Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
1.1 Uvod
Pri prouqavau mehanike fluida sile koje deluju na fluid moemo podeliti na:
zapreminske sile - deluju na svaki fluidni deli unutar posmatrane zapremine bez nekog
direktnog fiziqkog kontakta (sila zem ine tee, iner
ijalna sila, elektromagnetna sila).
Ove sile se obiqno izraavaju po jedini
i mase [ N/kg.
povrxinske sile - deluju na odgovarajue povrxi i ostvaruju se direktnim kontaktom (dejstvo
neke qvrste povrxi na fluid, ili dejstvo fluida na bilo koju zamix enu povrx). Za ove sile
se mora definisati i odgovarajua povrx na koju deluju. Pri prouqavau povrxinskih sila
definixe se pojam vektora ili tenzora napona - povrxinska sila u nekoj taqki se svodi na
odgovarajuu infinitezimalnu povrx koja je odreena svojim vektorom normale ~n.
dF~
vektor napona
p =
~
(1.1)
dA
Na taj naqin se, u nekom opxtem sluqaju dobija fiziqka veliqina za koju je potrebno devet
skalarnih veliqina da bi bila u potpunosti odreena u nekoj taqki u fluidu. Pomou tenzora
naponase na vrloefektan naqin moe opisati prenoxee dejstva povrxinskihsila kroz fluid.
U okviru statike fluida prouqava se apsolutno i relativno mirovae fluida. Kako e i najmai
tangen
ijalni napon dovesti do kretaa fluida, pri mirovau fluida tangen
ijlani naponi u
fluidu moraju biti jednaki nuli, i naponsko stae u emu se svodi samo na normalne napone.
Kako fluid ne moe da "trpi"normalne napone istezaa (bie naruxena pretpostavka o fluidu kao
kontinuumu), prilikom mirovaa fluida postajae samo normalni naponi pritiska - tj. naponsko
stae u fluidu se moe opisati jednostavnom rela
ijom:
n
p~n = p ~n,
tj.
P = p 0
0
0 0
1 0 p E
0 1
(1.2)
gde je sa ~p oznaqen vektor napona, sa P tenzor napona. Deta na analiza naponskog staa u fluidu,
kao i defini
ije vektora i tenzora su dati na predavaima. Dakle, u stati
i fluida silu kojom
fluid deluje na neku povrx, imajui u vidu (1.1) i (1.2), odreujemo pomou izraza:
Z
~
F =
p ~n dA
(1.3)
n
Kao xto je reqeno u uvodu, pri mirovau fluida naponsko stae u fluidu se svodi na pritisak.
Osnovna jedini
a u SI sistemu za pritisak je paskal - [Pa]. Alternativna jedini
a za pritisak, koja
se qesto koristi u mehani
i fluida je bar - 1bar = 100000 Pa 10 Pa. Definiximo sada pojmove
vezane za pritisak, a koje emo qesto sretati. To su:
Atmosferski pritisak - predstav a pritisak okolnog vazduha, i on je funk
ija vremenskih
uslova i nadmorske visine. Oznaqava se sa p ili p . U naxim proraqunima najqexe se uzimati
da je p = const, i da ta vrednost iznosi priblino p 1 bar, taqnije p = 101325 Pa. Ova
vrednost predstav a tzv. standardnu atmosferu.
Apsolutni pritisak - apsolutni pritisak se meri u odnosu na apsolutnu nulu pritiska (vidi
sliku 1.2), i on u fluidu moe biti mai, jednak ili vei od atmosferskog. Oznaqava se sa p.
Natpritisak - ako je u nekoj taqki fluidu pritisak vei od atmosferskog, onda se u toj
taqki moe definisati natpritisak koji predstv a razliku apsolutnog pritiska u toj taqki
i atmosferskog pritiska. Oznaqava se sa p .
Potpritisak - ako je u nekoj taqki u fluidu pritisak mai od atmosferskog, onda se u
toj taqki moe definisati potpritisak koji predstav a razliku atmosferskog pritiska i
apsolutnog pritiska u toj taqki. Oznaqava se sa p .
5
(pm )A
Atmosferski pritisak
V
pA
(pv )B
pa
pB
~n
dA
f~
p ~n dA
Znak minus u posledoj jednaqini proizilazi iz qieni
e da je sila pritiska uvek usmerena suprotno
normali povrxi na koju deluje. Dakle, ako smo definisali sve sile koje deluju na posmatranu
zapreminu, sada moemo vrlo lako da iskaemo jezikom matematike koji je to uslov neophodan da bi
fluid bio u stau mirovaa. To je jednaqina ravnotee sila:
Z
f~ dV +
p ~n dA = 0
(1.4)
Koristei teoremu Gaus-Ostrogradskog, koja nam govori o tome kako promene neke fiziqke veliqine
na zatvorenoj povrxi A koja ograniqava zapreminu V utiqu na promenu te fiziqke veliqine unutar
zapremine V , drugi qlan u jednaqini 1.4 se moe napisati u sledeem obliku:
I
Z
~
~
~
k Hamiltonov operator
i+
j+
p ~n dA = p dV, =
x
y
z
A
(1.5)
f~ p dV = 0
Kako je zapremina V proizvo no izabrana, leva strana jednaqine (1.4) e biti jednaka nuli u najopxtijem sluqaju kada je podintegralna funk
ija jednaka nuli.
f~ p = 0
=
f~ = grad p
(1.6)
Na osnovu jednaqine (1.6) moe se zak uqiti da je po e pritiska u fluidu koji miruje u potpunosti
odreeno po em zapreminskih sila koje na ega deluju.
U rexavau praktiqnih problema qesto se koristi i drugi oblik jednaqine (1.6), do koga se dolazi
na sledei naqin. Leva i desna strana jednaqine se napixu u razvijenom obliku, tj.
p
~i + p ~j + p ~k
fx ~i + fy ~j + fz ~k =
x
y
z
gde su f , f i f projek
ije zapreminske sile na koordinatne ose Dekartovog koordinantnog sistema.
Sada se i leva i desna strane jednaqine pomnoi sa elementarnim vektorom d~r = dx~i + dy ~j + dz ~k,
pa se dobija sledea jednaqina:
p
p
p
(f dx + f dy + f dz ) =
(1.7)
dx +
dy +
dz
x
y
z
Desnastrane jednaqine (1.7) predstav atotalni diferen
ijal funk
ije p = p(x, y, z), takoda konaqno
dobijamo:
dp = (f dx + f dy + f dz )
(1.8)
Dakle, dobijena je jedna diferen
ijalna jednaqina, iz koje se integra eem i leve i desne strane
jednaqine (1.8) moe jednoznaqno odrediti po e pritiska, tj.
Z
p = p(x, y, z) = (f dx + f dy + f dz ) + C
(1.9)
gde je C konstanta koja se odreuje iz graniqnih uslova, tj. iz poznate vrednosti pritiska u nekoj
taqki (x, y, z) u fluidu. Primena jednaqine (1.9) najbo e e se ilustrovati na primerima koji slede.
Jednaqine (1.6) i (1.8) vae i mirovae stix ivog ( 6= const) i za mirovae nestix ivog fluida
( = const), jer nije uvedena nikakva prestpostavka vezana za gustinu fluida koji se nalazi unutar
zapremine sa slike 1.2 prilikom izvoea Ojlerova jednaqine.
Iz jednaqine (1.6) moemo izvui sledee zak uqke (vidi prezenta
iju "Repetitorijum teorije
po a"):
vektor f~ pokazujeprava
i smer najvee promene pritiska u fluidukoji miruje, jer je kolinearan
sa vektorom gradp
u fluidu koji miruje vektor f~ je normalan na povrxi konstantnog pritiska (izobarske povrxi)
x
Primer 1.1: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
Kada fluid miruje u po u zem ine tee, vektorsko po e zapreminskih sila je konstantno, tj.
