Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Ono je neophodno za funkcioniranje trita i vlada, za procese inovacije i primjene novih ideja. Dakle, ono je preduvjet invencije, inovacije i stvaranja dobra. Napredak u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama jo JE vie ojaao vezu izmeu znanja i sveukupnog razvoja. Prema tome, informacijske i komunikacijske tehnologije predstavljaju osnovu za stvaranje i primjenjivanje znanja u javnom i privatnom sektoru. Tehnoloki razvoj i evolucija informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija vidljivo su povezani pa shodno tome, u ovom kontekstu, informacijska i komunikacijska tehnologija oznaava spektar ovih meusobno povezanih tehnologija. Kao to je ve navedeno, informacijske i komunikacijske tehnologije su zapravo sama infrastruktura nove ekonomije. Prema definiciji Svjetske banke, informacijsko- komunikacijske tehnologije sastoje se od hardvera, softvera, mrea i medija za skupljanje, pohranjivanje, procesuiranje, prosljeivanje i prezentaciju informacija (glasovnih, podatkovnih, tekstualnih i slikovnih). Budui informacijska i komunikacijska revolucija traje vie od est desetljea, odnosno od pojave prvog tranzistora, ona se dijeli na novu i staru. U staru se ubrajaju telegraf, fiksna telefonija, radio i televizija, a u novu mobilna telefonija, Internet te raunala. Sukladno takvoj podjeli, nove informacijske i komunikacijske tehnologije teko se mogu nai u statistikim informacijama nerazvijenih zemalja dok razvijene zemlje naglasak stavljaju upravo na nove tehnologije. Informacijske i komunikacijske tehnologije mogu promijeniti, reorganizirati i fundamentalno restrukturirati postojee radne metode, 1
a time i sektore u kojima se koriste. ICT nude irok spektar openitih prednosti: poveanje efikasnosti i produktivnosti; dijeljenje informacija, pohranjivanje i komunikaciju; bru akumulaciju znanja, irenje i primjenu. Informacijska i komunikacijska tehnologija takoer omoguava nove, kolaborativne radne metode, sa svojom mogunou umreavanja. ICT mogu transformirati radne i istraivake metode omoguavajui grupnu interakciju baziranu na sredinjim sustavima "dijeljenog znanja" (engl. shared knowledge). Dokazi pokazuju da je dananje drutvo tek na samom pragu onoga to ICT mogu postii te e te kolaborativne mrene metode jo evoluirati kako ljudi budu uili komunicirati i raditi na ove nove naine. Veliki dio koristi ICT-a se ne pojavljuje u statistici poto se one oituju u poboljanju kvalitete proizvoda, njihovoj raznolikosti te prilagodljivosti. Prema tome, najznaajnije koristi e se pokazati u poboljanju blagostanja potroaa proizvoda znanja. Informacijska i komunikacijska tehnologija istovremeno predstavlja i output industrija koje ICT proizvode i input u industrije koje koriste ICT. Zemlje lanice OECD-a 1998. godine definirale su ICT sektor kao kombinaciju proizvodnih i uslunih djelatnosti koje elektroniki primaju, alju i prikazuju podatke i informacije. Ova definicija je bazirana na meunarodnoj standardnoj klasifikaciji djelatnosti (ISIC Rev. 3) te se smatra prvim korakom prema prikupljanju nekih osnovnih podataka pri mjerenju ICT sektora. Prema OECD-u, ICT obuhvaa slijedee djelatnosti: Proizvodnja:
3210 Elektroniki cilindri i cijevi te druge elektronike komponente; 3220 Televizijski i radio odailjai i oprema za telefonske i telegrafske linije; 3230 Televizijski i radio prijemnici, zvuni ureaji, video ureaji ili ureaji za reprodukciju te pripadajua oprema; 3312 Ureaji i oprema za mjerenje, provjeravanje, testiranje, navigaciju i druge svrhe; 3313 Oprema za industrijske procese.
Usluge:
5151 Veleprodaja strojeva i pripadajuih oprema (tu spadaju samo ICT strojevi i oprema); 7123 Iznajmljivanje uredske opreme (ukljuujui raunala); 6420 Telekomunikacije; 72 Raunalne i ostale vezane djelatnosti.
