeiti dejstvo zakljuenog ugovora. U anglosaksonskom pravu sama ponuda ne stvara obavezu i ponudilac je moe opozvati sve dok je ponueni ne prihvati. Pri tom je sasvim svejedno da li je ponuda oroena ili nije. tavie, ponudilac se ne moe unaprijed odrei ak ni prava da ponudu ne opozove. Ponudilac je vezan ponudom samo u sluaju da mu ponueni da ili obea izvjesnu protivnaknadu. Smatra se da je ponueni zakljuio ugovor, im je odgovor na ponudu ubacio u potansko sandue ponudioca ili ga predao poti. Stoga, ugovor moe biti sklopljen, a da ponudioc za to i ne zna.

53. Dejstvo ponude u naem pravu

Ponudom se stvara mogunost za ponudjeno lice da zakljui ugovor koji mu je predloen. Ona obavezuje ponudoca im se ponudjeni blagovremeno prihvati. Posle toga, ponudilac se ne moe predomisliti i opozivanjem ponude sprijeiti dejstvo zakljuenog ugovora. Pravni sistem veine evropskih zemalja (ukljuujui i nae pravo) stoje na stanovitu da ponuda sama po sebi obavezuje ponudioca, pa bilo da je oroeno ili neoroeno. Ponudilac postaje vezan svojom ponudom im ponudjeni sazna za nju. Mogunost opozivanja ponude postoji u jednom sluaju ako prije nego to ponudjeni prihvati bitno se promijene okolnosti na tetu ponudioca. Ponudilac nije vezan za svoju ponudu do beskonanosti jer bi ponudjeni imao mogunost zlouporebe. Rok trajanja ponude, tj. rok u kome ponudjeni ima pravo da razmisli i odgovori na uinjenu mu ponudu (deliberacioni rok) moe odrediti sam ponudilac. a)Ponuda prisutnom licu (inter praesentes) Ponuda prisutnom licu obavezuje ponudioca samo za kratko vrijeme. Poto je ponudjeni u mogunosti da se o njoj odmah izjasni, treba da je prihvati odmah, sem ako iz okolnosti proizilazi da mu pripada izvjestan rok za razmiljanje. To namee potrebu razgranienja ponude prisutnom od ponude odsutnom licu. Razlikovanje ovih dveju situacija ne vri se prema geografskom kriterijumu, tj. s obzirom na prostornu udaljenost ponudioca i ponudjenog, ve s obzirom na to da li se oni nalaze u neposrednoj ili posrednoj vezi. Ako ponudjeni saznaje za ponudu neposredno od ponudioca i ako je u mogunosti da se o njoj odmah izjasni rije je o ponudi prisutnom licu. A, kad je to saznanje ponudjenog posredno tj. ako je izmedju izjave volje jedne i druge strane nuan izvjestan vremenski razmak, u pitanju je ponuda odsutnom licu.

45

Created by - I b)Ponuda odsutnom licu Ponuda odsutnom licu obavezuje za jedan razuman rok. To je ono vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponudjenom, da je ovaj razmotri, o njoj odlui i da uredno poslat odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu. to se smatra redovno potrebnim vremenom, zavisi od okolnosti. Duina tog vremena zavisi od meusobne udaljenosti ponudioca i ponuenog ili od organizacije potanske slube u mjestu jedne i druge strane. c)Smrt ili gubitak poslovne sposobnosti jedne strane Deava se da posle upuene ponude, a prije nego to je ona prihvaena ili odbijena, nastupi smrt ili gubitak poslovne sposobnosti ponudioca ili ponudjenog. Po ZOO-u ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, sem ako suprotno proizilazi iz namjere strana, obiaja ili prirode posla. Samo izuzetno, ponuda ne nadivljuje ponudioca, odnosno ne vai za naslednike ponudjenoga (npr. kada je ponudilac u samoj ponudi odredio da njegovi naslednici nee njome biti vezani) ili kada je rije o inidbama koje imaju lini karakter (djelo majstora, naunika,umjetnika...) d)Povlaenje ponude Razlika se obino ne pravi (u pravnoj teoriji i zakonodavstvu) izmedju opoziva i povlaenja ponude, budui da se u oba sluaja ponuda gasi. Opozivanjem se okonava pravno dejstvo ponude koje je ve nastupilo, dok se povlaenjem spreava da pravno dejstvo ponude nastupi. Povlaenje je mogue samo prije nego to je vezanost otpoela (rok je kratak). ZOO propisuje da se ona moe povui samo pod uslovom da ponueni primi izjavu o povlaenju istovremeno sa izjavom o prihvatanju. Po naem pravu ponudilac nije ovlaen da opozove ponudu, osim u sluaju promijenjenih okolnosti.

54.Prihvatanje ponude (Akcept)

Prihvat ponuda je jednostrana izjava volje ponudjenog, koja je upucena ponudiocu i koja se u svim bitnim elementima poklapa sa sadrzinom ponude. Prihvatanjem ponude ugovor se smatra zakljucenim. Zakljuenje ugovora prolazi kroz 2 faze: iznoenje ponude i prihvatanje. Te dvije faze se najee razlikuju jedna od druge. Ali je situacija drugaija kad jedna strana ne podnosi drugoj gotov predlog, ve obije sastavljaju njegov pismeni tekst i potom potpisima ispoljavaju svoju saglasnost. U tom sluaju svaka strana ima istovremeno ulogu i ponudioca i ponudjenog. Ponuda je prihvaena kada ponudilac primi izjavu ponudjenog da prihvata ponudu, ali i kada ponudjeni poalje stvar ili prati cijenu itd. Prihvat ponude moe biti uinjen izriito i preutno tj. konkludentnim radnjama. Prihvat ponude se moe vremenski poklapati sa ponudom to je sluaj sa zakljuenjem ugovora u prisustvu saugovaraa, ali moe biti uinjen i kasnije tj. nakon proteka predvidjenog roka.

46

Created by - I Prihvat ponude moe dati samo jedno lice koje je poslovno sposobno, ija je volja za zakljuenje ugovora ozbiljna, stvarna i slobodna. Prihvat ponude treba da potie od ponudjenog lica i da je upuen ponudiocu. Prihvat mora biti uinjen prije isteka roka odredjenog za odgovor na ponudu tj. prije opoziva ponude. Prihvat ponude treba da se sadrinski poklapa sa ponudom, tj. ponudjena strana treba da se u svemu sloi sa predlozima datim u ponudi. Ako ponudjeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloi da se ona u neemu izmjeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane uinio drugu ponudu svom ranijem ponudiocu. Od prihvata ponude treba razlikovati potvrdu o prijemu ponude kojom ponudjeno lice potvrdjuje da je ponudu primilo, ali se o njenom eventualnom prihvatanju izjanjava naknadno. Prihvat ponude i potvrda o prijemu razlikuju se i od tzv. ukrtavanja ponude. Ukrtanje ponuda postoji kad jedna strana prodaje odredjenu stvar i nudi je po cijeni koja je manja od cijene koju je druga strana spremna da plati i sa svoje strane uini ponudu. U tom sluaju se smatra da je ugovor zakljuen sa cijenom koja predstavlja srednju vrijednost ove dvije ponude. utanje ponudjenog ne znai prihvatanje ponude i zato nema dejstva odredba u ponudi da e se utanje ponudjenog ili neko drugo njegovo proputanje (npr. ako ne odbije ponudu u odredenom roku) smatrati kao prihvatanje. Medjutim, ukoliko je ponudjeni u stalnoj poslovnoj vezi sa ponudiocem u pogledu odredjene robe, smatra se da je ponudu te robe prihvatio, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Prihvatanje se moe opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili zajedno sa njom. To znai da se opoziv prihvata prihvata i ponuda mora uiniti sredstvom koje je bre od sredstva kojim je uinjen prihvat ponude. Dejstvo prihvata ponude sastoji se u nastanku ugovora. Kad se izjava o prihvatanju ponude u svemu poklopi sa ponudom nastaje ugovor. Ukoliko je ponuda za zakljuenje ugovora uinjena prisutnom licu koje ju je bez odlaganja prihvatilo, nastaje ugovor. Medjutim, ukoliko je ponuda za zakljuenje ugovora uinjena odsutnom licu, postavlja se pitanje u kom momentu se smatra da je ugovor nastao. U ovom sluaju razlikuju se momenat kad je uinjena ponuda, momenad kad je ponuda prihvaena i momenat kad je ponudilac saznao za prihvat ponude. U zavisnosti od ovih momenata razlikuju se 5 teorija: teorija izjave (emisije), terija otposlanja, teorija saznanja te informacije, teorija prijema i teorija po kojoj je odluujua namjera stranaka.

a)Uslovi prihvatanja ponude Da bi prihvat ponude doveo do zakljuenja ugovora mora da zadovolji sledee uslove: 1) Prihvat ponude treba da potie od ponudjenog lica ili od njegovog ovlaenog zastupnika. Ako ponuda nije uinjena intuitu personae nju mogu prihvatiti i naslednici ponuenog lica. 2) Izjava o prihvatanju ponude treba da bude nedvosmislena, tj.da se iz nje pouzdano moe utvrditi da ponueni pristaje na predloeni ugovor. utanje, koje nije

47

Created by - I praeno konkludentnim radnjama, ne moe imati vanost prihvatanja, ve ga treba shvatiti kao znak nesaglaavanja sa ponudom. 3) Prihvatanje ponude treba da bude bezuslovno, ono ne smije biti propraeno nekom rezervom. Podudarnost izjava ponudioca i ponuenog se naziva sporazum, a nepodudarnost se naziva nesporazum. Postoje dvije vrste nesporazuma: otvoreni i prikriveni. Otvoreni nesporazum je nesporazum kog su stranke svjesne, a kod prikrivenog stranke misle da su im izjave podudarne, ali one to nijesu. 4) Prihvatanje ponude treba da uslijedi blagovremeno. Neblagovremeno prihvatanje ponude se smatra novom ponudom koju ini ponueni. 5) Ponuda treba da bude prihvaena u odgovarajuoj formi, ako zakon tako nalae.

55.Zadocnjelo prihvatanje ponude

Zadocnjelo prihvatanje ponude se razliito tretira u raznim pravnim sistemima. U nekim pravnim sistemima ponudilac ima pravo da osnai zakanjeli prihvat i samo da izjavi ponudjenom da je ugovor zakljuen. U drugim se zakanjelo prihvatanje ponude smatra novom ponudom o ijem prihvatanju raniji ponudilac, a sada ponudjeni, tek treba da se izjasni. Ovo drugo reenje je usvojeno u naem pravu. ZOO prihvatanje ponude izvreno sa zadocnjenje smatra se kao nova ponuda od strane ponudjenog. Medjutim, ukoliko je izjava o prihvatanju ponude koja je uinjena blagovremeno stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili morao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zakljuen, osim u sluaju kada ponudilac odmah ili najkasnije prvog narednog radnog dana po prijemu izjave ili prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponudjenog da se zbog zakanjenja ne smatra vezanim svojom ponudom. Ponuda i prihvat ne gube dejstvo u sluaju smrti i nesposobnosti jedne strane koja je nastupila prije prihvatanja, osim ako suprotno proizilazi iz namjere stranaka, obiaja...

56.Vrijeme i mjesto zakljuenja ugovora

Ugovor se sastoji iz ponude i prihvatanja ponude. U kom je trenutku ponuda prihvaena, to nije teko utvrditi ako se ona upuuje prisutnom licu. Pitanje trenutka zakljuenja ugovora je znatno sloenije izmedju odsutnih lica. Vrijeme sklapanja ugovora vano je zbog toga to se od tog asa rauna rok u kome ugovor valja da se izvri. Sem toga, za ugovor vae samo oni zakoni koju su bili na snazi kad je on sklopljen, a i sposobnost ugovornika cijeni se prema tom trenutku. O vremenu zakljuenja ugovora postoje razliita stanovita u zakonodavstvu i pravnoj praksi pojedinih zemalja. Njih objanjavaju 4 teorije: 1) teorija izjave ugovor se smatra sklopljenim onog trenutka kad je ponudjeni izjavio svoju volju da prihvata ponudu (npr. napisao pismo ponudiocu). Medjutim, dok se

48

Created by - I izjava o prihvatanju nalazi u vlasti ponudjenog tu je injenicu teko dokazati. Trenutak izjave ponudjenog danas se uzima kao trenutak zakljuenja ugovora jedino u sluaju kada je on svoju volju izjavio posredno, izvrenjem odredjene radnje. Ugovor je nastao onog asa kad je ta radnja preduzeta. 2) teorija otpravljanja (odailjanja) ugovor je zakljuen u trenutku u kome je ponudjeni poslao ponudiocu pozitivan odgovor na ponudu (predao pismo u potu ili ga ubacio u sandue). Rizik prenosa izjave snosi ponudilac. Smatra se da je ugovor zakljuen i u sluaju kad odgovor ne dobije. Naravno, ponudjeni mora dokazati da je ugovor poslao to je za obino pismo gotovo nemogue. 3) teorija prijema ugovor je zakljuen onog asa kad je ponudilac primio izjavu ponudjenog da prihvata ponudu (npr. kad je dobio pismo ili telegram). Za razliku od teorije odailjanja, po kojoj ponudilac snosi rizik prenosa i ponude i prihvata; po teriji prijema on dijeli rizik sa ponudjenim, tj. svako od njih snosi rizik prenosa vlastite izjave volje. Ugovor je sklopljen npr. im je pismo ponudjenog prispjelo u potansko sandue ponudioca ZOO prihvata ovo stanovite. 4) teorija saznanja ugovor je zakljuen u trenutku u kome je ponudilac saznao da se ponudjeni saglasno sa ponudom (npr. proitao pismo ili telegram). Ali poto je saznanje te injenice teko dokazati, pretpostavlja se da je ponudilac doznao za prihvat ponude im je odgovor primio (poklapa se praktino sa prethodnom teorijom). 5) teorija po kojoj je odluujua namjera stranaka. Mjesto zakljuenja po ZOO-u mjestom zakljuenja ugovora smatra se mjesto u kome je ponudilac imao svoje sjedite odnosno prebivalite u trenutku kad je uinio ponudu (mjesto zakljuenja vano je kod ugovora sa inostranim elementom).

57. Nedostaci saglasnosti volja

Nedostaci saglasnosti volja su: zabluda, prinuda i prevara. Izjava volje koja ima karakter ponude ili prihvata ponude dovedena je u pitanje ukoliko je uinjena u zabludi, ili pod uticanjem prinude ili prevare. Posledica, tj. pravna sankcija mana ili nedostatka saglasnosti volja sastoji se u tzv. relativnoj nitavosti tj. ruljivosti ugovora.

58. Zabluda
Zabluda se definie kao kriva predstava o stvarnosti, netana predstava o pravnim injenicama koje su relevantne za punovanost jednog ugovora. Postoji vie vrsta zabluda: a) zabluda o prirodi ugovora (error in negotio) postoji u sluaju kada jedna ugovoran strana misli da zakljuuje jedan ugovor a druga misli da se radi o nekom drugom ugovoru (kupoprodaja-poklon). b) zabluda o linosti ugovornika (error in persona) postoji kada jedan ugovornik ima pogrenu predstavu ili o identitetu svog saugovaraa ili o svojstvima linosti sa kojom zakljuuje ugovor.

