GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER
PEPELJUGA

Naslov originala: DU MEINE KONIGIN

GIGA

I
Gospoa Kroneck je prezrivo promatrala mladu nepoznatu djevojku, ali je Marija Jung, ne trepnuvi.okom, odolijevala njenom pogledu. Nije se dala smesti. Samo je jo vre stisla svoje lijepo oblikovane usne. Nijedna djevojka izmeu onih koje su se zanimale za zaposlenje nije zahtijevala tako smijeno nisku plau poput ove. Osim toga, nijedna mi se nije svidjela. Ne preostaje mi, dakle, nita drugo nego da je zaposlim, iako zapravo ne, bih smjela uzeti u kuu tako lijepu i otmjenu djevojku, razmiljala je goispoa Kroneck. Ali kako iskrenost ba nije bila njena vrlina, te je misli zadrala za sebe. Nije joj, naravno, ni htjela kazati da dosad nijedna kuna pomonica nije izdrala u njezinom domu due od nekoliko tjedana. Marija Jung to nije mogla pretpostaviti, ali da joj je sve to i bilo poznato, ipak ne bi bila dola na pomisao da odbije ponueno mjesto. O njemu je sve ovisilo. Pristojno ree: Trudit u se da steknem vae povjerenje. Neete poaliti ako pokuate sa mnom izusti jedva ujno. Njeno skromno dranje udnovato je odudaralo od njene otmjene pojave. Iako se gospoa Kroneck ve u poetku razgovora odluila da zaposli Mariju Jung, oholo joj se obrati: Oekujem od vas da ete se truditi da sve obavite prema mojim zahtjevima. Potrebni su mi samo marljivi ljudi. Prilina je smionost zaposliti nekoga tko dosad nije radio sline poslove. Dobrom se voljom sve moe nauiti. Dosad, dakle, jo niste bili zaposleni? Ne, tek to sam odrasla, majka se teko razboljela, pa sam ja morala zaraivati za ivot. Tu i tamo pomagala sam u kuanstvu kod raznih obitelji, no uglavnom sam poduavala njihovu djecu. Prihvaala sam raznovrsne; poslove da zaradim koji novi, a da pri tom ne izbivam predugo izvan kue. Nisam smjela bolesnu majku dugo ostavljati samu. Na taj sam nain tota nauila i nadam se da ete biti zadovoljni sa mnom. Tko mi jami da ve nakon kratkog vremena neete napustiti ovo namjetenje? Ne morate se bojati. Bit u presretna ako se kod vas smjestim, jer znam da neu tako lako nai ovako dobro namjetenje. Zato? To vam moram objasniti prije nego to se konano odluite za mene. Moda ete promijeniti vau odluku kad sve doznate. Lice gospoe Kroneck poprimi neugodan izraz. U kuanstvu joj je hitno bila potrebna valjana i vjeta djevojka koja bi obavljala sve tee poslove. - Sto elite rei? upita. Marija Jung protegne,svoje vitko tijelo kao da se eli usprotiviti nekom nevidljivom neprijatelju. Profinjeno joj lice problijedi, trgne usnicama priguavajui uzbuenje: Moram vam rei da sam kerka ovjeka koji je, iako nevin, umro na robiji. Gospoa Kroneck prestraeno uzvikne: Zaboga! Na robiji! To je uasno!. Da, uasno potvrdi Marija tiho. Sto je uinio? Osuen je zbog ubojstva. Bilo mi je est godina kad se sve to zbilo, i samo se blijedo sjeam tog stranog dogaaja. Sve sam pojedinosti doznala poslije od majke koja je zbog te nesree neizrecivo patila. Sve do svoje smrti zaklinjala se da je otac nevin. I on je to uzalud pokuavao dokazati. Duevno i tjelesno potpuno srvan, uskoro je umro u svojoj eliji. Poput svoje majke, i ja vrsto vjerujem u njegovu nevinost. Da, to je zaista... ovjek se prestrai kad tako neto uje,- ali... razmiljala je kao za sebe gospoa Kroneck. Djevojka je, razumljivo, htjela prikazati svog oca kao potenog i nevi-

GIGA

nog ovjeka, ali moda je posrijedi zaista nepravedna osuda. Osim toga, djevojka nije nita kriva, bila je jo dijete kad se to dogodilo. Hinei iskrenu ovjekoljubivost, gospoa Kroneck je odmah uvidjela svoju prednost: toj e kunoj pomonici moi dati mnogo vie poslova nego ostalima, a da se pri tom ne mora bojati njenog otkaza. Napokon progovori: Ispriajte mi u nekoliko rijei na osnovi ega su vam optuili oca za tako okrutno djelo. Moralo je biti nekakvih dokaza. Ne moe se samo tako lako ovjeka proglasiti krivim! Marija Jung lagano uzdahne. Drhtavom napetou gledala je u hladno, nepomino lice ohole ene, oekujui da joj svakog trena kratko i jasno ree kako ne odgovara njenim zahtjevima. Doivljavala je to redovito u posljednje vrijeme kad god se pokuala trajno zaposliti. Gospoa Kroneck je bar pristala na to da je saslua. Rado u vam sve ispriati odvrati. I dalje je nepomino stajala na istome mjestu, jer je gospoa Kroneck nije ponudila da sjedne. Marija zapone priati suzdranim glasom. Otac joj je bio inenjer u jednoj velikoj eljezari kad se oenio njenom majkom. Na veliko zadovoljstvo svojih poslodavaca, primjerno je obavljao svoju dunost, te su joj roditelji ivjeli sretno i bezbrino. Meutim, inenjer Brinhmann, njegov pretpostavljeni, nimalo mu nije bio sklon. Budui da je otac svojim radom i nekoliko vlastitih uspjenih izuma privukao panju uprave, Brinkmann se pobojao da bi ga otac mogao smijeniti s njegova poloaja. Danomice mu je stvarao neprilike. Inenjer Jung je ba u to vrijeme radio na modelu jednog stroja koji je vaio kao epohalno otkrie. Nitko osim glavnog direktora eljezare nije vidio taj model, jer njen otac, u suglasnosti s upravom, nije nikome doputao pristup u malu prostoriju gdje je radio na svom novom otkriu. Spoznaja da bi Jung zbog tog izuma mogao biti unaprijeen na njegov poloaj, potpuno je zaslijepila Brinkmanna tako da ga je jo ee izazivao. Marijina majka je stalno preklinjala oca da se oglui ne Brinkmannova vrijeanja i da unato svemu ostane miran. Tako se o ovom neprijateljstvu izmeu Junga i Brinkmanna govorilo ve u cijeloj tvornici. Svi su bili na Jungovoj strani, jer je Brinkmann bi omraen zbog svog grubog i podlog karaktera. Uskoro je Marijin otac bio pred zavretkom svog djela i ve je odredio dan kad e svoj novi izum predoiti strunjacima i upravi eljezare. Sto je vie napredovao u svom poslu, Brinkmannova drskost i podlost bivala je sve vea. Ali odjednom se njegovo ponaanje sasvim izmijenilo. Susretao je Junga pretjeranom ljubaznou i prema njemu u prisutnosti drugih pokazivao upadljivu dobronamjernost. Ali Jung je ostao nepovjerljiv i nije mu vie mogao vjerovati. Sumnjao je da Brinkmann neto smjera, jer ga je dovoljno poznavao kao promiljenog i lukavog ovjek. Jedne je veeri doznao da Brinkmann namjerava iznenada otputovati. Tom se prilikom Brinkmann najsrdanije oprostio od Marijina oca. Idue noi odletjela je u zrak daara u kojoj je bila Jungova radna prostorija. Sav njegov trud, svi planovi, bili su uniteni. Jung je bio izvan sebe. Tolike godine munog rada bile su uzalud. To je Brinkmannovo djelo. Prebit u ga kao bijesnog psa kad ga naem! vikao je ne razmiljajui to govori. Gotovo svi radnici uli su njegovu prijetnju, Jung je pourio; u Brinkmahnov stan, malu vilu u blizini tvornice, ali ga nije naao kod kue; bio, je navodno jo na putu. Njegova mlada ena uzalud je pokuavala umiriti Marijinog oca koji je ve bio siao s uma od boli i bijesa. Ponovo se zaboravio i poeo prijetiti Brinkmannu. Bio je uvjeren da je, to samo njegovo djelo. I Jungove kolege su veinom vjerovale da je Brinkmann izmislio putovanje kako bi imao dobar alibi i odvratio sumnju sa sebe. Poslije se na suenju doznalo da je Brinkmann doista te noi bio vien u blizini daare, prepoznao ga je jedan noni uvar. Takoer se otkrilo da se vlakom odvezao samo do slijedee stanice i pjeice se vratio natrag. Meutim, idueg dana, .poto je Jungov izum bio

GIGA

uniten, Brinkmannu se izgubio svaki trag. Nitko ga vie nije vidio. Marijinoj majci je. donekle polo za rukom-da smiri oca. Meutim, nije elio da ikoga vidi, ak je enu zamolio da ga ostavi samog. Zakljuao se u svoju sobu i ena je cijelu no u njoj vidjela svjetlo. Te je noi ubijen Brinkmann. Nali su ga prerezane arterije u blizini njegove vile. Ve idueg dana policija je kao krivca uhapsila Junga. Mnoge su ga okolnosti teretile. Njegova je ena, dodue, izjavila kako je on cijele noi bio zakljuan u svojoj sobi, ali su suci pretpostavili da je mogao neopazice izii kroz prozor. Najvie su ga teretile izreene pretnje. Nitko nije saaljevao Brinkmanna, ali isto tako nitko nije sumnjao u Jungovu krivicu. Ta zar je itko imao bolji razlog za ubojstvo? Jung se neprestano zaklinjao da je nevin. Nije odstupao od svog iskaza da te kobne noi nije naputao svoju sobu, to je uvijek nanovo potvrivala i njegova ena. Ali nita nije pomoglo; Jung je bio optuen i proglaen krivim. Priznate su mu, dodue, olalaavajue okolnosti, jer ga je Brinkmann danomice izazivao raznoraznim spletkama, ali to ga nije moglo osloboditi kazne.Potresen zbog nepravde boja mu je poinjena i skrhan nezasluenom sramotom, uskoro se u zatvoru teko razbolio i - umro. Sve do kraja izjavljivao je da. je neduan. Na alost, nisu ga sasluali, samo mu je ena vrsto i nepokolebljivo vjerovala. U toku svog daljnjeg mukotrpnog ivota usadila je tu vrstu vjeru i u srce svoje keri. Marijina majka nikad nije mogla preboljeti,tu nesreu koja joj je unitila ivot i pokopala Sve nade. Napustila je. grad, prodala sve to joj nije bilo neophodno za ivot i preselila se s kerkom u Berlin. ivjele su vrlo skromno. Majka je primala mirovinu upravo dovoljno visoku da plati stanarinu i grijanje. Novac za prodano pokustvo uskoro su potroile, a uteevine, nisu imale. Tako su ivotarile i ivjele od povremene zarade, sretne da su imale bar tu malu mirovinu. Uz velika samoodricanja majka joj je pruila dobar odgoj i kolovanje. Da joj to omogui, radila je od rana jutra do kasno u no sve, dok su je naposljetku napustile snage. Jedan bivi Jungov prijatelj, koji je preutio svoje ime, ponudio im je veu novanu pomo. Obavijestio, ih je da je na njihovo ime u banci uloena odreena svota kojom mogu slobodno raspolagati. U svoj toj nevolji bile su, meutim, preponosne da prihvate tuu milostinju. Novac je bio prvo ponuen Marijinoj majci, ali nakon njene smrti neznanac se obratio istom ponudom i nje-noj keri: Ponovo je odbila, ne znajui ni sama zato. Jednostavno nije mogla prihvatiti taj novac. Kada su majine snage bile na izmaku te ona vie nije mogla zaraivati, Marija je upravo bila navrila sedamnaest godina. Sad je ona morala preuzeto brigu za njih dvije. Ali kako je majka bila teko bolesna, bila joj je potrebna njega, te je Marija nije smjela dugo ostavljati samu kod kue. Prihvaala je stoga svaki posao te zaraivala ba toliko da su uz majinu mirovinu nekako, pokrivale skromne ivotne potrebe. Odjednom je Marija opazila da joj jedna obitelj za drugom kod kojih je radila daje otkaz. Jedna ju je poslodavka jednom prilikom pitala za njena oca. Dotad je svima preutjela svoju nesreu, ali lagati nije mogla i sve joj je ispriala. Ve idui dan joj je poslala pismenu poruku da joj njena pomo vie nije potrebna. Ostale poslodavke slijedile su njen primjer. Marija je preutjela majci doivljena ponienja. Bila.je tada ve teko bolesna i iste godine umrla. I tako je Marija ostala sasvim sama na svijetu. Majinu mirovinu vie nije dobivala, a nije imala gotovo nikakve zarade. Rasprodala je i ono malo pokustva to im je bilo ostalo, napustila stan i preselila se u jeftini pansion Steinmann, gdje jo i danas stanuje. Sad se ponovo pokuava zaposliti. Ali kad bi se netko ve i odluio da je primi, odmah bi odustao im bi doznao za sudbinu njenog oca. Sad je bila u vrlo tekoj situaciji. Ima jo samo osamdeset maraka. Kad taj novac potroi, ne zna to da radi. Ne preostaje joj ba prevelik izbor. N kakav joj posao nee biti preteak, samo kad bi njime poteno mogla zaraivati kruh. Ako bi joj gospoa Kroneck htjela pomoi, bila bi joj zahvalna i savjesno bi se prihvatila i najteeg posla.

GIGA

Iako je to ispriala suzdrljivim glasom, stajala je ponosno i uspravno kao da je sudbina jo nije skrhala. Gospoa Kroneck nije mogla odoljeti povoljnom dojmu to su ga na nju ostavile Marijine rijei. Neto u licu te mlade djevojke, uvjerilo ju je da govori istinu. Bio njen otac kriv ili ne bio, nije mogao biti okorjeli zloinac. utjela je jo nekoliko trenutaka, netremice je gledajui, a zatim, ree: To je zaista vrlo neugodna stvar, a za vas i neizrecivo alosna. Ali ako sve to i uzmem u obzir, za mene je ipak velika odgovornost to vas uzimam u svoju kuu. Nadam se da ete mi zahvaliti svojom marljivou i poslunou. Nada da e napokon dobiti tako dugo traeno zaposlenje, bojaljivo je prodirala u Marijinu mladu duu. Njene oi zahvalno zasvjetlucae: Bit ete sa mnom zadovoljni. Nita mi nee biti preteko. Trsit u se da vam dokaem svoju zahvalnost. Te su se rijei svidjele gospoi Kroneck. Brzo je u sebi zakljuila da e ova djevojka biti strpljivo orue podlono njenim, eljama i zahtjevima. Nee odmah pobjei poput ostalih kunih pomonica. Dobro je uinila to se odluila za nju. Dobro ree zaposlit u vas pod uvjetima o kojim smo se ve dogovorile. to ste mi povjerili, ostaje meu nama, samo u jo time upoznati svog mua. Ostalo bi osoblje izgubilo pred vama potrebno potovanje kad bi znalo sudbinu vaeg oca. Kad moete stupiti na posao? U svako doba. Kad vi elite. Dobro. Tad vas oekujem sutra poslije podne. Uzmite podnevni vlak iz Berlina pa ete oko tri sata biti na stanici najblioj Kronecku. Sav prtljag ostavite na stanici. Setu stanice predajte potvrdu za kovege i poruite mu da e po njih doi na mljekar. Od stanice do naeg posjeda moete doi pjeice. Poslala bih kola, ali konji su nam sada potrebni za radove na polju. Kad stignete na posjed Kroneck, javite mi se, a ja u vas osobno uputiti u posao.. Gospoa Kroneck je jo nekoliko trenutaka razgovarala s Marijom o radu koji e obavljati, a zatim je oholo napustila predsoblje i ostavila je samu. Iz njenog ponaanja, djevojka je mogla naslutiti to je sve oekuje od zaposlenja na posjedu Kroneck. * Sigurnim korakom Marija krene prema autobusnoj stanici. ekala je broj trinaest, kojim se htjela odvesti u svoj pansion.- Iako je bio tek poetak oujka, dan je bio topao i sunan. Nije obraala panju na manje, ili vie upadljive poglede mukaraca kojima je zbog svoje ljepote nesumnjivo zapinjala za oko. Odjednom ugleda par sivih, blistavih oiju. Naoit mukarac tridesetih godina upravo je kupio novine kad se osvrnuo i opazio Mariju. Na trenutak njihovi se pogledi nisu mogli odvojiti. Marijino se lice lagano zarumeni. Bilo je oito da je ovaj susret raduje. Ve su se prije sluajno sretali, pa iako je otad prolo ve nekoliko godina, odmah su se prepoznali. Po mukarevu pogledu lako se raspoznavalo koliko ga je obradovao taj nenadanih susret. Naas neodluno zastane, oito se borei s odlukom;da li da se priblii mladoj djevojci. Tog trena stigne autobus i Marija ue. Kad je zauzela mjesto kraj prozora, jo jednom joj pogled padne na, neznanca. Oito nije; znao to da poduzme. Autobus polako krene udaljujui se sa stanice. Neznanac je stajao nepomino jo nekoliko trenutaka na istome mjestu, gledajui neodluno za autobusom koji se polako gubio u daljini. Tada i on zamiljeno krene dalje. Kad bih samo mogao doznati tko je ona! Posljednje tri godine, otkako je nisam vidio, postala je jo ljepa, mislio je ljutit sam na sebe to nije oslovio mladu enu koja je ve odavno pobudila njegovo zanimanje. Kad je Marija stigla do Reichenbergerove ulice, sie iz autobusa i stupi u sivu kuerinu u

GIGA

kojoj je bio smjeten pansion Steinmann. Brzo se uspinjala stepenicama. Stigavi u svoju skromnu sobicu, odloi kaputi i spusti se na stolicu. Zatvorenih oiju mislila je na ovjeka kojeg je maloas srela, na njegove blistave oi koje, su je pozdravile s puno ljubavi. Ali emu sve te misli na mukarca kojeg uope i ne poznaje? Ipak, nije ga mogla zaboraviti otkad su se prije nekoliko godina, prvi put sreli. Zbilo se to na stubitu jedne otmjene kue u Berlinu. Upravo je bila zavrila sat s jednom od svojih uenica koja je stanovala u raskonoj palai. Silazei niza stepenice, odjednom se pojavio pred njom. Iznenaeno ju je pogledao, a u njegovim je oima opazila ve onda onaj isti sjaj kao i danas. Uljudno se sklonio u stranu da je propusti, ne skidajui pogleda s nje. inilo joj se kao da zauvijek eli zadrati njenu slika u svom sjeanju. Kao u snu sila je na ulicu.. Taj se susret ponovio nekoliko puta. "Vjerojatno je mladi stanovao u istoj kui, jer kad god bi Marija dolazila ili odlazila od svoje uenice, susretala bi ga na stepenitu ili na ulici u blizini zgrade. Katkad joj se priinilo da ju je namjerno ekao. Srce bi joj svaki put kucalo od uzbuenja kad je mislila da e naii mladi. Opazila je kako on nastoji pronai priliku da je oslovi i upozna. Meutim, uza sve uzbuenje i drhtanje srca, svaki put bi ga pogledala tako odbojno da joj se nije usudio pribliiti. Kad joj se jednog dana uinilo da je vrsto odluio osloviti je, pobjegla je hitrim koracima kao uplaena zvijer, iako joj je srce htjelo svisnuti od boli. Sama nije znala protumaiti jer je eznula za tim poznanstvom. Otad ga vie nije susrela. A danas je ponovo stajao pred njom nakon duge tri godine!

GIGA

II
Idueg dana oko tri sata Marija je stigla na malu eljezniku stanicu koju joj je opisala gospoa Kroneck prigodom njihovog, jueranjeg razgovora. Poto je efu stanice predala potvrdu od prtljage, ree da. e mljekar gospoe Kroneck naveer navratiti po njene kovege. Zatim se brzim koracima uputi na posjed Kroneck. Put je vodio ravno kroz bijelogorinu umicu. Iako jo nijedno stablo, nijedan grmiak nije prolistao, u zraku se osjeao dolazak proljea. Marija duboko udahne svje, ist zrak. Kako je, ovdje moralo biti lijepo kad sve zazeleni i rascvjeta! Kad je stigla na pola puta, na raskru ugleda putokaz. Lijevo se put odvajao u Freienwalde, desno na posjed Kroneck. Uptavo je krenula desno, kad u blizini zauje muke glasove. Dva su se mukarca u ivahnom razgovoru pribliavala mjestu gdje je stajala. Jedan od njih, guste brade i lica otvrdnjela od neprekidnog boravka u prirodi, bio je oito lugar. Vitki mukarac u sportskom odijelu koji ga. je pratio bio je Mariji okrenut leima. Marija je upravo htjela nastaviti put had se istog trena mlai mukarac odjednom okrene. Pogledavi se raskolaenih oiju, oboje mladih iznenaeno se trgne. Zar je to stvarnost? Nisu mogli vjerovati ponovnom susretu, a najmanje ovdje. Marija se. osjeala kao u zaaranoj umi. Djelovalo joj je nestvarno da ovdje, usred ume, stoji pred njom onaj isti mukarac kojeg je juer nakon toliko godina ponovo srela. I opet je osjetila duboko uzbuenje kao i prigodom prijanjih susreta. On takoer nije mogao shvatiti da ju je sada i na ovome mjestu ponovo naao. Kao ukopani stajali su jedan pred drugim, ne mogavi odvojiti poglede. Marijino se lice lagano zarumeni. Meutim, kad je zakoraio prema njoj, ona urno skrene pogled i brzo se udalji. Stranac je netremice gledao kako se njena pojava sve vie udaljuje umskim puteljkom. . Poznajete li moda tu mladu enu? upita lugara. Ovaj odmahne glavom. Ne, nikad je dosad jo nisam vidio. Nije li to moda jedna od keri gospodina Kronecka? Iskljueno! Njegove su kerke izrazite crnke i izgledaju sasvim drugaije. Ova djevojka nije iz ovoga kraja. Poznajem, naime, svako dijete iz ove okoline. Prijeko u selu, u gostionici Kod stare lipe, ve prvih proljetnih dana navraaju izletnici i turisti koji naruuju tiinu ovih uma, a svojom galamom samo plae ovdanju divlja. Vjerojatno je ova djevojka jedna od njih. Vodi li ovaj put u selo? Da, uz posjed Kroneck ravno u selo, ba prema velikoj lipi koja raste pred gostionicom i po kojoj je ona dobila svoje ime. Nakon tih rijei lugar se ponovo vratio na predmet razgovora koji je maloas prekinula , Marijina pojava. Njegov se pratilac, meutim, nije ni trudio da ga slua. Jo je gledao za lijepom djevojkom. Namjeravao ju je jo te veeri potraiti u gostionici Kod stare lipe. Lugar je i dalje priao, ali tad, osmjehriuvi se, zastane. -Mlada vas dievojka oito vie zanima od poslova; gospodine Dornau. Posljednji put pogledavi vitku djevojku koja se sve vie udaljavala, Hans Dornau, odgovori. Za danas - sam -vidio; dosta. Idemo natrag. Ali misao na lijepu djevojku nije ga naputala. * * * I Marija je nastavila-put zaokupljena neznancem. Bilo je zaista udnovato, neshvatljivo, da ga je danas ponovo srela. Na putu u novu budunost inilo joj se l:io da je dobila prekrasan poklon, kao da e joj taj susret donijeti toliko dugo oekivanu sreu. Izala je iz ume na prostranu livadu i ugledala pred sobom posjed Kroneck. Ne oklijevajui,

GIGA

hrabro krene prema velikoj zgradi. Bila je to siva dugaka kua. U sredini nad ulazom Izdizala se nadgradnja koja je bila okrunjena malim tornjem. Lijevo i desno od ulaza protezala se veranda ograda koje je bila ukraena zeleno obojenim sanducima za cvijee. Pogledavi duge redove prozora, Marija se upita iza kojeg li e od njih noas spavati. Brzo stigne do ulaza. Vrata su bila otvorena i ona ugleda prostrano, bijelo okreeno predvorje. Nigdje nije bilo nikoga home bi se mogla obratiti da je najavi gospoi Kroneck. Upravo je htjela stupiti u zgradu, kad opazi tamne uvojke iznad ograde verande. Mlada vitka djevojka brio se spusti niza stepenice i. stane pred Mariju. Vi ste nova kuna pomonica? upita bez imalo oklijevanja. Zovem se Marija Jung odvrati doljakinja. Hm! Izgledate sasvim drugaije nego to sam vas zamiljala. Dosad nije bilo tako zgodnih kunih pomonica kod nas. Majka mi je rekla da ete doi u ovo vrijeme, pa sam vas htjela odmah uvrstiti u svoju zbirku. Kakvu zbirku? upita Marija iznenaeno. Dok ste stajali na ulazu, snimila sam vas svojim foto-aparatom. Za Novu godinu namjeravam majci pokloniti album sa slikama kunih pomonica koje je imala sama u toku ove godine. Ako ne iselim koju propustiti, moram se pouriti, jer nae pomonice jedva izdre dan, dva kod nas. A vi mi izgledate tako kao da ete jo veeras otputovati iz nae sredine. Marijine usnice nervozno zadru uvi te uvredljive rijei mlade djevojke. Oito imam ast s gospoicom Kroneck? upita uljudno. Hilda Kroneck naas pogleda Mariju svojim pametnim oima, onda se odjednom glasno nasmije, Kako ste to samo rekli! Poput kneginje koja na pragu svog dvorca prima u audijenciju obinu prosjakinju. To je neto novo. Ovakva mi je ponosna kuna pomonica jo nedostajala u moj zbirci. Da, ja sam Hilda Kroneck, najmlai lan obitelji i ujedno njena crna ovca. Sad ste me, dakle, upoznali. Doite, odvest u vas majci i odmah je upitati odakle joj tolika hrabrost da u kuu, u kojoj su njene dvije nadaleko poznate rune kerke, dovede ovako zgodnu kunu pomonicu! Izrekla je to s divnom ravnodunou da je Marija uza sve uenje jedva suzdrala smijeak. Lijepo bih vas zamolila da vaoj majci ne postavite ovo pitanje. Nisam kriva za svoj izgled, a bila bih vrlo nesretna kad bi mi zbog toga dala otkaz. Tako bih rado ostala ovdje. Hilda- jo zauenije pogleda Mariju i opet se nasmije na svoj udnovat nain koji nije odgovarao njenim godinama. To je bio smijeh zrelije, iskusnije osobe. Dosad nijedna, kuna pomonica nije zbog otkaza napustila Kroneck. Sve su one nakon vrlo kratkog gostovanja svojevoljno navrat-nanos otile s posjeda. Na alost, i vi ete to uskoro uiniti. Kaem na alost, gospoice Jung, jer mi se sviate. Vrlo ste ljubazni, gospoice Kroneck odvrati skromno Marija. Zaboga, nemojte se samo prevariti u meni! Ja ljubazna? Raspitajte se na Kronecku. Sa svih ete strana uti samo prigovore da sam nemogue, prpono i runo stvorenje kojem se najbolje kloniti s puta. Tako ete izbjei neprilike koje bih vam mogla prouzrokovati. Moja rodbina e odmah potvrditi ove moje rijei, osim mog dragog starog oca, koji, zaudo, voli svoje najmlae dijete. Svi ostali imaju pravo: teke sam naravi, jednostavno nemogua, sa mnom se teko izlaziti na kraj. Uvijek mi neto ne da mirada izmislim kakvu alu; neki nestaluk. Moja nastarija sestra Klarisa mi je najomiljenija rtva. Vama, meutim, sveano obeajem da vam neu zadavati neprilika. Bar to se mene tie, imat ete potpuni mir. elim vam jo dati dobar savjet! uvajte se mog brata Harija! Pred njim ni jedna zgodna djevojka nije sigurna. Ali sad je ve krajnje vrijeme da vas otpratim do majke. Ona vas ve zacijelo ek s velikim nestrpljenjem, iako to na njenom licu neete opaziti. Ako vas jo zadrim koji trenutak, mogla bi vas, a ne moje zanovijetanje okriviti za ovo malo zakanjenje!