, ili f~ = g ~k, u zavisnosti od toga kako je usmerena osa z (navixe ili nanie). Posmatrajmo
sud koji je napuen teqnoxu koja miruje (slika 1.3). Pozitivan smer z ose je vertikalno nanie,
tako da je f~ = g ~k.
f~ = g ~k 1
p = pa
0
x
1111111111111
0000000000000
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
p = pa + gH
Slika 1.3: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
fx
Za ovako usvojeni koordinatni sistem projek
ije vektora F~ na ose koordinatnog sistema x, y, z su
= f = 0 i f = g . Ako se to zameni u jednaqinu 1.9 dobija se:
y
p = p(x, y, z) =
(g dz ) + C
Kako se radi o mirovau nestix ivog fluida, tj. ako je = const., dobija se:
(1.10)
Konstanta C se odreuje iz graniqnih uslova. Za konkretan primer sa slike 1.3 za x = z = 0, p = p ,
gde je p atmosferski pritisak. Tako se konaqno dobija raspodela pritiska:
p = p + gz
(1.11)
Iz jednaqine (1.10) zak uqujemo da su izobarske povrxi odreene jednaqinom z = const, i one
predstav aju horizontalne ravni. Takoe, te izobarske povrxi i vektor ~g su normalni, xto smo i
ranije zak uqili; vektor ~g pokazuje i smer najveeg porasta pritiska - vertikalno nanie. Izobarska
povrx na kojoj je p = p naziva se slobodna povrx; oznaqavaemo je obrnutim trougliem.
Ako se teqnost nalazi u nekom zatvorenom sudu, i ako se iznad e nalazi neki gas u kome vlada
natpritisak p (primer - bo
a nekog gaziranog pia), raspodela pritiska e biti vrlo sliqna
jednaqini (1.8), razlikovae se samo konstantna C . U tom sluqaju ona e biti C = p + p . Sa
druge strane, ako imamo iznad nivoa teqnosti gas u kome vlada potpritisak p , vrednost konstante
C e biti C = p p .
p = gz + C
11111
00000
> 1
) - slika 1.4.
111111111111111111
000000000000000000
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
z1
1
000 000
111
111 000
111 000
111 000
111
111 000
000
111 000
111 000
111
111 000
000
111 000
111
111 000
000
111
111
000
H2
z2
11111
00000
p = pa
H1
11111
00000
p = pa + 1 gH1 + 2 gH2
Slika 1.4: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
Raspodele pritiska u teqnostima su odreene izrazima:
Teqnost gustine : p = p + gz , 0 z H
Teqnost gustine : p = p + gH + gz , 0 z H
1
hm
I
I
m
p = (m )ghm + gH
1.3.1 Zada i
P~ =
p ~n dA
(1.12)
Ovo je najopxtiji izraz - silu pritiska na neku prozivo nu povrx odreujemo tako xto integralimo
po e pritiska po toj povrxi. Iz jednaqine (1.12) vidimo da je elementarna sila pritiska dP~
usmerena suprotno od smera normale elementarne povrxi dA (vektor normale povrxi usmerevamo
uvek od povrxi). U ovom potpoglav u emo videti kako se praktiqno moe odrediti prava
, smer i
intenzitet sile kojom teqnost u stau apsolutnog mirovaa (sila hidrostatiqkog pritiska) deluje
na neku ravnu povrx.
Posmatrajmo jedan rezervoar sa kosim boqnim zidom u kome se nalazi teqnost gustine (slika
1.6). Na boqnom zidu se nalazi pravougaoni otvor, koji je zatvoren nekim zatvaraqem. Kolikom silom
teqnost deluje na taj zatvaraq (on je priqvrxen re
imo zavrtaskim vezama za zid suda - da bi smo
odredili sile optereea u vezama, moramo sraqunati silu pritiska)? Kako je usmerena ta sila? Gde
se nalazi napadna taqka te sile? Odgovori na ova pitaa se nalaze u ovom potpoglav u.
PSfrag repla
emen
zC
1111111111111111111111
0000000000000000000000
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
z
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000
1111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
C
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
~n
dP~
dA
vC
vD
vC
Sila pritiska na neku ravnu povrx deluje uvek u prav
u koji je normalan na tu povrx.
Silu pritiska usmeravamo od teqnosti ka povrxi koja je okvaxena tom teqnoxu.
Silu pritiska raqunamo pomou obras
a:
P = (pc pa ) A
(1.13)
zc =
pc pa
g
(1.14)
Kada povrx zaklapa neki ugao sa horizontalom (180 < < 0 ), raspodela pritiska na povrxi
je neravnomerna (pritisak linearno raste sa poveaem koordinate z), te stoga sila pritiska
deluje u taqki D koja se naziva
, i rastojae od teixta S do taqke D je odreeno
izrazom:
I
v =
(1.15)
v A
entar pritiska
Ic
... v koordinata teixta (ovo nije neki univerzalni izraz - on vai za sluqaj
sa slike 1.6. Ugao moe biti zadati i na drugi naqin - re
imo je ugao
koji kosi zid zaklapa sa vertikalom. Tada e umesto sin da stoji cos ).
Ako povrx nije simetriqna, onda postoji
i pomerae napadne taqke po koordinati u. To
I
rag repla
emen
rastojae je odreeno izrazom u = u A . U veini zadataka naxe povrxi e biti simetriqne.
U sluqaju horizontalnih povrxi pritisak u svim taqkama povrxi ima istu vrednost, pa
sila pritiska deluje u teixtu povrxi!
vc =
zc
sin
pv
pm
h1
h2
h2
2
C
P
C
2
vc
h1
h3
3
P1
P2
C2
vc
vc
Koordinata teixta:
pc = pa pv + 1 gh1 + 2 gh2
pc pa
pv
1
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
vc zc =
Ic
zc A
2
P 10
00000000000000000000000000
11111111111111111111111111
1010
1010
10
3
4
2
Slika 1.7: Karakteristiqni sluqajevi odreivaa sile pritiska na ravnu povrx
Sila pritiska:
h2
pm
h1
h1
pv
10
pc = pa + pm + 1 gh1 + 2 gh2
Sila pritiska:
Koordinata teixta:
pc pa
pm
1
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
vc zc =
Ic
zc A
Sila pritiska:
Koordinata teixta:
pc pa
2
pv
1
=
+ h1 + h2 + h3
2 g
3 g 3
3
vc zc =
Ic
zc A
pc = pa + pm + 1 gh1 + 2 gh2
11
Koordinata teixta:
zc =
pm
1
pc pa
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
Sluqaj kada je gas u kom vlada natpritisak ili potpritisak u kontaktu sa ravnom
povrxi
pv
pm
pv
1111
0000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
P1
0000
1111
0000
1111
11111111
00000000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
1111
0000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
P2
0000
1111
0000
111111111111
00000000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
pa
pm
2
1
Slika 1.8: Sila pritiska u sluqaju dejstva pritiska koji vlada u gasu na ravnu povrx
Pri odreivau sile kojom gas deluje na neku povrx, pretpostav amo da je po e pritiska u
gasu homogeno, tj. u svakoj taqki u gasu pritisak ima istu vrednost - na sli
i 1.8 u sluqjau
1 svuda u sudu je p , tj. u sluqaju 2 je svuda p . Poxto u svakoj taqki ravne pritisak ima
istu vrednost, sila pritiska deluje u teixtu povrxi.
Dogovor - silu usmerevamo uvek od gasa ka povrxi.
Koristimo potpuno isti obraza
kao i u sluqaju teqnosti, jednaqina (1.13). Za sluqajeve
na sli
i dobija se:
P = p A tj. P = p A
Vidimo da emo u sluqaju 2 dobiti negativnu vrednost za silu P - znaqi da je stvarni smer
dejstva sile suprotan, tj. u okolnom vazduh vlada vei pritiskom nego u vazduhu u sudu, pa
sila deluje na zatvaraq sa spo ne strane!