49

Created by - I c) zabluda o predmetu ugovora (error in corpore) i zabluda o supstanci znae da je jedno lice u zabludi jer je pogreno dralo da je predmet ugovora jedna stvar, a u stvari se radi o sasvim drugoj stvari li je u zabludi u pogledu materijala od kojeg je stvar sainjena. Pri stvaranju netane predstave o nekoj injenici saugovornik nema nikakvog udjela jer bi se u suprotnom radilo o prevari. d) zabluda o motivu (error in motivo) postoji kada je za jednu ugovornu stranu neka injenica bila i odluujui motiv za zakljuenje ugovora, a ona se pokae kao netana i pogrena. e) zabluda o pravu (error iuris) i zabluda o injenicama (error facti) su medjusobno povezane i njihova pojava vodi nitavosti ugovora. Zabluda zbog pogrenog prenoenja volje jednog lica postoji u sluaju pogrenog prenoenja ponude ili prihvata ponude kao npr. kada se ponuda ili prihvat ponude saoptavaju telegramski, a zbog greke slubenika telegram ima suprotnu sadrinu od stvarne volje ugovornika (npr. kada napie umjesto sa vaom ponudom sam saglasan sa vaom ponudom nisam saglasan). Do greke u prenoenju volje jednog lica moe doi i u sluaju tamparske greke, ili zbog zablude o raunskom podatku (broj pogreno napisan). Svi ovi primjeri pokazuju da postoje ne samo razliite vrste zabluda ve da se one mogu stepenovati prema svom uticaju na punovanost ugovora. Zato se u pravu ne uzimaju u obzir sve ve samo tzv. bitne zablude. ZOO predvidja da je zabluda bitna ako se odnosi na svojstvo predmeta, na lice sa kojim se zakljuuje ugovor ako se ugovor zakljuuje s obzirom na to lice kao i na okolnosti koje se prema obiajima u prometu ili po nameri stranaka smatraju odlunim za zakljuenje ugovora tj. da ugovorna strana da toga nije ne bi ni zakljuila ugovor. Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje. Strana koja je u zabludi moe da trai ponitenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zakljuenju ugovora nije postupala sa panjom koja se u prometu zahtijeva. U sluaju ponitenja ugovora zbog postojanja bitne zablude, savjesna strana ima pravo da trai naknadu pretrpljene tete. Medjutim, strana koja se nalazila u zabludi ne moe se pozivati na zabludu ukoliko je druga strana spremna da izvri ugovor kao da zablude nije ni bilo. Zakon posebnu panju posveuje nesporazumu stranaka. Naime, kada strane vjeruju da su saglasne, a u stvari medju njima postoji nesporazum o prirodi ugovora, o osnovu ili od predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Dakle, osim bitne zablude, postoje i tzv. zablude prepreke (ona je uvijek sutinska zabluda jer uzrokuje nepostojanje ugovora). To su one zablude ije postojanje iskljuuje saglasnost volja ugovornih strana. Takve su zabluda o predmetu, kauzi i prirodi ugovora. Zablude prepreke ine ugovor nepostojeim, za razliku od bitnih zabluda koje ugovor ine ruljivim. Osnovno dejstvo zablude sastoji se u mogunosti lica koje se nalazilo u bitnoj zabludi da zahtijeva ponitenje ugovora u roku od 1. godine od dana saznanja za razlog ruljivosti ugovora (subjektivni rok) a u okviru objektivnog roka od 3 godine od zakljuenja ugovora. U sluaju ponitenja ugovora zbog postojanja bitne zablude, savjesna strana ima pravo da trai naknadu pretrpljene tete, i to nez obzira to strana koja je bila u zabludi nije kriva za svoju zabludu. Saugovara stranke koja je u zabludi moe da trai od nje da se izjasni u odredjenom roku koji ne moe biti krai od 30 dana da li ostaje pri ugovoru

50

Created by - I ili ne. Ukoliko se pozvana strana ne izjasni u ostavljenom roku ili da negativan odgovor, ugovor se smatra ponitenim.

59.Prevara
Prevara se definie kao namjerno preduzimanje radnji od strane jednog lica sa ciljem da izazove ili da odri ve stvorenu zabludu kod druge ugovorne strane. Prevara je dovodjenje u zabludu jednog ugovaraa angaovanjem druge ugovorne strane. Prevara je, dakle, izazvana zabluda kvalifikovana zabluda. Prevara u sebi objedinjava 2 elementa: namjeru jedne ugovorne strane da drugu stranu dovede u zabludu, ili kad vidi da je druga ugovorna strana u zabluda da tu zabludu odri; kada ugovorna strana preduzme odredjene radnje i postupke koji e zaista dovesti do formiranja ili odravanja zablude kod druge ugovorne strane. Dakle, izmedju prevare sa jedne strane i izjave volje sa druge strane mora da postoji uzrona veza. Strana koja dovodi ili odrava u zabludi svog saugovaraa mora o tome da ima svijest i volju. Prevara moe biti rezultat kako aktivnog tako i pasivnog ponaanja jednog subjekta. Prevara je uzrok za ruljivost ugovora i to ne samo u sluaju bitne zablude ve uvijek kada je jedna ugovorna strana dovedena u zabludu, zato to se radi o prevari koju je skrivila druga ugovorna strana. Nije svaka prevara uzrok nitavosti ugovora ve samo ona iji je uticaj na volju jedne ugovorne strane bio takav da ona, da nije bilo prevare, ne bi ni zakljuila ugovor. Prevara od strane treeg lica: ZOO predvidja da ukoliko je prevaru uinilo tree lice, prevara utie na ugovor ukoliko je druga ugovorna strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. Medjutim, kad je u pitanju ugovor bez naknade on se moe ponititi i kad je prevaru uinilo tree lice, bez obzira na to da li je druga strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili je morala znati za prevaru. Prevara je razlog ruljivosti ugovora. Prevareno lice moe da trai ponitenje ugovora i to u roku od 1. godine od dana saznanja za prevaru (subjektivni rok), odnosno u roku od 3 godine (objektivni rok). Sem ponitenja ugovora moe i naknada tete. Da bi bila relevantna, prevara mora biti takva da bez nje subjekt ne bi ni zakljuio ugovor. Za razliku od zablude, prevara je uvijek uzrok za ruljivost ugovora.

60. Prinuda i prijetnja

Prijetnja se definie kao nedozvoljeni akt jednog lica kojim se drugo lice prisiljava da izrazi svoju volju u odredjenom pravcu. ZOO govori o prijetnji kao jednoj od manja volje, ali se u teoriji prijetnja shvata kao dio ireg pojma pojma prinude. Prinuda moe biti fizika i psihika. Prijetnja se izjednaava sa pojmom psihike ili moralne prinude. Dakle, prinuda moe biti fizika, ali i psihika (moralna) i tada govorimo o prijetnji. Jedna ugovorna strana moe biti izloena fizikoj sili tj. prinudi u momentu zakljuenja ugovora. Jedno lice pristaje da zakljui ugovor pod uticajem fizike prinude. U ovom sluaju ne da postoji mana volje ve ne postoji volja za zakljuenje ugovora. U praksi je ea psihika prinuda (prijetnja).

51

Created by - I Prijetnja je izazivanje straha kod saugovaraa od budue opasnosti koja e se desiti ili njemu samom, njegovoj imovini ili bliskim licima. Ako je ugovorna strana ili neko tree nedoputenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge ugovorne strane tako da je ona zbog toga zakljuila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor poniti. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnou ugroava tijelo ili dobro ugovorne strane ili treeg lica. Da bi postojala prinuda potrebno je da su ispunjena 3 uslova: 1. da je prinuda odluujue djelovala na zakljuenje ugovora 2. da je prinuda bila ozbiljna 3. da je prinuda nedoputeni akt. Prijetnja i prinuda su pravno relevantne ne samo ukoliko potiu od saugovaraa, ve i od treih lica i to bez obzira da li je saugovara to znao ili ne. Fizika prinuda kao rezultat ima potpuno odsustvo volje jednog lica. Smatra se da je ugovornik na koga je djelovala fizika prinuda da zakljui ugovor bio samo objekt a ne subjekt. Takvi ugovori su apsolutno nitavi. Ugovori zakljueni tako da je na jednu ugovornu stranu djelovala psihika prinuda tj. prijetnja, su ruivi. Rok za podnoenje tube za ponitenje ugovora koji je jedno lice zakljuilo pod prijetnjom iznosi 1 godinu od prestanka prijetnje tj. ucjene (subjektivni rok). Objektivni je 3 godine i rauna se od momenta zakljuenja ugovora. Lice mora dokazati postojanje prijetnje. Ima pravo na naknadu tete.

61. Ugovori sa fiktivnom osnovom i simulovani ugovori

Osnov ugovora moe biti prividan-neistinit. Prinudan ugovor se ne moe isticati prema treem savjesnom licu. Prividan osnov postoji ili kada stranke prikazuju odredjeni pravni cilj koji ele navodno postii ali one i nemaju namjeru da se obavezuju, ili ako prikazuju jedan cilj ugovora, prikrivajui na taj nain pravi cilj ugovora cilj koji stvarno ele postii. U prvom sluaju se radi o fiktivnom, a u drugom o simulovanom ugovoru. Ugovor sa fiktivnom osnovom: fiktivni osnov ini ugovore nitavim jer stranke nisu ni htjele njegovo dejstvo. Ovdje se radi o tenji stranaka da se izigra neki imperativni propis ili izbjegne neka nepovoljna situacija ali takva situacija koja je u skladu sa propisom (da se izbjegne plaanje poreza). Radi se o nitavom ugovoru jer osnov praktino i ne postoji, stranke imaju drugi pravni cilj od onog koji je naveden. Simulovani ugovor: je takav ugovor gdje stranke prikazuju javnosti da su zakljuile sasvim drugi ugovor (zakljuile ogovor o kupoprodaju a prikazju to kao ugovor o poklonu ili posluzi). Dakle, postoje dva ugovora: simulovani i disimulovani koji su stranke htjele ali su ga skrivale. Vaie disimulovani ugovor ako ispunjava opte uslove za vaenje ugovora.

52

Created by - I -

POSEBNI NAINI SKLAPANJA UGOVORA 62. Opti uslovi poslovanja

Klasian nain sklapanja ugovora podrazumijeva pogaanje ugovornika o njegovoj sadrini. Danas, meutim, takvog pogaanja sve manje ima i koriste se drugaiji naini ugovaranja. Umjesto ugovora koji imaju svoja individualna obiljeja, pojavili su se ugovori koji se sklapaju na temelju tzv.optih uslova poslovanja. Oni ne predstavljaju neki naroit tip ugovora, naroit je jedino nain na koji se on zakljuuje. Opte uslove poslovanja ini spisak tipinih ili standardizovanih ugovornih klauzula koje se sastavljaju unaprijed. To su apstraktna pravila za sve budue pojedinane ugovore. a)Osnova vaenja optih uslova poslovanja Poto opti uslovi poslovanja sadre generalna pravila za budue sluajevve, sa stanovita njihovih sastavljaa oni imaju istu ulogu kao zakon. Meutim, njima nedostaje normativno vaenje, koje stiu samo voljom i druge strane ugovornice, koja se mora pouzdano utvrditi. Ta strana treba da se potini optim uslovima poslovanja,tj.da zakljui sporazum o njihovom vaenju. Takav sporazum predstavlja pojedinaan ugovor koji se naziva formularni ili tipski ugovor. Odredbe optih uslova poslovanja postaju sadrina konkretnog ugovora na osnovu okvirnog ili pojedinanog sporazum aizmeu ugovornika. U tom sluaju se ne radi o zasebnom sporazumu, ve o dijelu ugovora. Formularni ugovori se esto izjednaavaju sa athezionim ugovorima ili ugovorima po pristupu. Bitno obiljeje athezionih ugovora jeste to to je njihove klauzule unaprijed odredila jedna strana, tako da druga strana nije u stanju da u predloenim uslovima bilo ta mijenja. Ona moe jedino u cjelosti da prihvati ugovor ili da ga u cjelosti odbije. Kod formularnih ugovora, strane su bar u naelu slobodne da izmjene klauzule optih uslova poslovanja i da ih prilagode svojim potrebama. b)Kontrola sadrine optih uslova poslovanja Opti uslovi poslovanja podvrgavaju se dravnoj kontroli, kako bi se zatitila druga, slabija strana. Kontrola se sprovodi na tri naina: 1) Donoenjem zakonskih propisa koji odreuju granice slobode sastavljaa optih uslova poslovanja 2) Nalaganjem obaveze sastavljaima da ih prije upotrebe podnesu na saglasnost nadlenom upravnom organu 3) Davanjem ovlaenja sudovima da naknadno provjeravaju jesu li opti uslovi poslovanja nepravino regulisali prava i obaveze ugovornika na tetu druge strane. Prilikom sprovoenja kontrole sud se rukovodi naelom savjesnosti i potenja. Cilj ove kontrole je da suzbije mogunost slobode ugovaranja od strane sastavljaa optih uslova. 53

Created by - I -

63. Faktiki ugovorni odnosi

Pravilo je da faktika stanja ne stvaraju prava i obaveze. Iz njih jedino mogu nastati vanugovorna potraivanja koja se tiu nadoknade tete,potraivanja zbog neosnovanog obogaenja i sl. Glavno podruje na kome uenje o faktikom ugovornom odnosu nalazi svoju primjenu, ine odnosi izmeu vrilaca i korisnika masovnih komunalnih usluga. Rije je prije svega o uslugama javnog prevoza i o parkiranju motornih vozila na javnim parkiralitima, uz naknadu. Usluge moe koristiti svaki graanin i to bez prethodne izjave volje. Samo faktiko korienje usluge dovodi do odgovarajueg ugovornog odnosa izmeu odreenih lica. Jer takvo ponaanje ima tipino znaenje, jer onaj ko se tako ponaa potvruje svojim inom vlastitu latentnu volju da ugovor zakljui. Npr: putnik kao korisnik usluge prosto uskae u autobus prije nego je kupio voznu kartu, odnosno zakljuio ugovor o prevozu. U trenutku kad donosi odluku da ue u autobus, on, po pravilu, ima jedino volju da se prevozi, a nije pri tom mislio da prethodno zakljui ugovor o prevozu i da se obavee na plaanje nadoknade prema tarifi. Moe ak biti i u zabludi o visini prevozne cijene. Uprkos tome putnik ne moe odbiti da plati punu cijenu.

FORMA UGOVORA 64. Forma ugovora (pojam i svrha)

Ugovor kao pravni akt pretpostavlja saglasnost izjavljenih volja odredjenih lica. Volja se moe izjaviti u svakom obliku koji je pogodan da je uini razumljivom i nedvosmislenom. Nain na koji strane ugovornice izjavljuju svoju volju da zasnuju ugovorni odnos naziva se forma ugovora. Ona je tijesno povezana sa sadrinom ugovora, jer ini oblik njenog ispoljavanja. Poto svaki ugovora ima svoju sadrinu, mora imati i formu kao manifestaciju sadrine. U nekim sluajevima ugovornici su potpuno slobodni u izboru sredstava izraavanja svoje volje, tj. mogu izabrati prostija ili sloenija stredstva to zavisi od njihovog nahodjenja. Oni su u mogunosti da ugovor zakljue u bilo kojoj formi. U pravnotehnikom smislu takvi ugovori se nazivaju neformalni. Ako pak, strane ugovornice nemaju slobodu da izaberu formu u kojoj e ugovor sklopiti, nego ga moraju sklopitit u tano odredjenoj formi rije je o formalnom ugovoru. Na pridravanje te forme moe ih obavezati zakon ili njihov prethodni sporazum. U zavisnosti od toga, forma je zakonska ili ugovorna. Danas su ugovori u naelu neformalni, sem kad je zakonom drugaije odredjeno. Za mnoge ugovore zahtijeva se odredjena, pismena forma. Forma ini ugovore jasnijim i preciznijim, olakava dokazivanje, ne samo injenice da je ugovor zakljuen, nego i sadrine ugovora. Forma navodi ugovornike da temeljnije razmisle o obavezama koje

54

Created by - I preuzimaju i predupredjuje tako njihovu lakomislenost. Moe imati za cilj da dravne organe ili nekog drugog obavijesti o nastanku ugovornog obligacionog odnosa, za koji su oni iz bilo kog razloga zainteresovani.