GIGA

U predvorju su sreli mladia u odijelu za jahanje. Iako zgodan, nije djelovao simpatino. Njegove crne oi promatrale su bestidnom drskou Mariju, mjerei je pri tom prezirno od glave do pete. Hari, naa nova djevojka, gospoica Jung - predstavi Hilda. Hari Kroneck se oholo osmjehne. Tad mu Hilda odluno skine kapu s glave. - Pozdravi gospoicu kako se pristoji! poui ga ljutito. On biem dotakne vrh sestrina nosa i ravnoduno odgovori: Naui se ponaanju, mala bezobraznice! Tako je opomenuvi, ipak se nemarno nakloni i ode. Hilda, koja za vrijeme cijelog tog susreta paljivo promatrae Mariju, vidje da se njeno elo naboralo, a usnice vrsto stisle, odluno klimne glavom: Da, imate sasvim pravo. Kako vidim, slaete se s mojim miljenjem o mom bratu. Nisam vas bez razloga upozorila ve na samom poetku naeg poznanstva. Na Marijine obraze navre lagano rumenilo. Zar se s njenog lica mogu itati misli? Nije ba imala laskavo miljenje O tom neotesanom, drskom mladiu. Hilda se nasmije i vie ne progovori ni rijei pa krene stepenicama na, prvi kat. Marija ju je slijedila kroz dugi hodnik. A sad glavu gore! Samo hrabro, gospoice Jung! ree odluno najmlai lan obitelji Kroneck i pokuca na Vrata. Na poziv iznutra ona ih otvori, i-doda: Majko, stigla je gospoica Jung. Ule su u sobu. Gospoa Kroneck je sjedila nasuprot svojoj najstarijoj keri u dubokom, mekanom naslonjau. Klarisa Kroneck bila je izrazito vitka djevojka, ne ba lijepa, ali zanimljiva lica. Hilda je ipak pretjerala kad je govorila o runim kerima. Klarisa je zaueno gledala Marijinu otmjenu pojavu i kao da nije odobravala izbor svoje majke. Naslonivi se na stol, Hilda je vidljivim zadovoljstvom zakljuila da su se njene sumnje ispunile prema oekivanju. Klarisa je bila ljutita, a oi su joj bile pune ljubomore. Gospoa Kroneck s visoka pozdravi Mariju, a zatim zamoli Hildu da novu djevojku odvede u njenu sobu. Kada sredite prve sitnice, navratite u kuhinju na mali zalogaj, a zatim se ponovo vratite ovamo da vam dam sve upute u vezi s vaim poslom. Marija se nakloni i izie s Hildom iz sobe. * * * Poto je gospoa Kroneck ponovo ostala sam sa svojom najstarijom kerkom, Klarisa joj se mrzovoljno obrati: Ne razumijem te, majko. Kako si mogla zaposliti ovako upadljivu osobu? Ova Marija Jung je preotmjena za kunu pomonicu. Ne, ne! Jednostavno te ne shvaam! Uzeti ovako zgodnu djevojku u kuu! Sto e misliti ostali? Sto e rei nai znanci? A tu je i Hari! Na njega si zaboravila! Pa dosad si uvijek bila razborita. Sto se sad odjednom dogodilo? Nisi mi to nikako smjela uiniti! Ima pravo, Klarisa. Zaista je vrlo zgodna djevojka, ali to sam ti rekla ve juer, vrativi se iz Berlina. Zar smatra da je njen, izgled toliko vaan? I sama zna da ve due vrijeme nisam mogla nai odgovarajuu pomo u kui. Za mene je glavno da je marljiva i da svoje zadatke; izvrava, onako kao, to zahtijevam i bez ikakva prigovora. Tko uope kae da je moramo predstaviti naim gostima? Dakle, za se se ne mora nimalo bojati. Marija je mnogo skromnija nego to sam mislila, a zahtjeva, tako rei, uope i nema. Mislim da bolje nisam mogla izabrati. Samo ako se ne prevari, majko! ini mi se vie otmjena nego skromna. Neka to bude moja briga. Ponavljam da sam dobro odabrala, iako... Htjela je rei:

GIGA

iako Je kerka robijaa. Ali se u posljednji trenutak predomisli. Sjetila so na vrijeme da je to moralo ostati njena i Marijina tajnu. Jedino je svom muu sve ispriala. Samo nemoj poaliti to si se odluila za tako lijepu djevojku! opet se oglasi Klarisa zabrinutim glasom. Klarisa, nemoj me uzrujavati tim tvojim besmislenim primjedbama! Sretna sam da je ponovo netko ovdje. Zna i sama da imamo premalo osoblja, jer nas na to, na alost, prisiljavaju oeve novane prilike. Ionako previe posla pada na moja lea, a da sad jo nema i ove djevojke, ne znam kako bi sve to sama svladala. Ti i Hilda mi nikad ne pomaete. Majko, dobro zna da sam zauzeta drugim, mnogo vanijim stvarima. Ne mogu se uza sve to jo, brinuti i za kuanstvo! Da, da, znam. Daje prednost vanijim stvarima. Bavi se pisanjem. Ali, na alost, ini mi se da se uzalud trudi. Uza, svu tu tvoju marljivost na knjievnom polju dosad nisam vidjela nikakvih plodnih rezultata. Ve odavno sam naviknuta na vae nerazumijevanje, uvrijeeno odvrati Klarisa. Sve tvoje tenje da napie neko vrijedno djelo dosad nisu urodile plodom. Nisi imala previe uspjeha. To ne moe porei! Bez uspjeha! Ali, majko, ta ne moe odmah postati slavan! Za to se mora marljivo raditi. I sama zna to mi odgovaraju izdavai kojima sam poslala svoje novele. Velikim zanimanjem itaju sve to piem, ali po njihovom miljenju moji radovi, bar zasad, jo nisu zreli za tisak. Uvijek me ohrabruju da nastavim sve dok stvorim neto zaista dobro. Znam da u jednom postii svoj cilj, samo me morate ostaviti u miru. Ne mogu pisati pod prisilom. Jednog u se dana napokon probiti i zaraivati mnogo novaca. Za pojedine se romane plaaju basnoslovni honorari. Gospoa Kroneck je dobro znala da su ti basnoslovni honorari vrlo, vrlo rijetki. Dobivali su ih samo slavni knjievnici. Isto tako je dobro znala da je Klarisa lijena i bez imalo nadarenosti, iako se cijelo vrijeme ponaa kao znaajna osoba na knjievnom polju. Unato svemu gospoa Kroneck se tjeila time da Klarisa, bavei se knjievnou, bar nema vremena da misli na kojekakve druge gluposti. Kao majka nije imala mnogo vremena za svoju djecu te im je doputala da ine to ele. Njena su se djeca, tako rei, sama odgajala, svatko prema svojim sklonostima. Hari se razvio u mladica koji olako uzima i shvaa ivot. Njegova je sebinost sve nadmaivala. Za vrijeme svog boravka u Berlinu rasipniki je troio oev novac, ne vodei rauna o dugovima koji su svakim danom bivali sve vei. Otac, nemoan da: urazumi svog sina, napokon mu je odluno naredio da se vrati kui kako bi ga uveo bar u gospodarske poslove, Hilda, najmlaa, oito, jo nije znala hoe li u njoj prevladati dobro ili zlo. Bila je najvredniji znaaj meu troje djece Kroneckovih. Imala je mnogo, dobrih osobina boje je prikrivala kao da su mane. esto je ve iskusila da su je ba zbog tih njenih dobrih odlika brat i sestra vjeto iskoritavali. Boljela ju je spoznaja da su odnosa u obitelji hladni, lani i izvjetaeni. Kao da otac i ona nisu pripadali istoj obitelji, toliko su se razlikovali od ostalih. Otac se muio i radio od ujutro do uveer kako bi mogli bezbrino ivjeti. Nitko mu, meutim, za to nije bio zahvalan. Vjerojatno su svi osim Hilde smatrali da tako mora biti te da za to nisu potrebne rijei zahvalnosti. Iskoritavali su ga gdje su stigli. Uza sve to morao je trpjeti da ga ena nemilosrdno tiranizira, da ga dvoje starije djece jedva zamjeuju ako im tog trena sluajno nije bio potreban novac. Gospoa Kroneck se rado oslobaala svih poslova i obaveza koji su joj se inili pretekim. Uvijek joj je polazilo za rukom da sav teret svali na tua lea. Poput svoje kerke Klarise vrlo je voljela elegantne veernje haljine, igranke i rasko. Meutim, nisu imali mnogo novca, njihov je imetak bio prilino skroman. Moralo se stoga tedjeti gdje god se moglo. Na alost, to se redovito inilo na krivom mjestu tako da se vjeito borila borba za ugodne stvari ivota koje je gospoa Kroneck toliko, cijenila. San majke bio je da svoje keri dobro uda, a sina

10

GIGA

bogato oeni. Za Harija je bilo dobrih izgleda da se ta njena elja i ispuni. Na susjednom dobru Frienwalde ivio jJe gospodin Hallern sa svojom enom. Kako nisu imali djece, ve dulje je vrijeme kod njih stanovala njihova mlada neakinja Elza. Jo kao sasvim mala djevojica, ostala je bez roditelja. Od svoje majke naslijedila je milijun maraka, a jednog e dana zacijelo postati i vlasnica posjeda Freienwalde. Elza nije bila ni zgodna ni ljupka, ve blijedo, prilino nezanimljivo bie. Ali gospodi Kroneck ta injenica nije nimalo smetala. Bitan je bio novac, a njega Hari nije smio propustiti. Njen sin je bio potpuno istog miljenja, jer se ovakva prilika rijetko pruala. Bio je odmah spreman da se svojski potrudi oko bogate nasljednice. Na svoj lakomisleni i neodgovorni nain znao bi rei sam sebi: Ne moram, biti bezuvjetno vjeran. Ta posvuda ima lijepih ena koje su voljne tjeiti mladog nespretnog mua! Navodno se i Klarisi nedavno pruila povoljna prilika. Tek su prije nekoliko dana doznali da je. susjedno umsko dobro Sudnitz dobilo novog vlasnika, vrlo bogatog i neoenjenpg mukarca. Hans Dornau proveo je navodno nekolike godina na istraivanjima po Aziji i Africi te se sad odluio posvetiti svojini sklonostima i studijama na ovom osamljenom mjestu. Stanovao je u velikom umskom dvorcu. Vrijedno pokustvo, skupocijene teke tkanine, sagovi i umjetnika djela krasila su njegovu unutranjost. Gospou Kroneck se na vrijeme opirno; raspitala o svemu; tako da je bila upuena u sve pojedinosti. Izmeu ostalog je doznala da Hans Dornau ima u Berlinu bogatog, neoenjenog ujaka iji e imetak takoer jednog dana naslijediti. Sve u svemu, bila je to sjajna prilika za Klarisu. Stoga je namjeravala poduzeti sve potrebno kako bi joj ker to prije postala njegovom enom. Znala je da joj nije preostalo mnogo vremena za izbiranje. Klarisu je upoznala sa svojim planom i njena je ki bila sa svim sporazumna, iako jo nije poznavala Hansa Dornaua. Ali njegov izgled nije bio vaan, glavnu ulogu igrao je novac. Tako su izgledale stvari na posjedu Kroneck kad je Marija Jung stupila na posao. Kad su majka i ker napokon zavrile razgovor o novoj kunoj pomonici, gospoa Kroneck izusti: Gospoin Dornau e nas uskoro posjetiti. Koliko znam, eli napisati veliko djelo o svojim putovanjima. Da nas ne bi moda prozreo, mogla bi mu prii kao kolegica i predstaviti mu se kao knjievnica. Tako bi to tvoje pisanje bar neem sluilo. Poslije emo ve lake, s njim. Najtei je poetak. Moda e vas zbliiti ba ta ista sklonost. Ja sam sa svoje strane uinila sve to sam mogla, a dalje preputam tebi. Iskoristit u tu priliku, majko, razumije se. .

11

GIGA

III
Marijo, izvadite, molim vas, posteljinu! Marijo, prebrojte je li, srebrni pribor za jelo na broju! Gdje li je samo Marija? Opet je propala u zemlju.Ve sam je dva puta pozvala zvoncem! - Brzo, Marijo! Gospoa Kroneck vas hitnu treba! Napravite odmah obraun s mijekarom, Marijo! Vrlo mu se uri. Tako i slino brujala je kua cijelog dana. Mariju su neprestano gonili s jednoga kraja na drugi. Ako je bila zaposlena u podrumu, hitno su je zvali na tavan, ako je bila, u kui, trebali su je u vrtu. Svatko je imao pokoji zadatak za nju, a ako samo jednom neto nije bilo u redu, onda je zacijelo Marija bila kriva za sve. Njeni su dani zaista bili ispunjeni poslom, esto mukotrpnim. U zoru je prva ustajala, a naveer su svi ve odavno spavali kad bi napokon krenula na poinak. Od silna umora jedva se drala na nogama. Uza sav taj posao morala je podnositi hirove domaice, trpjeti Klarisine muice i braniti se od nasrtljivog Harija. Zaista joj nije bilo lako, svoj je kruh teko zaraivala. Budui da je ivot nije razmazio, Marijine su snage danomice rasle usporedo s tekim zadacima. Gospoa Kroneck je potajno sama sebi estitala na tako marljivoj i strpljivoj kunoj pomonici, voljnoj da izvri svaki nalog. Uivala je u lijepim i bezbrinim danima, jer je Marija pomalo preuzela sav posao na sebe. I dalje je ostala brza i ljubazna kao i prvog dana. Iako ju je gospoa Kroneck muala i tiranizirala, bila je tiha i skromna. Vlasnik, posjeda divio se Mariji i esto ga je boljelo enino iskoritavanje nesretnog poloaja mlade djevojke. Najvie mu je smetalo to se pri tom ponaala kao njena dobrotvorka. Tako je prolo nekoliko tjedana. Marija vie nije vidjela svog neznanca. Nije znala da se na dan njenog dolaska u Kroneck i njihovog iznenadnog susreta u umi raspitivao u gostionici Kod stare lipe i u cijelom selu ne bi li to doznao o njoj. Ali kao da joj se izgubio svaki trag. esto je mislila na njega, i te su joj misli uljepavale okrutnu stvarnost njenog tunog ivota. Jo jedna okolnost inila je njen boravak na.Kronecku podnoljivijim. Hilda, najmlai lan obitelji, bila joj je privrena svom svojom mladenakom iskrenou. Kad god bi joj se pruila prilika, zadravala se u Marijinoj blizini. Njenu neobinu marljivost, strpljenje i izdrljivost promatrala je isprva sa uenjem i radoznalou, a to se poslije pretvorilo u divljenje. Bile su vrlo esto zajedno pa je tako Marija nenamjerno povoljno utjecala na Hildu, iako se ova i dalje ponaala neotesano. Neprestano je traila priliku da izazove ponekog od ukuana. Marija je, meutim, opaala da svi ti nestaluci ne vesele Hildu kao prije. Zbog toga joj se Marija jednog dana ljubazno obrati: Ne trudite se vie, gospoice Hildo, da preda mnom izigravate komediju! Znam da imate dobro, meko srce. Vae neuglaeno ponaanje samo je neka vrsta samozatite bez koje ste inae bespomoni. Hilda se namrti. Vi ste, Marijo, sanjar pa elite stoga i mene, crnu ovcu, silom pretvoriti u snjeno bijelo janje. Dobro, mislite o meni to god elite. Isto tako imam i ja svoje miljenje o vama. Nadam se dobro nasmijei se Marija. Da li da vam priznam to mislim o vama? Podsjeate me na Pepeljugu koju zla maeha i njene dvije ohole keri prisiljavaju na najtee sluinske poslove. Iako ih ima previe, izvravate ih uvijek bez prigovora. Zaudo, i kod najteih poslova izgledate ponosno i otmjeno, pa kad vas takvu vidim, moram uvijek pomisliti na bajku o Pepeljuzi. Zato vas u svojim mislima vie ne nazivam Marijom ve Pepeljugom. .... Upravo sam otkrila neto zanimljivo prekine je Marija. Sto?

12

GIGA

Da imate smisla za pjesnitvo. Glupost, ja i pjesnitvo! To se ne moe uskladiti. U ovoj je kui jedino moja sestra sposobna za neto takvo, pa alost, dosad bez vidljiva uspjeha. Vaa mi je majka rekla da je prilino cijenjena. eljela bi to biti! Pri tom se pravi vana kao da je na tom cijelom svijetu jedino ona nadarena. Mene, jadnu, uvijek izabere za rtvu kada dovri jedno djelo. Tada mi ita svoja poetska nadahnua. Uas! Plai me ve sama pomisao da bi uskoro mogla dovriti neku novu novelu. Prisilila bi me da sate i sate sjedim kraj nje i divim se njenom umijeu. Otkako je saznala da je novi vlasnik Sudnitza pisac, jo se s vie ara bacila na posao. On, dodue, pie nauna djela, ali se Klarisa ponaa kao njegova kolegica. Uskoro e nas posjetiti na Kronecku. Neizmjerno me zanima kako e mu se predstaviti sa svojim sabranim djelima! Marija upitno pogleda Hildu: Zar ne volite svoju sestru? - Ne, vie je ne volim. Prije sam se trudila da je zavolim, ali je Klarisa uvijek bila tako hladna i odbojna da sam napokon odustala. Pitam se da li uope nekog, volim? Moram zaista dobro razmisliti. Da, volim svog dobrog, starog oca. Kao sasvim mala djevojica, voljela sam i svoju majku. Katkad me to boljelo, ali pustimo to! Uz oca zavoljela sam i vas. Kako se samo pred vama stidim kad vam uza sav va posao i ja jo natrpam kakav zadatak samo da bih mogla ljenariti! Cijeli se dan uje: Marija ovamo, Marija onamo, Marija gore, Marija dolje! Zar vam to nikad ne dosadi? Marija odmahne glavom. Ne, volim svoj, posao i s veseljem ga obavljam. Tog se trenutka oglasi kuno zvonce, a Hilda odjuri da otvori vrata. Marija je sa smijekom gledala za njom kako silazi niza stepenice. Radovala se da ju je bar jedno bie u toj kui iskreno prihvatilo. Bio je to lijep poklon, pomogao joj je snositi poneku bol, pokoju uvredu, jer njen ivot na Kronecku nije bio lak. Jednu stvar, meutim, nije mogla trpjeti: bezobraznu nasrtljivost Harija, koji joj se, usprkos njenom odlunom odbijanju uvijek iznova usuivao pribliiti. Znala je da se namjerava oeniti Elsom Hallern. Hilda joj je povjerila da se svakog dana moe oekivati objavljivanje zaruka. Toliko neugodnije i odvratnije bilo joj je njegovo nametanje. Kad je sloila sve rublje u ormar, izie iz sobe i uputi se u kuhinju. U predvorju ugleda elegantno odjevenog mukarca kako sluzi predaje svoju posjetnicu. Marija stane kao ukopana. Odmah je prepoznala neznanca. I on zastane ugodno iznenaen. Sve ove tjedne nakon svog preseljena u Sudnitz uzalud ju je traio po cijelom oblinjem kraju, a sad je stajala ovdje pred njim, tu gdje ju je najmanje oekivao. Njegove oi zasjae i on joj se uljudno pokloni. Marija odvrati pozdrav, proe brzo-kraj njega i nestane u prizemlju. * * * Klarisa je s prozora vidjela kako su se kola zaustavila pred kuom. To je zacijelo novi vlasnik Sudnitza, majko! Nestrpljivo su oekivale slugu da najavi doljaka. Ima pravo, Klarisa! Friedrich, uvedite gospodina Dornaua u salon! Nekoliko minuta nakon toga Hans Dornau je upoznao sve lanove obitelji. Hildu su, dodue, htjeli izostaviti, jer je kao uvijek bila odjevena u prilino iznoenu haljinu, ali ona se unato zabrani progurala u primau sobu. Ni po koju cijenu nije htjela propustiti povijesni trenutak kad e se Klarisa prvi put sresti s novim susjedom, S velikim je zadovoljstvom zakljuila da je njihov gost na sva Klarisina pitanja odgovarao, dodue, pristojno, ali potpuno ravnoduno.

13

GIGA

Ve poslije nekoliko trenutaka Hilda je zakljuila da je Hans Dornau najzanimljiviji mladi kojeg, je ikad srela. "Vrlo joj se svidio. Njegova neposredna ljubaznost simpatina pojava, preplanulo zanimljivo lice i iskrene, tople oi osvojile su odmah njeno srce. Poto se pozdravio s Hlldom, Hans ju je sasvim zaboravio, kao da uope nije bila prisutna. Ova ga loe i nemarno odjevena djevojka neskladnih pokreta nije nimalo zanimala. U svojim je mislima bio bod lijepe neznanke koju je maloas sreo na stepenitu. Hilda je tako nesmetano mogla sve promatrati. Njen je otac Hansa pozdravio na svoj uobiajen jednostavni nain. Hari je opet, govorei kroz nos, pokuavao ostaviti na njega to jai dojam. Klarisi se pak inilo da je napokon svanuo njen veliki trenutak. uli smo, gospodine Dornau, da ste pisac i da sada, ovdje u seoskoj tiini namjeravate raditi na novom velikom djelu. Mi smo tako rei kolege, jer i ja se bavim pisanjem obrati mu se smijeei. Vrlo je laskavo da me nazivate kolegom. ini mi se, meutim, da imate krive predodbe O mom zvanju. Bavim se zapravo naukom i piem samo struna djela, dok se vi oito bavite beletristikom, zar ne? Klarisa potvrdno klimne, zatajivi da je ona zapravo knjievnik kojem nijedno djelo dosad nije objavljeno. Ipak vas smatram kolegom i vrlo bih se radovala kad bi nam se ee pruila prilika da izmijenimo misli. U ovdanjoj samoi imam, na alost, rijetko takvu mogunost. Vi ste s vaih putovanja zacijelo donjeli bezbroj uzbudljivih i zanimljivih dojmova. Da, prilino toga sam doivio. Zato sam se i povukao u Sudnitz kako bih ovdje mogao to nesmetani je raditi. Velegradska me vreva previe sputava, osim toga mi tamo i drutvene obaveze ne doputaju dovoljno vremena za koncentraciju. To valjda ne znai da sad elite ivjeti poput pustinjaka? ubaci gospoa Kroneck. Nisam sklon takvu ivotu. Moj dananji posjet najbolji je dokaz da elim to bre upoznati sve svoje susjede, kako bih s vremena na vrijeme mogao ugodno proavrljati u veselom drutvu. Nadam se da elo nas to ee posjeivali - upadno ponovo gospoa Kroneck. Shvaam to kao poziv, naravno, samo ako ne smetam uljudno odgovori Hans. Ni govora. Na selu se dvostruko veselimo svakome gostu. Stanujete li sasvim sami U Sudnitzu?. radoznalo upita Klarisa. Zasad stanujem, ali za nekoliko dana stie gospoa Fuchs koja e mi voditi cijelo kuanstvo. im stigne nadam se da ete mi uzvratiti, posjet. Zar nemate nikakve rodbine? -ponovo upita Klarisa. Otac mi je umro prije osam godina, a majka dvije godine nakon njega Brat moje majke jedini mi je roak. Hilda se samo povremeno ukljuivala u njihov razgovor, dok je Klarisa neprekidnim pitanjima htjela privui svu panju na sebe. Ponaala se poput velike knjievnice te je Hans morao pretpostaviti da je zaista veliko ime u knjievnosti. Svojim otrim pogledom Hilda je, meutim, zamijetila da je njihov gost samo povrno sluao Klarisine rijei, dok mu je pogled stalno lutao prema vratima. Nije mogla ni naslutiti koga tako nestrpljivo oekuje, a Hans se cijelo vrijeme nadao da e se pojaviti lijepa djevojka koju je sreo na stepenitu. Smatrao je da i ona mora biti gost kue. Svim je srcem elio da mu je predstave. Ta mu se elja nije ispunila. Zadravi se jo nekoliko minuta U prijaznu razgovoru, Hans se napokon oprosti. Gospoa Kroneck ga je ljubazno pozvala da uskoro ponovo navrati. Klarisin Vatren pogled dao je naslutiti s koliko je nestrpljenja ve sad oekivala taj posjet. Na rastanku im Hans obea da na to nee dugo ekati. Znao je da e ga srce ponovo brzo dovesti ovamo, kako bi napokon naao priliku da upozna svoju lijepu neznanku. Domain ga je otpratio do izlaza. U predvorju Hans zastane, grevito nastojei da otegne

14

GIGA

razgovor. Pogledom je traio unaokolo, ali se Marija nije pojavila. Nije ni slutio da ona, odjevena u veliku bijelu pregau preko svoje jednostavne haljine, dolje u podrumu obire vrhnje iz posua s mlijekom. * * * Kroz podrumski prozor Marija je vidjela kako se Hans odvezao. Srce joj je uzbueno kucalo. Tko je on? Rado bi znala njegovo ime; razmiljala je gledajui za kolima. Prozor kod kojeg je stajala odjednom se zamrai, a na njemu se pojavi par vitkih nogu. Marija digne pogled i spazi Hildu kako sjedi na ogradici iznad prozora. Ah, vi ste, Hildo! Da, Pepeljugo! Najradije bih cipele uronila u mlijeko. Marija se tiho nasmije. To neete uiniti. Nisam ba sigurna. Samo pomisao da bih vam time zadala jo vie posla, odvraa me od toga. Kad bi vas netko uo kakve besmislice govorite, zaista bi mogao pomisliti da u glavi nemate nita osim nestaluka, a zapravo me katkad, iznenadite ozbiljnim i razumnim mislima. Uvijek se pozivate na moj razum i ono malo dobrote to jo ivi u mom zlu srcu. Pepeljugo, imate neodoljiv nain da plemenito djelujete na moje misli i osjeaje. Katkad mi to, meutim, zna i smetati. Ah, malone sam zaboravila zato sam zapravo dola. Imali smo gosta. Jeste li ga vidjeli?Marija se jo vie sagne nad posudu s mlijekom. Vidjela sam jednog mukarca kako odlazi kolima. Hm, jeste li ga pogledali? uporno je ispitivala Hilda; Povrno odgovori Marija sasvim kratko. - Trebalo je da to temeljitije uinite, isplatilo bi se. Izvrsna pojava. Zna-, te li tko je to bio? Marijino srce zakuca kao pomahnitalo, a crvenilo joj oblije obraze. Ne! jedva se uo njen odgovor. Bio je to.Hans Dornau, novi vlasnik Sudnitza. Mnogo mi se svia. ini se da je izvanredan ovjek. Pomislite, proputovao je gotovo cijelu Aziju i Afriku. Bavi se naukom i upravo sad radi na velikom djelu. Zbog toga je i kupio Sudnitz da bi mogao raditi u tiini i daleko od gradske buke i drutvenih obaveza. Zacijelo je vrlo bogati pametan. Namjerava na svom posjedu zasaditi mali botaniki vrt. Da ste ga samo uli priati! U naim kamenolomima navodno ima okamenjenih algi i drugih biljaka. Slojevi ljuturnog vapnenca u naim bregovima dokaz su da su nae doline prije nekoliko tisua godina bile morsko dno. Vrlo je zanimljivo priao. Ali to vas vjerojatno uope ne zanima! tovie, mnogo me zanima. Onda u vam najbolje ispriati sve redom. Kao prvo, Klarisa se strahovito dosaivala, ali glumila je veliko zanimanje i neprestano ga oblijetala otrcanim uzreicama da mu se moralo smuiti u glavi. eznutljivim je pogledom pogledavao prema vratima kao da oekuje da se iza njih pojavi netko tko e ga osloboditi te mune situacije. Mene, naravno, nije ni zapaao. Ali ja mu to nimalo ne zamjeram i ne ljutim se na njega. Na njegovom se mjestu ni ja ne bih drugaije ponijela. Jeste li napokon gotovi s tim dosadnim obaranjem vrhnja? Da, odmah. A to ete onda? Imam mnogo rublja za krpanje. Br! Dosadna li posla! uzvikne mrtei se Hilda. Nijedan posao nije dosadan ako se radi s voljom. Recite mi iskreno da li zaista s veseljem obavljate svih tih tisuu stvari koje vam dnevno

15

GIGA

zadaju? upita Hilda ve napola slutei Marijin odgovor. Sasvim iskreno da potvrdi Marija. Hm, a to u sad ja raditi iz puste dosade? . Ne osjetite li katkad elju da se pozabavite neim korisnim? oprezno je upita Marija. Ah, cijeli taj ivot je prazan i dosadan, a najdosadniji je ovako jednolian posao kakav vi danomice obavljate. Varate se prekine je Marija. Nema ljepe u ivotu do rada. A jednolian je samo onda ako se obavlja bez volje i radosti. Hilda odmahne glavom. Do vienja, Pepeljugo, postajete dosadni ree skoivi s prozora i nestane. * * * Kad je poslije Marjja s hrpom poderanog rublja sjedjela za ivaim strojem, odjednom se na vratima pojavila Hilda. Promatrala je kako pod Marijinim spretnim rukama hrpa rublja postaje sve manja. - Je li teko ivali na stroju? upita radoznalo. Smijeei se, Marija odmahne glavom. Hilda je asak oklijevala, a onda se ponovo obrati Mariji: Htjela bih jednom pokuati. Hoete li mi pokazati? Rado! veselo odgovori Marija. Uskoro je Hilda sjedila za ivaim strojem, ozarenog lica od uzbuenja. Komad starog platna leao je pred njom. Isprva su avovi bili krivi, ali pomalo joj je sve bolje polazilo za rukom. Ciknula je od radosti kad je napokon uspjela. Odmah je zatraila novi posao. Bila je tako zaokupljena ivanjem da je sasvim zaboravila na sve drugo. Kad je dolo vrijeme objedu, Hilda se iznenadila kako je vrijeme brzo prolo. Morala je priznati da se radei ovjek moe dobro zabaviti. Ponosno pogleda na pokrpane plahte. Ovakvu ete mi plahtu staviti na moj krevet, Pepeljugo, kako bih mogla spavati na vlastitim lovorikama. Tako je Marija sve vie vlastitim primjerom utjecala na Hildu. Marija je ak neopazice navela Hildu, na to da vie panje posveti svojoj odjei. Poela je osjeati da su rupe i mrlje na haljini rune. Katkad bi, meutim, ponovo. bila neposluna i prgava. Tad, bi se rugala sama sebi, opirui se tako Marijinu utjecaju. Ipak je na kraju uvijek pobjeivalo, dobro.