12
1.4.1 Zada i
1. U hidrauliqko-pneumatskom
ilindru moe da se kree klip bez trea. Kada na klip deluje
sila F , klip se spuxta. Odrediti pomerae klipa, ako je promena staa
(a) izotermska
(b) politropska
Poznati su sledei poda
i: G, F , D, H , n, p i .
2. Rezervoarsakonstantnimnivoomu a, spojenje sahidrauliqko-pneumatskim pojaqavaqempritiska.
Iznadu a vladanatpritisak p = 0.2 bar. Odrediti zakolikoseklip podigneakonatpritisak
u a u rezervoaru naraste na p = 0.4 bar. Vazduh mea stae izotermski. Dati poda
i su:
D = 100 mm, d = 40 mm, H = 1 m, h = 120 mm, G = 50 N, h = 100 mm, p = 1020 mbar i
= 900 kg/m .
3. Rezervoar prikazan na sli
i sastoji se iz dve komore. U levoj komori nalaze se teqnosti gustine
= 1000 kg/m i = 3000 kg/m , dok je vrednost natpritiska iznad teqnosti gustine
p = 0.05 bar. U desnoj komori je teqnost gustine = 800 kg/m iznad koje vlada potpritisak
p = 0.1 bar. U pregradnom zidu izmeu komora se nalazi pravougaoni otvor dimenzija 2a b,
koji je zatvoren zatvaraqem obrtnim oko ose koja prolazi kroz taqku O i upravna je na rava
rtea. Odrediti minimalnu silu F pri kojoj e zatvaraq zatvarati otvor. Poznati su i
sledei poda
i: a = 200 mm, b = 1 m, h = 1.5 m, h = 1 m i = 45 .
4. Pregradni zid izmeu dve komore u kojima se nalazi teqnost gustine je oblika pravougaonika,
xirine b (upravno na ravan
rtea) i moe se obrtati oko ose koja prolazi kroz taqku O i
upravna je na ravan
rtea. Odrediti poloaj taqke O (izraqunati rastojae h) pri kome e
pregradni zid biti u poloaju kao na sli
i, ako je H = 7 m i H = 3 m. (Ispitni zadatak a
m0
m1
septembar 2005).
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
H1
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
H2
00
11
00
11
h =?
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
00
11
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
Zadatak 4
+ H1 H2 + H2
Rexee: h = H1 3(H
H )
1
= 2.633 m
13
Posmatrajmo jednu krivu povrx koja je u kontaktu sa teqnoxu gustine (slika 1.9). Neka je ta
povrx simetriqna u odnosu na ravan x z.
y
dAz
dP~x = dPx ~i
z
dP~z
z
dP~
dP~
~n
dAx
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
dP~
x
~n
z
dA
dP = g z (dA cos ) P = g z dA
P = g z A
(1.18)
| {z }
x
Ax
dAx
cx
cx
14
Vratimo se sada na izraz (1.17). Iz ega sledi da je projek
ija dP odreena izrazom:
z
Pz = g
zdAz
Pz = gV
(1.19)
dAz
gde je V zapremina koja se dobija projektovaem krive povrxi u vertikalnom prav
u do slobodne
povrxi. Napadna linija sile P prolazi kroz teixte zapremine V .
Kako se praktiqno odreuju komponente P i P bie prikazano na sledeim primerima.
Primer 1.5. Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere za
primer za slike.
z
H
z
zcx
R
Cx
Dx
Px
Ax
Slika 1.10: Odreivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Prvoemoodrediti horizontalnukomponentusile pritiska. Povrx A kojasedobijaprojektovaem
krive povrxi u x-prav
u predstav a jednu ravnu povrx i sila pritiska koja deluje na tu ravnu povrx
se moe odrediti pomou izraza (1.18) ili izraza (1.13), tj.
x
Px = g (H + R)R2
Pri odreivau vertikalne komponente, povrx emo podeliti na dva dela, kao xto je prikazano
na sli
i 1.11.
Evidentno je da e na gori deo povrxi delovati sila koja je usmerena vertikalno navixe, i to
silu emo oznaqiti sa P . Na doi deo povrxi deluje sila koja je usmerena vertikalno nanie, i tu
silu emo oznaqiti sa P . Rezultujua vertikalna sila koja deluje na poklopa
bie jednaka razli
i
ove dve sile i bie usmerena vertikalno nanie, jer je kao xto emo videti, intenzitet sile P vei
od intenziteta sile P .
z1
z2
z2
z1
15
Vz1
Vz2
zcx
R
Pz2
Pz1
Slika 1.11: Odreivae vertikalne projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa
polusfere
Intenziteti sila P i P se odreuju pomou izraza (1.19). Tako se za silu P dobija:
z1
z2
z1
1
H
1 4
R
= g R2 (H + R) R3 = gR2
+
2
4 3
2
6
z2
1 4
5R
H
1 2
R (H + R) + R3 = gR2
+
2
4 3
2
6
Kao xto moemo videti intenzitet sile P je vei od sile P , pa je rezultujua sila P usmerena
vertikalno nanie i en intenzitet je:
z2
Pz = Pz2 Pz1
z1
H
2
H
5R
R
2
= gR
gR
= gR3
+
+
2
6
2
6
3
2
Smer vertikalne komponente sile koja deluju na neku krivu povrx moeno odrediti i na sledei,
jednostavan naqin:
Ako se zapremina koja se dobija projektovaem krive povrxi do slobodne
povrxi teqnosti koja je sa om u kontaktu formira sa neokvaxene strane
teqnosti, onda je smer sile usmeren vertikalno navixe (sila P ). Ako se ta
zapremina formira sa okvaxene strane povrxi, smer vertikalne komponente
sile je usmeren vertikalno nanie (sila P ).
Dakle, ukupnu silu pritiska smo razloili na dve meusobno upravne komponente, koje qine
suqe ni sistem sila - to je iz razloga xto xto je kriva povrx simetriqa u odnosu na vertikalnu
x z ravan koja prolazi kroz eno teixte; to e biti sluqaj u svim zada
ima koji e biti
raeni u okviru ovog kursa.
z1
z2
Sistem sila qije se napadne linije seku u jednoj taqki se naziva suqe ni sistem sila.
16
Px
P
Pz
[ g (H +
2
R)R2 ]
2
gR3
+
3
2
= gR
(H + R)2 +
4R2
9
Primer 1.5. Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere za
PSfrag repla
emen
primer za slike.
x
z
H
Vz
Cx
4R
3
Ax1 = Ax2
Px1
Px2
Ax1
Ax2
Slika 1.13: Odreivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
U ovom primeru, prilikom odreivaa P , krivu povrx povrx delimo na dva dela i odreujemo
odgovarajue projek
ije P i P koje deluju na ta dva dela krive povrxi.
Sile P i P su istog intenziteta i one su, na osnovu (1.18) odreene izrazom:
x
x1
x1
x2
x2
Px1 = Px2
tj:
4R R2
= g H +
3
2
Kako su ove sile suprotnih smerova rezultujua sila pritiska u x-prav
u e biti jednaka nuli,
Px = Px1 Px2 = 0
Mogli smo do istog zak uqka da doemo i jednostavnom analizom. Naime, svakoj elementarnoj
povrxi dA se moe pridruiti i odgovarajua simetriqna elementarna povrx dA koja se nalazi
na istoj horizontali (istoj izobarskoj povrxi!) na koju deluje sila dP istog intenziteta i prav
a,
17
ali suprotnog smera. Ako sumiramo (integralimo) po
eloj povrxi A, dobie se da je rezultujaa
sila pritiska u x prav
u jednaka nuli.
Komponenta P je odreena izrazom:
z
Kako je P
2R
1 4 3
2
2
Pz = gVz = g R H + R = gR H +
2 3
3
=0
1.5.1 Zada i
18
Sila potiska je u stvari sila pritiska koja deluje na neko telo koje je potpuno ili delimiqno
potop eno u nekoj teqnosti.