Djelatnosti koje proizvode ili distribuiraju ICT proizvode mogu se nai svugdje u ekonomiji. Identifikacijom kljunih sektora ija je glavna djelatnost proizvodnja ili distribucija ICT proizvoda, ova definicija predstavlja prvu procjenu "proizvodnog ICT sektora". Godine 1998. OECD je odluio se da bi se ICT definicija bazirana na klasifikaciji djelatnosti trebala nadopuniti s definicijom baziranoj na klasifikaciji ICT proizvoda. Usporeivanjem proizvoda sa djelatnostima dobila bi se preciznija kvantifikacija ICT proizvodnje, dodane vrijednosti i zapoljavanja, kako unutar samog ICT sektora, tako i u ostalim sektorima ekonomije. OECD trenutno radi na detaljnoj klasifikaciji ICT proizvoda, a i temeljita klasifikacija usluga je u tijeku.
UTJECAJ INFORMACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA NA EKONOMSKI RAST U nastavku ovoga rada pokazat e se da su informacijske i komunikacijske tehnologije imale takoer snaan utjecaj i na razvoj tranzicijskih zemalja. Veina ovih zemalja je ostvarila napredak u primjeni i irenju osnovnih ICT pokazatelja, meutim, oni predstavljaju samo preduvjet daljnjeg razvoja voenog ICT-om. Ovaj proces konvergencije voene ICT-om moe se podijeliti na dvije faze: u prvoj "restrukturirajuoj" fazi, konvergenciju vodi brzi porast investicija koji se odrazio na restrukturiranje proizvodnje i porast u ICT proizvodnji i to preteito kroz inozemne direktne investicije. Zavretak prve faze najvie ovisi o nekim osnovnim reformama: makroekonomskoj stabilnosti, otvorenom tritu koje podrava strane investicije, deregulaciji trita, poboljanju infrastrukture i poveanju osnovne vrijednosti ljudskog kapitala. Na kraju prve konvergencijske faze rast produktivnosti moe se usporiti dok se restrukturiranje u proizvodnji pribliava zavretku. Tijekom slijedeeg perioda "irenja", konvergencija e se morati oslanjati najvie na intenzivnom i produktivnom koritenju ICT-a u ne-ICT proizvodnom sektoru ekonomije, preteito u uslugama. Nune su daljnje reforme, iako su one tee ostvarive od onih u prvoj fazi. Do sada je najvea pozornost u istraivanju utjecaja ICT-a na ekonomski rast bila usmjerena na doprinos ICT proizvodnje gospodarskom rastu. U svojem radu Piatkowski i van Ark usporeuju doprinos ICT kapitala produktivnosti rada u tranzicijskim zemljama sa EU-15 i SAD-om, a to je prikazano u tablici 4.
U apsolutnim iznosima doprinos ICT kapitala produktivnosti rada u veini tranzicijskih zemalja (osim Rumunjske) bio je vii ili jednak onome u EU-15, a najvei u ekoj i Maarskoj. Najvaniji izvor konvergencije izmeu tranzicijskih zemalja i EU-15 u prvoj fazi bili su vii doprinosi ukupne faktorske produktivnosti. Ove relativno visoke stope vjerojatno su povezane sa efektima restrukturiranja koje je bilo voeno privatizacijom i likvidacijom neefikasnih dravnih poduzea, fenomenima koji su karakteristini samo za tranzicijske zemlje. Nadalje, rast ukupne faktorske produktivnosti takoer je rezultat proizvodnje ili koritenja ICT-a. Neke tranzicijske zemlje su, osim kroz ICT kapital, ostvarile koristi i kroz privlaenje proizvodnje ICT dobara i otvaranja novih tvornica ICTa, posebice kroz inozemne direktne investicije. Doprinos ICT proizvodnje produktivnosti prikazan je u slijedeoj tablici. Tablica 5. prikazuje da je ICT proizvodnja imala najvei apsolutni doprinos produktivnosti rada u SAD-u, Maarskoj i ekoj. Ove dvije zemlje su isto tako imale vei doprinos ICT proizvodnje nego EU-15. Meutim, doprinos u ostalim zemljama je znaajno manji. Ovdje se postavlja pitanje postojanja razlike izmeu brzog rasta eke i Maarske te puno sporijeg rasta ostalih tranzicijskih zemalja. Pretpostavlja se da je rast u ove dvije navedene zemlje bio rezultat priliva inozemnih investicija s obzirom da domaa industrija nije bila dovoljno konkurentna da bi se razvila zbog tehnoloke zaostalosti, slabe raspoloivosti kapitala i niske razine inovacija. Prosjean udio stranih investicija u BDP-a u razdoblju 1993.-2000.g. u ekoj i Maarskoj je iznosio oko 5,5% dok je u Slovakoj, Bugarskoj i Poljskoj iznosio oko 3,5% te u Rumunjskoj oko 2%. Zbog relativno male veliine proizvodnog ICT sektora u tranzicijskim zemljama, odriva konvergencija prema dohodovnim razinama EU-15 5