16

GIGA

IV
Napokon je stiglo proljee sa svom svojom ljepotom. Miris jorgovana osjeao se i u kui, a na verandi je procvalo raznobojno cvijee. Nedjeljom poslije podne Marija bi imala nekoliko sati slobodno. Veinom je znala sjedili u svom sobiku uz otvoreni prozor, gdje bi popravljala svoje haljine i krpala rublje. Budui da je imala nisku plau, nije mogla kupiti nita novo, pa je pomno pazila na svoju odjeu. Jedne je nedjelje vrijeme bilo tako lijepo da Marija nije dugo izdrala u sobi. Odloila je ivenje na stoli. U kui je vladala tiina. Gospodin i gospoa Kroneck otili su s djecom u Freienwalde. Namjeravali su se vratiti tek kasno uveer. Marija polako krene livadom prema umi. Lagano je koraala po mekom umskom tlu duboko udiui mirisav zrak. Njeno najomiljenije mjesto bila je mala umska istina. Tamo je romonio izvor, a kamenje obraslo mahovinom kao da je pozivalo na odmor. Sjela je pod visoku bukvu. Duboko udahnuvi prekriila je ruke iza glave i svojim velikim oima gledala svjee zazelenjelo lie kroz koje bi tu i tamo provirila pokoja zraka sunca. Misli su joj polako odletjele natrag u prolost. Mnogo patnji i boli lealo je iza nje. Sudbina joj je uskratila sreu i prisiljavala je da bude zahvalna hladnoj gospoi Kroneck to ju je uope zaposlila. Morala je ovdje izdrati, iako ju je Harijeva odvratna nametljivost uvijek nanovo poniavala. . Tad njenim licem preleti veseli osmijeh. Sjetila se Hilde. Draga, mala Hilda. Znala je da joj je ta djevojka iskreno sklona. Tako je imala bar jednog ovjeka koji ju je cijenio i volio. Ali smijeka ponovo nesta, a beznadna sjeta ponovo je obuze. Ako Hilda jednog dana dozna, da je Marijin otac bio optuen i osuen zbog ubojstva, nee vie htjeti ni uti za nju. Imat e pravo da joj spoitne to prema njoj nije bila iskrena. Marija za jeca. Posvuda unaokolo vladala je tiina. Marija je mislila da je posve sama u umi i nije ni slutila da je netko ve due vremena potajno promatra. Hans je takoer elio proetati umom i tako je neujno doao do istine. Kad je spazio Mariju kako sasvim sama nepomino sjedi, zaustavi svoj korak i stane. Oi su mu bile uprte u njeno lijepo lice. Marija spusti prekriene ruke i lagano se uspravi. Pogleda na sat. Preostalo joj je jo etvrt sata, a onda je morala kui. Tog se trena Hans pomakne i stupi korak naprijed. Ona prestraeno pogleda prema njemu. Nekoliko je minuto sjedila kao oduzeta bez snage da odvoji pogled s njegove pojave. Crvenilo joj navre na lice. Oprostite, ali danas doista vie ne mogu proi kraj vas a da vas napokon ne oslovim obrati joj se Hans. Oprostite mi ako sam vas preplaio, nisam to nimalo elio. Kad sam vas ugledao ovako samu, napokon sam se odluio da vam pristupim, ionako ve dugo s time odugovlaim. Za vrijeme mog posjeta na Kronecku nisam, na alost, imao ast da vam me predstave. Zacijelo, tamo boravite kao gost obitelji? Marija se brzo sabere, ivot ju je nauio da se snalazi u svakoj zgodi. Varate se, gospodine Dornau, nisam gost obitelji Kroneck odvrati to je mogla smirenije. Hans prie korak blie i stane pun potovanja pred Mariju. Pa vime poznajete! Odakle znate moje ime? ula sam za vas od gospoice Hilde. Zapravo smo ve stari znanci, iako ne znam kako se zovete ponovo zapone Hans razgovor. Vidjeli smo se u Berlinu dan prije naeg prvog susreta ovdje u ovoj umi. Na alost, tada ste se odvezli autobusom prije nego to sam se snaao. Ali ako se ne varam, nae je poznanstvo jo mnogo starije. Jeste li to zaboravili? Marijine usnice zadru.

17

GIGA

Ne, ne sjeam se. Zacijelo je to bilo vrlo davno. Malo vie od tri godine prekine je Hans. Odmah sam vas prepoznao. Nisam vas zaboravio za vrijeme svog izbivanja iz Njemake. Prije mog odlaska htio sam vam se predstaviti, ali vam se nisam usuivao pribliiti. Vie sam se puta bio na to odluivao, ali uvijek uzalud. Vidjevi vas uvijek tako otmjenu i hladnu, ponestalo bi mi hrabrosti. Meutim, sad kad me je predstavila gospoica, Kroneck, znate bar tko sam- Sad bih i ja volio vas upoznati. Kad ba elite zapone Marija ozbiljnim glasom rei u vam tko sam. Varate se ako pretpostavljate da sam gost obitelji Kroneck. Ja sam njihova kuna pomonica. Kad ste me susretali u onim otmjenim zgradama u Berlinu, odlazila sam sa satova svojih uenica koje su tamo stanovale. Na Hansovom licu pojavi se zbunjenost. Znao je to znai biti kuna pomonica. U nekim ih je buama susretao, ali nijedna od njih nije na nj ostavila tako otmjen dojam. Marijina pojava, njen nain izraavanja, dranje, njeni, pokreti - sve je upuivalo na to da pripada drugoj sredini. Koja li je sudbina tu djevojku dovela na njen sadanji poloaj? Jo trenutak je razmiljao, a onda je ponovo upita: Ne smatrajte me drskim, ali bih elio znati kako ste doli do ovog namjetenja, Od neeg se mora ivjeti jedva ujno odgovori Marija. Nisam imala drugog izbora. Ovako bar na poten nain zaraujem svoj kruh. To za mene mnogo znai. Izbjegavajui Hansov topli pogled pun saaljenja, digne se polako s kamena na kojem je sjedite. Zacijelo vam nije lako obrati joj se ponovo Hans suzdranim glasom. Preko Marijinog lica preleti lagan drhtaj. Ona vrsto zagrize usnice i onda mu promuklim glasom prilino odbojno odvrati: Ne elim vie o tome razgovarati. Sad znate tko sam i najbolje zaboravite da ste me uope ovdje sreli- i upoznali. Vi esto navraate na Kronecki, a ja se nalazim potpuno izvan vae drutvene sredine. Ako se sluajno i sretnemo negdje na stepenitu, molim vas, proite kraj mene kao da me ne poznajete. U protivnom bih mogla imati velikih neprilika koje bi mi oteale ionako teak boravak na Kronecku. Nadam se da me shvaate i da mi neete stvarati neugodnosti. Sad moram ii! Krenuo, je prema njoj kao da je eli zadrati. Marija mu jo jednom okrene svoje blijedo lice, pozdravi ga i brzo se udalji. Hans je jo dugo gledao za njom - Jadne li djevojke! ree tiho. Tad se odjednom, sjeti da jo nije doznao kako se zapravo zove. Zamiljeno krene polako kui. Ako nita drugo, bar je znao gdje je moe nai: Ta je spoznaja djelovala na njega umirujue...

18

GIGA

V
Kad se Hans sa etnje vratio, kui, naao je brzojav slijedeeg sadraja: Osjeam se vrlo slabo. Doi, molim te, odmah. Moram s tobom razgovarati o neem vanom. Ujak Justus. Brzojav je stigao iz Berlina, a poslao ga je brat njegove pokojne majke, ujak Justus. Hans pogleda na sat i zatim se brzo uputi do svog automobila. Ako odmah krene na eljezniku stanicu, razmiljao je, stii e jo, na veernji vlak. Ujaku je zacijelo vrlo loe, jer inae ne bi slao tako hitnu poruku. Nakon nekoliko minuta automobil je ve jurio prema eljeznikoj stanici. Tog se trenutka Hans sjeti da je sutradan pozvan na objed kod Kroneckovih. Zato naredi oferu da se odmah sa eljeznike stanice odvezena Kroneck te da. ih obavijesti kako je zbog bolesti svog ujaka morao , nagle otputovati. * * * Taksi se zaustavio u irokoj, otmjenoj ulici. Raskone palae nizale su se jedna do druge. Toliko udnovati je djelovala je meu tim zgradama mala vila usred prekrasnog ureenog velikog vrta. Vrt je bio okruen visokim kamenim zidom koji je zauzimao dio plonika. Bila je to vila Justusa Hartau, Hansovog ujaka. Dok se posvuda unaokolo gradilo kako bi se iskoristile visoke cijene zemljita i izvukle vrtoglave stanarine iz tih zgrada, stari gospodin nije dirao svoju vilu sakrivenu u tiini iza visokog zida. Nudili su mu goleme cijene za njegovo zemljite, ali uzalud. Mirno je odgovarao da eli nesmetano proivjeti u svojoj vili do kraja ovog jo ionako kratkog ivota. Prije nekoliko dana grad mu je odredio posljednji rok do kojeg bi morao premjestiti zid koji okruuje vrt kako bi bio u istoj ravnici s proeljima susjednih kua. Hansov je ujak bio neenja i pomalo udak. S njim u vili ivjela je samo jo jedna starija ena koja mu je vodila kuanstvo i stari sluga iz Justusove mladosti. Rok koji mu je odredio grad toliko je uzbudio ujaka da se istog dana razbolio. Stoga je i pozvao svog neaka Hansa da se s njim posavjetuje. Hans ga je naao u najveem uzbuenju. Starac mu je objasnio da nee preivjeti ako mu stranci prodru na njegovo zemljite i preklinjao ga da mu pomogne. Hans ga pokua smiriti savjetujui mu da jednostavno napusti vilu. Doi sa mnom u Sudnitz, ujae Justuse, tamo moe ivjeti mirno i povueno kako to i eli! Taj je prijedlog, meutim, jo vie uzbudio starca. Zar da on napusti svoju kuu, da izie na ulicu, ili jo gore da otputuje u nepoznat kraj meu nepoznate ljude, on koji ve vie od esnaest godina nije napustio svoje zemljite! Zar se Hans ne sjea da on ne podnosi nepoznata lica? Neka ga puste na miru! Ve esnaest godina stanuje u ovoj vili koju je naslijedio od oca i eli poput njega jednog dana ovdje umrijeti. Otac ujaka Justusa bio je vlasnik eljezare kojom je stekao velika bogatstvo. Tu je eljezaru Justus kasnije pretvorio u dioniko drutvo i povukao se s poslova. U svojoj je mladosti ivio prilino raskono. Poznavali su ga po njegovim mnogobrojnim ljubavnim pustolovinama. ivot je uivao u punoj mjeri. esto je putovao ne brinui se pri tom o poslovima oko eljezare. Kratko nakon smrti svog oca zadrao se due vrijeme u tvornici da za svoju sestru, majku Hansa Dornaua, i sebe sredi sve formalnosti oko nasljedstva. Nakon toga je, na veliko iznenaenje svoje sestre, urjaka i prijatelja., zapoeo svoj pustinjaki ivot. Njegova je sestra mislila da je promjeni njenog brata razlog neka nesretna ljubav. Prve tragove ove promjene naslutila je jo za vrijeme pogrebu njihovog oca. Onda joj je povjerio da je jedna ena presudno ula u njegov ivot. Kasnije je ponovo sve porekao zahtijevajui od

19

GIGA

sestre da ga potedi svojim pitanjima. Postao je udak koji je zazirao od ljudi. Sad je Justus molio svog neaka da poduzme sve to je u njegovoj moi kako bi ga pustili na miru. Bio je ak spreman platiti gradu veliki iznos ako bi do njegove smrti zemljite pustili u sadanjem obliku. Da ga umiri, Hans je pristao na sve ujakove molbe. Ali njegov trud i zalaganje bili su uzaludni! Starac je bio izvan sebe. Tad ga Hans jo jednom pokua smiriti: . - Imam jedan prijedlog, ujae. Budui da si bolestan i da ne moe vie izlaziti iz kue, ostat u kod tebe sve dok ne sazidaju novi zid koji e biti u istoj ravnici s ostalim zgradama ove ulice. Tek kad novi zid bude zavren, sruit emo stari. Tako nee vidjeti nijednog stranca. Preuzet u svu brigu oko gradnje na sebe i otputovati tek kad sve bude gotovo. Imat e samo nekoliko metara manje za svoje etnje, ali na to e se brzo priviknuti. Hans je odmah dao dozvolu za poetak radova. elio se to prije vratiti u Sudnitz, jer ga je neto poput magneta vuklo na posjed Kroneck. Kako novac nije bio u pitanju, radovi su brzo napredovali i za deset dana bilo je sve dovreno. Kad je i zadnji radnik napustio zemljite, Justus Hartau je ustao iz postelje i proetao pola sata vrtom oslanjajui se na svog neaka. Cijelo je vrijeme jadikovao da su mu ukrali gotovo polovicu zemljita. Uzbuenje oko gradnje toliko je oslabilo starca da je unato vrstoj konstituciji raunao svojom bliskom smru. Zbog toga je Hansu najavio vaan razgovor. im otputuje, nainit u oporuku. Ti zna da si moj jedini nasljednik, ali ipak postoji jo jedna osoba kojoj oporukom elim ostaviti dio svog imetka kako bih joj osigurao budunost. elim ti to ve sada kazati da ne bi poslije bio iznenaen ili smatrao da je posrijedi neka zabuna. Namjeravam joj ostaviti pola milijuna marake. Nadam se da e to preboljeti. Hans Dornau klimne glavom smijeei se. Ne razbijaj zbog toga glavu, ujae. Ionako imam dosta novaca. A sad paljivo sluaj ponovo zapone gospodin Hartau. U mojoj blagajni nai e poslije moje smrti srebrnu kutijicu. Doi da ti je pokaem! Justus Hartau otvori blagajnu; izvadi plosnatu srebrnu kutijicu i preda Hansu kljui. Dobro ga uvaj! upozori Hansa. Sa sadrajem kutijice postupit e poslije moje smrti po mojim odredbama. Unutra su biljeke koje e ti objasniti zato sam izmijenio svoj nain ivota i zato sam zapravo postao udak. Isto tako e shvatiti razlog zbog kojeg nepoznatoj osobi ostavljam u nasljedstvo prilino veliku svotu novaca. Za sad jo ne bih govorio o tome da u vezi s time nemam na tebe jednu veliku molbu. Gospodin Hartau je ponovo zakljuao kutijicu u blagajnu. Nekoliko je trenutaka zurio preda se kao da mu se pred oima odigrava stravian prizor. Lice mu je bilo blijedo i upalo, a u, oima mu se raspoznavao uas. Hans ga preplaeno pogleda. Ujae, to ti je? Je li ti pozlilo? Da pozovem lijenika? Starac se trgne. Kako? to si me pitao? Jesam li neto rekao? Ne osvri se na moje rijei, malo sam zbunjen. Ta me gradnja sasvim dotukla. Nisi nita rekao, ujae, ali si izgledao vrlo udno. Nisi bio nimalo nalik na sebe. O emu smo maloas razgovarali? prekine ga ujak. O jednoj osobi kojoj oporukom eli ostaviti dio svog imetka. Stari gospodin pogladi svoju sijedu kosu i stresavi se kao od neke jeze nastavi: Da, tono, o Mariji Jung. Tako se, naime, zove mlada djevojka kojoj namjeravam ostaviti novac. Htio sam o njoj razgovarati s tobom. ivjela je sa svojom majkom do prije godinu dana u predgrau Berlina. Majka je umrla, a otac... Ujak je ponovo zurio pred sebe. Opaalo se na njemu da se svom snagom sili dovriti zapoeti razgovor.

20

GIGA

Da? upitno ree Hans. Ostala je bez oba roditelja, ivi sasvim sama. Nakon majine smrti prodala je ono malo pokustva to je imala i preselila se u mali, skromni pansion. Mora, naime, znati da sam unajmio privatnog detektiva kako bi me povremeno izvjetavao o boravitu te mlade djevojke. Prije nekoliko mjeseci nestala je netragom iz tog pansiona. Dao sam nalog mom detektivu da je to prije pronae. Vrlo je iskusan i spretan te vjerujem da u uskoro doznati njeno novo boravite. im me o tome obavijesti, javit u ti gdje je i upoznati te s najnovijim tokom dogaaja. Nakon moje smrti proitat e biljeke iz srebrne kutijice i postupiti po uputama koje e tamo nai. Obeaje li mi to? Svakako, ujae! Dobro. Zahvaljujem ti i pouzdajem se u tebe, Hans. Bez brige, ujae, Uinit u sve kako eli obea mu jo jednom Hans. Na starevom se licu zapaalo lagano smirenje. Oito ga je neakovo obeanje oslobodilo svih sumnji da bi mu elja mogla ostati neispunjena. Ne elim te vie due zadravati, vidim da si nestrpljiv. Zacijelo se jedva eka vratiti u svoj umski dvorac. Poto se oprostio od ujaka, Hans odmah krene na put u Sudnitz. Bio je sretan to se vraa kui. Neka nemirna enja tjerala ga je natrag. Bila je to enja za smeim oima, za ljupkom djevojkom kojoj nije znao ni ime. Putem je razmiljao kakve bi to biljeke mogla sadravati ujakova srebrna kutijica. Kakve e mu tajne otkriti nakon Justusove smrti? to znai ujaku ta djevojka Marija Jung? Da nije ona moda njegova kerka? Ili je moda bio nesretno zaljubljen u njenu majku? Da, moda je djevojci htio osigurati budunost, jer je volio njenu majku. Marija Jung to ime nepoznate djevojte duboko mu se usjeklo u pamet. Znao je da ga vie nikad nee zaboraviti. * * * Hansa je na eljeznikoj stanici doekao ofer. Odmah su krenuli u Sudnitz. Kad su stigli, Hans zamoli ofera da malo prieka; htio se to bre presvui i odmah odvesti na Kroneck. Znao je da se tamo moe pojaviti u bilo koje vrijeme. Ionako se morao ispriati zbog svog iznenadnog odlaska. etvrt sata nakon toga bio je ve na putu za Kroneck. Cijela je obitelj sjedila na verandi. Jedino Hilda nije bila prisutna. Dala je osedlati svoga konja Falau i nestala u umi. Gosta su doekali s veseljem i ljubazno ga ponudili da sjedne. Kad im je objasnio, kako je odmah nakon povratka pourio na Kroneck da im se ispria zbog svog nedolaska na objed, Klarisa i njena majka pobjedniki su se pogledale. Za vrijeme Hansova izbivanja Klarisa je bila prilino neraspoloena, ali sad je sjala od sree trudei se da pokae Hansu koliko ju je obradovao njegov dolazak. Za vrijeme njegovog boravka u Berlinu dovrila je ponovo jednu novelu. Nije se moglo zatajiti da je glavni junak tog djela uvelike nalikovao na Hansa. Znaajnim je smijekom navijestila svoje najnovije djelo. Mnogo drim do vaeg miljenja, gospodine Dornau. Voljela bih uti va sud kad proitate moju novelu srdano mu se obrati Klarisa. Hans oprezno odvrati: Ne znam bih li se usudio donijeti ikakav sud o djelima s podruja lijepe knjievnosti. I sami znate da za to nisam mjerodavan, jer piem iskljuivo nauna djela. Ah, znam da ete ispravno ocijeniti vrijednost moje novele. Uvjerena sam da e vas zanimati njen glavni junak. Moda e vam se neke njegove osobine initi vrlo poznate. I samo mjesto radnje nee vam biti strano pokuavala ga je nagovoriti Klarisa.

21

GIGA

Hans ja uvidio da mu ne preostaje drugo nego da se pokori sudbini i proita novelu. Uzeo je Klarisin rukopis, koji na svu sreu nije bio ba opiran, i spremio ga u dep. Pri tom je eznutljivo oekivao nee li se odnekud pojaviti njegova neznanka, ali uzalud. Nije joj bilo ni traga. Napokon je morao krenuti a da je nije ponovo susreo. Kad se opratao, gospoa Kroneck ga pozove da doe sutradan na objed. To Hans prihvati s veseljem. Nadao se da e moda sutra biti bolje sree i ugledati eljenu, jo nepoznatu djevojku. Moda e ak ruati za istim stolom. Ulazei u automobil, jo se jednom osvrne. Djevojke, nije bilo nigdje. Nije ni slutio da ga ona prati pogledom kako odlazi s prozora svoje sobice. Za vrijeme vonje Hans naredi oferu da zaustavi automobil. Iziao je iz kola sa eljom da malo proeta umom. Neto ga je vuklo prema istini gdje je nedavno sreo Mariju. Nadao se da e je tamo ponovo nai. Ali mjesto, je bilo prazno, nigdje ivog bia. Hans na trenutak zastane i zatvori oi. Nasloni se na bukvu ispod koje su prije nekoliko dana zajedno sjedili. Nekoliko je minuta tako nepomino stajao kad odjednom spazi izmeu drvea kako se pribliava djevojka na konju. Prepoznao je Hildu Kroneck i htio se brzo neopazeno povui, ali bilo je prakasno. Hilda ga je opazila tako da nije mogao vie otii bez pozdrava. Hans krene prema njoj. Pruila mu je ruku. Jeste li to doista vi ili va duh, gospodine Dornau? upita Hilda iznenaeno. Nije izgledala ba primamljivo, ali za tako mladu djevojku dobno je jahala. Njeno jahae odijelo bilo je uniteno od vjetra i izlizano od starosti. Djelovala je runo i neuredno. Hans se udio to Hilda polae tako malo vanosti na odijevanje. Kapu je navukla duboko na elo tako da joj je sva kosa bila pokrivena. Izgledali je kao djeak. Vratio sam se danas poslije podne odvrati ljubazno Hans. Svi e se kod kue zauditi kad im ispriam da sam vas ovdje srela ree Hilda veselo. Neete nikog iznenaditi, jer se upravo vraam s Kronecka. Hilda skine kapu s glave, odjednom joj je postalo vrlo toplo. Uinila je to nagim pokretom, nimalo se ne osvrui na frjzuru. Kovrava kosa bila joj je sva raupana, ali je ovako djelovala mnogo ljupkije i enstvenije. Hilda je bili ista suprotnost svojoj sestri, koja se trudila svim silama da djeluje to upadljivije. Djevojka zaueno upita Hansa: Ve ste bili na Kronecku, iako ste. tek danas stigli? Doputovao sam u tri sata, a oko etiri sam ve bio kod vas u posjetu. Kao dokaz, evo ovdje je najnovija novela vae sestre koja eli da je proitam,. Izvue, rukopis iz svog depa i proita naslov: Pod jarkim suncem, Ah! samilosno uzvikne Hilda. emu taj povik? upita je radoznalo Hans. alim vas, gospodine Dornau! Cime ste to samo zavrijedili? Han? zagrize usnice. Ne smatrate li za posebnu ast to mi je vaa sestra dala da proitam njeno posljednje djelo, a pri tom jo zatraila i moj sud o njemu? Hilda se naceri. Ne, ve kaznom. Nema nita stranijeg od njenog pjesnitva. Ja to mogu ocijeniti, jer poznajem sva njena djela do u tanine. Najme, ja sam ta nesretna rtva koju uvijek prvu privezuje na muila da bi joj zatim proitala cijelo svoje umijee. Hans se glasno nasmije. Vrlo ste otar kritiar. Kako vas samo alim to lp morale itati! Najbolje e biti da vam ukratko ispriam sadraj novele. Tako u vam utedjeti taj mukotrpni posao. Znat ete dovoljno da o njemu moete razgovarati s Klavisom, a da ne itate tu glupost. Zacijelo imale vanijeg i zanimljivijeg posla. Hans se jedva suzdravao da ne prasne u smijeh. .

22

GIGA

Zaista ste ljubazni! oh, pustite te uzreice gospodin Dornau. Meete mi slobodno rei to osjeate. Vjerojatno me smatrate jeziavim, zlobnim deritem. Sa mnom moete razgovarati iskreno. Znam dobro to sad mislite. Ali pokuajte se staviti u moj poloaj. Godinama podnosim da me smatraju samo neznatnom sestrom nadarene spisateljice. Klarisa je to, naime, sebi utuvila u glavu. Ali nije vano! Dakle, bili ste ve na Kronecku. Da mi je samo znati kakav vas to magnet tamo privlai! Njegovo lice poprimi neprobojan izraz. Mora li to biti poseban magnet? Naravno nasmijei se Hilda- Zacijelo niste navratili da vam Klarisa dosauje svojim pjesnikim neznanjem. Moj vas brat jo manje moe privui svojim prilino uskim vidokrugom. Otac je opet do uiju zaokupljen poslom i ima malo vremena za vas. Ostaje jo samo majka, ali nju odmah iskljuujem. A vi? Zar ste sebe sasvim zaboravili? zadirkivao je Hans. Jo nisam najnezanimljivija osoba na Kronecku To sam, na alost, tek danas uvidio ree Hans ozbiljno. Hilda zamahne biem kroz zrak. Vidite! Svojim ponaanjem ljudima pruam priliku da se na me naljute. I to je neto- Ipak ima ljudi koji me cijene. Da, dobro ste uli. Tako ni i je i Pepeljuga danas rekla: Hildo, vi ste zaista zlatan ovjek! A ako je to Pepeljugino miljenje, onda ono vrijedi jednako kao i odlikovanje. Pepeljuga? upita Hans zaueno. Naravno, vi ne moete znati o kome je rije. Nitko osim nje i mene ne zna da je tako zovem. Ni ja dosad nisam mogla otkriti kakva ju je sudbina dovela na Kroneck. Znam jedino da je Pepeljuga najvrednije i najbolje bie na naem posjedu. Vjerujte mi. Nisam dosad nigdje srela tako plemenitu osobu. Hansovo srce zakuca kao ludo. Hildine rijei doarale su mu pred oi sliku lijepe neznanke. Kako bi o njoj to vie doznao, namjerno se prikazao sumnjiavim. Ne govorite gluposti! Kakva Pepeljuga? Zar zaista vjerujete u bia iz bajki. Hilda se igrala biem. Sasvim joj je izmakao napeti izraz njegovog lica. Pokatkad odgovori. Svako ne moe prepoznati takvo bie. Potrebne su za to dobre oi. Moja Pepeljuga je svakako dola iz bajke. Iako je vrlo siromana i kod nas ivi tekim ivotom kune pomonice, u njoj vidim dobru vilu. Moete li uope predoiti Kako je teak ivot kune pomonice? Ne, zaista ne mogu ree Hans. Hilda je zamiljeno gledala pred sebe. Ni ja to nisam znala dok nije dola Pepeljuga. Prava je sramota kakve sve poslove mora obavljati ta jadna djevojka. U tome joj, na Kronecku ni izdaleka nije nitko ravan. Ali zato vam to sve priam? Ne znam ni sama. To vas zacijelo nimalo ne zanima. Jednostavno sam sretna ako me netko uope eli sasluati. Ako jednog dana od mene postane podnoljiva osoba, morat u to zahvaliti samo svojoj Pepeljuzi. Volim je vie od svih ljudi. Ona mi je jedina prijateljica koju imam i kojoj se mogu povjeriti. Ponosna sam to to mogu rei. Moete sad o meni misliti to god elite. Hans joj ozbiljno pogleda u oi. Mislim da ste izvanredna- djevojka, gospoice Hildo! Hildi navre crvenilo na lice. Nemojte mi laskati! Dosad jo nikome nisam rekla koliko mi Pepeljugu znai. Za mene nije obina bezimena djevojka kao za cijeli Kroneck, ve najbolji prijatelj. Nadajmo se da e i ona jednog dana upoznati bolji ivot ree Hans. Hilda je gladila grivu svoga konja.

23

GIGA

To bi zaista i zavrijedila. Ali tko zna hoe li nai kraljevia da je oslobodi ovog zla. Rijetko se danas naie na potene mukarce. Danas prije enidbe svatko prvo pita za novac Moda ipak ima iznimaka,, gospoice Hildo ohrabri je Hans. Zovite me slobodno Hilda. To mi se vie svia, zvui mnogo iskrenije. A sad bih vas neto zamolila obeajte mi da neete nikome izdati ovo to sam vam upravopovjerila. Ne znan ne bi li mi majka zabranila svako druenje s Pepeljugom kad bi doznala koliko sam je zavoljela kao prijateljicu. I sami znate da se protivi svakom obiteljskom postupku prema Mariji. Sasvim ju je izbacila iz naeg drutvenog kruga. Vjerojatno zbog Klarise, jer je pepeljuga mnogo ljepa od moje starije sestre, Dakile, neete me izdati? Pruio joj je ruku. Obeajem da e ovaj razgovor ostati samo naa tajna. Nitko od mene nee doznati ni rijei umiri je Hans. Hilda srdano stisne njegovu ruku. Vi ste izvanredan ovjek, gospodine Dornau. Sad urim, kui. Ve je kasno. Zacijelo me ve oekuju na veeri. Ionako sam se predugo zadrala. Vi znate majku kako se ljuti ako netko zakasni. To se, naravno, ne tie vas. Vi ste uvijek dobro doli na Kronecku. teta, to ve morate ii. elio bih s vama i dulje porazgovarati. Zaista? Mislite li to iskreno? veselo upita Hilda. Zato da laem? I ja bih voljela da jo toj i trenutak mogu ostati, ali urim., Do vienja! Kad ete nas ponovo posjetiti? Ve sutra sam pozvan na objed: Sjajno! Dakle do vienja! - Jo jednom mu vrsto stisne ruku, nasmijei se i kao vjetar odjuri na konju. Dok je gledao za njom, licem mu preleti smijeak. To mlado bie nije ni slutilo koliko.mu je srce ispunilo radou priajui o njegovoj neznanki.