A
Pv
Slika 1.14: Sila potiska - sila pritiska koja deluje na potop eno telo
Sila pritiska koja deluje na potop eno telo je odreena dobro poznatim izrazom (1.3), s tim xto
je u ovom sluqaju povrx A po kojoj se integrali po e pritiska zatvorena:
I
I
P~ = p ~n dA = (p + gz) ~n dA
(1.20)
a
Kao xto je poznato iz teorije po a, integral po nekoj zatvorenoj povrxi se moe transformisati
u integral po zapremini koja je ograniqena tom povrxi (teorema Gaus - Ostrogradskog), tj.
I
Z
Z
Z
(1.21)
(p + gz) ~n dA =
(p + gz) dV = g
z dV = g ~k dV = gV ~k
a
Konaqno, iz jednaqina (1.20) i (1.21) se dobija izraz za silu pritiska koja deluje na potop eno
telo - silu potiska.
P~ = gV ~k
P = gV
(1.22)
Dakle, na neko potop eno telo, deluje sila pritiska usmerena vertikalno navixe i ona je jednaka
teini teqnosti koja je telom istisnuta. Do ovog rezultata je doxao Arhimed jox u VII veku p.n.e.
Stoga se qesto se ona naziva Arhimedova sila ili potisak.
Sila potiska deluje u teixtu potop ene zapremine (taqka D na sli
i 1.14). S druge
strane teina tela deluje u teixtu tela (
entru mase - taqka S) i usmerena je vertikalno nanie.
Ako se radi o homogenom telu, teina tela i sila potiska potpuno potop enog dela se deluju u istoj
taqki. U sluqaju nehomogenog tela, te dve taqke se ne poklapaju.
Takoe, veoma lako se moe pokazati (npr. projektovaem krive povrxi u vertikalnom prav
u do
slobodne povrxi teqnosti) da na delimiqno potop eno telo deluje takoe sila potiska koja je jednaka
teini telom istisnute teqnosti, tj:
P = gV
(1.23)
v
19
Pv
U nekim sluqajevima, qieni
a da je rezultujua sila pritiska koja deluje na neko potop eno
telo upravo sila potiska nam moe znatno olakxati odreivae sile pritiska na neku krivu povrx.
Pv
A1
A2
A1
D
PN
P
V
p ~n dA =
p ~n dA1 +
p ~n dA2
A2
A1
{z
~
P
{z
~
P
N
20
= P~ + P~N
= P~N
(1.24)
gde je V zapremina koja se dobija zatvaraem krive povrxi sa odgovarajuim brojem ravnih povrxi.
Za konkretan sluqaj sa slike, zapremina V je formirana samo uvoeem jedne ravne povrxi.
P~ = P~v + P~N = P~N ~g V
Pv
Pv
Pv
PN
PN
P
PN
n
X
i=1
P~N i + P~v =
n
X
i=1
P~N i ~g V
(1.25)
Koliko ravnih povrxi izabrati za rexavae problema je stvar liqnog izbora. Generalno, postoji
beskonaqan broj naqina (izbora ravnih povrxi) na koji moete rexiti zadati problem.
Jednaqina (1.25) je vektorska jednaqina i projektovaem na dva izabrana upravna prav
a dobijamo
odgovarajue projek
ije.
(a) P
P =?
Pv1
N1
Pv2
(b)
V2
PN 2
V1
PN 3
PN 1
v1
PN 1
R
= (pc1 pa )A1 = g H
R 2L
2
Pv1 = gV1 = g
1
R2 1 2
L
R L = gR2
4
2
4
2
Py = PN 1 sin 45 Pv1
2
R
RL
= g H
2
2
R
1
R
2
RL gR
L = g H RL
= g H
2
4
2
4
s
2
2
q
R
R
2
2
H
P = Px + Py = gRL
+ H
2
4
PN 3 = gHRL
1
Pv2 = gV2 = g R2 L
4
Px = PN 2
R
RL
= g H
2
R
1
Py = PN 3 Pv2 = gHRL g R2 L = g H RL
4
4
22
1.6.2 Zada i
1.7 Odreivae sile pritiska na krivu povrx direktnom primenom Ojlerove jednaqine statike fluida
elimo da odredimo silu pritiska na krivu povrx sa slike 1.19. Podsetimo se da smo prilikom
izvoea Ojlerove jednaqine izabrali potpuno proizvo nu zapreminu fluida i da smo konstatovali
da je potrebno da suma svih sila koje deluju na tu zapreminu bude jednaka nuli da bi ona bila u stau
mirovaa.
PN
P
PG
Slika 1.19: Odreivae sile pritiska na krivu povrx direktnom primenom Ojlerove jednaqine
Izaberimo sada tu zapreminu kao na sli
i 1.19, tako da jedan deo povrxi koji je ograniqava bude
kriva povrx na koju traimo silu pritiska, a ostali deo jedna ili vixe ravnih povrxi. Dakle,
teqnost koja se nalazi unutar te zapremine je u stau mirovaa, tj.
~
P~ + R
+
P~
=0
(1.26)
| {z }
|{z}
N
gde su:
P~N
P~G = ~g V
~
R
23
Sila P deluje u teixtu zapremine V , dok sila P deluje ispod teixta ravne povrxi (pogledaj
priqu vezanu za sile pritiska na ravne povrxi).
Kako je po treem utnovom zakonu, P~ = R~ , dolazimo do izraza za silu pritiska:
P~ = P~ + P~ = P~ + ~g V
(1.27)
U opxtem sluqaju, kada se zapremina sastoji od n ravnih povrxi i krive povrxi na koju traimo
silu pritiska, izraz sa silu pritiska je:
G
P~ =
n
X
P~N + P~G =
n
X
(1.28)
P~N + ~g V
i=1
i=1
Primer 1.7: Odrediti intenzitet sile pritiska na krivu povrx sa slike 1.20, oblika 3/4 omotaqa
(a)
PN 1
y
x
(b)
PN 2
V2
PN 3
R
V1
PG1
PG2
R
PN 1 = g H
R 2L
2
PG1 = gV1 = g
3 2
3
1 2
1
R2 L
R + R L = g
+
4
2
4
2
R
RL
Px = PN 1 cos 45 = g H
2
Py = PG1 + PN 1 sin 45 = g
3
1
+
4
2
R
3R
R L + g H
RL = g
+ H RL
2
4
2
s
2
2
q
3R
R
2
2
+
+H
H
P = Px + Py = gRL
2
4
24
N3
G2
R
PN 2 = g H
RL;
2
PG2 = gV2 =
PN 3 = gHRL
3
gR2 L
4
R
Px = PN 2 = g H
RL
2
Py = PN 3 + PG2 = g
3R
+ H RL
4
1.7.1 Zada i
1. U kosom pregradnom zidu izmeu dva rezervoara nalazi se zatvaraq oblika polulopte. Jedna
egova strana okvaxena je teqnoxu gustine , a druga izloena dejstvu konstantnog pritiska.
Ako je pokazivae manometra h = 134 mm odrediti sile iztezaa i smi
aa veze A-A. Dati su
poda
i: h = 1.2 m, h = 2.2 m, R = 0.4 m, p = 8 kPa, = 30 , = 900 kg/m , = 1000 kg/m i
= 13600 kg/m .
2. Rezervoar oblika polulopte (R = 1 m) priqvrxen je vezom A-A za zid koji je nagnut prema
horizontali za ugao = 45 . U rezervoaru se nalazi voda, a najvixoj taqki rezervoara montiran
je instrument za meree pritiska. Odrediti sile koje optereuju vezu A-A za dva pokazivaa
instrumenta: (a) p = 10 kPa i (b) p = 20 kPa.