trebat e biti orijentirana na industrije korisnice ICT-a. Ubrzani rast produktivnosti u industrijama korisnicama ICT-a voen je porastom kapitalnog intenziteta te porastom ukupne faktorske produktivnosti (tablica 6). Industrije korisnice ICT-a u proizvodnji su u tranzicijskim zemljama doprinijele izmeu 0,46 i 0,98 postotnih bodova rastu agregatne produktivnosti rada dok je doprinos u EU-15 i SAD-u bio oko 0. U industrijama korisnicama ICT-a u uslugama doprinos u EU-15 je puno manji nego u SAD-u, a, takoer, Poljska i eka ostvaruju vee doprinose. Dakle, pokazalo se da su kroz ICT investiranje, koritenje ICT-a u proizvodnji i, u sluajevima Maarske i eke, kroz proizvodnju ICT-a, tranzicijske zemlje ostvarile znaajnije poveanje produktivnosti, s izuzetkom Rumunjske i Bugarske. Takoer bitnu komponentu predstavljaju i inozemne direktne investicije u ICT proizvodnom sektoru kao to se pokazalo u sluajevima Maarske i eke. Naalost, u ovu studiju nije bila ukljuena Hrvatska te bi sasvim sigurno bilo vrlo zanimljivo vidjeti utjecaj ICT-a na hrvatsku ekonomiju.
ZAKLJUAK Tranzicijske zemlje su poetkom tranzicijskog procesa bile u vrlo velikom zaostatku za EU te su morale proi mukotrpan proces otvaranja svojih trita i itavog niza kompletnih reformi dravnog sustava. Uz ove reforme morale su voditi rauna i o razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje su u EU zacrtane kao glavni pokretai razvoja, u emu je veliku ulogu odigrao i eEurope+ program. Po osnovnim ICT pokazateljima tranzicijske zemlje jo su 6
uvijek u zaostatku, meutim, prema nekim predvianjima istona Europa e u slijedeih nekoliko godina ostvarivati najvee stope potronje ICT-a u svijetu, to e se svakako odraziti i kroz poboljanje ovih ICT pokazatelja. Sadanji podaci o ICT potronji pokazuju da tranzicijske zemlje troe u prosjeku upola manje po stanovniku od prosjeka EU-15. Pokazalo se da ICT ima pozitivan utjecaj na tranzicijske ekonomije u onim zemljama koje su dostigle odreen stupanj razvijenosti ICT-a. Tako su najvei porast produktivnosti ostvarile eka, Maarska i Slovenija. Tu su vrlo bitnu ulogu odigrale i inozemne investicije posebice utjeui na ICT proizvodni sektor. Ipak, tranzicijske zemlje teko mogu konkurirati svojom ICT proizvodnjom, pa je stoga puno vanije razvijati ICT usluni sektor. Za tranzicijske zemlje koje jo nisu dovoljno tehnoloki razvijene potrebno je, prije svega, razviti osnovnu ICT infrastrukturu za iji razvoj je potrebno ostvariti itav niz mjera kao to su liberalizacija telekomunikacijskog sektora, donoenje pravne regulative, investiranje u obrazovanje, istraivanje i razvoj, i stvaranja pozitivnog okruenja za privlaenje inozemnih investicija te razvijanje regionalne suradnje. Hrvatska je u specifinoj situaciji: po osnovnim ICT pokazateljima je u rangu sa razvijenijim tranzicijskim zemljama, ima itav niz dobrih programa, no meutim i jednu, pokazalo se, vrlo veliku prepreku donedavni monopol u fiksnim telekomunikacijama. Hrvatska zaostaje u irenju irokopojasnog pristupa Internetu u odnosu na druge zemlje i cijenom i brzinom pristupa mrei. Donoenjem programa e-Hrvatska 2007 pokuat e se pratiti smjernice eEurope 2005 programa te se tako pribliiti stupnju razvijenosti ICT-a u ostalim zemljama Europske unije. Za to e, prije svega, biti potrebno osigurati znatne izvore financiranja te razviti kvalitetne programe obrazovanja jer su za
