MAHBOD SERAJI

KROVOVI TEHERANA

Prevela s engles oga Zrin a Pavli

REKLI SU: Oaravajue... Vjetim ispreplitanjem politi e i romanti e Seraji nas upoznaje s nemir nom povijeu Irana... San Francisco Chronicle Krovovi Teherana - ivopisna pria o hrabrosti, rtvi, ljubavi i prijateljstvu roman je oji u sli ovitim detaljima opisuje sve zanimljivosti irans oga svijeta, opisuj ui obiaje i ivot u zemlji na pragu revolucije. Gail Tsu iyama, autorica djela The St reet of a Thousand Blossoms i The Samurai's Garden Roman Krovovi Teherana vrvi opisima ulture i obiaja stare Perzije, ali i politi ih o rutnosti u vremenu o ojemu govori. Serajijevi li ovi u tom onte stu proivljavaju tipina tinejders a previranj a i slat e brige, ali zbog nasilja oje prethodi irans oj revoluciji zauvije gu be djeju nedunost. Milwau ee Journal Sentinel

Nezaboravan prvijenac Mahboda Serajija s duhovitou i ljuds om toplinom pripovijeda o tajnoj romansi u te im vremenima pred sam pad irans oga aha... a po azuje da mla dena a ljubav i nada moe procvasti a i pod najeom represijom. Sandra Dallas, autorica djela Tallgrass U Krovovima Teherana autor u napetoj prii o gubit u nedunosti ot riva lice Irana o je rijet o oji zapadnja poznaje. Rije je o vrlo ambicioznom, originalnom, duhov itom i vrijednom prvijencu. John Shors, autor djela Beneath a Marble S y i Dragon House Krovovi Teherana probudili su u meni, roz suze i smijeh, brojne uspomene na zvje zdane noi provedene na rovu, na davno izgubljene ljubavi te na silovit bijes zbo g nepravde i besmislenog rasipnitva Pahlavijeva reima. Nahid Mozaffari, urednica an tologije Strange Times, My Dear: The Pen Anthology of Contemporary Iranian Liter ature

Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Do uiju mi dopire neiji glas, a stihovi oje pjeva poput vode mi zapljus uju rubov

e svijesti. Da mi je njiga, ja bih je itao, Da mi je pjesma, ja bih je pjevao! Osvrem se sve do ne oli o metara dalje od sebe ne spazim starca oji jednolinim g lasom ponavlja uplje tonove. O ruje mi je nepoznato i sve mi je udno: plavi ogrta u oji sam umotan, invalids a olica u ojima sjedim, a i sunce oje prodire roz rebrenice. Da plesati znam, ja bih plesao, Da stihove znam, ja bih ih pjevao, Da ivot imam, ja bih ga rtvovao, Da slobodu poznajem, ja bih je zgrabio. Po dvoritu se motaju mu arci razliita stasa i dobi, svi u plavim ogrtaima. Zbog neega su mi neobini. Svi djeluju izgubljeno. Iznenada mi iz prsa prema grlu poleti nezaustavljiva bujica osjeaja. Sitna bolniar a toploga, o ruglog lica nali jabuci urno mi prilazi, postavlja ru e na ramena i vie: Pomozite mi, pomozite!. Tr om se pribliava mu arac u bijeloj odori i nastoji me zadra ti u stolcu. Sjedi, zlato, sjedi!, vie Jabu oli a, to znai da se vjerojatno pomiem. Snagom misli po uavam se smiriti na stolcu i zagledavam se u starca na drugom raju prostorije. On pa zuri u mene i grozniavo mantra: Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj... Odvode me u sobu s revetom i Jabu oli a mi govori: Dat u ti sedativ, pa e ti biti bolje, zlato!. Osjetim ubod i odjednom mi glava i ru e postaju nepodnoljivo te e, a oi se s lapaju .

1. Ljeto 1973. Teheran

Moji prijatelji, obitelj i uliica Leti je u Teheranu spavanje na rovu uobiajeno. Suha se dnevna ega na on ponoi povl ai, a spava se budi lica o upana ranojutarnjim suncem i plua prepunih svjeega zra a. Moja je maj a za leti protivni toga i na to me podsjea sva e veeri: Stotine ljudi godinje padne s rova!. Moj najbolji prijatelj Ahmed i ja sva o ta vo upozorenje pratimo sa s rivenim sm ije om i zatim se penjemo uz stube u jo jednu no pod zvijezdama. Toli o su nam bliz u da ih, ini se, moemo dota nuti. Uliica pod nama utapa se u ola javne rasvjete, sj ena i zvu ova, a praznim olni om bruji automobil, pola o i tiho, ao da se trud i ni oga ne probuditi. Iz daljine dopire lave psa lutalice. Mama te zove, mrmlja roz tamu Ahmed i izmie se ruci oju sam roz smijeh podignuo ne bih li ga, toboe, udario. Kua nam je najvia u etvrti, pa je rov idealan za promatranje zvijezda. Omiljena na m je razbibriga nadijevati im imena po prijateljima i ljudima oje volimo. Ima li svat o svoju zvijezdu? pita me Ahmed. Samo dobri ljudi. A to si bolji, to ti je zvijezda vea, zar ne? Vea i sjajnija, odgovaram, ao i sva i put ad mi postavlja to pitanje. I zvijezda ti po azuje put ad si u nevolji, je li? Tvoja zvijezda i zvijezde ljudi oje voli. Ahmed zatvara jedno o o i podignutim palcem pre riva jednu od sjajnijih zvijezda . Dosta mi je zurenja u tvoje veli o, debelo lice. Onda uti i spavaj, smijem se, pogledom uranjajui u barunastu prazninu meu igliastim mr jicama svjetlosti. Oi mi lutaju do obzora i dobro mi poznatih vrhunaca planins og a lanca Alborz na granici pustinje i plavozelenoga Kaspijs og jezera. Misli mi l

utaju do po uavam odgonetnuti je li tama crna ili toli o tamnoplava da nali uje tinti. Zato se ljudi bez imalo ustezanja boje mra a? pitam se naglas. Ahmed se smijulji. Z nam i zato, zabavlja ga moj ras oan rjeni , izni ao iz brojnih proitanih njiga. Jed nom nas je moj otac pred obiteljs im prijateljima i roacima upitao to mislimo o ivo tu. Bez o lijevanja sam odgovorio da je ivot nesustavan niz predivno s ladanih vi njeta, meusobno povezanih strunom lica i vremena. Oevi su prijatelji zapljes ali i bilo mi je neugodno, a Ahmed mi je doapnuo da e me net o us oro proglasiti najsta rijim sedamnaestogodinja om na svijetu, pogotovo a o nastavim upotrebljavati izra ze poput bez imalo ustezanja i niz predivno s ladanih vinjeta. Upravo smo zavrili trei razred srednje ole i najesen postajemo maturanti. Kraju se srednjo ols e izobrazbe radujem ba ao i svi moji vrnjaci, ali radost mi muti oev p lan da me poalje u Sjedinjene Drave na studij graevinarstva. Otac mi je ne o, ao te rens i umar, uvao nacionalizirane ume od neza onite sjee drvea, a sada radi u uredu i nareuje itavoj vojsci umara. Iranu su potrebni inenjeri, podsjea me ad god mu se prui prili a. Na rubu smo prelas a iz tradicionalnoga, poljoprivrednog drutva u industrijs o, pa inenjers a diploma ameri og sveuilita u ovom trenut u znai fantastinu budunost. Osim toga, tu je i ast d te do raja ivota zovu: gospodine inenjeru!. Volim svojega oca i ni ada mu ne bih protuslovio, ali mrzim matemati u, uope ne el im studirati graevinarstvo i nimalo mi se ne bi svialo da me zovu: gospodine inenjer u. Sanjarim o studiju njievnosti, prouavanju anti e filozofije, evolucije, mar sizm a, psihoanalize, irfana i Bude. Svia mi se i pomisao na films u a ademiju na on z avret a oje bih, ao scenarist ili redatelj, mogao svijetu poruiti neto vano. ivim s roditeljima u graans oj etvrti, stanujemo u tipinoj irans oj ui s manjom o uni com i veli im dnevnim borav om te dvoritem s malenim bazenom oji se ovdje naziva houz. Kao i u svim drugim teherans im etvrtima, i ovdje se ue naslanjaju jedna n a drugu, a odvojene su viso im zidovima. Naa se uzdie dva ata iznad prizemlja, s mojom sobom pri vrhu, a eline stube povezuju golemu terasu s rovom. Najvia je to ua u etvrti, s pogledom na jug. Ne bih ivjela u ui oja gleda na sjever ni da mi je besplatno daju, esto ae moja maj a. U ta vim uama ni ada nema sunca, a bacili samo bujaju. Nije ni maturirala, ali o zdravstvenim problemima govori ao da je zavrila medici nu na Harvardu te za sva u bolj u ima ne i svoj lije : biljni aj protiv depresije , otopinu a acije za razbijanje bubrenih amenaca, cvjetni prah oji lijei upalu s inusa, suhe listie protiv a na i tablete od ojih izraste ao ua, ia o ona sama je dva ima neto vie od metar i pol. Nona se tiina sva oga jutra povlai pred zvu ovima ojima obitelji iz susjedstva poin ju dan, a na uliicu izlaze djeca svih dobi. Djeaci viu i meusobno se guraju nad jeft inim nogometnim loptama, a djevojice lutaju od ue do ue, zabavljajui se svojim dje voja im priama. U raznim se rajevima uliice o upljaju razliite s upine ena oje se s astaju prema meusobnoj na lonosti i prijateljstvu, a Ahmed ih dijeli na tri s upi ne: istoni, zapadni i sredinji traers i odbor. Ahmed je viso , mrav i crnomanjast, blistava osmijeha, snanih miia, iro e eljusti i oi u svijetle boje ljenja a. Sve ga to, po strunome miljenju moje maj e, ini sli om i p rili om zdravoga mom a, a uz to je jo i duhovit te vrlo popularan. esto mu govorim da bi mogao postati slavan omiar, samo ad bi taj bogomdani dar napo on ozbiljn ije shvatio. Da, da, ozbiljnije, odgovara mi. Mogao bih postati najozbiljniji la rdija u dravi. Upoznao sam ga ad mi je bilo dvanaest godina, ad se moja obitelj doselila u etv rt. Napala su me trojica ols ih nasilni a i, do su ostala djeca stajala po stra ni i gledala, Ahmed mi je pris oio u pomo. De i oji su me tu li bili su viso i, r upni i runi, pa smo obojica, unato juna im naporima, po upili batine. Ja sam Paa, predstavio sam mu se na on tunjave. Nasmijeio mi se i pruio ru u. Zato ste se potu li? upitao me. Nasmijao sam se. Ne zna? Pa zato si mi onda pomogao? Trojica na jednoga! Ne podnosim to. Naravno, znao sam da e nas i ova o prebiti, al i barem odnos snaga nije bio ta o nepoten ao ad trojica mlate jednoga.

Od tog mi je trenut a postao najbolji prijatelj. Osvojio me njegov osjeaj za ast i optimizam, a zajedni o nas je is ustvo u borbi jo vre povezalo. Mojega je pa oca, b ivega bo sa og prva a superte e ategorije, dogaaj nagnao da nas, na uas moje maj e, pone pouavati bo su. Pretvorit e ih u nasilni e, uzalud se alila i sva e veeri nastojala to ispraviti aom e te uine oja je zaudarala poput onjs e mo rae, uegle na ljetnome suncu. To e poniti ti ono emu te otac ui, izjavila bi i na on toga me natjerala da progutam ogavan nap ita . Volio sam bo s, ali zbog njezina sam ga lije a gotovo napustio. Na on ne oli o mjeseci treninga, ad su nam udarci postali esto i, brzi i po potr ebi snani, poelio sam revan s tri ols a nasilni a. Otac je u prolazu nauo neto o moji m planovima i odmah se umijeao. Sjedni ovamo, gospodine Paa!, naredio mi je jednoga dana na on treninga. Zatim je d omahnuo Ahmedu: Doi i ti, molim te! Naravno, gospodine Sahid! odazvao se Ahmed i, sjedajui mi, doapnuo: Mislim da smo u g abuli, gospodine Paa!. Kada naui bo sati, mudro je zaustio otac, postaje dio sports oga bratstva u ojemu nij edan lan ni ada ne bi dignuo ru u na slabijega od sebe. Maj a je istoga trenut a pre inula ono to je radila, prila nam i ustoboila se raj oca. Ali tata, a o ne smijemo tui slabije od sebe, oga emo, onda, tui? zapanjeno sam upit ao. Bilo bi glupo potui se s jaima od sebe, zar ne? Tata se trudio ne svratiti pogled na mamu oja ga je vrebala poput tigra pred po sljednji, smrtonosan napad na plijen. Nauio sam vas bo sati zato da se znate braniti, promrmljao je. Ne elim da nao olo iza zivate tunjave. Ahmed i ja nismo vjerovali vlastitim uima. Obeajte mi da ete se uvije drati pravila naega bratstva zahtijevao je od nas otac. Vjerojatno mu nismo odmah odgovorili. Obeajte! podignuo je glas. I ta o smo Ahmed i ja nevolj o uli u sports o bratstvo iji lanovi ni ada ne tu u na silni e oji slabijima od sebe razbijaju noseve. Tada jo nismo imali pojma da ta vo bratstvo uope ne postoji. Irad ima sree to nas je tvoj tata natjerao da mu to obeamo, dobacio mi je poslije Ahme d i obojica smo se nasmijali. Irad je, naime, sitan goljavac dugoga, iljatog nosa oji, zbog preplanula tena, izg leda ao Indijac. Pametan je, ima najbolje ocjene u oli te oboava matemati u i fi zi u, dva predmeta oja se meni najvie gade. Uvjeren sam da je zaljubljen u Ahmedovu stariju sestru jer ne s ida pogled s nje ad god se pojavi na ulici. A ne moe u prijateljevu sestru ta o zuriti. To nije t e ne a cura iz druge etvrti. Da sam na Ahmedovu mjestu, prebio bih ga ao vola u upusu, ali Ahmed je dru iji. Ej! dobaci mu te obino, svim se silama trudei da ne prasne u smijeh ada ga prepadn e. Pre ini buljiti u moju sestru jer u inae pre riti obeanje oje sam dao svetom brat stvu bo sa oga pobratimstva! Svetom bratstvu bo sa oga pobratimstva? apem mu roz smijea . Bratstvo i pobratimstvo i znae isto. Ne moe ih ta o sloiti u istu reenicu! Daj, zaepi! smije se Ahmed. Irad je prva etvrti u ahu. Ta av je majstor da vie nit o ne eli igrati protiv njega. Zato, do mi igramo nogomet, on igra ah sam sa sobom. T o pobjeuje? podrugljivo ga zapit uje Ahmed. Irad se pravi da ga ne uje. Jesi li i ada pobijedio sam sebe? nastavlja Ahmed. Jer, mogao bi. Mislim da nisi ta o jebeno opsjednut mojom sestrom. Uope nisam opsjednut tvojom sestrom, uzvraa Irad olutajui oima. N-da, naravno, ima glavom Ahmed. Zna to, a o ti ba ni a o ne uspije smlaviti samoga s ebe, javi mi pa u ti pomoi! Zna to? zezam ga. I mene je svojedobno smetalo to ti ta o bulji u sestru, ali sada mis lim... moda i ne bi bilo ta o loe da ti je ogor ahovs i velemajstor. Jezi pregrizao! stenje Ahmed. I pazi da ti u maminoj ostavi ne smu am napita od o jega e ti na njemu izrasti dla e!

Prijetnja i nije sasvim bezazlena, posebice sjetimo li se da mi je maj a, na tem elju vlastite e spertize i purijusa, dijagnosticirala te u introvertiranost. Zna li to se dogaa ljudima oji sve dre u sebi? esto me pita i, ne e ajui moj odgovo mah sama odgovara: Razbole se!. Kada se pobunim i aem da nisam povuen, podsjea me na to a o sam ao etverogodinja pao niza stube. U posjetu su nam bile dvije tete, dva uja a, djed i ba a, pa pro cjenjuje da je prizor mojega leta niza stube umalo izazvao dva srana i tri modana udara te ne oli o omanjih ireva. Slomio si pot oljenicu na tri mjesta! podsjea. Lijeni je re ao da od ta vih lomova i odrasli mu arci plau, ali ti nisi. A to je uasan stres. Zna to ti se zbog toga moe d ogoditi? Ne, odvraam. Moe dobiti ra ! Zatim triput pljune, a o bi ponitila zlomisao. Od povuenosti me lijei tamnim priprav om oji izgleda i mirie poput rabljenoga moto rnog ulja. Prigovaram, ali ona mi odgovara ne a utim i ne cendram. Mislio sam da mi to daje zato da budem otvoreniji, podsjeam je. uti, nareuje. Cendranje se ne rauna. A o eli uspjeti u ivotu, mora se prisiliti da oreniji. Povueni ljudi zavre ao usamljeni pjesnici i siromani pisci. Znai, ova o razmatra poslije Ahmed. Motorno ulje ti treba zato da postane otvoreniji, a onjs a mo raa zato da se suzdri. Saaljivo odmahuje glavom. Tebe e ta tvoja maj a s roz-nas roz sjebati.

Ljetne noi na rovu provodimo u sigurnosti ptije perspe tive. Zidovi nam ne gue rij ei, a strahovi ne obli uju misli, pa zato satima sluam Ahmedove prie o nijemim susr etima s Fahimom, djevoj om oju voli. Ispod glasa mi i iznenada ozbiljnoga lica opisuje a o je, ad ga je pogledala, zabacila dugu crnu osu i a o to sigurno znai da ga voli jer, zato bi inae samo zbog njega istezala vrat. Moj otac ae da Per zijanci vjeruju u sporazumijevanje bez rijei te da pogled ili gesta govore vie od i tave njige. On je majstor ta vog sporazumijevanja. Kad mu se moje ponaanje ne sv ia, samo mi dobaci otar pogled i to me boli vie nego tisuu vruih pljusa a. Sluam Ahmedove prie o Fahimi, ali pogled mi obino luta do susjednog dvorita, do ue u ojoj s roditeljima i mlaim bratom Kejvanom ivi djevoj a po imenu Zari. Ni ada ni sam vidio Fahimu, ali do Ahmed pria, zamiljam je ao Zari: lijepo obli ovanih jag odica, nasmijanih oiju i glat e, svijetle oe. Za ljetnih veeri Zari sjedi uz rub h ouza, pod stablom trenje u dvoritu i, itajui, namae noge u hladnoj vodi. Pazim da pre dugo ne zurim u nju jer znam da je zaruena za mojega prijatelja i mentora Ramina Sobhija, studenta tree godine politi ih znanosti na teherans om sveuilitu ojega svi , u ljuujui i roditelje, zovu Do tor. Jadno je eznuti za prijateljevom curom, pa tj eram misli o Zari im se sjetim Do tora, ali zbog Ahmedovih mi je zaljubljenih bul anjenja te o razbistriti um. Ahmed se sva oga dana bici lom deset minuta vozi do Fahimine etvrti ne bi li je u gledao barem na trenuta . Kae da dvojica starije brae paze na nju o om so olovim i da svi u susjedstvu znaju a o bilo a vo petljanje s njom znai slomljen nos, iaenu vilicu ili golemu ljivu pod o om. Da Fahimina braa saznaju oli o mu se svia, ae Ahmed, na njemu bi itave ostale te ui jer bi ga zacijelo isje li na omadie. No, njega je te o smesti. Svojedobno se, pomno pazei da Fahimina braa u to doba bud u na ulici, namjerno bici lom zaletio u oblinji zid. Na sav je glas jau ao i sten jao od boli, pa su ga momci odveli ui, dali mu aspirin i omadom t anine mu imob ilizirali zglob. Fahima je stajala te ne oli o ora a dalje i bilo joj je potpu no jasno a ve su namjere zgodnoga neznanca. Otada Ahmed redovito i bezbrino bici lom odlazi u Fahiminu etvrt, ondje satima s n jezinom braom avrlja o trenutanom i buduem sastavu irans e nogometne reprezentacije te tvrdi da mu nimalo ne smeta to su dosadni da bi najradije pla ao, sve do ima prili u pribliiti se Fahimi. itava poslijepodneva provodi u igranju nogometa s nji ma i, ia o mu to ni a o ne ide, uvije eli biti na golu. Do drugi de i tre za lopt om, on stoji potpuno nepomian, toboe branei gol svoje momadi, a zapravo promatrajui F

2.Fahimine suze i Zarina mo ra

osa

ahimu oja ga gleda s rova. No, na on samo ne oli o uta mica suigrai ga izbacuju s gola jer je toli o oaran Fa himom da gotovo ni ada nije spreman za protivni e napade i njegova momad redovito gubi s pet do est golova razli e. S njegovim se u ljuivanjem u terens u igru stanj e popravlja i momad poinje pobjeivati, no sada mora trati za loptom i ne moe se vie ni jemo pogledavati s Fahimom. Zbog toga mi iznosi nov plan. Sljedeeg bih dana trebao s njime poi do Fahimine uli ce, a on e me upoznati sa svojim novim prijateljima i ne a o me ubaciti u protivn i u momad. U odlunom trenut u igre udarit u ga u oljeno, a on e odglumiti straan pad i te u ozljedu. Na on toga e moi biti jedino golman, a osim toga e postati juna om j er igra uspr os bolovima i time e sigurno zadiviti Fahimu. Pristajem na Ahmedov plan, ali dubo o u sebi zabrinut sam zbog toga to bi Fahima mogla misliti o meni na on to ga napadnem. Tjei me jedino pomisao da emo joj jednog a dana objasniti a o je cijela stvar bila namjetena samo zbog toga da Ahmed pono vno postane golman. Samo pazi da me zbilja ne ozlijedi, upozorava me Ahmed roz smijea . Bolje bi ti bilo da u bolnici imaju deurnog ortopeda, odgovaram mu u istome tonu. Ma, daj! Zna da imam rh e osti. Samo me lagano gurni i ostalo prepusti meni. Plan nam izvrsno uspijeva. Ahmedov portret mladia u agoniji toli o je uvjerljiv d a zasluuje Os ara, a igra u ulozi ozlijeenog golmana vrijedna je zlatne medalje. D o sav blista zbog Fahiminih pogleda, bojim se da bi se zbilja mogao ozlijediti juna im s o ovima ulijevo, udesno, pod noge napadaima, i sve to na asfaltu. Ni a o mu ne uspijevamo zabiti gol. Ru e i la tovi prepuni su mu ogrebotina, a hlae raz derane na oljenima. Na on sva oga se zaustavljenog napada mrti od boli, isputa lo ptu i podie pogled prema rovu s ojega ga gleda Fahima. Jedanput a uspijevam uhv atiti smijea oji mu dobacuje. Jedan Fahimin brat primjeuje da gledam prema rovu i znam da mu se od tog trenut a ne sviam, ba ao to se ni meni ne svia ada Irad zuri u Ahmedovu sestru. Na odlas u mi ne eli pruiti ru u. Odmjeravam ga. Vii je i rupniji od mene, pa odlazim s utjen om pomisli da neu pre riti zavjet svetom bratstvu bo sa og pobratimstva a o tip i a da napadne mene ili Ahmeda. Ne oli o tjedana na on toga sjedim na rovu, u mra u, a oi i ui ispunjava mi um vje tra u us omeanim ronjama. Odjednom zaujem a o se vrata Zarina dvorita otvaraju, pa zatvaraju. Nemoj gledati, govorim sam sebi, ali dah mi se ubrzava zbog toga zvu a. To je vjero jatno samo Kejvan, uvjeravam se i s lapam oi, no srce mi uca sve bre i shvaam da mir ei ujem jo bolje. Bosa stopala tap aju po dvoritu, voda u bazeniu ubori od po reta nje inih nogu, a stranice njige ute ao to su toli o puta inile i pod mojim ru ama. Ahm ed dolazi na rov na on to ona o ree etvrtu stranicu. utei sjeda na zidi meu naim dvj terasama i druim ru ama pali cigaretu. Pod svjetlom rat oga plamena ibice u o u mu opaam suze. to se dogodilo? pitam, a zbog izraza na njegovu licu neto me stee u prsima. Odmahuje glavom ao da nije nita, ali ne vjerujem mu. Perzijanac sam, suvie navi a o na nevolju da bih je odagnao ad mi po uca na vrata. Sigurno? ustrajan sam, a on lima glavom. Putam ga na miru jer i sam to elim ad mi se ne razgovara. Ne o vrijeme s amenjeno sjedi, ar cigarete pola o mu se primie prstima, a onda proa pe: Ima udvaraa. T o ima udvaraa? pitam, bacajui pogled prema Zari. Vodeni odraz mjeseine, obasjan bje lo osnim sjajem njezinih nogu, blijeti poput te uega zlata. Fahima. Tip oji ivi ne oli o ua dalje sutra naveer njoj alje roditelje. Kao da mi je net o izbio sav zra iz plua. Ne znam to bih mu re ao, ba ao i veina l judi oji uporno zabijaju nos u tue poslove. Predbacujem sam sebi to sam ga uope ita pitao i toboe se zadubljujem u dale o svjetlucanje grads e rasvjete. Kada si saznao? izustim napo on. Kada si danas otiao, poao sam s njezinom braom u dvorite popiti vode i onda su mi re li. Je li i ona bila tamo? Da, odgovara i napadno podie pogled prema nebu ne bi li zaustavio suze. U trenut u d

o su mi to govorili toila mi je vodu u au. Zastaje da bi povu ao dim iz zaboravljen e cigarete i nastavlja: Nagnula se nad mene i cijelo me vrijeme netremice gledala u oi. Odmahuje glavom i izvija usnice u dale nagovjetaj smije a: Bila mi je ta o bl izu da sam osjetio a o die, mirisala je po neemu istome... sapunu, ali svjeije. Nje zin me brat pitao hou li joj estitati, ali nisam mogao izustiti ni rijei. Gazi cigaretu, sputa pogled, a niz obraz mu se slijevaju suze. Premlada je apem. Kvragu, pa samo joj je, oli o? Sedamnaest? Ne mogu samo ta o udati sedamnaestogodinju lin u! Ahmed nijemo odmahuje glavom. Moda e njezini roditelji odbiti pronju, hvatam se za najmanji traa nade. Njezini ga oboavaju, smije se gor o do iz utije izvlai drugu cigaretu. Dvadeset i es t mu je godina, zavrio je fa ultet, radi za ministarstvo poljoprivrede, ima auto, upuje uu u Teheran Parsu . Nee ga odbiti. Pali cigaretu i nudi mi jednu iz utije. Pada mi na pamet da bi mi se sva oga tr enut a nad glavom mogao pojaviti otac i dobaciti jedan od onih pogleda oji bole vie od tisuu vruih pljusa a, pa odbijam. Dao bih sve da mogu odagnati Ahmedovu tugu. Obojica proivljavamo jednu od najvanij ih noi u ivotu i svoju prvu mladena u rizu. alostan sam, ali, ru u na srce, pomalo i uzbuen. Osjeam se zrelo. Zna li a o mi je te o? pita me Ahmed ispuhujui dim. Pa..., o lijevam, ar o elei podijeliti dio njegove boli.