1
Sr mehanike fluida qine tri jednaqine koje opisuju osnovne zakone fizike:
Zakon o odrau mase -jednaqina kontinuiteta
Drugi utnov zakon - jednaqina koliqine kretaa
Zakon o odrau energije - prvi prin
ip termodinamike
U najopxtijem sluqaju, radi se o par
ijalnim diferen
ijalnim jednaqima po tri prostorne
koordinate i vremenu, koje nije mogue rexiti. Zato se pri rexavau odreenih problema strujaa
mogu definisati pretpostavke koje e znatno olakxati rexavae konkretnog problema. Naravno,
mora postojati i opravdani razlog za uvoee tih pretpostavki.
Pri prouqavau strujaa teqnosti i gasova veoma vano mesto zauzima i oblast nauke o strujau
pod nazivom dinamika jednodimenzijskih strujaa. To su strujaa kod kojih se sve fiziqke veliqine
zavise samo od jedne prostorne koordinate usmerene u prav
u strujaa, i u nekom najopxtijem sluqaju
i od vremena, tj. f = f (t, l). Tipiqan primer jednodimenzijskog strujaa je strujae kroz strujno
vlakno jer se u tom sluqaju promene fiziqkih veliqina po popreqnom preseku mogu zanemariti zbog
egovih dimenzija. Ako je strujae kroz strujno vlakno sta
ionarno, tj. ako fiziqke veliqine ne
zavise od vremena, ve samo od prostorne koordinate, osnovne jednaqine kojima se opisuje strujae
fluida e se svesti na algebarske jednaqine. Ovaj model strujaa se primeuje i na strujaa kroz
evi.
1
26
U sluqaju sta
ionarnog i nestix ivog strujaa opxti oblik jednaqine kontinuiteta se svodi na:
V = const
(2.1)
gde je sa V oznaqen zapreminski protok kroz
evovod. Zapreminski protok kroz neku povrx se
definixe kao fluks vektora brzine kroz tu povrx, tj.
Z
V = (~v , ~n) dA
(2.2)
A
Pokaimo sada na xta e se svesti ovaj izraz u sluqaju strujaa kroz
ev, i xta je to sreda
brzina strujaa.
Kao xto je poznato, postoje dva osnovna reima strujaa, laminaran i turbulentan, i na sli
i
2.1 su prikazani profili brzine prilikom strujaa kroz
ev u ta dva sluqaja.
z
v = v(r, z)
v = v(r, z)
v = v(z)
Laminarno strujae
Turbulentno strujae
Profil srede brzine
Slika 2.1: Profili strujaa prilikom laminarnog i turbulentnog strujaa kroz
ev i profil
srede brzine
Na osnovu izgleda profila brzina pri laminarnom i turbulentnom strujau, moe se zak uqiti
sledee:
u oba reima strujaa brzina se mea po popreqnom preseku
vektor brzine u svakoj taqki popreqnog preseka je ortogonalan na presek
U sluqaju da je ispueno da je vektor brzine u svakoj taqki popreqnog preseka je ortogonalan na
presek kaemo da strujae ima jednodimenzijski karakter, i u tom sluqaju je mogue uvesti pojmove
tzv. sredih vrednosti fiziqkih veliqina i na taj naqin primeniti jednodimenzijski model.
U ovom sluqaju su vektori ~v i ~n kolinearni u svakoj taqki popreqnog preseka, pa se izraz (2.2) svodi
na:
Z
(2.3)
V =
v dA
Sreda brzina se definixe na sledei naqin:
Sreda brzina je fiktivna, konstantna brzina po popreqnom preseku koja ostvaruje
isti zapreminski protok kao stvarni profil brzina.
A
vs A =
v dA
1
vs =
A
v dA
(2.4)
27
U svim proraqunima emo koristiti sredu brzinu, i indeks s e biti izostav en, odnosno ako
se kae da je brzina strujaa u nekom
evovodu v = 1 m/s, misli se na sredu brzinu strujaa!
U sluqaju promene popreqnog preseka
evi, promenie se i brzina strujaa. U blizini mesta
gde se mea presek, strujae nee imati jednodimenzijski karakter, pa je u tim prese
ima nemogue
definisati sredu brzinu strujaa. Stoga se moraju usvojiti prese
i koji su na dovo nom rastojau
od mesta promene preseka, tako da strujae u ima ima jednodimenzijski karakter, pa je mogue
koristiti srede brzine u tim prese
ima.
Strujae nema jednodimenzijski karakter!
A1
A2
v2
gde su v i v
1
v1 A1 = v2 A2
Posmtrajmo jednu
ev kroz koju struji teqnost i uoqimo dva preseka 1-1 i 2-2, tako da u ima
strujae ima jednodimenzijski karakter (ovo je vrlo vano - za preseke za koje se pixe Bernulijeva
jednaqina tomorabiti zadovo eno!). Uz uvedenepretpostavke, zapreseke1i2vaisledeajednaqina:
Y =Y +Y
(2.5)
gde je:
v
p
+ gz +
Y =
(2.6)
2
Y - ukupna energija po jedini
i mase koju fluid poseduje u i-tom preseku
evi, i = 1, 2.
p
- pritisna energija po jedini
i mase - entalpija
g12
2
i
2
i
Veliqina se naziva Koriolisov koefi
ijent ili korek
ioni koefi
ijent kinetiqke
energije. Ovim koefi
ijentom se koriguje grexka koja se qini ako se kinetiqka energija raquna
preko srede brzine kao v /2, jer fiziqki brzina mea po popreqnom preseku (sreda brzina je
i
2
i
28
zamix ena brzina). Tako e ovaj koefi
ijent zavisiti od reima strujaa:
(
1.058, turbulentno strujae
=
(2.7)
2,
laminarno strujae
Vidimo da je kod turbulentnog strujaa 1 (uvek emo usvajati = 1 za turbulentno strujae),
dok je kod laminarnog strujaa = 2. Da je > moemo da zak uqimo i na osnovu
izgleda profila brzine za ova dva reima - naime, kod turbulentnog strujaa u veem delu povrxine
popreqnog preseka
evi imamo sluquj da je brzina priblino konstantna (turbulentno jezgro), tako da
je profil brzine kod turbulentnog strujaa sliqniji profilu srede brzine, nego xto je to sluqaj
za laminarni profil. Ako u zadatku nije naglaxen reim strujaa, podrazumeva se da se radi o
turbulentno strujau!
2
v
lam
r
sme
tur
a
ruj
st
v1
z2
z1
referentni nivo
Yglok12 +
Ygtr12
(2.8)
Lokalni gubi
i energije se dexavaju na nekom odreenom mestu u
evoodu gde se odreena energija
fluida "oduzme"od fluida i ona se koristi za stvarae nekog sekundarnog strujaa - to su mesta
gde
ev mea prava
svog pruaa (koleno, krivina), mesta gde dolazi do suea ili proxirea
popreqnog preseka, mesta u
evovodu na kojima se nalaze ventili, itd. Svi ovi gubi
i energije se
odreuju na osnovu Vajsbahovog obras
a:
Yglok =
v2
2
(2.9)
gde je odgovarajui koefi
ijent lokalnog gubitka energije ili koefi
ijent otpora. Vrednosti
ovih koefi
ijenta e u svim zada
ima biti unapred poznate za konkretan
evovod. Takoe, stvar
29
dogovora je da je brzina v brzina iza lokalnog otpora. Tako e re
imo za suee popreqnog
preseka (slika 2.2) gubitak energije biti odreen izrazom:
Yg = su
v22
2
Dakle, energija u iznosu je "oduzeta"od fluidne struje za stvarae vrtloga na mestu gde je
doxlo do promene preseka.