24

GIGA

VI
Marija je doznala od Hilde da je Hans otputovao u Berlin, pa kad ga je sad spazila s prozora svoje sobe, srce joj je ponovo uzbueno zakucalo. Na alost, nije imala vremena da se prepusti svojim mislima, ekalo ju, je mnogo posla koji je jo prije mraka morala obaviti. Prvo je otila u blagovaonicu po kutiju za kekse da je u smonici ponovo napuni. U trenutku kad je stupila u blagovaonicu, na suprotna vrata proviri Hari i ue u sobu. Vrebao je cijelo vrijeme da Marija naie, jer je uo majku kako joj je naredila da napuni kutiju svjeim keksima. Zrak je bio ist i Hari je napokon namjeravao iskoristiti priliku; Marijina odbojnost jo je vie uzbudila njegovu pohotu. Jo nikad u ivotu nije bio tako zaljubljen kao sad u Mariju. uljao se zbog toga uvijek za njom, ekajui priliku da napokon ostvari svoje elje. Morao je, meutim, biti oprezan kako Elza Hallern ne bi nita doznala. Posrijedi je ipak bila velika svota novca, a tu nikako nije smio propustiti. Sama pomisao na milijun maraka znala ga je toliko, uzbuditi da se jedva suzdravao. Ve sad je zamiljao raskoan, bezbrian ivot to ga oekuje. Ali u ovom trenutku bio je posve sam s Marijom, i to je morao iskoristiti. Kad je istodobno s Marijom stupio u blagovaonicu ree: Napokon mi se nasmijala srea da budemo nasamu, Marijo. Zato me se tako ustrajno klonite? Zar sam vam toliko odvratan? Ili me se moda plaite? Ne klonim vas se, a ne znam ni ega bih se morala bojati odvrati Marija to je mirnije mogla. Kako samo ovako lijepa i mlada djevojka moe biti toliko odbojna i hladna? Zar jo ne znate kako moje srce gine za vama? proapta Hari uzbuenim glasom. Ozbiljno vas molim da ovako ne govorite sa mnom. Ve sam vas nekoliko puta zamolila da mi svojim ponaanjem ne oteavate ivot na Kronecku. Marija uzme kutiju s keksima i htjede kraj Harija krenuti k vratima. On joj zakri put. . Marijo, vaom ete me hladnoom dovesti do ludila! Dovoljno ste se igrali sa mnom, Ne izazivajte me vie! Mom strpljenju je kraj. Uskoro neu moi odgovarati za svoje postupke vikao je Hari. Marija problijedi i osine ga pogledom punim prezira. Svaka vaa rije puna je najteih uvreda. To ne dolikuje mukarcu dobrog ponaanja prekori ga Marija. Ali, draga djevojko prekine je Hari emu te velike rijei? Ne mora vie potpaljivati vatru, ona gori ve dovoljno jakim plamenom. Tvoj sam rob i ispunit u ti sve to zaeli! Razumije li me? Marija odstupi u siranu. Pustite me da proem! Prolaz u naplatiti, slatka djevojko! Traim samo jedan mali poljubac i nita vie. Za danas u se i time zadovoljiti. Kad je uvidio da je na ovakav nain nee pridobiti, pokuao je biti uljudniji. Budite mulo ljubazniji. Pokuajte! Vidjet ele koliko vam njenosti mogu pruiti, Upoznat ete posve drugog Harija. Stajala je kraj njega poput zvijeri ulovljene u zamku. Na sreu, onda se dosjeti da moe pobjei kroz dnevnu sobu. Brzim skokom priblii se vratima. Hari to nije oekivao. Iznenaen, stajao je nekoliko sekunda nepomino na istome mjestu. Onda pouri zu Marijom da je uhvati. Bila je bra od njega. Bijesna lica, koje je gorjelo od prezira, Marija istri kroz dnevnu sobu u predvorje. Istog se trenu otvore vrata, a na pragu se pojavi Hilda. Upravo se vratila kui. Svojim pametnim, oima odmah je uoila to se tu dogaa. Ne prozborivi ni rijei, propusti Mariju kraj sebe, zatvori vrata i uputi svom bratu pogled pun negodovanja. Makni mi se s puta, hou izii! -vikne Hari bijesno. Hilda slegne ramenima. Ne,bi ti kodilo da bude malu pristojniji odgovori mu podrugljivo.

25

GIGA

Hari ljutito udari nogom o pod. Ne zadravaj, me, glupo derite! Nemam vremena da se s tobom nateem. Hilda ga sa smijekom pogleda. Odluila je da ga zadri sve dok Marija bude na sigurnom. Zar ti pristojnost oduzima toliko vremena? Makni mi se! ponovo bijesno povie Hari. Hilda stupi u stranu. Izvoli, put je slobodan. Ali budui da si tako bezobrazan, neu ti kazati to ti poruuje Elza Hallern. Hari zastane. Gdje si je srela? upita radoznalo. Na putu u grad. Bila je u kupovini sa svojom tetkom. A to ti je rekla? Vidi, vidi. sad odjednom ima vremena. Vie ti se ne uri? rugala se njegova sestra. Nemoj biti drska, Hildo! Dobro, dobro, ali prvo se ispriaj zbog svog nedostojnog ponaanja. Hari zagrize usnicu i napokon jedva promrmlja: Neka ti bude. Oprosti mi to sam maloas bio preotar prema tebi. Ali kad se ovjeku uri... Da, kad se ovjeku uri! prekine ga Hilda. Elza ti poruuje da te oekuje sutra u etiri sata poslije podne. Hvala. Je li jo neto poruila? Hilda klimne. Mnogo toga. Ali to ne mora znati, jer e inae biti jo uobraeniji nego to ve jesi. Uvijek se govori da su djevojke tate, ali kad se vidi tebe, mora se posumnjati u tu uzreicu. Jednostavno ne shvaam kako se jedna pristojna djevojka moe uope u tebe zaljubiti. ini mi se da jadna Elza vrsto vjeruje kako joj uzvraa sve njene osjeaje istom mjerom. Hari se nasmije. Zato da ne vjeruje? U ovaku bogatu nasljednicu svatko bi se odmah zaljubio. Hilda pogleda Harija svojim velikim oima. Onda se okrene na peti i ostavi sa samog.

26

GIGA

VII
Idueg je. dana Hans Dornau doao na ruak. Klarisa se dotjerala koliko je god bolje mogla i u svojoj bijeloj haljini izgledala je sasvim dopadljivo. I Hilda se uredila. Marija joj je pomogla pri izboru haljine, a savjetovala joj je i kako da se poelja. Hans Dornau je zaueno pogledao svoju mladu prijateljicu. Sasvim se promijenila. Dosad ju je smatrao runom, sada je, meutim, uvidio da je zapravo privlana, osebujna djevojka. Potajno su izmijenili letimian pogled, dok je Hans vraao Klarisi rukopis njene novele. Zar ste ve sve proitali, gospodine Dornau? upita Klarisa zaljubljenim pogledom. Velikim sam zanimanjem proitao kako ste moju nevanu linost pretvorili u savren lik iz romana. Znai, prepoznali ste se? - uzvikne Klarisa. U nedoumici to da odgovori Hans pogleda Hildu u ijim se oima raspoznavao podrugljiv osmijeh. Na nekim sam mjestima sasvim jasno zamijetio da ste me odabrali za uzor. Niste se pri tom pridravali stvarnosti. Ja sam samo obian ovjek. Sve osobine koje ste mi u noveli pripisati kod mene zapravo ne biste mogli nai. Morali biste ih potraiti kod nekog drugog mukarca. Odvie ste skromni, gospodine Dornau. Moje pjesnike oi vide u ovjekovu duu vie'.i dublje od ostalih ljudi. Hans ponovo oajniki pogleda Hildu. Vragoljastim mu je osmijehom odmah pritekla u pomo. I ja sam vas odmah, prepoznala, gospodine Dornau. Klarisa mi je priitala svoju novelu im ju je dovrila. Smatram da je tono pogodila sve vae osobine. Jedino vam nikako ne odgovara ona plavosiva kravata. Mislim da je ovo Klarisino najuspjenije djelo. I sam naslov je pomno odabran: Pod jarkim suncem. Postalo mi je vrue dok mi je itala novelu. Hans nije znao to da odgovori. Tog se asa na svu sreu otvore vrata blagovaonice i svi krenu k stolu. Gosta je ekalo mjesto izmeu domaice i Klarise. Njemu nasuprot, izmeu svoje ostale djece, sjedio je domain. Hans se nadao da e napokon za objedom ugledati Pepeljugu, ali mu se elja ponovo nije ispunila. Klarisa ga cijelo vrijeme nije putala na miru. Neprestano mu se obraala kojekakvim pitanjima ha koja je Hans uvijek pristojno odgovarao. Mnogo radije bi bio porazgovarao s Hildom koja ja je bila znatno prirodnija i zanimljivija od svoje sestre. Hilda je zaudo bila prilino tiha i povuena. U krugu obitelji nije mogla govoriti kako je to inae uobiavala. Mrzila je taj prazan, laan ugoaj koji je vladao za vrijeme objeda. Nikad nije bila prijatelj besmislenih uzreica koje nisu sluile niemu, osim da se lake prebrodi dosada. Nakon objeda svi su otili na verandu. Klarisa se izazovno naslonila na pleteni naslonja i prilino nametljivo oijukala s Hansom ponudivi mu mjesto nasuprot sebe. Hilda je opazila napore svoje sestre da oara Hansa, isto tako joj nije izmaklo da se Hans ponaao pristojno, ali hladno. Ide mu na ivce, radovala se potajno. Poto je ispio kavu, Hari se oprosti od pristutnih. Zurio se u Freinvalde na tenis. Iskusna gospoa Kroneck shvatila je da je doao zgodan trenutak da Klarisu ostavi samu s gospodinom Dornauon. Potajno je naredila slugi da je pozove, i kad se on pojavio na vratima, gospoa Kroneck se brzo uputi k njemu i pogledom-pozove Hildu da je prati. Meutim, Hilda ostane na verandi kao da nije opazila majin znak. Nije eljela pruiti Klarisi priliku da ostane sama s njihovim gostom. Slutila je da on ba ne ezne za tim trenucima te je ostala mirno sjediti na svome mjestu.

27

GIGA

Hans je cijelo vrijeme razmiljao kako da se otrese nametljive Klarise, elio se kod Hilde jo vie raspitati o Pepeljuzi i sad je traio priliku kako da to to spretnije izvede, a da ne bude previe upadljivo. Osim toga nije htio povrijediti Klarisu, iako mu je bila vie nego dosadna. Napokon mu sine spasonosna zamisao. Upita Klarisu za knjigu o kojoj su razgovarali za vrijeme objeda i zamoli je da mu je pokae. Klarisa je ve htjela poslati Hildu po nju, ali se sjetila da ju je zakljuala u svoj pisai stol, kamo nitko nije imao pristup, pa nije bilo druge no da se sama potrudi. Hans i Hilda ostali su napokon sami na verandi! ini mi se da se prilino dosaujete, gospoice Hildo ree -smijeei se Hans. Nimalo. tovie, razgovaram sama sa sobom. Nije li to dosadno? zadirkivao ju je Hans. Nikako. Razgovaram samo o vrlo zanimljivim stvarima. Prije nego to je mogao odgovoriti, na njegovom se licu odjednom pojavi napet izraz. Hans se uspravi i stane netremice gledati prema gospodarskim zgradama. Otud se pribliavala jedna djevojka. Hilda je uoila da su mu se oi proirile i zabljesnulo. Od silnog uzbuenja ona zadri dah. Napokon poluglasno ree: To je moja pepeljugi, gospodine Dornau. Nije li lijepa? Zar vas ne podsjea na zaaranu kraljevnu? Hans prijee rukom preko oiju. Niste je mogli bolje nazvati ree i ponovo pogleda prema Mariji. Njegovi su pogledi imali neku udnovatu snagu. Pribliavala se i pogledala Hansa ravno u oi. Val krvi navre joj u obraze. Hans se pristojno nakloni. Marija preplaeno pogleda niz verandu, ali ugledavi samo Hildu, klimne na pozdrav i pouri u kuu. Hildi nije nita izmaklo. Njeno je mlado srce glasno kucalo. Osjeala je kao da je tog trenutka doivjela neto prekrasno. Kako god je odbojno djelovalo proraunato udvaranje njenog brata Elzi Hallern, tako ju je dirnuo taj nijemi, ali ipak rjeit prizor izmeu Marije i Hansa. Kad je Marija nestala, Hilda mirno ree: Vi poznajete Mariju zar ne? Hans se lecne. Nije htio priznati, a opet nije ni mogao lagati pogledu Hildinih iskrenih oiju. Da, nekoliko sam je puta sreo. Bili su to kratki, sluajni susreti. Ne znam ni kako se zove. Moete li mi to rei, Hildo? Marija Jung. Hans se trgne. To je bilo ime koje mir je spomenuo njegov ujak. Zar je to ta ista Marija Jung kojoj je njegov vijak namjeravao ostaviti pola milijuna maraka? Marija Jung? upita naglo. Hilda ga zaueno pogleda. - to je, gospodine Dorhau? Qn obrie elo. To je udnovato, vrlo udnovato! Hildo, moete li mi rei je li majka gospoice Jung umrla otprilike prije godiimi dana? Hilda klimne. Da, prije malo vie od jedne godine, Je li gospoica Jung prije svog dolaska na- Kroneck stanovala u nekom pansionu u Berlinu? Jest. Sve dok je moja majka nije-zaposlila, stanovala je u malom jeftinom pansionu u predgrau Berlina. Dakle, ona je! uzvikne Hans Ugledavi Hildine zauene oi, smijeei se nastavi: Ne smijete se uditi mom ponaanju, Hildo. Zasad vam jo ne mogu nita objasniti. elim

28

GIGA

vam samo rei da je Marija Jung osoba.za koju se moj ujak uvelike zanima, ne znam kojeg razloga.Vjerojatno je poznavao njene roditelje. Rekao sam vam sve to znam. Htio bih vas samo zamoliti da o tome nikome ne govorite. Budite bez brige, gospodine Dornau! I ja bih vas zamolila da nikome ne povjerite da poznajete gospoicu Jung. Samo biste joj oteali njen boravak na Kronecku. Ni po koju cijenu! Nakon svega to sam doznao od ujaka Justusa o toj mladoj djevojci, a da nisam znao da je ona Marija Jung, prilino sam utuen to sam je naao ovdje kao kunu pomonicu. Jednostavno ne mogu vjerovati da je to njena ivotna okolina. Hilda klimne. Otkad sam je prvi put vidjela, odmah me je to zaudilo. Iako je nadasve skromna, u njenom biu lei nopisiva otmjenost. Hans je zamiljeno gledao preda se. Moram obavijestiti svog ujaka. Mnogo se zanima za tu djevojku. Hildi nije izmaklo da ni Hansovo zanimanje za Mariju nije bilo nita manje, ali mu to nije htjela rei. Tog su se trenutka zauli Klarisini koraci na stepenitu. Moja sestra! - proape Hilda i zapone odmah govoriti kako ove godine cvijee osobito, dobro uspjeva. Njena je mala preplanula ruka klizila preko arenih glavica mauhica koje su rasle u sanducima za cvijee. Hans je odmah prihvatio taj razgovor. Tad se pojavila Klarisa. Tek to je, sjela, Fridrih proviri na vrata i javi Hildi da je zove majka. Klarisi nije mnogo pomoglo to je napokon ostala sama s gospodinom Dornauom. Bio je vidljivo rastresen i ubrzo se oprostio. U predvorju je susreo Hildu. Oito ga je ekala. Pozdravivi je tiho ree; - Hildo, molim vas, ne razgovarajte s gospoicom Jung o ovome to sam vam povjerio! Ne znam bi li moj ujak bio time sporazuman. eli ostati u potpunoj tajnosti. Usprkos vaoj mladosti, vi ste vrlo razumni i osjeam da se mogu na vas osloniti. ini mi se da moramo jo mnogo uiniti u korist gospoice Jung. Slaem se potvrdi Hilda.. Nastojat u da svakog poslijepodneva izmeu etiri i pet sati budem na umskoj livadi kod izvora gdje smo se sino sreli. Moda vas jednom u to vrijeme put dovede opet tamo. vrsto vjerujem da u biti tamo u odreeno vrijeme. Moete biti bez brige. Sto mi povjerite, ostaje samo naa tajna. Hvala vam, Hildo. Do vienja! Zatim ue u automobil i odveze se kui razmiljajui o Mariji Jung. * * * Otkrie da je njegova lijepa neznanka djevojka o kojoj je njegov ujak priao s toliko tajnovitosti, uvelike je uznemirilo Hansa. im je stigao kui, zapone pisati ujaku: Dragi ujae Justuse, sluajno sam danas doznao da na susjednom dobru Kroneck kao kuna pomonica radi mlada djevojka po imenu Marija Jung. Tamo je od oujka. Prije malo vie od godinu dana ostala je bez svoje majke. Donedavno je stanovala u jednom pansionu, u Berlinu. Vjerojatno je to mlada djevojka za kojom traga i koju si ukljuio u svoju oporuku. Na alost, ivi pod vrlo tekim i jadnim uvjetima koji ne odgovaraju njenom stupnju obrazovanja. Budui da joj u svojoj oporuci ionako eli ostaviti dio svog imetka, moda bi ve sad mogao neto uiniti da joj olaka ivot. Javi mi sve to zna o njoj, kako bih se prema tome mogao ravnati. Nadam se da si se u meuvremenu ve privikao na promjenu i da se mnogo bolje osjea. Srdano te pozdravlja tvoj neak Hans. Dovrivi pismo, Hans potrai gospou Fuchs boja se brinula za njegovo kuanstvo. Sjedila je uz runi rad u dnevnoj sobi. Nasmijeila mu se kad ga je opazila.

29

GIGA

Rano ste se vratili, gospoine Dorhau. Dovukao je naslonja i sjeo uz nju. Smetaim li vam? , Veseli me kad ste kod kue. Onda bar nisam sama odgovori gospoa Fuchs. ini mi se da se prilino dosaujete u Sudnitzu ree Hans. Ve u se priviknuti. ivot na selu ima i svojih drai. Uskoro u pozvati nekoliko obitelji iz sudjedstva u Sudnitz. Poet u s obitelji Kroneck. Moram se pobrinuti da se ovdje osjeate kao kod kue, jer ete mi inae pobjei. Obeala sam da u ostati kod vas sve dok se jednog dana ne oenite i to u obeanje ispuniti sa smijekom odgovori gospoa Fuchs. Na svoje uenje Hans je ve idueg jutra primio pismo svoj ujaka. Dragi moj Hans! Upravo sam doznao od svog detektiva da je, gospoica Marija Jung od oujka namjetena na dobru Kroneck. Navodno je taj posjed u blizini Sudnitza. Moe li mi javiti da li ga poznaje? Ako je u tvojoj neposrednoj blizini, lijepo bih te zamolio da se raspita u kakvim uvjetima ivi. Nadam se da e sve obaviti u korist gospoice Jung. Moje raspitivanje za nju svakako mora ostati u potpunoj tajnosti. Javi mi, molim te, odmah im neto poblie dozna. Uz srdaan pozdrav tvoj ujak Justus. Nije bilo vie nikakve sumnje da je Hildina Pepeljugu djevojku koju je traio njegov ujak. Hans se odmah odlui za odgovor. Dragi ujae Justuse, kako si i sam mogao zakljuili, nau su se pisma kriala. U meuvremenu si ve doznao da ja Kroneck u mom najbliem susjedstvu. Gospoicu Jung sam vidio na tom dobru a vrijeme mog posljednjeg posjeta. Lijepa je djevojka, otmjena ponaanja. Od najmlae keri obitelji Kroneck doznao sam da je gospoica Jung svojedobno dobila dobar odgoj i kolovanje. Ne zna se to ju je zapravo natjeralo da radi kao obina kuna pomonica. Imam dojam da snosi teku sudbinu koju po svaku cijenu eli zadrati u tajnosti. Svakako mi javi postoji li ikakva mogunost da ve sad popravimo njene novane prilike. Ne bi smio previe odugovlaiti, jer joj je pomo vrlo hitna. Oekujem tvoj odgovor i srdano te pozdravljam, tvoj neak Hans. Odgovor njegova ujaka glasio je: Dragi moj Hans! Zahvaljujem ti na tvojim pismima. Vrlo bih rado poduzeo sve to stoji u mojoj moi da poboljam uvjete pod kojim ta mlada djevojka ivi. Na svijetu ne postoji ovjek kojem vie dugujem od Marije Jung. Uvelike, me titi to ivi u podreenom poloaju, u siromanim uvjetima, Ne elim ti prije svoje smrti odati zato se toliko zanimam i zauzimam za tu siroticu. Ako mi sa srca eli skinuti teak teret, poduzmi sve to stoji u tvojoj moi da pobolja njenu sudbinu. Dajem ti potpuno slobodne ruke. Sve novane trokove snosit u ja. U povjerenju ti priznajem da sam ve za ivota njene majke pokuao olakati njihov ivot, jer su nedune morale podnositi okrutnu sudbinu. Zatajivi svoje ime, ponudio sam im odreenu svotu. Predstavio sam im se kao stari prijatelj koji im eli pomoi. Njena se majko srdano zahvalila nepoznatom prijatelju za njegovu dobru volju, ali je odluno odbila svaku pomo. Izjavila je da unato siromatvu ne moe primiti milostinju. Nakon njene smrti obratio sam se gospoici Jung s istim prijedlogom. I ona je odbila svaku pomo, kao i njena majka. Molila me da je prepustim njenoj sudbini, a ona e se ve potruditi da dovoljno sama zaradi za ivot. Tako mi nije preostalo nita drugo osim da joj u svojoj oporuci ostavim odreenu svotu. Tvoj me je izvjetaj uvelike uznemirio. Jo jednom te molim da pokua sve mogue kako bi joj olakao ivot. Preklinjem te samo da ne spominje moje ime! Moda e ti poi za rukom da joj pomogne dda pri tom ne povrijedi njen ponos. Javi mi im neto dozna. Tvoj ujak Justus. Hans je nekoliko puta proitao sva pisma. Sluaj je bivao sve zamreniji, zagonetniji. Odmah je sjeo za pisai stol i napisao slijedei odgovor:

30

GIGA

Dragi ujae Justuse! Uinit u sve to mogu kako bih ispunio tvoju elju. Moda u za gospoicu Jung nai neko bolje mjesto koje bi vie odgovaralo njenom obrazovanju. Ne udim, se to je odbila tvoju pomo. ini se da je unato svom poloaju vrlo ponosna. Bit e mi potrebno nekoliko dana da razmislim kako bih joj mogao pomoi, a da je ne povrijedim. Bit e to prilino teko, jer ju je ivot nauio da bude sumnjiava. Dotad e se morati strpjeti. Moram ti jo priznati da volim Mariju Jung. Sto bi rekao kad bih se njome jednog dana oenio? Naravno, ako me bude htjela! To jo ne znam. Javi mi to misli o ovome. Uz srdaan pozdrav tvoj neak Hans. Hans ni ovaj put nije morao dugo ekati na odgovor. Pismo je sadravalo samo nekoliko redate, napisanih na brzinu. Po rukopisu se dalo zakljuiti da je Justus Hartau bio vrlo uzbuen. Moj dragi Hans! Onog dana kad Marija Jung postane tvoja ena, bit u neizrecivo sretan,, ukoliko je u mom unitenom ivotu srea uope mogua. Svim srcem prieljkujem taj dan kad u napokon moi da vam estitam. Tvoj ujak Justus. Time je njihovo dopisivanje bilo privremeno zavreno.

31

GIGA

VIII
Svakog dana izmeu etiri i pet sati ekao je Hans na umskoj livadi Hildu. Namjeravao ju je pridobiti za saveznika. Nadao se da bi mu ona mogla nai za Mariju zaposlenje koje bi odgovaralo njenoj obrazovanosti. Naumio je zamoliti za pomo i gospou Fuchs. Jo vie nego prije zaokupljalo ga je pitanje kakva to tajna veza postoji izmeu njegovog ujaka i Marije Jung. Samo mu je jedno bilo jasno: Marija nije mogla biti neposredno povezana s njegovim ujakom. Presudnu je ulogu u tom cijelom sluaju morala igrati njena majka. Sate i sate je o tome razmiljao i traio rjeenje, iako je znao da bez ujakove srebrne kutijice nee nai odgovor. *** Osvanula je nedjelja. Hans pouri prema umskoj livadi da ne bi zakasnio. Stigao je nekoliko minuta poslije etiri sata; Na svoje veliko veselje ve je iz daljine opazio Hildu kako sjedi kraj izvora. Ona mu ivahno mahne i radogno prui ruku na pozdrav. Napokon ste stigli, gospodine Dornau! Ve sam se pobojala da u na svom prvom sastanku s jednim mukarcem ostati na cjedilu. To vam ne bih oprostila! Zar ne bi bilo teta? Bila bi to doista velika teta, gospoice Hildo. Bio sam ovdje svakog dana u dogovoreno vrijeme i ekao neete li se moda odnekud pojaviti, ali nisam imao sree. Iskreno mi je ao. Da sam ikako mogla doi, ne, bih vas bila pustila da me ekate. Na alost, nije mi to bilo mogue, vjerujte mi. to se mene tie, ja bih bila najradije ve idui dan dola da zajedno proavrljamo. Osjeam da s vama mogu iskreno razgovarati, a za takve razgovore nemam mnogo prilika na Kronecku! I vrijeme je bilo vrlo loe prekine je Hans. Ah, vrijeme me ne bi zadralo. esto lutam po kii. Uivam u tome. Ne, posrijedi je bilo neto sasvim drugo i kod, nas. na posjedu zbio se, veliki dogaaj. Poslali smo vam pozivnicu tako da ete ve sutra ujutro doznati o emu je rije. Moj se brat Hari, naime zaruio s gospoicom Elzom Hallern. Sveanost e se odrati u Freionwaldeu. To je zaista vesela vijest, gospoice Hilo! Naslonila je laktove na koljena i pogledala prema njemu. Za mene nije, gospodine Dornau. Kod nas se, naravno, govori samo najljepim rijeima o srei tih zaruka, ali i a pri tom osjeam gorki okus na jeziku. Morate, naime, znati da sam strahovito staromodna. Smatram da je veza izmeu dvoje ljudi koji se ne vole neto vrlo runo. Katkad imate iznenaujue ozbiljne poglede na svijet s obzirom na svoje godine, gospoice Hildo. Svia mi se da o toj stvari imate tako staromodno miljenje, jer i ja tako mislim. Zar vaeg brata i njegovu vjerenicu ne vee iskrena ljubav? zaueno upita Hans. Hilda slegne ramenima. Ona je obina guska, ako se smijem tako izraziti. Zaljubljena je u Harija preko uiju. Svia joj se njegov dopadljiv i odvaan izgled. Njegova vanjtina potpuno ju je zaslijepila i prevarila. Uope ne sumnja u mogunost da bi Hari kao ovjek mogao imati mnogo nedostataka. Ne poznaje ga dovoljno. Moda je to njena srea. Moj je brat, meutim, ne voli. On zapravo uope ne zna to znai voljeti drugog ovjeka. Poznaje taj osjeaj samo prema sebi. Budui da je Elza bogata, trudi se to bolje moe da joj dokae kako je u nju zaljubljen. Smatram tu njegovu igru odvratnom. Hans pogleda njeno mlado lice. . Mnogo mukaraca ne poznaje drugih naela do ovih, gospoice Hildo ree ozbiljno. Da, na alost je tako i tu se nita ne moe promijeniti. Ali pustimo to! S jedne se strane ipak radujem tim zarukama. Nadam se da e prisiliti Harija, makar i privremeno, da svojom nametljivou ne dosauje djevojci koju veoma cijenim. Hans se trgne.