Samo sam itao o tome, priznajem posramljeno, ali tada bacam pogled prema Zarinu dvo ritu i dodajem: Ali mogu zamisliti!. Kasno sljedeega poslijepodneva Ahmed me poziva da poem s njim u Fahiminu etvrt. Pri stajem, ia o se bojim njezine brae, pogotovo onoga oji me mrzi zato to se ponaam ao Irad. Sunce zalazi i svjetla se pola o pale, ne i su ljudi, a o je to obiaj u Teheranu, upravo zalili drvee u dvoritima i ploni e pred uama, pa se zbog mirisa vl anoga sumra a ega ini neto podnoljivijom. S upina linaca bui igrajui zavrnu nogometn ta micu te veeri, gospoe iz susjedstva avrljaju, stisnute jedna uz drugu, a mlade d jevoj e hihoui eu ru om pod ru u. Ni ada jo nisam vidio Ahmeda ta o tunoga. eemo gore-dolje ulicom, sva i put u prolaz u zastaj ujui po raj Fahimine ue. Osjeam da je s druge strane, ae i zatvorenih oiju aslanja elo na zid. I ona zna da sam ja ovdje, ape. Udiemo isti zra . Prilazi nam s upina moma a oji prepoznaju Ahmeda. Zapoinju razgovor, ali ne pria nam se, pa odlazimo. Pri sljedeem prolas u po raj Fahimine ue Ahmed zastaje i a am a se oslanja o amen, poput umornoga ratni a u podnoju tvrave. S druge strane zida odrasli razglabaju o doivotnoj vezi dvoje mladih ljudi. Nevje stina maj a u ta vim situacijama sja od sree i ponosa, osim a o prosac nije ne i jadni . Proeva se maj a pa dri mirno i ponaa civilizirano, biljeei u pamenju sve poje inosti oje bi joj mogle spasiti obraz a o ne doe do povoljnog raspleta. Pamtit e ih sve do s lapanja bra a jer, t o zna to se moe dogoditi izmeu dvoje potpunih stra naca. A o na raju sve propadne, sva i se podata moe upotrijebiti u vlastitu or ist. Nita ne ostaje nezapaeno: od boje tapeta u dnevnom borav u do veliine stranjice potencijalne punice. Neto oputenije oeve vie zanimaju pie, hrana i hvalisanje stvari ma s ojima se oevi obino hvale: veze i poznanstva na vanim poloajima ili zgodno zem ljite raj Kaspijs oga jezera oje su upili po povoljnoj cijeni. U pratnji je ob ino i s upina strieva i teta a, obiteljs ih prijatelja i roa a oji u dogaaju sudjel uju s veli im zadovoljstvom i zato to nemaju pametnijega posla. Razgovor se uglavnom vrti o o novca. to sve ima prosac? Kuu? Auto? Koji model i go dite? Bilo bi dobro da je ameri i, buic ili ford. Koli o iznosi miraz? Koli o e to m sretnom prigodom proeva obitelj platiti nevjestinoj? Koli a e biti alimentacija d oe li do rastave? Nevjesta i prosac obino sjede to dalje jedno od drugoga i ute. Izb jegavaju se a i pogledati. Znam da Ahmeda mui to se vrzma Fahiminim mislima do bez rijei sjedi u sobi prepuno j ljudi. I mene bi zanimalo da sam ojim sluajem zaljubljen u Zari i da je udaju

___________________ etvrt u istonom dijelu Teherana. U doba u je jedna od najnovijih i najmodernijih

ojemu se odvija radnja ovoga romana bila

za bilo oga drugoga osim za Do tora. Zanimalo bi me misli li na mene, je li se dotjerala i, a o jest, pitao bih se zato. Ne bi li mojega suparni a trebala naves ti na pomisao da je runa i da se njome ne eli oeniti? Da ne i mu arac gleda u njezin e predivne plave oi i pritom zamilja a o je grli, dodiruje po licu te se privija uz njezino toplo tijelo, umro bih od ljubomore. Hvala Bogu to nisam zaljubljen u Zari! Jadan Ahmed, mora da je na pa lenim mu ama! Ostajemo ondje do deset sati, ali iz Fahimine ue nit o ne izlazi. Bici lima se v raamo u svoju etvrt, na brzinu veeramo i odlazimo na rov. Sati se vu u u grobnoj t iini, a obrisi planine Alborz puu po mranom obzoru poput naputena psa. Vruina ne poput a, pa se ini ao da danima sjedimo i u tiini se znojimo. to uope rei sedamnaestogodinj em mladiu, zaljubljenom u sedamnaestogodinju djevoj u oju upravo prodaju na drabi za ne oli o tisua perzijs ih tumana i radi dvojbena obeanja o srei? Mislim da bi joj trebao rei da je voli, izgovaram iznenada. Ahmed prezrivo fr e. I to bih s time postigao? Osim toga, misli da ve ne zna? Moda zna... moda misli da je moda voli, ali nije sigurna. Nisi joj nita re ao, a bogme niim to nisi ni po azao. Sva oga joj dana to po azujem, ali bez rijei, odvraa. Smijeim se zbog njegova odgovora. Ahmede, jedino se ona moe usprotiviti tom vjenanju. Dodue, roditelji je ipa mogu pr isiliti da se uda, pa ne znai da bi tvoj postupa ita promijenio, ali mora joj dati razlog za borbu. Misli da bi se mogla boriti? dre mu glas od is rene nade. Mislim da bi mogla, a o neto uini. A a o ne reagira, nita nisi izgubio! Nad Zarinim se vratima pali svjetlo i ona izlazi u dvorite. Draesno se sputa na ol jena po raj bazenia, naginje se u stranu i priginje nad vodu ne bi li ta o odagnal a neumoljivu nonu vruinu. Moi osu te je zatim spretno svija i uvruje na potilja , a niz vrat i lea cijede joj se api vode. Ni sam ne znam oli o dugo zurim u taj prizor, a onda odjednom shv aam da me Ahmed promatra. Da le, ae, zamiljeno se eui po glavi. Misli li da bi Zari ponovno razmislila o udaj Do tora ada bi joj net o izjavio ljubav? To nije... to je drugo, promucam. Tvoje pitanje nema osnove jer se Zari eli udati za Do tora. Osim toga, sad ne razgovaramo o Zari i meni, nego o tebi i Fahimi. Ahmed se grize za usnicu ne bi li pri rio smijea : Misli da bi se suprotstavila roditeljima?. Ve sam ti re ao da je Zarina situacija dru ija, odbrusim mu. Nisam mislio na Zari. Govorim o Fahimi. Ovog se puta a ni ne trudi pri riti smijea . Da le, misli da bi se mogla suprotstaviti roditeljima? ponavlja. Lagano tresem glavom ne bih li odagnao preostale misli o Zari i, netremice ga gl edajui u oi, odgovaram: Ljudi svata ine zbog ljubavi. itave su njige ispisane predivnim priama o tome, to ni je samo mata. Sve su te prie dio ljudi oji su ih napisali, a itatelji iz njih mogu izvui neprocjenjive ivotne pou e. Smijui se zbog ara s ojim sam to izgovorio, Ahmed odvraa: Znam, trebao bih vie itati! Sljedeeg se jutra na rovu budim sam, pod suncem oje se popelo ve viso o na nebo, i jasno mi je da sam spavao neto dulje nego inae. Snena mi se magla naglo razilaz i pred oima ada shvatim da Ahmeda vie nema, pa trim u prizemlje, navlaim cipele i m rmljam pozdrav majci oja mi se po hodni u pribliava s veli om aom motornoga ulja, pripremljenoga posebice za mene. Mrtim se i hitro je zaobilazim, jurei prema bici lu u dvoritu. Kamo e? Nisi jo doru ovao! vie za mnom. Nemam vremena, dovi ujem s aui na bici l, a ona me prati poluglasnim psov ama. O reem pedale najbre to mogu, ali ada napo on stignem do Fahimine ulice, od prizor a mi se smrai. S upina moma a nastoji zadrati dvojicu Fahimine brae, a Ahmed stoji pred njima, lica oblivena rvlju. Ulicom odzvanja vi a i vris a iz oje razabire m glas Fahimina najstarijeg brata a o Ahmedu nareuje da se gubi. Ahmeda nit o ne zadrava. Mirno stoji na ulici. S aem s bici la i tr om mu se primiem. to je bilo? pitam uzrujano. Ne odgovara mi, pa pretpostavljam da se dogodilo najgor

e i o reem se prema napadaima. Zauzimam borbeni stav, lagano pos a ujem i ustro maem dlanovima ne bih li ih ugrijao prije stezanja u a e. Ahmed se blago smijei i hvata me za ru u. Posluao sam te. Po uao sam Fahimi rei da je volim, objanjava, upirui prstom u upla anu djevoj u na rovu. No, ini se da me uo cijeli svijet. Fahima nas promatra, potpuno svjesna da je sedamnaestogodinji moma upravo uinio p rvi ora prema odrastanju u mu arca i zbog tog se ora a osjea ao ena mnogo vie ne go zbog svih teta a, strieva i obiaja prethodne veeri. A o se ve mora udati za ovje a ojega su joj odabrali roditelji, barem zna da je voli net o t o je zbog ljubav i spreman suprotstaviti se tradiciji. Zbog Ahmeda se nadam da je i ona spremna suprotstaviti se roditeljima. Ne oli o dana poslije maj a za veerom spominje da je ula za dragu djevoj u iz susj edne etvrti oju roditelji prisiljavaju na udaju za ovje a ojega ne voli. Ne poznajem je, ae. Ali ba je alim! Pomno je sluam, ali pravim se nezainteresiranim. Kau da se za ljuala u sobu i ne eli izii, niti bilo s ime razgovarati, ae. Otac odmahuje glavom. Irans i bi roditelji napo on trebali shvatiti da su due njihove djece vanije od tra dicije, ae, a zatim se obraa meni. Vi, mladi, trebali biste, pa , sami preuzeti odg ovornost za vlastitu budunost. A o je net o dovoljno odrastao da ga udaju ili oene , onda je, bogme, dovoljno odrastao i da sam odabere partnera. Maj a s odobravanj em ima glavom. Poslije veere sjedim na rovu i po mirisu cigarete i zvu u ora a prepoznajem Ahm eda mnogo prije nego to je sjeo po raj mene. Imam li i ja zvijezdu tamo gore? pita, ali znam da ne oe uje odgovor, pa i dalje uti m. Evo, tu je tvoja, po azuje na jednu sjajnu zvijezdu na rubu obzora. Blistava je, os lijepit u od njezina sjaja! Nisam to ja, odvraam toplo. Preblistavo je to za mene. To mora biti Fahimina zvijezd a. Svijetli jae jer misli na tebe. Ahmed uzdie, lijee i zatvara oi. I ja inim isto, svjestan da priguena simfonija nonih zvu ova nije ni priblino dovoljno glasna da bi nam stiala brige. Udiem miris vlanog asfalta i uivam u nonom povjetarcu oji mi miluje s lopljene vjee.

Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran U polusnu se pod po rivaem i iz udobne topline premjetam na hladan dio reveta. Lei m nepomino i ne otvaram oi jer sam preumoran za sve to bi me moglo doe ati u zbilji. No do uiju mi dopire lup anje tapa, utanje papua po linoleumu i prigueno ucanje sata u ladici nonog ormaria. Zatim sve utihne i od toga se budim. Sam sam u sobi, izgu bljen bez stareve ritmine mantre. Ponovno se o reem, ali moje se staro mjesto na r evetu ve ohladilo. S lapam oi ao da ih vie ni ada neu otvoriti. Budim se na on ne oli o minuta, ili moda i dana. Dlanovi i podla tice pre riveni su mi ruiastim mrljama nove, zdrave oe. Osjetljive su, ali ne bole. Zar sam se ope ao? Zato? Ka o? Net o me po uao ubiti? Zapravo mi je svejedno. Srce mi bolno uca u sljepoonicama, a za sva i se udah borim s te im teretom na prsima. Snovi me proganjaju nou i danju. Crni se oblaci nadvijaju nad moju roditeljs u uu i gotovo ih dotiem s rova, a onda me s nogu obara iznenadno sijevanje munje. Ot varam oi i na dragom raju sobe spazim invalids a olica. Zar sam nepo retan? Da nisam pao s rova, ao to se maj a uvije pribojavala? Ili me net o gurnuo? Zato? Hvata me drhtavica i opet gubim svijest. Kada ponovno otvorim oi, na rovu sam, pod jo mranijim nebom. Mu arac u crnom odijel u stoji na ulici i podie zlo oban pogled prema meni. Uz golemu glavu prislanja ru u s radijs im dojavljivaem i neto govori, ali rijei mu se pretvaraju u bijesan url

i oji mi u uima odje uje poput gromova. Praina i zemlja s uliice u vrtlogu se hla dnog vjetra uzdiu u zra i zims im mi sivilom zastiru o olinu. Ni sam ne znam drem li zbog obla a, ili stranca s ulice. 3.Ljeto 1973. Teheran

Crvena rua Te o da bi Do tor i ome mogao biti antipatian. Smee su mu oi uvije nasmijane i blag o uveane sta lima debelih, o ruglih naoala, zbog uglaene vanjtine izgleda poput mlad og profesora, a mirnoom i dubo im, njenim glasom razoruava i najljue neprijatelje. S tanuje s roditeljima nedale o od nas i esto svraa u posjet Zari. Do naganjamo loptu po uliici, ponaa se poput pravog navijaa, ali bodri obje strane i redovito hvali nesebine igra e poteze. Stalno ga pozivamo u igru, ali uvije r oz smijeh tvrdi da je prestar ili togod slino. Potom se o ree Zari oja dobrohotn o slijee ramenima, ao da mu eli rei ne a radi to hoe, i na raju nam se ipa ne prid ruuje. Shvaam i zato. Susjedi bi sigurno ogovarali ada bi mladi intele tualac, zar uni najljepe djevoj e u etvrti, poeo na ulici s lincima natjeravati plastinu loptu. Vrlo cijenim Do tora, ali ne uspijevam se suzdrati od matanja o Zari, ia o to ni a da ne bih priznao, pogotovo ada se sjetim oli o zezamo Irada zbog Ahmedove sest re. Nain na oji o njoj razmiljam najee je sasvim neduan. Najvie to sam i ada sam seb opustio bilo je prielj ivanje da mi budua supruga bude poput nje: pametna, lijepa, profinjena, dobro odgojena i pristojna, to je, barem sam tada ta o mislio, sve to mu arac moe poeljeti od ene. No razmiljanje o Zarinim vrlinama u jednom mi je trenut u izma nulo nadzoru i preraslo u matanje o poljupcu ojim bismo zapoeli prvu branu no. Do mi je matu zao upljao prizor njezinih s lopljenih oiju i sve bliih usnica, a nosnice mi ispunjavao njezin opojan miris, rv mi je uzavrela poput vode na ted nja u, pa sam se istoga trenut a morao prisiliti da prestanem. Otada vie ne razmil jam o njoj. Barem ne na ta av nain. Barem ne svjesno. Do tor stalno ita, a i do hoda ulicom. Ahmed se une da ga je ne oli o puta vidi o a o se zbog toga sudara sa stupom javne rasvjete, a ja sam se upravo zbog itan ja sprijateljio s njim i smatram ga mentorom. Sviaju nam se gotovo iste njige. V eli je poborni filozofije Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Jean-Paula Sartrea i Bertranda Russella, a unu mu bibliote u rase ba sve drame Bertolda Brechta i G eorga Bernarda Shawa te djela najveih ameri ih romanopisaca, poput Jac a Londona, Johna Steinbec a i Howarda Fasta. Upoznali smo se pre o Ahmeda oji mi je jednom napomenuo da je Do tor najpametnij i li u etvrti i potom uz zadir ivanje dodao: Pametniji od tebe!. apnuo mi je i: Misli m da je jedan od onih oji mrze aha!. Ne udi me, odvratio sam jer znam da se dosta studenata opire ahovoj di taturi, ali m orao sam pitati i to toga Do tora ini ba ta o silno pametnim. Ne zovu ga bez razloga Do tor, odgovorio mi je Ahmed sviso a. Mislim, nije lijeni , to zna, ne? Nasmijeio sam se i limnuo. Sve je proitao. Sve zna. iva je enci lopedi a. A to ti je to enci lopedi a? narugao sam se, ali Ahmed je zanemario moju primjedbu. Jedino se on, od svih ljudi oje poznajem, slui s vie uenih rijei od tebe. I stalno n eto govori o politici. Hvala Bogu, ti barem to ne radi! po azao mi je dlan, ao da e me pljusnuti. Nasmijao sam se. S vremenom se zbliavam s Do torom i njegov mi mar sisti i rjeni postaje ugodna sva idanjica. Govori mi o historijs om materijalizmu, dijale tici, determinizmu, cen tralizaciji i a umulaciji apitala, a usta su mu uvije puna citata iz djela ueni h teoretiara, poput Louisa Althussera, Ericha Fromma, Antonia Gramscija i mnogih drugih, u Iranu strogo zabranjenih autora. Zanima ga i ime se ja bavim u slobodno vrijeme te to mi najbolje ide u oli. Sav se ozari ada mu aem da i ja oboavam itat i. ije su ti njige najdrae? znatieljno pita. Pa, dosta volim Gor oga, odgovaram o lijevajui, pomalo nesiguran pred ovje om ojega Ahmed naziva enci lopedi om. Zapravo, volim sve rus e pisce. Dostojevs og, Soloh ova, Pu ina...

Zbilja? ozari se. Pa gdje si dosad, stari? To je fantastino! Na on podulje rasprave o rus oj njievnosti i njezinu utjecaju na boljevi u revoluc iju 1917., odjednom me pita: A to misli o poloaju naih selja a?. S obzirom na ono to mi je Ahmed re ao o njemu itanje me ne iznenauje, ali prije nego to uspijevam ita izustiti, sam mi odgovara: iv e u stranim uvjetima. Jesi li i ada bio na selu?. Odgovaram potvrdno. Ljudi mi govore da se previe zanosim idealima, ali ja svejedno sanjam o danu ada nit o nee poi na poina praznoga eluca. Htio bih da se sva om ovje u prui mogunost obr zovanja u ojem bi ostvario svoje potencijale, a najvanija mi je ravnopravnost i pravda za sve, bez obzira na lasu i socijalni status. Njegova su is renost i gorljivost gotovo opipljive. Svia mi se. Ne znam a o ti gleda na to, ali ja bih volio postati ne a vrsta seos og misionara . Pomagao bih ljudima opati bunare, po azivao im nove tehni e navodnjavanja, sj etve i proiavanja vode. Zna li oli o ljudi godinje umre od trovanja zagaenom vodom? Odmahujem glavom. Odmahuje i on, lica preplavljena dubo om tugom. Htio bih im po azati a o preuzeti odgovornost za vlastiti ivot, a ne da stalno e a ju Boju pomo i spas od nevolje. Razumije me? Naravno, smijeim se i smjesta odluujem da u, ada porastem, biti poput Do tora: dobar , pametan, vizionar i, zato ne, idealist. U tom nam trenut u Zari prilazi s pladn jem hladnih napita a. Sigurno si edan, miluje mi ui blagim glasom. Ba te gledam, ot ad si uao u uu, nita ni o usio. Gledala me? ovjee! Kao u daljini ujem a o me Do tor nudi piem, ali srce mi je zasta lo i ne uspijeva se izvui iz arolije Zarina glasa. Gledam ga u udu i ne shvaam a o mogu ta o cijeniti ovje a ojemu toli o zavidim. Do tor ima posao i sudjeluje u obiteljs im tro ovima od dvanaeste godine, ada mu je otac doivio stranu nesreu u radionici u ojoj je ao metalur i radni radio na t aljenju. Jednoga je dana, pri raju dvostru e smjene, bio toli o umoran da je samo na se u ndu zaspao i ta o gadno ope ao desnu ru u da su mu je morali amputirati se undu na on dolas a u bolnicu, pria mi oiju zamagljenih suzama. A godinama je prije toga, ao mlad ovje , patio od stranih migrena. Kada bih ga, ao dijete, pitao a o da m u pomognem, samo bi se nasmijao i re ao mi ne a ga poljubim u elo. Onda bi, ad b ih ga poljubio, pos oio i radosno povi nuo da mu je glavobolja, eto, odmah presta la. Tuno odmahuje glavom i blago se smijei. Sva i bi mi put zahvalio i dao mi novi, pa me ta o i poeo zvati Do torom. Dugo sam m islio da ga poljupcima doista mogu izlijeiti, pa sam, do je leao u bolnici na on amputacije, sva e veeri dolazio i ljubio mu zavoje na ruci. Trljajui elo ao da s nj ega u lanja bol, na raju dodaje: Dali su mu ot az zbog nemara. Na on dvadeset p et godina predanog rada. To ti je apitalizam!. Do govori o politici i religiji, Do tor se doima ao vul ans a erupcija iz inae mirnoga planins og vrhunca Damavand . Jedino se, ad je rije o tim dvjema temama, u spijeva razbjesniti. Mrzi aha i mule, uene vjers e voe. ah je di tator i zapadnja a marioneta, ae a ad je o mulama rije, radije bih poljubio zvear u nego ijednome od njih pruio ru u!. _________________________ Najvii vrh Irana (5610 m), ugasli, ali potencijalno a tivan vul an, nalazi se u p lanins om lancu Alborz. Toli o ih mrzi da na on djedove smrti ne eli na sprovod pozvati mjesnoga sveeni a. to e nam on? svaa se s ocem, ali na raju ipa poputa pred roditeljs om eljom da djed ude po opan u s ladu s obiajima. U to je doba bruco, a ja pohaam drugi razred gimnazije. Shvativi oli o mu je odvra tan odlaza sveeni u, aem mu da u poi s njim i on to objeru e prihvaa. Mula je sred ovjean debelj o golema trbuha i guste, prosijede brade te elave glave na vrhu oje se ustoboio bijeli turban. Pod estenjastom mantijom nosi bijelu oulju i crne hl ae te postavlja uobiajena pitanja: oli o je po ojni u bilo godina, od ega je umro,

t o su tugujui. ini se da is reno suosjea s Do torom. Zbog pria o mulama i njihovim opainama o ojima mi Do tor esto govori, ugodno sam iznenaen ljubaznou toga dragog, dobroudnog ovje a. No, usred pitanja o po ojni u mula odjednom sputa pogled prema z emlji i pita: to ste ono re li, oli o je godina ba i?. ezdeset dvije, o lijevajui e Do tor. Pa, uope nije stara, nehajno dobacuje sveeni . I t o e se sada brinuti o njoj? Sirotic a jo pred sobom ima itav niz godina. Polae ru u na Do torovo rame i uz pogled oji odrasli dobacuju djeci ada ih neemu ele pouiti ae: Zna, sine, ada Bog zatvori jedna vrata, uvije otvori druga! Reci mi, da le, gdje ti stanuje ba a! Do tor je s amenjen od bijesa. Grubo otresa mulinu ru u s ramena, o ree se na pet i i tr om naputa damiju. Do jurim za njim, ujem a o bijesno psuje. Pro leti pizdun! si e. Uvalio bi mi se ba i! Samo ne a proba! Razmotat u mu turban s na azne ti ve i njime ga zadaviti! Kada bi ahova tajna policija SAVAK saznala za njegovu zbir u zabranjenih njiga, Do tor bi zavrio na viegodinjoj robiji. Zato mu jednom, na on povrat a iz njiare, g ovorim o tome a o je i moj otac svojedobno s rivao zabranjene njige u malom s rovitu oje je imao u ormaru. Kad mi je bilo est godina, SAVAK nam je upao u uu, aem. Mama ih je na dvorinim vrati a po uala zaustaviti, ali samo su je odgurnuli. Tata je itao u radnoj sobi, ali a d je zauo omeanje, bacio je njigu na pod i pobjegao. Ja sam je, nita ne mislei, po upio, uao u s rovite i zatvorio za sobom vrata. Nemam pojma zato, moda zato to je ta ta to s rovite nazivao 'naom malom tajnom' i traio od mene da se za unem da ga ni o me neu spominjati. Pota nut smije om na Do torovu licu, nastavljam: Agenti su ne oli o sati pretresali uu, ali nita nisu pronali. Otili su praznih ru u, a tata otada z abranjene njige vie ne dri u ui!. Dobro da se nisi uguio u tom s rovitu, suosjeajno i s divljenjem napominje Do tor. Pa i nije bilo ta o strano, odvraam. On s ida naoale, njeno mi sputa ru u na rame i toplim glasom izgovara: Je li ti i ada it o re ao da ima ono neto? Vjerojatno sam izgledao potpuno zbunjeno jer me ve sljedee se unde zapanjeno pita: Ni ada nisi uo za ono neto? Odmahujem glavom . To je neprocjenjiva vrlina oju je zapravo vrlo te o jasno protumaiti, objanjava, no po azuje se u postupcima veli ih ljudi. Obasipanje znanih i neznanih ljudi pretjeranim, ali ne osobito is renim omplime ntima stari je irans i obiaj oji se naziva taarof, ali u Do torovim oima tomu nem a ni traga. Ma, ba sam pravi veli i ovje , mislim i crvenim. Potajno udim za prijateljevom zarun icom i jedva e am da bo sa o umijee primijenim na nosu ne oga nasilni a. Vidjevi da mi je neugodno, Do tor brzo mijenja temu. Zna a o su uhvatili onu s upinu, zar ne? pita me, mislei na s upinu mladia i djevoja a oje je SAVAK uhitio zbog planiranja ahova ubojstva. Pretresali su jednu uu u p otrazi za zabranjenim njigama i pronali nacrte. Kimam glavom jer mediji ve tjednima najavljuju da e televizija prvi put u irans oj povijesti uivo prenositi suenje oje pobuuje veli o zanimanje. Inae se uglavnom pra ve da oporbenjaci, poput lanova stran e Tudeh, omunista i islams ih mar sista ne postoje, ili im nadijevaju ozloglaen pridjeva harab- ari, nazivajui ih jo i subve rzivnim elementima, teroristima i ljudima oji su zbog politi e spremni na sva o ja a zlodjela. Irans i se narod slubeno pri azuje ao beziznimno odan ralju svih raljeva: ahanahu Muhamedu Rezi Pahlaviju, SAVAK sva o spominjanje politi e oporbe smatra svetogrem ravnim nije anju Boga, a mediji se, uspr os svim uhienjima, muenj ima i nepre idnom guenju oporbe, dodvoravaju ahu ao da je sve divno, jer ivimo u s lici i prilici demo racije. Kau da e lanovi s upine uivo na televiziji plaui moliti oprost, aem. I da e ih a lovati, a o bi ispao blag i milostiv. Do torovim licem prelijee udna, gotovo podrugljiva grimasa, a zatim odmahuje glavo m i ae: Veli i bi se metar sa svojim cir usom mogao prilino iznenaditi!. Vraajui se u uliicu, nailazimo na Ahmedovu ba u. Izgubljeno lunja, unosi nam se u l

ice i ljubazno zapit uje: Jeste li vidjeli mojega mua? Do tor i ja se zna ovito pogledavamo. Mu joj je umro prije dvije godine. Ne, nismo ga ve dugo vidjeli, ba o, odgovara Do tor. Moemo li vam a o pomoi? Ba ica se na rat o zamisli. Ba udno, ae. Nit o ga nije vidio ot ad smo ga prije ne oli o godina po opali. Jesam l i vam ve priala a o smo se upoznali? Obojica smo priu uli ve tisuu puta, ali uz smije odmahujemo glavom, pa nam ona jo jedanput govori a o su se upoznali na primanju u ameri om veleposlanstvu i da se on odmah zaljubio u nju, ia o je u to doba ima o etrdeset i tri ene. Od svih se rastao te se oenio njome i bio joj je vjeran sve d o nije poginuo spaavajui ma u iz poara. Krasna pria, ba o, ae Do tor. Sigurno vas je silno volio. Bio je hrabar i brian ovje Da, bio je ja o hrabar, ponavlja ba a, gegajui se niz ulicu. I brian, da. Sputamo pogled i priguujemo smijeh jer obojica znamo da Ahmedov djed ni ada u ivotu nije bio u ameri om veleposlanstvu, da nije imao etrdeset i tri ene te da, pogotov o, ni ada ne bi stavljao ivot na oc u zbog ma e jer ih je mrzio iz dna due. Istoga se dana za veerom u ui mojih roditelja o uplja s upina obiteljs ih prijate lja i roa a, ne bismo li svi zajedno gledali suenje na televiziji. Kua je puna uzbu r anog amora, a na ulici u trenut u ada sudac batom najavljuje poeta procesa nem a vie ni ive due. Optuenici se jedan za drugim redaju na postolju. Veina ih priznaje rivnju i moli a hovo pomilovanje, a sva i svoju izjavu ita iz pomno pripremljenih materijala u o jima se ah i njegova obitelj spominju samo biranim rijeima najveeg potovanja. Ne i n aglas ridaju, zazivajui raljicu, maj u naega naroda. Pomozite svojoj djeci, oprostite im!, plaui pre linje jedna ena. Maj a ste, smilujte s e i mojoj djeci! Zbog prizora na malom e ranu nervozno podiem ru ave i usnicama se oslanjam na sti snute a e. Na sva om se optueni om licu ocrtava suzdran jad: veina je vidljivo uasnuta , a ne i su duhom potpuno odsutni. Voa s upine, mladi po imenu Golesorhi, ustaje posljednji i prilazi postolju za svj edo e. Ime mu u prijevodu znai crvena rua, a zbog ljubazna lica, srednjega stasa, ja e eljusti i gustoga br a slian je mladom Ma simu Gor om. S ida ja nu, pola o zavre ru ave i zatim stupa na postolje. Ovaj je sud neza onit, vi ne, a a a mu ta o snano udara o ogradu da svi zapanjeno po s a ujemo. ah je tiranin, ameri i slugan i zapadnja a marioneta! Zastaje mi dah, gutam nedle, uspravljam se i nervozno sputam ru ave. Zra u pros toriji samo to nije zais rio. Ka o se ne boji smrti? mrmlja jedan oev prijatelj. Jo e ga veeras nasmrt izmuiti. Kli ma e mu upati no te i pola o sjei prste na nogama i ru ama. Zbog prije og pogleda oji mu dobacuje moj otac osvre se po sobi, primjeuje da su sve ene oblivene suzama i naglo umu ne. Sudac nareuje Golesorhiju da uti, ali on se ne obazire. Vi, asni sue, idite doavola! ae uzdignute glave. Zapamtite ovoga ovje a, narode! vi ga, amo god rene, prepoznaju ao unoga ljubimca najveega ivueg di tatora! Bilo je i vrijeme da se net o suprotstavi tim gadovima, ape moj otac, pomno pazei da ne gleda prema meni. No nije ni potrebno. Srca su nam u tom trenut u povezana na petom, ali neras idivom strunom. Ta o je mlad, jaue moja maj a. Sigurno mu nije vie od trideset. Jadni njegovi roditel ji, jadna njegova ena! Sudac ipa uut ava Golesorhija i prijenos se naglo pre ida. E ran se na ne oli o trenuta a zacrnjuje, a zatim oivljava, ali uz reprizu ameri e sapunice Gradi Pejton . Bez pozdrava se povlaim na rov, znajui da ondje neu nai Ahmeda oji e zacijelo itavu veer tjeiti obitelj o reui sve na alu, imitirajui sudioni e i izazivajui salve smijeha Za lapam njigu ad se na obzoru ve javlja dan i uz uzdah ustajem. Nadao sam se d a u itanjem odagnati Golesorhijevu silovitu tiradu, ali ao da itam rijei stranog mi jezi a. Ni opetovano mi zurenje u ve proitane reenice ne moe otjerati odje njegova glasa iz misli. Na prozorima u susjedstvu nema svjetala, ali znam da nisam jedi ni oji ne moe spavati. Idem u etnju ne bih li razbistrio um. Ru u zabijenih u depove oraam pola o i odmje

reno, s upljajui razasute misli, a onda mi odjednom pozornost privlai obris mu arca . mugne roz snop uline rasvjete i zastaje pred zidom na oji oito namjerava neto za lijepiti. Na glavi mu je apa, a u ruci antica u oju grozniavo umae ist, crta n a zidu prozirno X i zatim na nj prislanja ovei omad papira. Brzo nestaje niz uli cu, a ja se uljam prema zidu, ne bih li razabrao to je nalijepio. Imam to i vidjeti . Posred pla ata stoji crvena rua. Golesorhi, apnem naglas i odmah ru om po rivam usta jer rije odzvanja ulicom. ovje s istom zapanjeno se o ree i u tom trenut u spazim da mu je lice premazano crnom bojom i da mu se na oima ca le naoale. Do tore? proapem iljei. Zastaje u pola po reta i obojica na trenuta gubimo dah. U oima mu se strah omea s ajanjem, strau, ljutnjom i taj trenuta traje itavu vjenost. No onda on bez rijei pojuri, a ja ostajem sam sa srcem oje mi ritmom prati uzbur ane misli. Ujutro se etvrt budi oblijepljena crvenim ruama. Svi pitaju: T o ih je postavio?. to to znai? pitaju se ne i. Aaaa, Crvena rua, s razumijevanjem dodaju drugi. Net o ae: Crvena je boja ljubavi!. I boja rvi, mislim, a ad se sjetim opasnosti ojoj se izloio moj prijatelj, pod grlom mi se srce sudari sa elucem. Saznaju li u SAVAK-u da je to njegovo djelo, gotov je. Do tor mi se te na on pet dana pridruuje na rovu. Sluaj me, govori nemirna pogleda. Putujem i nee me biti ne o vrijeme. Kamo ide? pitam ga suhim, prilino nezadovoljnim tonom. Na sjever, u jedno mjesto uz Kaspijs o jezero. Idem s olegama s fa sa, odgovara b rzo. Nita posebno, idemo sva e godine. U sjeanje prizivam prote lo ljeto. Ni amo nije putovao. Lae, i to me ljuti. Sigurn o to primjeuje jer brzo nastavlja s objanjenjima. Moramo pouiti selja e, ae. Uit emo ih itati i pisati, pouavat emo ih zdravstvenoj , pomoi im pri opanju bunara i navodnjavanju zemlje. Ti to ozbiljno? planem. Vlasti sumnjie sva oga t o se bavi ta vim stvarima! Iznenaen je mojim rijeima i estinom. Kad se vratim, oenit u se Zari, dodaje mirnije i prvi me put na on dolas a na rov g leda u oi. Moram se smiriti. Ja o je volim! Prenem se od spomena Zarina imena i njene ljubavne izjave. Zaboravljam nepromiljen u paradu lude hrabrosti, a srdba u meni topi se pod toplinom njegova smeeg pogleda . Ona zna? pitam. Ne, odgovara. Ne a to ostane meu nama, moe? Moe, aem, pravei se da mi srce nije probola otra bol. Na on onoga na televiziji prije ne oli o dana, ae mi mislei na suenje Golesorhiju, sh vatio sam da zbilja ne mogu ivjeti bez Zari. Oi mu se pune suzama. Golesorhi je jeda n od najboljih ljudi oje poznajem, a sma nut e ga ao obinoga zloinca. ustro brie suz e s obraza i dodaje: Vrijeme je..., a zatim zastaje. Vrijeme za to? pitam. Dubo o uzdie i roz smijea mi postavlja sljedee pitanje: Od svega to ljudi imaju, to je najvrednije? ivot, odgovaram bez imalo ustezanja. Smije se i odmahuje glavom. Vrijeme, ae. Vrijeme je ono najdragocjenije to imamo. Polae mi ru u na rame i dodaje: rijeme je da prestanemo gubiti vrijeme. 'Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie, ve o brnuto, njihovo drutveno bie odreuje njihovu svijest.' Zna li t o je to re ao? Karl Marx, aem i on se opet smje a, ali ne potvruje. Ta vo me razbacivanje citatima podsjea na obje moje ba e oje ba sve, pa i najgora stradanja, pripisuju Bogu, a onda ne znaju objasniti zato Bog ini ta ve nezamisli ve grozote. Odmah riom grizem ou izmeu aiprsta i palca jer se ta o, au, ponitavaju bogohulne misli i Bog ti oprata, a ne rui ti rov na glavu. Do tor iz depa izvlai njigu Obad i prua mi je.