Jedini lokalni otpor kod koga e ne koristi Vajsbahov obraza
je lokalni otpor usled naglog
proxirea
evovoda, slika 2.4.
v22
su 2
v2
v1
(v1 v2 )2
2
(2.10)
Ovi gubi
i energije su posledi
a trea izmeu teqnosti i zida
evi. Prilikom strujaa brzinom
kroz
ev duine L i povrxine popreqnog preseka A on se odreuje na osnovu Darsijevog obras
a:
Ygtr =
L v2
4Rh 2
(2.11)
Rh =
D2
D
A
=
=
O
4D
4
pa se Darsijeva formula za sluqaj strujaa kroz
evi (xto e biti sluqaj u svim zada
ima!) svodi
na:
L v
Y =
(2.12)
D 2
Veliqina se naziva koefi
ijent trea i on se u opxtem sluqaju zavisi od Rejnoldsovog broja
i relativne hrapavosti
evi k. U sluqaju laminarnog strujaa
evi se ponaxaju kao hidrauliqki
glatke, koefi
ijent trea zavisi samo od Re i ta zavisnost se dobija iz taqnog rexea Navije2
gtr
30
Oblast primene
Autor
= 0.0025 Re0.333
Zajqenko
3.
4.
= 0.3164 Re0.25
1.
2.
5.
Zavisnost = (Re, k)
=
1
= 2 log
64
Re
2.51
k
+
3.71 Re
Konakov
Blazijus
Kolbruk-Vajt
23
560
< Re <
k
k
6.
100
= 0.1 1.46k +
Re
Altxul
7.
2
1
= 1.74 + 2 log
k
Prantl - Nikuradze
8.
= 0.11k 0.25
9.
= a + bRec
Re >
Xifrinson
b = 88 k
c = 1.62 k 0.34
560
k
Re < 104
10
Vud
31
U gotovo svim zada
ima, a takoe i u praksi, u
evovodu e biti ugraena pumpa. Uti
aj pumpe
na strujae e biti obuhvaen preko jediniqnog rada pumpe, Y [J/kg] koji se moe shvatiti kao
energija po jedini
i mase koju pumpa predaje fluidu. Fiziqki posmatrano, pumpa "obogauje"fluid
pritisnom energijom.
2 2
p
Yp
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
1 1
Slika 2.5: Strujna maxina (pumpa) u
evovodu
Qlan Yp se u Bernulijevoj jednaqini uvek pixe sa leve strane, tj. za sluqaj sa slike 2.5
Kako je z
z1 = H
v2
v2
p2
p1
+ gz1 + 1 1 + Yp = Yi =
+ gz2 + 2 2 + Yg12
(2.14)
p1
v2
v2
p2
+ 1 1 + Yp = Yi =
+ gH + 2 2 + Yg12
(2.15)
(2.16)
Snaga koja je potrebna za pogon pumpe (snaga koju je potrebno uloiti da bi smo dobili snagu P ):
Pk Ph = V Yp
P =
V Yp
Pk
=
p
p
(2.17)
32
2.2.3 Zada i
1. Za prost
evovod sa slike odrediti maksimalnu vrednost natpritiska p pri kojoj e strujae u
evovodu biti jox uvek laminarno. Kritiqni Rejnoldsov broj za strujae u
evi je Re = 2320.
Dati su i sledei poda
i: = 900 kg/m , = 4 10 m /s, D = 80 mm, D = 100 mm, L = 18 m,
L = 10 m, = 0.1, = 3.5, = 0.2, H = 4 m.
2. Na instala
iji napuenoj vodom izvrxen je eksperiment u kome se pomou diferen
ijalnih
manometara sa vom mere padovi pritisaka. Na osnovu pokazivaa manometara odrediti koefi
ijent lokalnog otpora ventila kao i snagu ugraene pumpe. Strujae je turbulentno u
hidrauliqki glatkim
evima. Dati su sledei poda
i: l = 3 m, l = 5 m, L = 25 m, D = 50 mm,
h = 11.8 mm, h = 100 mm, H = 2 m, = = 0.5, = 2, = 1000 kg/m , = 13600 kg/m
= 1.006 10 m /s i = 0.8.
3. Za
evovod na sli
i odrediti protok vode koja se sliva iz rezervoara A u rezervoar V. Za koliko
se povea protok kroz
evovod ako se u ega ugradi pumpa qija je karakteristika data izrazom:
m
kr
v0
Yp = Y0 1
V
V 0
!2
= 12 m L2 = 15 m D1 = 80 mm
= 0.2 bar
ip
= 0.1 bar
Jednaqina kontinuiteta pri proraqunu sloenog
evovoda se obiqno pixe za mesta u kojima se
evne deoni
e granaju ili spajaju - to su qvorovi mree, ili raqve.
V n+1
V 1
V n+2
V 2
V n
V n+m
V i =
m+n
X
V j
(3.1)
j=n+1
tj. suma protoka koji ulaze u qvor (raqvu) je jednaka sumi protoka koji izlaze iz qvora.
U zada
ima se qesto moe sresti i sluqaj kada se nivo u rezervoru odrava konstantnim zahva ujui
stalnom proti
au fluida kroz ega ("mali"rezervoar) - u ovom sluqaju takoe vai isti prin
ip:
mora biti zadovo ena jednakost ukupnih dotoka u rezervoar i ukupnih protoka koji izlaze iz rezervoara.
34
p1
p3
v1
v2
R
p2
v3
Y1 = Y2 + Yg1R + YgR2
v2
v2
p2
p1
+ gH =
+ C1 1 + C2 2
2
2
(3.2)
Y1 = Y3 + Yg1R + YgR3
v2
v2
p3
p1
+ gh =
+ C1 1 + C2 3
2
2
(3.3)
(3.4)
Iz jednaqina (1.2), (1.3) i (1.4) se mogu odrediti brzine strujaa u pojedinim deoni
ama, ako su
zadate visine H , h, kao i ekvivalentni koefi
ijenti otpora za
evovode 1, 2 i 3.
V 1 = V 2 + V 3
35
R2
R2
V 1
V 2
V 2
V 1
R3
V 3
V 3
Pri strujau fluida kroz raqvu dolazi do izvesnog gubitka strujne energije fluida, i taj gubitak
se uzima u obzir preko koefi
ijenta lokalnog gubitka energije (lokalnog otpora) u raqvi .
Koefi
ijent se uvek vezuje za brzine koje "izlaze"iz raqve. Tako za dva karakteristiqna
primera za slike 3:
(a) Imamo gubitke energije Y = v2 i Y = v2 . Ako je u zadatku zadato samo , a imamo
ovaj sluqaj onda vezujemo i za brzinu v i v , tj. Y = v2 i Y = v2 .
(b) U ovom sluqaju imamo gubitak energije Y = v2
R
gR2
R2
2
2
gR3
gR
2
3
R2
gR2
R2
2
2
gR3
2
3
2
2
3.2 Zada i
v1
v1
v2
v3
P1
P2
1/2
36
R1
R0
R2
Napomena:
v1
v0
v0
37
v1
v2
v4
v5
h
p
v4
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
B
u
3
k
v1
v5
k
v2
00
11
11
s 00
00
11
00
11
00
s 11
00
11
Slika 1.3
v = 1.354 m/s, v = 1.192 m/s, v = 1.768 m/s, v = 2.262 m/s, v = 1.13 m/s, Y =
i P = 7.263 kW
2. U postrojeu prikazanom na sli
i 1.4 pumpa potiskuje vodu iz rezervoara A i V u rezervoare S
i D. Poznati su sledei poda
i: H = 5 m, p = 10 kPa, p = 5 kPa, = 0.8, = 0.5, = 0.5,
= 0.03 (za sve
evi) i poda
i dati u tabeli. Ako je u deoni
i 5 izmerena brzina strujaa
v = 1.8 m/s, odrediti protoke kroz sve
evne deoni
e, kao i snagu koja je potrebna za pogon
pumpe.
Rexea:
143.4 J/kg
pv
i
Li [ m]
1 3
2 3.6
3 5
4 4
5 5
di [ mm]
v4
vi
180
180
200
120
150
10
2
3
4
5
D
5
v3
H
3
v3
pm
v1
v2
A
1
Rexea:
Brzine strujaa: v
v5
Slika 1.4
= 1.377 m/s v2 = 0.532 m/s v3 = 1.546 m/s v4 = 1.483 m/s v5 = 1.8 m/s
38
Zapreminski proto
i: V = 35.04 l/s, V = 13.54 l/s, V = 45.58 l/s, V = 16.77 l/s, V =
31.81 l/s
Jediniqni rad i snaga pumpe: Y = 65.3 J/kg i P = 3.965 kW.