32

GIGA

Kome to dosauje? uzvikne uzbueno. Da, na pravom ste tragu: Dobro ste naslutili da je rije o mojoj Pepeljuzi. Namjerno vam elim sve ispriati kako biste mi moda mogli dati nekakav savjet. Jadna se Marija jedva uspijeva obraniti od njegove nasrtljivosti. Unato tome nije mi se jo nijednom potuila na Harija. Nije to bilo ni potrebno. Imam otre oi i sve vidim, iako to ona nastoji zatajiti da ne bi imala jo veih tekoa. Gotovo uvijek opazim sve to drugi uope ne zamjeuju. Zato ne napusti kuu u kojoj mora tako neto trpjeti? izusti Hans jedva svladavajui bijes. I meni je to zagonetno. Uope ne shvaam da je prihvatila ovakvo podreeno zaposlenje. Zacijelo je bila u velikoj nevolji i bez ikakvog izgleda da nae neto bolje. Mislim da u njenom ivotu mora postojati neto to je titi i sputava. ini mi se da neizmjerno trpi zbog neke nesree. Pomisao da se Hari Kroneck ponaa nasrtljivo prema Mariji, uvelike je uznemirila Hansa. Jo vie ga je ljutila injenica da nema nikakva prava da je od njega zatiti. Moramo, joj svakako pomoi, ako je potrebno i protiv njene volje. Hoete li mi u tome pomoi, gospoice Hildo? Upita je Hans ozbiljno. Svim srcem i svom snagom radosno obea Hilda. Ali ako bi u tom sluaju gospoica Jung morala napustiti va posjed? to vie. Jo bih se vie potrudila da vam pomognem. Vi i ne slutite kako je alostan njen ivot, kako je teak njen boravak na Kronecku. Recite mi to da uradim! Sve u uiniti to predloite. Znam da ete poduzeti sve mogue kako biste joj pomogli. Od prvog dana naeg poznanstva cijenim vas kao plemenitog ovjeka i osjeam da se u tome nisam prevarila. Ne morate mi laskati! Moramo razmisliti i dogovoriti se o mnogo vanijim stvarima. Gospoica Jung je vrlo ponosna. Zbog toga joj ne smijem ponuditi bilo kakvu novanu pomo - Hans zastao jedan trenutak i zagleda se razmiljajui pred sebe. Onda polako nastavi; Moj ujak se mnogo zanima za Mariju, ne znam-iz kojeg razloga. Kazao mi je da joj je ve svojedobno pokuao ponuditi odreenu svotu, ali ga je ona odluno odbila. Moramo, dakle, pokuati neto drugo. Nadam se da Marija unato svom ponosu nee oklijevati da prihvati kakvo povoljnije namjetenje. Zbog toga mislim da bi moda bilo najbolje rjeenje da pridobijemo za saveznika osobu koja bi joj mogla ponuditi jedno, takvo mjesto. Razgovarat u o tome is gospoom Fuchs koja, vodi moje kuanstvo. Moda bi bilo dobra da se i vi s njome povezete. Ona je vrlo simpatina i vjerujem da e nam pomoi. Ako se sve bude odvijalo po planu, tad biste gospoici Jung morali rei da ste za nju pronali povoljnije mjesto. Va bi se glavni zadatak sastojao u tome da ona to ponueno, mjesto doista i prihvati. Vjerujem da ete je nagovoriti, to vie jer vas voli i ima u vas povjerenja. Razumljivo da pri tom -moramo biti krajnje oprezni kako Marija ne bi nita posumnjala. Sve mora izgledati potpuno nenamjeteno. Uvjeren sam da bismo zauvijek izgubili njeno povjerenje ako ita dozna o naem plahu. Hilda podigne glavu. Nita se ne brinite, gospodine Dornau. Znam kako valja postupati, u takvim prilikama. ivot na Kronecku, me na to nauio. vrsto sam uvjerena da emo uspjeti. Jednostavno u joj rei da me gospoa Fuchs upitala poznajem li sluajno neku mladu djevojku koja bi bila voljna preuzeti to namjetenje. Nije li to dobra zamisao? vedro upita Hansa. Vrlo sam vam zahvalan, gospoice Hildo, to mi elite pomoi. Moramo se jo dogovoriti gdje i kada emo se ponovo nai kako ostali ne bi togod posumnjali. Imam jo jednu molbu na vas. Pokuajte uiniti sve to lei u vaoj moi kako biste sprijeili da va brat ostane nasamu s gospoicom Jung. Uznemiren sam zbog ponaanja gospodina Harija! Ve sam i dosad nastojala to sprijeiti gdje god sam mogla. Hari se zbog tog ljuti na mene. Nadam se da e sada kao vjerenik biti malo povueniji. Ako ustreba, zaprijetit u mu da u sve odati njegovoj zarunici, a to mu ne bi bilo drago. Onda e se valjda urazumjeti. Ipak je posrijedi prevelika svota da bi se i dalje mogao tako lakomisleno i neodgovorno

33

GIGA

ponaati. U svakom sluaju, sad je moj glavni zadatak da to bolje bdim nad Marijom.

34

GIGA

IX.
Zaruke Harija i Elze slavile su se u Freienwaldeu vrlo sveano. Obitelj Kroneck uputila .se ve rano ujutro na slavlje tako da je Marija imala nekoliko sati slobodnog vremena, iako nije bila nedjelja. Lijepo vrijeme mamilo ju je na etnju u umu. Otkad je one nedjelje na svome omiljenom mjestu srela Hansa, nije vie onamo odlazila. Jedva je podnosila ivot koji je vodila. Nije se tuila na posao, voljela je rad i sve je zadatke izvravala bez ikakva prigovora. Sasvim gu je, meutim, dotukle sve ostale odvratnosti koje je morala trpjeti. Gospoa Kroneck muila ju je svojim hirovitim raspoloenjem. Oslovljavala ju je na nain na koji se ostalom osoblju nije usudila obraati. Iskoritavala je Marijinu nesretnu sudbinu na najnepoteniji nain. to se Marija vie trudila, da joj ugodi, to je gospoa Kroneck jo vie svemu prigovarala. Znala je da pred sobom ima rtvu koja se nije mogla ni smjela braniti. Klarisa se nadmetala sa svojom majkom da bude to neljubaznija prema Mariji. Htjela se time na bijedan nain osvetiti mladoj djevojci to je ljepa od nje. Sve je to Marija strpljivo podnosila, samo ju je Harijeva neprestana nametljivost znala dovoditi do oaja. Plaila se da ni njegove zaruke s Elzom Hallern nee nita promijeniti. Bez ikakve zatite bila je izloena njegovim uvredama. Nikome se nije eljela potuiti, Vjerovala je da joj ionako nitko ne moe pomoi, ak da se i obratila gospoi Kroneck, njeno se stanje vjerojatno ne bi nimalo poboljalo. Ova bi joj ena, tovie, zacijelo jo rekla da mladome gospodinu ne smije pruati nikakav povod za njegovo istupanje. Vjerojatno ne bi ni vjerovala da je Marija sasvim neduna. Kad je Hari tog jutra sreo Mariju na stepenitu, ponovo joj se obratio toliko drskim rijeima da se mlada djevojka zacrvenjela od neugodnosti. I to na sam dan njegovih zaruka s gospoicom Hallern! * * * Nije krenula daleko u umu, jer se osjeala vrlo umornom. Potraila je mirno mjesto i spustila se na deblo posjeenog stabla. Izgubljena u turobnim mislima, gledala je pred sebe. Sjetila se Hansa Dornaua i glasina koje su o njemu brujale kuom. Klarisa se vrsto odluila udati za novog vlasnika Sudnitza. Drala se kao, da je to ve gotova stvar. Marija je disala duboko i teko. To e biti za nju jo jedan udarac sudbine. Zato ga je samo toliko zavoljela? Nee joj, preostati nita drugo osim da sve postrance kriom promatra. Ve sama pomisao na to parala joj je srce. Sakrila je rukama lice i zaplakala. Bila je toliko zaokupljena svojim bolom da nije ula korake koji su se pribliavali. Hans, koji se na putu za Freienwalde svojim automobilom provezao pokraj Kronecka, sluajno ju je opazio. Odmah je zaustavio auto i iziao. Morao je s njom porazgovarati nekoliko rijei. Srce mu je eznulo za tom mladom djevojkom. Neprestano je razmiljao samo o njoj. Njen lik se pomalo uvukao u njega i postao dio njegove stvarnosti. Sto mu je uope znaila sveanost u Fraienwaldeu? Posvud sami nepoznati ljudi koji ga nisu nimalo zanimali. Najradije bi bio ostao ovdje s Marijom, ali njegov dobar odgoj nareivao mu je da se odazove pozivu i pojavi meu uzvanicima. Znao je da bi njegovo odsustvo sa zaruka povrijedilo cijelu obitelj Kroneck osim Hilde. Naao je Mariju svu u suzama, potpuno predanu bolu. Kad ga Marija opazi pred sobom, protrne od straha. Plaho pogleda prema njemu. Suze su klizile niz njene blijede obraze. Uzalud se trudila da ih zadri. Naglo skoi i pokua pobjei. Hansov joj pogled, meutim, to nije dopustio. Kao da ju je prikovao za mjesto. Oprostite mi, gospoice Jung. Nisam mogao proi kraj vas a da vas ne pozdravim. Mogu li vam moda pomoi? ljubazno upita Hans. Marija kriom obrie suze. Sagnute glave. stajala je pred njim. Nije mu mogla .Odgovoriti.

35

GIGA

Nije imala snage, a nije ni eljela da Hans opazi njenu tugu. Ako vam je potreban iskreni prijatelj, raspolaite sa mnom! Boli me kad vas vidim kako patite nastavi Hans. Znai, zamijetio je. Osjeala se kao srna ulovljena u klopku. Nije vidjela izlaz iz te situacije. S mukom se sabrala i pogledala ga u oi. Vrlo ste ljubazni gospodine Dornau, to se toliko trudite, hvala vam ree Marija ponovo grcajui. Zacijelo vam je potrebna pomo, ali ste preponosni da je zatraite. Radije prikrivate svoju bol laganim joj se prijekorom obrati Hans. Marija je napokon zavladala svojim osjeajima. Gospodine Dornau, zar je grijeh biti ponosan? On odmahne glavom. Nikako. Divim vam se i ne smatram to nikakvim nedostatkom. Ali i ja poput gospoice Hilde, vidim u vama siromanu, dobru Pepeljugu. Marija ga zaueno pogleda. Preplaeno mu se obrati: Gospoica Hilda? Zar ste razgovarali s njom o meni? Da, vie puta. Mnogo mi je priala o vama. Povjerila mi je da voli svoju Pepeljugu, a ja dijelim s njom taj osjeaj za vas, Marijo. Gospoica Hilda i ja dobri smo prijatelji. Smijeak koji se pojavio na njenom licu zario mu ge duboko u srce. Bojim se da e gospoica Kroneck jednog dana imati mnogo neprilika, jer mi se obratila kao ovjek ovjeku, a to na Kronecku nije uobiajeno. Nadam se da ne gledate na cijeli ivot tako sumorno. ivot me nije razmazio, gospodine Dornau. Ali ne bih vas htjela zadravati. Znam da vas oekuju u Freienwaldeu. Sveanost je ve odavno poela. Ne brinite vie, molim vas, za mene, ja sam se ve nauila sama snalazati u ivotu. Zar vam je moja prisutnost tako mrska? upita Hans. Marija se zacrveni. Gospoica Klarisa je zacijelo ve nestrpljiva. Morate pouriti na zaruke. Nee vam oprostiti ako ne doete na vrijeme. Potpuno mi je svejedno ako stignem na to dosadno obavezno slavlje s malim zakanjenjem. Jedva e tko osim gospoice Kroneck i opaziti da me nema. Pogledao ju je njeno. Zamijetio je da je Marija uzbuena. Drhtala je cijelim tijelom. Marijo, vjerujte da za mene nema nita vanijeg od ovog naeg razgovora. Njene ga oi preplaeno pogledaju. Molim vas, ne govorite tako sa mnom. Zato? Ne osjeate li da sam zabrinut zbog vas? uzvikne Hans uzbueno. Marija prekrii ruke. Molim vas, ne govorite vie o tome! Izmeu nas ne smije biti nikakvih osjeaja koji bi nas zbliili. Uinit ete mi uslugu ako zaboravite da uope postojim. Nemojte mi odbiti tu molbu. Za vas je to sitnica, a meni ona mnogo znai. Hans je jedva disao. Takav zahtjev postavljate ovjeku koji neprestano misli na vas, pred ijim oima stalno lebdi va lik? Marija sklopi oi i nasloni se na drvo. inilo joj se da gubi tlo pod nogama. Zar je mogue da joj je ljubav uzvraena? Hans joj naglo prie kao da e je zatititi. Osjetivi to, Marija naglo otvori oi. Prestraenim ga pokretom pokua sprijeiti da joj prie. Jedva se svladavajui, glasom promuklim od uzbuenja, izusti: Ne smijem uti ovakve rijei i ne elim ih uti. Ne muite me! Izmeu nas dvoje nepremostiv je ponor i radi toga svaka vaa rije za mene je samo ponienje. Hans je zurio u nju ne smogavi rijei za odgovor. Zar je mislila da joj se eli pribliiti neiskrenim namjerama kao to je to pokuavao Hari Kroneck?

36

GIGA

Marija mu uputi pogled koji ga je pogodio do srca. Vae zanimanje za me i ljubaznost koju pokazujete nisu dostojni djevojke u mom poloaju. Jedino vi ste dostojni mojih osjeaja. Zaboravljate da poloaj u kojem ivite nije dostojan vas! uzbueno usklikne Hans. Sto vi o meni uope znate da biste mogli govoriti o mom dostojanstvu? upita Marija hladno. Mislim da vas je gospoica Hilda zarazila svojim romantinim mislima. Ona zavarava samu sebe kad misli da sam neto bolje od obine kune pomonice. A i vi se varate ako tako mislite, gospodine Dornau. Klonite me se, molim vas jo jednom. To je za vas i za mene najbolje. To je jedino rjeenje za nas dvoje. Ne moete me razuvjeriti ni uplaiti. Osjeam da neka zla sudbina lebdi nad vama. vrsto vjerujem da ste potpuno neduni i da se sudbina poigrava s vama. Moete li to porei? Marija spusti ruke. Trudila se svom snagom da zadri miran izgled. Ne, ne elim to porei. Nisam svojevoljno izazvala svoju sudbinu. Ona ne bira svoje rtve. Jednako pogaa krive i nedune. elio bih vam pomoi, Marijo. Povjerite mi to vas tako titi. Moda u moi neto za vas uiniti. Marija odluno odmahne glavom. Ne! Ne elim nita, nita osim da me pustite na miru. Pogledao ju je iroko otvorenih oiju. To ne mogu, gospoice Jung. Sada vie ne mogu. Zato? to elite od mene? jedva ujno upita Marija. To vam ovog trenutka ne mogu rei, jer ste previe ogoreni. Ali doi e moje vrijeme. Uvijek ete me susretati na svom putu, esto i protiv vas volje. Sprijeit ete me u tome jedino ako mi kaete da sam vam odvratan, da me mrzite. Odlazite, pustite me, ne muite me vie! aptala je Marija. Pogledao ju je vruim pogledom. A-ako vam priznam da vas volim Marijo? Obje je ruke pritisnula na prsa. Naas je u njenom pogledu zasvjetlucao udnovat bljesak koji mu je na trenutak odao da uzvraa njegove osjeaje. Ali tad se ponovo uozbilji. U tom me se sluaju morate jo vie kloniti uzvikne uz krajnji napor. Marijo! Obuzet osjeajima pristupi joj i htjede je uzeti u naruaj, ali mu se ona naglo istrgne iz ruku. Pustite me uzvikne izvan sebe. Ne oteavajte mi sudbinu! Zato ne elite shvatiti da je za mene najbolje da ostanem sama sa svojom zlom kobi? Shvatio je njenu nevolju. Marijo, molim vas, preklinjem vas, -sasluajte me! Krivo ste me shvatili. Nisam vas ni najmanje htio povrijediti. Molim vas, smirite se! Njeno je uhvati za ruke, ali ona divljim pokretom odmahne glavom, istrgne mu ruke i potri kroz umu kao da joj prijeti smrtna opasnost. Htio je poi za njom, ali je uvidio da bi sad bilo besmisleno ita poduzeti. Morao joj je dati vremena.. Morao ju je prvo uvjeriti da prema njoj gaji samo iskrene osjeaje, da su njegove namjere estite. Hans bi se bio najradije vratio kui, ali onda se sjeti Hilde. Htio je s njom porazgovarati o Mariji. Gospou Fuchs je ve u sve uputio. Stara je ena paljivo sluala kad joj je Hans priao da njegov ujak, Hilda Kroneck i on ele spasiti Mariju iz njenog sadanjeg munog poloaja. Morate nam pri tom pomoi, najdraa gospoo Fuchs. Moramo pronai jednu stariju enu koja bi zaposlila gospoicu Jung da joj pravi drutvo. Zapravo bi, bila samo njen gost, bez nekih radnih obaveza. Sve trokove snosio bi moj ujak zavrio je Hans.

37

GIGA

Gospoda Fuchs malo razmisli,-; a onda veselo ree: Lako u to urediti. Moja sestra-ivi sasvim sama i ve odavno je, htjela uzeti u kuu kakvu dobro obrazovanu djevojku koja bi joj, pravila drutvo. To joj, meutim, nije dopustila njena mirovina. ivi u prilino sreenim prilikama ali joj mirovina omoguuje da dri samo kunu pomonicu. Vrlo je obrazovana i duhovita ena s velikim krugom znanaca. Mislim da bi to gospoici Jung najbolje odgovaralo. Hans radosno skoi sa stolice. Prekrasno! Pronali ste pravo rjeenje! Piite, molim vas, odmah gospoi Klimsch. im .dobijem njen pristanak Hilda Kroneck e nagovoriti gospoicu Jung da se natjee za to mjesto. To joj mora poi za rukom. Hilda je u sve upuena, a sad je jo moram obavijestiti o najnovijem toku dogaaja. Najzgodnije e biti da pozovem obitelj Kroneck prekosutra na objed. Imat u najvie . prilika da o svemu porazgovaram s Hildom. Odgovara li vam to? Gospoa Fuchs se nasmije. Svakako. Kako god elite, gospodine Dornau! * * * Hans Dornau stigao je na sveanost posljednji. Poto je pozdravio domaine, odmah mu je pristupila Klarisa, koja ga je cijelo vrijeme nestrpljivo oekivala. Nije ga putala ni na trenutak samog. Hans je bio potresen jo od razgovora s Marijom i Klarisino drutvo ga nije moglo razvedriti. Nestrpljivim pogledom traio je svoju malu prijateljicu Hildu. Naravno, morao je estitati i vjerenicima. Klarisa ga je i dalje pratila u stopu, nije se micala, od njega. Vjerenica je bila bljedolika, neprivlana djevojka. Usprkos skupoj veernjoj haljini nije djelovala nimalo primamljivo. Naprotiv, svojim zaljubljenim ponaanjem djelovala je upravo smijeno. Hansovom oku nije izmaklo da se njen vjerenik teko snalazi u ulozi zaljubljenog momka. Hari je potajno usporeivao Mariju Jung sa svojom zarunicom. Marija je ispunjavala njegovo srce neobuzdanom strau dok mu Elza nije znaila ba nita. Najradije bi bio napustio proslavu i pojurio na Kroneck. Znao je da je Marija sama kod kue. Hans je jedva smogao snage da se priblii Hariju i da mu estita. Kad se sjetio da taj kico progoni Mariju svojim niskim eljama poelio je da ga udari u njegovo samouvjereno lice. Na alost, tu svoju elju nije mogao ostvariti. Tada Hans opazi Hildu. Uspio ju je samo kratko pozdraviti. Usputno joj je priapnuo da ima mnogo novosti o kojima je mora obavijestiti. Hilda mu veselo namigne u znak da ga je razumjela. Napokon su saveznici pronali priliku da budu nasamu. Sastali su se na irokoj terasi pred kuom. Naslonivi se na ogradu kao da ele uivati u prekrasnom pogledu na okolicu, zaponu razgovor. Hans joj na brzinu ispria, to je dogovorio s gospoom Fuchs. Javit u vam im goispoa Klimasch pristane da Mariju primi u svoju kuu. Moda u ve prekosutra dobiti njen odgovor. Radi toga sam pozvao vau obitelj prekosutra u Sudnitz na objed. Nadam se da ete i vi doi. Tada emo sve do u sitnice dogovoriti. Napeta sam kao kiobran da upoznam i iznutra va umski dvorac zadirkivala je Hilda. Hans se nasmije. Neete nai nikakvih promjena. Sve je pokustvo na istome mjestu ve sto godina. Imao sam previe briga da bih stigao neto i preurediti: Da budem iskren, svia mi se kako je prijanji vlasnik namjestio kuu. Mislim da i ubudue neu nita mijenjati. To me raduje. Ali sad da jo razmotrimo na plan prekine je Hans. U Sudnitzu ete, dakle, upoznati gospou Fuchs. Pobrinut u se da Vam omoguim da se s njom naete nasamu i sve

38

GIGA

dogovorite. Kad se vratite kui, recite Mariji da vas je gospoa Fuchs upitala za savjet. Njena sestra, navodno, trai mladu djevojku za drutvo. Budui da stanuje sasvim sama, voljela bi imati nekog uza se s kime bi mogla tokom dana porazgovarati. Va je zadatak, Hildo, da uvjerite Mariju kako ste odmah pomislili na nju i kako ste je ve preporuili kao osobu koja bi najvie odgovarala tom namjetanju. Preostaje vam, dakle, samo da nagovorite Mariju da se natjee za to mjesto kod gospoe Klimsch. Sve e se ostalo rijeiti samo od sebe. Hilda ga je paljivo sasluala. Uinit u kako elite, gospodine Dornau. Odigrat u tu malu komediju Mariji za ljubav, majka e biti izvan sebe kad izgubi svoju marljivu i strpljivu kunu pomonicu. I meni e biti teko kad Marija ode ali ja u to ve nekako preboljeti. Ne smijem misliti na sebe. Glavno da njoj bude dobro. Zaista je to zasluila. Vi ste hrabra, ljubazna djevojka, Hildo pohvali je Hans. Ona ga pogleda, a oi joj se ovlae. Ne spominjite mi hrabrost, kad se sjetim na rastanak s Marijom, najradije bih zaplakala. Oprez, dolazi moja sestra! Kad im se Klarisa pribliila, razgovarali su ve o nevanim svakodnevnim stvarima. Klarisa duboko uzdahne i stane pred Hansa. Oh, da samo znate, gospodine .Dornau, kako su me izmuili! ele da za svadbm svog brata napiem neki sveani igrokaz. Tad su se obratili pravoj osobi ree Hans uljudno. Slaem se polaska joj i Hilda. Takav te veliki dogaaj, Klarisa, jednostavno mora nadahnuti. Uvjerena sam da e napisati velianstveno djelo koje e se prouti i izvan naega kraja. Jasno se moglo raspoznati da se Hilda ruga svojoj sestri. Klarisa, meutim, uivajui u svojoj tatini, nije zamijetila podrugljiv prizvuk Hildinih rijei. inilo joj se da od srea lebdi u oblacima.

39

GIGA

X
Marija se, vratila kui neraspoloena. Nije znala da li da se raduje ili da bude tuna zbog Hansovih rijei. Sve je dolo tako iznenada da se jo nije mogla snai. Dosad je samo ona bila nesretna, ali ako je Hans Dornau zaista voli, sad vie ni on nee biti sretan. To nije smjela dopustiti. Nikako je nije smio zaprositi. Pa ako bi to jednom i pokuao, morat e ga odbiti. Bit e to za nju velika rtva, ali previe ga je voljela da bi dopustila da i on trpi zbog nesree koja je prati od najranijeg djetinjstva. Osjeala je da mora bjeati od njega i njegove ljubavi. Ali kamo da ode? Gdje je mogla nai novu mogunost za ivot? Ne smije zaboraviti da je preesto iskusila,kako je teko zaraivala svoj kruh prije nego to ju je namjestila gospoa Kroneck. Muile su je misli kamo da krene s Kronecka. U rijetkim trenucima bi ak pomislila i na to da sebi oduzme ivot. Zar je za nju uope postojalo drugo rjeenje? Tako bi napokon nala mir i spokoj i oslobodila se svih patnja. Ali onda bi se ponovo sjetila svoje majke koja ju je na samrti esto preklinjala: Ne gubi nikad nadu, dijete moje! Sve to podnosi neduna, podnosi uzdignute glave. Samo nas vlastita krivnja baca u blato. A mi dvije znamo da krivnja ne postoji. Te su se rijei duboko usjekle Mariji u sjeanje. Osjeala je da mora to prije napustiti Kroneck. Odluila je da preko oglasa u novinama pokua nai neko drugo zaposlenje, makar bilo ono jo tee i nepovoljnije, samo to dalje od Sudnitza i Hansa! Odluila je stoga da idueg prvog u mjesecu da otkaz i napusti Kroneck, bez obzira na to nae li do tog roka novo zaposlenje. Znala je da mora otii pa kad je ve tako, onda neka to bude to prije! Tako e i Hansu omoguiti da ve u zaetku prekine svoje osjeaje prema njoj i da toliko ne pati. Iako je teko donosila ovu odluku, znala je da e ovako biti mnogo manje posljedica nego ako i dalje ostane na Kronecku. Kad je. napokon donijela tu neopozivu odluku, osjetila je malo olakanje. Slutila je da to nee. dugo, potrajati i da e joj srce ponovo, biti ispunjeno tugom, nemirom i bolom. Hans nee nikada moi ispravno shvatiti taj njen postupak, a istinu mu ne moe kazati. Marija je jedva ekala priliku da ode u selo na potu. U Kronecku su sve potanske poiljke ile kroz ruke gospoe Kroneck. Zato je morala osobno predati na potu svoje ponude za namjetenje kako se na Kronecku ne bi jo zasad nita o tome doznalo. Ve joj se sutradan pruila povoljna prilika da to obavi. Gospoa Kroneck poslala ju je u kupovinu. Nije to bio prvi put da je uza sav, kuanski posao morala obavljati i to. Hilda jo nije uspjela porazgovarati s Marijom. Njena ju je majka protiv svoje navike cijeli dan drala u svojoj blizini. Kako bi Hildu to vie udaljio od Marije, Hari je rekao majci da smatra vrlo neumjesnim da se Hilda toliko drui s jednom obinom kunom pomonicom. Gospoa Kroneck to dosad jo, dodue nije opazila, ali budui da je to Hari izriito tvrdio jednostavno je Hildi zabranila svako daljnje druenje s Marijom. Kad je Hilda tog poslijepodneva zamolila majku za doputenje da ide s Marijom u selo u kupovinu, njena je majka otro odgovorila: To ti najstroe,zabranjujem. Ne dolikuje ti da toliko vremena provodi s jednom kunom pomonicom. I Hari me ve upozorio na to da ste previe bliske. Na Hildinim usnicama zaigra prezriv smijeak. Dakle, Hari je to zakuhao. Tko bi drugi i mogao biti tako licemjeran? elio ju je iskljuiti iz svakog daljnjeg dodira s Marijom kako bi imao slobodne ruke i domogao se to bre eljenog cilja. Morat e odsad biti dvostruko paljivija. Postala je nemirna kad je opazila da je i Hari napustio kuu neposredno nakon, Marije. Prividno je krenuo drugim smjerom, ali to nije moglo smesti otroumnu Hildu. Dobro je uoila kako je njen brat nemirnim pogledom gledao za Marijom. Neto je smjerao. Marija je, dodue, imala desetak minuta prednosti, ali mogao ju je doekati pri povratku iz sela. Stoga Hilda takoer napusti kuu i preko livade krene u umu. Tek to je stigla do prvih

40

GIGA

stabala, promijeni smjer i pouri to je bre mogla prema selu. Trala je otprilike etvrt sata kroz umu kad odjednom ugleda brata. Kako je Hilda i nasluivala, stigao je preicom na put kojim se Marija morala vratiti.. Nisam se prevarila pomisli Hilda bijesno i stisne svoje male preplanule, od sunca ake. Oprezno, skrivajui se iza drvea; motrila je svaki pokret svog brata. Nije ga ni naas putala iz vida. * * * Poto je Marija obavila cijelu kupovinu i na poti predala oglas za namjetenje, uputi se kui. Tek to je napustila selo i stupila u umu, pred njom se odjednom pojavi Hari Kroneck. Pozdravio ju je takvim pogledom i osmijehom da je Mariji od gnjeva navrla krv na obraze. Napokon, napokon, lijepa Marijo! Sretnog li sluaja. I ja se vraam kui, pa bismo mogli zajedno nastaviti put. Malo emo avrljati pa nam put nee biti .tako dosadan. Nemam o emu s vama razgovarati, gospodine Kroneck. Osim toga mi se uri, jer me gospoa Kroneck ve oekuje. Izriito mi je naredila da to bre obavim kupovinu kako bih mogla kod kue jo prije veere dovriti neke hitne poslove. Ako vam se toliko uri, onda u i ja ubrzati svoj kora'k. Zar se ljutite na mene zbog mojih zaruka s Elzom Hallern? , Bila je to puka formalnost, slatka Marijo. Tono znate tko je zarobio moje srce. Ne smijete sumnjati u moju ljubav. Jo i sad sam samo va rob. Ako samo zaelite, pruit u vam ivot kakav jedva moete zamisliti. Ovaj kuanski posao nije za vas. Stvoreni ste za sasvim neto drugo a to vam samo ja mogu pruiti. elio sam vam to ve odavno rei, ali vi me se klonite i bjeite predaj mnom. Uviate li sad da ste grijeili? elim, vam pruiti samo najljepe. Uz mene ete zaboraviti na sve brige. Jedan mali poklon uvjerit e vas da ovo nisu samo prazne rijei. Kad se vratite kui, nai ete na stolu vae sobe dokaz moje ljubavi. Nadam se da e taj mali dar napokon omekati vae tvrdo srce. I Marija je brzim korakom nastavila put. Od negodovanja je drhatala cijelim tijelom. Na njegove posljednje rijei trgne se kao da je zadobila teak udarac. Bili ste u mojoj sobi, gospodine Kroneck? povie izvan sebe. Da, slatka moja djevojko, ali samo zato da vam donesem poklon o kojem sam maloas govorio. To je drsko gospodine Kroneck! To nije dostojno mladia vaeg poloaja. Ali, Marijo, emu -ta odbojnost, u vaem glasu? Zar je tako veliki grijeh ui u vau sobu? Nitko me nije vidio, oduvijek sam bio vrlo oprezan. Drago dijete, prestanite se tako glupo opirati. Ta ne inim vam nita naao. to vie elim vam uljepati ivot, pruiti vam sve to zaelite. Odluite se napokon da vie uzalud ne gubim vrijeme. Marijina prisebnost bila je pri kraju. Sledila se od Harijeve bezobraznosti. Najradije bi ga bila udarila posred lica. Onda odjednom spazi Hildu kako proviruje izmeu stabala. Marija s olakanjem odahne. Znala je da e joj Hilda pomoi. Dobar dan, brate! pozdravi Hilda, koja je odmah uoila to se ovdje odvija. Hari se bijesno okrene. Kud se ti to skita? Naleti na mene uvijek u najnepovoljnije vrijeme. etala sam umom pa se sad vraam kui. Mislila sam da si u Freienwaldeu kod svoje vjerenice. Kao to vidi, ovdje sam, a ne tamo! Da, vidim! Idi do vraga! promrsi Hari kroz zube. Sto si rekao? upita ga Hilda njeno. Nije li ti majka zabranila svako druenje s gospoicom Jung? okosi se njen brat na nju. Glumei ravnodunost Hilda pogleda u Marijino blijedo lice.