Za tebe, ae. Samo, pazi! Za to se dobiva barem est mjeseci zatvora. Guram je u unutarnji dep ja ne. To e mi postati najvrednije to imam, aem, nastojei pri riti stid zbog tajne udnje za ari, ia o sam uvjeren da se vidi iz aviona. A ad je o pla atima rije... zapoinje Do tor pognute glave. ________________________ Citat iz djela Karla Marxa Prilog ritici politi e e onomije Roman engles e spisateljice i glazbenice Ethel Lilian Voynich iz 1897., govori o mladom engles om revolucionaru u Italiji. Roman je bio iznimno popularan u SSSRu, doivio je ne oli o e ranizacija, adaptaciju u operu itd. Pre idam ga. Nemam pojma t o ih je stavio, ali ba su dobri! Podie glavu i zamiljeno me gleda pre o gornjega ruba naoala. Eto vidi, ae. To je ono neto. 4.Savuun

Iz razloga potpuno neshvatljivih odraslim ljudima, po etvrti se poput epidemije p roirila psina u ojoj linci zvone ljudima na vrata, a zatim bjee. Najee se ta o zaba vljaju u asnijim popodnevnim satima, ada je manje ljudi na ulici i Ahmed i ja uvjereni smo da to ine djeca iz nae ulice. Moja mama, naravno, misli da su djeca i z ulice predobro odgojena da bi se bavila ta vim stvarima. Moj otac, pa , jednoga popodneva, do se vraa ui, susree Ahmedova petogodinjeg brat a pred vratima Iradeve ue. Zdravo, Aboli, smijei mu se. to radi? Moete pozvoniti Iradu na vrata? nevino zatrai Aboli. Ja ne mogu dosegnuti. Tata pristaje i zvoni, ali im se zvono oglasi, Aboli ga zgrabi za ru u i vie: A sad bjeimo! Te tada, shvativi to je uinio, tata podie Abolija na ru e i tri ui. Ahmed i ja sjedi mo u dvoritu u trenut u ada utrava roz vrata, s tres om ih zatvara i oslanja se o njih, jedva hvatajui dah. to je bilo? zapanjeno ga pitam. Krat o baca pogled na Abolija i zatim prasne u smijeh. Te ada se smiri, ispria nam to se dogodilo i, ada zajedni i grohot napo on jenja, ponovno podie Abolija sa zemlje i ae: Ima sree to si toli o slada , mali!. Irad sutradan smilja, po njegovu miljenju genijalnu, spravu protiv ulinih zvonjaa. Sas oji se od cjevice povezane s pumpicom za vodu, a montira se iznad vrata ta o da j e nit o ne vidi. Trebala bi poprs ati sva oga t o pozvoni na vrata. Postavlja je u ranim popodnevnim satima, nadajui se da e barem dva do tri puta tjedno na taj n ain uhvatiti mangupe. Izum, meutim, ni ada ne proradi i svi derani ostaju suhi. esto prielj ujem da smognem hrabrosti i napo on Ahmedu aem za Zari. Da je samo oj u godinu mlaa i da nije zaruena za Do tora, priao bih mu o njezinim plavim oima, vra golastom smije u, predivnoj bradi i jagodicama. Re ao bih mu da me njezin hod izl uuje, da ostajem bez daha ada god progovori i da nepre idno mislim na nju. Kada bih bio siguran da e mi to dati dovoljno snage, zanemario bih gaenje i popio itav v r majina motornog ulja te se napo on povjerio najboljem prijatelju. Postaje mi sve tee sluati Ahmedove prie o Fahimi. Suvie me podsjeaju na Zari. Pritom ne pomiljam na se s. Ne elim je o aljati ta vim mislima, a i umro bih od rivnje i stida. Zamiljam je sretno udanu za Do tora i s oporom djece te se mirim s ulogom blis oga obiteljs og prijatelja. No nagovaranje Ahmeda na pobunu protiv Fahimine obitelji zagoralo mi je tu matariju, ia o znam da ne mogu uiniti isto to i on. Prvo , Zari voli Do tora. Drugo, nisam hrabar ao Ahmed. Tree, zbilja ne bih ta vo to m ogao napraviti genijalnom tipu ao to je Do tor. Pone ad se, meutim, pitam u to bi se pretvorio moj i Zarin odnos da nam Do tor ni ada nije uao u ivote i, sva i put ad na to pomislim, nagons i grizem ou izmeu aiprsta i palca. inilo mi se da u do raja ivota uvati slat u tajnu i da je ni ada ni ome neu ot riti, ali jedne veeri na rovu, do Ahmed pria, a meni pogled luta po zvijezdama oje n avijetaju ljetnu no, odjednom ga pre idam.

Ot rit u ti jednu tajnu, aem. O tebi i Zari? pita ao iz topa. Molim? Ot ad zna? Ot ad znam da mi je najbolji prijatelj zaljubljen? ceri se. Pa, vjerojatno ot ad sa m primijetio da se sva i put u prisutnosti odreene mlade dame uznemiri, ili da je ni u ludilu ne moe pogledati u oi. Osim toga, ad nam je jednom, na on uta mice, do nijela ledeni so , aa u ru ama tresla ti se ao luda, sjea se? I da, ovo mi je najdr ae, ada te jednom pitala oli o je sati, pogledao si na sat i re ao: pet minuta do ru a. Smije se, a ja sagibam glavu. Jo jedno uvije radi, ae. Sva e veeri najveu i najsjajniju zvijezdu naziva po njoj. Doista? Pa zar ni ada nisi primijetio da ja zvijezdu do nje uvije nazovem po tebi? Odmahujem glavom. I onda mu napo on sve aem. Cijelu me no slua do govorim a o Zari hoda, do mu op isujem njezine jagodice i bradu, do mu govorim o njezinim oima, o svojim snovima , o tome a o me mui grinja savjesti i a o se stalno trudim da o njoj ne razmiljam na nepristojan nain. No, ne govorim mu o Do torovim planovima o enidbi. Ne rim ob eanje dano prijatelju. Ahmed me slua puei i nudi me cigaretom. Najradije bih popuio itavu utiju, ali bojim se oca i njegova prije ornog pogleda. Kada si shvatio da je voli? pita me. Mislim da je volim ot ad znam za sebe, odgovaram pognute glave. Ali te zbog tvoje prie s Fahimom postao sam toga svjestan. Dugo utimo i Ahmed uranja u misli. Zdvojan nad dvojbom trebam li Zari izjaviti lj ubav ili ne, uzbueno ga pitam misli li da sam lo ovje . to ti je, zaboga?! smije se. Pa, zna, zbog Do tora i svega toga, mucam. On nam je... on nam je prijatelj, a... a mi tu sjedimo i priamo o njegovoj zarunici. Mislim, ne priamo mi, nego ja. Uas! Ahmed se opet smije i odmahuje glavom. Sutradan mi Ahmed ae da Zarin estogodinji brat Kejvan gradi pseu uicu. Zato? Nabavit e psa? pitam. Ma, ne. To mu je ols i zadata za ljetne prazni e. Vano me pogledava i slutim da mi se loe pie. Zato me ta o gleda? pitam. Ka av si u stolariji? Smijem se jer nemam ba ni a vog smisla za ta ve poslove, ali Ahmed ipa zvoni na Zarina vrata i prije nego to se uspijevam snai, ve smo u dvoritu i pomaemo Kejvanu. Z arini su roditelji, ao i sva oga dana, na poslu. Zajedni i ve vie od dvadeset godi na vode restoran u susjednoj etvrti. Gubim usredotoenost sva i put ada Zari izie u dvorite i stid me zbog toga, pa Ahme du aem da mi sve to postaje odvie sloeno. Ne samo da zabijam no u lea Do toru, nego jo i glumim prijatelja nevinome estogodinja u, samo da bih bio u blizini njegove se stre. Ahmed mi odgovara ne a se smirim. Zari je odjenula us u plavu majicu i crnu su nju s cvjetnim uzor om. Vlana joj je osa uredno zaeljana i nenametljivo je namin ana. Odvie sam uzbuen i prestidljiv da bih je pogledao u oi, pa se sva i put ad izlazi i zapoinje razgovor s nama toboe b avim das ama i potpuno mi nepoznatim alatom. Kada mi pa o ree lea, zurim joj u na dla tice i tanana zapea te primjeujem da su joj ru e pre rivene sitnim, bijelim dlaic ama. To me toli o uzbuuje da mi oa postaje pretijesnom, a i pod njezinim blagim, mirnim i nasmijanim pogledom. Ta o bih je volio voljeti, saviti joj ru e o o uza noga stru a i priviti je uza se. Ne mogu to vie podnijeti. S reem pogled i mir am n e bih li odagnao taj prizor. Nudi nas hladnim so om i zahvaljuje to pomaemo njezinu bratu. Zbog zbunjenosti dob ar dio so a izlijevam sebi na prsa. to je? I prsa su ti edna? zadir uje me Ahmed. Pravi se da ne vidi pogled oji mu ljutito dobacujem, a Zari se smije i ae: Ma, pusti ga! Jadni u je vrue i edan je!. Zatim se vraa u uu, a Ahmed mi ae: Ne s ida pogled s tebe!.

Nije me ni pogledala! Ne zna ti ene. ini ti se da te uope ne gledaju, a zapravo ti prate sva i po ret. Moza im je ao radar. Vide te i ada pojma nema da si im na nianu. Osim toga, ne budi ta o srameljiv! Popriaj malo s njom ada opet izie! Na on ne oli o minuta Zari ponovno izlazi, sjeda uz rub bazenia, umae pre rasna sto pala u vodu i otvara njigu. Hajde, idi tamo i razgovaraj s njom, ape mi Ahmed. Neu, otro odbijam. Daj, idi! Neu. Nemogu si, ae i obraa se Zari. to to ita? Savuun. Autorica je Simin Danevar. Ahmed mi se o ree, toboe zapanjen. Zamisli, Paa! omiljena njiga! Zatim se obraa Zari: To je njegova omiljena njiga!. Ubit u ga. Uope je nisam proitao. I? Ka o ti se svia? pita me Zari. Pa, Simin Danevar zbilja je jedna od najboljih spisateljica, zbunjeno mrmljam i izb jegavam njezin pogled jer bih od njega zauvije izgubio dah. Ba je dobra. Zapravo, puno vie nego dobra. Ja o je dobra. Kut om o a vidim da Ahmed odmahuje glavom. Zari me pozorno slua. I njezin mu isto, nastavljam. Delal Al-e Ahmed je isto ta o dobar, moda a i vie do Ma, puno, puno vie dobar, nadovezuje se Ahmed.

___________________________ Jedna od najpoznatijih spisateljica u perzijs oj njievnosti, cijenjena osobito po romanu Savuun iz 1969. i po priama u ojima govori o poloaju ene u irans om drutvu. Ista nut irans i njievni , izrazito politi i angairan. Hou rei, ne vie dobar, nego bolji. Moda je jo i bolji od nje. itam sve to to dvoje na Shvaam da lupetam, pa se naglo zaustavljam. Da, odgovara Zari. I ja volim itati sve to napiu Danevarova i Al-e Ahmed. Vraa se n Pogledom poruujem Ahmedu da u ga razbiti im ostanemo nasamo, a on mi namiguje. Popodne dovravamo uicu, a na odlas u naujem a o Zari govori Ahmedu: Nema problema, to god eli. Bilo bi mi drago!. O emu ste to priali? pitam ga ljutito ad smo izili na ulicu. Pitao sam je hoe li te poljubiti i re la je da bi joj bilo drago. Ma, svinjo jedna po varena, napadam ga, a on mi izmie i bjei prema ui. Nisam ja riv to si ta o zgodan da te jednostavno mora poljubiti! Zaepi! viem do trim za njim. Zbog tebe sam ispao prava budala! Ka o sam mogao znati da uz sve one jebene njige oje si proitao ba Savuun nisi proit ao?! dobacuje mi i osvre se, pazei da ga ne dostignem. Koji si ti pizdun! psujem i po uavam ga utnuti nogom. Razbit u te zbog ovoga! A to emo sa za letvom svetom bratstvu bo sa oga pobratimstva? zadir uje me do nestaj e za vratima i tres om ih zatvara. Ne oli o trenuta a stojim zadihan, znojim se i bjesnim. A s druge strane zaujem: Je li Al-e Ahmed zbilja i vie nego vie dobar pis ac od svoje ene? Koli o god sam bijesan, padam na pod od grohotnog smijeha. Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Znam da sanjam, ali ne znam gdje mi tijelo spava. Mislima sam na livadi sa Zari, Fahimom i Ahmedom, besciljno trimo uo olo, malo jedni prema drugima, malo jedni od drugih. Zari zastaje, naginje glavu u stranu i smijei mi se. Vjetar joj podie i rasplie osu ba ao i viso u, zelenu travu oja nam golica oljena, a ja joj pril azim i privijam je uza se. Podiem je u zra pa se vrtimo, a Ahmed, vidim, isto ini s Fahimom. Kroz vjetar ujem Do torov glas a o recitira stihove pjesni a Rumija. Sretnog li asa do zajedno smo ti i ja U tijela dva, al' duhu jednom, ti i ja.

I ptice u raju do ljubav nam li u, U smijehu smo radosni ti i ja. Do torov li nestaje u daljini, Zari me gleda, naginje se i ljubi me u usta, a z atim ustaje, pa ona i Ahmed odlaze za Do torom u umu. Fahima i ja neutjeno plaemo. Tihim mumljanjem roz bijeli um sna Rumijeva se pjesma pretvara u uplju, ritmi u ma ntru: Da mi je pu a, ja bih je podig'o, Da mi je mas a, ja bih je nosio, Da bol me snae, ja bih je sa rio, Da srce imam, ja bih ga darov'o. Silom otvaram oi i opet sam u olicima. Jabu oli a sjedi po raj mene, ali licem j e o renuta prema starcu na drugom raju sobe. Znam da sam upravo neto sanjao, ali sli e mi izmiu poput svile pod prstima. Vode, apem. O ree se laganim i smirenim po retom, ali u svijetlim joj oima zapazim is ru. to si re ao? pita. edan sam, za rijetim. Pomno mi ispituje sva i uta lica, a onda apue da e se odmah vratiti, pa nestaje. Za ne oli o se trenuta a pojavljuje s vrem vode i aom. Ja o si edan? pita me. Da, ja o sam edan. Natoi punu au vode i sputa pogled prema mojoj pogrbljenoj prilici u stolcu. Evo, uzmi, prua mi au. Grabim je i praznim u jednom dugom gutljaju. Licem joj se razvlai topao osmijeh i na trenuta mi se ini da joj se oi pune suzama. Nemam pojma zato. Gdje sam? pitam. Tu si, njeno mi odgovara. A t o si ti? Zar ne zna? zadir uje me. Svi me poznaju, a i ja. Znam da si Jabu oli a, aem i slabano se nasmijuljim. Ona se glasno nasmije. Bole me rebra, aem. Znam. Ali nita nisi slomio, ne brini se! Sputam pogled. Zato imam ope line po ru ama? Jabu oli a ne odgovara. I itavo vrijeme sanjam grozne stvari. Ne oga ovje a zlih oiju. T o je taj? Na spomen snova neto se u meni lomi, iz utrobe polazi bujica, pa zaplaem. Jabu oli a sjeda i grli me. Plai, duo, plai! Zato plaem? pitam je i odmiem se, traei odgovor u njezinim oima. Zar se niega ne sjea? zaueno me pita. ega bih se trebao sjeati? Naslanja se i lagano ljulja u stolcu. Nije vano, umiruje me. Samo zatvori oi. Ne treba ti razlog za pla! 5.Ljeto 1973. Teheran Pod trenjinim stablom Ahmed i ja stojimo na ulici i gledamo a o Irad maloj s upini poluzainteresiranih linaca po azuje svoj najnoviji izum, ad se po raj nas odjednom pojavi Fahima. Smijei nam se i namiguje, a zatim zvoni na Zarina vrata. Zari joj otvara, pa se grle i ljube ao stare prijateljice i ulaze u uu. Iznenaeno pitam Ahmeda poznaju li se njih dvije. Zeza me, ae. Pa, ao sestre su! Ot ada? Od danas, odgovara roz smijeh. Zatim mi objanjava da e Fahima od danas do raja lje ta sva oga dana dolaziti Zari. Sjedit emo uz houz i brbljati. Ide? Kamo? Daj, doi! Tri ui, a ja ga pratim uz stube do rova.

Kamo idemo? pitam sav na iglama. K Zari, ali neu da nas susjedi vide. Zna da traaju, a to ne bi bilo dobro za cure. Ka o si uspio nagovoriti Zari? Re ao sam joj da u dovesti tebe. Lae, aem, a srce mi je gotovo is oilo. Da, smije se. Trimo do Ahmedova rova, s aemo na moj, pa na Zarin, a tamo nas ona ve e a i, do mi srce u prsima bubnja od uzbuenja, uz smijea nas pozdravlja i uvodi u uu. U dvoritu sjedamo na crvenu prostir u po raj houza pod trenjinim stablom, pa Ahmed , Fahima i Zari razdragano brbljaju. Ja utim, sjedim i promatram ih. Ne razabirem rijei niti ijednu mogu izustiti jer sam obuzet rivnjom, stidom i uzbuenjem. Ni u najs rivenijim matarijama ni ada Zari nisam doivljavao ao ita vie od predmeta bojal jive i suzdrane udnje, pa mi se ostvarenje a samo djelia toga matanja ini potpuno bes mislenim. S druge strane, tjeim se, sve to iona o nita ne znai. Samo se malo zezamo. Nema u t ome doista niega loeg. Zari e se iona o za oji mjesec udati za Do tora. Ljeto nam se pred nogama prostire poput praga izmeu mladenatva i odrastanja: ja u za godinu d ana u Ameri u, Zari i Do tor zapoet e zajedni i ivot, a Ahmed e se oeniti Fahimom. Sve e biti potpuno dru ije. Zato onda ne bih ne o vrijeme potpuno nevino uivao u drutvu ne e lijepe djevoj e? Ahmed i Fahima sjede jedno do drugoga, a Zari mi je tono nasuprot. U ranim poslij epodnevnim satima donosi nam ledene napit e, a poslije, ada ega poputa, vru i slad a lahidans i aj, najbolji crni aj na svijetu. Ahmed i Fahima divan su par. Fahima je prelijepa ena, ia o joj to ni ada ne bih r e ao jer nije pristojno prijateljevoj djevojci govoriti da je zgodna. Dugu crnu osu ljup im po retom glave stalno zabacuje pre o lijevoga ramena, gotovo sve to ae zvui ao pitanje popraeno znatieljnim pogledom, a svima se obraa s toplinom i oso bno, ao da su joj ve godinama najbolji prijatelji. Nosi crne trapez-hlae i svilen u bijelu bluzu. Savreno joj pristaju i, sve u svemu, ja o mi se svia. Zari i ja nismo ba na istoj valnoj duljini. Do tor joj oito ja o nedostaje jer sta lno pria o njemu. Otiao je zbog ne og proje ta za fa ultet, ae. Proje ta za fa ultet? A menije re ao da e raditi sa seljacima. Zajedno smo od samog roenja, ae. Roditelji su nam se meusobno zavjetovali da e im se jeca vjenati a o bi, na taj nain, njihovo prijateljstvo zauvije trajalo. Oho! Pa nisam to znao, is reno je iznenaen Ahmed. Sva srea to je ispao superovje jer bi mi inae na ta av dogovor bilo te o pristati, do aje Zari. Dogovoren bra ?, javlja se u meni posprdna misao. Ka o to da Do tor, jedan od n ajrevolucionarnijih intele tualaca u etvrti, pristaje na ta ve besmislene i zatuc ane obiaje? Ahmed mi namiguje, podie obrve i ima glavom, ao da mi ita misli i slae se s njima . Promatram Zari do govori. Zbog njezinih ruiastih usnica, siunih u a, svilen astoga i svjeeg tena, lice mi gori od udnje. Govori tihim, dubo im i samouvjerenim glasom oji svojom zrelou pomalo odudara od njezina li a, ali u mojim je uima jednostavno savren. Kada se nagne naprijed, pogled mi odluta do djelia prsa oji joj proviruje roz izrez na bluzi, ali istoga se trenut a sjetim da upravo zurim u Do torovu curu i tonem u grizoduje. Do govori, uglavnom gleda u mene, ali prilino je suzdran a. Ahmed je pa opsjednut novom vijeu. Dogovoren bra ? negoduje ispod glasa i zatim se o ree Fahimi. Zato se vas, cura, ro ditelji ta o po uavaju otarasiti? Joj, daj uti! odgovara Fahima roz smijea . Zari se vraa i u alice oje je donijela iz uhinje nalijeva aj, a zatim Fahimu i Ah meda pita a o su se upoznali. Sva og sam je dana pratio od ole do ue, ae Ahmed. A ti si znala da te prati? Svi su znali, odgovara joj Fahima i pria o Ahmedovoj javnoj ljubavnoj izjavi na on t o su joj namjestili prosca.

Zari se smije. Pa, ba si to dobro napravio, ae i tapa Ahmeda po ramenu. estitam ti! Zatim pita Fahi A to tvoji roditelji au na to to je napravio?. Nije im drago. Neugodno im je. Proevi roditelji vie ne razgovaraju s njima. Ahmed se, ad to uje, isprsi, ne bi li po azao pregolem ponos zbog svojega postig nua. Fahima ga razdragano udari po nadla tici. A misli li da bi tvoji roditelji pristali da se vas dvoje... Zari ne dovrava pitanje jer oito nije sigurna a vi su Fahimini i Ahmedovi planovi. Pa, zabranili su mi da se viam s njim, tuno odvraa Fahima, no onda se razvedri. Ali, ada ga bolje upoznaju, poludjet e za njim, sigurno. Posee za Ahmedovom bradom i stie je meu prstima: Daj ga pogledaj! T o ga ne bi volio? Zari i ja se smijemo, a Ahmed crveni. Do te jo pratio od ole do ue, jesi li prielj ivala da ti se obrati? pita Zari na on ne oli o trenuta a. Fahima se malo zamisli i onda ae da nije. Nisi? Zbilja? iznenaeno e Ahmed. Nisi eljela razgovarati sa mnom? Bojala sam se za tebe. Nisam htjela da nastrada, tiho mu odgovara Fahima. Kad su te moja braa tu la, bilo mi je ao da mi net o upa srce. Oi joj se pune suzama. Gledam Zari. Grize donju usnicu i smijei se, a Ahmed ponovno crveni. Tada upire p rstom u mene i obraa se Zari: Imali su sree da se moj prijatelj nije umijeao. Sigurno zna da je super-bo sa, zar ne ?. Zari odmahuje glavom. Bo sa? Malo sam nabijao po vrei, pa sam sada odjednom bo sa? Fenomenalno bo sa, nastavlja Ahmed. Udara bre od svih oje poznajem. Neugodno mi je zbog nezasluenih omplimenata, pa po uavam promijeniti temu, ali Ah med se ne da. Uostalom, otac mu je bio bo sa i prva te e ategorije. Ima dobre borbene gene. Napo on mu uspijevam upasti u rije, pa pitam Zari: Znai, ti i Do tor poznajete se ve godinama, je li ta o?. Da, odgovara do dijeli alice s toplim ajem i opet se obraa Ahmedu i Fahimi: Divim se ljudima poput vas. Oduvije me zanimalo a o je to ad se dvoje potpunih stranac a jednostavno sretne i zaljubi jer od mene se, ot ada znam za sebe, oe ivalo da b udem zaljubljena u Do tora!. Oe ivalo se da bude zaljubljena? pitam se s gorinom. Ubacuje oc icu eera u usta i, gledajui Fahimu, pola o pijuc a aj. Uvije me zanimalo a o uope doe do toga, ae. Mislim, a o i zbog ega se dvoje potpunih stranaca uspije zaljubiti? Ka o zna da si dobro odabrao? Fahima gleda Ahmeda, a on slijee ramenima. Ne zna, ubacujem se ao da sam t o zna a av strunja za ljubavna pitanja. U dogovore nom bra u oslanja se na mudrost starijih i is usnijih, a u ljubavi poput njihove oslanja se na intuiciju vlastita srca. Da me mama sada uje, vidjela bi da nisam ba ta o povuen a o ona uvije tvrdi. Ali uope nema sumnje da bi to pripisala blagotvornom uin u motornoga ulja. Ahmed mi se smijei i namiguje. Intuicija vlastita srca, ponavlja Zari s is rom u oima. Svia mi se to. Intuicija vlas tita srca. Moma se zbilja zna izraavati, hvali me Ahmed, ali istog mi trenut a dobacuje pogle d u ojemu vidim da mi se loe pie. Rijei su mu poput predivno s ladanih vinjeta bez imalo ustezanja povezanih strunom lica i vremena. Taj nee doivjeti enidbu s Fahimom. Zari ga ne o vrijeme promatra, ao da po uava do uiti to je htio rei, a zatim se o r ee Fahimi. Preputanje intuiciji vlastita srca sigurno je mnogo uzbudljivije nego oslanjanje n a mudrost starijih i is usnijih, zar ne? ae, oito mislei na to a o je Fahima u pos ljednji tren izbjegla dogovoren bra . Da, jest, veselo e Fahima. Podsjea me na holivuds e filmove, ae Zari. Upozna ne oga, povjerava mu se, upoznaje .. sve mi to zvui ja o romantino. Ali i opasno! S Do torom ta o neto nisam osjetila .

Nisi? pita Fahima. Ne. Jo smo se ao djeca igrali zajedno, objanjava Zari. Sada ga, dodue, viam samo ne o i o puta tjedno jer je stalno neim zauzet, a i dolazi samo ada su mi roditelji od ue jer nee da ljudi svata priaju. U tome je dosta staromodan. Mislim, naa je veza u mnogome dobra, ali vaa je ao iz romana. Po zbunjenom me oljenju shvaam da joj nije ba ugodno priati o Do torovim posjetima, ali ne mogu do uiti uznemiruje li je to to ga prerijet o via, ili joj se ne svia zam isao dogovorenoga bra a. Fahima se smje a, a Ahmed mi opet namiguje. Tono znam to misli. im ostanemo sami, rei e mi da Zari zapravo uope ne voli Do tora i da je taj bra najobinija namjetalj a. Naglasit e i da je rije o obiaju ojemu bi se obrazovan ovje , poput Do tora, morao oduprijeti iz moralnih razloga, jer, to bi ljudi mogli rei? Mlad i perspe tivan in tele tualac eni se djevoj om oju su mu roditelji odabrali jo prije roenja? Zbog sv ega e me toga Ahmed zacijelo po uati nagovoriti na neto blesavo, poput glasnog izvi ivanja s rova ljubavne izjave Zari, a nastojat e me uvjeriti i u to da bi se Do tor trebao ma nuti od Zari i posvetiti se izbavljanju nae domovine iz ralja zaos talosti. Kasnije istoga dana Zari nam govori o svojim roacima i roditeljima. Maj a joj je odrasla u Komu, jednom od najsvetijih irans ih gradova i odgojena je u iznimno p obonoj obitelji. Veina Zarinih roa inja s majine strane nosi ador , a jedna Zarina sest rina, oja je, ae, toli o lijepa da bi u Americi ili Europi sigurno bila films a zvijezda, nosi bur u oja je pre riva od glave do pete, ba ao i ene u Saudijs oj Ar abiji. Zari je naziva Mas iranim anelom. Mas irani aneo? pitam. Zvui ao super naslov za film. Ahmed i tu prili u is oritava da bi me pohvalio. Paa je gledao sve lasine ameri e filmove, ae. iva je films a enci lopedija. Zna sve umce, reisere i producente. Sigurno e i sam postati veli i filma. Zari me gleda i pita: A ti bi htio postati filma? Da, odgovaram. Ba zanimljivo! Ahmed puca od ponosa. I ja volim ameri e filmove, ae Zari. Ali Do tor ae da Hollywoodom vladaju idovi cion sti. Dodaje i da nije posve sigurna to je cionizam, ali da zna da nije nita dobro. Fahima na to ae da joj je otac olumnist u najveim irans im novinama, Kejhanu, i da je jo ao djea sanjao o tome da intervjuira Walta Disneyja, ali mu je onda net o iz reda cije re ao da je Disney cionisti i agent. I ona priznaje da ne zna to j e cionizam, ali, oli o uje, mora biti neto grozno! Ahmed se odmah o ree prema meni i apatom me nagovara: Objasni im to je cionizam! Hajde, objasni im!. Mnogi efovi holivuds ih studija zbilja su bili idovi, hvatam se na mamac. Zuc er je b io idov, Meyer, Selznic ... Ali nisam ba siguran da je ijedan od njih snimao filmo ve oji su uzdizali stvaranje drave Izrael. To bi, naime, bio cionizam. ovjee! toboe zadivljeno uzdie Ahmed. Oda le ti to sve zna? Sva i put od tebe nauim n vo! Mogu li dobiti au vode? pitam Zari u nadi da u ta o uut ati Ahmeda. _________________________ Plat, pelerina ili slino vanjs o odjevno po rivalo ojim ne e ene islams e vjere ( posebice je est u Iranu) pre rivaju sve osim lica. Za ador je ara teristino da nem a ru ava i da dosee do glenjeva. Po rivalo za ens o tijelo i lice, izraeno od guste t anine oja u potpunosti pre riv a cijelo tijelo i lice, osim to se u predjelu oiju nalazi gusta mrea. Nose je ne e ene islams e vjere, a posebice je esta u Afganistanu, Saudijs oj Arabiji te ne im dijelovim a Pa istana i Indije. Sva i put ad Zari ode u uu da bi nam donijela neto za jelo ili pie, najradije bih se ne amo ma nuo da Fahima i Ahmed mogu malo ostati nasamo, ali ne znam amo bi