ostvarivanje ekonomskog rasta neophodne komplementarne investicije u znanje, organizacijske promjene, nove poslovne procese i nove organizacijske strukture. U poslovne svrhe raunala se najvie koriste u sjevernoj Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i okolici i Varadinu, a u Dalmaciji i Slavoniji za zabavu, dok je istraivanje pokazalo da se u Primorju i Istri raunalo podjednako koristi za posao, zabavu i obrazovanje. Telefonska anketa meu ispitanicima od 18 do 45 godina pokazuje da se njih 73 posto dobro snalazi na Internetu, a neto loije kada je rije o uredskim aplikacijama (Word, Excel, Powerpoint). "Informatika pismenost danas je obvezna pri zapoljavanju i stoga biljeimo porast interesa za informatikim kolovanjem osobito u veim gradovima", istaknuo je Hrvoje Balen, lan uprave Algebre.
Rezultati otkrivaju kako u prosjeku 97 posto kuanstava u Europi ima pristup fiksnoj i mobilnoj telefoniji. U veini zemalja, kuanstva imaju pristup i fiksnoj i mobilnoj telefoniji, najvie u vedskoj gdje taj pokazatelj iznosi 93 posto, dok je u Hrvatskoj taj pokazatelj na razini 71 posto - vie od prosjeka u Europskoj uniji koji iznosi 61 posto. Ovo su rezultati redovitog dvogodinjeg istraivanja o koritenju elektronikih komunikacijskih usluga u kuanstvima u zemljama lanicama i zemljama kandidatima za ulazak u Europsku uniju, a u uzorku domainstava ove se godine nala i Hrvatska. Intervjui su provedeni u razdoblju od 7. prosinca 2005. godine do 11. sijenja 2006. godine, a upitnik je na uzorku od 1000 kuanstava u Hrvatskoj obavila agencija PULS. U izvjetaju su obuhvaeni: opi pregled stopa koritenja, fiksna i mobilna telefonija, raunala i Internet, televizija, ponude u paketima te jedinstveni europski broj za pozive u nudi (112). Za svako podruje rezultati su analizirani u vidu europskog prosjeka te su napravljene usporedbe meu zemljama.
Stabilnost i sigurnost mrene i servisne infrastrukture Uinkovitost i pouzdanost elektronikih sustava i komponenti Personalizirani informacijsko-komunikacijsko-tehnoloki sustavi Upravljanje digitalnim sadrajima
Korist za industriju i mala i srednja poduzea Gotovo polovica svih uspjeha produktivnosti u dananjoj ekonomiji pripada informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Zahvaljujui stvaranju inovativnih visoko vrijednih proizvoda i usluga baziranih na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, omoguena su poboljanja u poslovnim procesima u gotovo svim sektorima ekonomije. Sektori s najveom primjenom informacijske i komunikacijske tehnologije su proizvodnja, auto industrija, avioindustrija, farmaceutska industrija, medicinska oprema, prehrambena industrija, kao i financije, mediji i maloprodaja. Koristi koje tvrtke imaju kao rezultat poveane upotrebe informacijske i komunikacijske tehnologije ukljuuju bri razvoj proizvoda, smanjenje trokova, bre i pouzdanije transakcije, bolji odnos sa korisnicima i dobavljaima, poboljanje usluga i podrke korisnicima i proirenje mogunosti suradnje. FP7 e omoguiti kreiranje novih oblika umreenih poslovnih procesa i aplikacija, kao i nove inenjerske pristupe za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u proizvodnji. ICT servis na CORDIS-u je dostupan na : http://cordis.europa.eu/fp7/ict/. Osim opih informacija o ICT istraivanju u okviru FP7, servis prua detaljne informacije o ICT radnim programima, kao i o sedam "izazova", koji odraavaju pitanja od posebne vanosti za strateki interes europskog drutva.