41

GIGA

Oito da si to ti majci savjetovao. Osim toga ja nisam sama s gospoicom Jung, ve s tobom. Ili se ti moda ne vraa kui? Moja je stvar kamo idem. Tebe se to nimalo ne tie. Neu valjda tebi, mrkavici polagati raune? Zato si tako grub prema meni? Morat u ti za Novu godinu pokloniti knjigu s pravilima dobrog ponaanja. Ne budi bezobrazna. Ti si.., ah, pustimo to! Hilda ga podrugljivo pogleda. - Krajnje je vrijeme da malo temeljitije popriam s tvojom vjerenicom. Zacijelo e se iznenaditi kada dozna kalao si ljubazan prema odreenim mladim djevojkama. Dosad jo nisam opazila da se i njoj obraa s toliko ara kao gospoici Jung. Elza e se uvelike iznenaditi kada to dozna. Zatim se obrati Mariji Bilo bi najbolje da pourite kui. Majka vas ve zacijelo nestrpljivo oekuje. Marija uputi Hildi pogled pun zahvalnosti i brzo pouri kroz umu. Kad se Marija vie nije nazirala, Hilda uhvati svog brata pod ruku. Mi se ne moramo tako uriti, Hari. Majka bi se vjerojatno ljutila da nas vidi u Marijinom drutvu. To vrijedi samo za tebe ljutio se Hari. Pokuavao se osloboditi Hilde. Mislim da se to u prvom redu ipak tie tebe poui ga Hilda. Sto zapravo eli od mene? Namjerno si me ovdje ekala. Sto ti uope pada na pamet? Neu vie dopustiti da me uhodi! Hilda ga ozbiljno pogleda. Stidi se, Hari! Kako se samo usuuje tako govoriti? Ne pretjeraj ili e dobili batina, Tvoj sam stariji brat i ne doputam ti da sa mnom postupa kao s nekim balavcem! Ne moe me zaplaiti, ja te se ne bojim. Znaj da te uhodim, jer ne elim da vara svoju zarunicu. Elza to nije zavrijedila. Moji te se postupci nimalo ne tiu. Premlada si da bi mogla ocijeniti moj postupak. Zamjeram majci Sto se premalo brinula o tvom odgoju. Dala ti je previe slobode, a to se sad osveuje. ini mi se da ni tebe nije uspjela odgojiti onako kako bi trebalo odvrati mu Hilda podrugljivo. uti! Hari bijesno udari nogom o zamlju. Onda se svom snagom istrgne iz njene ruke i krene kroz umu. Hilda ga je pustila da ode. Marija je ve bila na sigurnom. * * * Hari se nije namjeravao odrei Marije. Prepreke su cijeloj stvari davale jo veu dra. Nadao se da e skupocjeni prsten kojeg je ostavio u Marijinoj sobi olakati njegove napore. Marija e napokon shvatiti koliko je velikoduan i prestat e se opirati. Uvjeravao je sebe kako je danas moda ve bio nadomak cilju da Hilda svojim dolaskom nije sve pokvarila. Tako su se Hilda i Hari vratili kui razliitim putovima. Na verandi su opazili Elzu Hallern kako sjedi u drutvu Klarise i njihove majke. Hariju nije preostalo drugo no da izigrava zaljubljenog zarunika. Poto je pozdravila Elzu, Hilda se kradom udalji. Spretnim skokovima urila je uza stepenice do, Marijine sobe. Tiho zakuca na vrata koja se odmah otvore. Na Marijinom licu raspoznala je suze. Hilda brzo stupi u sobu, zatvori vrata i zagrli Mariju. Marijo, draga Marijo, ne ljutite se na mene to sam u prisustvu, svog brata vama razgovarala onako ravnoduno. Znala sam da glumite ravnodunost. Zahvalna sam vam to ste se pojavili i spasili me od

42

GIGA

gospodina Harija. Zar se neemo oslovljavati sa ti kad smo same? Marija odmahne glavom. Ne, Hildo, ne. Ne smijete biti tako dobri prema meni. Vaa majka to ne eli. Ha, nemam ni najmanju grinju savjesti. Nije nikakva nepravda ako pokuam bar donekle popraviti ono to su drugi u ovoj kui skrivili. Da, skrivili! Dobro si me razumjela. Ne shvaam zato ve odavno nisi otila s Kronecka. Nije lako pobjei. ako te pri tom spreavaju nevidljivi lanci, draga Hildo. Moram biti sretna to uope imam krov nad glavom. Jadna Marija! Kad bih bar znala to te toliko titi. Ima toliko drugih, boljih namjeterija za tako pametnu i marljivu djevojku poput tebe. Dugo sam traila takvo namjetenje, ali ga nisam mogla nai. To vie sam bila sretna kad me napokon zaposlila tvoja majka. I zato bih Sve strpljivo podnosila samo da... Samo da te moj brat svakodnevno ne napastuje prekine je Hilda. Ne mora se ustruavati, slobodno to izgovori, Marijo! Da, ve dugo sam to opazila. Nisi li opazila da sam ti pohrlila u pomo kad god sam mogla? Pa i danas. Vidjela sam kad je Hari krenuo za tobom. Tad sam odluila da ga neopazice pratim. Marija prihvati njene ruke. Mnogo ti, hvala! A sad, Hildo, imam na tebe veliku molbu. Na stolu lei paketi koji je ovdje ostavio tvoj brat. Nisam ga otvorila, pa ak ni takla. Ne elim da i dalje ostane u mojoj sobi, uzmi ga sa sobom. Vrati ga gospodinu Hariju ili mu ga odnesi u njegovu sobu. ini s njim to eli, samo ga to prije Odnesi odavde! Hilda problijedi i pogleda prema stolu. Onda se obrati Mariji: Marijo, mora hitno napustiti Kroneck! Ponaanje mog brata je neoprostivo. Stidim se za njega. Mora odmah odavde! Marija uzdahne. Da, Hildo, znam da mi ovdje vie nema opstanka. Povjerit u ti da sam danas predala oglas u novine u kojem traim drugo namjetenje. Odluila sam da prvog idueg mjeseca dam otkaz. Otii u ako i ne naem drugo zaposlenje. Moram otii, ovdje vie nisam sigurna. Ve e neto nai, Marijo. Bit e mi ao to odlazi, ali tako mora biti. Drugog izlaza nema. Hilda pristupi k stolu. Brzo podigne paketi i otvori ga. Pred sobom ugleda briljantni prsten ukraen biserima. Ne prozborivi ni rijei, zatvori kutijicu i spremi je u dep svoga kaputia. Ponijet u ovaj poklon sa sobom. Potrudit u se da Hariju odrim besplatnu lekciju. Dobro u mu se oduiti. Nee proi bez kazne.

43

GIGA

XI
Jo iste veeri poto su Kroneckovi posjetili Hansa, Hilda se odulja na najvii kat i tiho pokuca na vrata Marijine sobe. Marija je pusti unutra. Sad ham nitko nee smetati. Govori tiho, Marijo, jer se moj brat ulja po kui. Bojim se da opet neto smjera, ali ja u se potruditi da mu pomrsim raune. Samo da ne bude imala neprilika ako te netko vidi, Hildo! upozori-je Marija. Bez brige. Majka bi mi odrala malu propovijed i time bi, stvar bila rijeena. Zar te ne udi to sam veeras dola do tebe? Imam dobrih vijesti. Tada joj apui ispria kako joj je u Sudnitzu gospoa Fuchs spomenula da njena sestra trai djevojku koja bi joj pravila drutvo. Odmah sam pomislila na tebe, -Marijo. Mogla sam tamo s njom u miru razgovarati i odmah sam te predloila za to namjetenje. Vrlo se obradovala i odmah me zamolila da se obrati njenoj sestri. Ovdje je njena adresa. Gospoa Fuchs e te jo osobno preporuiti i vrsto je uverena da e dobiti to mjesto. Tamo e ti biti vrlo dobro. Nije li to prekasno, Marijo? Jo juer sa se plaila da e meda morati otii, a da prethodno nisi osigurala novo zaposlenje. A danas ovo divno iznenaenje. Ponuda je stigla kao naruena. Dobro, draga moja, bilo bi zaista lijepo kad bih dobila to mjesto. Odmah u pisati sestri gospoe Fuchs. Ali u dubini svog srca Marija nije bila tako sretna kao to je Hilda mislila. Nije mogla, a ni eljela rei Hildi to ju je teretilo. Razmiljala je da li da ovaj put preuti kako joj je otac umro na robiji. Zato da tim priznanjem opet izgubi svaku mogunost da se zaposli? Ali onda se predomisli. Ljudi s kojima je svakog dana ivjela pod istim krovom imali su pravo da saznaju potpunu istinu, pa makar ona za nju bila i kobna. Jo trenutak su Marija i Hilda zajedno kovale planove. Hilda joj je priala o Sudnitzu i Hansu. Marija je poput suhe spuve upijala svaku njenu rije sakrivi je poput skupocjenog blaga duboko u svoju duu. Tad Hilda Mariji poeli laku no i upozori je: Dobro zakljuaj vrata. Nikad ih vie nemoj ostavljati nezakljuana! Kratko joj se nasmije i napusti njenu sobu. * * * Marija jo dugo nije otila na poinak. Dobro je o svemu promislila. Dok joj je Hilda govorila o svojim planovima, ak ih je i eljela prihvatiti, ali sad je spoznala da se nee moi natjecati za to mjesto. Svako drugo zaposlenje mogla je prihvatiti, ali ovo nikako. Morala bi ispriati gospoi Klimsch kakva je sudbina progoni. Tako bi to i gospoa Fuchs zacijelo ubrzo doznala. Slijedei kojeg bi upoznali s njenom nesreom bio bi Hans, a kad bi on za to doznao, zauvijek bi je prezirao. Radije neka mu ostane u lijepom sjeanju. Dugo je gledala pred sebe u blagu ljetnu no. Tad joj pogled odluta u smjeru Sudnitza. Neka i bez mene bude sretan!

44

GIGA

XII
Marija se spremala u grad. Gospoa Kroneck ju je slala u Berlin da za nju obavi neke poslove koji nisu bili toliko vani da bi osobno morala krenuti na put. Novca za kupnju nepotrebnih sitnica nije imala tako da joj se taj put nije inio nimalo primamljiv. Kao i uvijek, oslobodila se brige na taj nain to je Mariji zadala posao koji nije spadao u njene dunosti. Doznavi da se Marija sprema u grad, Hilda nije ni u to posumnjala. Znala je da Hari mora u Feienwalde, jer ga je tamo oekivala njegova zarunica. Od svog posljednjeg susreta u umi Hari vie nije imao prilike da razgovara s Marijom. Unato tome bio je uvjeren u pobjedu. Vjerovao je da bi sve ilo mnogo bre da se Hilda nije stalno vrzla oko Marije. Njegova mu je sestra vjeito bila na tragu. Jedva to bi se pribliio Mariji, ve bi odnekud iskrsnula Hilda. Da je umiri, telefonirao je u njenoj prisutnosti svojoj vjerenici. Obeao je Elzi da e oko pet sati navratiti do nje. Najavio je da bi ostao i na veeri ako bi joj to odgovaralo. Hilda je ula cijeli razgovor. Nije, meutim, opazila da je Hari prekinuo telefonsku vezu prije nego to je rekao da namjerava ostati i na veeri. Na taj je nain uspio prevariti Hildu tako da ovog puta nije nimalo brinula za Mariju. Poto je otpratila Mariju do eljeznike stanice, dade osedlati svoga konja Faladu i odjai prema umskoj livadi. Na njenu radost Hans Dornau joj je jahao u susret. arko sam vas eljela sresti, gospodine Dornau zapone Hilda ozbiljno. Nakon kratkog oklijevanja ispria mu cijeli sluaj s prstenom. Hans joj odgovori uasnutog lica: Nesretan sam to nemam nikakvo prava da sredim vaeg brata. Ne, ni u kojem sluaju ne smije doi do svae! Morate mi to obeati, u protivnom bih imala vezane ruke i ne bih vie mogla pomoi Mariji. Hansovo lice poprimi nezadovoljan izraz. Neu biti miran sve dok ne budem siguran da je Marija zatiena od vaeg brata. Oprezna sam. Ako se Hari napokon ne urazumi, naredit u majci da ranije otpusti Mariju. Jednostavno u joj rei da, je Hari neprestano napastuje. Hrabra ste i nesebina prijateljica, Hildo! Jahali su zajedno jedan uz drugoga. Kod izvora se zaustave na odmor. Marija nije kod kue. Otputovala je u dva sata vlakom u grad da obavi za majku neke poslove. Vraa se oko est sati poslije podne. Mog brata oekuju u pet sati u Freienwaldeu. Ostat e tamo i na veeri. Znai da ga se ovaj put ne moramo bojati. Razgovarali su jo o mnogo emu. Onda se Hilda oprosti, a Hans odjae natrag u Sudnitz. Otiao je ravno u svoju radnu sobu i sjeo za pisai stol. Namjeravao je raditi, ali mu nita nije polazilo za rukom. to se vie pribliavalo est sati, Hans je bivao sve nemirniji. Razmiljao je kako e Marija morati sama ii dugim putem kroz umu. Ta ga je pomisao uznemiravala. Napustio je Sudnitz i uputio se poprijeko kroz umu prema putu kojim se Marija trebala vratiti sa eljeznike stanice. Sjeo je na panj i ekao. Ve nakon nekoliko minuta zauje ljudske glasove, a: da jo nikoga nije ugledao. Nije li to bio Marijin glas? inio mu se uzbuen i glasan. Hans poskoi i oslukujui se nagne naprijed. Kroz granje iblja na odreenoj udaljenosti ugleda Mariju i Harija. Sad je ve jasno mogao razabrati o emu govore. Ali, najslaa Marijo, zato ste jo tako srameljivi, zato se nekate? Budite bez brige, ovdje nas nitko ne moe uti. Danas sam svoju sestru, koja se uvijek obiava ugurati u na razgovor, mudro udaljio. Ne bojim se da e odnekud iskrsnuti te nam ponovo smetati. Recite mi to moram uiniti ioko bih napokon slomio va otpor kojim me, dovodite do ludila, draga Marijo! Ne morate nita uiniti, pustit me samo da nesmetano idem svojini putem. Svakom vaom rijei vrijeate ne samo mene ve i svoju vjerenicu.

45

GIGA

Dakle, ljubomorni ste?. Zar zbog toga sva ta odbojnost i nekanje? Ve sam vam rekao da moje zaruke ne mijenjaju moje osjeaje prema vama. Ne budite vie okrutni, ve sam ionako posve bez razuma od silne strasti koju u meni pobuujete! Izgaram od ljubavi za vama! Posljednje rijei izrekao je u najveem uzbuenju. Budui da je Marija htjela pobjei kroz ipraje, Hari stupi pred nju s namjerom da joj zakri put. Marijo, volim te kao to nikad dosad nisam volio jednu enu! Marija kirikne od straha. Tog se asa, kao da je izniknuo iz zemlje, pojavi Hans. Sto se to ovdje dogaa? upita otro. Hari promijeni boju lica. Do vraga! Bilo je nezgodno to ih je Hans iznenadio u ovakvim okolnostima. Morao je biti oprezan. Nita vano, gospodine Dornau. Sreo sam ovdje nau kunu pomonicu, pa sam joj htio predati majinu poruku. Oito je uganula nogu i kriknula od straha. Marija je stajala pred njima blijeda, sklopljenih oiju. Sto li e gospodin Dornau misliti o njoj ako je uo posljednje Harijeve rijei? Morao ih je uti. Bio je tik uz njih. Hansa je svrbjela ruka. Da li da udari Harija? Drugo nije zavrijedio. Ali u tom asu sjeti se Hilde i svog obeanja da e izbjegavati svako neprijateljstvo s njenim bratom ako to ikako bude mogue. Ako se vraate kui, dopustite mi da vam se prikljuim, gospodine Kroneck. Idem u selo ree prividno ravnoduno Hans. Hari nije znao to da uini. Bio je bijesan, jer mu se ponovo netko isprijeio u njegovoj namjera da se priblii Mariji. Vjerovao je da e ovog puta obaviti sve po elji, ali otkud se samo stvorio taj Dornau, S njime je najmanje raunao. Radovao se to mu je polo za rukom da iskljui Hildu, a kad tamo, iskrsnula je jo vea neprilika Je li Dornau uo njegove rijei upuene Mariji? Nije mogao, bio je predaleko. A da je neto i uo, zacijelo bi produio svojim putem kao svaki mukarac. Ili se i sam namjeravao pribliiti lijepoj djevojci? Nije li Marija, moda, ba zbog toga bila tako nepristupana, jer se i Dornau trudio oko nje? Tko zna ne razmilja li koji bi joj od njih dvojice mogao pruiti bolji ivot pa se zato neka? A to ako se ve odluila za vlasnika Sudnitza? Dornau ga nije smio pobijediti ni pod kojim uvjetom. Nove su tekoe jo vie potaknule Harija. Namjeravao je jo veeras zadobiti Marijinu suglasnost. U ovom je asu, meutim, morao popustiti; Ne, ne idem kui, gospodine Dornau, ve preko u Freienwalde, u posjet vjerenici odgovori Hans nakon kratke stanke. Marija se u meuvremenu sabrala, i nastavila put. Hans je nepomino stajao na istome mjestu i ekao da se Hara udalji. Onda,tek pouri za Marijom. Kad ju je sustigao, opazi da joj suze teku niz obraze. Stupio je pred nju. Marijo, dopustite mi da sredini tog neotesanog momka. Dopustite mi da vas titim od svakog tko vam eli nauditi izusti izvan sebe. I ne plaite vie, ne mogu gledati kako plaete! Nedavno ste pobjegli, Marijo, prije nego to sam vam mogao ispriati to mi lei na srcu. Sad vie ne mogu ekati, Marijo! Strah i briga za vas neizrecivo me mue. Marijo, volim vas! Vjerujem da ste mi i vi bar malo naklonjeni. Ne sumnjajte u moje estite namjere. Pribliavam vam se s ljubavlju i potovanjem. Udaj te se za me! Dajte mi pravo da vas titim, da osvijetlim i uljepam va ivot. Dajte mi svoju ruku i usreite me! Marija mu uputi pogled koji ga potpuno zbuni, Gospodine Dornau... ja... Zaboga, to da vam -odgovorim? Oprostite mi to moram odbiti vau ponudu. Prisiljena sam da tu uinim. Zar me ne volite? Ne elim lagati, gospodine Dornau. Na vau iskrenu ponudu dugujem vam iskren odgovor. Da, volim vas kao to samo jedna ena moe voljeti mukarca. Ali ne mogu vani pastati, enom. Dijeli nas duboki ponor koji ne moemo premostiti.

46

GIGA

Zar nas samo to dijeli, Marijo?, To su sitniave sumnje koje uope ne biste smjeli imati. Za mene ne postoji ena kojoj bih se vie divio od vas. Ne osvrem se nikad na miljenje ostalih. Mjerodavni su moji osjeaji. Moj jedini roak, brat moje majke, slae se s mojim izborom. Drugo me ne zanima. Ne mogu izgovoriti koliko sam sretan to me volite. Budite moja, Marijo! elio ju je zagrliti, privui u svoj naruaj, ali mu Marija izmakne s bolnim izrazom lica. Pokuajte me shvatiti izusti. Ne tjerajte me, ne ispitujte vie, ne istraujte dalje! Ne mogu, ne smijem postati vaa ena! Marijo, onda postoji samo jedan razlog: drugi mukarac ima pravo na vas! Ona odmahne glavom. Ne, nitko nema pravo na mene. Nikad mi nijedan mukarac nije bio blizak. Sve dok nisam ugledala vas, moje je srce bilo slobodno. Unato tome ne mogu vam pripasti. Teka, kobna sudbina lei nada mnom i dijeli nas za sva vremena. Kakva je to sudbina? Upita je Hans zbunjeno. Ne pitajte me! Ne mogu postati ena potenog ovjeka! To je jedino to vam mogu rei. Prihvatite to kao objanjenje. Marijo, tako me ne moete odbiti! Ispriajte mi sve!,Zar nemate povjerenja u me? Vie nego u ikog drugog. Unato tome ne mogu vam povjeriti to nas dijeli. Molim vas, ne ispitajte me dalje! oajno izusti Marija. Drhtala je od uzbuenja. Hans je pogleda pun ljubavi i saaljenja. Namjeravao je obavijestiti svog ujaka o svemu to se danas odvijalo izmeu Marije i njega. Moda e prekinuti svoju utnju i napokon mu objasniti to to Marija tako odluno krije. Za danas se moram zadovoljiti vaim odgovorom Marijo. Ali ne mislite da odustajem od vas. Kad se smirite povjerit ete mi razlog koji nas razdvaja i pustiti me da se odluim-Ako mi vau tajnu ne moete ispriati usmeno, ne biste li mi je pismeno povjerili? Ne elim.., i ne mogu! Molim vas, pustite me! Marijo, vi volite mene, ja volim vas. Ne pripadate drugom mukarcu. Meu nama jednostavno ne moe postojati zapreka koju ne bismo zajedno mogli svladati. Ne elim vas muiti, smirite se, razmislite o mom savjetu, iskrenoj ljubavi nikad nita nije teko. Zahvalna sam vam za svaku rije, za ljubav, za sve dobro to za me inite. Vae priznanje da me volite grije me poput sunane zrake u mom alosnom ivotu. Sad idem! Do vienja! Hans privue njenu ruku svojim usnama i njeno je poljubi. Do vienja, Marijo; Ovo nije na rastanak. Sastat emo se ponovo i tada. zauvijek! * * * Marija ni sama nije znala kako je stigla kui. Kad je na stepenitu, susrela gospou Kroneck, uz krajnji ju je napor obavijestila o uspjeno obavljenim poslovima u Berlinu. Gospoa Kroncek joj odmah stane prigovarati. Gdje ste bili tako dugo? Trebali ste cijeli sat za put koji se lako prijee za trideset minuta! Dobro ste znali da vas ekam, ali to je vama svejedno. Sve ste vi kune pomonice jednake. Brinete samo o svojoj koristi. Oprostite, gospoo Kroneck, ne osjeam se dobro. Zaboga, neete se valjda razboljeti? povie gospoa Kroneck razdraeno; Marija umorno odmahne glavom. Ne, ne, gamo me boli glava. Onda obavijesti opirno gospou Kroneck o obavljenim poslovima. Kad je ova doznala sve to ju je zanimalo, otpusti Mariju zadavi joj da izvri jo nekolilo zadataka priji veere. Nije se nimalo osvrtala na Marijinu glavobolju. Marija se umorno popne u svoju sobu. Jedan trenutak zastane nepomino i zagleda se pred

47

GIGA

sebe, a onda se baci na krevet i sakrije uplakano lice u jastuke. Tijelo joj je podrhtavalo od jecaja kao slabano stablo za vrijeme oluje. Nije znala hoe li moi odoljeti Hansovoj molbi. Bit e to najtei zadatak u njenom ivotu. Koljena su joj klecala, ali Marija ipak ustane. ekala ju je dunost. Poput automata obavljala je svoj posao, Kad se iz prizemlja popela na hodnik, naie na Hildu. Mlada djevojka uplaeno pogleda u Marijino lice. Sto ti je, Marijo? upita tiho. Nita, samo me boli glava odgovori Marija i proe pokraj Hilde. * * * Hari se vratio kui. Hilda je stajala na verandi kad je dojahao i naredio konjuaru: Sutra ujutro uzmite od vrtlara rue koje sam naruio, a zatim svratite u moju sobu po pismo koje ete odnijeti mojoj vjerenici u Freienwalde. Hilda se sjeti prstena i plana koji je neki dan skovala. Smatrala je da je sada dolo vrijeme da ga ostvari. Sutra ujutro e pripaziti kad konjuar krene u Feienwalde. Iznenaenje e biti potpuno! Za vrijeme veere Hilda se obrati svom bratu: Nisi li htio danas ostati na veeri kod Elze? On je Ijutito pogleda. Sto te to toliko brine? odvrati osorno. Njegova mu majka uputi upitni pogled. Nisi'se valjda posvadio kad si se tako rano vratio kui? Nisam! Predomislio sam se i ostao samo na aju. Elza vas sve srdano pozdravlja. Nema ni govora o kakvoj svai. Nakon veere cijela je obitelj sjedila zajedno u dnevnoj sobi. Na vratima se pojavi Marija. Htjela je od gospoe Kroneck doznati zadatke boje joj je odredila za idui dan. Hari ju je gutao pogledom dok je stajala kraj njegove majke. Kad je ponovo napustila sobu, njegove su oi zasjale poudom! Uskoro se zatim i on oprosti i izie. Hilda ga je pratila zabrinutim pogledom prislukujui da li se zaista zaputio u svoju sobu. ula je kako je otvorio i zalupio vratima. Budui da je Marija jo -radila dolje u kuhinji, Hilda ostane mirno sjediti na svome mjestu. Za svaki je sluaj namjeravala biti na oprezu i nije smjela pustiti Harijevu sobu iz vida sve dotle dok Marija ne bude na sigurnom. Hari je ostao najvie pet minuta u svojoj sobi, onda tiho izie. Oprezno se odulja niz hodnik do stepenica. Namjeravao se uvui u Marijinu sobu da je tamo saeka. Bio je ljutit kad je opazio da su vrata zakljuana. Bijesno udari nogom o pod i stane razmiljati to da uradi. Najkasnije za jedan sat svi e u kui krenuti na poinak Marija takoer. Ako ne eli odustati od svog plana, bezuvjetno je mora saeka ti ovdje gore. Nikako ga nije smjela otkriti prije nego to otvori vrata. Zbog toga odlui da se sakrije u prostoriju za rublje koja se nalazila tik do Marijine sobe. Da bolje uje ostavio je vrata odkrinuta. Nestrpljivo je ekao da sve u kui utihne. uo je kako su mu roditelji i sestre otile na spavanje. Odjednom zauje na stepenitu lagane korake. Marija je dolazila! Hari je promatrao kako vadi klju iz depa pregae i stavlja ga u kljuanicu. Tog trenutka neujno izie iz svog sklonita i stane iza nje. Marija otvori vrata i upali svjetlo. Istog se trenutka progura unutra. Svladan strau, obujmi vitku djevojku, dok je istodobno uzalud pokuavao nogom zatvoriti vrata. Napokon te imam! Moja si i neu te vie pustiti! izusti promuklo. Marija je trenutak bila kao oduzeta od straha. Htjela je zvati u pomo, ali nije mogla izustiti ni glasa.

48

GIGA

Samo poljubac, Marijo, udim za njim! aputao je sasvim blizu njenih usana da je osjeala njegov vreli dah. To joj vrati svijest. Van, ili u pozvati vau majku! izvikne Marija izvan sebe i udari ga akom u lice. Hari otetura do vrata. Posljednjom ga snagom Marija izgura iz sobe i spusti zasun. Tad klizne niz vrata na koljena. Puna straha oslukivala je to se vani dogaa. Hari se nije u prvi as snaao. Stajao je naslonjen na zid. Mala ga je ruka u oaju vrsto udarila.; Pogodila ga je tono izmeu oiju. Spoznaja da ga je odbacila, pekla ga je vie od udarca. Napokon je shvatio da se, nema emu nadati. Sav trud bio je uzaludan. Zakripa zubima i. prijetei stisne ake prema zatvorenim vratima. Nee joj to zaboraviti! Poalit e ona to se tako ponijela. Kako ga se samo usudila udariti. Nai e prilike da joj se osveti. Bio je uvjeren da je razlog zbog kojeg ga se odrekla Hans Dornau. Taj je zacijelo imao u nje vie uspjeha. Pretekao ga je. Moda je platio veu cijenu za njenu naklonost. Ali njegov prsten je ipak zadrala! Drske li djevojke! Uvijek je glumila ednu, nedunu djevojku, a zapravo je prepredenija od njega!. Njegovi osjeaji. Za Mariju odjednom su se izmijenili u sitniavu, nisku mrnju. Jo jednom bijesno podigne ake. Osvetit u ti se. Platit e mi to uskoro! promrsi bijesno kroza zube i spusti se niza stepenice.