h. Zari mi napo on nudi spasonosno rjeenje: doziva me iz ue. To je prvi put da me oslovljava imenom i ono u njezinim ustima zvui ne a o posebno, vano. Ulazim u uu i spazim je a o, leima o renuta uhinjs im vratima, guli naranu. O ree se i uz smijea mi ae da me pozvala zato da Fahimu i Ahmeda ostavimo malo na samo. Znam, odgovaram. Mogu li ti neim pomoi? Ne. Samo mi pravi drutvo. Vraa se guljenju narane. Zbunjen sam jer sam prvi put nasamo sa Zari i nemam pojma to bih re ao. Kejvan ul azi u uhinju, pije vodu i odmah odlazi. Moda Irad i nije ta o lo, mislim, prisjeajui se a o zuri u Ahmedovu sestru. Ba su lijep par, ae Zari. Slaem se. Lijepo od tebe to im pravi tu uslugu. Ma, sve za Ahmeda. Super je de o. Da, super je, potvrujem i ponestaje mi rijei. Slijedi duga i neugodna stan a. Uvije si ta o utljiv? pita me i pre o ramena dobacuje smijea . Ne, obino nisam, aem, oajni i smiljajui to bih joj pametno re ao o nainu na oji s zumijevam s ljudima, ali nita mi ne pada na pamet, pa ponovno tonem u tiinu. Postoji li net o poseban u tvojem ivotu? Ne znam to bih joj odgovorio. Zbog moje se utnje o ree da vidi jesam li jo ondje, a onda se nasmijulji ada spazi da sam se zacrvenio. Ne treba ti biti neugodno. Samo sam ne oli o godina starija od tebe, moe mi sve rei. Naravno, a o eli. Da, postoji net o poseban. To mi se ini najboljim odgovorom jer potie daljnji razgov or. I mislila sam da postoji. Vidim da ste ti i Ahmed sva e veeri na rovu, pa sam pre tpostavila da razgovarate o curama, ae, pa na rat o zastane. Sada znam da on tebi pria o Fahimi, ali t o je glavna juna inja tvojih pria? Strahovito sam uzbuen zbog pozornosti oju mi po lanja, pa se nemirno osvrem, podie m ra e u zra i me oljim se s noge na nogu, a ona me netremice promatra. Ne mogu ti rei, izgovorim napo on. Licem joj se razlijeva osmijeh. Ba si slada , ae i odlazi do hladnja a te iz njega vadi jabu e. A zato mi ne moe re Ne odgovaram. Sudjiv i srameljiv, zadir uje me. Cure oboavaju srameljive i udjive de e. Tajanstvene pove. Zna to? Odmahujem glavom. Volio bih da moja mama uje to djevoj e misle o introvertiranima. Ma, mora mi rei, uporna je Zari. Zna a o ljudi postaju dobri prijatelji? Ta o to se j dni drugima povjeravaju. Da le, reci mi! T o je ona? Vraa se do mjesta na ojemu j e stajala ad sam stigao. Je li lijepa? Poznajem li je? ivi li u naoj etvrti? Daj, r eci mi t o je! Poznaje je, proapem. O, super. Znai, mora da je iz ulice. Dobro je, dobro, sad ve napredujemo. I dalje utim. Ide u olu? nastavlja s ispitivanjem. Ne, ve je maturirala. Starija je od tebe? O, pa to je uvije zanimljivo. Je li lijepa? Najljepa na svijetu, izleti mi. Ima plave oi, predivnu bradu i jagodice. Primjeujem da je na trenuta zastala s guljenjem voa i bojim se da sam pretjerao. Ona je, naime, jedina djevoj a iz ulice s plavim oima. Zvui rasno. A gdje ivi? pita me o renutih lea. Blizu, aem na on rat oga o lijevanja. I to ti se od nje najvie svia? Naravno, osim izgleda, nastavlja neto ozbiljnijim tono m. Sve, priznajem. Podsjea me na svjeinu i istou snijega, na bistru i mirnu rije u, na sv einu ie, na mone i velianstvene planine, na njeno i mirisno cvijee. Zari se o ree i zuri u mene sa zbunjenim, ali vragolastim smije om na usnicama. Iz oiju joj prti gomila pitanja. Pitanja oja ti poput munje pogaaju misli, u djeliu s e unde rasvjetljavajui sve, a zatim te u tami ostavljajui da se pita to si to zaprav

o vidio. Zna li Ahmed t o je ona? napo on pita. Da. Jasno ti je, naravno, da u ga pitati, ae i prasne u smijeh, pa izlazimo u dvorite s hranom i piem. Osjeam se rajnje iscrpljeno i posljednjim se snagama trudim da mi zdjela s voem n e ispadne iz ru u. Zari pa na dvoritu izvlai tatin fotoaparat i Kejvanu po azuje a o da nas sve etvero fotografira raj houza. Sva ome e izraditi jedan primjera , ae, da imamo uspomenu na ljeto u ojemu smo postali najbolji prijatelji. Te veeri u revetu jo jednom proivljavam sva i trenuta prote loga dana, u ljuujui i onaj u ojemu sam ispao zadnji idiot jer sam djevoj u oju volim poeo usporeivati s rije ama, planinama i cvijeem. Jednostavno me pitala to mi se, osim izgleda, naj vie svia na njoj, a ja sam se ras o oda ao s romantinim glupostima, ao budala. Tre bao sam rei da imamo slian u us, da su joj omiljene boje te i te, da voli jesti tu i tu hranu, spomenuti njezine najdrae njige i filmove. No, odjednom shvatim da ba i ne znam mnogo o Zari. Zapravo, ne znam gotovo nita. N e znam a o odabire prijatelje, ime se bavi u slobodno vrijeme, ni a vi joj se l judi sviaju. Znam samo da je volim. Zar se svi ta o zaljubljuju? Pitam se oli o Ahmed zna o Fahimi. Vjerojatno ne mnogo. Znam da je moj otac prvi put spazio moj u maj u ad se vraala iz ole i mjesec ju je dana pratio do ue prije nego to je s u pio hrabrost da joj se obrati. Mjesec dana na on toga poslao je roditelje njez inima da je isprose. Potpuno sam zbunjen. Ljubav me obuzela i ivot o o mene ao da je stao. Vie nisam u stanju razmiljati ni o emu osim o Zari i pitam se a o odraslima uspijeva da isto dobno budu zaljubljeni i rade bilo to orisno. Bacam pogled prema Ahmedovu rovu, vidim da spava i ujem ga a o hre. Prilazim mu i budim ga. to je bilo? pita. Zari me pitala to mi se svia od djevoj e u oju sam zaljubljen i nisam se mogao sj etiti ba niega, aem oajno. Samo me zbunjeno promatra. Negdje sam proitao da ljudi na Zapadu, u Americi i u Europi, dosta dugo zajedno iz laze prije nego to se zaljube, aem uzbueno. Jesi li to znao? Odmahuje glavom. Ali doista je ta o. Vidio sam i u filmovima. Ja o, ja o dugo izlaze. a i do deset , dvadeset godina! ovjee! apue. A mi u Iranu samo ne oga pogledamo i zaljubimo se. Dovoljno je da nam se cura nas mijei i gotovi smo. Ni a vi izlasci, ni a vo upoznavanje, ba ni a ve prili e da se zbliimo. Razumije li to ti govorim? Evo, recimo, zna li ti a va je, zapravo, Fahim a? Zna li oje boje voli, to najvie voli jesti, ime se bavi u slobodno vrijeme? Ne. I nisi zabrinut zbog toga? Ahmed ozbiljno ima glavom. to a o uope nije ona va a va misli da jest? to a o Zari i ja uope nismo jedno za drug o? to a o se vjenamo, dobijemo djecu i onda ispadne da smo potpuno razliiti? to u ond a? Ahmed ru om po riva usta i zabrinuto dahne. Tebe to ne mui? pitam ga. Mui me, mui, sad ad si spomenuo, pali cigaretu. Za Boga miloga, to je doista problem . ee se po glavi i ae: Daj mi trenuta da razmislim. Dota nuo si se neega zbilja vano . Sad mi je napo on jasno a o si od svoga tog itanja pametniji. Nastavljam s objanjavanjem i razradom svoje teorije, ali Ahmed me uut ava i ae ne a ga pustim da razmisli, pa sjedam na rub njegova reveta do se on ljulja napri jed-natrag i pravi udne grimase, ao da se usredotouje, promatra problem iz razliit ih utova, postavlja hipoteze i zatim ih odbacuje zbog neuvjerljivosti. Mrmlja i isputa neobine zvu ove, podie obrve, lamata ru ama i napuuje donju usnicu pre o gor nje, gledajui u nebo. Zatim povlai dim iz cigarete i uz uzdah ga ispuhuje, ao da je istins i razoaran vlastitom nesposobnou rjeavanja jednostavne zagonet e. Na on posljednjega povuenog dima ustaje i odlazi do ruba rova, gasi cigaretu i b

aca opua na susjedov rov, a o ga njegov otac ne bi naao. Zatim se vraa pod po ri va i s reveta mi ape: Znam to treba napraviti. Otii na Zapad, ja o dugo hodaj s ne om curom, super je upoz naj i onda se vrati ovamo i oeni Zari. S tim se rijeima o ree na drugu stranu i isto ga trenut a poinje hr ati. Ne oli o trenuta a sjedim i promatram ga, a zatim ustajem, udaram ga u dupe i od lazim na spavanje. 6.Vinjete ljubavi

Ahmed, Fahima i ja gotovo sva i dan provodimo od Zari, pa se poinjem aliti Ahmedu da stalno samo sjedimo i priamo te da emo, oli o god to bil o rasno, us oro curama dojaditi, a o ih ne zabavimo neim drugim. A to bi ti drugo radio? pita Ahmed. Ne amo bih ih odveo, aem. U ino, na veeru, neto zanimljivo! Ma nemoj? sar astino e Ahmed. A a o emo to platiti? Tvojim e ovima ili mojom reditno articom? Mrtim se i slijeem ramenima. Osim toga, nismo u Americi. U Iranu smo, u naoj etvrti... Dobro, dobro, zaboravi! pre idam ga i odluujem da vie ni ada neu po renuti tu temu. S odmicanjem ljeta sve se vie zbliavamo i bez ustezanja jedni drugima prepriavamo n e e od najintimnijih doivljaja i is ustava. Rastana je zato sva e veeri sve tei. N i ome se ne odlazi ui, pa se ve poinjemo i aliti s time. Trebali bismo poi, ae net o. Sva a o, sloi se net o drugi, ali nit o se ni ne poma ne, pa svi prasnemo u smijeh. Dobro, dobro, jo ne oli o minuta, ali onda doista moramo! Sva a o. Samo jo ne oli o minuta. Ahmed i Fahima su zaljubljeni, to se sada ve zbilja primjeuje. Uz Fahimu Ahmed pos taje neobino njean i zadovoljan, a i sam priznaje da se raj nje osjea gotovo pobono . Kao da to vie nisam ja, ae. a bih se mogao druiti s Iradem. Ba im se veza lijepo razvija, ae mi jednom nasamo Zari. Sva oga mi dana sve vie izgle daju ao par. A tebi? I meni. Njihova je veza toli o dru ija od moje s Do torom. Sva i put ad spomene Do tora automats i ponem podizati i sputati ru ave. Njima je sve uzbudljivo i novo, sanjars i e Zari. Nas dvoje prema njima zapravo djel ujemo dosadno. Kao da smo ve sto godina u bra u. Odjednom shvativi da je o Do toru re la neto negativno, naglo se zahihoe i ae: Nemoj me rivo shvatiti, ja oboavam Do tora. Divan je ovje , pametan, brian... Imam sree to ta av supermoma hoe djevoj u ao to sam ja. Malo se previe opravdava. Do tor doista jest divan ovje , ali sumnjam da je Zari p otpuno sretna zbog dogovorenog bra a i bez prili e da samostalno doivi ljubav. Zn a li Do tor za ta ve Zarine osjeaje? to bi uinio da zna? Voli li doista Zari, ili s e te oslanja na mudrost starijih, umjesto na intuiciju vlastita srca? Zari sva o malo smilja ne e poslie oje treba obaviti u ui i sva i me put poziva d a joj pomognem. Ne a malo ostanu sami, ape mi im se malo odma nemo od Fahime i Ahmeda. Ne a, odgovaram, a u sebi plamtim od uzbuenja. Jednoga pa dana u dnevnom borav u u ru e hvata jednu biljenicu i pita me znam li uvati tajnu. Naravno, aem, sav cvatui zbog pomisli da me upravo unapreuje u osobu od posebnog pov jerenja, a ona tad otvara biljenicu i po azuje mi crtee nae ulice. Ne eli drugima ot riti da crta, pa je uvjeravam da e ono to gledam ostati meu nama, a ona upire prstom u jedan crte: Vidi! Nogomet na ulici! Zna li oji si od ovih moma a ti? Koji? Toga dana nisi igrao, zadir uje me s vragolastim osmijehom na licu. Kae da najvie vo li crtati ljude i posebna mjesta, pa mi po azuje crte Ahmedove ba e i djeda. Ba a stoji pod stablom, a djed joj prilazi lica prepuna ljubavi. ini se ao da ba a u

ope ne shvaa da je djed te ne oli o metara od nje. Bio je dobar ovje , ae Zari. Davao mi je slat ie ad sam bila Kejvanove dobi. Zbilja mi nedostaje. Meu crteima je i ari atura na ojoj je Irad o ruen djevoj ama. Oi su mu razrogaene a o da ba sva u eli progutati pogledom. Moram priznati da dobro opaa, aem joj. Pa, te o je ne opaziti ada bulji ao da e te izbuiti pogledom, glasno se smije. I ja se smijem, ia o bih najradije dohvatio toga napaljenog malog pizduna i iz duplj a mu iupao bestidne, pohotne oi. Zatim Zari izvlai obiteljs i album i po azuje mi sli u Mas iranog anela. Pre rasna je, zar ne? Bacam pogled na fotografiju. Mas irani aneo otprili e je iste visine ao i Zari, a duga joj se, ravna osa pre o ramena slijeva sve do stru a. I ona ima plave oi, ao i ti, aem. Preci su nam bili Rusi. Veina djevoja a u mojoj obitelji ima plave oi. Usput, jedin o je ovaj put pred fotoaparatom s inula bur u. Sva se ozari ada pria o njoj. Ona mi je najbolja prijateljica, ae Zari. Pravo joj je ime Soraja i vrlo je pametna . Nee vjerovati, ali napamet zna ba sve Hafizove pjesme! Nevjerojatno, aem, zamiljajui golem umni napor oji je potreban da bi se napamet naui lo ta o mnogo te sta. Kad smo ve od toga, jesi li i ada gatala s Hafizovim pjesma ma? Rije je o irans om obiaju: zatvori oi, neto zaeli ili postavi pitanje, a zatim nasumc tvori jednu stranicu njige i te st oji na njoj pronae odgovor je na postavljenu d vojbu ili njezino rjeenje. Jesam, odgovara Zari. Ja o to volim raditi, ali Do tor ae da time vrijeam Hafiza jer njegove pjesme nisu horos op. Smijem se. Najradije bih re ao da bi se Do tor at ada mogao malo i opustiti, al i ne aem to nego: Jednoga u dana donijeti Hafizovu njigu ovamo, pa emo zajedno iz zabave malo gatati . I neemo rei Do toru. Bit e to naa mala tajna! Licem joj se razlijeva blistav smijea . To bi bilo divno! Jednoga joj pa dana pravim drutvo u uhinji do pere sue, ada me odjednom upita:

Boji li se odlas a u Ameri u? Ka o to misli, bojim li se? Pa, bio bi ja o dale o, u stranoj zemlji, a tu su i oe ivanja tvojega oca. ujem da ima veli e planove za tvoju budunost. Nimalo te to ne plai? Zastaje sa suem u ru ama , o ree se prema meni i na brzinu se ispriava: Oprosti, zabadam nos tamo gdje mu ni je mjesto!. Ma, ne zabada, uvjeravam je do mi u primozgu tutnji mamin glas: Ljudi u Africi umi ru od gladi, a ti bi da se saalim nad tobom zato to te otac alje u Ameri u? Bi li m oda radije iao u Banglade? Pada mi na pamet i jedan dogaaj, ada sam mami, oja zna to mislim o tatinim plano vima o mojem odlas u u Ameri u, sav jadan re ao: Vidi? To tvoje motorno ulje nita n e pomae! Trebao bih od njega biti otvoreniji, a ja se i dalje ne usuujem s tatom r azgovarati o tome. Mogla bi me zato prestati pojiti njime!. Ima pravo, lije oito ne pomae, sloila se. Prava teta! I onda mi je udvostruila doz bi trebao poeti djelovati. Usnice mi se zbog ta vih misli ire u smijea . emu se smije? pita me Zari, pa joj priam o motornom ulju, a ona se smije i ae da sjaj no oponaam svoju maj u. Zatim se vraam na pitanje oje mi je najprije postavila. Kaem joj da je prije ne o li o dana moj otac ui donio asopis oji mu je poslao prijatelj iz Europe. U njemu je objavljen niz fotografija ojima se opisuju dogaaji iz prote le tri god ine, s rat im potpisom pod sva om, aem. Ljudi oji umiru od gladi u Biafri, jedna ilean a oja tri prema olima hitne pomoi pred zatvors om mrtvanicom ne bi li vidje la je li njezin sin toga dana sma nut i jo mnogo ta vih stvari. Posebno me uzruja la sli a dvanaestogodinje djevojice iz Biafre oju su nigerijs i vojnici silovali

i ostavili da umre u jar u. Fotografirana je na on to su je prebacili u bolnicu i na fotografiji se smje a jer su joj re li da joj stie mama. Boe sveti, uzdahne Zari i ru om pre riva usta. Ta ve te stvari natjeraju da svoj poloaj vidi u dru ijem svjetlu, aem. Kad ve mislim da sam je priom bespovratno rastuio, na predivnom joj se licu pojavlj uje eznudjiv smijea . Tapa me po ramenu i ae: Ta o si pametan. Volim to od tebe!. Zapljus uje me val blaenstva do izgovara rijei volim i tebe. Da je barem ispustila dr uge dvije rijei iz reenice! Posljednje subote u olovozu, gotovo mjesec dana prije raja ljeta, Ahmed i ja o dlazimo Zari, sva i s jednom ruom. On Fahimi daruje crvenu, to znai da je voli, a rua oju ja dajem Zari je bijela, to simbolizira prijateljstvo. Djevoj e su is re no ganute. Fahima grli Ahmeda i ljubi ga u obraz, a Zari mi stie ru u te ae da sam zbilja drag de o. Zatim stavlja ruu u osu, gleda me u oi i smijei se. To me toli o zbuni da istoga trenut a sputam pogled i crvenim, ali od toga dana primjeujem da se Zari oblai malo ljepe ada je posjeujemo. Dotjeruje se zbog tebe, ape mi Fahima. Trebao bi joj ne a o dati do znanja da ti se t o svia. Ahmed i Fahima smiju se do ustro odmahujem glavom, ali istina je da bih zapravo vrlo rado ta av ompliment dao Zari. Zato jednoga popodneva, do smo sami u uhi nji i do ona pere alice, s upljam dovoljno hrabrosti i aem da mi se njezina friz ura svia. To, meutim, uspijevam ta o promumljati da se ona o ree i pita: to?. Zbunjeno po uavam ponoviti ono to sam re ao, ali glas mi zapinje u grlu. Jesi li ti to re ao da ti se svia moja frizura? dodaje. Kimam glavom. Ona se smijei i vraa sudoperu. Ne znam to bih re ao. Vie ti se svia ova o? pita me. Odgovor jedva prevaljujem pre o usnica. Ne, da, mucam. Mislim, svia mi se i ona o i ova o, ali ova o je ja o lijepo. Naravno , bilo ova o ili ona o, svia mi se oboje. I jedno i drugo je lijepo. eljust mi se p omie bez i a va nadzora i ne uspijevam se zaustaviti. U redu, onda u ubudue uvije nositi ova vu frizuru, ae mi tiho, ne gledajui prema men i. Srce mi se ispunjava njenou a vu ni ada prije nisam doivio. Kada poslije sve priam Ahmedu, on me tapa po ramenu i ae: Odlino, odlino! Sve ide po planu. Ka vom planu? pitam. Planu po ojemu bi se Zari trebala poeti pitati jesi li zaljubljen u nju. Nita u ene ne budi ta vu znatielju ao sumnja da je net o u nju zaljubljen. Vidjet e, sad e uin iti sve da tu sumnju potvrdi. Uloit e poseban trud u to da sazna. To ti je, jednos tavno, ljuds a priroda. Svi elimo biti voljeni!. ee se po glavi i nastavlja: Vjeruj m i! U toj se frajerici sprema oluja. Us oro e neto u njoj pu nuti, pa e vidjeti to se rije iza obla a!. 7.Jo jednu priu, molim Kejvanov je sedmi roendan i nas je etvero zadueno za nadgledanje proslave. U Zarinu je uu pozvana veina djece iz susjedstva, pa joj Ahmed i ja pomaemo. Barem ta o Fa hima i Zari objanjavaju to smo ondje. itav dan vjeamo balone, bijele i ute tra e po s tropovima i zidovima u ui, Fahima i Zari prave sendvie, a ja na stol postavljam p lastine tanjure, ae, lice i noeve. Ahmed se ponudio da e birati glazbu. Od ne oga je p osudio omanji jeftin azetofon i cijeli ga dan po uava osposobiti. Prava glazba glavni je dio sva e proslave, ae. To sigurno znate, zar ne? A o ne oda berem prave pjesme, tulum bi mogao neslavno propasti. Fahima ae: Da, dragi, a Zari se smije Ahmedovu glupiranju. Stvarno razumije to govorim, ili se slae samo zato to sam zgodan? zadir uje Ahmed. I jedno i drugo, zlato! U pravu si, a i ja o si zgodan, odgovara Fahima. Ahmed tada puta svoje najdrae pjesme i plee posred sobe. Dobro plee, hvali ga Fahima. Uio me Tennessee Williams glavom i bradom.

Tennessee Williams nije plesa, bunim se. I ja sam mu to govorio, ali nije se dao smesti. Sva se pozvana djeca pojavljuju u isto vrijeme, pa Ahmed ae da su zacijelo vreba li pred vratima i planirali navalu. Glazbeni mu se mi s raspada u ro u od pet mi nuta, a Kejvan cvate u sreditu pozornosti i nagovara Ahmeda da se s njim igra on jia. Ahmed se sputa na sve etiri i ostata dana provodi glumei uzvanicima onja. I j a ga jednom po uavam zajahati, ali on me ritne i poluglasno opsuje. Fahima i Zari se smiju i pljeu mojem po uaju. Klinci se naganjaju po dvoritu, stubama i iz sobe u sobu. Viu, vrite, naguravaju se i nepre idno svaaju, pa Kejvan u jednom trenut u pada i razbija oljeno. Zari, F ahima i ja sjedamo po raj njega i po uavamo ga utjeiti, ali on uporno plae. Zna, ja sam jednom slomio pot oljenicu na tri mjesta, a nisam ni pisnuo, aem mu. Ka o to? Nije te boljelo? pita djea . O, i te a o me boljelo, odgovaram. Ali, za ljuio sam da me nee boljeti manje a o plae m. Zbilja? udi se Kejvan. Toboe zbunjen, diem ru e u zra i povi nem: I moja se mama udila. Stalno je ponavljala: 'Ka o moe slomiti nogu na tri mjesta i n ijednom ne zapla ati?' U pozadini ujem a o se Ahmed smijulji mojem oponaanju mame. Zato mi sada sva oga dana daje licu sirupa da bih mogao pla ati ada je potrebno. I plae li? o lijevajui pita Kejvan. Samo ada me tjera da pijem taj sirup, is rivljujem lice u grimasu gaenja nad mamin im napit om od onjs e mo rae i svi se smiju, a ja njeno dotiem Kejvanovo oljeno: V ie te ne boli, zar ne? Ne, odmahuje glavom. No, vidi. Kada se smije, nita te ne boli. Kejvan s ae na noge i igra se nastavlja. Zari mi se apatom zahvaljuje i dobacuje p ogled od ojega mi se srce rastapa od njenosti. Neto poslije igramo igru 'T o sam ja?'. Sva djeca sjedaju u rug, Ahmed pantomimo m oponaa ne u osobu, a ostali pogaaju o ome je rije. Klincima se igra silno dopada , ali i Zari, Fahimi i meni jer napo on imamo prili u malo sjesti i predahnuti. Do gledamo Ahmedovu predstavu, Zari se u jednom trenut u naginje prema meni i ae: Pitanje za tebe zapravo ne glasi 'T o sam ja?', nego 'T o je ona?'. T o je ona? Da. Ona za oju si re ao da je njena poput cvijeta, velianstvena poput planine i... to si ono jo re ao? Joj, molim te, zaboravi to. Najobinije gluposti, aem sav postien. Ba si to lijepo bio re ao. Ta je cura prava sretnica, to ti je jasno, zar ne? Topim se. Najradije bih vrisnuo i odmah Ahmedu re ao to je izgovorila. Hvala, aem. Nadam se da nije ljubomorna to mi danas pomae na bratovu rodendanu. Nije ona ljubomoran tip cure. Nije? Ma, sve su cure ljubomorne, to valjda zna. Najradije bih je pitao je li i ona ljubomorna, ali to mi se ini neuljudnim. A a o bi ona tebe opisala? znatieljno me zapit uje. Ne znam. O tome jo nismo razgovarali. Niste? Nisi joj jo re ao da je voli? Mislim da to ve i sama zna, odgovaram o lijevajui. Ali, jo joj nisi re ao? Ne tim rijeima. Jesi li ve pitao Hafiza? pita me. Mislim, jesi li sebi proricao sudbinu pomou njegovi h stihova? Odmahujem glavom. Pa, trebao bi. I trebao bi joj us oro rei da je voli. Curama je drago uti ta ve stva ri. Ka o si ono re ao da se zove? ubacuje naglo to pitanje, nadajui se da e me dobi ti na prepad i da u joj ot riti tajnu. Smijeim se. Ne mogu ti to jo rei. A zato?

Pa... ne znam. Smijei se, a ja sav drem. Uvjeren sam da joj je sve jasno. Pola o se odmie od mene, pa i dalje gledamo Ahmedovu predstavu. Na on ne oli o minuta ustaje i odlazi u uhinju, vraajui se s tanjurom punim sendvia. Znala sam da nee imati vremena za jelo, pa sam ovo stavila na stranu za tebe, ae. Spoznaja da je mislila na mene obuzima me poput zvu a opojne pjesme. Nadam se da voli hladne sendvie, dodaje. Ka o ne bih ad ih je ona napravila? Na on odlas a Kejvanovih gostiju Fahima, Zari, Ahmed i ja potpuno iscrpljeni sje dimo za stolom u blagovaonici. Zurim u zdjelicu sladoleda oja preda mnom stoji najmanje dvadeset minuta, a djevoj e s nevjericom odmjeravaju nered oji je osta o za lincima i oji te treba raistiti. Lea me rasturaju, ae Ahmed. Znate to? Starci mi idu na put i nee ih biti ne oli o dan . Doite meni i napravit emo tulum samo za nas etvero. Treba proslaviti to smo preiv jeli najezdu linaca. Cijelu emo no putati sentie i plesati. Srce mi se topi od pomisli na Zari u mojem zagrljaju. Gledam je, a ona se smijei i sputa pogled. Hoemo li ti i ja imati djece? pita Ahmed Fahimu. Fahima mu namiguje i po azuje etiri prsta, a on se hvata za glavu. Vas ete dvoje sigurno imati pre rasnu djeicu, ae Zari s ljubavlju. Ahmed upire prst u mene i ae: I ovaj bi sa svojom dragom mogao napraviti rasnu djecu!. O, da. Predivnu, jednostavno predivnu, slae se Fahima. Trebao ju je pozvati na proslavu, ae Zari, pa e a da vidi hoe li Ahmed i Fahima na t o neto rei. Ne govore nita, pa se o ree meni: To bi ti bila savrena prili a da joj ae prema njoj osjea!. Ahmed na to zauzima pozu uenoga predavaa i ae: Ne znam, nisam siguran. Naime, a o nisi znala, on smatra da bi je trebao bolje up oznati prije nego to joj izjavi ljubav!. Tono znam to je naumio i najradije bih ga na licu mjesta zadavio. Ka o to misli? pita ga Zari. Pa, gledaj, mudro e Ahmed. Veina se Iranaca zaljubljuje a da pritom ne zna mnogo o on ome drugome. S druge strane, ljudi u Americi i Europi najprije dosta dugo izlaze zajedno i dobro se upoznaju prije nego to se zaljube. Po azuje na mene i nastavlj a s predavanjem: Na prijatelj ima vrlo pametnu teoriju o svemu tome. Ba mi je ne i dan na rovu o tome govorio. Zatim se o ree prema meni i ae: Hajde, reci im!. Svom ga snagom ispod stola udaram nogom. Zari i Fahima upiru poglede u mene i e aju objanjenje. Na aljavam se, neto mrmljam, ubacujem punu licu sladoleda u usta i ta o nastojim dobiti na vremenu. Naposljet u ipa izustim: Da, u Europi i Americi ljudi se doista dugo upoznaju prije nego to jedno drugome i zjave ljubav, i onda vie ne znam to bih re ao. Slijedi napeta pauza, pa je pre idam dodajui: Na Zapadu su veze izmeu mu araca i ena uobiajena, sva idanja stvar, a u zeml ama poput nae ljudi se puno vie bave Bojom voljom i sudbinom. Antropolozi bi trebal i istraiti uzajamnu zavisnost izmeu tehnolo og napret a i naina na oji parovi u raz liitim ulturama stupaju u veze!. Ahmed se ceri, zabavljajui se, i zbog toga se osjeam ao potpun reten. Zato mu dop utam da me ta o zbuni? Na on rat og razmiljanja Zari ae: Zanimljivo! a Ahmed te o uzdie, pa ga jo jedanput lupam pod stolom, na to se on naglo uspravlja, svim se silama trudei da ne zastenje od boli. Zari me opet gleda i pita: Kada e mi rei t o je ona? Vjerojatno te ada antropolozi objave rezultate svojih istraivanja, odgovara Ahmed i namiguje mi. Ubit u ga! Maj e mi, ubit u ga! Do istimo, u oi mi upada sli a Zari i Do tora na polici u dnevnom borav u. Do tor je prebacio ru u pre o njezina ramena i smijei se. Ona se pa ara teristino vrag olasto smijei i glavom se oslanja na Do torovu lijevu ru u. Uasno sam ispala na toj slici, ali mojoj se mami svia, ae do mi prilazi slea. Stalno