3. Na sli
i 1.5 je prikazan sloen
evovod u kome pumpa, kroz
evne deoni
e 1, 2, 3, 5 i 7
transportuje vodu iz velikog otvorenog rezervoara A u rezervore B, C i D. Istovremeno,
evovodom 4 voda se sliva iz rezervoara V u rezervoar S, odnosno iz
evovom 6 iz rezervoara S u
rezervoar D. Poznati su sledei poda
i: H = 5 m, H = 1 m, H = 2 m, p = 0.2 bar, p = 0.5 bar,
= 0.03 (za sve
evi), = 0.8, kao i poda
i dati u tabeli. Odrediti snagu potrebnu za pogon
pumpe, ukupan zapreminski protok koji dotiqe u rezervoar D i koefi
ijent lokalnog otpora
ventila u deoni
i 7.
: Nivoi vode u rezervoarima V, S i D se odravaju konstatnim stalnim proti
aem
kroz ih. Sve lokalne otpore, osim ventila zanemariti.
v7
Napomena
1
2
3
4
5
6
7
100
80
80
60
60
60
200
300
200
200
200
200
200
200
Li [ m]
Di [ mm]
5
5
10
10
5
8
?
pm
vi
B
H1
4
v4
C
v6
v2
v5
2
1
v1
H2
pv
.
V
v1
v3
v7
Slika 1.5
Rexea:
,
,
v1 = 1.717 m/s v2 = v4 = 1.771 m/s v3 = 2.092 m/s v5 = 1.091 m/s v6 = 2.862 m/s
v7 = 1.001 m/s V = 0.121 m3/s YP = 132.56 J/kg P = 20 kW v7 = 125.6
Posmatrajmojedan veliki rezervaoru qijem se boqnomzidu nalazi mali otvoroxtrih ivi
a (slika
4.1) kroz koji teqnost istiqe u atmosferu. Usled iner
ije, pojedini fluidni delii u blizini otvora
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
1111 000
0000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
H
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
40
U
i u odreivaazapreminskogprotokakojiistiqe iz rezervoarakrozotvorpovrxinepopreqnog
preseka A, postav a se Bernulijeva jednaqina za nivo u rezervoaru i kontrakovani presek k-k:
p
p
v
v
(4.2)
+gH =
+
+
2
2
Koefi
ijent je koefi
ijent lokalnoggubitkaenergije kojireprezentuje energijupotrebnuzastvarae
makrovrtloga koji nastaju izmeu protoqne zone i zida rezervoara. Iz jednaqine (4.2) se dobija
p
p
1
1
2gH = 2gH, gde je =
v=
(4.3)
1+
1+
Veliqina se naziva koefi
ijent brzine. U sluqaju da se gubi
i u rezervoaru mogu zanemariti
( = 0), brzina isti
aa u tom sluqaju je idealna brzina (nema gubitaka energije):
p
(4.4)
v = 2gH
Stvarna brzina (izraz 4.2) je uvek maa od idealne brzine, jer je < 1. Protok kroz otvor je odreen
izrazom (brzina v je brzina u kontrakovanom preseku):
p
2gH
(4.5)
V = v A = A
Ako se povrxina A izrazi kao A = A, gde je A povrxina otvora, dobija se sledei izraz za
zapreminski protok kroz otvor:
V = A 2gH
(4.6)
Veliqina = se naziva koefi
ijent protoka. Koefi
ijent protoka je uvek mai od
jedini
e i on se za neki otvor moe veoma jednostavno moe odrediti eksperimentalno. Tipiqna
vrednost za u sluqaju krunog otvora, kada je kontrak
ija potpuna je 0.62.
Idealni protok kroz otvor bi bio jednak proizvodu povrxine otvora i idealne brzine, tj.
p
V = A 2gH
(4.7)
Moe se zak uqiti da je stvarni protok u relativno velikoj meri mai od idealnog protoka (npr.
za kruni otvor stvarni protok je 62% od idealnog protoka).
a
U ovom sluqaju isti
ae se ne vrxi u atmosferu, ve u prostor koji je ispuen istom teqnoxu
koja se nalazi u stau mirovaa. Struktura strujaa e praktiqno ostati ista kao i pri isti
au
u atmosferu, tj. pojava kontrak
ije mlaza e biti jasno izraena. Bernulijeva jednaqina za nivoe u
rezervoarima glasi:
g (H1 H2 ) = ( + 1)
v2
2
Koefi
ijent reprezentuje gubitak strujne energije ispred otvora, dok je gubitak energije posle
otvora predstav en jedini
om, tj. qlanom v /2 na desnoj strani jednaqine.
2
41
p
p
1
v=
2g(H1 H2 ) = 2g(H1 H2 ),
1+
(4.8)
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
111 000
000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
111 000
000
111 000
111 000
111
000
111
H1
1110000
000
1111 000
111
000
111
000
111
111 000
000
111
000
111
1111 H2
0000
000
111
000
111
000
111
000k
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
(4.9)
Proizvod koefi
ijenta kontrak
ije i koefi
ijenta brzine je koefi
ijent protoka, = , pa je
konaqno protok kroz otvor odreen izrazom:
p
V = A 2g(H H )
(4.10)
Ekperimenti pokazuju da koefi
ijent protoka za neki mali otvor pri podvodnom isti
au ima
priblino istu vrednost kao i sluqaju isti
aa u atmosferu.
V = v Ak = Ak
p
p
2g(H1 H2 ) = A 2g(H1 H2 )
Pod velikim otvorom se podrazumeva otvor qije vertikalne dimenzije nisu u znatnoj meri mae od
neke karakteristiqne dubine na kojoj se otvor nalazi (obiqno je ta karakteristiqna dubina rastojae
od nivoa teqnosti do teixta otvora). Kod takvih otvora promene brzine u preseku k k se ne mogu
zanemariti.
Posmatra se veliki otvor qije se teixte nalazi na dubini H u odnosu na nivo u rezervoru (slika
3.3). Pretpostaviemo da je oblik preseka k k geometrijski sliqan preseku otvora. Elementarna
povrxina otvora se izabira u vidu pravougaonika dimenzija b (z) i dz. Ova elementarna povrxina
se moe smatrati malim otvorom, pa je brzina u svim enim taqkama odreena izrazom v = 2gz.
Elementarni protok kroz ovaj otvor je:
k
dV = v dAk =
p
2gz bk (z) dz
42
H+h
Z k2
p
2g
bk (z) z dz
(4.11)
Hhk1
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
111 000
000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
H
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
z
bk
hk1
C
hk2
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
dz
kk
p
b(z),
hk1 =
p p
V = 2g
p
h1 ,
H+Z h2
hk2 =
p
h2
(4.12)
b(z) z dz
H h1
V = 2g
b(z) z dz
(4.13)
Hh1
43
A(z)
z
t=T
V (z)
44
p
2gz dt = A(z) dz
dt =
A(z) dz
A0 2gz
dt =
A(z) dz
A0 2g
A0 2g
ZH
(4.18)
A(z) dz
Ako je rezervoar oblika
ilindra ili prizme, onda je A(z) = A = const, pa se jednaqina (4.18) svodi
na:
2A H
T =
(4.19)
A 2g
0
4.2.1 Zada i
1. Nai vreme koje je potrebno da se
ilindriqni rezervoar prikazan na sli
i isprazni. Poznati
su sledei poda
i: D = 1 m, d = 20 mm, H = 0.5 m, h = 1 m, = 0.62.
2. Otvoren prazan
ilindriqni sud se puni vodom iz goreg velikog otvorenog rezervoara kroz
dve
evi jednakih preqnika i duina, kao i jednakih koefi
ijenata lokalnih gubitaka energije.