49

GIGA

XIII
Idueg jutra, im je ustao iz kreveta, Hari stane pred zrcalo. Na svu sreu, crvenilo na elu je nestalo zahvaljujui hladnom oblogu to ga je odmah stavio na mjesto udarca. Njegova je elja za osvetom jo jaala. Siao je u sobu za dorukovanje, gdje se ve okupila cijela obitelj. Gospodin Kroneck je upravo zavrio doruak. Zurio je da to ranije stigne na polje. Kad je ustao od stola, Hilda mu se objesila za ruku. Idem s tobom, oe. Moram pogledati to je s Faladom, juer je nakon etnje umom malo hramao. Potajno opipa svoj dep. U njemu je bila kutijica s prstenom. Zatim zajedno s ocem izie iz sobe. Hari nastavi dorukovati s majkom i Klarisom. Kad su zavrili, on se obrati gospoi Kroneck: Majko, moram s tobom razgovarati u etiri oka. Majka ga pogleda zaueno i ne ba oduevljeno, oduevljeno. Zar je to toliko hitno, Hari? Mora li to biti ba sada? Da, hitno je! Dobro, doi u moju sobu. Majka i sin iziu zajedno. Vani u predvorju susreli su Mariju. U rukama je drala zdjelu s voem koju je eljela odnijeti u blagovaonicu. Jo se nikada nije inila Hariju tako lijepa kao tog jutra. Njen izgled izazvao je u njemu samo mrnju. Obrativi se gospoi Kroneck, Marija mirno ree: Smijem li vas zamoliti za kratak razgovor, gospoo Kroneck! Sad nemam vremena. Jeli rije o neem hitnom? upita svojim uobiajenim neljubaznim i oholim nainom. Nije ba hitno, ali eljela bih tu stvar rijeiti'svakako jo u toku prije-podneva. Dobro, pozvat u vas kasnije kad za vas naem malo slobodnog vremena. Hvala, gospoo Kroneck. uvi taj razgovor, Harija odjednom obuzme neugodan osjeaj. eli me tuiti! Dobro je to u ja s majkom prvi porazgovarati. Ispriat u joj stvar onako kako to meni odgovara. Naravno, majka e povjerovati meni, a ne kunoj pomonici, razmiljao je Hari. Kad su stigli u majinu sobu, gospoa Kroneck ga upita: Sto mi . ima tako vanog rei, sine? Spustio se u naslonja i pomno se zagledao u svoje njegovane nokte. Onda je brzo. pogleda i kratko odgovori: elim te zamoliti, majko, da otkae Mariji. Majka ga pogleda iroko otvorenih oiju. Sto time eli? Sto se zbilo, Hari? Dovoljno sam se jasno izrazio, majko. Marija mora napustiti kuu, odmah, iz vie razloga. Dragi moj Hari, oekivala sam da e mi rei sve drugo, samo ne ovo! Da, priznajem, ta me mala gusjenica podmitila. Zna i sama da mi nae novane prilike nisu dopustile da izaberem vjerenicu koja bi me privlaila, pa sam sebi morao pomoi kako sam znao i mogao. Ali, Hari! opomene ga majka. Ne mogu ti pomoi, majko. Kaem ti sasvim iskreno, bio sam zatreskan u tu djevojku: Meutim, iako je od mene na dar primila skupocjeni prsten, sad odjednom izigrava ravnodunost. Ja ti, naravno, ne bih dosaivao tom priom da cijelu stvar ne smatram nadasve ozbiljnom. Sluajno sam, naime, doznao da je u svoju mreu upecala i naeg susjeda, gospodina Dornaua. to kae? Jesam li dobro ula? uzbudi se majka.

50

GIGA

Da, da, majko! Juer sam ih vidio zajedno. Cijelo ju je vrijeme gledao zaljubljenim pogledom. Budui da znam kakve nade ti i Klarisa ulaete u Dornaua, smatram svojom dunou da te, upozorim dok jo nije, prekasno. Vjerojatno to ni Hans Dornau ne smatra ozbiljnim, ali bi pri tom ipak mogao zaboraviti Klarisu. Namjerno ti to sve nisam htio ispriati u njenom prisustvu kako se ne bi nepotrebno uznemirila. Jo nije nita izgubljeno. injenica je da je Marija dovoljno zgodna da mukarac za njom izgubi pamet. Mora i sama priznati da nije ni glupa, tovie, vrlo je inteligentna. ini mi se da ide na sve ili nita. Kratko i jasno reeno, mora otii odavde, zbog Klarise i mene, i to odmah. Majka mu nije nita prigovorila. Bila je pametna ena i slutila je da je Marija odbila njenog sina. Bio je to zacijelo jedini razlog zbog kojeg Hari vie nije elio trpjeti njenu prisutnost. Ta je injenica ne bi previe uzbuivale, ali smjela dopustiti da se srue Klarisine nade. Nakon nekoliko trenutak razmiljanja odgovori mu: teta sto gubim tako vrijednu kunu pomonicu zbog te male i nevane pustolovine. Ali ako je Marija zaista postala toliko opasna da bi mogla ugroziti ak moje i Klarisine planove, ne mogu se osvrtati na njenu marljivost. Mora odavde! Nadajmo, se, majko, da jo nije prekasno! Mislim, nadajmo se da Hans Dornau nije preduboko zaglibio. Oi gospoe Kroneck bijesno zasvjetlucae. Prepusti to meni, bit e to moja briga. Sad je vano nai nain kako da se to prije otarasimo te djevojke. Ako joj otkaem po ugovoru, morat u je zadrati u kui jo cijeli mjesec dana. Morali bismo nai razlog da joj otkaemo odmah, bez obaveznog otkaznog roka. to je bilo ono s prstenom? Nisi li mi maloas rekao da je od tebe primila skupocjeni prsten? Stavio sam ga na stol u njenu sobu. Budui da mi prsten do danas nije vratila zacijelo je jo u nje: Moda bismo to mogli nekako iskoristiti. U svakom sluaju zahtijevat u da mi vrati prsten. Bilo je od tebe, vrlo lakomisleno to si joj poklonio tako skupocjeni dar. Ah, upravo sam se sjetila, ionako je htjela sa mnom razgovarati. to li samo eli? Vjerojatno e pokuati da me okleveta, majko mirno odgovori Hari. * * * Uskoro je Hari napustio sobu. Nakon nekoliko minuta gospoa Kroneck poalje po Mariju. Kad je Marija stupila u sobu, ona je otro pogleda, mjerei je od glave do pete. Sto mi elite rei, Marijo? Gospoo Kroneck, htjela bih dati otkaz. Gospoa Kroneck se uspravi. Bila je iznenaena. Nije oekivala takov odgovor. Otkaz! A zato? Ne bih htjela o tome govoriti. Vjerujte mi da nisam bez razloga donijela tako vanu, za mene moda ak presudnu odluku. Gospoa Kroneck udarala je od nervoze prstima po naslonu svog naslonjaa. Tog trenutka ju je neto u Marijinom ponaanju prisiljavalo da je cijeni vie nego ikad prije. Kad elite otii? upita kratko. to prije, gospodo Kroneck. Najradije bih odmah napustila posjed ako je to prema ugovoru mogue odgovori Marija utivo. Time se ispunila elja gospoe Kroneck. Nije vie morala traiti razlog na temelju kojeg bi mogla odmah otkazati Mariji. Sad se, meutim, ljutila to ju je Marija'ostavila na cjedilu bez ikakve prethodne najave. Vjerojatno ve imate u vidu neko novo mjesto? upita oholo. Ne, nemam gospoo Kroneck. Dobro znate da, iz vama poznatih razloga, neu tako lako nai novo zaposlenje. Unato tome moram napustiti Kroneck. Lijepo vas molim da me u tome

51

GIGA

ne spreavate. ' Jeste li se moda upustili u kakvu ljubavnu pustolovinu? upita je gospoa Kroneck iznenada. Ne! Ako vas je,va sin obavijestio to se zbilo, kao to to zakljuujem iz vaeg pitanja, onda morate takoer znati da sam pokuala sve to je lealo u mojoj moi kako bih ga odbila, a da ga ne povrijedim. Nemam sebi to spoitnuti. Vaeg sam sina izbjegavala gdje god j tad god sam to mogla. Ako sam ga sino udarila i prekorila, nije to nimalo, bila moja krivnja. Njegovo me drsko ponaanje jednostavno prisililo na to. To je bio jedini nain da se obranim, jer je silom prodro U moju sobu. Vjerujte mi, gospoo Kroneck, da zaista nemam razloga lagati. Nisam nimalo pretjerala. Sto ste uinili? Udarili ste mog sina? povie gospoa Kroneck izvan sebe od bijesa. Da, to sam uinila. Ne vjerujem da bi se Hari usudio biti tako ,drzak i naprasit. Zacijelo ste ga ohrabrili svojim ponaanjem. Ako ste prihvatili na poklon tako skupocjeni prsten, ne smijete se uditi to je sebi dopustio neke stvari koje su vas toliko povrijedile. To je zacijelo,neka zabuna. Nisam zadrala nikakav poklon. Moj sin je ostavio u vaoj sobi prsten i obavijestio vas da vam ga poklanja. Nisam uope otvarala paketi koji je ostavio na stolu. Zamolila sam gospoicu Hildu da ga uzme i vrati svome bratu. Tako dakle! Gospoa Kroneck razmiljajui pogleda Mariju. A kamo elite otii? - upita napokon. Marija tiho odgovori: Rei u vam ako mi obeate da to nikome neete odati. Obeajem vam. Vraam se ponovo u pansion Steinmann dok ne naem neko novo zaposlenje. Dobro. Prihvaam va otkaz. Dat u vam dobre preporuke hranarinu i plau za mjesec dana unaprijed. Spremite se to prije kako biste mogli stii na podnevni vlak. Vae u vam stvari postati naknadno u Berlin. Mnogo vam hvala, gospoo Kroneck. Marija pouri u svoju sobu. Na stepenitu joj prie Hilda. Marija se borila sama sa sobom da li da prizna Hildi da odlazi. Povjeri li to Hildi, plaila se da e doznati i Hans Dornau. Kako nikog nije bilo u blizini, Marija prihvati Hildinu ruku i duboko joj pogleda u oi. Budui da je Marija inae bila vrlo povuena, Hilda je bila iznenaena tim njenim postupkom. to ti je, Marijo? proape. Nita, Hildo. elim ti svim srcem zahvaliti za svu dobrotu i razumijevanje. Neka ti nikad ne bude ao to si mi olakala ivot u Kroheeku. Znam, Marijo, da ti je Hari sino ponovo dosaivao. Ali budi mirna, ve u ti pomoi da ode odavde. Ii e gospoi Krimsch. Oekuje te im bude slobodna. Zahvaljujem ti, Hildo. Kamo e sad? Malo proetati umom. Vratit u se kui prije objeda, jer poslije podne oekujemo goste, Hallernove i..gospodina Dornaua. Do vienja! Marija na brzinu nabaca tvari u koveg. Bilo je to ono najnunije za nekoliko prvih dana u Berlinu dok joj s Kronecka stigne koveg s ostalim stvarima. Bila je ve gotova s pakiranjem kad joj je sobarica gospoe Kroneck donijela novac i preporuku. Marija je brzo proita. Bila je zaista dobra. Nadala se da e s pomou nje ipak dobiti novo zaposlenje. Onda pogleda na sat. Imala je jo dovoljno vremena da Hildi napie oprotajno pismo. Draga Hildo! Kad sam te maloas srela na stepenicama, znala, sam da smo se vidjele posljednji put. Nisam ti, meutim, mogla rei da odlazim. Ne elim da dozna kamo idem. Ne ljuti se to nisam prihvatila mjesto kod gospoe Klimsch. Nisam mogla, jer joj ne bih, smjela

52

GIGA

preutjeti jedno , poglavlje svog ivota s kojim je tvoja majka bila upoznata prije nego to me namjestila. Preko gospoe Klimsch to bi doznala gospoa Fuchs, zatim netko drugi, a ja elim da to ostane moja tajna. Od djetinjstva me posvud prati samo nesrea. Naslijedila sam je od oca koji je, iako nevin, zbog nje progonjen, Shvati ovo kao objanjenje, ne istrauj dalje ako me bar malo cijeni kao druga. Ne postavljaj nikakva pitanja ni svojoj majci, jer ne bi nita doznala. U tvom buduem ivotu elim ti sve najbolje. Budi uvijek sretna i sjeti se katkad tvoje zahvalne Marije Marija oprezno proviri kroz vrata i izie na stubite. Tekim koracima sie niza stepenice, stupi u Hildinu sobu i stavi joj pismo na pisai stol. Zatim kroz stranja vrata napusti kuu.

53

GIGA

XIV
Gospoa Kroneck otvori prozor svoje sobe i pozove Hildu k sebi. Kad je njena kerka stala pred nju, gospoa Kroneck joj se obrati prijekornim glasom: Sluaj, Hildo, gospoica Jung mi je kazala da ti je dala kutijicu s prstenom da je vrati Hariju. Je li to istina? Jest, majko. Marija nije htjela ni taknuti Harijev poklon. Ja sam ga otvorila. U kutijici je bio vrlo lijep briljantni prsten ukraen biserima. Vrijedi cijelo bogatstvo. Odakle samo Hariju toliki novac? Njena se majka nije osvrnula na posljednje pitanje, ve nastavi: Morala si odmah Hariju vratiti prsten. Vjerujem da ti se tako lijep nakit svidio i da si ga htjela zadrati za sebe, ali to ipak ne smije. Hildino se lice naglo zacrveni. udnovatim pogledom odgovori majci: Majko, valjda ne misli da sam prsten htjela prisvojiti. Zato ga onda nisi odmah vratila? Daj mi sad taj prsten, osobno u ga odnijeti Hariju naredi gospoa Korneck. Vie nije kod mene. to time eli rei? Gdje je? Otpremila sam ga na pravu adresu. Hari ga je zacijelo samo zabunom ostavio u Marijinoj sobi. Kako to misli? Bit u neposluna i sada ti neu odgovoriti na to. Sve e doznati za objedom. Nisi valjda opet izmislila kakvu glupost, Hildo? Hilda rezvue usne. Sasvim suprotno. Iznimno sam poinila jedno pametno djelo. Nadajmo se, dijete moje. Sad idi u svoju sobu i presvui se. Za nepun sat stii e nam gosti. * * * Kad, je stupila u svoju sobu, Hilda odmah ugleda Marijino pismo. Brzo ga otvori i zapone itati. Onda se sa suzama u oima baci u naslonja. Marija je otila. U meuvremenu se moralo dogoditi neto to je Marija preutjela. Vjerojatno je, majka otkrila da je Hari neprestano napastuje, pa ju je zato i otpustila. Znala je i za prsten. Tek sada je postala svjesna kakvog je dobrog druga izgubila. Sto to spreava Mariju da se zaposli kod gospoe Klimsch? Sto ju je toliko titalo? Sto e na sve to rei Hans Dornau? Moram ga odmah obavijestiti! Moram k njemu! odlui Hilda. Pogleda na sat. Nije smjela dopustiti da Hans tek na Kronecku dozna za Marijin odlazak. Njen je konj bio pokriven pjenom kad je stigla u Sudnitz. Nemilosrdno ga je gonila cijelim putem kako bi to prije stigla do Hansa. Jednim skokom skoi iz sedla, dobaci uzde slugi koji je stajao kraj, vrata i, ne -rekavi ni rijei pojuri uz njega u kuu. Zbunjeno je gledao za njom. Najavite me gospoi Fuchs! zamoli slugu koji je stajao u predvorju. Stara ju je ena odmah primila. Kad je Hilda stupila u sobu, gospoa Fuchs je zaueno pogleda. Ne udite se mom izgledu, draga gospoo Fuchs. Jurila sam cijelim putem s Kronecka ne tedej svoga konja.. Molim vas, pozovite odmah gospodina Dornaua, Moram mu neto vano rei, vrlo je hitno. Cim je Hans od sluge uo za iznenadan Hildin posjet, pouri do nje. Kad je uao u sobu, gospoa Fuchs se htjede povui, ali je Hilda zaustavi: Molim vas, ostanite ovdje, gospoo Fuchs! Morate doznati to vani imam saopiti. Marija je otila!

54

GIGA

Hans Dornau problijedi. Marija? zamuca. Da. Evo proitajte pismo koje mi je ostavila u sobi. Hilda mu prui pismo i Hans ga uurbano proita. Jedno ga mjesto ponovo podsjeti na njihov posljednji razgovor u umi: Od djetinjstva me posvuda prati nesrea. Naslijedila sam je od oca koji je, iako nevin, zbog nje bio progonjen. To je, znai, bilo rjeenje zagonetke! Sramota za koju je bio optuen njen otac, leala je jo danas na njoj. Hans jo jednom proita pismo i tad mu u oi upadne reenica u kojoj Marija moli Hildu da se ne raspituje kod svoje majke njoj i njenom ivotu. Gospoa Kroneck je, dakle, morala znati kakva je to nevolja progonila Mariju. Morala mu je to otkriti. Potrudlt e se da sve dozna od nje. Kao prvo, Hans odlui da odmah poe na eljezniku stanicu. Htio se raspitati kamo je otputovala Marija. Otprati Hildu do njenog konja i pomogne joj uspeti se u sedlo. Oboje smo danas vrlo tuni. Nadajmo se da ete doznati kamo je otputovala Marija tiho ree Hilda. Odmah u se odvesti na stanicu- i raspitati se. Sve ostalo u, nadam se, doznati nakon objeda od vae majke. Cim se vratim sa stanice, kreem na Kroneck. Tamo emo se dalje dogovoriti. Uskoro se zatim Hans odvezao na kolodvor. Od efa stanice doznao je da je djevojka Kronecka kupila kartu za Berlin. Hans s olakanjem odahne. Berlin je, dodue, velik ali ni u tako divovskom gradu ovjek ne moe lako nestati. Odmah e sutra otputovati k ujaku. Prethodno e od gospoe Kroneck pokuati da dozna Marijinu tajnu. Ako u tome i ne uspije, preostaje mu jo njegov ujak. Hans je bio uvjeren da ujak Justus zna Marijinu sudbinu. Prije nego to je krenuo na Kroneck, preda slijedei brzojav: Dolazim sutra u podne. Hans.

55

GIGA

XV
Gospoa Kroneck odmah je osjetila koliko je izgubila odlaskom svoje kune pomonice. Nita joj nije polazilo za rukom. Na brzinu se presvukla da bi na vrijeme bila gotova. Uzvanici samo to nisu stigli. Ve nekoliko minuta poslije sluga najavi obitelj Hallern. Srdano su se pozdravili. Hari, koji se osobito dotjerao, prie Elzi i stavi joj ruku oko ramena. Kad su sjeli, nagnuo se k njoj i polaskao joj kako je veeras lijepa. Elza zahvalno pogleda svog zarunika. Raduje me to ti se sviam. Ovo je nova haljina iz Berlina. Kupila sam je posebno za dananji posjet Pogledaj, okitila sam se i tvojim poklonom. Nisam ti se na njemu ni zahvalila. Vjerojatno ne moe ni zamisliti kako si me ugodno iznenadio. Na Harijevom se licu nazirala zbunjenost. Na kakav to poklon misli? Poljubio joj je, dodue ruku koju mu je drala pred oima, ali nije svraao pozornost na prsten koji je na njoj blistao. Na kakav to poklon misli? Ne pretvaraj se! Vrlo sam se obradovala tvojoj panji. Prsten je zaista divan. Prsten? zaueno upita Hari. Tog se trenutka gospoa Kroneck poela zanimati za njihov razgovor. Ve je htjela pouriti Hariju u pomo, kad im se pridrui Hilda i prihvati Elzinu ruku. Neka te Harijeva komedija ne zbuni! eli te samo zadirkivati. Hari, odmah sam znala da e Elzi ovaj prsten divno pristajati. Namijenjen je ovom prstu, zar ne? upita svog brata smijeei se vragoljasto. Hari je bio toliko zapanjen da nekoliko trenutaka nije mogao odgovoriti. Njegova je majka odmah prozrela Hildu pa mu pouri u pomo. Samo ako se prsten Elzi svia. Hari ga je odabrao s mnogo panje. Is mnogo ljubavi, zar ne, Hari? upita Hilda. Najradije bi bio svojoj sestri prilijepio masnu zaunicu. Osjeao se postien, ali je bio prisiljen da glumi u komediji koju je zamislila Hilda. Kako li je samo dola do prstena? Da, Elzo, s mnogo panje i ljubavi ree svladavajui pomalo svoju zbunjenost. Raduje me to dijeli moj ukus. Budui da su upravo najavili gospodina Dornaua, razgovor utihne. * * * Klarisa je, naravno, za stolom sjedila kraj Hansa. Obraala mu se, kao i uvijek, to je susretljivije mogla. Njena ustrajnost ila mu je na ivce. Nije slutio da je po svaku cijenu eljela postii svoj cilj. Za vrijeme objeda mnogo se toga nije odvijalo po predvienom planu. Gospoa Kroneck iskoristi jednu malu nepravilnost da pozornost skrene na sebe. Za vrijeme tiine koja je uslijedila ona ree: Moram svoje drage goste zamoliti da mi oproste to kod nas,danas vlada mali nered. Morala sata, naime, naglo otpustiti nau kunu pomonicu pa nam nedostaje osoblja. Izraz Hansovog lica nije se promijenio. Zahvaljujui, Hildinoj briljivosti, bio je na sve dobro pripremljen. Paljivom promatrau, meutim, ne bi izmakao napet izraz njegovih oiju. Zavladala je tiina. I kuedomain je bio iznenaen. Tako naglo? Sto se dogodilo? upita gospoa Hallern. To je pitanje lebdjelo na licima svih prisutnih. Gospoa Kroneck duboko uzdahne. Otkrila sam da je gospoica Jung kerka robijaa. Njenog su oca, naime, prije nekoliko godina osudili zbog ubojstva. U zatvoru je i umro. Nije li to strano? Nisam mogla vjerovati kad sam to doznala. Nije mi, na alost, preostalo nita drugo nego da je otpustim. Ovakvu Se

56

GIGA

djevojku ne moe drati u kui. Prva se snala gospoa Hailern. Zaboga, draga Heleno, kakvog li stranog otkria! Tko bi to mogao slutiti? Zaista nijetako izgledala zgraajui se dobaci Elza. Gospoa Kroneck doda prezrivim glasom: A uvijek se drala tako otmjeno kao da pripada najviem drutvu. Jo se nije zamjeivala utnja troje ljudi koji su tom vijeu bili najvie pogoeni. Harijeve su oi svjetlucale od divlje zluradosti. On pogleda prema Hansu Dornau, koji je zbunjeno i potreseno promatrao Hildu. Bila je blijeda poput mrtvaca. Sad je Hans napokon znao zato je Marija odbila da mu postane enom, zato je pobjega i za sobom izbrisala svaki trag. Shvaao je njen strah pred tim otkriem. Ali je ujedno osjeao da sve to ne moe ugroziti njegovu ljubav prema Mariji. Poput utjehe zvuale su mu u uhu, njene rijei iz Hildinog pisma: Naslijedila sam je od oca koji je, iako nevin zbog nje bio progonjen. Nevin! Grevito se drao za tu rije. Hans duboko uzdahne. Kakva ju je to zla kob pratila cijelog ivota? Prisiljavao se da ostane miran. Onda se obrati gospoi Kroneck: Jesu li vam poznate neke poblie okolnosti, gospoo Kroneck? Znate li zbog ega je otac gospoice Jung postao ubojica? Gospoa Kroneck je mogla ispriati to joj je povjerila Malija, ali joj se ta pria nije inila dovoljno zastraujua. Zato odgovori: Otac gospoice Jung ubio je svog pretpostavljenog. Bio je inenjer. Ne znam nita vie o tome sluaju! Tim je rijeima prekinula svaki daljnji razgovor. * * * Stariji su gosti eljeli nakon objeda jo malo proavrljati u susjednoj sobi uz alicu crne kave. Mlade se uputila na verandu. Elza je odvukla svog vjerenika u udaljen kutak Klarisa bi to isto bila rado uinila s Hansom, ali se Hilda nije micala od nje. Dok je Klarisa jo razmiljala kako da se otrese svoje sestre, pojavi se gospodin Hailern. Potreban ham je va savjet, draga Klariso! Va otac i ja smo sluajno zapoeli razgovor o klasinoj knjievnosti. Sjetili smo se nekih citata koje ne znamo kamo da svrstamo. Vi nam zacijelo moete pomoi. Doite naas k nama u sobu. Iako nerado, Klarisa se s njim uputi u kuu. Nadala se kako e usputno moi dati majci znala da udalji Hildu. Hilda i Hans su ostali sami na verandi. Zarunici ih nisu mogli uti, bili su predaleko i oito zauzeti sami sobom. Hans njeno pogleda Hildu i tiho je upita: Hildo, vidim da patite zbog otkria vae majke. Zar sad vie ne volite svoju Pepeljugu? Onda pogreno sudite o meni. Kad nekog jednom zakljuam u srce, ne putam ga vie tako lako. ak kad bi Marijin otac i bio kriv, moje se drugarstvo prema njoj ne bi ugasilo. Tko zna je neduna! Tko zna gdje li je sada! A to je s vama? Imate li sad loije miljenje o njoj? Mijenja li to to? Ne, Hilda odluio sam da joj pomognem. Prvo moram doznati kamo je otila. Poslije u se raspitati u vae majke. Vjerojatno e znati gdje je Marija odsjela. Onda je ne bih morao dugo traiti. Marijine su stvari jo u njenoj sobi. Mislim da je zamolila majku da joj ih naknadno poalje. Vjerojatno zna njenu adresu. Ipak vam savjetujem da se ne raspitujete u majke. Uvjerena sam da vam ne bi nita odala. Moda imate pravo, Hildo. Mislio sam samo da bi to moda bio najbri put da doznam kamo je otila Marija. Sto mi predlaete. Moram hitno neto poduzeti da joj to prije uem u trag.

57

GIGA

Doznat u kamo e majka poslati Marijine stvari. Uvjerena sam da u ubrzo otkriti gdje se skriva od nas, To bi bilo dobro. Nadam se da ete me odmah obavijestiti im neto vie doznate. Morat ete mi pisati u Berlin. Ja, naime, jo veeras ili sutra rano ujutro kreem na put. Prvo u navratiti do svog ujaka da s njim porazgovaramo gospoici Jung. Dobro, dajte mi vau adresu! Dao joj je adresu hotela u kojem je uvijek odsjedao. Onda mu Hilda tiho ree: Znate li u to sumnjam? U to? upita Hans. Da je majka od poetka znala Marijinu tajnu. Sad ju je navela kao razlog za otkaz da bi prikrila Hairijevo neprilino ponaanje. Moda je ak on zahtijevao da je majka otpusti. Neto se moralo dogoditi to mi je izmaklo. Majka je znala i za prsten. Hans Dornau tmurno pogleda prema Hariju. Odjednom Hilda zapone priati o svom konju. Tek tada Hans opazi da im se netkopribliava. Bila je to gospoa Kroneck. Uputila je Hansu nekoliko, rijei, a zatim poalje Hildu s nekim zadatkom u kuu. Kad se uskoro pojavila Klarisa i zauzela svoje mjesto nasuprot Hansu, njena majka ubrzo nestane. Klarisa se pokuavala pribliiti svom cilju, ali je ha svoje aljenje morala zakljuiti da je Hans vrlo rastresen. Nimalo nije odgovarao na njene pokuaje, da ga osvoji i uskoro je naao izliku da se oprosti. Gospoa Kroneck ga upitno pogleda. Nije ga uspjela prozreti. Nije znala kako je na njega djelovalo otkrie o Marijinom ocu. Nadala se da je uklonila svaku opasnost. Oprostila se od Hansa s majinskim osmijehom, pozivajui ga da ih to prije ponovo posjeti. uvi majine rijei, Klarisa mu uputi eznutljiv pogled.