je po uavam ne amo sa riti, ali ona je uvije pronalazi i vraa natrag na policu. J ednoga u je dana zapaliti! Zato? Pa ba je lijepa. Do tor je dobro ispao, ali ja nisam, ae i izbjegava me pogledati u oi. Ponovno vraam pogled na sli u i aem: Pa, ne znam ba. Ima taj svoj smijea !. Koji smijea ? Vragolasti smijea . Tvoj ara teristian, apem. Moj ara teristian, ponavlja, ali ne ao pitanje nego ao potvrdu. Da. Nit o se drugi ta o ne smijei. Svia mi se. Zbilja? pita i dalje sputena pogleda. Da. Svia mi se i a o naginje glavu na jednu stranu. Da? I oi su ti lijepe. Smiju se. Oi ti se gotovo uvije smiju. Ma, nije valjda da se uvije smiju? Uvije se smiju ada si sretna. Podie pogled i gleda me u oi. Smiju li se sada? Da, smiju se. Ne o vrijeme samo stojimo i gledamo se. Toli o smo blizu jedno drugome da na lic u osjeam njezin dah. Koljena mi lecaju i u samo jednoj se undi roz glavu mi pro lazi sve to znam o njoj. Omiljena joj je boja plava. Kae da je sve isto, dubo o i b es onano ujedno i plavo, ao nebo i oceani, a ja se pitam zato tome ne pribraja i svoje oi. Znam da voli priati prie. Sva oga dana na on ru a s Kejvanom lijee na prost ir u pod trenjinim stablom u dvoritu te podie oi prema rovu. Znam da me gleda. Vidi m a o mi prati po rete, a u pozadini ujem a o je Kejvan molja a: Jo jednu priu, molim te, samo jo jednu!. Volio bih da i meni u uho apue prie o naoj budunosti. I ja bih je tada traio da mi isp ria samo jo jednu. Sva oga se jutra budi rano, odlazi do pe arnice na raju ulice i ondje upuje svjei lava za dorua . itavim je putem tamo i natrag promatram s rova i ona zna da je gledam jer esto podie pogled. Opijen sam svim tim mislima i vidim a o joj se prsa uzdiu i sputaju pod dubo im u disajima i izdisajima te ne oli o centimetara od mojih. Bespovratno sam zaljubl jen. Samo je rata trzaj dovoljan da bi nam se usne spojile, i ad se ve poinjemo naginjati jedno prema drugome, u sobu upada Kejvan. Gdje mi je plava majica? pita. Zari i ja jo ne oli o trenuta a stojimo nepomini, meusobno jedno drugome zurei u oi. Ona oju mi je Do tor poslao za roendan, objanjava djea . Zari pola o o ree glavu prema njemu, a zatim me ponovno gleda. Do tor mu je poslao pre rasnu majicu, ape. Da je samo vidi! Ba divno od njega. O ree se prema ormaru. D je divan ovje , ae s nedlom u grlu. Predivan ovje . Vraam se ui i otac me poziva da s njim gledam Casablancu. Kae da je to jedan od na jveih films ih lasi a svih vremena, na to bih mu najradije odgovorio da znam jer sam, a o Ahmed ae, prava films a enci lopedija. No, ne aem nita. Pozorno sluam di jaloge izmeu Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman, nadajui se da u ta o proni nuti u jezi zaljubljenih. Prisjeam se svega to sam re ao o antropolozima, oblicima i ob rascima ljubavnih veza, pa bih najradije umro od stida. Pitam se hoemo li Zari, D o tor i ja zavriti ao tri glavna li a u filmu. Do tor se odlino u lapa u li revo lucionara oji se bori protiv nacista, a ja sam usamljeni vlasni rme oji, sve do se ______________________ Tan o, peeno tijesto nali me si oj tortilji ili tan im lepinjama, savitljivo i pog odno za sendvi-rolade do je toplo, a hrs avo i slino mlincima ada se ohladi. Vrl o esto u Iranu, Armeniji, Azerbajdanu i Gruziji. onaj drugi ne vrati, misli da je osvojio voljenu enu. Hou li i ja, ao Bogart, ima ti snage da je se odre nem? Bih li i ja pronaao avion oji bi Do tora odvezao na sigurno, dale o od nacista, zajedno sa enom oju volim? Bih li se rtvovao za njiho vu sreu? Na on Casablance odlazim na rov i bacam pogled prema Zarinoj sobi. Svjetlo je u

gaeno. Zatim spazim omad papira na zidiu izmeu svoje i njezine ue. Pod omanjim je amenom oji ga dri i uva od naleta vjetra. Podiem papir. Zari je na njemu nacrtala mene. Stojim na ulici, pod iom i naslanja m se na stablo. O renuo sam se udesno i gledam za djevoj om oja odlazi prema ri jeci u pozadini. Zapravo, djevoj a ne odlazi nego lebdi, poput a voga anela bez lica. U dugoj joj je osi bijela rua, poput one oju sam po lonio Zari, a u dalji ni se naziru velianstvene planine s vrhuncima pre rivenim snijegom. Na slici je b a sve: sva ljepota, veliina, neis varenost, mir i ritam. U dnu crtea Zarinom su ru om ispisane rijei: Kada mi ae t o je, tvojem u anelu nacrtati i lice!. Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Stojim na rovu i gledam a o mi se po stubama lelujavo pribliava ens a osoba ojo j ne raspoznajem lice, ali la i me oraci i bijela rascvala rua u osi podsjeaju n a Zari. Je li to doista ona? Nadam se da jest. Vjetar mi miluje lice i nosnice i spunjava mirisom rue do je nastojim mirno doe ati, ali noge me izdaju, pa trim iro o ras riljenih ru u ne bih li je privio u zagrljaj. I ona prua ru e, ini mi se da sam je uhvatio, ali onda mi izmie i pada s rova. Glasa uguena u grlu budim se u z noju i sjedam u revetu, jedva hvatajui dah. U uima mi odzvanja majino upozorenje o padovima s rova. Sam sam u sobi, a jedino svjetlo oje do mene dopire tupi je snop s etvrtastog ot vora na vratima. Hladne prste stiem u a e i zatim ih esto o tresem, ao da u time oda gnati nonu moru. ujem a o hodni om tumaraju budni pacijenti i taj me zvu neobino umiruje. Vjee su mi te e, ali ne usuujem se ponovno zaspati. S idam s reveta mo re pre rivae i lijeem na goli madrac, brojei ora e sestara oje nepre idno ureduju p o hodni u. Um mi i opet preplavljuju pitanja: Zato sam ovdje? Zato se ne sjeam blis e prolosti? Zato mi se pone ad dogaa da ne prepo znajem roditelje ada mi dou u posjet? Zato se ni a o ne mogu osloboditi omara oj i me obuzimaju i danju i nou? Sedativi mi strahovito oteavaju potragu za odgovorima, pa mi jedino preostaje da zanemarim sva pitanja i utonem u magliastu nesvjesticu u ojoj sve o o mene nesta je. U nju se s rivam ao pod ator: titi me od svega to ne razumijem i ega se plaim. T a o mi prolazi no. Prvom prili om aem Jabu oli oj da mi je potrebno neto to bi odagnalo snove. Trai od mene da joj aem o emu sanjam, ali ne mogu se sjetiti. Uvjerava me da je sve to prirodno i najvjerojatnije prolazno stanje. 8.Kraj ljeta 1973. Teheran Do torova no Zari je u posjet stigla Soraja, Mas irani aneo, a Fahima s roditeljima posljednje dane ljeta provodi na Kaspijs om jezeru. Ahmed i ja umiremo od dosade jer bez F ahime ni a o ne smijemo Zari. Irad is oritava sva u prili u da bi nam po azao svoje najnovije izume, ali mi ga u glavnom ne sluamo. Zapravo, uope nam nije jasno to po uava onstruirati i njegovi iz umi slie glupim napravicama bez i a ve pra tine svrhe. Moja je pa maj a ot rila da suena os orua spreava bolesti jetara, pa je upila nov tua pomou ojega sme astu bilj u usitnjava u prah. Kae da e ga staviti u dvorite na plou, ne bi li se ne oli o dana suio na suncu, a zatim ga spremiti u omanju sta le n u oju je nabavila posebno za tu namjenu. Ahmed i ja se pitamo a o e nam podva liti taj sueni praa . Smijeat e nam ga u aj, ae Ahmed. Ja vie u tvojoj ui ne pijem aj. Ni ja, dodajem i obojica se smijemo. S rova moje ue vidimo Soraju i Zari a o sjede pod trenjinim stablom uz houz. So raja je uvije pod bur om, a i u Zarinu dvoritu, vjerojatno zato to zna da je vidi mo s rova. Oarala je cijelo susjedstvo, a najvie Iradevu maj u oja uo olo govori da je Soraja najljepe stvorenje na ugli zemaljs oj.

Ima lice anela i tijelo sirene, a od pogleda tih predivnih, plavih oiju zastaje ti dah! Koa joj je me a, osa poput mirnoga mora, a govori poput pjesni inje, njeno i istanano, glasom oji zvui poput pjesme anela, arobno i umirujue. Kaem Ahmedu da me Sorajina bur a podsjea na naeg vjerouitelja, profesora Gordija, oj i nam je prole godine govorio o tome a o sve ene u njegovoj obitelji nose ador. Pr itom je napomenuo da nepo rivene ene svoju se sualnost pretvaraju u izlobenu robu za prodaju jer svi znaju da su mu arci jednostavno programirani ta o da ude za enam a oje po azuju lica i tijela. A u moralnome drutvu ne smijemo dopustiti da napal jeni mu arci eznu za tuim enama, maj ama i sestrama! Zbilja je to re ao? udi se Ahmed. Vjerojatno me ba tada izbacio iz razreda. Potvrujem da je Gordi, oli o god tuno zvualo, zbilja sve to re ao te da je tome j o dodao a o se bilo a vo ens o zahtijevanje ravnopravnosti s mu arcima protivi os novnim postulatima islama. Datum ada je Reza ah ot rio ene, 8. sijenja 1936., nazv ao je najmranijim danom u povijesti Irana te azao da u pravednom drutvu vlast tre ba stvoriti ozraje u ojemu e se ene meusobno nadmetati u smislenim i pri ladnim a t ivnostima oje su im priroene, poput odgoja djece, pouavanja djevojica i uhanja. Ahmed se smije i ae da e sve to prenijeti Fahimi, a o bi je unaprijed pripremio na ulogu oja joj se priprema u obitelji. Obojica smo primijetili da Irad posljednjih dana provodi neobino mnogo vremena na ulici. Sva i put ad su u blizini Zari i Mas irani aneo, ao da je na iglama. Zbu njen, nespretan i uzmucan prati sva i po ret Mas iranog anela, a jednom mi je re ao da bi, samo da je oju godinu stariji, njegova maj a eljela da se oeni Sorajom. I da bi silno htio znati a o izgleda ispod bur e. Na pamet mi pada Gordijevo predavanje o pohoti i moralu, pa se moram nasmijati. B ur a Soraju moda titi od Iradevih pohotnih oiju, ali oito je ne moe obraniti od njegov e udnje. Jednoga dana u predveerje sjedim i itam pod zidiem izmeu svojega i Zarinog rova, a d odjednom s druge strane zaujem njezin glas. Razgovara s Mas iranim anelom. Ve se spremam ustati, ada shvatim da plae. Ostajem gdje jesam da joj ne bi bilo neugod no. Budi ja a, ae joj Mas irani aneo. Uzdaj se u Boga! On se uvije pobrine da raj bude najbolji za sve. Sve do su ti namjere dobre i srce isto, Bog e ti dobrotu pretvo riti u sreu. Bojim se e me Bog azniti zbog nevjere, tiho plae Zari, na to joj Mas irani aneo odgov ara Hafizovim stihovima. Jedva ih ujem, ali glase otprili e ova o: Duga e, svirepa patnja minuti, Molitve moje do neba se vinuti I moda se jedna ba za me pobrinuti. I dalje tiho plaui, Zari joj nita ne odgovara. Zna li jo net o? pita je Soraja. Ne, odgovara Zari. Samo ti. Samo sam tebi re la. U to ih Zarina maj a zove na veeru, pa brzo odlaze, a ja ostajem, pitajui se to li sam to upravo uo. Jesu li razgovarale o meni ? Je li pla ala zato to ne zna to bi ? Glava mi je prepuna pitanja, pa vie ne mogu itati. S lapam njigu i sputam je na t lo. Ljubav je doista naporna. Ostala su jo samo dva tjedna do poet a ole i Do tor bi se sva oga trena trebao vra titi. Ia o sam ludo zaljubljen u Zari, i dalje ga silno potujem i volim. Posebice mi se ironinim ini to to bi upravo on mogao biti osoba s najboljim savjetima i pri mjedbama, samo ad bih mu se usudio govoriti o osjeajima prema Zari. Mas irani se aneo vraa ui u Kom, a Ahmed s roditeljima, ao i sva e godine, odlazi u posjet roacima u Kamsar. Ni ada nisam bio u Kamsaru, ali Ahmed ae da je toli o malen da ve na on dvadeset i etiri sata vie nema oga zadir ivati. Poslije istoga popodneva odjednom primjeujem da se u Zarinoj ui dogaa neto udno. Do torovi roditelji najprije dolaze, pa ubrzo iza toga uurbano i gotovo potajno odla ze, Zari satima ne izlazi u dvorite, a u jednom mi se trenut u ini da ujem jecaje D o torove maj e. Zatim ua uranja u potpunu tiinu. Volio bih znati to se dogaa. Nagaanje mi uveer ne da zaspati. Leim na rovu u nonoj sparini, ada mi samou odjedno m pre ine zvu te ih ora a oji odzvanjaju ulicom. Naginjem se pre o ruba i odma h prepoznajem Do tora. Tri oli o ga noge nose, te o die i stenje od straha, ao da bjei pred gladnim tigrom.

Zastaje pred Zarinim vratima, pritie zvono i osvre se niz ulicu, ao da oe uje progo nitelje. Ne moe e ati da mu net o otvori, pa se penje pre o zida i tiho sputa u dvo rite, naslanja se na unutarnju stranu i e a. Ubrzo se iza ugla pojavljuju tri mu ar ca i ulaze u ulicu. Jedan me odmah spazi na rovu. a i s te udaljenosti vidim da je grozan i zao, a inae je viso , crnomanjast mu arac od ojih trideset pet-etrdes et godina. Duga mu je, valovita osa vezana na potilj u, a oima precizno upija sv a u pojedinost iz o oline. Potpuno sam otupio od straha. Najradije bih se sa rio za zidiem na rubu rova, al i zglobovi i miii ot azuju mi poslunost. Viso i mu arac psuje u radioprijamni , obav jetavajui drugu stranu da je potjera oito propala. Ne razabirem odgovor, no trojica ponovno tre. Prolaze po raj Zarine ue, pa mi s ua snutog srca s ola anjem pada amen. Mora da su iz SAVAK-a. Gadni tipovi, re ao mi je otac na on to su nam svojedobno pretresli uu, traei zabranj ene njige. Izgledaju ao obini ljudi. ive meu nama, rade s nama, dolaze nam u goste na veeru, raduju se s nama, tuguju s nama, a onda jednoga dana sazna da paralelno rade za jednu od najomraenijih tajnih sluba u ovoj zemlji. A sve to zahvaljujui Am eri ancima i njihovoj CIA-i. Do tor sjedi s glavom meu oljenima. Dre od straha i povremeno se neobuzdano trza. Zatim spazim Zari a o iz ue juri u dvorite, a slijede je i roditelji. Do tor uurb ano s ae na noge i stavlja prst na usta, no gesta je bespotrebna jer sve troje iz ue izlazi tiho poput duhova. Oito tono znaju u a voj je nevolji. SAVAK ih vjeroj atno naziva itav dan. Pitam se to li je Do tor radio cijeloga ljeta, ali ovo sada napo on objanjava udna zbivanja prote log poslijepodneva. I susjedima je sve jasno , barem onima oji su uli str u, pa sada, zastrti zavjesama, promatraju rasplet d rame. Njihove su sjene na prozorima bolan zna stvarnoga straha od SAVAK-a. Zari grli Do tora i tiho plae, a njezina maj a neujno moli, brzo pomiui usnice i ne isputajui ni glasa. Gospodin Naderi, Zarin otac i bivi olimpijs i prva u hrvanju, uzbueno rui o o lanova svoje obitelji, poput staroga, ranjenog lava. Nit o nita ne govori. Nije ni potrebno. Znam to bi se Do toru dogodilo u zatvoru. Otac mi je nebrojeno puta priao to ine har ab- arima, subverzivnim a tivistima poput Do tora. Najprije bi ga na ne oli o da na smjestili u samicu, ne bi li ga izmuili strahom od predstojeeg ispitivanja. Zat im bi ga odveli u drugu prostoriju i prebili. Postavljali bi mu bezbroj pitanja i onda ga opet tu li. Prijetili bi mu stravinim opisima najnovijih metoda muenja t e se usput osvrtali na provjerene lasi e ao to su upanje no tiju, lomljenje prst iju i uma anje testisa u uzavrelu vodu. Vjerojatno bi mu re li i da e u zatvor do vesti ens u osobu iz najue mu obitelji i pred njim je silovati. Te se prijetnje a t ada i ostvaruju, ali najee nije potrebno. Do tor je premlad i presitna riba iz mo ra politi e oporbe da bi se zamarali. Vjerojatno bi ga ne o vrijeme drali u zatvor u, povremeno ga premlaivali, a onda ga jednoga dana jednostavno pustili, nadajui s e da zbog straha vie ni ada nee po uati nita slino. Primjeujem da sve vei broj susjeda stoji iza zamraenih prozora. Nit o se ne eli po a zati, ali svi ele znati to se zbiva. Mislim na Do tora. Vjerojatno se osjea strahov ito bespomono. Otac mi je jednom re ao da se ovje ni ada ne moe osjeati ta o nezatien o ao pred dravnom tajnom policijom. Nema te instancije ojoj se moe poaliti i nema toga t o te moe spasiti iz ponora patnje u oji e te baciti. Prisjeam se i a o sam Do toru priao o danu ada nam je SAVAK pretresao uu. Tada mi je re ao da imam on o neto. U zatvoru e Do toru oduzeti ono najvrednije to ima: vrijeme. Zatvorit e ga u s uenu e liju i odvojiti ga od njegovih voljenih njiga. Moda e mu, samo zato da bi ga razd raili, na itanje dati ne oli o und-romana sa sli ama polugolih ena i rnih mu araca na naslovnici. Upravo ona ve njige a ve inae naziva smeem. Ne mogu odvojiti pogled od prizora oji se u Zarinu dvoritu zamrznuo u vremenu, n o pozornost mi odjednom odvlai zvu s raja ulice. Mu arac s radioprijamni om gled a ravno u mene. Brzo sjedam iza zidia, ali pre asno je. Vjerojatno me ve ne o vrij eme promatra. Iz smjera je mojega pogleda oito za ljuio u ojoj je ui Do tor potrai o utoite. Na rat o virnem prema ulici i vidim da se, sa zlobnim smije om na licu, ulja prema Zarinoj ui. Tr om se pojavljuju i druga dvojica, a pred uom se zaustavlja i aut

omobil. ovje s radioprijamni om uca na Zarina vrata, Do tor se odmie od Zari, a Zarina maj a poinje glavom udarati o zid. Ni ada neu zaboraviti tup zvu udaraca n jezine lubanje o ope u. Zarin se otac ponaa poput bespomona ratni a. Besciljno lut a u rug, ao da se naao pred neprijateljem s ojim se ne smije boriti. Zari rida . Do tor otvara vrata i izlazi, a Zari se grevito dri za njega. Glavu dri uspravno i zabacio je ramena, nema toga t o bi mu oduzeo dostojanstvo. Agent ga posred lica udara a om. Zari vriti ao da joj je net o ostima prostrijelio srce. Krv mi jurne u glavu i zaumi u uima. Dvojica agenata samo promatraju prizor, a trei za volanom dravne limuzine nezainteresirano pui. Do tor pada na tlo. ovje s radioprijamni om i dalje ga udara po glavi. Krv prs a po ploni u, a Zarin se vrisa uzdie do neba. Maj a joj, uz udarce glavom o zid, p oinje s pjesmom naricalj om i upa si osu. Gospodin Naderi samo gleda, vjerojatno a r o elei golim ru ama usmrtiti ta jeziva, ogavna stvorenja, ali rije je o tajnim ag entima i, ad bi se umijeao, samo bi pogorao situaciju. Na ulicu izlaze susjedi, pa i moji roditelji oji su spavali sve do ih iz sna n isu prenuli Zarini povici. Agenti ne ele svjedo e svojim zvjerstvima, pa na brzin u utrpavaju Do tora u auto i odlaze. ovje s radioprijamni om jo jednom baca pogle d prema rovu i na odlas u mi dobacuje poljubac. Za linjem se da u ga jednoga dan a pronai i ubiti. Ni ada dotada nisam osjetio ta vu srdbu. a ni ada su me ols i n asilnici tu li na igralitu. a ni ada su Fahimina braa Ahmedu razbila nos. Zari juri za automobilom, a slijedi je s upina susjeda. Maj a joj se rui na ploni , pa je susjede na elu s mojom maj om po uavaju prizvati svijesti, napajajui je z aeerenom vodom. Te uina samo lizi niz nepomine usnice. Gospodin Naderi ljulja se na prijed-natrag, oslonjen o jedno stablo, i mrmlja neto nerazumljivo. Ulica je prep una ljudi. Pitam se je li it o vidio a o mi je agent zahvalio prije odlas a u n o. Drui jurim niza stube. Koljena mi lecaju, a ivci titraju. Na ulici djevojica pita ma j u to se dogaa, a ova je podie i vrsto privija uza se. Susjedi po uavaju obuzdati po sve histerinu Zari, pa trim do nje, uzimam njezino lice u ru e i ne oli o je puta zazivam imenom. Prepoznaje me, baca mi se u naruje i rida. Dugo prielj ivan zagrlj aj nije se mogao dogoditi u gorem trenut u. Moj otac, vidim, tjei gospodina Naderija, a onda se s raja ulice prolomi glasan vapaj. To nam se urnim ora om pribliavaju Do torovi roditelji, gospodin i gospoa S obhi. Maj a mu oajno narie, lupajui se po glavi i grebui si lice, a otac epa, lica zg rena u napaenu grimasu. Iradeva maj a, s ne olicinom ena, trudi se sprijeiti Do torov u maj u da se i dalje ozljeuje. Te o je sluati njezine bolne uzvi e. Do tor mi je j ednom re ao da ga je maj a iz daljine pratila do ole sve do drugoga razreda gimn azije. Ne mogu ni zamisliti oli o sada pati. Moja maj a stoji uz gospou Naderi i gleda prema meni. Ia o sam premlad da bih se mogao uivjeti u roditeljs a razmiljanja, tono znam to joj se mota po glavi. Zahvalju je dragom Bogu da nit o nije doao po mene. Spazivi sinovu rv na ploni u, Do torov se otac rui uz ri e oji bi i vragu slomio srce. Lijevom ru om, onom oju sada jedino ima, dotie tu rv, prinosi je licu, l jubi i neutjeno plae. Najradije bih mu pritrao, zagrlio ga, ljubio mu ru u i molio za oprost, ali ne mogu. Ni sam sebi jo ne elim priznati da je upravo moj neoprez o dao Do tora. Najradije bih stisnuo a u i njome, uz pr osan urli , zamahnuo Bogu u lice, ali time bih ot rio svoju sramotnu tajnu. Zato se samo hvatam za glavu i grizem za usnicu toli o snano da mi niz bradu potee rv. 9.Anarhist ivot ide dalje, noi poput Do torove blie se raju, ali posljedice ostaju. Mi, Perzi janci ne pratimo svjets e trendove ad je rije o borbi s vlastitom nevoljom. uo sa m da zapadnjaci, osobito Ameri anci, na on bolnih trauma odlaze psihijatru. Nama je najbolji psihijatar vrijeme. Vjerujemo da lijei sve i da po bolnim osjeajima n ema smisla opati. Ne traimo strunu pomo jer nismo osjedjivi ao zapadnjaci, ili ba rem ta o tvrdimo. Psihijatrija se, osim toga, bavi lijeenjem uma, a ne i duha. Sv oja srca zato umirujemo po azivanjem osjeaja. Kad nas obuzme tuga, vlastitome tij elu, bez imalo milosti i aljenja, inimo sve to nam se ini potrebnim da bismo iz due i

scijedili bol i ta o sami sebi ola ali. Udaramo se, trgamo odjeu i glasno nariemo, a u tome smo rijet o usamljeni jer blinji s nama dijele patnju, inei isto. Svojedobno sam u jednom holivuds om filmu primijetio da su Ameri anci prilino suz drani u is azivanju tuge na sprovodima, pa sam upitao oca zato smo mi, ao narod, ta o otvoreni u po azivanju tuge zbog smrti. Tom bi se temom vjerojatno trebali pozabaviti strunjaci, odgovorio mi je. Ali u prav u si. Dru iji smo. Ta silina ojom tugujemo vjerojatno ima povijesne orijene jer , a o se ita u naoj povijesti neprestano ponavlja, to su brojni po olji oji su na narod pogaali u ve zaboravljenim genocidima raznih osvajaa. Bio je tu Ale sandar Ma edons i, divlja oji je spalio Perzepolis, zatim Arapi oji su na narod teroriz irali stotinama godina, pa Dingis- an oji je u trinaestom stoljeu pobio gotovo tr i milijuna Perzijanaca. Tugovanje nam je ta o postalo vanim dijelom tradicije. Sta vio mi je ru u na rame i dodao: Kad nam net o pred oima za olje roeno dijete, nariem o ao da nam dua naputa tijelo. Stenjemo pod nasilni om nepravdom. To nam je, sine, podarila naa povijest. Ne oli o je puta odmahnuo glavom i protrljao sljepoonice. Je dini bijeg pred neumoljivim zlom neutjean nam je vapaj. Mislim da a i danas nesvj esno izjednaavamo smrt s nepravdom. ivot u ulici ide dalje, ali neto sporije. Ili se ta o barem ini. Vrijeme je moda naj vrednija stvar oju sva i ovje posjeduje, ali to je vrlo te o shvatiti ada prola zi sporo. Mnogo ga je la e smatrati dragocjenim ada leti i brzo izmie. Zari vie ne izlazi u dvorite, Ahmed je jo u Kamsaru, a Irada, oji vjeito blebee o svo jim retens im izumima, vie ne mogu podnijeti. Otac je ne oli o puta po uao sa mno m razgovarati o Do toru, ali to sva a o nastojim izbjei jer ne znam to bi mi moglo izletjeti ada bih poeo govoriti o dogaajima one noi. Zatvaram oi i iznova u glavi vrtim onih posljednjih ne oli o trenuta a na rovu, no u mislima se uvije s rivam iza zida prije nego to me agent uspijeva spaziti. Kada otvorim oi, najradije bih vrisnuo od boli. Za ljuujem da moram ponovno poeti it ati jer mi je itanje oduvije bilo najbolja razbibriga. Bacam se na prouavanje Dar wina i Freuda te ubrzo uviam da u njihovim djelima ima mnogo vie od onoga to nam je prole godine re ao vjerouitelj Gordi. Ne znam vie a o je zapoeo tu temu, ali Freuda je nazvao perverznja om, upozorio nas je da je Darwin ateist i re ao nam da ne bismo trebali itati djela te dvojice. Odmah sutradan reem u potragu za njigama s perverznja ovim i ateistovim imenom na oricama. Knjige su sjajne, ali te o se usredotoujem. Htio bih vidjeti Zari, ali sada me sav jest pee a i zbog pu oga razmiljanja o njoj. Zato se prisiljavam misliti na Do tor a i pitam se zna li da su ga uhvatili zbog moje nepromiljenosti. Kad bih mu mogao napisati pismo, ispriao bih mu se, i to ne samo zbog noi u ojoj su ga zbog mene uhitili, nego i zbog toga to sam se zaljubio u njegovu zarunicu. Re ao bih mu da m i je ao to nisam ao Humphrey Bogart i da nisam znao da mu je SAVAK za petama. Nar avno, znao sam da je mar sist i od one noi s ruama nepre idno sam se molio da ga n i ada ne uhvate. No, da sam znao da se vraa ui, bio bih doe ao agente na raju uli ce i namamio ih na pogrean trag. Trao bih u raznim pravcima, vabei ih da gone mene, a ne njega. O Boe, a o li samo mrzim samoga sebe! Mrzim se vie nego to mrzim onoga gada iji mi zao smijea noima ne da usnuti. I opet zatvaram oi, i opet proivljavam trenuta u o jemu me ovje s radioprijamni om spazio na rovu, i opet se saginjem prije nego to me ugleda. Ali stvarnost i dalje ostaje ista. Boe, ad bih se barem mogao vratit i! Mrzim tu nepovratnost vremena. Penjem se na rov i, do pogledom prelazim pre o ulice, odjednom shvaam da je cij elo susjedstvo izgubilo ivotnu energiju. a se ni sjena stabla, oje je moj otac p osadio ada smo se doselili, ne pomie. Djeca samo sjede i razgovaraju i nit o vie ne igra nogomet. Roditelji niim ne ele u ulicu privui SAVAK, pa su djeci re li da n i s im ne razgovaraju o onome to se zbilo, ali djeca su premala da bi se bojala. Pobuna je at ada predivna stvar, svojedobno je re ao Do tor i ja se sada pitam b i li di tature uope mogle opstati da su odrasli vie nali djeci. Bi li se it o usu dio usred noi odvesti neije dijete u zatvor, ad bismo svi ustali protiv autoritet a? Na pamet mi pada i to da je Do tor re ao da anarhija prethodi redu, pa shvaam da zapravo pojma nemam to znai rije anarhija. U potrazi za odgovorom odlazim u njin icu jer su mi njige oduvije najbolja razbibriga. Na povrat u spazim Irada a o s jo ne olicinom moma a Ahmedu govori to se one noi do

godilo s Do torom. Ahmed je oigledno uzrujan. Kada ostanemo sami, pita me a o sa m, a meni, ia o mi je neugodno, licem pote u suze. Zato plae? zapanjeno me pita. Ne znam oli o je puta uo priu o tome a o sam pot oljen cu slomio na tri mjesta i pritom ni suze nisam ispustio. Ja sam ga odao, aem. Nisam se navrijeme sa rio iza zida. Onaj mi je urvin sin na o dlas u jo dobacio i poljubac. Jednoga u ga dana pronai i ubiti. Ahmed me nastoji umiriti. Trai da mu ispriam sve pojedinosti o noi u ojoj je Do to r uhien i ja mu ih doaravam, ba ao to sam to tije om prote lih pet dana toli o puta uinio u mislima. Do govorim, jednostavno ne mogu prestati pla ati. Pa zar ti nisu re li? pre linjem ga. Nisu ti re li da sam ga ja odao? T o sve zna? Molim te, reci mi! Ahmed mi se za linje da nit o u prepriavanju dogaaja te noi nije ni spomenuo moje i me. To ne mijenja injenicu da sam ga odao, pre rivam lice ru ama. Pa zar si ih ti natjerao da ga gone? ustro me pita. Gledaj, nije se sve poelo dogaati onoga trenut a ada te agent ugledao na rovu. Otprije su ga traili. T o zna gdje je bio cijeloga ljeta, to je radio i t o ga je pratio. Ne misli valjda da su se i z ista mira nacrtali ovdje, prie ali da ti pogleda u Zarino dvorite i onda ga zas oil i? Vjerojatno su ga ve ne o vrijeme traili. Briem suze, ne oli o puta mrcnem i aem: Uasno se osjeam! Nemoj, odluno mi nareuje. Sve te strane stvari oje su se dogodile Do toru nemaju ni a ve veze s tobom. Ti nema veze s njegovim odgojem, obrazovanjem i svime onime zbo g ega je postao mar sist i zbog ega je doao na SAVAK-ovu crnu listu. Zatim pali dvij e cigarete i prua mi jednu. Ne o vrijeme samo sjedimo u tiini. Ka o to da ita te stvari? pita me Ahmed, spazivi njige o anarhizmu. Govorim mu o Gor dijevu opisu Darwina i Freuda, svojem preziru prema autoritetu, elji da svi ustane mo protiv di tature i o svojem nepoznavanju politi e teorije anarhizma. Gleda me ao da sam pijan. Oito mu nije ni priblino jasno o emu govorim. A onda mi ae da nas je vjerouitelj, isto ta o, plaio svim strahotama samozadovoljavanja. I pita me je sam li moda, iz protesta, poeo redovito latiti svoj siuni pimpe . Pucam od smijeha. Prvi put ot ada su odveli Do tora. * * * ola poinje za manje od deset dana i uope se tome ne radujem. Nit o ne zna gdje je Do tor ni to se s njim zbiva. Fahima sva oga dana posjeuje Zari. Postale su najbol je prijateljice. Ahmed se dri po strani jer smatra da sada nije vrijeme za romant i u. Fahima se jednoga dana na ne oli o minuta penje do rova, a o bi porazgova rala s nama, i ae da Zari stalno plae jer je zabrinuta za Do torovu psihi u i fizi u izdrljivost na mu ama. Zatim me grli i ae: Ne brini se, duo, sve e biti u redu!. Dubo o u sebi umirem od elje da saznam pita li Zari za mene, ali to svim silama potis ujem. Kao i Ahmed, i ja mislim da se sada najbolje drati po strani jer nije vrijeme za romanti u. Susjedi au da Do torova maj a poslije sinova uhienja izgleda ao da je ostarjela tisuu godina. Kosa joj je posijedjela, lice se naboralo, ru e nepre idno dru, a ni rijei ne moe izustiti bez suza. Stalno je pred zatvorom Evin i pre linje straare da joj au to je s njezinim sinom. Do torov se otac pritajio. Jednoga su im se dana pred vratima pojavila dva agenta i re la mu ne a ne privlai pozornost na svoju ob itelj. Strpite se, re li su mu, ili vie ni ada neete vidjeti sina!. Do torov otac radi ao in vni u grads oj upravi. Nauio je pisati lijevom ru om, pa sva oga dana odlazi na posao i pretvara se da se sinu, ojega voli vie od ivota, ama ba nita nije dogodilo. Ahmed trai da mu objasnim to tono znai rije anarhizam. Objanjavam mu, ali ne ba podrob o i bez ne oga oduevljenja. Uini i meni i cijelom svijetu jednu uslugu, moe? ae podrugljivo. Molim? Kada odraste, nemoj postati uitelj. Objanjava zbilja ugavo! Zatim mi ae da ima sjajnu ideju a o vratiti polet u ulicu. Anarhija je pritom b itna stvar, ae, a ada ga ponem ispitivati o pojedinostima, odgovara mi da, zahva ljujui meni, i dalje nema pojma to je anarhija, pa mi zato ne moe rei nita podrobnije .