Odrediti vreme za koje e se sud napuniti vodom. Dati su sledei poda
i: = 0.2, = 0.5,
= 0.5, = 0.03, l = 4 m, d = 50 mm, H = 5 mm, h = 2 m i D = 1 m.
3. Rezervoarprikazanna sli
i se istovremeno puni konstantnim protokom V i prazni krozsloen
evovod. U poqetnom trenutku rezervoar je napuen do visine H . Poznati su sledei poda
i:
H = 2 m, D = 0.6 m, h = 3 m, l = l = 4 m, l = 1 m, d = 30 m, d = 20 mm, d = 15 mm, = 4,
= 2, = 0.5, = 0.7, = 0.02 i V = 2 l/s. Odrediti poloaj ravnotenog nivoa u
rezervoaru, kao i vreme koje je potrebno da se poqetni nivo (H = 2 m) promeni za h = 1 m.
4. Iz goreg otvorenog
ilindriqnog suda, punog vode (slika 3), preqnika d = 1 m i visine h =
1.5 m, pretaqe se voda u doi
ilindriqni sud dimenzija D = H = 2 m u kojem ima vode do
polovine visine - kroz
ev preqnika d = 25 mm i duine L = 2.5 m, poznatih koefi
ijenata
otpora: = 0.5 i = 1.5 i koefi
ijenta trea = 0.03. Visina dna goreg suda i nivoa vode
u doem sudu je a = 2 m. Izraqunati vreme za koje e se gori sud isprazniti. Na sli
i je
prikazan poloaj u trenutku t = 0 s.
5. Sudovi A i V spojeni sa
evi preqnika d. Nakon otvaraa ventila voda poqie da pretiqe iz
suda A u sud V i pri tome vazduh ulazi u sud A kroz mali otvor preqnika d koji se nalazi na
poklop
u suda. Odrediti vreme za koje e nivoi u sudovima iednaqiti. Poda
i: d = 50 mm,
d = 2 mm, l = 5 m, H = 2 m, A = 1 m , A = 2 m , A = 2 m , = 1.2 kg/m , = 0.5, = 0.5,
= 0.02, = 0.62. Strujae vazduha smatrati nestix ivim.
u
v1
45
~v dV +
~v (~v ~n) dA =
(5.1)
F~i
Jednaqina (5.1) predstav a integralni oblik jednaqine koliqine kretaa. Qlan na desnoj strani
jednaqine se sastoji iz zapreminskih i povrxinskih sila koje deluju na fluid koji se nalazi unutar
kontrolne zapremine.
5.1 Primena jednaqine koliqine kretaa u sluqaju sta ionarnog strujaa nestix ivog fluida
Kao xto se moe videti iz samog naslova, posmatramo sta
ionarna strujaa nestix ivog fluida.
U tom sluqaju jednaqina (3.2) se svodi na sledei oblik:
I
X
(5.2)
F~
~v (~v ~n) dA =
i
Kao xto je ve reqeno, ovu jednaqinu primeemo kada elimo da odredimo silu kojom fluid deluje
na neku qvrstu konturu pri svom strujau. Ilustrujmo to sledeim primerom.
Primer 4.1 Teqnost gustine struji konstantnim protokom V kroz zakriv eni
evovod (krivinu).
Odrediti silu kojom fluid deluje na krivinu.
Na sli
i 5.1 je prikazana kontrolna zapremina, koju ograniqavaju povrxi A , A i A . U ovu
kontrolnu zapreminu fluid ulazi kroz povrx A , a izlazi kroz povrx A . Protok kroz povrx
A je jednak nuli! (fiziqki posmatrano, ta povrx je qvrsta kontura). Ovde emo uvesti jox jednu
(opravdanu) pretpostavku: strujae u prese
ima 1 i 2 je jednodimenzijsko. Drugim reqima,
brzine v i v su konstantne u prese
ima 1 i 2, a takoe su i kolinearni sa vektorima normala povrxi
A i A . Imajui sve ovo u vidu, povrxinski integral na levoj strani jednaqine (5.2) se svodi na:
1
~v (~v ~n) dA =
A1
A1
A3
A2
A2
(5.3)
Kont. zapremina
47
v2
~v2
p2 A2
n2
A3
~v1
v1
n1
,
Slika 5.1: Strujae fluida kroz krivinu i odgovarajua kontrolna zapremina.
1
p1 A1
Sada emo definisati desnu stranu jednaqine (5.2), tj. sile koje deluju na fluid koji se nalazi
unutar kontrolne zapremine.
P~2
X
i
~ +F
~
F~i = P~1 + P~1 + G
~
G
(5.4)
Posmatrajmo sada kontrolnu zapreminu koja ima n kontrolnih povrxi kroz koje u u ulazi fluid,
i m kontrolnih povrxi kroz koje iz e izlazi fluid (fiziqki, ta kontrolna zapremina moe
odgovarati nekoj raqvi) prikazanu na sli
i 4.3. Uz pretpostavke da je u svim kontrolnim povrxima
strujae jednodimenzijsko (v = const. u popreqnom preseku), izraz za silu kojom je optereena raqva
je:
~ = v1 A1~v1 v2 A2~v2 + P~1 + P~2 + G
~
R
~ =
R
n
X
i=1
V i ~vi
n+m
X
V j ~vj +
j=n+1
n+m
X
(5.5)
~
P~k + G
k=1
Jednaqini (5.5) treba pridodati jednaqinu kontinuiteta (vidi jednaqinu (3.1)), projektovati je
na dva meusobno upravna prav
a, i na taj naqin dobiti dve komponente R i R . Intenzitet sile R~
je odreen izrazom:
q
R = R +R
(5.6)
x
48
Pn+1
P1
vn+1
v1
vn+2
v2
Pn+2
P2
~
G
vn+m
vn
Pn+m
Pn
Slika 5.2: Kontrolna zapremina. Kroz n kontrolnih povrxi u u ulazi fluid, kroz m kontrolnih
povrxi iz e izlazi fluid.
Sila kojom raqva deluje na fluid je istog intenziteta i prav
a, ali suprotnog smera.
Uvoeem pretpostavke da je brzina konstantna po popreqnom preseku, uqiena je izvesna grexka,
koja se koriguje Busineskovim koefi
ijentom . On, u zavisnosti od reima strujaa, za sluqaj
da je protoqna povrxina krug (strujae u
evima) ima sledee vrednosti:
Z
1.01 1.04 ,
turbulentno strujae
1
=
v dA =
(5.7)
4
,
v A
laminarno strujae
3
Jednaqina (5.5) u ovom sluqaju je oblika:
2
~ =
R
n
X
i=1
V i i ~vi
n+m
X
j=n+1
V j j ~vj +
n+m
X
k=1
~
P~k + G
(5.8)
Kako se laminarna strujaa veoma retko jav aju u tehniqkoj praksi, vrednost za koefi
ijent u
praktiqnim proraqunima je 1, tako da se u zada
ima koristi vektorska jednaqina (5.5), osim ako
se posebno ne naglasi da je u nekoj od kontrolnih povrxi kroz koje prolazi fluid strujae laminarno.
49
5.2 Zada i
1. Izmeu prirubni
a 1 i 2 nalazi se krivina, koja je u odnosu na horizontalu nagnuta pod uglom
= 45 . kroz krivinu protiqe V = 15 l/s vode. Odrediti silu kojom teqnost deluje na krivinu,
ako su ostali poda
i:d = 100 mm, = 0.05, p = 20 kPa, d = 80 mm, = 0.3.
2. Na sli
i 2 je prikazana raqva kroz koju protiqe voda ( = 1000 kg/m ). Reim strujaa je
turbulentan i profili brzine u prese
ima 1, 2 i 3 su odreeni izrazima:
m1
r 1/7
v = vmi 1
,
R
i = 1, 2, 3.
m1
m0