58

GIGA

XVI
Hans je jo iste veeri otputovao u Berlin. Odmah nakon dolaska uputio se u svoj hotel. Sutradan je telefonirao u vilu Hartau i upitao moe li ga njegov ujak primiti. Ujak Justus mu je poruio da ga odmah oekuje. Kad je stao pred svog ujaka, Hans se lecne od iznenaenja. Starac je posljednje vrijeme jo vie ostario i oslabio. Izgledao je vrlo loe. Sjedio je u svojoj radnoj sobi, ogrnut kunim haljetkom. inilo se da je zebao, iako je toplo ljetno sunce provirivalo kroz prozor. Svoje upale oi usmjerio je na neakovo lice. Sto mi ima rei, Hans? Izvoli sjesti! Rije je o gospoici Jung, ujae. Pretpostavljao sam da me trai zbog toga. Oekivao sam te s najveim nemirom otkako si mi pisao da te ta djevojka zanima i da se njome namjerava eniti. Nadam se da mi nosi vijest o vaim zarukama. Hans odmahne glavom Na alost ne, ujae. Zato? Ta pisao si mi da je voli. Vie od svog ivota. Ponudio sam joj brak, ali me odbila, iako uzvraa moje osjeaje istom mjerom. Starac nemirno trgne rukama. Tako dakle, voli te, a ipak te odbila? Da, Rekla mi je da se ne moe udati za potenog mukarca. Nakon toga je nestala bez traga. Zato? Ujae, zna li moda neto o njenom prijanjem ivotu? Jesi li: poznavao njene roditelje? Saisvim povrno- naglo odvrati starac.' Reci mi onda; molim te, jesi li znao da su joj oca zbog ubojstva osudili na robiju.Tamo je i umro! Zato me to pita? otme se poput krika iz starevih prsiju. elio bih doznati kako je dolo do toga da su ga optuili za tako okrutno djelo. Starac se nasmije kao u ludilu. Tako dakle! Od mene to eli doznati, od mene? Naravno, a tko zna neto o tome ujae odgovori Hans. Nije ga udilo ponaanje njegovog ujaka, jer je veinom bio udljive naravi. Marija tvrdi da joj je otac bio nevin. Starac utone u naslonja. Nevin-, nevin? Ja, ja ne znam... odake da znam? dahtao je. Hans ga upitno pogleda. Ali znao si da su ga optuili zbog ubojstva? upita promuklim glasom. Ja? Da, znao sam, uo sam za to. A ipak si mi odmah dao svoju privolu za enidbu s tom djevojkom? ponovo upita Hans. Starac je buljio pred sebe, a onda izusti: Da, to sam uinio. Smatram njenog oca nevinim. Osuen je kao ubojica, zar ne? Umro je u zatvoru? Da, na alost. Ti je, vrlo voli, zar ne? Da, ujae, a i ona voli mene. Ali neemo biti sretni dok se ne dokae nevinost njenog oca. Ljudi njene prirode mogu samo onda biti sretni ako ne postoje nikakve tajne, ako se nita ne mora kriti pred svijetom. Starac je drhtavom rukom podravao pokriva da mu ne klizne niz koljena. Zar da se ponovo neto uniti... zbog... Znai, vaa bi srea bila unitena ako se ne bi mogla dokazati nevinost Marijinog oca? Da, ujae, Uvjeren sam u to Priaj mi o njoj sve to zna. Kai mi kako izgleda. Hans, mu ispria kako je prvi put sreo Mariju. Govorio mu je o Hildi i nastrljivosti njenog

59

GIGA

brata Harija. Taj je izvjetaj uvelike potresao Justusa Hartaua. Sto je vie sluao o Marijinim mukama i borbama, njegovo je lice postajalo sve bljee. Onda ga Hans upita: Nee li mi sada napokon rei zato te Marija Jung toliko zanima? Starac se uzbudi. Tko to kae? Sto eli od mene? Hans ponovi pitanje. ut e, doznat e sve. Danas je sudbina ve jednom kucnula na moja vrata. Vidi li ovu novinsku stranicu koja lei preda mnom! Potreslo me to si mi ispriao. Da, sve e doznati, ali ne mogu o tome govoriti. Tamo prijeko u mojoj blagajni je srebrna kutijica. Ima li jo njen klju kod sebe? Da, ujae. Dobro. U kutijici su biljeke koje e ti objasniti moje obaveze prema Mariji Jung. Njen sam dunik. Ti e za me platiti tu kaznu. Ali ne danas. Prvo potrai djevojku! Otii do detektiva koji je ve jednom otkrio njeno prebivalite. Kad je pronae, javi mi. Jesi li me razumio?, Jesam, ujae. Dobro, Kad mi to bude javio, rei u ti kada da doe i proita moje biljeke. Sad idi i ostavi me samog. Potreban mi je mir. Neka ti je sa sreom, mome! Daj mi jo jednom svoju ruku. Uvijek sam te mnogo volio. Hans je bio potresen. Zabrinuto po gleda u starevo lice i stisne njegovu hladnu, drhtavu ruku. Da ostanem kod tebe, ujae? Ne, ne samo idi! Tvoja je ruka topla, mlada i neduna. Zato e i moi zadrati svoju sreu. Hans oklijevajui napusti njegovu sobu. * ** Ujak Justus ga je ispratio pogledom. Jo je dugo nakon razgovora sjedio mirno i nepomino u svom naslonjau. Napokon za jeca, a ruke mu se stisnu kao u gru. Onda posegne za novinama o kojima je maloas priao svom neaku, otvori ih i uperi pogled na jednu osmrtnicu; osmrtnicu Melanije Brinkmann, udovice inenjera Brinkmanna, ubijenog prije vie od sedamnaest godina. Melanijo, ti i ne zna da sam te vjerno volio sve ovo vrijeme. Isplatio sam svoju krivicu. Tko zna jesi li me se ikad sjetila? A to sad? govorio je sam sa sobom. Onda sakrije lice u ruke i zaplae kao to samo moe plakati ovjek u kojem se sve slomilo.

60

GIGA

XVII
Hans je prvo potraio detektiva. Kazao mu je da je Marija nestala i naredio mu da je potrai. im je nae, neka ga odmah obavijesti. Kad se vratio u hotel, vratar mu preda brzojav. On ga otvori. Slala ga je Hilda. Ruke su mu drhtale dok je itao: Marija stanuje u pansionu Steinmann, Reichenbergerova ulica 33. Srdaan pozdrav Hilda. Hans je odluio da ve sutra rano ode do pansiona Steinmann. Te noi nije mogao stisnuti oka. Za vrijeme doruka najave mu detektiva. Bio je to nizak, pokretljiv mukarac crvenih obraza, rijetkih bria, s naoalima koje su mu koso sjedile na nosu. Obavijestio ga je potanko da je otkrio Mariju Jungu pansionu Steinmann; Hans ga mirno saslua. Nije mu rekao da je u meuvremenu ve doznao Marijinu adresu, laako ne bi umanjio njegov trud. Platio mu je ugovoreni iznos i brzo ga otpremio. Detektiv ga je jo obavijestio da se ne da smesti ako mu u pansionu budu uporno tvrdili da tamo ne stanuje nikakva Marija Jung. Oito im je dala nareenje da je zataje. Hans mu zahvali na savjetu. Bit e ustrajan i nee dopustiti da ga odbiju. Odmah se uputio u pansion Steinmann, Strah da bi Marija mogla pobjei dalje na neko drugo mjesto, gonio ga je naprijed.

61

GIGA

XVIII
Marija je stigla u Berlin zdvojna i oajna. Odmah se odvezla u pansion Steinmann i uselila se u istu sobu gdje je i prije stanovala. Doekala ju je gospoa Steinmann, nastojei da odmah dozna to se sve u meuvremenu dogodilo. Marija je znala kako da je svojim mirnim nainom brzo uutka. Rekla joj je da ne eli ni s kim razgovarati, Nitko ne smije doznati da se vratila. Naglasila je da za to ima svoje posebne razloge. Stoga je detektivu kad se raspitivao o gospoici Jung reeno da djevojka tog imena ne stanuje u njihovom pansionu. Kad je danas, meutim, pred gospou Steinmann stao mukarac vrlo otmjena izgleda i odluno zahtijevao da razgovara S gospoicom Jung, gospoa Steinmann nije mogla vie tako uvjerljivo lagati. Bilo joj je, tovie, ao t0 mora odbiti tako zgodnog, mladog mukarca. Pomalo je zamuckivala promatrajui svojim , malim, ivahnim oima Hansovu ugodnu pojavu. Zamijetivi njeno nekanje, Hans odmah pravilno ocijeni: Znam da je gospoica Jung preksino ponovo kod vas unajmila sobu. Moram s njom hitno razgovarati. Molim vas, kaite mi u kojoj bih je sobi mogao nai ree odluno. Gospoa Steinmann je veselo zakljuila da joj se odjednom u ruci nala povea novanica. Nije dugo oklijevala, Kad ve znate da je ovdje, izvolite ui. Tamo lijevo je salon. Posjeti u sobi su zabranjeni. Koga da najavim? Molim vas, predajte ovo gospoici Jung. Ja u je dotle saekati u salonu, Predao joj je pismo i gospoa Steinmann ga otprati do salona. Onda se: uputi Mariji koja je, utonula u misli, sjedija kraj prozora gledajui pred sebe odsutnim pogledom. Gospoice Jung, dolje je jedan otmjeni gospoin koji eli razgovarati S vama. Marija se prene. Niste mu valjda odali da sam ovdje? Lice gospoe Steinmann poprimi ljutit izraz. Kalao moete samo posumnjati? On je, meutim, znao da ste ovdje. Rekao je da ete ga zacijelo primiti. Evo, ovdje mi je predao pisamce za vas.. Marija je zapanjeno pogleda. Rekla sam da ne primam nikakve posjete. Poruite to gospodinu i vratite mu pismo. Ali, gospoice ne smijete biti tako nepristojni prema tom otmjenom ovjeku! Prvo proitajte pismo. Rekao je da vam eli kazati neto vrlo vano. Marijino je lice bilo as blijedo, as crveno. Znala je da je dolje eka Hans Dornau te da eli s njom razgovarati o ve poznatim stvarima. Nije naslutila odakle je doznao njenu adresu. Polako uzme omotnicu, otvori je drhtavim rukama i pone itati: Moram s vama razgovarati, Marijo. Nemojte me odbiti. Znam sve. Gospoa Kroneck mi je rekla pod kakvim ste pritiskom dosad ivjeli. elim s vama razgovarati o vaem ocu. Ako je, kako vjerujem, bio nevin, nai em naina da to i dokaemo. Bit e to moj zadatak. Molim vas, primite me. Nosim vam pozdrave i od Hilde koja takoer sve zna i brine o vama. Va odani Hans Dornau. Marija je zurila u njegove rijei. Shvativi da on zna sve, protrnula je od straha. Ali kad je pismo proitala do kraja, kao da je nestalo boli boja ju je dosad cijeli ivot neprestano titala. Znao je sve, a ipak je doao! Spremila je pismo i ustala klecajuih koljena. Ja... da, doi u odmah. Poruite gospodinu Dornau neka me prieka.. Gospoa Steinmann se osmjehne i zadovoljno udalji. Marija je stajala kao, oduzeta na istome mjestu. Pritisnula je ruke na srce i zatim sakrila lice u njih. Napokon se uspravi i teturajui krene u salon, gdje ju je oekivao Hans. Ugledavi je na vratima, Hans joj brzo pristupi i uhvati njene hladne, drhtave ruke.

62

GIGA

Marijo, Marijo! Zato niste imali povjerenja u mene? Mislila sam da vam nakon priznanja neu moi izii pred oi. Pa vi ste neduni, Marijo! Nitko vam nita ne moe spoitnuti. Zar ste mislili da u vas okriviti za vau nesreu? Mislila sam da ete me se odrei prizna Marija postieno. Zar zbog toga to ste nesretni? Usprkos svemu vas ponovo molim da mi postanete enom! Marija mu istrgne svoju ruku i sakrije je iza lea. Ne, o ne! Smirite se, Marijo! Znam da biste bili nesretni ako biste stalno ivjeli optereeni sumnjom da e doi dan kad bih se mogao pokajati to sam se vama oenio. Zato elim da u meni, sve dok se ne uvjerite u moju iskrenu ljubav, vidite samo najvjernijeg prijatelja koji e zasad sve svoje elje staviti u drugi plan. Morate mi, meutim, dopustiti da vam pomognem. Morate mi prije svega tono ispriati na osnovi ega je bio optuen ya otac. Doite, sjednite! Sva drhtite od uzbuenja. Govorit emo sasvim mirno o svemu. Imajte u mene potpuno povjerenje. Bez opiranja mu je dopustila da je odvede do naslonjaa. Polako sjedne. Nekakav udan mir zavlada njome. Osjeala se . kao da jedna dobra, vrsta ruka tjera od nje sav teret koji je sve te godine nosila na svojim leima. Nala je hrabrosti da o svemu govori. Hans je s najveom panjom sluao njene rijei, osobito kad je govorila o katastrofi koja je bila razlog oeve nesree. Ispunjen udnovatim nemirom upita: U kojoj se eljezari sve to zbilo? Gdje je radio va otac? U eljezari Hartau. Hans uzbueno skoi na noge. Tu je tvornicu utemeljio moj djed! povie. Zar niste nikad nita uli o tim dogaajima? upita ga Marija zaueno. Ne. U to sam vrijeme stanovao sa svojim roditeljima u udaljenom garnizonu mog oca. Moja je majka iz eljezare redovito primala odreenu svotu, rijetko je tamo odlazila. Za poslove su se brinuli samo muki lanovi nae obitelji. Kao njen nasljednik, danas i ja primam isti iznos novca. I moj ujak, koji ivi ovdje u Berlinu, odavno se povukao. Ve se otprilike sedamnaest godina ne brine vie o poslovima eljezare. Prepustio je to drugima. Upravo je toliko godina prolo od dana kad su mog oca optuili zbog ubojstva inenjera Brinkmanna. Hans je zamiljeno pogleda. Niste nikad uli za mog ujaka, Marijo? Zove se Justus Hartau. Znam da se eljezara zove Tvornica Hartau, ali ime Justus Hartau jo nisam ula. Znate li da se moj ujak uvelike zanima za vau sudbinu? Vaoj je majci svojedobno anonimno ponudio odreenu svotu novca kojom bi vaa majka bila zbrinuta. Ona ju je, meutim, odbila. Da; sjeam se te ponude. Sto ga je navelo na to da sasvim nepoznatim ljudima ponudi prilino veliki iznos? Mogu samo pretpostaviti da je ujak Justus bio prijatelj vaih roditelja. Oito je bio. uvjeren u nevinost vaeg oca. Uskoro u od njega doznati cijelu istinu. Moj ujak mi je to sino obeao. A sad bih vas jo htio o neem obavijestiti. Zacijelo u vas iznenaditi. Moj vam je ujak u svojoj oporuci namijenio iznos od pola milijuna maraka. Marija ga pogleda iroko otvorenih zjenica. Hans je opazio njeno uzbuenje. To je nezamislivo! To je nemogue! Tolika svota za mene! Zato? Znam to od njega osobno. Neprestano sam razmiljao o tome, ali nisam mogao nai objanjenja. Vjerovao sam da je bio zaljubljen u vau majku te da se iz tog razloga elio za nju brinuti nakon smrti vaeg oca. Neprestano vas je dao nadzirati, pa je u tu svrhu unajmio ak posebnog detektiva. Vijest da se elim oeniti vama, vrlo ga je obradovala, iako je znao

63

GIGA

zbog ega je bio optuen va otac. Iz toga moete i sami razabrati da je bezuvjetno vjerovao u nevinost vaeg oca. Marija duboko uzdahne. Suze poteku niz njene obraze. Hans prihvati njenu ruku. Sad kad sve, znate, Marijo, i kad sam vas upoznao s oporukom svog ujaka, dopustite mu da vam ve sad pomogne. Ne smijete dalje ivjeti pod ovakvim uvjetima. Moram vam priznati, da smo zajedniki skovali mali tajni sporazum: Hilda, gospoe Fuchs i Klimsch, moj ujak i ja. Htjeli smo vas odvesti do gospoe Klimsch- Dopustite mi sada da bar to ostvarim. Ali ona ne zna da je moj otac bio osuen zbog ubojstva! Ne, nisam joj jo nita rekao prizna Hans. Pristajem da idem k njoj samo pod uvjetom da joj sve ispriate. Ako me i onda bude eljela prihvatiti, rado u se odazvati vaoj ponudi. Hans se smjekao. Ponosne li djevojke! Jo danas u se odvesti do gospoe Klimsch i sve joj ispriati. Ako vas eli primiti, odmah kreete! Obeajte mi to! Obeajem! Sad sam se oslobodio najvee brige odahne Hans. Kad se oprostio Marijom, odmah se uputi do najblie pote da telefonira ujaku. Ujae, htio sam ti samo rei da sam pronaao Mariju. Ve smo o svemu razgovarali i sve razjasnilk Rekao sam joj takoer da si i ti uvjeren u nevinost njenog oca. Zahvaljuje ti na povjerenju i srdano te pozdravlja. Uvjeren sam da su prebroene sve neprilike i da se uskoro vie neemo morati rastajati. Preostaje mi samo da jo javno dokaem nevinost njenog oca. Zahvaljuje mi i pozdravlja me ponovi starac. Da, ujae. Ne ljuti se to sam joj priao i o tebi? Nimalo se ne ljutim, ionako e uskoro sve doznati. Porui joj da i ja njoj zahvaljujem. Poruit u joj kad je ponovo sretnem. Jesi U moda znao da je njen otac bio namjeten u naoj eljezari? Nekoliko je trenutaka vladala tiina. Nije bilo nikakvog odgovora. Jesi li jo tamo, ujae? zaueno upita Hans. Da, znao sam. A sad me vie ne ispituj! Navrati do mene pa e sve doznati. Ostaj mi zdravo. Do vienja, ujae! Budi sretan s Marijom. Time je Justus Hartau prekinuo razgovor. Kako se samo starac udno ponaao! A glas mu je zvuao kao da ge bori sam sa sobom da ne proplae. Hans na ulici zaustavi taksi i navede ulicu i kucni broj ujakove vile. Onda se sjeti da bi usputno mogao navratiti do gospoe Klimsch. Dovikne oferu da se prvo tamo zaustavi. Stara je ena bila kod kue. Srdano ga je pozdravila. Hans joj je ispriao razlog svog dolaska i sve o ocu Marije Jung. Onda je upita je li jo voljna primiti k sebi gospoicu Jung. Gospoa Klimsch se isprva preplaila uvi Hansove rijei i nije znala to da odgovori. Kad joj je Hans zatim opisao svoj strah i brigu za voljenu djevojku koja je potpuno neduna, gospoa Klimsch se smiri. Na kraju razgovora Hans jo doda kako je uvjeren da e se jednog dana dokazati nevinost njenog oca. Vijest da e se Hans oeniti Marijom, pobijedila je svaku sumnju i gospoa Klimsch se napokon sloi da je primi. Potorn se Hans uputi svome ujaku. * * * Kad je stupio u kuu, odmah je opazio da je posvud vlada o veliki nemir. Na stepenitu mu u susret pojuri stari sluga njegovog ujaka. Hans se uplai. Sto se dogodilo, Hermane?

64

GIGA

Nesrea, velika nesrea, goispodine Hans. Ta recite to je, ovjee! to se dogodilo? uzbueno vikne Hans. Na dobri gospodin Hartau je mrtav. uli smo pucanj prije nekoliko minuta. Pourio sam u njegovu sobu i naao ga mrtvog. Gurnuvi sve u stranu, Hans prodre do ujakove sobe. Herman ga je slijedio u stopu. Odjeven u sveano tamno odijelo, njegov je ujak sjedio za pisaim stolom. Glava mu je bila sasvim malo nagnuta u stranu. Sa sljepooice tekao je tanki mlaz krvi. Ruka koja je jo vrsto drala pitolj visila je mlitavo preko naslona stolice. Potresen ovim prizorom, Hans se obrati Hermanu: Jeste li poslali po lijenika? Ne, tek sad su mu telefonirali odgovori stari sluga. Nakon razgovora s vama gospodin Hartau je zahtijevao da mu donesem sveano odijelo koje ve godinama nije nosio. Pomogao sam mu pri odijevanju. Onda me otpustio rekavi: Uskoro e stii gospodin Dornau. Dovedite ga odmah k meni. A sad me pustite samog. Neka me nitko ne smeta. Bio je udnovato svean, pri tom svje i veseo kakvoga ve dugo nisam vidio. Jo sam se jednom osvrnuo. Nasmijeio mi se.. Da, onda je stao neto pisati, mislim pismo vama. Nisam bio dugo vani kad se zauo pucanj iz njegove sobe. Naao sam ga mrtvog u istom poloaju kao to ga sada vidite dovri Herman svoj izvjetaj. Poaljite po lijenika, Hermane, I zatvorite vrata! dovikne mu Hans. Hans je sad bio sam s ujakom. Bio je to jo jedini ovjek s kojim je bio vezan krvnom vezom. Volio ga je unato njegovim muicama. Pristupi pisaem stolu, posegne za pismom i pone itati: Moj dragi Hans! Prije nego to si se mogao nadati, objelodanit e se nevinost Marijinog oca. Na alost, previe kasno. Kad si otiao od mene, znao sam da vie ne smijem oklijevati, A sad uj cijelu istinu. ena zbog koje sam utio sve ove godine takoer je mrtva. Juer sam u novinama proitao njenu osmrtnicu. Sad vie ne smijem utjeti. Poto si pronaao Mariju, sudit u sam sebi. U srebrnoj kutiji pronai e sve to te zanima. Usrei Mariju, onda e mi moda oprostiti to sam svojom utnjom skrivio smrt njenog oca. Ostaj zdravo. Ne putaj vie svoju sreu iz ruku! Tvoj ujak Justus. Hans je sad znao da je njegov ujak poinio djelo zbog kojeg su osudili Marijinog oca. Odluno pristupi blagajni, izvadi srebrnu kutijicu, izie u dnevnu sobu i otkljua je. Izvadivi nekoliko poutjelih listova, stane itati: Zahtijevam da se ovaj spis nakon to ga proita moj neak Hans Dornau preda Mariji Jung koju sam ukljuio u svoju oporuku. Omoguit e joj da dokae nevinost svog oca. Moja ispovijest Bio sam lakomislen ovjek. Odrastao u bogatstvu, mogao sam si ispuniti svaku elju. Osobito lakouman bio sam u pogledu ena. Imao sam kod njih uvijek sree... previe sree, sve dok me nije snala loa sudbina. Jednog sam dana upoznao enu koju sam prvi put iskreno zavolio. Bila je ena inenjera Brinkmanna, namjetenika nae eljezare. Upoznao sam Melaniju Brinkmann u povodu jedne godinje proslave u naoj tvornici. Djelovala je ljepom, jer joj je mu bio grub, ruan ovjek a koga se prialo da ne zazire ni od ega ako eli ostvariti svoje ciljeve. Bio mi je oduvijela odvratan... sad sam ga ak mrzio. Melaniju sam zavolio ve prvog trenutka. Oduevile su me njene nesretne oi, njena, profinjena ljepota. Prvi put me zaista osvojila jedna ena. Isprva sam vjerovao da u je olako moi osvojiti, jer mi je to uvijek polazilo za rukom s drugim enama. Ali, odbila me. Iako sam slutio da me i ona voli, opirala se mom preklinjanju i svim nastojanjima. Na moje neprestane molbe priznala je da mi njeno srce pripada, ali me zamolila da se vie ne susreemo. Tog sam dana sluajno bio svjedok kako ju je njen mu grubo zlostavljao. Samo sam se uz

65

GIGA

najveu muku svladao da ga u bijesu ne prebijem poput bijesna psa. Brinkmann je imao mnogo neprijatelja, meu njima i inenjera Junga kojeg je neprestano progonio svojim tiranizirajuim, zavidnim nainom. Jung je bio vrlo nadaren. Govorilo se o znaajnom otkriu koje je pronaao. Zakljuili, su u upravi da e ga ushoro unaprijediti. Brinkmann se vjerojatno pobojao da e ga izgurali s njegovog mjesta, pa je skovao -planda uniti Jungovo otkrie kratko, prijeme prije njegovog dovretka. To sam, meutim, doznao tek nakon katastrofe. Na moju molbu Melanija mi je dopustila da se jo jednom od nje oprostim. Brinkmann je namjeravao otputovati na nekoliko dana. Bila je druga veer njegovog odsustva. Nitko nije slutio da Brinkmann nije uope ni otputovao. Prve noi njegovog tobonjeg izbivanja odletjela je u zrak Jungova radionica. Kako sam bio zauzet vlastitim tekoama, ta me se eksplozija malo dojmila. uo sam samo da je Jung zbog unitenja svog dugogodinjeg rada bio pred slomom ivaca. Javno je osuivao Brinkmanna za to nedjelo. Mnogi su uli kako je izjavio da e ga prebiti ako ga nae. Onda me to sve nije nimalo zanimalo. eznuo sam za posljednjim sastankom s Melanijom. Jo sam je jednom htio nagovoriti da se razvede od mua i pripadne meni. Oprezno sam se uputio k maloj vili gdje su stanovali. Nalazila se u neposrednoj blizini tvornice. Te mi je veeri Melanija opisala svu bijedu svog braka i prezir prema svome muu. Mojim sam je molbama napokon uspio nagovoriti da se razvede od Brinkmanna. Odmah nakon njegovog povratka htjela mu je rei da ga naputa. Pri tom je od mene zahtijevala obeanje da se ne vraam sve dok ne bude slobodna. Dao sam joj svoju rije, a onda me pourila da odem. Sve do tog trenutka uspijevao sam se svladavati, voljenu, oboavanu enu nisam nikad dotad ni taknuo. Ali bol rastanka me nadvladala. Zgrabio sam je vrsto u naruaj i "nae su se usne ujedinile u prvom i posljednjem poljupcu." Onda se prepadosmo. Zauli smo um kao da je netko s verande skoio u vrt. Kad su se vrata vrta iza mene zatvorila, odjednom je preda mnom izrasla tamna sjena. Ugledao sam Brinkmannovo lice iznakaeno od bijesa. Bilo ml je jasno da je prislukivao na razgovor. Morao je sve znati. Napao me neobuzdanim bijesom i stao me nemilice udarati. Borili smo se. Bio je mnogo snaniji od mene. Osjetio sam kako me njegove ruke sve jae steu oko vrata. Jedva sam disao. Posljednjom sam snagom iz svoga kaputa izvukao povei depni no i stao, ve guei se, nasumce udarati oko sebe. Bio je to oajniki pokuaj da se oslobodim smrtonosnih Brinkmannovih aka. Osjetio sam kako su me njegove ruke odjednom pustile, "Brinkmann je zateturao i teko pao na pod. Vidjevi ga kako lei, pobjegao sam u no. Sretan to sam spasio ivot, nisam ni na to pomiljao. Idueg sam jutra uo da je Brinkmann mrtav. Ja sam ga ubio! Nesposoban da se maknem s mjesta, ekao sam da me policija uhapsi. Ali nije nikad stigla. Nije caki bilo ni ispitivanja. Umjesto mene uhapsili su Junga, koji je odmah osumnjien za ubojstvo. Tad sam se morao sam prijaviti, ali sam utio zbog Melanije. Nisam, mogao voljenu enu vui kroz blato sudske rasprave. Morala je po svaku, cijenu ostati poteena sramote. Po svaku cijenu! Cijena je bila visoka. Bio sam uvjeren da e se dokazati Jungova nevinosti, da e ga osloboditi. Prevario sam se. Optuen je za ubojstvo i osuen na robiju. Sad vie nisam mogao govoriti ne samo zbog Melanije ve i zbog samog sebe. Tko bi mi povjerovao da sam ga ubio u samoobrani? Previe je vremena prolo od ubojstva do mog priznanja a da bi bilo uvjerljivo. Neizrecivo sam patio.. Nisam se vie usuivao pribliiti Melaniji. Izjedala me spoznaja da sam svojom utnjom osudio Richarda Junga. Otad se nisam prestao kajati. Nikad vie nisam vidio Melaniju. Zazirao sam od ljudi i sasvim se povukao. Uskratio sam sebi svaku ivotnu radost, jer je druga osoba odslulvala baznu koja je bila namijenjena meni. Jo sam vie bio dotuen kad sam doznao da je Richard Jung u zatvoru umro. Pokuao sam se iskupiti kod njegove ene i kerke. Ponudio sam im novanu pomo, ne

66

GIGA

navodei svoje ime. Nisu je prihvatile. Muila me spoznaja da ena i ki ive u siromanim uvjetima mojom krivnjom. Nakon nekoliko godina umrla je i Jungova ena. Marija Jung je tada ponovo odbila ponuenu novanu pomo. Dragi moj Hans, tebi ostavljam ovaj zapis da ga odnese Mariji. Na sto svom snagom da prihvati novac koji joj ostavljam u oporuci. Pripada joj s pravom i ne smije ga odbiti! Sve ostalo to posjedujem, osim svote koju ostavljam vjernoj posluzi, pripada tebi, moj dragi Hans. Tvoj nesretni ujak Justus. Duboko potresen, Hans ispusti proitane stranice. Sad vie nije bilo zagonetke. Onda sloi ispovijest svog ujaka i ponovo je zakljua u srebrnu kutijicu. elio ju je predati Mariji. Policija je u meuvremenu po obiaju provjeravala samoubojstvo Justusa Hartaua. Na njihovo pitanje Hansu da li su mu poznati razlozi samoubojstva, odgovorio je potvrdno i rekao da e ih za nekoliko dana o svemu obavijestiti. * * * im je Hans obavio sve formalnosti oko ujakove smrti, potrai Mariju. Gospoa Steinmann ga je pozdravila kao dobrog starog znanca. Poto je ostao sam s Marijom, zamoli je da odmah krenu gospoi Klimsch, jer u pansionu Steinmann nisu mogli nesmetano razgovarati. Stara gospoa vrlo je ljubazno prihvatila Mariju, nakon ega je izila iz sobe kako bi dvoje zaljubljenih moglo u miru o svemu razgovarati.. Marija je itala iskaz Justusa Hartaua drui cijelim tijelom. Nakon zadnjih redaka gorko zaplae. Jo jednom je u mislima proivljavala sve tekoe svog dosadanjeg ivota. Sjetila se patnje svojih roditelja. Ali pla je djelovao umirujue poput melema. Oslobodio ju je svega to je dotad lealo nad njom. Kad se napokon smirila, Hans prihvati njene ruke i pogleda joj u oi. Hoe li se usprkos svemu udati za me? Tvoja sam zauvijek, Hans. Toliko sam sretna da ak ni tvom ujaku ne mogu uskratiti saaljenje. Njegova je nesrea bila vea od njegove krivnje. Odahnuvi s olakanjem, Hans privine Mariju k sebi u naruaj. Dugo su se gledali, a onda im se usne spoje u dugom, strastvenom poljupcu.

KRAJ

67