Smijem se i putam ga na miru.

* * * Organiziramo malo o upljanje u podrumu moje ue i pozivamo petnaesta moma a iz s usjedstva. Irad dolazi s ploom na ojoj je strujni rug i ota. Sva i put ad priti sne s lop u, ota se o ree. Kae da upravo e sperimentira s energets om uin ovitou. Uz utedu energije, u Teheranu ne bi ta o esto nestajalo struje, dodaje. Svi ga, po o biaju, uope ne sluaju. Onda se, u veli om stilu, pojavljuje Ahmed, spreman za teatralan nastup. Odjeven je ao profesor: na nosu su mu ba ine naoale, a na ramenima crni plat po ojnoga d jeda. Iza leda izvlai duga o ravnalo, zamahuje njime i nareuje nam da zautimo. to se vie uivljava u ulogu, mi se glasnije smijemo. Zatim najavljuje temu veeranjeg predav anja: samozadovoljavanje. Govori nam da je do torirao s temom masturbiranja na s veuilitu u Parizu i da je objavio brojne radove o tome. Sva i put ad izgovara rij e masturbiranje, smijeh prerasta u glasan grohot. ut e ispod naoala odmjerava cijelu prostoriju slijeva nadesno i zatim zahtijeva da svi oji su sino masturbirali odmah priznaju. Nit o ne die ru u. Prilazi mi, udar a me ravnalom i naziva laljivcem te zahtijeva da mu po aem desni dlan. Po oravam s e, pa me hvata za ru u i po azuje je svima u prostoriji. Pogledajte samo a o mu je dlan me an! Znate li zato? Maslinovo ulje, eto zato! Je li ta o? pita me, dobacujui mi pogled pre o ruba naoala. Smijui se potvrujem, a on me jo jedanput udara ravnalom. Zatim opet vir a uo olo, a svi e aju oga e izabrati z a sljedeu rtvu. Pogled mu zapinje na Iradu. Po ai mi ru u! vi ne. Irad mu prua nadlanicu i previja se od smijeha. Ahmed ga ravnalom lupa po glavi. Dlan, budaletino! Irad mu po azuje dlan. Sapun? pip a Iradevu ru u. Presuho je to za sapun. Zamislite retena, on se podmazuj e deterdentom za rublje. Ponovno ga udara. Zamislite oli o mu je te suha oa na pe nisu! S idaj hlae da vidimo! Irad se vrsto hvata za pojas i odmahuje glavom. elite li i vi da ga po ae? pita Ahmed ostale. Da! Da! Da! viu svi u jedan glas. Ahmed na rat o zastaje, a zatim dodaje: Ne i se od vas moda pitaju, pa to a o mu je penis sasuen? Reci, Irade, to se dogaa s l ada se osui? Naginje se i zuri mu ravno u oi. Otpadne, profesore, odgovara Irad. Ahmed ga opetovano lupa ravnalom, izgovarajui sa sva im udarcem po jednu rije. E... pa... to... e... ti... se... dogoditi... s... tim... jadnim... penisom... a o ... nastavi... masturbirati... s... deterdentom... za... rublje! Jasno? Irad ima glavom, ali previe se smije da bi mogao izustiti odgovor. Nisam te uo! dere se Ahmed. Da, profesore, jedva dolazi do zra a Irad. Ahmed je sjajan zabavlja. Ne oli o trenuta a samo utei hoda po prostoriji, dajui smi jehu vremena da zamre. Kada grohot utihne, javlja se Irad s pitanjem: Profesore, bi li moda bilo bolje da se sluim deterdentom za sue? Ahmed se baca prema njemu s isu anim ravnalom, a ja se toli o smijem da mi suze zamagljuju pogled. Bezbroj ga puta udara ravnalom, a onda napo on prestaje i sta je pred nas. Objavljuje da e nam sada po azati svoju rajnje usavrenu tehni u masturbiranja. Iz de pa vadi bananu, guli je, a zatim oguljenu ou sjec a na sitne omadie. Jedan omad i uzima u ru u, smjeta ga izmeu palca i aiprsta te ga poinje trljati, ao da masturb ira. Usput svima govori da su banane izvrstan dodata prehrani ojim se spreava s ljepilo, lasina posljedica samozadovoljavanja. Od smijeha me zbilja boli trbuh. Na on odlas a svih gostiju ostajem nasamo s Ahmedom i aem mu da je bio sjajan te da su de i iz susjedstva sigurno uivali u njegovu po uaju da ih malo razvedri. Zaj edno se smijemo pomisli na uenje svih maj a u ulici ada im sinovi te veeri ponu izr aavati neobinu elju za bananama. Kada Do tor izie iz zatvora, aem rei u mu to si napravio i oli o je to popravilo ra loenje. Moe, reci mu, smijeei se odvraa Ahmed.

Ne o ga vrijeme pozorno promatram. Htio bih ga pitati a ve je veze to aljivo pre davanje imalo s anarhizmom, ali mislim da znam odgovor, pa nita ne pitam. 10.Moja ola i moji uitelji U Iranu ola poinje prvoga dana jeseni i taj je dan uvije ne a o dru iji od ostali h. Ulice su prepune djevojica i djea a svih dobi oji, spremni na cjelodnevnu nast avu, hodaju gradom s tono odreenim ciljem. Uredniji su, a ii nego inae, ao da su ih aj e posebno pripremile za taj dan. Do ole idem s Ahmedom i Iradem. Irad glasno ispuhuje nos u bijelu maramicu i ae na m da mu je otac re ao a o su za sva uhienja, muenja i sma nua irans ih revoluciona ra odgovorni Ameri anci. Potom zastaje i promatra sadraj maramice te podie obrve ao da je zadivljen proizvodom vlastita nosa. Onda slae maramicu i sprema je u dep. Ahmed odmahuje glavom i ae: Ogavan si. Moja te sestra ne bi pogledala ni da si glavom i bradom Sin Boji. Irad ga, po obiaju, ne slua i nastavlja s priom: Moj je otac bio pu ovni u vojsci, pa iz prve ru e zna sve o ameri im pijuns im a t ivnostima u Iranu. Jednom mi je priao o golemom nosau aviona s najmodernijom radar s om opremom oji su Ameri anci usidrili u Perzijs om zaljevu da bi pratili sve antiameri e elemente u Iranu. Kae da Ameri anci imaju ta o naprednu tehnologiju da pomou nje vide a roz zidove, pa zato i pod tuem uvije po riva intimne dijelove tijela!. Ahmed i ja trudimo se ne prasnuti u smijeh, ali to nam vrlo te o uspijeva. Sve vide i sve uju. Sve nas stalno promatraju i prislu uju, ape Irad. Onda pssssst, uut ava ga Ahmed. Ne govori ta o glasno, mogli bi nas uti! Ja se uope ne alim, buni se Irad. E, pa onda si mi to trebao rei prije nego to sam s cijelim svijetom podijelio spozn aje o najnaprednijim tehni ama samozadovoljavanja. Sad e mi ti apitalisti i oport unisti maznuti ideje, objaviti ih u njizi i na tome zaraditi milijune dolara, ae Ahmed, pa se o ree meni. Misli li da je pre asno da registriram patent? Smijem se i slijeem ramenima. Irad ae: Da ivim u Americi, ve bih bio izumitelj jer Ameri anci oboavaju tehnolo a pomagala i podupiru ljude oji, ao ja, imaju sjajne ideje o tome a o pojednostavniti sva idanje a tivnosti!. Ahmed ga pre ida: Onda emo organizirati pri upljanje sredstava da ti se upi zra oplovna arta u jed nom smjeru za Ameri u!. Irad ga opet ne eli sluati. Ameri anci su izumili tehnologiju oja im omoguuje da pijuniraju bilo oga, bilo gd je i bilo ada. Da, i za sve je to riv onaj tvoj jebeni Thomas Edison, guna Ahmed. Irad ape ao da nam povjerava najstroe dravne tajne: Ameri anci su ja o dobro znali za Do tora i bojali su se da e previe saznati o raznim svjets im pitanjima. Radiovez om su dojavili ne ome u Iranu da ga uhvati!. Ahmed me gleda i ae: Eto, vidi! Onaj tip s radioprijamni om zapravo je razgovarao s posadom ameri oga br oda u Perzijs om zaljevu!. Dobacujem mu prije oran pogled zbog ruganja s Do torov om nevoljom. Ma joj, daj! podvi uje. Brzo e izii iz zatvora. Kaem ti, pustit e ga do repne o om. Irad nam na to ae da su Ameri anci pedesetih pijunirali jo jednoga ovje a, puno vanij ega i poznatijega od naega Do tora. Misli na Mosade a, jedinoga demo rats i izabranog premijera u povijesti Irana o jega je 1953. godine ameri a CIA svrgnula za na nadu od piljivih 60000 dolara. Mos ade je, na on ahova povrat a, smjeten u uni zatvor i ondje je ostao sve do 1967., ada je u osamdeset etvrtoj godini umro. Do tor je esto govorio o tome a o je Mo sade ovo svrgavanje jedna od najveih ameri ih vanjs opoliti ih spa a u povijesti. Cijeli je Blis i isto zbog toga izgubio povjerenje u Ameri ance i njihovo lano za uzimanje za demo raciju, ljutito bi tumaio. Bio je previe popularan da bi ga ubili, nastavlja Irad priu o Mosade u. Jer, to bi bil o po renulo pravu revoluciju u Iranu. A Ameri anci ne ele da previe ojaamo jer bi t

o poremetilo odnos snaga u regiji. Ne ele ni da tehnolo i napredujemo jer nam ova o mogu prodavati svoju tehnologiju. Mene jedino zanimaju fotoaparati i amere pomou ojih vidi roz zidove, ae Ahmed. Kad a bih to imao, mogao bih snimiti susjede a o vode ljubav. Irad se osvre o o sebe, a o bi provjerio slua li nas t o, i ponovno ape: Moj otac misli da je ah ameri a marioneta. I da bi ga Ameri anci mogli utnuti ad im dojadi!. Dolazimo do ulinoga tanda, pa Ahmed i ja zastajemo i upujemo po porciju uhane ci le. Nemojte to jesti, de i, otrovat ete se, ae Irad. Pogledajte samo prodavaa, ad je ta osljednji put oprao ru e? Smijem se. Da, da, sve su novine pune lana a o ljudima oji su umrli od trovanja uhanom ci l om oju su upili od ulinog prodavaa. On to najbolje zna, prihvaa Ahmed. Jer ita sve ivo, u ljuujui Savuun. Lupam ga nadlanicom u prsa i nastavljam uivati u poslastici. Irad opet ispuhuje nos, ali ovaj put ne prouava sadraj rupia. Moj je stric general u vojsci, ae i sprema rupi natrag u dep. I tata je mogao postati general, ali namjerno je prije otiao u mirovinu jer zna da e, a o doe do promjena u Iranu, najprije navaliti na generale. Slaem se, pa imam glavom. Stric je ve sada upio uu negdje u New Yor u. To vam je najvei ameri i grad i nalazi se na obali Atlans og oceana, objanjava Irad. Ima i pogolemu uteevinu u vicars oj ban i. Da sutra izbije revolucija, prvi bi pobjegao pre o granice. Moj je otac pa p ravi Iranac i ni ada ne bi napustio zemlju oju je branio ao profesionalni vojn i . Ni ja ni ada neu otii iz Irana! Ba teta, ape Ahmed. Onaj ameri i brod u Perzijs om zaljevu vjerojatno upravo dojavlju vijest svim ameri im novinama. Ve vidim naslove: Nasljedni Thomasa Edisona ipa j e odluio ostati u Iranu! ola za djea e oju pohaamo nali je tvravi. Tro atnica je to, izgraena od ope e, ogr aena viso im betons im zidom, a na golemim vratima stoji fara, domar oji se brine o tome da u olu ne ue nit o t o je ne pohaa. Dvorite je prepuno linaca. Nove je p ridolice la o prepoznati po zbunjenom pogledavanju prema drugim uenicima, a sva e ih je godine pred olom zamjetna aica. Uobiajeno je da ponegdje izbije i po oja tunja va, a redovito je pre ida na uitelj discipline, profesor Moradi. Nemilosrdnim udar cima dugim ravnalom anjava sve nasilni e. Koji ste vi imbecili! vie, udarajui nevaljalce. Zbog nasilja ete se samo uvaliti u hrp u problema! Moradi nam predaje i tjelesni, ia o u oli nema gimnasti e dvorane. Jednom nas tje dno postrojava u ols om dvoritu i zatim nas tjera da u obinoj odjei izvodimo vjebe z agrijavanja. Je'n, dva, tri, et'ri! urla iz svega glasa. Hajde, s ai, s ai, lijena bando! Kad se svi dobro oznojimo i zadiemo, dijeli nas u male s upine od po etiri i tjera da trimo s jednoga raja dvorita na drugi. Najsporiji iz sva e s upine zatim se m eusobno utr uju sve do net o ne osvoji titulu najljenije guzice u razredu. Kat ada se pitam zna li profesor Moradi razli u izmeu lijenosti i sporosti. Danas je prv i dan ole, pa nam Moradi, umjesto utr e, dri predavanje o disciplini. Svijet bi bio puno bolji ad bi svi bili disciplinirani. to mislite, zato je Ameri a ta o mona zemlja? Zato to su Ameri anci discipliniran narod. Ljudi u Americi potu ju pravila, rijeti s is rom u oima. Kae da je jednom bio u Americi na meunarodnom na tjecanju u hrvanju i da je bio zapanjen a o se ondje svi posluno dre prometnih pr opisa. Svi staju na zna u STOP, a i ada iz o omitog smjera ne dolazi nijedan automobil. To vam je disciplina! Potivanje pravila bez obzira na o olnosti! U ovoj zemlji l judi a ne staju ni pred crvenim svjetlom na semaforu! Ne samo da mislimo da su p ravila tu zato da bismo ih rili, nego jo mislimo da ih imamo potpuno pravo riti, a sve to mislimo zato to smo nediscipliniran narod, prepun pre ritelja. Razoarano odmahuje glavom i nastavlja: I Britanci su discipliniran narod. Jeste li i ada vidjeli sli e straara pred Buc i nghams om palaom? Do straare, ni ne trepnu! a niti ada o o njih nema ljudi!. Zati

m po azuje na Ahmeda i pita: Moete li zamisliti Ahmeda ao straara pred Buc inghams om palaom?. Svi se smiju, a ja molim Boga da Ahmed nita ne odgovori, to mi se i isp unjava, barem zasada, jer Ahmed samo stoji, slijee ramenima i smije se s ostalima . Ameri e su vlasti na sva ih ne oli o metara u sva oj ulici postavile oeve za smee i svi otpat e ubacuju u njih, popuje nam Moradi. Ameri e su ulice ta o iste da s njih moe jesti. To vam je disciplina! Kae nam i da upci u ameri im trgovinama pristojno e aju na red, a ne ao od nas g dje se ljudi jedni drugima penju pre o lea ne bi li se progurali. Tuno odmahuje gl avom. Varanje, naguravanje, ba te briga za druge, samo se la taj i uini sve to je potrebno da bi se progurao. Upravo je ogavno oli o smo nedisciplinirani! ae, uzdiui ravnal o u zra . Zato sam i odluio da u postati uitelj discipline! Te o uzdie i ogledava se o o sebe te spazi Irada: Tvoj je otac bio u vojsci. Reci mi, oja je najvanija ara t eristi a najbolje vojs e na svijetu?. Disciplina, profesore. Profesor Moradi s odobravanjem ima glavom. Ahmed podie ru u i meni se smrai pred oima. Zbog njegova vragolastog smije a poinjem uzbueno zavrtati ru ave. Znam da e sad a postaviti pitanje oje e razbjesniti Moradija. I Moradi, ini mi se, sumnja isto to jer isprva ne eli vidjeti Ahmeda, pa ve sputam zavrnute ru ave. Da? ipa se na raju obraa Ahmedu. A on je zauzeo misaonu pozu, pa umalo pucam od smijeha, a onda zaujem pitanje: Je li zbilja istina, profesore, da najdiscipliniranija vojs a na svijetu u Perzij s om zaljevu ima brod s najmodernijom tehnologijom za pijuniranje? Moradi izgleda zbunjeno. Ahmed nastavlja, sada maui prstom ao da je policajac oji ispituje profesora: I je li istina da mornari na tom brodu prislu uju ama ba sva i razgovor u Iranu?. Moradi ga blijedo gleda. to je te s tehnologijom oja im omoguuje gledanje roz zidove? Jer, navodno i to i maju! A a o je to istina, ja vie ne idem gol pod tu! Profesor Moradi po uava pri riti smijea . Oda le ti to? pita. Irad se, vidim, s riva iza mom a ispred sebe. Irad mi je re ao, odgovara Ahmed. Ali ne znam mogu li mu vjerovati jer on vam je ja o nediscipliniran i uope ne potuje pravila, u ljuujui i ono oje ae da ne bi smio ic ati sestre svojih prijatelja. Razredom se prolama smijeh. a se i profesor Moradi uspijeva nasmijuljiti. On je udan ovje , ali drai nam je od profesora Bane, etrdesetogodinjega uitelja geomet rije oji je s pouavanjem i prodi ama poeo valjda od dana ada je doao na svijet. Ge ometrija je maj a svih znanosti, esto nam govori. Ahmed ga je jednom upitao t o je otac i za nagradu dobio cjelodnevni borava u uredu profesora Moradija gdje mu je ovaj odrao predavanje o vanosti discipline na nastavi. Kada profesor Bana ulazi u razred, ustajemo na pozdrav ao i sva om drugom uitelj u, ali Bana uvije stane pred razred i bulji. Kae da po zastraenom pogledu odmah vidi t o nije napisao zadau i uvije proziva ne oga iz zadnjih lupa jer tamo, ae, sjede najvee lijenine. Posljedica toga je staln a borba meu uenicima t o e na Baninu satu sjediti u prednjim lupama. Osim toga, Ba na oboava postavljati pitanja na oja je, i to vrlo dobro zna, nemogue odgovoriti. Eu lid je postavio pet postulata. Prema petome, a o imamo pravac i to u oja nije na tom pravcu, roz tu je to u mogue povui samo jedan pravac oji je paralelan s pr vim pravcem. to mislite o tome? Slijedi grobna tiina. Da je glupost po azatelj veliine, vi biste bili najvei ljudi na svijetu, ruga nam se . Na raju sva oga sata pita nas imamo li pitanja, ali a o se it o odvai i postavi ih, unosi mu se u lice, mae ravnalom i naziva ga glupanom oji postavlja retens a pitanja. Odgovor je na stranici osamdeset osam, budaletino! Proitaj ga! A o pa nit o ne pos tavi ni a vo pitanje, redovito ae neto poput: Znai, svi znate ba sve? Pa da vidimo! i onda prozove ne og nesretni a, postavlja mu najtee mogue pitanje i na on toga ga,

naravno, dobro izvrijea. I sam dobro znam to znai ada te profesor Bana uzme na zub. Prole sam godine na tro mjesenom ispitu jedan zadata rijeio na dva naina. Bana mi nije priznao nijedan, ia o su oba bila tona. Optuio me za prepisivanje i na raju mi, umjesto ocjene, upis ao nulu. Za pomo sam se obratio ravnatelju, profesoru Jazdiju. I to bi ti htio da ja sada napravim? upitao me Jazdi. Htio bih da mi objasnite zato me se anjava samo zbog toga to sam zadata rijeio na d va podjedna o tona naina. Profesor Bana ti je uitelj. A o ae da si prepisivao, sigurno si prepisivao. Ne mog u ti pomoi! Ali gdje su do azi? zapitao sam. Profesor Bana je uitelj. Ne trebaju mu do azi. Dovoljno je to je posumnjao u tebe! I ta o sam na tromjeseju dobio nulu. Kada sam sve ispriao tati, re ao mi je da je jedini nain da do aem a o su Bana i Jazdi u rivu, da na sljedea dva tromjesena tes ta dobijem najbolje mogue ocjene. A o mi to uspije, on e sam otii u olu i uvjeriti ih da mi moraju ispraviti ocjenu oju sam dobio u prvom tromjeseju. Zbog nepravde sam se osjeao jadno. U ovoj je pro letoj zemlji ba sve usrano, alio sam se Ahmedu. Jedva e am da odem u Ame ri u. Tamo ive disciplinirani ljudi oji razmiljaju logino i ne optuuju nevine ljude za pre raje s ojima oni nemaju ni a ve veze. Sada gledam profesora Banu i zahvaljujem Bogu to nit o u mojoj obitelji nije uitel j. Na vjerouitelj, profesor Gordi, ujedno nam predaje i di tat, ali, za razli u od pro fesora Moradija, ni a o ne voli Zapad, a pogotovo ne Ameri u. Gordi je golem, oso ran debelj o musava lica, stalno zarasla u neurednu, rat u bradu, a njegovo mi prosta o ponaanje nevjerojatno ide na ivce. Uvije je u svijetlosmeem odijelu i isto ta vim, izlizanim cipelama, a na ovratni u do grla za opane bijele oulje uvije mu se nazire u asti rub. Ni ada se ne smije, ali ada govori, iz usta mu izviruju u ti zubi. Ahmed ae da se u Gordijevu pogledu uvije ita da je uinio neto loe, ao da j e, primjerice, gulio bananu, a ae i da je uo a o se Gordi obogatio posuivanjem nov ca sirotinji uz lihvars e amate. Tip je po varenja , za ljuuje. Njegovo shvaanje islama najbri je put do pa la. Gordi nam at ada zadaje nenajavljene testove. Sva i je dan dobar dan za testiranje, ae. I to je za vae dobro jer uenici bi uvije t rebali biti spremni za test! Meni se pa ini da je suvie lijen da bi planirao nasta vu jer, ao to ree moj otac, mi smo spontan narod, tota inimo u aru trenut a i bez mno go planiranja. Kada nam di tira, Gordi namjerno odabire najtee rijei iz njiga i sva u nam glasno i ta po tri puta. Kostantanie, Kostantanie, Kostantanie , vie ao da smo nagluhi, maglate, maglate, magl ate !. Pri pisanju tih perzijs ih rijei vrlo se la o zabuniti jer se ne i glasovi, po put tvrdoga , g, si t, mogu napisati na ne oli o razliitih naina. Obino nam di tir a rijei oje smo ve uili na satu, ali pone ad, samo da bi dobre ueni e izdvojio od o srednjih, u di tat ubacuje i rijei oje jo nismo obradili. Tono napisana rije, ipa , ne znai automats i i dobru ocjenu jer Gordi ocjenjuje i ru opis. a i a o sve rijei napiemo savreno tono, at ada nam oduzima bodove zato to mu se ne svia a o piemo, a najbolju ocjenu, dvadeset u, ne daje ni ome, a ni a o sve napie bez pogre e i ima najljepi ru opis na svijetu. _____________________ Perzijs i naziv za Carigrad. Perzijs a rije oja znai varljiv. Ne moete dobiti vie od devetnaest. Samo Bog zasluuje dvadeseticu jer je on jedino sa vreno bie na svijetu, ae, ljubei amajliju. Napiemo li oju rije netono, prisiljava nas da je u biljenicu upisujemo etiristo puta , a povremeno nas pojedinano proziva i ispituje pred ploom. Sva u rije ita triput i onda prelazi na sljedeu, bez obzira na to je li ueni pred ploom zavrio s ispisivanj em prve. Ma simalan broj bodova na sva ome testu jest dvadeset, a za prolaz je p otrebno deset. Dobijete li ocjenu izmeu deset i etrnaest, to je, naravno, prolazno, ipa ete zaraditi ne oli o pljusa a i dobru porciju vrijeanja.

Glupa onjino, lijeni vole, cendravi bijednie, ni ada nita od tebe! Da sam ti proita o najsloenije ens o ime na svijetu, napisao bi ga ao od ale, a nisi u stanju nauiti rijei oje te ine boljim ovje om. Samo na cure misli. Samo na cure! Jedva e a odmor d a odjuri do najblie ens e ole i tamo se pravi vaan. Sjedi tamo na tu lijenu, debelu g uzicu i pii sva u rije etiristo puta! I pazi na ru opis! Gordiju su najdrae one uvrede u ojima nam nadijeva nazive ivotinja. Za razli u od njega, mladi student, oji nam je prole godine predavao pisanje sastava a i oji je u olu poslan po slubenoj dunosti, re ao nam je da je vrlo runo ljude nazivati vo lovima i ravama. Milijuni stanovni a Indije, objasnio nam je, tuju rave, a valj a potovati sve vjere, bez obzira na to oli o nam se glupima inila njihova naela. S va oga bi nam tjedna zadao novu temu za sastava , a zatim pomno itao i ispravljao ono to smo napisali. Nit o ni ada nije dobio vie od etrnaest jer mladi se profesor posebno ponosio time to je od njega te o dobiti dobru ocjenu. Jednom nam je, ta o, zadao temu Dobrobiti tehnolo og napret a i prozvao Ahmeda da pred razredom proita svoj sastav. Ahmed je napisao da, za razli u od profesora Bane, on ne misli da je geometrija maj a svih znanosti, nego da smatra da je to tehnologija. I a o b i rado prislonio usnice na goleme sise maj e tehnologije te iz njih isisao i pos ljednju apljicu mlije a oje nazivamo znanjem. Mladi je profesor poeo vi ati: Dosta, dosta! i zatim Ahmeda nazvao svim ivotinjs im nazivima osim rave te ga izba cio iz razreda. Neto poslije iste godine istoga su mladog profesora uhvatili u za hodu sputenih hlaa i s petnaestogodinja om oji je leao pred njim. Momentalno je do bio premjetaj u drugu olu i drugi o rug. Profesor Gordi istoga nam je dana re ao d a se homose sualnost raa od pomanj anja vjere. A o vjeruje u Boga, ne udi za analnim se som. Profesor Moradi re ao nam je da je homose sualnost rezultat pomanj anja discipli ne i potovanja pravila ojim se mu arcima zabranjuje udnja za drugim mu arcima. U Am erici, re ao je, sigurno nema homose sualaca jer su Ameri anci najdisciplinirani ji narod u svemiru. Na ravnatelj, profesor Jazdi, re ao nam je da se moramo uvati zam a po varenih hom ose sualaca. Zli su i poremeeni, re ao je i zatim ispriao stranu priu o ovje u po imenu Asgar Katel optuenom za zlostavljanje i ubojstvo vie od stotinu djea a nae dobi. Umirao sam od znatielje da ujem a o e nam homose sualnost objasniti profesor Bana sa svojom maj om svih znanosti, ali, na moje veli o razoaranje, on se nije ni osvrnuo na taj do gaaj. 11.U SAVAK-ovu zatvoru Ve vie od dva tjedna prolo je od noi u ojoj su odveli Do tora i otada nit o nita o n jemu nije uo. Kao da je nestao s lica Zemlje. Maj a mu se te o razboljela i vie ne moe pred zatvor Evin, a Zari od noi ad je uhien nije izila u dvorite. Fahima je redo vito posjeuje, ali itavo vrijeme provode u Zarinoj sobi. Ahmed me i dalje uporno uvjerava da e Do tor us oro izii iz zatvora i da e se sve v ratiti na svoje mjesto. Na on jednoga me ta vog razgovora zna ovito gleda i pita a o sam. Najradije bih mu re ao da sam sav jadan zbog toga to ne viam Zari, da m i neizmjerno nedostaje i da, uspr os rivnji oju osjeam zbog toga to sam se zalju bio, ne mogu prestati razmiljati o njoj. No aem mu samo da mi treba neto to e mi svr atiti misli od trenutane situacije jer mi je zlo od ole i uitelja, od pomisli na o dlaza u Ameri u i at ad mi se ini da mi je zlo od cijeloga svijeta. Najradije b ih ubio ovje a s radioprijamni om, a i to te na on to bih mu razbio nos i njegovo m rvlju zalio ploni pred uom. Ahmed mi polae ru u na rame, ima glavom i ae da m e razumije. Zatim predlae da poemo u ino i pogledamo domai film. Irans i su filmov i najbolji lije protiv depresije jer svi imaju sretan zavreta . Pozivamo i Irada jer obojica znamo da ga ne smijemo ostaviti samoga u etvrti gdje bi, bez naega nadzora, bez ustezanja itavog dana zurio u Ahmedovu sestru. U veini se ina u etvrti pri azuju perzijs i filmovi oji ba ni po emu nisu nali am eri ima. Do tor mi je znao govoriti da se radnjom veine perzijs ih filmova nastoje opravdati lasne razli e u naoj zemlji. Govorio je i da se pria u svim perzijs im filmovima odvija po istome uzor u: glavni je su ob onaj izmeu bogatih i siromanih

, a bogatai uvije dobivaju bit u i gube rat. Pri azuje ih se ao moni e, ali ne ao zloince i sva a o ne ao ljude protiv ojih bi trebalo dizati pobune. tovie, ira ns i filmovi ao da se posebno trude uspostaviti dubo u osjeajnu vezu izmeu glavno ga juna a i bogatoga zli ovca, pa je uvije rije o a vom zabludjelom sinu, zabor avljenom roa u ili rtvi udnovatih o olnosti. Svi ti filmovi masama poruuju da borba protiv bogataa nema smisla, a siromane potiu da radije ustraju na svojim moralnim n aelima nego da se bune protiv poret a. Ta o je barem tvrdio Do tor. Zato se u ovoj zemlji moe podignuti revolucija protiv aha, ali ne i protiv bogataa, j ednom mi je re ao. Iranci se, smatrao je, mogu pobuniti iz raznih ulturnih, vje rs ih i politi ih pobuda, ali ni ada zato da bi svrgnuli bogatae. O, Boe, a o mi nedostaje! Najpoznatiji perzijs i glumac ovje je po imenu Fardin. Kritiari ga ba ne hvale, al i meni se svia, ia o to ni ada ne bih priznao. Pred inom nas Irad moli da ga pustimo sjesti izmeu nas dvojice. Svoju elju objanjav a time to je prije ne oli o tjedana otiao u ino i, nita ne sumnjajui, zavrio na sjed alu do pedofila. Ne oli o minuta na on poet a filma primijetio je da ga tip proma tra, ali nije na to obraao pozornost sve do u jednom trenut u nije na oljenu os jetio ru u. Ustao je i pobjegao, a cijela ga je epizoda toli o potresla da je ita vim putem do ue trao, nijednom se ne osvrnuvi da provjeri tri li ovje za njim. Ahme d na to ae da i njegova sestra ta o tri sva i put ad na ulici susretne Irada i ja se previjam od smijeha. Kino je prepuno gledatelja svih dobi i svi jedu sjemen e sunco reta to je uobiajen a ino-gric alica u Iranu. Negdje na pola filma mala s upina huligana na e ranu napada Fardina i poinje ga mlatiti, a iz publi e se zauje povi starije ene: Prestanite ga tui, nit ovi! to vam je on riv? Pustite ga na miru! Da je moj mu ovdj e, izbio bi vam zube iz gubice!. Ahmed se naglo o ree prema meni i panino ae: Moja ba a!. Ubit e ga! Upomo! Upomo! vie ba a do Fardin pada na tlo, a neprijatelji ga udaraju po tijelu i licu. Publi a joj dobacuje psov e i uvrede. Daj zaepi, stara! Izbacite tu lua inju! Iste se se unde pojavljuje biljeter s baterijs om svjetilj om i poinje traiti vrem enu pre riteljicu. Irad prstom po azuje prema prvom redu i vie: Eno je!. Ondje spazimo a o Ahmedova ba a mae ru ama i zamahuje a om viui: Zovite mojega mua! On je dobar s Fardinom! Upomo! Zovite mojega mua!. Ahmed, Irad i ja ustajemo i trimo prema prvom redu. Ba a nas spazi i povi ne: Hvala Bogu da ste ov dje! Pomozite mu! Pomozite!. Po uavamo je izvui iz sjedala, ali ona se ne da. Biljeter nam vie da je vodimo van ili e je on izbaciti. Ljudi fu aju i smiju se. Irad ba u prima pod lijevu, a Ahmed pod desnu ru u i po uavaju je podignuti, ali starica ih udara i istodobno se baca unatrag. Biljeter i ja nastojimo je uhvatiti za noge, ali ba a jednim preciznim udarcem izbacuje baterijs u svjetilj u iz njegovih ru u i nastavlja sa zazivanj em supruga. Proje cija se zaustavlja i pale se svjetla. Zviduci i povici postaju sve glasniji , pa se i ba a dere jae. Izvija se iz Iradeva stis a, s ida cipele i njima udara s ve to joj je na dohvatu, a ne i gledatelji poinju navijati i poticati je da udari jo jae. Biljeter bjesni, ali ne usuuje joj se pribliiti, pa je na, raju, Ahmed i ja uspijevamo zas oiti na prepad, povui na pod i, uz pomo Irada i jo trojice, iznijeti iz ina. Na svjeemu se zra u istoga trenut a umiruje, pa, zajedno s Ahmedom, mirn o hoda prema ui ne oli o ora a ispred Irada i mene. Imaju sree to se nije pojavio tvoj djed. Prebio bi ih ta o da ne bi znali to ih je s nalo, govori mu. Djed je bio hrva i svi su ga se u Teheranu bojali. Ahmedov je djed bio siuan, miran ovje oji se ni ada u ivotu nije potu ao. Do te veeri sjedim na rovu, dolazi i Ahmed. Kae da ju je djed odveo u ino, ae. Uope ne znam a o je ula. Ni ada uza se nema novc . Dirljivo je oli o je privrena tvojem djedu, aem jer ne znam to bih drugo re ao. Vjer ojatno joj je on bio najvea zvijezda u ivotu.