65. Konstitutivna i dokazna forma

Forma ugovora nema uvijek isti pravni znaaj. S obzirom na to, razlikujemo 2 vrste: konstitutivna (ad solemnilatem) i dokazna (ad probationem). Konstitutivna je ona forma koja uslovljava nastanak punovanog ugovora. U odsustvu te forme ugovor je nitav. Dokazna ima manji procesnopravni znaaj. Njeno nepotovanje ne povlai materijalnu nevanost ugovora, nego procesnu sankciju ugovora kome nedostaje dokazna forma nije mogue pred sudom dokazivati svjedocima. Po ZOO-u vai pretpostavka da je forma konstitutivna, ako iz cilja propisa koji nju odredjuje ne proizilazi ta drugo. Ugovor koji nije sklopljen u propisanoj konstitutivnoj formi jeste nitav, ukoliko iz cilja kojom je odredjena ne proizilazi ta drugo. Budui da ne postoji tuba kojom bi se iznudilo zakljuenje ugovora u naloenoj formi, nitavost je jedino sredstvo kojim se osigurava potovanje prinudnih propisa o formi. Strane ugovornice nemaju dunost da ispune ono to su obeale jedna drugoj. Deava se da samo jedna strana zna da je za ugovor potrebna izvjesna forma, dok druga misli da je neformalan. Ako ona koja zna da je ugovor formalan ne obavijesti o tome drugu stranu nego je lukavo navede da ugovor sklope u nepropisanoj formi, moe joj prigovoriti da je skrivila nitavost ugovora. Ukoliko ona kasnije odbije da ispuni ono to je obeala obrazlaui to nitavou ugovora zbog odsustva forme, tada postupa protivno naelu savjesnoti i potenja. Zbog takvog postupanja bie odgovorna drugoj strani zbog culpa in contrahendo. Ono je, naime, vodila pregovore bez namjere da ugovor zakljui, pa je duno da drugoj strani naknadi tetu koja se sastoji od negativnog ugovornog interesa. Naelno, formalno nitav ugovor ne stie pravnu vanost ni kad se inidba koja je njime obeana ispuni. No, biva da zakonodavac i drugaije odredi. Po ZOO ugovor koji je nitav zato to nije zakljuen u pismenoj zakonskoj formi moe naknadno da bude osnaen ako obije strane u cjelosti ili u pretenom dijelu dobrovoljno ispune ono to su njime jedna drugoj obeale, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana oigledno ne proizilazi neto drugo. Ugovor o otudjenju nepokretnosti mora biti sklopljen u pismenom obliku, a potpisi strana ugovornica treba da budu ovjereni od strane suda. Usmeno sklopljen ugovor nije mogue konvalidirati, a pismeni kome nedostaje ovjera od suda moe biti konvalidiran: ako je ispunjen u cjelosti, ili ako je nepokretnost steena u granicama zakona, ili ako je plaen porez na promet, ili ako nije povrijedjeno pravo pree kupovine ili drugi drutveni interes.

66.Pismena forma ugovora

pismena forma ugovora iziskuje 2 uslova: 1. pismeni tekst ugovora 2. svojeruni potpis isprave, nekad i ovjera od suda.

55

Created by - I Tekst ugovora moe biti napisan rukom ili mainom,meutim potrebno je da se nalazi na jedinstvenom pismenom dokumentu. Zahtjevu pismene forme ugovora udovoljeno je i kada se ponuda i prihvatanje ponude nalaze na 2 odvojena i razliita pismena, koja ine i ugovor. Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili drugim sredstvom koje omoguava da se utvrde sadrina i davalac izjave. Zakonska pretpostavka po kojoj je mjerodavan pismeni tekst nije neoboriva. Usmeni sporazum koji ne vai moe da upropasti i onaj formalan vaei dio. To biva u sluaju kad se iz njega moe zakljuiti da je formalno vaei dio samo prividan pravni posao ili da ga ugovornici bez usmenog sporazuma nisu htjeli. Potpisom pismene izjave ugovornica potvrdjuju da je u tekstu sadrine njihova volja. Potpis ide ispod teksta, ne u sredini i mora biti svojeruni. Tano je to da potpis znai usaglaavanje sa sadrinom ugovora i da tek nakon njega ugovor poinje da proizvodi pravna dejstva, moe se desiti da izostane potpis, ali ako je saglasnost meu stranama vidljiva i neosporna, nedostatak potpisa ne moe biti uzrok nevanosti ugovora.

TUMAENJE UGOVORA

67. Pojam i vrste tumaenja

Odredbe ugovora treba da budu jasne i nedvosmislene. Pravilo je da se ugovor primjenjuje onako kako glasi. Ukoliko, medjutim, nema saglasnosti stranaka po pitanju smisla pojednih odredaba ugovora pojavljuje se potreba za tumaenjem ugovora. Ono ima za cilj utvrdjivanje zajednike namjere ugovornih strana. ZOO poznaje dvije vrste tumaenja ugovora: sudsko i vansudsko. Sudsko vri sud na zahtjev stranaka. Ugovorne strane mogu da predvide da e u sluaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domaaja ugovornih odredaba, neko trei tumaiti ugovor. To je najee neko struno i nepristrasno lice ije znanje, profesionalni i lini autoritet ulivaju povjerenje ugovornim stranama. Vansudsko tumanje pravno ne obavezuje, i ugovorna strana koja je nezadovoljna tumaenjem moe da se obrati sudu i trai da on izvri tumaenje. Medjutim, u sluaju kad su strane predvidele da tumaenje ugovora izvri tree lice, a ugovorom nije drugaije odredjeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadlenim organom dok prethodno ne pribave tumaenje ugovora, osim ukoliko tree lice ne odbije da da tumaenje

56

Created by - I -

a)Kriterijumi tumaenja Postoje dvije vrste tumaenja ugovora: subjektivno i objektivno. Subjektivno treba da dovede do utvrdjivanja zajednike namjere ugovornih stranaka. U istraivanju te zajednike namjere pravna nauka je formulisala a zakonodavstvo oblikovalo pravila tzv. subjektivnog ponaanja. To su: interpretacija u skladu sa naelom bona fides, jeziko ili doslovno tumaenje, globalno, sistematsko, funkcionalno tumaenje. Pomoni karakter imaju pravila objektivnog tumaenja koja se primjenjuju u sluaju kad pravila subjektivnog tumaenja ne dovode do rezultata. Kriterijum objektivnog tumaenja polazi od povjerenja koji zahtijeva da se svaki ugovor tumai onako kako bi izjavu volje u datim okolnostima pojmili razumni ljudi. Centralno mjesto medju instrumentima subjektivnog tumaenja pripada jezikom tumaenju. Ovaj vid tumaenja treba da dovede do razumjevanja teksta ugovora. Zbog nesavrenosti jezika, kao i zbog nedovoljne preciznosti ugovornih strana moe se pojaviti problem znaenja pojedinih rijei u tekstu ugovora. Medjutim, tumaenje ugovora pretpostavlja i vrijednovanje ukupnog ponaanja ugovornih strana. Znai da tuma treba da uzme u obzir ukupno ponaanje ugovornih strana, treba uzeti u obzir sve ono to su stranke rekle ili uinile prije i posle zakljuenja ugovora. Sistematsko tumaenje znai da se pojedine odredbe ugovora tumae u kontekstu svih odredaba ugovora. To znai da se odredba koja je nejasna tumai kao dio ugovora, a ne nikako izolovano. Funkcionalno tumaenje znai da se izrazi i rijei upotrebljene u ugovoru tretiraju na nain i u znaenju koje je najprihvatljivije za prirodu sadrine ugovora tumaenje u skladu sa kauzom. Tumaenje tipskih ili formularnih ugovora s obzirom da se radi o ugovorima koje formulie jedna ugovorna strana pravilo je da se nejasne odredbe tumae na tetu strane koja je formulisala ugovor, a u korist strane koja je ugovoru pristupila. Kod ugovora bez naknade odredbe se tumae u smislu koji je manje teak za dunika, a u sluaju teretnih ugovora u smislu kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnog davanja. b)Posebna pravila tumaenja Za tumaenje ugovora vae izvjesna pravila, a to su: 1) Pri tumaenju valja stalno imati u vidu cjelinu ugovora i zato pojedine njegove odredbe treba dovesti u medjusobnu logiku vezu. 2) Tuma mora uvijek polaziti od pretpostavke da u ugovoru nema proitvrjenosti i da u njemu nije nita suvino kazano. Ne treba uzimati da nejasne i dvosmislene odredbe nemaju nikakvo dejstvo, nego im valja nai pravi smisao. 3) Ako se odredbe ugovora sastoje iz rijei koje mogu imati ue i ire znaenje, a pouzdano se ne zna koje su znaenje imale strane u vidu, mjerodavno se smatra ue znaenje. 4) U sluaju kad je ugovor zakljuen prema unapred odtampanom sadraju, ili kad je na drugi nain bio pripremljen i predloen od jedne strane ugovornice, njegove nejasne

57

Created by - I odredbe valja tumaiti u korist druge strane, takvi ugovori tumae se na tetu njihovih sastavljaa. 5) Nejasne odredbe u dobroinim ugovorima treba tumaiti u smislu koji je povoljniji za dunika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja. 6) Za tumaenje neodredjenih izraza ukoliko je nemogue utvrditi koji su im znaaj ugovornici pridavali, a u nekim sluajevima su mjerodavna pravila tumaenja koja je propisao zakon. Takva su pravila o raunanju rokova. 7) Za pravnu kvalifikaciju ugovora (kao prodaje, zajma, zakupa) nisu mjerodavne rijei koje su strane upotrijebile, nego njihova stvarna namjera. Tim prije, ugovor se nee smatrati nevaeim u sluaju kad su ga ugovornici pogreno okvalifikovali.

68. Dopunjujue tumaenje ugovora

Deava se da strane ugovornice neko sporno pitanje nijesu ugovorom uopte regulisale i u ugovoru se javlja praznina koju bi trebalo popuniti. To popunjavanje estvo vri zakonodavac propisujui dispozitivna pravila za nebitne elemente ugovora. Meutim,ako se praznina ne moe popuniti na taj nain, to mora uiniti sud,putem dopunjujueg ili kvalifikovanog tumaenja ugovora. Ne radi se o tumaenju pojedinih odredaba, ve o tumaenju smislene sadrine ugovora.

VRSTE UGOVORA 69.Osobine ugovora

Obligacioni ugovori bez obzira o kojoj se vrsti radi imaju izvjesne opte karakterne osobine. One doprinose da se ugovor kao pravno sredstvo razlikuje od drugih pravnih sredstava u oblasti prava. Osobenosti opteg karaktera su sledee: a) ravnopravnost ugovornih strana b) volja je determinisana samo ekonomskim momentom c) administrativne obaveze ne utiu na karakter ugovora d) sankcija za neizvrenje ugovora je iskljuivo imovinske prirode a) Pravna jednakost i ravnopravnost ugovornih strana je potpuna. Dolazi do izraaja princip slobode ugovaranja. Sadrina ugovora nije impretivno regulisana. Jedino to ne smije biti protivpravna. b) Volja je determinisana samo ekonomskim momentom koji ostaju van ugovora. Ugovor je tako i nastao u praksi kao neophodno pravno sredstvo koje omoguava i unapredjuje ekonomski promet pruajui mu pravne okvire i na taj nain pravnu zatitu. c) Izvjesne administrativne obaveze ugovornih strana ostaju van ugovora i nemaju neposredno dejstvo na karakter ugovora. To su zakonske obligacije ili neke druge

58

Created by - I administrativne obaveze, najee poreske, koje terete plodouivaoce ili sopstvenike, nezavisno od toga da li se zakljuuje ugovor ili su u vezi sa ugovorom. d) Za neizvrenje ugovornih obaveza ugovorne strane mogu ostvariti samo imovinsku sankciju. Ona se moe ostvariti samo preko suda, a ne bilo kojim putem nekih drugih mjera prinude.

Podjela ugovora prema zakonskom regulisanju:

Imenovani i neimenovani Podjela ugovora s obzirom na formu: - Formalni i neformalni Podjela ugovora prema odnosu prava i obaveza: - Jednostrano i dvostrano obavezujui - Jednostrani i dvostrani Teretni i dobroini Komutativni i aleatorni Sa trenutnim i trajnim izvrenjem Jednostavni i mjeoviti Ugovori sa sporazumno odreenom sadrinom i ugovori po pristupu Kolektivni i individualni Generalni, posebni i okvirni Samostalni i akcesorni Intuitu personae i bez svojstva linosti Predugovor i glavni ugovor Kauzalni i apstraktni Formalni, realni i konsesualni Tipski, standardni i formularni

69. Imenovani i neimenovani

Jedan od kriterijuma podjele ugovora jeste kriterijum zakonskog regulisanja ugovora. U zavisnosti od toga da li su ili nisu regulisani zakonom ugovori se dijele na imenovane i neimenovane. Imenovani su oni koji su zbog svog znaaja i uestale primjene predvidjeni i regulisani zakonom tj. iji su naziv i sadrina zakonom odredivi. Oni su detaljno regulisani od strane zakonodavca. Neimenovani su oni koji nisu posebno zakonom regulisani niti ih zakonodavac imenuje jer su u pravnom prometu rijetki i na koje se primjenjuju opta pravila ugovornog prava. Neimenovani ugovori se mogu zakljuivati, ukoliko nisu zabranjeni zakonom. Sadrinu

59

Created by - I neimenovanih ugovora odredjuju stranke svojom voljom i u skladu sa optim pravilima ugovornog prava. Imenovani ugovori s obzirom da su zakonom detaljno regulisani, pruaju strankama povoljniji poloaj. Praksa pokazuje da neimenovani ugovori nastaju kao proizvod potreba stranaka u pravnom prometu i da se zatim transformisu u imenovane jer zakonodavac, unosei ih meu ostale - imenovane ugovore samo konstatuje faktiko stanje.Naime, kad je jedan ugovor zakonom regulisan strankama je olakano zakljuenje ugovora, jer ne moraju da se bave detaljima. Stranke uivaju u osnovi jednaku sudsku zatitu bez obzira da li se radi o imenovanim ili neimenovanim ugovorima. Meutim imenovani ugovori s obzirom da su zakonom detaljno regulisani pruaju strankama povoljniji poloaj.

70. Formalni i neformalni

Jedan od kriterijuma podjele ugovora je kriterijum uslova potrebnih za nastanak jednog ugovora. Prema ovom kriterijumu ugovori se dijele na formalne i neformalne. Formalni ugovori su ugovori za ije zakljuenje zakon ili same stranke zahtijevaju ispunjenje odredjene forme. Kod formalnih ugovora forma je bitan uslov za zakljuenje ugovora. Formalni ugovori mogu biti jednostrano formalni ili dvostrano formalni. Jednostrano formalni dovoljno je da samo jedna strana manifestuje svoju volju u odredjenoj formi (ugovor o jemstvu, jer obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemenju dao pismeno). Dvostrano formalni potrebno je da obije ugovorne strane ispune odredjenu formu. Neformalni su ugovori za ije zakljuenje jed dovoljna prosta saglasnost volja ugovornih strana, tzv.konsesualni. Forma moe biti ugovorna i zakonska, pisana, sveana i realna. Ako se u konkretnom sluaju radi o formalnom ugovoru nepotovanje predvidjene forme ini ugovor nitavim. Forma ima 2 funkcije: dokaznu i zatitnu (tite se interesi stranki i javni interesi)

71. Jednostrano i dvostrano obavezujui

Ova podjela je izvrena prema odnosu prava i obaveza ugovornih strana. Kao pravni posao ugovor je uvijek dvostran, jer su za njegov nastanak potrebne izjave dveju volja. Jednostrano obavezujui (jednostrani) su ugovori ijim zakljuenjem nastaje jedna ili vie obaveza ali samo za jednu ugovornu stranu.Obligacioni odnos koji nastaje iz ovog ugovora ima prost izgled, obavezuje jednog, ovlauje drugog uesnika. Ugovornici imaju strogo podijeljene uloge, jedan je samo dunik, drugi samo povjerilac. Dvostrano obavezujui (sinalgmatini) ugovori su ugovori ijim zakljuenjem za ugovorne strane nastaju uzajamna prava i obaveze, to znai da se svaki od ugovaraa istovremeno pojavljuje i u ulozi povjerioca i u ulozi dunika. U okviru obostrano obavezujuih ugovora pravna teorija dijeli ove ugovore na prave i neprave obostrano obavezujue ugovore. Pravi obostrano obavezujui (contractus

60

Created by - I bilateralis aequalis), a nazivaju se jo i uzajamni ugovori. To su ugovori kojima se vri uzajamna razmjena inidbi. Ona se obavlja po principu do ut des. Nepravi, obini ili nesavreni obostrano obavezujui ugovori (contractus bilateralis inaequalis) razlikuju se od pravih po motivaciji odnosa u kome stoje meusobna prava i obaveze ugovornika. Nijesu motivisani eljom za meusobnom inidbi,ve nekim drugim tenjama, kao to je na pr.ugovor o poklonu. U neprave ugovore se svrstavaju i oni koji su u trenutku nastanka bili jednostrano obavezujui,a li su kasnije postali dvostrano obavezni. To je sluaj kod ostave kada ostavoprimac ima trokova oko odravanja stvari. Raskid ugovora zbog neispunjenja mogu je samo kod dvostranoobavezujuih ugovora u samo je kod njih mogue istai prigovor neispunjenja. Pitanje rizika sluajne propasti stvari i prekomjernog oteenja se postavlja samo kod dvostranoobaveznih ugovora. Kada se tumae dvostranoobavezni ugovori pravilo je da se trai zajednika namjera ugovornih strana. Jednostranoobavezni se tumae tako da predstavljaju to manji teret za lice koje ima odredjenu obavezu.

