Hiperaktivno dijete Sindrom nepa nja - hiperaktivnost (prekomjerna aktivnost), razvojni je poreme aj koji se o ituje nepa njom, impulzivno

u i hiperaktivno u. Takva hiperaktivna djeca mogu i roditeljima i odgajateljima i u iteljima zadavati mnogo brige i zahtijevaju dodatnu pa nju i tretman. Poreme aj se naj e e otkriva kad dijete krene u kolektiv, posebno u kolu. Vrlo je u estao, i smatra se da se pojavljuje u 3-5% djece kolske dobi. Najmanje je etiri puta e i u dje aka nego u djevoj ica. U stranoj literature na i emo naziv ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder poreme aj pa nje i hiperaktivnost). Jo uvijek su u upotrebi i termini koji su se ranije koristili, i to: minimalna cerebralna disfunkcija, ADD (Attention Deficit Disorder- poreme aj pa nje) i ADDH (Attention Deficit Disorder with Hyperactivityporeme aj pa nje sa hiperaktivno u). to uzrokuje pojavu opisanog sindroma? Uzrok nije u potpunosti jasan, no znanstveno-istra iva ki rad diljem svijeta ukazao je na sljede e mogu e imbenike u nastanku poreme aja: genetski imbenici, promjene u metabolizmu mozga (dopamina i noradrenalina), razli ita o te enja mozga, psihosocijalne imbenike (rani gubitak ili odvajanje od majke, zlostavljanje, psihi ka bolest roditelja). Osim navedenog, esto se u vezu sa poreme ajem dovodi i alergija na salicilate (npr. Aspirin) i aditive hrane, promjene u metabolizmu e era, konstitucionalna potreba za ve im dozama vitamina i minerala, pretjerano gledanje televizije, play-station i dr. No va no je upozoriti da utjecaj tih imbenika nije znanstveno dokazan. Koji su vode i znakovi i simptomi? Znakovi (simptomi) koje oboljelo dijete pokazuje uglavnom se mogu svrstati u tri skupine: POREME AJ PA NJE: dijete ne posve uje pa nju detaljima ili radi pogre ke zbog nemara, te ko odr ava pa nju ak i u igri, ne slu a ni kad mu se izravno obra ate, ne prati upute i ne dovr ava zadatke, te ko organizira zadatke i aktivnosti, gubi stvari i zaboravljivo je, vanjski

podra aji ga lako ometaju. HIPERAKTIVNOST: esto trese rukama i nogama ili se vrpolji, ustaje u razredu ili negdje drugdje gdje se o ekuje da ostane na mjestu, pretjerano tr i ili se penje, rijetko se mirno i tiho igra, esto je u pogonu ili kao da ga pokre e motor , pretjerano pri a. IMPULZIVNOST: istr ava sa odgovorom prije nego to je dovr eno pitanje, te ko eka na red, esto prekida ili ometa druge. No valja imati na umu da je sve ovo i dio normalnog dje jeg pona anja, naro ito u ranijoj dobi. Rastom i razvojem djetetova sposobnost samokontrole i koncentracija raste, te je ovakvo pona anje sve manje prisutno. Tek kada dijete ovakvim pona anje odstupa od svojih vr njaka mo e se govoriti o poreme aju. Kako se navedeni simptomi mogu povremeno, pojedina no ili ovisno o situaciji ili razvojnoj fazi pojaviti u gotovo sve djece, da bi se postavila sumnja na ADHD potrebno je pojavljivanje simptoma kroz 6 ili vi e mjeseci, njihova pojava prije sedme godine ivota, pojavnost u dva ili vi e okru enja (npr. ku a i kola) te i popratni nezadovoljavaju i uspjeh u koli. to trebaju u initi roditelji? Roditelji, navikli na svoje dijete, naj e e ne mogu objektivno procijeniti njegovo pona anje. Zato sumnju na hiperaktivnost a potom i dijagnozu postavljaju stru njaci koji rade s djecom. Tu se poglavito misli na lije nika kolske medicine koji ve na pregledu za upis u prvi razred osnovne kole postavlja sumnju te upu uje dijete na obradu sa ciljem isklju enja drugih bolesti ili poreme aja koji mogu dovesti do ovakvih simptoma. Lije nik kolske medicine timski, sa stru nom slu bom kole, nastavnikom i roditeljima, ukoliko je potrebno, donosi odluku o primjerenom obliku kolovanja djeteta. Kako e se takvo dijete uklopiti u kolu? Postupci djelovanja na pona anje primijenjeni u koli i kod ku e bitan su dio skrbi o hiperaktivnom djetetu. Oni uklju uju jednostavne aktivnosti koje valja sustavno i stalno provoditi: a) postavljanje jasnih i jednostavnih pravila, b) nagra ivanje i za mali uspjeh, c) vo enje dnevnika aktivnosti,

d) prekidanje aktivnosti koje zahtijevaju dugotrajno mirovanje u enika aktivnostima koje omogu uju kretanje, e) izbjegavanje ka njavanja, osobito tjelesnog. No i ire, pristup uklju uje i prolagodbu cjelokupnog na ina ivota, na pr. izbjegavanje onoga to zahtijeva dugotrajno mirovanje (kao daleka putovanja ili nepokolebljiv zahtjev za dugotrajnim sjedenjem). U tretmanu te djece koriste se ponekad i lijekovi, najvi e iz grupe psihostimulatora, a nezaobilazno mjesto ima i psihoterapija. Utjecaj ovog poreme aja na ivot djeteta, obitelj a onda i cijelo dru tvo je dalekose an. Takvo dijete prekidanjem i ometanjem aktivnosti i/ili igre drugih mo e iritirati vr njake, to mo e dovesti do odbacivanja, a to mo e pogodovati jo ve oj nesigurnosti, niskom samopo tovanju i sklono u depresiji. Roditelji se zbog nesrazmjera ulo enih napora i rezultata mogu osje ati iscrpljeni i frustrirani, to mo e voditi ka zanemarivanju i odbacivanju takve djece. Uspjeh u koli esto je nezadovoljavaju i i ne odgovara realnim intelektualnim mogu nostima djeteta. Ukoliko se ne primijeni pravilan postupak i briga, na lo uspjeh u koli mogu se nadovezati i delikventno pona anje te sklonost eksperimentiranju sa sredstvima ovisnosti. Hiperaktivna djeca sklonija su i ozljedama. Neki od znakova hiperaktivnosti zadr avaju se u oko 2/3 djece i u odraslo doba. Tada prekomjernu aktivnost zamjenjuje subjektivan osje aj nemira, a poreme aj pa nje i impulzivnost mogu i dalje biti prisutni. Zbog svega navedenog hiperaktivnoj djeci treba pomo kako bi mogla u potpunosti ostvariti svoje ivotne potencijale, te u najve oj mjeri pro ivjeti djetinjstvo i mladost bez nepotrebnih stresova.