Ahmed ne odgovara. Nevjerojatno a o se samo borila s nama, udim se. Koli o joj je godina? ezdeset pet? Ahmed ne o vrijeme razmilja, a zatim se ceri: Misli li da bi moja ba a u stvarnosti mogla pretui Fardina?. Maj a mi ae ne a se dotjeram jer nam dolaze posebni gosti. Kae mi i a o se zovu, ali ne prepoznajem imena. On je bio tatin najbolji prijatelj, ae. Pod tuem mi na pamet pada Iradeva pria o modernim ameri im radarima, pa se pitam pro diru li doista roz zidove. Gledam prema dolje i na trenuta se po rivam, ali on da odmahujem glavom i smijem se. Posebni su gosti gospodin i gospoa Mehrban. Gospodin me Mehrban ve na vratima grli ao da se poznajemo cijeloga ivota, ia o se ni ada nismo upoznali. Moj mu otac j uri u zagrljaj pa se dugo grle, apui neto jedan drugome na uho. Ne vidim im lica, al i znam da plau, a gospoa Mehrban i moja maj a suznih oiju promatraju mueve. Na on ne oga vremena ulaze i sjedaju u dnevni borava . Moj otac i njegov prijatelj ne pr estaju se gledati sa suzama u oima i povremeno jedan drugoga miluju po licu i os i. Gospodin Mehrban govori: Prolo je osamnaest godina!. Osamnaest godina, etiri mjeseca i tri dana, dodaje moj otac. Volio bih znati zato se ta o dugo nisu vidjeli. Nadam se da nee proi osamnaest godina prije nego to ponovno vidim Do tora, apem majci. I ja se nadam, odgovara i grize ou izmeu palca i aiprsta. Gospodin Mehrban je viso , crnomanjast ovje oji lagano epa, a zbog gustoga mu br a lice djeluje muevno i grubo. ena mu je viso a, vit a i lijepa. Mehrban na perzijs om znai drag i oboje su vrlo mehrban. Moj otac i njegov prijatelj piju vot u te je zalijevaju mjeavinom jogurta, rasta vca, groica, soli i eera. Priaju o prolim vremenima, o vremenu u ojemu je moj otac jo bio bo sa i prva superte e ategorije, a njegov prijatelj hrva a zvijezda. Priaju o starim protivnicima i prijateljima. Ne oli o ih je poginulo u udnim nesreama, jed an je vrlo bogat i ivi u Europi, a za ne oga se ot rilo da je agent tajne policij e. Pro leti gad! Gospoa Mehrban i moja maj a gledaju stare fotografije i prisjeaju se vremena ada su zajedno ile u srednju olu. Otac gospodinu Mehrbanu potiho pria o jednom zajedni om prijatelju iz mladosti, gospodinu Kasraviju, oji se silno o bogatio i sada ivi uz Kaspijs o jezero. uo sam za to u zatvoru, ae gospodin Mehrban. I ne udi me. Oduvije je znao s novcem. Oev prijatelj privlai moju pozornost. Zar je osamnaest godina bio u zatvoru? Ba me zanima zbog ega. Poznaje li Do tora? Razmiljam o tome da ga pitam, ali roditelji m e itavog ivota upozoravaju da nije pristojno upadati u razgovore odraslih, pogotov o a o su vrlo ozbiljni. Pije se jo vot e i gospodin Mehrban mi se smijei. Pita oli o mi je godina, u oji razred idem i itam li ona o mnogo ao i moj otac ad mu je bilo sedamnaest. Otac mu ae da sam izvrstan ueni , da briljiram u matematici i da u postati inenjer, ba ao i stric Mehrban. Oeve se dobre prijatelje u Iranu, naime, naziva strievima. Osj eam se ao da su mi etiri godine i najradije bih re ao da sam sasvim prosjean ueni , da mrzim matemati u i da ne elim postati inenjer. No, ne aem nita. Gledam u maj u, u sjeanje prizivajui sva i razgovor u ojemu sam joj se alio zbog slinih problema, ali maj a se pravi da ne primjeuje moje zna ovite poglede i o ree glavu u stranu. Za veerom gospodin Mehrban potvruje da je osamnaest godina bio u zatvoru. O svojem zatvoreni om ivotu pria s veli im dostojanstvom i ponosom, a mene oduevljava la oa s ojom se izraava. Gotovo dva desetljea zatoenitva nauila su ga strpljenju i odmjeren osti u izricanju misli i prizivanju uspomena. Ne oli o su mu puta slomili nogu i zato sada epa. Palili su ga cigaretama i sipali mu sol na rane. Sva oga su ga da na tu li ne bi li im odao podat e o ljudima oje uope ne poznaje. Pria nam i o noi u ojoj su ga odveli. Bilo je to iste veeri ada se oenio. SAVAK mu je upao u uu trenuta na on to su se gosti razili, a gospoa je Mehrban pla ala i p re linjala za milost. Prva im je brana no. Zar ne mogu prie ati barem jedan dan? to li je ta o strano uinio da zasluuje ta vu aznu? Re li su joj da je njegovo zlodjelo prete o da bi joj ga ot rili. Poslije se ustanovilo da se gospodin Mehrban dopisivao s ne im prijateljima iz r us e boljevi e partije, a optuen je i za raspaavanje mar sisti e literature meu studen tima teherans og sveuilita. Na suenju je od suca zatraio da mu po ae za on po ojemu

je dopisivanje s Rusima zabranjeno, a traio je i do az da je raspaavanje odreene li terature i ome nanijelo bilo a vo zlo. Vojni mu je sudac odbio oba zahtjeva i o sudio ga na doivotni zatvor. Poslije mu je azna s raena na osamnaest godina. Odlu e ni ada niim nisu objanjene. Pune tri godine na on toga nit o nije znao ni gdje je ni to je s njim. Svi osim n jegove maj e i supruge mislili su da je mrtav. Njima su dvjema jednoga dana a do pustili da ga posjete u zatvoru, gdje ih je doe ao nemoan, umoran i slomljen ovje , neobrijan, duge i prljave ose, mjesecima neopran i petnaest ilograma mraviji. e nu je pre linjao da se rastane od njega jer ni ada nee izii iz zatvora, ali ona je samo pla ala i re la da e ga e ati. Ljubav je vjernija od staroga psa, sjetno ae gospodin Mehrban. Dirnut sam priom i dostojanstvom s ojim taj ovje prepriava najmranije trenut e svo jega ivota. Govori nam i o razdoblju u ojemu su mu tri puta dnevno ubrizgavali m orfij, a onda naglo prestali i prepustili ga munom odvi avanju. Kae da je eljno zaz ivao smrt. Veer se nastavlja i, do mu arci razgovaraju, ene se povlae u uhinju. Odlazim u drugu sobu s mislima prepunim gospodina Mehrbana i u ljuujem televizor. Gledam seriju Zaarani i pitam se je li ivot u Americi doista ta av a vim ga pri azuju u TV-emisijama. Jesu li ljudi doista ta o povrni? Jesu li mu arci doista u ui u odijelima? Postoje li u Americi ljudi poput Do tora i gospodina Mehrbana oj i rtvuju vlastite ivote zbog ideala? Na on Zaaranih slijedi Sanjam o Jeannie i ovje od est milijuna dolara. Razmiljam o li u Jeannie, eni s Blis oga isto a oju u seriji glumi Barbara Eden. Bacam pogle d prema gospoi Mehrban i pitam se zato Ameri anci ne snimaju filmove o ta vim enama s Blis oga isto a. Osamnaest godina vrlo je dugo razdoblje, pogotovo ada nisi siguran hoe li onoga oga e a i ada pustiti na slobodu. Jeannie je, dodue, dvije tis ue godina e ala slobodu zarobljena u boci, sve do je nije pronaao Larry Hagman, pa se pitam je li enama s Blis oga isto a moda sueno ta o dugo e ati svoje mu arce. Pitam se i hou li uope moi ivjeti u Sjedinjenim Dravama. Do tor mi je znao govoriti da su sve te serije smiljene zato da bi se ljude zao u pilo triarijama. Zabavne su, pa gledateljima svraaju pozornost od bilo ega to bi mog li propitivati i zbog toga im inteligencija pola o, ali sigurno odumire. Ameri a nci su, tvrdio je, upravo zbog ta vih serija zapali u politi u omu. Tragino je oli o su neobavijeteni o nepotenom i nasilnom ponaanju svojih elni a u ino zemstvu, gor o bi isticao.

12.Demoni oji su razbili prozore

Vie je od dva tjedna prolo ot ad sam posljednji put vidio Zari i ve sam pomalo nest rpljiv. Potiten sam i to izmie sva om nadzoru. Sve dosada mislio sam da u ru ama vr sto drim uzde vlastite sudbine, ali ot ada sam se zaljubio u Zari, to se iz orij ena promijenilo. Osvojila mi je srce poput nemilosrdnoga vojs ovoe i sada sam rob misli i osjeaja ojima ne mogu vladati. Misli mi lutaju u pravcima oje ne odabi rem sam i obuzimaju me napadi tjes obe ojima ne znam izvor. Umirem od elje da je vidim, da razgovaram s njom, da je pogledam u oi, da sjednem po raj nje pod trenj ino stablo, da raspravljamo o Savuunu, da je gledam a o namae noge u bazeniu. Zalju bljen sam do uiju i zbog toga obuzet rivnjom. Ne oli o veeri na on druenja mojega oca s prijateljem, naziva gospoa Mehrban i ae m u da su joj supruga opet uhitili. etiri su im SAVAK-ova agenta upala u uu o o tri ujutro i etiri je sata pretresala. Nisu im re li to trae, ali stalno su gospodinu Mehrbanu prijetili da je gotov a o to nau. Gospoa Mehrban sigurna je da joj mu na o n izlas a iz zatvora nije stupio u onta t ni s im od problematinih, starih prij atelja. Zato, zato se sve to dogaa? pita. Ne zna moe li jo jedanput podnijeti bol rastan a. Ni u li ve dovoljno propatili zbog njegovih pogrea a iz mladosti ? Da si samo vidio izraz na njegovu licu, zapomae. Ta o tuan, ta o ljutit, oajan, bespom

oan. O, Boe!. Slamaju je jecaji. I moja maj a razgovara s gospoom Mehrban. Do u telefons om razgovoru umiruje sta ru prijateljicu, i sama plae. Vjerojatno je rije o ne a voj pogreci. Ili ga, moda, samo ele prestraiti. Pustit e ga s oro, vidjet e. Pustit e ga!. Moj je otac lud od brige. Gospodin Mehrban srani je bolesni i taj bi mu stres sa zatvorom mogao ozbiljno ugroziti zdravlje. Ba ga je juer otac vozio u bolnicu na angiogram i lijeni mu je re ao da mora promijeniti nain prehrane, poeti s redovito m tjelovjebom i prestati puiti. Naravno, sada, ad je u zatvoru, moe zaboraviti sve to, gor o napominje otac. Pali cigaretu i razmilja. Sjedam po raj njega. Pitam se je li u zatvoru upoznao Do tora, aem tiho. Tata podie pogled i ne o me vrijeme promatra. Odjednom, ini se, uvia da nas mui ista nevolja. Trebao si ga pitati, ae njeno. Nisam vam htio variti druenje. Prebacuje mi ru u pre o ramena i privija me u zagrljaj. Nisi vie dijete i smije sudjelovati u razgovorima odraslih. Trebao si ga pitati za Do tora. Poinjem podizati i sputati ru ave, ali tata me zaustavlja. to je? pita. Doista mi je ao gospodina Mehrbana, tata, odgovaram. Vjerojatno ti je bilo te o to ga toli o dugo nisi vidio. Znam da bi mene ubilo ada osamnaest godina ne bih vidio Ahmeda ili Do tora. Da, bilo je te o, priznaje tata. Ka o ste se ti i gospodin Mehrban upoznali? pitam i, prije nego to mi uspijeva odgo voriti, dodajem jo jedno pitanje: I a o to da mi ga ni ada prije nisi spomenuo?. Odmahuje glavom. Ne znam ti pametno odgovoriti na ovo drugo pitanje. Jednostavno nam je nestao iz i vota, a pone ad je jednostavnije ne razmiljati o stvarima oje ne moe promijeniti. Pui ao da mu je to posljednja cigareta u ivotu. Najradije bih i ja zapalio s njim . Ono to Ahmed i ti osjeate jedan prema drugome ja o me podsjea na ono to smo Mehrban i ja znaili jedan drugome, ae. Dugo mi je bio najbolji prijatelj. Uvlai jedan dugi dim . Jednom se zbog mene hrabro izloio opasnosti, zna? ini mi se da biste ti i Ahmed je dan za drugoga uinili isto! Sav sam se pretvorio u uho i tata to vidi, pa mi pria da su gospodin Mehrban i on bili najbolji prijatelji od gimnazije. ivjeli su u gradiu Hatparu na sjeverozapadu Irana i na on mature su obojica unovaena te poslana na dvogodinje odsluenje vojnog a ro a u hladne planine nedale o od granice s Ira om. Otac je u to doba ve bio za ljubljen u moju maj u, pa je te o podnosio dvije godine razdvojenosti. eznuo je za njom, sanjao je i prielj ivao da su zajedno. Sva srea to je Mehrban bio s njim jer bi inae zacijelo poludio! Ne e bi dane proivio te ta o, uope se poslije ne sjeajui a o su proli, a nou bi se esto budio ljutit, znojan i uzrujan. Nit o u njegovoj o olini nije znao roz to prolazi, pa ni gospodin Mehrban oji je znao za njegovu s ituaciju, ali pojma nije imao oli o mu prijatelj pati. ivjeli su u golemoj vojarni s deseta dvo atnih spavaonica u ojima je boravilo i zmeu dvjesto pedeset i tristo vojni a. Kada bi uveer legli u revete, nit o vie ne bi smio izii iz zgrade do jutra, a sva i je vojni najmanje dvaput mjeseno morao o draditi nono deurstvo i uvati podruje vojarne od bezimenih uljeza oji se u etrdeset g dina nijednom nisu udostojali pojaviti. Straari su na nonom deurstvu redovito spava li, osim onih noi ada su znali da e u obilaza doi jedan stari aplar oji je vojs u shvaao vrlo ozbiljno. Kazne za pre ritelje bile su vrlo otre, bez obzira na to j e li renje pravila bilo to to su spavali na dunosti, ili to su se na on poveerja is radali iz zgrade. Nerijet o bi zbog ta vih pre raja ne oli o dana ili tjedana zav ravali u zatvoru. Besane noi i frustracija zbog zatoenitva u revetu usred starih, vlanih zgrada u oj ima bi usred noi uo mieve a o gric aju grede pod rovovima bile su jednostavno pre vie za mojega oca. Osim toga, te o je pronalazio zajedni i jezi s drugim pripadnic ima svojega odreda. Jedan je roni stalno u depu nosio omadi zelene t anine oju j

e njegova maj a dala protrljati o grob vane vjers e linosti, da bi na taj nain od n jega odagnala demone, a i inae je bio dobro upuen u sva oja a praznovjerja te stal no pouavao druge vojni e: A o sluajno u ne oga upre vrh noa, obvezatno taj no triput zabij u zemlju jer bi inae s otrice jednoga dana mogla apati rv toga ovje a!, A o izlije vodu na ma u, tri dana za redom u isto vrijeme mora triput oprati ru e, ili e ti izrasti cista na nosu!. Jedne je noi moj otac odluio proetati terenom vojarne. Bio mu je potreban svje zra i privremena sloboda od svih pravila i propisa oji su mu se inili toli o besmisl enima. Te je noi na straars om deurstvu bio upravo onaj praznovjerni vojni , a i st ari je aplar, ia o to tata nije znao, bio budan. Do je tata etao, stari je apl ar iz svojega s rovita u mra u odjednom puhnuo u zvidalj u. Tata je potrao, a za nj im aplar i jo ne olicina vojni a oji su se nali u blizini. Us oro su se sa svih strana ustrali i drugi straari s pu ama, zvidalj ama i baterijs im svjetilj ama iji s u snopovi slabano osvjetljavali pola metra ispred njih. Stari je aplar poeo glasn o psovati, mahati a om, vitlati pitoljem i nareivati straarima da uljeza sva a o uhv ate ivoga jer je smrt bez muenja prenjena azna za ta av pre raj. Da im uljez ne bi pobjegao, razvili su se u veli rug. Pazite na razma e izmeu sebe! derao se aplar. irom otvorite oi i uhitite toga uljeza! Straarima ni ada ni na raj pameti nije bilo da bi se uljez doista mogao pojaviti na terenu i sada im se u ozbiljnom, pogrbljenom dranju, uznemirenom ora u, nesi gurnosti s ojom su drali pu e i uestalosti ojom su se osvrtali lijevo-desno, jasn o ogledavalo uzbuenje. Vojnici u spavaonicama su se probudili i nagurali na prozore. Straari su se opasno pribliili mojem ocu a njemu se, ia o se nije bojao uhienja ni zatvora, ni a o nije sviala pomisao da bi ga stari aplar mogao nadmudriti. Oajni i po uavajui dobiti na vremenu, otrao je do terenca, par iranoga u blizini, i zavu a o se poda nj. Zatim je ispuzao taman toli o da zgrabi ovei amen te ga bacio roz prozor ne oli o metara udaljene spavaonice, ne bi li time odvratio pozornost st raara. Ne oli o ih je pojurilo prema spavaonici, ali veina je ostala na mjestu, i dalje se pribliavajui poloaju mojega oca. Ve izgubivi sva u nadu, umalo je ispuzao ispod te renca i predao se, ad se iz daljine zauo mu i glas: Tu sam, gadovi! Vidi ovo, gomilo sjebanih idiota!. Na on uzvi a uslijedio je zvu razbijanja prozora ne oli o metara iza aplarovih lea, a otac je prepoznao glas s vojega prijatelja Mehrbana i shvatio da mu je stari prijatelj pris oio u pomo. Kad su se straari, u meteu, ustrali oslu ujui oda le dolazi zvu Mehrbanova glasa, ocu s e na lice is rao smijea . Eno ga tamo, budaletine! urlao je stari aplar. Pobjegao vam je roz rug, reteni nesposobni! Trebalo bi vas izbaciti iz vojs e! Hajde, trite, trite! Uhvatite ga, n e dopustite da vam pobjegne! Vojnici su poeli trati u smjeru suprotnom od oeva s rovita. Jedan je a proao ti uz t erenac, a nije ni zavirio ispod njega. Otac je u mra u spazio sjenu svojega prij atelja. Trao je, pa zastao ad mu se iz suprotnoga smjera pribliila mala s upina v ojni a, a onda potrao ulijevo, pa udesno i, na raju, nestao. Otac je ispuzao isp od dipa, dohvatio jo jedan amen i uperio ga prema oblinjoj zgradi. Uz prozor je st ajalo ne oli o vojni a u gaama oji su promatrali najuzbudljiviji dogaaj itave godi ne. Otac im je ru om dao zna da se odma nu, pa su se razbjeali, a onda je on bac io amen. Straari su se na zvu razbijenog sta la zaprepateno trgnuli jer su ve bil i sigurni da su uljeza uhvatili u zam u. Uhvatite me, a o moete, sto o glupa! podvi nuo je otac u Mehrbanovu stilu. to je? Nis te me vidjeli ad sam protrao po raj vas? oravi ste ao o oi! Jadna zemlja oju vi branite! Stari je aplar na to potpuno poludio. Uperio je pu u prema zvu u oeva glasa i isp alio hitac. Svi su se bacili u za lon, u ljuujui i straare oji su stajali do njega . Meta je razmrs ao sta lo prozora na dragom atu jedne spavaonice, a net o je iznutra uzvi nuo: Pogoen sam! Krv mi curi niz noge! Pogledajte!. Odmah se zauo i odgovor: Nije to rv, budalo! Upiao si se u gae!. Vojni i smijeh i psov e oraspoloili su oca. Poeo je trati o o zgrade, nastojei se sa

riti u najtamnije utove. Stari je aplar urlao, vritao i udarao straare oji su s e u strahu od met a prilijepili uz tlo. Ustali su, otresli zemlju sa sebe i poli za mojim ocem. Nisu preli ni tri ora a, ada su zauli zvu razbijena sta la negdj e iza svojih leda. Razdraeni i zbunjeni, jo su se jedanput o renuli, ne znajui amo bi i zaprepateni injenicom da je net o as ovdje, as na suprotnom raju terena, a as na sasvim treem mjestu. Praznovjeran je roni bacio pu u na tlo i poeo juriti prema izlazu iz vojarne, vritei : To je din, to je dini, odnosno zloduh ili demon. I drugi su vojnici pobacali oruje te se razbjeali, grizui ou izmeu palca i aiprsta. Stanite, jebem li vas glupe! urlao je aplar. S obje strane vojarne istodobno su prsnuli prozori. Moj otac i gospodin Mehrban zapoeli su intenzivan napad amenjem na prozore, a ljudi u spavaonicama poeli su v i ati i zvidati, izraavajui ta o svoju potporu pobuni protiv sustava oji ih je na dvije godine odvojio od blinjih samo zato da bih ih nauio salutirati. Obojica su s e na raju vratila u spavaonice, a nit o ni ada nije saznao to su te veeri uinili. Otac dubo o uzdie i na licu mu se pojavljuje trag smije a. Sutradan su svi priali o demonima oji su razbili prozore vojarne, ae i pali jo jedn u cigaretu. Vidim mu na licu da su uspomene na mladost s gospodinom Mehrbanom u njemu izazva le dubo u tugu. On mi je najbolji prijatelj, ae. Najbolji je ovje ojega sam i ada upoznao. I misli o sam da mi se na on osamnaest godina vratio. Sada se pitam hou li ga i ada vie vi djeti!

13.Cijena met a

Ahmed je oito primijetio da sam potiten jer sa mnom provodi vie vremena nego inae, a po estim po uajima da me razvedri za ljuujem da je zabrinut za moje psihi o stanje, pa se oslanjam na njega ao na svoj nosivi zid. Otac esto govori da na ovome svi jetu postoje dvije vrste ljudi: obini i veli i. Potpuno sam siguran da se Ahmed u braja u ovu drugu ategoriju. Do u mojoj sobi zajedno piemo zadau iz geometrije, govorim mu da su opet uhitili gospodina Mehrbana. S tunim izrazom lica odvraa da e jednoga dana u ovoj zemlji izb iti naj rvavija revolucija oju je svijet i ada vidio, to me podsjeti na Do tora oji je jednom re ao da bi revolucija u Iranu promijenila cijeli svijet jer je I ran vaan imbeni postojanosti i ravnotee snaga u ovoj vanoj regiji. Na spomen Do torova imena Ahmed odmah mijenja temu i poinje pjevati: Nita te ne moe oplemeniti ao ad te ena voli!. To si sad izmislio, zar ne? pitam. Ni ad nisam uo tu pjesmu. I a o se moe usredotoiti na geometriju do pjeva? Zbilja si bolestan! T o ae da se usredotoujem na geometriju? odgovara. I da, ja sam pjesni , a ne bolesn i ! Smijem se i odmahujem glavom. Dosta mi je ole, ae. ola je za djecu, a zadaa za trebere. ola i ljubav dva su di ralno suprotna fenomena. Dijametralno suprotna fenomena? zadir ujem ga. T o se sada pravi vaan uporabom veli ih rijei? Ahmed se pravi da me ne uje. Kada se zaljubi, a adems a znanja postaju nevana, izjavljuje. Pitat u profesora Banu t geometrija, pas-mater svih znanosti, ae o razlici izmeu obli a djevians oga srca i srca na ljubavnim mu ama. Da se ti nisi napuio haia? Nisam, zato? Ima togod? zeza me, a onda se uozbilji i pita: Zna to bismo ti i ja treb napraviti?.

to? Trebali bismo oteti Fahimu i Zari i odvesti ih na put o o svijeta. O, da, sar astino odgovaram, prisjeajui se a o mi se rugao zbog prijedloga da cure o dvedemo u ino. A to bismo platili tvojim e ovima ili mojom reditnom articom? Pa, Ameri anci, najdiscipliniraniji narod na svijetu, to stalno ine. Autostopiraju i rade usputne poslove, a o bi zaradili dovoljno novca za putovanje do sljedeeg a grada. Vidio sam to u filmovima. To bismo i mi trebali napraviti. Ipa si lud, znai. Zna oji je tvoj najvei problem? pita me. Koji? Previe ozbiljno shvaa ivot. A to je u tome loe, profesore? Nemoj ta o ozbiljno shvaati ivot, iona o iz njega nee iv izii! Zatim podie telefons u slualicu i naziva Fahimin broj. Javlja se njezin brat. Ahme d mijenja glas i pita stanuje li tu gospodin Rezai. Fahimin brat ae da ne stanuj e i pre ida vezu. Ahmed e a ne oli o minuta, a onda ponovno naziva. I opet se jav lja Fahimin brat. Molim vas gospodina Rezaija, ae pristojno. Birali ste pogrean broj, ravnoduno odvraa Fahimin brat. Je li to 346-585? Da. Onda nisam birao pogrean broj. Molim vas, pozovite mi gospodina Rezaija. Prasnem u smijeh. Telefons e ale vrlo su popularne medu irans om mlaarijom i, ia o ih inae smatram djetinjastima, uivam u Ahmedovu muenju Fahimina brata oji, uz pod ulji niz psov a, ponovno sputa slualicu. Pucajui od smijeha, aem Ahmedu da se prest ane glupirati. Jo e nas zbog tebe gadno prebiti, gunam. Vidi ovo, vidi ovo, ae Ahmed, pa opet naziva Fahimin broj i, ada mu se s druge st rane javi njezin brat, ae: Dobar dan. Ovdje gospodin Rezai. Je li me net o traio?. Od uha odmie slualicu iz oje dopire glasna e splozija bijesa. Sa stubita pa dopire zvu ora a moje maj e, pa Ahmed pre ida poziv i pravi se d a ui. Mama unosi pladanj s ajem i datuljama te mrmlja neto o tome oli o je ponosna na svoje de e. Ahmeda voli jedna o oli o i mene i drago joj je to imam ta o divn og prijatelja. Nudi nas ajem i govori nam da ga popijemo prije nego to se ohladi j er nam je napravila lahidans i, najbolji aj na svijetu, oji se mora piti do je v ru. Dri nam i rat o predavanje o datuljama oje su ja o zdrave i Arapi ih jedu da na sahars oj vruini ne bi dehidrirali, a budisti i redovnici zato da im daju snag u i muevnost. Kada ode, pomno pregledavamo aj ne bismo li sluajno u njemu pronali tragove suene os orue, a Ahmed mi ae: Zanimljivo! Mislio sam da su budisti i sveenici u celibatu. to e im onda muevnost?. Te veeri ni a o ne mogu zaspati, pa ada, o o ponoi, zaujem zvu iz Zarina dvorita, jurim na terasu i spazim je a o s maj om izlazi iz ue. Podie glavu i ugleda me, a onda bre-bolje sputa pogled i nestaje u ui. Zapanjen i bespomoan stojim na terasi , borei se s vlastitim dahom. Zar joj vie nisam drag? Hoe li i ada vie izii u dvorite, ao to je obiavala? Ka o nam je lijepo bilo prije Do torova uhienja! No, do ta o stojim na terasi, ona se odjednom pojavljuje po raj mene. Neobino j e hladno za to doba godine, pa je odjenula debelu, tamnosmedu dolevitu i ru ave o motala o o dlanova. Ne po uava se pretvarati da je na terasu dola iz bilo ojega d rugog razloga osim da razgovara sa mnom. To mi se od nje oduvije svialo: izravn a je i ne prenemae se. Tiho me pozdravlja i prilazi zidu izmeu naih dviju ua. Nismo razgovarali jo od noi u ojoj su odveli Do tora. Ka o si? pitam je. Odmahuje glavom. Oi su joj crvene, vidi se da je pla ala. Blijed a je i slomljena, bez ivotne energije ojom je prije jednostavno prtala. Do se ee p o glavi, primjeujem da joj se ru e tresu, a ad nam se oi napo on sretnu, njezine se pune suzama. Nad obrvama joj se pojavljuje itav grozd bora, a zube zabija u us nicu da ne bi zajecala. S aem pre o zida i grlim je. Ne odmie se. Oito to shvaa ao prijateljs u gestu.