72. Jednostrani i dvostrani

Jednostrani pravni posao je posao koji se sastoji od izjave volje jednog lica odnosno jedne strane. U ove poslove spadaju: testament, otkaz ugovora i izjava o raskidu ugovora zbog neizvrenja, derelikcija, odricanje od prava koja pripadaju, javna obeanja nagrade, izdavanje hartija od vrijednosti i dr. Ovim pravnim poslovima mogu se stvarati obaveze za sebe, raspolagati svojim pravom, stvarati prava za trea lica ali se ovima nemogu nametati obaveze. Dvostrani pravni poslovi (ugovori) su saglasne izjave volje dviju ili vie strana radi postizanja nekog pravnog dejstva. U ove poslove se ubrajaju svi ugovori ukljuujui i poklon jer u njegovom zakljuenju uestvuje s jedne strane poklonodavac a sa druge poklonoprimac. Dok poslovi koji se sastoje od izjave volje samo jednog subjekta mogu biti samo jednostrani, dotle izjave vie subjekata, kombinujui se, mogu biti ili jednostrani (vie lica javno obea odreenu nagradu) ili dvostrani ili viestrani.

73. Teretni i dobroini

Podjela na teretne i dobroine ugovore izvreno je prema tome da li se za korist koju jedna ugovorna strana dobija od druge daje naknada ili ne. Teretni je ugovor kod koga jedna strana daje naknadu za korist koju na osnovu ugovora dobija od druge strane (ugovor o kupoprodaji, zakupu),to e rei da jedna strana preuzima na sebe obavezu u cilju da od druge dobije korist koja odgovara onome to ona sama ini ili daje. Ovi ugovori se jo nazivaju i ugovoru iz naknadu ili onerozni ugovori. Dobroini ugovori su oni kod kojih strana ne daje naknadu za ono to je dobila od druge strane (ugovor o poklonu, ostavi, posluzi, zajmu). Oni se zakljuuju iskljuivo u interesu

61

Created by - I jedne strane, tako da druga na sebe preuzima obavezu, ne oekujui nita zauzvrat. Dobroini ugovori se jo nazivaju i ugovori bez nadoknade ili lukrativni ugovori. Uslovi zakljuenja dobroinih ugovora su stroiji od uslova koje se trae za zakljuenje teretnih ugovora (ugovor o poklonu trai se forma). Teretni ugovori su po pravilu neformalni. Ovi ugovori se razlikuju na planu ugovorne odgovornosti. Kod teretnih ugovarai odgovaraju za pravne i materijalne nedostatke ispunjenja. Pravilo je da se nejasne odredbe dobroinih ugovora tumae tako da predstavljaju to manji teret za dunika, dok se nejasne odredbe teretnih ugovora tumae tako da se utvrdi zajednika namjera stranaka, ravnotea uzajamnih davanja. Lina svojsta i motivi lica koja su zakljuila dobroini ugovor imaju mnogo vei pravni znaaj, zato se i mnogo lake mogu raskinuti.

74. Komutativni i aleatorni

Prema odredjenosti prava i obaveza u momentu zakljuenja ugovora, ugovori se dijele na komutativne i aleatorne. Komutativni su oni kod kojih su u momentu zakljuenja ugovora poznati i visina i odnos uzajamnih davanja. To su ugovori kod kojih ugovarai u momentu zakljuenja ugovora tano znaju ta koja od stana potrauje a ta duguje. Nita nije ostalo nita da bude utvreno naknadno u zavisnosti od nekog neizvjesnog ili vremenski neodreenog dogaaja. Takvi su ugovori: ugovor o prodaju, zakupu i sl. Aleatorni ugovori su ugovori kod kojih u momentu zakljuenja nije poznato ko e od ugovaraa dobiti ili izgubiti tj. za koga e nastati pravo, a za koga obaveze i nije poznat njihov medjusobni odnos. Oni u cjelosti ili djelimino zavise od nekog neizvjesnog ili vremenski neodreenog dogaaja. Da bi jedan ugovor bio aleatoran potrebno je da postoji neizvjesnost u pogledu dobitka ili gubitka za obije strane. Na aleatorne ugovore se ne primjenjuju pravila o leziji, tj. pravila o prekomjernom oteenju. Za njih je karakteristino to da stranke unapred pristaju na nejednak odnos prestacija, tako da jedna strana moe dobiti sve a druga nita. Alea iskljuuje leziju (ugovor o doivotnom izdravanju).

75.Ugovori sa trenutnim i trajnim izvrenjem

Prema duini trajanja prestacije ugovori se dijele na ugovore sa trenutnim izvrenjem obaveze i ugovore sa trajnim izvrenjem obaveze. Ugovori sa trenutnim izvrenjem obaveze su ugovori kod kojih se obaveza sastoji iz jednog akta injenja ili uzdravanja koji se izvrava u jednom momentu. Ugovori sa trajnim izvrenjem prestacije su ugovori kod kojih se izvrenje obaveze sastoji iz vie akata injenja ili proputanja. Praktini znaaj ovakve podjele ugovora ogleda se u nainu njihovog prestanka. Kratkotrajni ugovori se po pravilu ne mogu raskinuti voljom jednog ugovornika, ukoliko drugi ne prekri svoju obavezu. Kod ugovora sa trajnim izvrenjem ne mora da postoji neki poseban razlog, a raskid takvog ugovora se naziva otkaz. 62

Created by - I Samo kod ugovora sa trajnim izvrenjem obaveza moe se postaviti pitanje promjenjenih okolnosti. Ukoliko je ugovor sa trenutnim izvrenjem prestacije, raskid ili ponitenje ugovora djeluju retroaktivno, a kada su u pitanju ugovori sa trajnim izvrenjem obaveze, raskid ili ponitenje djeluju pro futuro,tj.smatrae se da nikad nijesu ni postojali.

76. Jednostavni i mjeoviti

Prema karakteru prestacije ugovori se dijele na jednostavne i mjeovite. Jednostavni su oni iji se bitni elementi poklapaju sa bitnim elementima koje zakon predvidja za odredjenu vrstu imenovanih ugovora. Mjeoviti ugovori su ugovori ija se sadrina sastoji od elemenata karakteristinih za 2 ili vie ugovora, ali tako da sainjavaju jedan jedinstveni ugovor. Jednostavan je ugovor o kupoprodaji, mjeoviti je npr. o pansionu, ugovor o alotmanu, itd. Ugovor o pansionu je mjeoviti ugovor jer objedinjava elemente ugovora o zakupu, o ostavi, o kupoprodaji i ugovoru o djelu. Mjeoviti ugovori se sastoje iz elemenata vie ugovora, ali ne tako da oni stoje jedni pored drugih samostalno, ve da su povezani tako da ine posebnu cjelinu tj. nov ugovor. Sloeni ugovori nastaju spajanjem 2 ili vie ugovora od kojih svaki ostaje samostalan.

77. Ugovori sa sporazumno odreenom sadrinom i ugovori po pristupu

Prema tehnici i nainu zakljuenja ugovori se dijele na ugovore sa sporazumno odredjenom sadrinom i ugovore po pristupu. Ugovori sa sporazumno odredjenom sadrinom su ugovori kod kojih ugovorne strane sporazumno odredjuju elemente i uslove ugovora. Ovi ugovori su pravilo u obligacionom pravu. Ugovori po pristupu su ugovori kod kojih samo jedna strana i to unaprijed odredjuje i elemente i uslove ugovora, dok druga strana pristupa ugovoru bez mogunosti pogadjanja i eventualne izmjene nekog od elemenata ili uslova iz ugovora. Kod ove vrste ugovora sadrina ponude postaje sadrina ugovora u momentu pristupanja ugovoru. Kod ugovora po pristupu ponuda je opta i stalna. Ponuda je opta jer je upuena neodredjenom i unaprijed neogranienom broju lica. Ponuda je stalna i dostupna javnosti putem tampanih formulara. Njihovu pojavu opravdava potreba brzog i pojednostavljenog zakljuenja ugovora. Oni se najee pojavljuju u oblasti tzv. javnih slubi (autobuski, eljezniki prevoz, ptt...) i kod kupovine proizvoda ija je cijena unaprijed utvrdjena.

78. Kolektivni i individualni

Prema tehnici i nainu zakljuenja ugovori se dijele na kolektivne i individualne. Kolektivni su oni koji proizvode pravno dejstvo za sva lica koja pripadaju odredjenoj grupi tj. kolektivitetu ili organizaciji, koja je ugovor zakljuila. Vae za one lanove kolektiva koji za njihovo zakljuenje nisu dali saglasnost ili su postali lanovi kolektiva

63

Created by - I posle zakljuenja ugovora. Za zakljuenje kolektivnog ugovora dovoljno je da se veina lanova saglasi sa njegovom sadrinom. Takvi su ugovori o radu, osiguranju i sl. Kolektivni ugovori najee sadre samo opte odredbe ili uslove pod kojima e njegovi uesnici docnije zakljuiti svoje individualne ugovore. Kolektivni ugovori predstavljaju pravni okvir za individualne, koje ga konkretizuju. Individualni su oni koji obavezuju samo ona lica koja su ih zakljuila. Individualni i kolektivni ugovori se razlikuju u pogledu pravnog dejstva, tj. s obzirom na injenicu da li obavezuju samo ona lica koja su dala saglasnost za zakljuenje ugovora ili se prostiru na sve lanove grupe u ime koje je zakljuen ugovor. Odredbe individualnih ugovora ne mogu biti u suprotnosti sa odredbama kolektivnog ugovora

79. Generalni, posebni, okvirni i pojedinani ugovori

Okvirnim ugovorom stranke zasnivaju odredjeni trajni poslovni odnos. U njemu se po pravilu odredjuje opti obim uzajamnih prava i obaveza i drugi elementi poslovne saradnje za jedan relativno dui vremenski period. Pojedinani ugovori se zakljuuju izmedju istih ugovornih strana za ostvarivanje svakog pojedinanog poslovnog poduhvata koji je predvidjen okvirnim ugovorom. Odnos okvirnog i pojedinanog je odnos opteg i posebnog. U pojedinanom nije potrebno ponavljati opte uslove i osnov na prava i obaveze predvidjene okvirnim ugovorom. Isto tako, pojedinanim ugovorom se mogu predvidjeti i drugaije obaveze i prava od onih u okvirnom ugovoru. Generalan je onaj ugovor kojim se samo uopteno reguliu prava i obaveze njegovih strana. Oni za predmet imaju inidbu koja treba izvravati u duem vremenskom razdoblju. Generalni ugovori su oni kojima stranke odredjuju opte elemente svog poslovnog odnosa za jedan veliki poslovni poduhvat (npr. izgradnja krupnih investicionih objekata). Po pravilu, obligacioni odnosi nastali takvim ugovorom e trajati nekoliko kalendarskih godina. Na osnovu tako zakljuenog generalnog ugovora iste ugovorne strane zakljuuju posebne ugovore, ugovore za krai vremenski period (1. godine). Posebni ugovori predtsvljaju nain realizacije generalnog ugovora.Zajedniko ima je to to imaju isto cilj,ali su im funkcije razliite. Posebnim ugovorom se ne bi mogla utvrditi prava i obaveze koje bi bile suprotne pravima i obavezama utvrdjenim generalnim ugovorom. Posebni imaju sposobnost da se lako prilagode promijenjenim okolnostima i na taj nain se spreava raskidanje generalnog ugovora zbog novonastalih okolnosti.

80. Samostalni i akcesorni (Glavni i sporedni)

Prema medjusobnoj zavisnosti ugovore dijelimo na samostalne i akcesorne (zavisne). Samostalni ugovori su ugovori koji se zakljuuju i proizvode pravno dejstvo nezavisno od drugih ugovora. To je onaj ugovor bez kog se cilj ne moe postii, a za postizanje tog cilja nije potrebno postojanje nekog drugog ugovora.

64

Created by - I Zavisni su oni koji ne mogu samostalno da postoje ve je njihovo zakljuivanje i pravna egzistencija zavisna od nekog drugog ugovora. Akcesorni se mogu zakljuiti samo ako je zakljuen odredjeni samostalni ugovor. Njihov cilj je da pomau ostvarenje glavnog ugovora. Ako prestane postojati samostalni ugovor prestaje da postoji i akcesorni, jer on bez njega gubi smisao. Sporedni ugovor,iako zavisi od glavnom,nema nikakvog uticaja na pravnu opstojnost glavnog ugovora Zavisni su: ugovor o jemstvu, zaloga, hipoteka, ugovorna kazna. Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da e ispuniti ponovanu i dospjelu obavezu dunika, ukoliko to ne uini dunik. Ukoliko iz bilo kog razloga prestane da postoji osnovni ugovor prestaje i ugovor o jemstvu.

81. Intuitu personae i bez svojstva linosti

Jedan od kriterijuma podjele ugovora jeste kriterijum linosti ugovornika. Ugovor zakljuen intuitu personae je ugovor kod kog su lina svojstva jedne ili obje ugovorne strane odluujua za nastanak ugovora. Svaka obaveza iz obligacionog odnosa ima lini karakter, u tom smislu to vai samo za odredjenog dunika i ne tie se nikog treeg. Medjutim, sve obaveze ne zavise podjednako od lica kome pripadaju. Neke od njih su po samoj prirodi stvari, po zakonu, ili po ugovoru takve da ih ne moe ispuniti niko drugi osim dunika, jer njegove fizike ili duhovne snage karakteriu inidbu (obaveza slikara da izradi sliku) lina. Naspram njih, postoje ugovori koji su zakljueni bez obzira na lina svojstva i ije ispunjenje od strane samog dunika nije neminovno da bi se zadovoljio interes povjerioca. Njih moe ispuniti i svako tree lice, umjesto dunika (to su npr. sve obaveze koje se tiu isplate odredjene sume novca). Za njih tree lice moe jemiti povjeriocu, a moe i preuzeti dug ili ga ispuniti. Ugovori intuitu personae ne mogu se osigurati jemstvom niti je kod njih mogua zamjena dunika, a ovakav ugovor se moe ponititi zbog zablude u poglednu linosti ugovornika. Oni prestaju prestankom linosti (smru fizikog lica ili likvidacijom pravnog) i ne prelaze na naslednike. Nelini se ne gase i prelaze na naslednike.

82.Predugovor i glavni ugovor

Predugovor je ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da zakljue kasnije tzv. glavni ugovor. Cilj predugovora je da se pripremi i olaka zakljuenje glavnog ugovora. Ukoliko jedna od ugovornih strana ne izvri obavezu iz predugovora i ne zakljui glavni ugovor, druga strana moe da raskine ugovor i trai naknadu tete. Da bi predugovor obavezivao ugovorne strane potrebno je da se one saglase o bitnim sastojcima glavnog ugovora (npr. kod kupoprodaje treba da budu odredjeni stvar i cijena). Propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovanosti ugovora. Ukoliko jedna od stranaka u predugovoru nije voljna da zakljui glavni ugovor, sud e na zahtjev zainteresovane stranke naloiti drugoj da taj ugovor zakljui u roku koji e joj odrediti sud. Tako se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvidjenog za njegovo zakljuenje, a ako taj rok nije predvidjen,

65

Created by - I onda od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebalo da bude zakljuen. Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti poslije njegovog zakljuenja toliko promjenile da on ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u vrijeme njegovog zakljuenja clausula rebus sic stantibus sastavni je dio svakog predugovora. Glavni ugovor je ugovor koji predstavlja razmjenu saglasnih izjava volje izmedju dva ili vie lica, kojom se zasniva, mijenja ili ukida odredjeni pravni odnos.

