Ilija Crijevi Ilija Crijevi (lat. Aelius Lampridius, de Crieva, Lampriin, itd.), Dubrovnik, 1463. Dubrovnik, 15.

rujna 1520.) bio je hrvatski latinist, humanist, pjesnik i prozaist. Oev roak Stjepan Damanji odveo ga je kao trinaestogodinjaka na studij u Rim, odakle je preao u Ferraru. Na njega je utjecao Pompponije Let (Iulius Pomponius Laetus), osniva i poglavar Akademije na Kvirinalu. Svakodnevno u humanistikom krugu i meu uglednicima Rimske kurije, prouavao je Plauta, pisao o Vergiliju, napisao zbirku latinskih pjesama i ve s nepunom 21 godinom od Akademije dobio pjesniki lovorov vijenac. Vratio se u Dubrovnik i tu ostao do kraja ivota, gdje bavio raznim javnim slubama. Tijekom svog boravka u Rimu napisao je i svoje glavne radove: raspravu o Vergiliju, latinski enciklopedijski rjenik (Lexicon) i niz pjesama, uglavnom erotskoga sadraja, koje je inspirisala ljubav prema obrazovanoj ali preslobodnoj Rimljanki Flaviji. U tim pjesmama Crijevi se pokazuje kao pravi humanistiki pjesnik: uenost i samostalno ugledanje na antike i humanistike pjesnika preplie se s naglaenom osjeajnou i ljubavnom enjom, u emu ponekad ide i dalje od svoga glavnog uzora Katula. Poput Katula, Crijevi pjeva o razliitim fazama i oblicima ljubavnoga zanosa: od zaljubljenosti preko ljubomore gotovo do mrnje zbog prezrene ljubavi. Godine 1484. bio je za ove svoje erotine pjesme ovjenan lovorovim vijencem (poeta laureatus). U kodeksima Vatikanske knjinice, osim erotskih pjesama, ouvane su i ode, elegije, himne i epigrami, epistole i rasprave razliitih sadraja. Tri godine kasnije vratio se u rodni Dubrovnik, gdje je obavljao razne dunosti: bio je gradski pravobranitelj, kastelan u Stonu, vicerektor kola, kastelan pogranine utvrde Sokol itd. Preavi u sveeniki stale, postao je rektorom dubrovakih kola i kanonikom. Njegov pjesniki rad u kasnijim godinama ima uglavnom prigodniki karakter. Nedovren mu je ostao spjev O Epidauru (De Epidauro). I u tom spjevu i u svojim manjim pjesmama, posebno odama, Crijevi se pokazuje i kao pjesnik svog rodnoga grada koga odlikuje i vrsni talent za opisivanje prirodnih ljepota, meu kojima su posebno upeatljivi krasni opisi Lopuda i Rijeke dubrovake. Svoj grad poredi pjesnik sa drevnim Rimom, a svoje sugraane naziva Kviritima. Kao i neki drugi hrvatski humanisti, Crijevi se veoma negativno odnosio prema narodnom jeziku, budui uvjeren da je latinski jedini dostojan da bude knjievni jezik, premda su davno prije njega knjievnosti na narodnim jezicima dale velika djela, osobito u Italiji (Dante, Petrarca, Boccaccio). Crijevieva djela, osim tri epigrama, nisu bila tiskana za vrijeme njegova ivota: sav njegov opus nalazio se u Vatikanskoj knjinici (Cod. Vat. Lat. 1678, 2939), a Lexicon u knjinici Marciana u Veneciji.

Crijevieve elegije [uredi] Najvei dio njegova opusa ine latinske pjesme, kojih je ouvano oko 240, a obaseu devet knjiga. Uz himne, ode i epigrame nastale u raznim prigodama, meu tim se pjesmama osobito istiu elegije upuene nekoj Rimljanki Flaviji. Kategorije: Dubrovaka knjievnost | Hrvatski pjesnici lanak Razgovor Uredi Stare izmjene Prijavi se

Orijentacija Glavna stranica Kafi Aktualno Nedavne promjene Sluajna stranica Pomo Donacije Trai Alati to vodi ovamo Povezane promjene Postavi datoteku Posebne stranice Verzija za ispis Trajna poveznica Citiraj ovaj lanak Drugi jezici Bosanski English Italiano Srpskohrvatski / Datum zadnje promjene na ovoj stranici: 10:42, 20. kolovoz 2008. Sadraji se koriste u skladu s GNU Free Documentation License. Zatita privatnosti Impresum Uvjeti koritenja | Pravne napomene | Odricanje od odgovornosti