83. Kauzalni i apstraktni

Prema vidljivosti kauze ugovori se dijele na kauzalne i apstraktne. Prilikom zakljuenja ugovora obaveze koje ugovornici preuzima imaju svoj osnov. Ukoliko je osnov vidljiv iz same sadrine ugovora u pitanju je kauzalan, materijalan, konktretan ili individualizovan ugovor. Njime se oznaacaju svi oni ugovori koji ne sadre golo obeanje odreene inidbe nego i saglasnost ugovornika o pravnoj namjeri obeanja, tj. razlog ili svrhu obavezivanja. Kauzalni su oni kod kojih je osnov ugovora odredjen i jasan, tako da se tano zna zato se stranke obavezuju. Apstraktni su oni kod kojih se ne vidi osnov, tako da se ne zna za ta se stranke obavezuju,ni koji im je cilj u konkretnom sluaju. Apstrakni ugovori sadre apstrakno obeanje odreene inidbe bez navoenja razloga obavezivanja (cautio indiscreta). I apstraktni imaju kauzu ali se ona ne vidi. Naravno, on mora imati razlog obavezivanja jer nastanak dugovinskog odnosa bez odredjenog cilje je protivno zakonima razumnog postupanja. Svrha apstraktnog ugovora moe biti da se neka sumnjiva obaveza utvrdi kao izvjesna i iza njega se moe skrivati posao koji pravni poredak ne odobrava. Praksa je pokazala da se ti ugovori najee i zakljuuju ba u vidu prikrivanja posla koji pravno nije dozvoljen.

84.Formalni, realni i konsesualni ugovori

Formalni ugovori su oni za ije zakljuenje nije dovoljno da ugovorne strane postignu saglasnost volja, ve je neophodno da ta saglasnost bolja bude izraena u posebnoj formi. Potovanje forme je bitan elemenat postojanja ugovora. Ukoliko nije potovana forma ugovor je nitav. Realni ugovori su svi oni ugovori gdje takodje nije dovoljna samo saglasnost volja ugovornih strana, ve je za nastanak ugovora neophodna i predaja stvari koja ini predmet ugovaranja (ire uzevi, realni ugovori bi takodje bili formalni, samo to se radi o osobenoj formi predaja stvari). Konsensualni ugovori su oni za ije nastajanje nije potrebna nikakva forma osim obina saglasnost volja saugovaraa, odnosno solo consensu. Za punovanost ovih ugovora se ne trai nita vie od te saglasnosti. Momentom saglasnosti volja izraene rijeima ili konkludentnim radnjama nastaje ugovor. Za zakljuenje ugovora potrebna je i namjera da se zakljui ugovor, obina saglasnost miljenja o nekoj stvari ne znai i saglasnost u smislu zakljuenja ugovora. U sluaju preuzimanja ostaliih radnji, na pr.predaja stvari,upis u zemljine knjigene spadaju u zakljuenje ugovora, ve imaju drugo znaenje.

66

Created by - I -

85. Tipski, standardni i formularni ugovori

Tipski ugovori su oni koji na jednoobrazan nain reguliu odreene odnose u jednoj privrednoj oblasti. Tako se na osnovu dugogodinje prakse dolo do sastojaka ugovora koji odgovaraju porebama odreenog prometa, pa su ti sastojci formulisani u odgovarajue odredbe tipskog ugovora, kome se zamjera da je izraz volje ekonomski jae strane, jer je sainjen od asocijacije privrednika ili nekog meunarodnog tijela. Standardni ugovori su oni koji nastaju u odreenoj oblasti poslovanja i sadre izvjesne elemente karakteristine za tu vrstu posla. Stranke mogu precizirati niz sastojaka, ali vecina sastojaka je detaljno odreena. Formularne ugovore stavljaju u promet banke, eljeznice, robne kue, skladita itd. i oni ele da formuliui ugovore na osnovu velikog iskustva, predvide sve situacije koje bi mogle nastati iz odreenog pravnog odnosa sa velikim brojem klijenata. Po pravilu ne dozvoljava se nikakvo odstupanje od uslova predvienih u takvom ugovoru, pa se rezerve druge strane ne prihvataju. Po svojoj prirodu to su ugovori po pristupu.

DEJSTVO UGOVORA 86.Dejstvo ugovora

Pravilo je da ugovor proizvodi pravna dejstva samo u odnosu na lica koja su ga zakljuila. Ugovorom nastaju obligacije. Obligacije su relativna prava. Ova prava djeluju izmedju strana ugovornica. Za ta lica nastupaju odredjene obaveze i odredjena prava. Ovo pravilo se primjenjuje na ugovore zakljuene intuiti persona bez izuzetka. U svim ostalim sluajevima dejstva ugovora se prostiru i na univerzalne sukcesore ugovornih strana. Ugovor je za sve ostale posao. Ugovorom se mogu stvarati samo imovinska prava, i to ne sva ve samo neko od njih. a)Dejstvo ugovora meu ugovornim stranama Ugovor kao zakon vai prije svega za njegove tvorce, za lica koja u njemu uestvuju za ugovorne strane. Za ostala tzv. trea lica, ugovor ne proizvodi ni prava ni obaveze. On je za njih tudji posao koji im ne moe ni koditi ni koristiti. Pojmom tree lice u odnosu na ugovore ne obuhvataju se sva ona lica koja nisu neposredno uestvovala u njegovom zakljuenju, jer i ona mogu imati svojstvo ugovorne strane. Takva su npr. lica koja ugovor sklapaju preko svojih zastupnika, koji istupaju u njihovo ime i za njihov raun. Ona nisu trea lica jer je ugovor njihov a ne tudji. Treim licima u odnosu na ugovor smatraju se samo ona lica koja u njegovom zakljuenju nisu uestvovala ni neposredno ni posredno. No, dejstvo ugovora ne mimoilazi ni sve njih. Treim licima ne mogu se smatrati naslednici strana ugovornica. Oni nisu trea lica u pravnom smislu zato to na njih prelazi zaostavtina ostavioca takva

67

Created by - I kakva je, pa i prava i obaveze iz ugovora koji je zakljuio ostavilac. Samo u 2 sluaja ugovor nee proizvoditi dejstvo prema naslednicima: 1. ako su se ugovornici tako sporazumjeli 2. ako je ugovor zakljuen s obzirom na lina svojstva jedno ugovornika tj. intuiti persona. Ipak, potraivanja i dugovi iz takvih ugovora koji su dospjeli jo za ivota ostavioca prelaze na naslednike. Oni e npr. biti duni da plate ve dospjelu zakupninu, nagradu za izvreni posao, da naknade trokove nainjene u cilju izvrenja ugovora itd. b)Dekstvo ugovora prema treim licima Pravilo je da ugovor dejstvuje samo izmedju ugovornika i njihovih naslednika. Ali ovo pravilo nije bez izuzetka. Odstupanja od njega su mogua i do njih dolazi voljom lica koja ugovor zakljuuju. Ugovornici mogu hteti da ugovor proizvodi dejstvo i prema treim licima, pa zato ugovoriti da dunik dugovanu inidbu izvri nekom treem umjesto drugoj ugovornoj strani. Na taj nain i tree lice koje nije uestvovalo u zakljuenju ugovora, biva pozvano da uestvuje u njegovom izvrenju. Uee treeg nije, medjutim, uvijek isto ve moe imati dvojak karakter: 1. on je samo ovlaen da primi inidbu od dunika ali nema pravo da zahtijeva i njeno izvrenje. 2. on stie vlastito pravo da potrauje inidbu. Ako trei uestvuje u izvrenju ugovora bez prava da sam zahtijeva inidbu od dunika, rije je o ugovoru o ispunjenju treem licu ili o nepravom ugovoru u korist treeg. Ugovor po svojim pravnim karakteristikama ne predstavlja posebnu vrstu ugovora. On je obian obligacioni ugovor kod kojeg samo dunik svoju obavezu ne treba da izvri povjeriocu, nego odredjenom treem licu, koje povjerilac ugovorom ovlauje da inidbu primi, ukoliko mu ona bude ponudjena. Obligacioni odnos ne nastaje izmedju dunika (obeaoca) i treeg lica, ve jedino izmedju dunika i druge ugovorne strane. Zato ovaj ugovor i ne predstavlja u stvari izuzetak kod pravila da ugovor dejstvuje samo medju ugovornicima.

87.Ugovor u korist treih lica

Tree lice moe uestvovati u ispunjenju ugovora sa vlastitim trabenim pravom prema duniku. Ono se pritom ne pojavljuje ni kao zastupani ni kao pravni sledbenik povjerioca. Takav pravni status treeg odredjuju same stranke ugovornice zakljuujui tzv. pravni ugovor u korist treeg lica. Njime je uinjen stvarni izuzetak od pravila da ugovor ne dejstvuje prema treima. Pojavio se u doba razvijenog prometa dobara i usluga. Tipini su: ugovor o osiguranju ivota i poklon sa nalogom. Ugovorom u korist treeg lica jedna ugovorna strana se obavezuje drugoj da odredjenu inidbu izvri nekom treem, s tim to se trei ovlauje da od dunika samostalno i neposredno zahtijeva ispunjenje ugovora u svoju korist. Kod ovog ugovora razlikuju se 3 lica: - ono koje obeava da e uiniti neto treem koje se naziva obealac ili promitent 68

Created by - I - ono kome takvo obeanje daje, a koje se naziva stipulant ili promisar - lice u iju korist prva dva neto ugovaraju, a koje se zove korisnik ili beneficijar. Prva dva lica uvijek su odredjena, dok tree moe biti odredljivo. Trei stie pravo povjerioca iz ugovora u ijem zakljuenju ne uestvuje ni posredno ni neposredno. Za nastanak tog prava nije potrebna ni njegova volja ni njegovo znanje, pa ni njegova poslovna slosobnost. To moe biti i lice koje jo nije rodjeno odnosno preduzee koje nije osnovano. Tree lice moe i da ne prihvati pravo koje mu se nudi, da ga odbije. Ako to uini, smatra se da ga nije nikad ni steklo. A izjavi li da ga prihvata, stipulant ne moe vie, bez njegove saglasnosti, ni opozvati ni izmjeniti korist koja je za njega ugovorena. Posle tog opozivanja odnosne izmjena bie mogua jedino ako je tako utvrdjeno ugovorom. Medjutim, ovo ogranienje ne vai za ugovore kojima se promitent obavee da e uiniti neto u korist treeg tek posle smrti stipulantove. Takvu korist stipulant moe opozvati u svako vrijeme, pa i testamentom, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi to drugo. Da bi ugovor u korist treeg lica bio punovaan potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije grupe uslova. Prva grupa uslova tie se odnosa na relaciji stipulant-promitent, a drugu grupu ine uslovi koji se odnose na korisnika (beneficijara). Prva grupa: 1. da su stipulant i promitent poslovno sposobni 2. da postoji saglasnost volja stipulanta i promitenta 3. da je predmet ugovora mogu, doputen i odredjen ili odrediv 4. da postoji kauza ugovora 5. da je ispotovana forma ugovora. Druga grupa uslova tie se korisnika ili beneficijara. Potrebno je da: 1. korisnik nije jedan od ugovornika 2. da je korisnik odredjen ili odrediv. Zakon ne trai da beneficijar bude poslovno sposobno lice, a ugovor moe biti zakljuen i u korist budueg lica.

88.Dejstvo ugovora u korist treih lica

Zakljuenje ugvoora u korist treeg lica nastaju 3 vrste odnosa i to: 1. odnos izmedju stipulanta i promitenta 2. odnos izmedju stipulanta i beneficijara 3. odnos izmedju promitenta i beneficijara. Odnos izmeu stipulanta i promitenta: je ugovorni odnos dvije strane modifikovan odredbom o ugovaranju u korist treeg lica. injenica da je ugovor zakljuen u korist treeg lica ne iskljuuje pravo stipulanta da zahtijeva ispunjenje ugovora. Naprotiv, stipulant ima pravo da od promitenta zahtijeva da ispuni obavezu iz ugovora onako kako ona glasi. Ukoliko beneficijar odbije da primi korist koja mu po ovom ugovoru pripada, stipulant ima pravo da zahtijeva ispunjenje u svoju korist. Odnos izmeu stipulanta i beneficijara:

69

Created by - I objanjava zato je stipulant zakljuio ugovor u korist beneficijara. Najee zato to eli da na taj nain ispuni svoju ranije nastalu obavezu prema beneficijaru ili zato to hoe da beneficijaru uini poklon, ali i u cilju davanja kredita beneficijaru. Stipulant moe da opozove ugovorenu korist do momenta njenog prihvatanja od strane beneficijara. Prihvatanjem koristi od strane beneficijara prestaje pravo stipulanta na opoziv. Odnos izmeu promitenta i beneficijara: je odnos izmedju povjerioca i dunika. Ugovor u korist beneficijara stvara neposredno pravo za beneficijara da trai izvrenje ugovora od strane promitenta. Promitent moe da istakne u odnosu na beneficijara sve prihode koje moe da istakne i prema stipulantu (prigovor nevanosti ugovora , prigovor neispunjenog ugovora, prigovor neurednog ispunjenja objektivni prigovori). Dok prigovore koji ne proizilaze iz ugovora, ali koje ima prema stipulantu (npr. kompenzacije, nesposobnosti i sl.) ne moe isticati prema korisniku. Druga je stvar ako promitent takve prigovore ima i naspram korisnika lino. Poto ugovor nije korisnikov on ga ne moe ni raskinuti ni zahtijevati naknadu tete zbog neispunjenja. On ne moe da trai izvrenje cijelog ugovora ve samo korist koja je za njega ugovorena. Ugovor se moe zakljuiti u korist ali ne i na teret treih lica, jer bi to znailo direktno ugroavanje sigurnosti, prava i slobode treih.

89.Ugovor o obeanju inidbe treeg lica

Ugovor se moe zakljuiti u korist, ali ne i na teret treih lica, jer bi to znailo direktno ugroavanje sigurnosti, prava i slobode treih lica, ali i pravne sigurnosti. Obeanje uinjeno drugom da e trei neto uiniti ili propustiti, treeg ne obavezuje, a obealac odgovara za tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga to trei nee da se obavee ili da izvri ili da propusti odredjenu radnju. Obeavalac nee odgovarati ako je drugom obeao da e se samo zauzeti kod treeg da se ovaj obavee da neto uini ili propusti, a u tome nije uspio i pored potrebnog zalaganja. To znai da ovaj ugovor nije bez dejstva, jer on obavezuje onoga ko je tuu inidbu obeao. U sluaju da je namjera strana ugovornica bila iskljuivo da se obavee tree lice, tada e ugovor biti bez dejstva.

PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

90.Svojevrsna dejstva uzajamniih ugovora

Kod uzajamnih ugovora obaveza jedne strane ini osnov obaveze druge strane. Dejstva ovih ugovora se ogledaju u sledeem: 1)Obje strane su dune, po pravilu, da istovremeno ispune svoje obaveze

70

Created by - I 2)Strana koja prenosi na drugu neko pravo na stvar, duna je da garantuje za materijallne i pravne nedostatke stvari 3)Uzajamne inidbe treba da budu priblino jednake vrijednosti, ako je komutativan ugovor 4)Ako strana ne eli da ispuni obavezu, druga moe odustati od ugovora 5)Ako se na tetu jedne strane bitno promijene okolnosti ona moe traiti da se ugovor raskine ili revidira 6)Ako ispunjenje jedne strane postane nemogue, ni druga strana vie nije u obavezi

91.Pojam i pravna priroda prigovora neispunjenja ugovora

Svaka strana kod uzajamnih ugovora pristaje da ispuni svoju obavezu, ali samo pod uslovom da u isti mah dobije protivinidbu. Pravo na inidbu osigurano je prigovorom neispunjenja ugovora ili exceptio non adimpleti contractus. Njime se jedan ugovornik moe posluiti u sluaju kad drugi zahtijeva od njega da ispuni obavezu a sam jo nije ispunio svoju niti nudi njeno ispunjenje. Meutim, postoje i izuzeci od pravila o istovremenosti ispunjenja obaveza. Oni mogu biti odreeni ugovorom, zakonom ili proizii iz prirode posla. Uspjeno isticanje prigovora neispunjenja ugovora predpostavlja odreene uslove: - postojanje punovanog ugovora izmeu tuioca i tuenog - potrebno je da tuena strana nije bila duna da prva ispuni svoju obavezu prema tuiocu, ni po ugovoru, ni po zakonu, ni po prirodi posla - obaveza tuioca zbog ijeg neipunjenja tueni prigovara mora imati karakter protivinidbe u odnosu na obavezu tuene strane, tj. mora predstavljati njegovu glavnu obavezu iz istog ugovora - potrebno je da tueni ostaje pri ugovoru i da priznaje svoju obavezu prema tuiocu ali odbija da je on prvi ispuni - tueni treba da ima punovano protiv- potraivanje od tuioca zbog kojeg mu prigovara. a)Pravna priroda Prigovor neispunjenog ugovora spada u red tzv.dilatornih (odlonih prigovora). Istiui ga tueni ustvari saoptava tuiocu da nee da izvrava svoju obavezu, jer on nije izvio njegovu ili da e izvriti tek nakon to on izvi njegovu obavezu. Desi se i da tueni ne istakne prigovor, iako je oigledno da tuilac nije ispunio svoju obavezu njemu, niti je ovlaen da prvi zahtijeva ispunjenje,sud e ga osuditi na bezuslovno izvrenje obaveze. Prigovor neispunjenog ugovora predstavlja pravno sredstvo odbrane od nesavjesnih povjerilaca.

71

Created by - I -

92. Odgovornost zbog pravnih nedostataka (pojam,uslovi, vrste)

Kod teretnik ugovora kojima se ustupa neko pravo na stvar, prenosilac ima dvostruku obavezu prema pribaviocu: obavezu prenosa dravine i obavezu prenosa prava. Prenosilac je duan da garantuje pribaviocu da preneto pravo postoji i da nema pravnih smetnji za njegovu upotrebu. Evikcija se sastoji u uznemiravanju pribavioca stvari na osnovu nekog prava koje je postojalo prije pribavioevog sticanja te stvari, a za koje prilikom zakljuenja ugovora pribavilac nije znao. U tom sluaju, postojanje prava treeg lica ima za posledicu iskljuenje, oteavanje ili umanjenje prava pribavioca, na koje on ne samo da nije pristao nego za njihov postojanje nije ni znao. Uznemiravanje je pravno i vri se isticanjem pravnog osnova koji iskljuuje pribavioevu dravinu ili ga ometa u vrenju prava, na nain to mu suava obim ovlaenja na koja je on raunao kad je zakljuio ugovor. Samo isticanje pravne pretenzije od strane treeg lica protiv pribavioca ne znai jos i evikciju. Ona e nastupiti tek ako spor izmedju treeg i pribavioca o premustvu sukobljenih prava okona na tetu pribavioca, ako tree lice izadje iz spora kao pobjednik. Medjutim, postoji evikcija i kad pribavilac, bez spora i bez obavjetenja prenosioca, prizna osnovano pravo treeg i ustupi mu stvar ili mu isplati svotu novca da bi ovaj odustao od svog oiglednog prava. Faktiko uznemiravanje ne ulazi u pojam evikcije. Obaveza zatite od evikcije koju ima samo prenosilac sastoji se u obavezi pruanja pomoi pribaviocu u sluaju spora koji pribavilac vodi sa treim licima, a u sluaju gubitka spora prenosilac je duan da pribaviocu vrati vrijednost koju je od njega primio i da mu nadoknadi tetu koju je pretrpio. a)Vrste evikcije Evikcija moe biti potpuna i djelimina. Potpuna evikcija postoji u sluaju gubitka dravine probavioca usled postojanja i isticanja prava treeg lica. Potpuna evikcija znai da je pribavilac lien dravine stvari (pravi vlasnik je uspio da dokae vindikacionom tubom svoje pravo svojine i oduzeta mu je stvar). U sluaju djemine evikcije pribavilac gubi dravinu na dijelu stvari ili ima dravinu cijele stvari s tim to su mu ovlaenja ua od onih koja je on imao na umu prilikom zakljuenja ugovora (prodaja stvari koja je optereena slubenou). Razlikovanje na potpunu i djeliminu evikciju vri se radi utvrdjivanja visine naknade koja pripada pribaviocu. Prenosilac je obaveza da titi pribavioca od opasnosti evikcije kojom prijeti pravno uznemiravanje to dolazi od treeg duan je da sprijei ili preduprijedi evikciju. b)Uslovi obaveze zatitite od evikcije Da bi se radilo o evikciji, potrebno je da su ispunjeni sledei uslovi: - uznemiravanje pribavioca treba da se zasniva na nekom pravu - pravni nedostatak treba da se nalazi u prenosioevom pravu - da postoji savjesnost pribavioca (ako je nesavjestan nema pravo na zatitu, ali ima pravo na povraaj datog) 72

Created by - I - pribavilac treba da obavijesti prenosioca o pravnom uznemiravanju. - pribavilac ne odgovara za faktiko uznemiravanje pribavioca, ve samo za ona uznemiravanja koja su posledica vrenja prava nekog treeg lica. Pribavilac moe biti uznemiravan ili putem tube ili putem prigovra. U oba sluaja pribavilac ima pravo da pozove u zatitu prenosica, tj. lice sa kojim je zakljuilo ugovor i koje ima obavezu da ga zatiti od evikcije (moe i tubom za utvrdjivanje traiti, u sluaju opravdanog straha od evikcije, od suda da utvrdi da li postoji ili ne pravo treeg lica). Ovu tubu moe podii i tree lice koje tvrdi da ima neko pravo i tada govorimo o pozitivnoj tubi za utvrdjivanje, kao i pribavilac koji nastoji dokazati da lice nema pravo koje istie negativna tuba za utvrdjivanje. - pravni nedostatak treba da postoji u prenosioevom pravu da bi pribavilac imao pravo da zahtijeva zatitu od evikcije. To znai da pribavilac ima pravo na zatitu samo ukoliko je pravni nedostatak postojao prije nego to je on stekao stvar od prenosioca. Neophodno je da je stvarno pravo treeg lica nastalo dok je stvar bila u dravini prenosioca. - da bi imao pravo na zatitu od evikcije pribavilac mora biti savjestan. Potrebno je da on nije znao za postojanje prava treeg lica. Ukoliko je za to pravo znao nema pravo na zatitu ove vrste, tada ima pravo na povraaj datog. Pravilo je da se pribavilac ne moe pozivati na zatitu od evikcije ukoliko mu je prenosilac prilikom zakljuenja ugovora izriito naglasio da na stvari postoji slubenost ili neko drugo pravo treeg lica. Ukoliko je slubenost ili neko drugo pravo bilo upisano u zemljine knjige, pribavilac, po pravilu, nema pravo na zatitu jer se ne radi o nevidljivom nedostatku, a ukoliko je pravo treeg lica bilo upisano u zemljine knjige, pribavilac ima pravo na zatitu od evikcije. - pravno uznemiravanje moe biti izvreno sudski i vansudski. U sluaju vansudskog uznenmiravanja pribavilac moe da podnese negativnu tubu za utvrdjivanje. Ukoliko pribavilac ne pozove prenosioca ve se sam upusti u spor to ne znai da je prenosilac oslobodjen obaveze zatite od evikcije. On se ove obaveze moe osloboditi samo ukoliko dokae da je raspolagao sigurnim sredstvima i dokazima da se odbije zahtjev treeg lica. Ukoliko je pribavilac bez obavjetenja prenosioca prizvao oigledno pravo treeg lica, ima pravo da od prenosica zahtjeva naknadu svega to je dao treem licu i ima pravo na naknadu tete. Ukoliko prenosilac ne zatiti pribavioca od pravnog uznemiravanja, pribavilac ima pravo na povraaj datog i naknadu tete. c)Pravne posledice evikcije Posledice evikcije zavise od toga da li je ona potpuna ili djelimina. Ako je pribavilac lien dravine stvari zato to je tree lice povrati vindikacionom tubom ili tubom po osnovu hipoteke, ugovor se raskida sam od sebe (po sili zakona), bez ikakve izjave pribavioca potpuna evikcija. Ako je dolo samo do djelimine evikcije, pribavilac moe birati izmedju 2 mogunosti: da ugovor raskine ili da zahtjeva srazmjerno snienje nadoknade koju je dao drugoj strani. Prenosilac je duan da otkloni nepovoljne posljedice evikcije koje trpi pribavilac. Obavezan je da mu vrati primljenu protivvrijednost i nadoknadi pretrpljenu tetu. Pravo na povraaj datog ima ak i pribavilac koji je znao za pravni nedostatak, dok obaveza povraaja primljenog tereti i prenosioca koji je ugovorom iskljuio svoju odgovornost za evikciju.

73

Created by - I Pravila o evikciji su dispozitivnog karatkera i postoji mogunost ugovornog ogranienja ili iskljuenja odgovornosti za pravne nedostatke stvari. Medjutim, ukoliko je u vrijeme zakljuenja ugovora prenosiocu bio poznat ili mu nije mogao biit nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o ogranienju ili o iskljuenju odgovornosti za pravne nedostatke je nitava. Pravo pribavioca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom 1 godine od saznanja za postojanje prava treeg lica. Medjutim, ako je tree lice prije isteka roka pokrenulo spor a pribavilac pozvao prenosioca da se u spor umijea, pravo pribavioca se gasi tek istekom 6 mjeseci po pravosnano okonanom sporu.

93. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari

Prenosilac je duan da obezbijedi pribaviocu ne samo mirnu ve i korisnu dravinu. Mirna dravina se titi primjenom pravila o zatiti od evikcije, a korisno primjenom pravila o zatiti pribavioca u sluaju fizikih nedostataka tj. mana stvari. Kae se da stvar ima mane ako nema oekivana svojstva ili porijeklo. Prenosilac je odgovoran zbog njih pribaviocu. Da bi stvar bila bez mane treba da ima svojstva koja od nje oekuje svaki potroa i svojstva koja oekuje konkretni pribavilac. Ali pribavilac moe od stvari oekivati i osobena svojstva tj. ona koja nemaju sve stvari odredjene vrste. Stvar ima materijalne nedostatke kad je nije mogue upotrijebiti u uobiajene ili u naroite svrhe (podobnost za naroite svrhe mora se posebno ugovoriti). a) Uslovi za odgovornost zbog materijalnih nedostataka Uslovi (pretpostavke) za odgovornost zbog materijalnih nedostataka stvari su: 1. nedostatak stvari treba da je znatan jer se neznatna mana ne uzima u obzir. Znatan nedostatak je onaj koji potpuno onemoguuje upotrebu stvari u odredjene svrhe, ili je u velikoj mjeri oteava. Da li je uslov ispunjen cijeni se od sluaja do sluaja. Pri tome se vodi rauna o apstraktnoj i konkretnoj mogunosti upotrebe stvari. 2. nedostatak treba da je nevidljiv ili skriven za pribavioca. Takvim se smatra onaj nedostatak koji pribavilac nije uoio niti ga je mogao uoiti pri pregledu stvari smatra se da pribaviocu nije mogao ostati nepoznat nedostatak koji bi paljivo lice sa prosjenim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao pribavilac, mogao lako opaziti pri uobiajenom pregledu stvari. Ali prenosilac odgovara i za nedostatak koji je pribavilac moga lako opaziti; ako je izjavio da stvar nema nikakav nedostatak ili da ima odredjena svojstva. 3. nedostatak mora postojati u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku u kome rizik prelazi na pribavioca posle toga ne odgovara. Ali je dovoljno ako u trenutku predaje stvari postoji makar zaetak iz kojeg se kasnije mana razvila (ivotinja inficirana zaraznom boleu). 4. pribavilac je duan da primljenu stvar pregleda ili je da na pregled im je mogue, i da o vidljivim nedostacima obavijesti prenosioca u roku od 8 dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. Ako je pregled izvren u prisustvu obiju strana pribavilac svoje primjedbe ne vidljive nedostatke treba da saopti odmah prenosiocu. Prenosilac nee

74

Created by - I odgovarati za nedostatke koji se pokau 6 mjeseci od predaje stvari, izuzev ako je ugovorom odredjen dui rok. b)Pravne posledice materijalnih nedostataka stvari Prenosilac je odgovoran ako se utvrdi da stvar ima materijalne nedostatke. Na ZOO priznaje pribaviocu sva mogua ovlaenja zbog materijalnih nedostataka stvari. Prije svega, on moe insistirati na urednom ispunjenju ugovora, zahtijevajui od prenosioca da nedostatak otkloni ili da mu preda drugu stvar bez mane. Osim toga, moe traiti snienje cijene, ili izjaviti da ugovor raskida. Uz to, ima i pravo na naknadu tete. Zakon ga obavezje da koristi prvo ispunjenje ugovora (otklanjanje nedostataka ili davanje druge stvar bez mane), pa tek ako ga ne dobije u razumnom roku stie pravo da ugovor raskine ili da zahtijeva snienje cijene. Ako se odlui na raskidanje ugovora, mora ostaviti prenosiocu naknadni razuman rok za ispunjenje, osim ako mu je prenosilac saoptio da ugovor nee ispuniti ili ako je oigledno da ga ne moe ispuniti ni u naknadnom roku. Kad naknadni rok prodje, ugovor se raskida po samom zakonu, ukoliko pribavilac bez odlaganja ne izjavi da ugovor odrava na snazi. Ako samo dio stvari ima nedostatke pribavilac moe raskinuti ugovor jedino u pogledu tog dijela, osim ako cijela ugovorena koliina stvari ini cjelinu. Pribavilac gubi pravo da zbog nedostatka ugovor raskine kad nije u stanju da stvar uopte vrati ili bar ne u onom stanju u kome ju je primio. U tom sluaju on ima na raspolaganju ostala prava. Pravo na raskidanje ugovora i sva druga prava zbog materijalnog nedostatka gase se po isteku 1 godine od dana odailjanja obavjetenja prenosiocu, izuzev ako je prenosioevom prevarom pribavilac bio sprijeen da ih upotrijebi. No i posle isteka tog roka, pribavilac koji jo nije isplatio cijenu za stvar moe protiv prenosioevog zahtjeva za plaanje istai svoj zahtjev da se cijena snizi ili da mu se naknadi teta. U vezi sa odgovornou za materijalne nedostatke stvari kupac je zatien i garancijom za ispravno funkcionisanje stvari po osnovu garantnog lista koji izdaje proizvodja, odnosno uvoznik robe.

94. Prekomjerno oteenje (laesio enormis)

Pravilo je da se prestacije stranaka u dvostrano obaveznim ugovorima nalaze u ekvivalentnom odnosu. Ukoliko se vrijednosti prestacija nadju u takvoj disproporciji da se prelazi zakonom odredjena granica tolerancije postoji prekomjerno oteenje. Dakle, to je institut kojim se u ugovornom pravu titi naelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja tj. naelo ekvivalentnosti. Ukoliko je medju ugovornim stranama u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zakljuenja ugovora oigledna nesrazmjera, oteena strana moe da zahtijeva ponitenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala da zna. Dakle, prekomjerno oteenje postoji: 1. ukoliko se ugovorne strane zakljuile dvostrano obavezni ugovor

75

Created by - I 2. ako je u vrijeme zakljuenja ugovora postojala oigledna nesrazmjera uzajamnih davanja 3. ako je oigledna nesrazmjera uzajamnih davanja rezultat zablude ili prevare jedne od ugovornih strana u vrijeme zakljuenja ugovora usled ega ona nije znala niti je mogla da zna za pravu vrijednost stvari. Visina te nesrazmjere odredjuje se zakonom. Prekomjerno oteenje ZOO je definisao kao oiglednu nesrazmjeru prestacija. Oteena strana ima pravo da podnese tubu i zahtjeva ponitenje ugovora. Ukoliko sud ovaj zahtjev usvoji i poniti ugovor, ponitenje djeluje ex tunc, tj. od poetka, tako da se smatra da ugovor nije ni zakljuen. Oteena strana moe da trai samo ponitenje ugovora a druga strana moe, ako hoe da odri ugovor na snazi ukoliko ponudi da nesrazmjera u vrijednosti prestacije bude otklonjena (ako ponudi dopunu svoje prestacije do njene prave vrijednosti). Pravo da se zahtijeva ponitenje ugovora prestaje istekom 1 godine od njegovog zakljuenja, a odricanje od ovog prava unaprijed nema pravno dejstvo. Pravilo o prekomjernom oteenju ne primjenjuje se na ugovor na sreu tj. aleatorne, ni u sluaju javne prodaje, ili kad je za stvar data vie cijena iz naklonosti. a)Zelenaki ugovor nitav je ugovor kojim neko, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem nekog lica, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obavezao da e dati ili uiniti (definicija po ZOO-u). Da bi jedan ugovor spadao u kategoriju zelenakih ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. subjektivni uslov odnosi se na namjeru jedne strane da za sebe ili za drugog ugovori korist koristei se stanjem nude, materijalnim neprilikama, lakomislenou ili zavisnou saugovaraa. 2. objektivni uslov znai da je ugovor takav da postoji oigledna nesrazmjera prestacija. Sankcija za zelenaki ugovor je nitavost. Ona moe biti djelimina ili potpuna. Djelimina postoji u sluaju kad se poniti samo neka od odredaba ugovora, a ne ugovor u cjelini. Lice koje je oteeno zakljuenjem zelenaskog ugovora ima pravo da trai smanjenje obaveze na pravian iznos, ukoliko sud procjeni da se taj njegov zahtjev ne protivi javnom poretku, prinudnim propisima i dobrim obiajima. Rok za isticanje ovog zahtjeva iznosi 5 godina i rauna se od dana zakljuenja ugovora.

95.Nemogunost za koju odgovara povjerilac

Nemogunost ispunjenja obaveze jedne strane moe uzrokovati druga strana, tj.povjerilac. Osim toga, povjerilac je odgovoran i za sluaj nemogunosti koja se zbila u vrijeme njegove docnje. U tim sluajevima dunikova obaveza se gasi, ali on zadrava svoje potraivanje prema drugoj strani. Meutim,poto je duniku oslobaanje od obaveze koristilo, njegovo potraivanje prema povjeriocu se smanjuje za iznos te koristi.

76

Created by - I Ako je nemogunost djelimina, povjerilac moe zahtijevati ispunjenje mogueg dijela, ali je duan da svoju protivinidbu ispuni u cjelosti.

96. Promijenjene okolnosti (Rebus sic stantibus)

Naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja zatieno je i mogunou raskida ili izmjene ugovora zbog promjenjenih okolnosti. Clausula rebus sic stantibus uzima u obzir nesklad tj. nepostojanje ekvivalentnosti prestacija do kog je dolo nakon zakljuenja ugovora tj. u toku njegovog ispunjenja. Da bi se u konkretnom sluaju radilo o promjenjenim okolnostima potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova (obiljeja): 1) Promijenjene okolnosti moraju biti izvanredne, odnosno nepredvidljive. Ugovornici se ne mogu pozvati na okolnosti koja su mogla biti predvidjena ili otklonjena. U nepredvidljive okolnosti spadaju izvjesni prirodni dogaaji,kao to su: poplava, sua,zemljotresi i sl. 2) da promjenjene okolnosti znatno oteavaju ispunjenje obaveza ili ine cilj ugovora neostvarljivim. ZOO kae da se to mora desiti u toj mjeri da je oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanja ugovornih strana i da bi bilo nepravino odrati ga na snazi. 3) da su promjenjene okolnosti nastupile prije isteka roka odredjenog za ispunjenje obaveza ugovaraa. a)Posledice promijenjenih okolnosti Strana koja zbog promjenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora, moe zahtjevati raskid ugovora. Medjutim, raskid ugovora zbog promjenjenih okolnosti se ne moe zahtijevati ukoliko je strana koja se poziva na promjenjene okolnosti bila duna da u vrijeme zakljuenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla savladati ili izbjei, kao ni u sluaju kada su promjenjene okolnosti nastupile po isteku roka odredjenog za ispunjenje njene obaveze. Kada nastupe promjenjene okolnosti i kada su ispunjeni svi zakonom predvidjeni uslovi jedna od ugovornih strana moe da sudskim putem zahtijeva raskid ugovora. Sudska odluka o raskidu, zbog promjenjenih okolnosti ima konstitutivno dejstvo. Prilikom odluivanja o raskidu ugovora odnosno njegovoj izmjeni sud se rukovodi naelima potenog prometa i vodei rauna naroito o cilju ugovora, optem interesu i interesu strana. Strana kojoj je zbog promjenjenih okolnosti znatno oteano ispunjenje obaveze ima pravo da zahtjeva raskid ugovora ali je to najpre duna da saopti saugovarau, i to im sazna za promjenu okolnosti. Ukoliko to propusti da uini ne gubi pravo da zahtjeva raskid ugovora ali je duna da nadoknadi tetu koju je njen saugovara zbog toga pretrpio. Ugovor se nee raskinuti ukoliko druga strana ponudi ili pristane da se odredjeni tj. problematini uslovi ugovora pravino izmjene, tj. da se izmjene do nivoa postizanja ekvivalentosti uzajamnog davanja. Ugovorne strane se mogu unaprijed odrei pozivanja na promjene okolnosti, osim ukoliko je to u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja.

77

Created by - I -

PRESTANAK UGOVORA
Svi obligacioni odnosi se mogu ugasiti usled odreenih,zajednikih uzroka. Osim optih, obligacioni odnosi imaju i posebne uzroke gaenje, a to su: a) Raskidanje b) Ponitenje c)Sluajna nemogunost ispunjenja obaveze d)Protek vremena i otkaz e)Smrt jedne strane ugovornice

97. Raskidanje ugovora (Sporazumno raskidanje)

Sporazumni raskid ugovora je nain prestanka ugovora do kog dolazi na osnovu sporazuma o odustajanju od ugovora koji je ranije zakljuen. Ugovorne strane odustaju od ranije zakljuenog ugovora na nain to zakljuuju novi ugovor kojim se raskida ranije zakljuen punovani ugovor. Kao to su slobodne da ugovor zakljue ugovorne strane su slobodne u granicama javnog poretka, prinudnih propisa i dobrih obiaja da ugovor sporazumno raskinu. Po rimskom (Justinijanovom) pravu ugovor se mogao sporazumno raskinuti samo prije nego to je makar jedna strana ispunila svoju obavezu. Danas se smatra da je raskidanje ugovora mogue sve dotle dok se on obostrano ne ispuni. Da bi dolo do sporazumnog raskida ugovora potrebno je da su ispunjeni opti uslovi koji se trae za punovanost ugovora. Ukoliko je za zakljuenje ugovora koji se sporazumno raskida zakonom bila propisana odredjena forma, potrebno je da i sporazumni raskid bude zakljuen u toj formi. U naoj pravnoj literaturi se smatra da sporazumni raskid ugovora nema retroaktivno dejstvo, tako da ugovor nee vaiti samo za budunost. Ono to je ranije uinjeno na osnovu ugovora ostaje punovano. Mjeutim, treba praviti razliku izmeu kratkotrajnih i dugotrajnih ugovora, jer je loginije da gaenje kratkotrajnih ugovora, samo po sebi ima retroaktivno dejstvo.

98.Jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja

Osim sporazumnim, ugovori mogu prestati i jednostranim raskidom. Jednostrani raskid ugovora je prestanak ugovora zbog neizvrenja od strane jednog ugovaraa. Do jednostranog raskida ugovora moe doi samo ukoliko je to zakonom izriito dozvoljeno ili su u toj mogunosti stranke postigle sporazum. ZOO predvidja da u dvostranim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe, ukoliko nije drugaije odredjeno, da zahtjeva ispunjenje obaveze ili raskinuti ugovor prostom izjavom volje, ako raskid ugovora ne nastupi po samom zakonu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete. Jednostrano se moe raskinuti samo punovaan ugovor. Pravo na raskid

78

Created by - I ugovora jedna ugovorna strana stie zbog potpunog ili djeliminog neispunjenja obaveze druge strane. Kada ispunjenje obaveze u odredjenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Povjerilac moe odrati ugovor na snazi ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dunika da zahtjeva ispunjenje ugovora, a ako pored toga dunik u razumnom roku ne ispuni obavezu, povjerilac moe izjaviti da raskida ugovor. Kada ispunjenje obaveze u odredjenom roku nije bitan sastojak ugovora, dunik zadrava pravo da i posle isteka roka ispuni obavezu, a povjerilac pravo da zahtijeva njeno ispunjenje. b)Uslovi raskida Jednostrano raskidanje ugovora pretpostavlja nekoliko uslova: 1)Da je strana koja trai raskid vjerna ugovoru- Ugovornik koji je prekrio svoju obavezu nema pravo da trai raskid. 2)Da druga strana nije ispunila svoju obavezu- Pretpostavka je da druga strana nije ispunila obavezu, tj. da je zapala u docnju. Ako se radi o potpunom neispunjenu, raskid je mogu u svakom sluaju, ako je djelimino, pitanje raskida je neto tee,jer je onda odustanak mogu samo u poglednu neispunjenog dijela. ZOO posebno ureuje raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama.Naime,ako izostane ispunjenje jedne uzastopne obaveze, ugovor se moe raskinuti ne samo u odnosu na nju, nego u odnosu na sve budue obaveze, kad je oigledno da nee biti ispunjene. 3)Da je protekao naknadni rok za ispunjenje- Ukoliko povjerilac eli da raskine ugovor, mora da ostavi duniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, a ako dunik ni u naknadnom roku ne ispuni obavezu nastupaju iste posledice kao i u sluaju kada je rok bitan sastojak ugovora. Povjerilac moe da raskine ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje duniku, ako iz njegovog dranja proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku. Isto tako, kada je prije isteka roka za ispunjenje oigledno da jedna strana nee ispuniti obavezu iz ugovora, druga strana moe da raskine ugovor i zahtijeva naknadu tete. Povjerilac koji zbog neispunjenja dunikove obaveze raskida ugovor, duan je to da saopti duniku bez odlaganja. Ugovor se ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze. Dejstvo ugovora sastoji se u tome to se obije ugovorne strane oslobadjaju svojih obaveza, izuzev obaveze da nadoknade eventualno nastalu tetu. Ukoliko je jedna ugovorna strana izvrila ugovor djelimino ili u potpunosti, ima pravo da zahtijeva da joj se vrati ono to je dala, a ako obije strane imaju pravo da zahtijevaju povraaj datog, uzajamna vraanja se vre po pravilu koja vae za izvrenje dvostranih ugovora. Pravilo je da svaka strana duguje naknadu za koristi koje je ue medjuvremenu imala od onoga to je duna da vrati odnosno nadoknadi, a ako je predmet vraanja novac i zateznu kamatu. c)Posledice jednostranog raskida Raskidanjem ugovora gasi se obligacioni odnos izmeu njegovih uesnika.Dejstvo kratkotrajnog ugovora ukida se retroaktivno- ex tunc, a dugotrajnog- ex nunc, tj.samo za budunost. Poslije raskida strane ne duguju jedna drugoj ono to su prije toga dugovale, a

79

Created by - I strana koja je ispunila inidbu ima pravo na povraaj,po pravilima o neosnovanom obogaenju. Obaveza da se nadoknadi teta jeste jedna od znaajnijih posledica. Ona pretpostavlja subjektivnu docnju, tj. neispunjenje obaveze koju je dunik skrivio. Rije je o tetu zbog neispunjenja ili o pozitivnog ugovornom interesu. Poto raskidanje unitava ugovorni odnos, ne dolazi u obzir zahtjev za razmjenu inidbe povjerioeve i novane vrijednosti dunikove,nego jedino zahtjev zbog diferencijacije. Stoga, povjerilac moe traiti naknadu tete samo pod uslovom da inidba dunikova objektivno vie vrijedi, nego njegova vlastita.

99.Raskidanje fiksnih ugovora

Po pravilu, vrijeme dospjelosti trabine spada u nebitne sastojke ugovora. Izuzetak od toga ine fiksni ugovori kod kojih je rok ispunjenja jako bitan. Dunik svoju obavezu mora da ispuni u tano odreeenom roku, jer se ispunjenjem u nekom drugom roku ne postie eljeni cilj. Fiksni karakter ugovora mora biti vidljiv iz samog ugovora ili iz okolnosti. Nedvosmislena volje se iskazuje odredbom da e se ugovor smatrati raskinutim ukoliko ne bude ispunjenj u odreenom roku- tzv.kasatorna klauzula. U teoriji se pravi razlika izmeu fiksnih ugovora u apsolutnom i u relativnom smislu. Kod apsolutno fiksnih ugovora obaveza se mora ispuniti u tano odreenom trenutku, a ako do toga ne doe ispunjenje je nemogue. Kod obinih ili relativno fiksnih ugovora situacija je drugaija. Vrijeme ispunjenja je vrsto odreeno, ali je dugovanu inidbu mogue ispuniti i u nekom kasnijem trenutku.

Ponitenje ugovora 100.Razlika izmeu raskidanja i ponitenja

Raskidanje i ponitenje su dvije kvalitativno razliite stvari,koje valja odvojiti. Raskinuti se mogu ugovori koji su pravno valjani, koji su bez nedostataka.Razlog zbog kog se ugovor raskida ne postoji u trenutku zakljuenja ugovora, nego nastaje kasnije,poto je ugovor ve proizveo svoja dejstva. Meutim,ponititi se moe samo ugovor koji pravno nije valjan i koji ima odreenu manu. Ti ugovori uopte nijesu proizvodili prvno dejstvo i sa stanovita prava oni su nevaei ugovori.

101.Prestanak ugovora ponitenjem

Ugovor moe prestati ponitenjem. Do ponitenja ugovora dolazi najee usled toga to je ugovor prilikom zakljuenja imao neke bitne nedostatke. Oni se mogu pojaviti u predmetu, osnovu ili volji ugovornih strana. Zavisno od uzroka nitavosti ona moe biti apsolutna i relativna: 1. na nitavost se moe pozvati svako zainteresovano lice 2. ne gasi se zastarjelou 80

Created by - I 3. ne moe se ukloniti sporazumom ugovornih strana (po pravilu). Nitavi ugovori se ne mogu vremenom konvalidirati. Apsolutna nitavost ima povratno dejstvo. Poniteni ugovor smatra se kao da nije ni postojao. Izuzetak savjesna strana koja u trenutku zakljuenja ugovora nije znala, ili nije ni mogla da zna, za razlog nitavosti ima pravo na povraaj datog povodom ponitenja ugovora. Postojanje nedostataka u volji ugovorne strane (zablude) povlae relativnu nitavost ugovora. Medjutim, ponitenje ugovora moe traiti samo ono lice u ijoj se volji stekao nedostatak odnosno zakonski zastupnik ili staratelj kod maloljetnika. Vrijeme za podnoenje zahtjeva za ponitaj ruljivog ugovora nije neogranieno. Ponitaj se moe zahtijevati samo u toku odredjenog vremena. Ukoliko to vrijeme protekne ugovor postaje punovaan i ne moe se ponititi. Kada se jednom ruivi, relativno nitavi ugovor poniti, uspostavlja se predjanje stanje. Trea savjesna lica ne mogu biti oteena usled ponitaja ugovora. Mogu zahtijevati naknadu tete od nesavjesne ugovorne strane.

102. Apsolutno nitavi ugovori

Ugovori koju su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima su nitavi, ako cilj povrijedjenog pravila ne upuuje na drugu sankciju, ili ako zakon u odredjenom slujaju ne propisuje neto drugo. Nitavi, tj. apsolutno nevaei ugovori su ugovori koje zbog povrede prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja pogadja najotrija sankcija, tj. ti ugovori ne proizvode pravno dejstvo. Za razliku od nepostojeih, nitavi ugovori ispunjavaju sve zakonom predvidjene uslove za zakljuenje, ali je njihova sadrina takva da se njima vrijedja javni poredak, prinudni propisi i dobri obiaji. U nitave ugovore spadaju i ugovori iji je predmet nemogu, nedoputen ili neodredjen ili neodrediv, ugovori bez pravnog osnova ili sa nedoputenim osnovom, ugovori koji nisu zakljueni u predvidjenoj formi, kao i zelenaki ugovori. Smatra se kao da nisu ni zakljueni. Na nitavost ugovora se mogu pozivati sva zainteresovana lica. To su: ugovorne strane, njihovi univerzalni sukcesori, ali i svako drugo lice koje ima pravni interes da se ugovor poniti. O nitavosti ugovora sud vodi rauna po slubenoj dunosti, a sudska odluka ima deklarativno dejstvo. Pravo na isticanje nitavosti se ne gasi. Protekom vremena ne mogu se osnaiti. Pravilo je da nitavost neke od odredaba ugovora ne povlai za sobom nitavost ugovora u cjelini, ukoliko on moe opstati bez nitave odredbe, i ako ona nije bila uslov ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor zakljuen. Medjutim, ak i kada je nitava odredba ugovora bila uslov ili odluujua pobuda za zakljuenje ugovora ugovor e ostati na snazi ukoliko je sankcija nitavosti ustanovljena sa ciljem da ugovor bude oslobodjen te odredbe i da vai bez nje. a)Pravne posledice nitavosti Pravne posledice nitavosti ugovora su: povraaj u predjanje stanje, naknada tete i pitanje pravnog poloaja treih lica. 1. Osnovna pravna posljedica nitavosti ugovora sastoji se u povraaju datog. Pitanje povraaja datog se ne postavlja ukoliko nijedan od ugovornika nije izvrio obavezu niti dio obaveze. Sudskom se odlukom ponitava i ne dolazi do restitucije. 81

Created by - I Situacija je sloenija ukoliko su ugovorne strane preduzele aktivnosti na planu izvrenja ugovora. U tom sluaju se pojavljuje potreba povraaja u predjanje stanje (u naturi ili u novcu). Restitucija moe biti jednostrana i dvostrana. Jednostrana je kad samo jedna strana ima obavezu da vrati primljeno. Do dvostrane restitucije dolazi kad su obije strane izvrile svoju obavezu ili dio obaveze. Nedoputena restitucija ZOO precizira da je u sluaju nitavosti ugovora svaka od strana duna da vrati drugoj sve to je primila na osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogue ili se priroda onog to je ispunjeno protivi vraanju, vri se novana restitucija. Medjutim, ukoliko je ugovor nitav zato to je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima, sud moe da odbije, u cjelini ili djelimino, zahtjev nesavjesne strane za povraaj datog, a moe da odlui i da druga ugovorna strana ono to je primila preda optini na ijoj teritoriji ona ima sjedite tj. prebivalite ili boravite. 2. Zakljuenjem jednog nitavog ugovora i njegovim neizvrenjem, strane mogu pretrpjeti tetu. Naknadu tako nastale tete moe da trai samo savjesna strana, a nesavjesna je duna da savjesnom saugovarau u cjelini naknadi tetu. 3. Trea pravna posljedica nitavosti ugovora tie se prava i interesa treih lica. Naime, ukoliko je na osnovu nitavog ugovora dolo do predaje stvari drugoj ugovornoj strani, prenosilac moe da zahtjeva naturalnu restituciju, jer pribavilac dri stvar bez pravnog osnova. Medjutim, moe se desiti da pribavilac u medjuvremenu zakljui novi ugovor i prenese stvar na neko tree lice. Primjenom pravila neno plus iuris to tree lice ne bi moglo stei nikakva prava. Ipak to tree lice bi moglo ukoliko je savjesno, stei prava na toj stvari odrajem ili po pravilu koja vae za sticanje od nevlasnika. Nitav ugovor ne postaje punovaan kada zabrana ili drugi uzrok nitavosti naknadno nestane.

103.Ruljivi ugovori
Ruljivi ugovori su podvrsta nevaeih ugovora koji proizvode pravno dejstvo ali mogu biti poniteni u zakonom odredjenom roku na zahtjev lica koja za to imaju pravni interes, a zbog nedostatka ugovora koji znae povredu pojedinanih interesa. Ugovor je ruljiv ako ga je zakljuila strana ogranieno poslovno sposobna, kada je prilikom njegovog zakljuenja bilo mana volje strana, kao i kad je to zakonom ili posebnim propisom odredjeno. Ruljiv je ugovor koji je zakljuilo lice ograniene poslovne sposobnosti kao i u sluaju postojanja prekomjernog oteenja ugovornih strana u ijem je interesu ruljivost ustanovljena moe traiti da se ugovor poniti. Krug lica koja mogu da zahtijevaju ponitenje ruljivog ugovora je znaajno ui od kruga lica koja mogu da zahtjevaju ponitenje nitavog ugovora. Krug lica koja mogu da zahtjevaju ponitenje ruljivog ugovora su: ugovorne strane, njihovi univerzalni sukcesori i eventualno trea lica koja imaju pravni interes za ponitenje. O ruljivim ugovorima sud ne vodi rauna po slubenoj dunosti, ve samo na zahtjev lica koja imaju pravni interes za to. Sudska odluka ima konstitutivno dejstvo, a tuba za ponitaj se podnosi u zakonom odredjenom roku.

82

Created by - I Saugovornik lica koje ima pravo da trai ponitenje ugovora ima interes da utvrdi da li saugovara ostaje pri ugovoru ili e nastojati da on bude poniten. U tom cilju on moe da zahtijeva da se druga ugovorna strana izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, a rok za ovo izjanjavanje ne moe biti krai od 30 dana. Ako se ne izjasni ugovor je poniten a sudskom odlukom se to samo konstatuje. Za ruljive ugovore se kae da su potencijalno nevaei tj. da mogu biti poniteni na zahtjev zainteresovanih lica. Odluka o ponitenju ima konstitutivno dejstvo. Ovom odlukom se ne ukida sam in zakljuenja ugovora ve pravne posljedice koje iz njega proizilaze. Ponitenjem ugovora na zahtjev zainteresovanog lica, ugovor se gasi tj. smatra se da ne proizvodi pravno dejstvo i to od momenta zakljuenja (ex tunc). Stranke se mogu sporazumjeti da ruivi ugovor nee proizvoditi pravno dejstvo za ubudue (ex nunc), a da e se sve do tog momenta ugovor smatrati punovanim ovo reenje proizilazi iz injenice da ruivi ugovori ugroavaju interes ugovaraa, a manje javne interese. Zato je njima i dozvoljeno da svojom voljom odrede od kog momenta e se smatrati da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. a)Pravne posledice ruljivosti ugovora Pitanje ponitenja ugovora iz razloga ruivosti u prvi plan istie 3 pitanja: - povraaj u predjanje stanje - naknadu tete - pravni poloaj treih lica Ukoliko je neto na osnovu ruljivog ugovora koji je poniten bilo ispunjeno, dolazi do povraaja u predjanje stanje. I ovdje je pravilo naturalne restitucije, a samo kad ona nije mogua vri se novana restitucija, i to prema cijenama u vrijeme vraanja, odnosno u vrijeme donoenja sudske odluke. Ugovara na ijoj je strani uzrok ruljivosti odgovoran je svom saugovarau za tetu koju trpi zbog ponitenja ugovora, ako ovaj nije znao niti je mogao znati za postojanje uzroka ruivosti ugovora. Dakle, lice koje je bilo savjestan ugovornik ima pravo na naknadu tete od saugovaraa ukoliko je na njegovoj strani bio uzrok nitavosti. Strana koja je u zabludi duna je da naknadi tetu saugovarau ukoliko on nije znao niti morao znati za zabludu. Tuba za ponitenje ruivog ugovora moe se podii u zakonom predvidjenom roku i njegovim istekom lica ovlaena da podnesu tubu gube to pravo. Rok u kome se moe ostvariti to pravo je 1 godina i rauna se od dana saznanja za razlog ruivosti odnosno prestanka prinude, ali to pravo u svakom sluaju prestaje istekom 3 godine od dana zakljuenja ugovora. Rok od 1 godine je subjektivni i rauna se od momenta saznanja, a drugi je objektivan i rauna se od momenta zakljuenja ugovora. Rok za ponitenje ugovora kod kojih jedna strana poslovnu sposobnost nakon zakljuenja ugovora rok za ponitenje je 3 mjeseca i rauna se od momenta sticanja poslovne sposobnosti. Kad je razlog ruivosti ugovora prekomjerno oteenje rok za ponitenje je 1 godina i rauna se od njegovog zakljuenja. Lica koja imaju pravo da zahtijevaju ponitenje ugovora mogu se odrei tog prava i ostati pri ugovoru. ZOO daje mogunost konvalidacije ruivih ugovora.

83

Created by - I -

104.Nepostojei ugovori
Nevaei ugovori se dijele u 2 grupe i to apsolutno nevaei ili nitavi i na relativno nevaee ili ruljivi ugovori. Postoji i trea grupa ugovora tzv. nepostojei ugovori u odnosu na koje ne postoji jednistveno shvatanje u teoriji tako da ih neki autori izdvajaju kao posebnu grupu nevaeih ugovora a drugi smatraju da su obuhvaeni pojmom nitavi ugovori. Ukoliko u momentu zakljuenja ugovora nije bio ispunjen jedan od zakonom predvidjenih uslova za zakljuenje (stranke nisu imale traenu poslovnu sposobnost, nije postignuta saglasnost volja, nije bio odredjen dozvoljen ili mogu predmet ugovora, kao ni kauza ili nije potovana forma) smatra se da ugovor nije ni nastao tj. da je sa stanovita prava nepostojei. Nepostojei ugovor se razlikuje od nitavih kod kojih su u momentu zakljuenja bili ispunjeni svi potrebni uslovi, ali su pogodjeni sankcijom nitavosti zato to su oni i njihova pravna egzistencija protivi imperativnim zakonskim normama i moralu drutva. U savremenoj teoriji se izbjegava pojam nepostojei ugovor jer se smatra da se radi o ugovorima koji su od samog poetka krnji, nepotpuni, tj. da nisu ni nastali. Govoriti o ovoj kategoriji ugovora je tautologija, jer ugovor postoji ili ne, a nikako ne moe biti govora o nepostojeim ugovorima.

105. Konverzija i konvalidacija

a)Konverzija Mogue je da jedan nitavi ugovor ispunjava uslove za punovanost nekog drugog ugovora. U tom sluaju postoji mogunost konverzije ugovora. Naime, kada jedan nitavi ugovor ispunjava uslove za punovanost nekog drugog ugovora tada e medju ugovornim stranama vaiti taj drugi ugovor, ukoliko je to u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarai imali u vidu kada su ugovor zakljuili i ako se moe uzeti da bi oni zakljuili taj ugovor da su znali za nitavost svog ugovora. Konverzija je pravni institut nastao iz potrebe ouvanja ugovora, kad god za to postoje uslovi i kada njegovo ouvanje odgovara prvobitnom cilju ugovornih strana. Npr. lica zakljue ugovor u raspodjeli i ustupanju imovine za ivota, koji ne ispunjava zakonom predvidjene uslov, a iz namjere stranaka se moe zakljuiti da se cilj moe ostvariti ukoliko se ovaj ugovor konvertuje u ugovor o poklonu. b)Konvalidacija Konvalidacija je naknadno osnaenje ruivog ugovora. Ona se vri odricanjem od prava na ponitenje ugovora od strane lica kome to pravo pripada. Konvalidacija se moe izvriti izriito izraenom voljom stranaka, preutno, kao i proputanjem lica da se u zakonom ostavljenom roku obrati sudu. Da bi dolo do konvalidacije potrebno je da su kumulativno ispunjeni sledei uslovi:

84

Created by - I 1. da se radi o ruivom ugovoru 2. da konvalidaciji pristupaju lica koja imaju pravo da trae ponitenje ugovora 3. da lica znaju tj. da su svjesna nedostataka koji ugovor ine ruivim 4. da je u tom momentu strana koja je imala pravo da zahtijeva ponitenje ugovora bila slobodna da odlui o konvalidaciji. Konvalidacija se primjenjuje u svim sluajevima ruivosti ugovora. Njeno dejstvo se sastoji u tome to ruiv ugovor postaje punovaan. Odricanjem od prava da se zahtijeva ponitenje ruivog ugovora stranke priznaju pravno dejstvo ugovora. Konvalidacija djeluje retroaktivno, te se smatra da je ugovor punovaan od momenta zakljuenja. Konvalidirani ugovor se ne moe vie napadati tj. isticati se razlozi ruivosti koju su bili osnova preduzete konvalidacije. Konvalidirani ugovor postaje punovaan od zakljuenja i proizvodi pravna dejstva kao da uzroka ruivosti nije ni bilo.

106. Nemogunost ispunjenja

Cilj svake obaveze jeste da bude ispunjena i da tako zadovolji neki povjerioev interes. Ako dunik nije u stanju da uini ono to duguje, kae se da je nastupila nemogunost ispunjenja. Ona se moe temiljiti na fizikim i pravnim razlozima. Postoje dvije vrste nemogunosti: fizika i pravna. Fizia nemogunost postoji kada dugovana stvar propadne usled nekog prirodnog dogaaja. Pravna nemogunost je ona iji razlozi ishode iz pravnog poretka odreene drave. Takoe postoje trajna i privremena nemogunost, kao i potpuna i djelimina nemogunost. Ako ispunjenje obaveze postane trajno nemogue usled okolnosti za koje dunik ne odgovara, obaveza se gasi. Dunik treba da dokae da se radi o okolnostima koje iskljuuju njegovu odgovornost. Ako u tome ne uspije, smatrae se da je skrivio nemogunost i dugovae naknadu tete. Do gaenja usled nemogunosti dolazi ipso facto, tj.nije potrebna izjava volje. Pravila o gaenju obaveze kad ispunjenje postane nemogue ne vai za stvari odreene po rodu, jer vai pravilo genera non pereunt. Dunik se moe osloboditi jedino ako propadne cijela ta masa,tj.rod. a)Prestanak usled sluajne propasti stvari Usled propasti predmeta ugovora (stvari) dejstvom vie sile dolazi do prestanka ugovora i to samo kod dvostranih ugovora. U ZOO-u je predvidjeno da kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogadjaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ona neto ispunila od svoje obaveze, moe zahtijevati vraanje po pravilu o vraanju steenog bez osnova. Prestanak ugovora usled sluajne propasti stvari je povezano sa pitanjem snoenja rizika (opte je pravilo da rizik sluajne propasti stvari u obligacionom pravu snosi dunik).

85

Created by - I Uslovi za prestanak ugovora usled nemogunosti izvrenja zbog sluajne propasti stvari su: 1. da je predmet ugovora individualno odredjena stvar 2. da se radi o propasti stvari usled dejstva vie sile 3. ukoliko su se stekli ovi uslovi prestanak ugovora biva od njihovog nastanka (ex tunc). Prestanak ugovora vai i za prolost i za budunost. Prema tome, ako je druga strana bila unaprijed izvrila svoju obavezu, ili dala avans u cilju izvrenja obaveze, ona je ovlaena da zahtijeva da joj se vrati sve ono to je dala jer se kod druge strane to nalazi bez osnova.

107. Prestanak ugovora smru ugovorne strane

Po pravilu, smru jedne ugovorne strane ugovor ne prestaje ve prava i obaveze iz ugovora prelaze na univerzalne sukcesore umrlog ugovornika. Medjutim, ukoliko se radi o ugovoru zakljuenom intuiti persona vai drugaije pravilo. U sluaju da za zakljuenje jednog ugovora odluujui znaaj imaju lina svojstva ugovornika, smatra se da je to i odluujui element saglasnosti volja ugovornika. U tom sluaju je izvrenje obaveza ili sticanje prava strogo vezano za ugovornika zbog ijih je svojstava, znanja, sposobnosti, ugovor i zakljuen. Samo i jedino u tom sluaju smrt jednog od ugovornika dovodi do prestanka ugovora.

108. Protek vremena i otkaz

Trajni ugovorni odnosi mogu imati odreen ili neodreen rok trajanja, u zavisnosti od cilja koji se njima eli postii. Ako je rok trajanja unaprijed odreen, oni prestaju kad rok istekne. Samo izuzetno moe biti ugovoreno da i nakon isteka roka obligacioni odnos produava za neodreeno vrijeme. Trajni ugovorni odnosi koji su zakljueni na neodreeno vrijeme mogu prestati samo otkazom strana ugovornica. Otkaz je ustvari neformalna izjava volje koja treba da bude prenijeta drugoj strani, ali u njoj moraju biti navedeni razlozi. Otkaz se moe dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. Posledice otkaza ne nastupaju odmah, ve nakon isteka odreenog roka, koji se naziva otkazni rok.

86