Dobro sam, ae, pa jo malo plae, a ja je tapam po ruci, ne bih li je umirio. to u ja ? pita naposljet u. Nema nam druge nego e ati i moliti se, odgovaram. S leima uza zid sjeda na pod i ja se sputam po raj nje. Ponovno je slamaju jecaji.

Nit o ne zna gdje je Do tor, ae. Sad su mu i mama i tata u bolnici. Mama e mu potpun o poludjeti, a tata ima ozbiljnih problema sa srcem. Naravno, aem. Uvije su govorili da im je Do tor dua i srce. Nisam znala da je u bilo to umijean. Znala sam samo da ita zabranjene njige i to mi se nije inilo ta o stranim, ae mrui i briui suze, ali i dalje je uzrujana. Ne mog vati da samo ta o mogu odvesti ovje a, a ni rijei ne rei njegovoj obitelji. Ka vi s u to divljaci? Zar doista nemaju ni trun e samilosti, zar im nita ne znai patnja j edne maj e? Ne bi me zaudilo da Do torovu mamu us oro udari ap. Zar im ljuds i iv ot doista nita ne znai? Neutjeno rida. Ne o vrijeme nita ne govorimo, a onda se ona o ree prema meni i pita: A a o si ti?. Dobro sam, laem, sve je u redu. Dobro. Drago mi je to si dola ovamo, aem oprezno. Ve sam i prije htjela razgovarati s tobom, ali ni a o nisam mogla uhvatiti prili u . Zabrinuo sam se. Mislio sam da se ljuti na mene, priznajem. Zato bih se ljutila na tebe? Ne znam bih li joj re ao to se dogodilo one noi ada su odveli Do tora. to a o me z amrzi ? to a o vie ni ada ne prozbori ni rijei sa mnom? Bio sam na rovu ada su doli po njega, izlanem iznenada. Vidio me agent s radioprij amni om. Mislim da je po smjeru mojega pogleda shvatio gdje je Do tor. Zari me zaprepateno gleda, pa istog trenut a alim to sam uope progovorio, ali sada j e asno. Sve se zbilo ta o brzo da se nisam dospio sagnuti. Ne o mi vrijeme a niti nije bi lo jasno to se tono dogaa. Jednostavno sam se u oio, nisam se mogao poma nuti. Ta o mi je ao. A o ga vidi, molim te, reci mu da ga volim i da to zbilja nisam uinio nam jerno. Zari mi stavlja prst na usnice i uut ava me. Nemoj govoriti ta ve stvari, ae. Svi znaju da ni ada namjerno ne bi povrijedio Do t ora. I svi znaju oli o ga voli. Vjeruj mi, ni ome ne ini uslugu time to se mui ta vim mislima. Znali su da smo Do tor i ja zarueni i dugo su nadzirali itavu etvrt. Sputam glavu i zurim u stopala. Prima me za bradu i lice mi o ree prema svojemu. Pogledaj me! Pogledaj me u oi! Gledam u njezine predivne plave oi i obuzima me neizmjeran osjeaj stida. Obeaj mi da ni ada vie nee zbog toga sebe riviti, zahtijeva. Kimam glavom, ia o znam da neu moi odrati obeanje. Pola o povlai ru u i naslanja se na zid. Pustit e ga ubrzo. Znam da hoe. Jednostavno znam, ape. I ja se naslanjam. Nadam se!Na on ne oli o trenuta a ae: Zna, ba mi nedostaju oni dani ada smo se sastajali u mojem dvoritu. Kimam glavom i apem: I meni!. Kae da je to bilo jedno pre rasno, bezbrino ljeto i ja se slaem, dodajui da sam misl io a o e nam biti najljepe u ivotu. Poelo je ta o divno, a zavrilo ta o uasno! T o zna, moda je ovo azna za te bezbrine dane, razmilja bolno Zari. ivot je ta av, zn Sve se mora izjednaiti. Niega ne smije biti ni previe ni premalo. Samo ne znam zato je jadan Do tor morao platiti moje pogre e, ponovno jeca. Pitam se to tono smatra pogre om, ali nita ne govorim. Mislim sljedeeg tjedna otii do zatvora Evin. Moda mi au gdje je. I ja u s tobom, aem. Odbija i ae da bih mogao imati problema a o me poveu s Do torom , ali na raju ipa pristaje. Sada, ada znam da nije ljuta na mene, pola o se rasplinjava tjes oba oja me mui la od noi u ojoj su odveli Do tora. Zvijezde su noas pre rasne, aem tiho.

Jesu, potvruje. Misli li da svat o ima svoju zvijezdu na nebu? Ne svi, objanjavam. Samo dobri ljudi. Zbilja? Da. I vidimo samo zvijezde onih oji su nam u ivotu vani. Ka o to misli? Evo, recimo, tamo je Ahmed. Gdje? pita i naviruje se u zvjezdano nebo. Eno ga, po azujem jednu od najveih zvijezda. Naginje se i naslanja mi glavu na rame , ne bi li pogled izravnala s pravcem u oji sam upro prst. Gledam joj zatilja i ramena i miris njezine ose odjednom u meni izaziva udnju. Da, da, sad ga vidim. Veli a mu je zvijezda, zar ne? Veli a je, da. Jedna od najveih. A gdje je onda Paina zvijezda? pita. Ma, nema mene tamo, aem, ali nadam se da e opovrgnuti. Nema te? o ree se prema meni. Slijeem ramenima. Mislim da mora malo bolje pogledati. Te o te je ne zapaziti. Ne o vrijeme promatram nebo, a zatim se, utei, o reem prema njoj. Ne o vrijeme zuri mo jedno u drugo, ali onda ona ustaje i odlazi ui. Na vratima se jo jedanput zaus tavlja, o ree i pita: Jesi li joj dao sli u?. Ne odgovaram. Jesi li joj ve re ao? Odmahujem glavom. Smijei se i nestaje iza vrata. U peta nema ole, pa Ahmed i ja stojimo na ulici ada Fahima dolazi u posjet Zar i. Ulicom se iri pria o tome a o je tije om ljeta s upina terorista u sjevernom d ijelu Irana htjela dignuti u zra jednu branu i, da su ojim sluajem uspjeli u to m naumu, tisue bi ljudi poginule u gradovima oji lee nizvodno. Net o je u blizini brane navodno spazio Do tora i njegove drugove, pa su ih zbog toga gonili sve d o Teherana. Odmah odbacujem glasinu ao najobiniju propagandnu la oju su vlasti s mislile i pustile u opticaj da bi opravdale Do torovo uhienje. Do tor je pacifist . Vjeruje u irenje ideologije edu acijom, a ne ubojstvima. Ne oli o sati poslije Ahmed i ja sjedimo pod stablom pred mojom uom, ad se pred Zarinim vratima odjednom zaustavlja vojni i terenac. Dvojica mu araca is au na uli cu i ja odmah prepoznajem agenta s radioprijamni om. Do ih u oeno promatramo, be z ucanja upadaju u Zarinu uu i na on ne oli o minuta odande se zauje vrisa . Zar i. Ahmed i ja s aemo na noge i trimo prema njezinim vratima, guramo se po raj dvoj ice oja izlaze, a jedan od njih, ovje s radioprijamni om, dobacuje mi pogled i namiguje. Kunem se da u jednoga dana ubiti urvinog sina. U dnevnom borav u nalazimo Fahimu oja se zabrinuto nadvila nad Zari. Zari pa s jedi na podu, lica zgrena od o a, oaja i nevjerice. Pris aem joj: to je bilo? to se dogodilo?. O ree se i od uasne me tuge iz njezinih oiju prolaze trnc . Ahmed pris ae Zarinoj majci oja se onesvijestila ne oli o metara dalje, a iza prozora se zauje zvu motora i vojni i terenac nestaje niz ulicu. Susjedi istoga t renut a navaljuju u uu. Odmah hitaju Zari i njezinoj majci, a ja upitno gledam Fahimu. Traili su da plate meta , ae mi tupo. Ka av meta ? Do torov meta , odgovara mi oiju zaca ljenih suzama. Moraju ga platiti, a o bi dobi li tijelo.

Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Jesam li te ja ubio, Do tore? Htio si me ubiti? Ne.

Zato te to onda mui? Ne i ljudi moda misle da sam te ubio. Zato? Jesi li i ada volio ne oga oga nisi smio voljeti? Jesam, odgovara Do tor. Zbilja? Je li Zari znala za to? Nije to bila ta va ljubav. Ka o to misli? Jednostavno. Bilo je to neto drugo. Onda mi, molim te, reci to. Zbilja bih volio znati. Bi li ubio zbog te ljubavi? Moda. Bi li umro za nju? To sigurno. Zaboga, Do tore, pa to znai da si doista bio zaljubljen. to se dogodilo? Ubili su me. ao mi je, ali ne razumijem. Zaljubio sam se u ideje, snove, vizije. Zaljubio sam se u mislioce ojima se nisa m smio diviti, a ni znati za njih. Govori o zabranjenim idejama, ne o zabranjenoj ljubavi. Zabranjena ljubav, zabranjene ideje, nema ti tu ne e razli e. Zabranjene ideje nosi u glavi, a zabranjenu ljubav u srcu. Da ti neto objasnim. U srcu nema niega. Sve je u glavi. Ljubav, mrnja, misli, osjeaji , sve je u glavi. Srce je samo organ oji mehani i pumpa rv u ostale dijelove ti jela. Ali, pustimo biologiju. Radije mi reci zato bi ljudi mogli pomisliti da si me ubio. Zato to volim... Budim se u znoju, ali drhtim od hladnoe. Sjedam u revetu i osvrem se o o sebe. Na stojim se prisjetiti to sam sanjao, ali ne uspijeva mi. ini mi se ao da sam po uao Do toru rei da volim Zari. Nadam se da mi nije uspjelo. Nit o ni ada ne smije sa znati, a ni Ahmed. Zabranjeno je razgovarati o zabranjenoj ljubavi, a i s najbol jim prijateljima. Jesen 1973. Teheran

Braa do smrti Na vijest o sinovoj smrti Do torov otac doivljava srani udar. Strahuje se da nee pr eivjeti. Do torova maj a nije u stanju doi na sprovod, pa nit o iz ue obitelji ne m oe preuzeti tijelo. Zato upute o u opu stiu Zari. Samo ona i njezini roditelji t e ne oli o najbliih prijatelja smiju doi na sprovod. Napominje se i da je Do tor li vidiran rajem ahrivara , to znai sredinom rujna, tono tjedan dana prije poet a ole. Fahima nam prenosi Zarin poziv da s njom poemo na Do torov sprovod. Ahmed i ja bi li smo mu, ae, blii od bilo oga drugog iz etvrti. Kae nam i da Zari ne eli nita javl jati sestrini i najboljoj prijateljici, Mas iranom anelu. Ne eli je pozivati da doe u Teheran, ia o bi joj sigurno umnogome pomogla, no Sorajini su roditelji bolesn i i Zari je ne eli optereivati drugim problemima. Nevjerojatno oli o je obzirna, govori roz suze Fahima. Prihvaamo poziv, ali znamo da roditeljima ne smijemo rei za sprovod. Moj bi se otac prvi zabrinuo da u zbog toga zapeti za o o agentima, ali upravo je s maj om otputovao u posjet roacima na sjeveru, pa pojma nema ni o emu to se dogaa. * * * Veer prije sprovoda sjedim s Ahmedom na rovu. Obavijeni utnjom, tugujemo sa sivim predveerjem. Odjenuo sam debelu tamno smeu dolevitu, ali, do promatram obzor, zbo g otre mi hladnoe niz lea prolaze ledeni trnci. Svijet je veli , razmiljam, a na sva om se njegovu pedlju sva e se unde sva oga dana odvija ne a tragedija. Mi pa i dalje ivimo u njemu, budalasto vjerujui da e sva i sljedei trenuta biti poput onog a oji je upravo proao. Strepim pred sutranjim danom. Hoe li nam po azati Do torovo tijelo? T o e mu nositi lijes? Hoe li nam dopustiti da izmolimo ne oli o molitava prije nego to ga poloe u zemlju? Prolaze me marci, pa se se ne mogu obuzdati i zatresem se. Ahmed pre ida tiinu. Pr stom po azuje prema jednoj veli oj, sjajnoj zvijezdi i ae:

To je on. Siguran sam da je to on!. Oi mi se pune suzama. Bio je rasan ovje . _____________________ ahrivar je esti mjesec irans oga alendara, a traje od 22. olovoza do 22. rujna. Najbolji. Misli da se ljuti zbog toga to sam se zaljubio u Zari? Ahmed se o ree i gleda me. Sputam glavu da bih sa rio suze. Ne, vrsto odgovara. Ja mislim da se ljuti, mrmljam. Prijateljevu bi zarunicu trebalo doivljavati ao vlas titu sestru. Sigurno se ljuti! Ali niim ga nisi povrijedio, buni se Ahmed. Nit o osim mene a ni ne zna za tvoje osj eaje. Nisam se smio zaljubiti u nju. Zar zbilja misli da si imao izbora? T o zna, moda je ba ta o trebalo biti! Moda je Bo g znao to e se dogoditi Do toru. I to bi sad Zari trebala? Do raja ivota opla ivati njegovu smrt? Ni ada se vie ne zaljubiti? I onda je Bog ba mene odabrao? pitam gor o. Pa, dobro, ni Irad ne bi bio lo, sar astino dodaje Ahmed. Nevolj o se smje am. Pogledaj sve ovo, po azuje ru om prema nebu. Vidi li oli o je golemo? A ipa je uree no, planirano? Bog je svoja pravila i za one primijenio na sve, pa zato bi ti bio iznim a? Prebacuje mi ru u pre o ramena. Do tor nas sada gleda s neba i zahvaljuj e Bogu to te stvorio da se pobrine za Zari. T o bi to uinio bolje od tebe? Pitam te : t o? Briem suze. Neu pla ati na groblju jer znam da e tamo biti onaj tip s radioprijamni om, aem. Obea mi molim te neto! to? pita me. Neemo pla ati. Gleda me i mislim da mu je jasno oli o sam ozbiljan. U redu, ae odluno i jo se jedanput o ree prema Do torovoj zvijezdi. Neemo pla ati! Te noi od strepnje uope ne spavam. Ujutro stojimo pred Zarinom uom i, do podiem i sputam ru ave, prilazi nam Irad. Pita nas amo idemo, ali mi mu ne odgovaramo. Idete na groblje? ustraje. Da, odgovaram. Nemojte. Bit ete pod nadzorom. Pratit e vas. Ba nas briga, ae Ahmed. Ali nemojte, molim vas. To im se nee svidjeti. Nije nas briga, ponavljam. Sve je to namjetalj a. Ta o pronalaze simpatizere. Zbilja ne biste trebali ii. Zari i Fahima izlaze iz ue crvenih oiju i pre rivene crnim adorima. Do prolazimo uliicom na putu prema glavnoj ulici, susjedi izlaze pred dvorita, gledaju nas sa s uzama u oima, izraavaju suut i ispriavaju se to nee doi na Do torov sprovod. Moraju mi liti na obitelj, a sa SAVAK-om se ne smije aliti. Zari, ujem, jeca. Uzdie, grize us nice i dre pod adorom, a Fahima joj prebacuje ru u pre o ramena, apui joj umirujue rij . Irad nas slijedi i zabrinutim pogledom pre linje da ne idemo. Pozivamo ta si. S jedam na suvoza o sjedalo, a Ahmed, Fahima i Zari sjedaju otraga. Govorim vozau a mo nas treba odvesti i, do polazi, u retrovizoru spazim Irada a o tri za nama i mae ru ama. Vidim da nam neto dovi uje i znam da nas vjerojatno i dalje nagovara d a ne idemo, ali na on ne oli o minuta zastaje, naginje se naprijed i oslanja na oljena. Voza me pita je li po ojni , Bog da mu dui oprosti, bio lan obitelji. Kaem mu da jes t. O reem se i spazim a o Zari glavom udara o prozor. Fahima podmee dlan izmeu sta la i njezine glave. Voza me pita je li po ojni bio mlad. Kimam glavom. Bog ga blagoslovio. Sudbina je to, sudbina. Ne moemo nita protiv nje, ae i gleda Zar i u retrovizoru. Meni je, ta o, prije ne oli o godina umro mlai brat. Ra . Ni ada u ivotu nije popuio nijednu cigaretu... bio je zdrav moma , sporta. Maj a mi umire od tuge, ali to moemo? Bog daje i Bog uzima. To je jednostavno ta o. Ve dvadeset go dina vozim ta si i mnogo sam tugujuih vozio do groblja. Znam a o vam je. Znam to

iz vlastitog is ustva, a znam i iz promatranja drugih ljudi. Bog nas sve blagos lovio! Kae da nam nee naplatiti vonju jer se tugujuoj obitelji ne uzima novac, pa me pita t o je bio po ojni , iz oje je obitelji, oli o mu je bilo godina i od ega je umr o. Strpljivo mu odgovaram, ali ne aem da je Do tora sma nuo SAVAK, nego da je po ginuo u nesrei. Ni ad ne zna t o bi sve mogao biti agent. Voza tiho izgovara molitv u za po ojni a, ali vie ne postavlja pitanja o Do torovoj smrti. Sva i put ad se o renem prema stranjem sjedalu, oi mi se susretnu sa Zarinima. Od mahuje glavom i s ree pogled, a ja bih uinio sve da joj mogu ublaiti bol. Svraam pogled na Fahimu i prvi put shvaam da je i ona postala neodvojiv dio naih ivo ta. Izlae se veli oj opasnosti odlas om na Do torov sprovod i najradije bih je zb og toga odmah tu zagrlio. Volim je jedna o ao i Ahmeda, znam da bi dananji dan b io mnogo tei da nije s nama i drago mi je to je ovdje. Zbog obeanja oje smo Ahmed i ja sino dali jedan drugome, o reem se natrag prema ce sti. Gledam u retrovizor i mislim na Irada oji je ta o bjesomuno trao za autom. U sjeanje prizivam njegovo zabrinuto lice i ozbiljan glas, pa mi se odjednom ini da moda i nije ta o lo a o sam dosada mislio. Izlazimo iz auta pred ulazom u groblje i, ia o sva a o elimo platiti, ta sist nam ne eli naplatiti vonju. Prema uputama, net o bi nas trebao doe ati pred grobljem, ali meu gomilom ljudi zavijenih u crno te o je razabrati t o bi to mogao biti. S druge se strane ulaza ne a ena baca na grob. Slomljenim glasom zaziva jedno ime i a ama se udara o prsa do je rodbina nastoji obuzdati. Svi govore u isti glas, a mnogi plau. Vidim da je prizor uzrujao Zari jer tiho, ali gor o plae. I Fahima plae do se ena otima i ponovno baca na grob, grlei zemlju, ljubei je i grabei dlanov ima. Brat joj je umro, ape Ahmedu. Jadna ena! Bes rajni redovi grobova ao da su o upani beivotnim, pranjavim svjetlom, a ivi lju di u crnini raj njih izgledaju te poput sjena. Te o se oteti sablasnom dahu smr ti. Hladno je, ali zra je tea , nebo prepuno tamnih obla a i ne oli o apljica ie nagovjeuje oluju. Po jednoj od irih grobnih staza ne olicina upla anih mu araca na ramenima nosi lij es, a slijedi ih povea gomila ljudi. ovje na elu povor e uzvi uje: Nema Boga do svemogueg Boga! i povor a to jednoglasno ponavlja. Da vas ujem! Nema Bog a do svemogueg Boga! opet vie. Nema Boga do svemogueg Boga! ponavlja povor a. S reu sa staze i zastaju raj is opane ra e. Sputaju lijes i zbijaju se u gomilicu . Mula hvata megafon i zapoinje propovijed. Ulas om u blaeno i velianstveno raljevstvo nebes o, po ojni je blagoslovljen vjeno m mladou. Ne plaite jer sve to ivi na Zemlji osueno je na smrt. Samo Bog ivi vjeno. D o doao, po ojnie, na nebesa, vjeni dom svih muslimana. Za ivota moda nejedna i, u smr ti smo svi jedna i. Jecaji se pojaavaju ada mala s upina mu araca iz lijesa podie u bijelu t aninu umo tano tijelo i polae ga u zemlju. Stojim raj Zari i u tom trenut u osjetim a o j oj, uz oajni i vapaj, poputaju oljena. Prihvaam je i po teini osjeam da je potpuno iz gubila snagu. Ahmed i Fahima mi pris au, pa je zajedno uspravljamo. Mlada se ena baca u grob pred pogrebnom povor om, viui ne a je po opaju zajedno s v oljenim suprugom. Po smjeru u ojem se nagnula, znam da je Zari gleda, pa joj ru om o reem glavu. S druge nas strane ulice promatraju dvojica mu araca. Jebeni gadovi, zaujem Ahmedovu psov u. Svi se o reemo i gledamo. To su ljudi za oje su nam re li da e nas doe ati. SAVAKovi agenti. Obojica su u crnim odijelima i ouljama: jedan je viso , a drugi niza i zdepast. Povraa mi se od pomisli na ono to rade, srce mi probada otra bol, a rv ljua od sr dbe. Fahima grabi Ahmeda za ru u. Ljubavi, molim te, nemoj nita govoriti, pre linjem te! Obeao si mi, zlato! Po uava ga uhvatiti za lice i odvratiti mu pogled od dvojice mu araca. Pogledaj me! Volim te ! Volim te! Ubit u se a o te odvedu. Molim te! Obeao si mi. Ahmed nepomino zuri u mu arce. Fahima se o ree prema meni: Molim te, reci mu da se s

miri. Molim te! Odvest e vas obojicu i to e nas ubiti. Molim te, pre linjem te!. Zari mi ape: Molim te, smiri ga!. Od pogleda na dvojicu mu araca poinjem sav drhtati. Putam Zari i oraam prema drugoj strani ulice. Zari me hvata za lijevu nadla ticu i spotie se, jo uvije slaba od oaja. Hvatam je prije nego to pada, a ona mi na uho ape: Molim te, nemoj!. O reem se i dobacujem jo jedan pogled dvojici mu araca s druge strane ulice. U tom im trenut u prilaze dvije ene i troje djece, pa odlaze prema groblju. Osjeam se a o budala, a vidim da ni Ahmedu nije bolje. Fahima na to brine u pla i, uz drhtaj oji joj potresa itavo tijelo, sjeda na ploni . Ahmed je nastoji umiriti, ali ne uspijeva mu. Zari mi ape da donesem vode, pa je sputam na ploni do Fahime i odlazim. Kada se vratim, Fahima mi po azuje da sjedn em do nje, pa mi prebacuje ru u pre o ramena i govori: Tebe e posluati. Molim te, reci mu da ne luduje ada se pojave i obeaj mi da nee ni ti . Obeaj mi!. Obeajem joj i odlazim do Ahmeda oji ne oli o ora a dalje pui. Moramo ostati sabrani, aem mu. Napeto ima glavom. Ne oli o minuta poslije toga prilazi mi djeai i prua omadi papira. Kae mi da ga je ne i ovje zamolio da mi preda poru u. Gledam u papiri, a Ahmed, Zari i Fahima prila ze mi s ozbiljnim izrazom na licima. U poruci je podrobno opisano a o doi do gro ba. Polazimo. S reemo lijevo na drugoj stazi, desno na sljedeoj i zaobilazimo mrtv anicu. to smo blie odreditu, srce mi jae i bre lupa. Fahima i Zari meusobno se pridra u, a Ahmed hoda ne oli o ora a iza njih. Napo on stiem do neoznaenoga groba. Trei je od zgrade, etvrti od ploni a, s oveim o ruglim amenom na donjoj polovici, ba ao to pie u poruci. Dobacujem pogled prijateljima i po azujem im grob. Zarina ramena poinju nezaustav ljivo drhtati od neutjenoga plaa. Sjeda uz grob. Fahima sjeda do nje i roz suze m rmlja molitvu ije rijei ne razabirem. Zari se naginje i ru om dotie mo ru zemlju na grobu. Upravo su ga po opali, ape mi roz suze. Sjedam do nje i prebacujem joj ru u o o ram ena. Nisu ubili samo Do tora, ae. Sve su nas ubili! Gledam je u oi. A o samo otvorim usta, zapla at u. Sigurno. Unitili su nam ivote ada su ga ubili. Svima. Njegovoj mami, njegovom tati, nama, pl ae. Nita vie nee biti ao prije, ba nita. Zatim iri ru e i grli grob, licem se privi uz natopljenu zemlju. Ustajem i stajem uz Ahmeda. Gledamo se i znam da nam se obojici plae, ali obeanje se ne smije pre riti, pogotovo a o si ga dao najboljem prijatelju. Ve sam iznevjer io obeanje oje sam dao Do toru, da u mu paziti na curu. Neu iznevjeriti jo jedno. i ljim i zaustavljam dah, a srce mi u prsima bubnja. O reem glavu udesno i pred oima mi se prostre niz zdanja, privatnih grobnica oje su izgradili bogatai o o poslj ednjega poivalita svojih obitelji. Impozantne se graevine svojim viso im stupovima, amenim stubama i golemim vratima uzdiu nad ostalim grobovima. Na pamet mi padaj u muline rijei sa sprovoda oji smo gledali uz ulaz: za ivota moda nejedna i, u smr ti smo svi jedna i. Ka va la. Gledam u Do torov sirotinjs i grob i ne mogu vjerov ati da poiva te ne oli o metara dalje od rastronih bogata ih grobnica. Jedna od najdraih njiga bila mu je Mati Ma sima Gor oga i sada se moda pita zato n jegova maj a nije dola na sprovod. Zna li da mu je otac u bolnici? Moda bi mu bilo drae da ja nisam ovdje? Zazivam ga u mislima. Kaem mu da mi je ao to sam se zaljubio u njegovu djevoj u i u vjeravam ga da je ta o jednostavno moralo biti. Znam da ne vjeruje u sudbinu, al i ipa . Kaem mu da u se pobrinuti za Zari i da u je voljeti do smrti. Kaem mu i da g a volim, pa dodajem da bih se sigurno povu ao od Zari da se sve ovo nije dogodil o. Ni ad mu je ne bih po uao preoteti. Daj mi zna , molim ga. Po ai mi da me razum ije i da mi oprata. U tom trenut u osjetim da mi net o stoji iza leda. O reem se i spazim Irada. Blije d je, zadihan i sav znojan. Kae da nije imao novca za ta si, pa je doao autobusom i zato asni. Odmiem se ora udesno i Irad staje izmeu mene i Ahmeda. Sad smo trojica u nizu. Gl

edam Ahmeda, ne plae, ba ao to je obeao, ia o mu se, ba ao i meni, srce lomi zbog Z arinih i Fahiminih jecaja. Kraji om o a spazim mulu u prolazu. Pita nas elimo li d a proita oju molitvu iz Kurana. Ahmed iz depa izvlai ne oli o novia i mula zapoinje s lubu. Ahmed, Irad i ja sjedamo uz grob i posljednji put molimo za Do tora. Listopad je. Zapuhuje hladan vjetar sa sjevera i osti mi proima studen. Crni se oblaci nadvi jaju nad grobljem, poput prave ulise za golemu tugu najgorega dana u naim ivotima . Barem zasada. Te veeri tiho plaem u sobi, ada mi odjednom net o uca na prozor. Podiem pogled i na terasi spazim Ahmeda i Irada. Otvaram im vrata i pozivam ih unutra. Po crvenim im oima vidim da nisam samo ja pla ao. Ahmed pali dvije cigarete i prua mi jednu. I Irad ga trai, ali Ahmed o lijeva, no dajem mu zna , pa mu ipa pripaljuje. Irad pui ao da to ini itav ivot. Kaem im da prie aju, pa se sputam u prizemlje i iz hladnja a vadim oevu bocu vot e S mirnoff. Uzimam i tri aice u bocu Coca-cole. Dobro je to mi roditelja nema od ue j er im se nita to smo toga dana uinili ne bi svidjelo. Vraam se u sobu, otvaram bocu i aem momcima da moramo nabaviti novu priji nego to mi se roditelji vrate s puta. Jeste li i ada pili vot u? pitam. Nismo, odmahuju glavama. Ja sam je prvi put pio s ocem ad mi je bilo esnaest. Natoio mi je aicu i re ao da b ih svoje prvo pie trebao popiti upravo s njim. Zatim mi je re ao da ne eli da mu i ada ita tajim, pa sada mislim da bih mu ipa trebao rei to smo sve danas uinili, a ne samo potajno nabaviti novu bocu. Moj stric ae da nisi mu arac do ne proba vot u, aem. Ali pritom postoji ne oli o ri uala oje valja izvesti a o treba, dodajem, prisjeajui se oevih pria. Sa in , odnosno osoba oja toi vot u, mora biti poten. Svima mora natoiti jedna o!. Toi vot u u aice, pomno pazei da u sva u nalijem jedna u oliinu. Znate a o se pije vot a? pitam ih. Opet odmahuju glavama. Podignite ae! Podiu ih. Moramo se ucnuti aom o au, ova o, po azujem, a rub moje ae dotie se sa sredinom nji Ne, ne ta o! Kad se ucamo, morate paziti da nam ae budu na istoj visini. Iz potova nja ne smije dopustiti da ti aa bude vie od ae onoga s ojim se uca. Na on odrane le cije, nadua ispijam vot u. Irad i Ahmed ine isto. Vidim da je i nji ma jedna o grozno ao i meni. esto o nam pie pali sve od jezi a do pup a. Pijemo p o gutljaj Coca-cole, a zatim ponovno nataem vot u u aice, tono poput is usnoga sa ij a. Moramo ih popiti ne oli o zaredom, da nas poteno omami, aem. Ispijamo drugu i treu aicu i ve osjeam da me poteno omamilo. ut e sjedimo ada Ahmed dnom ae: To to si nam dao piti ba na dananji dan najbolja ti je zamisao u ivotu!. Kimanjem glave prihvaam pohvalu. Nema bolje stvari za ubijanje boli. Oi mu se pune suza, pa dodaje: Da, da, tono znam t o misli. Ali nismo vie na groblju!. U grlu mi se stvara ovei vor. To to si danas napravio bilo je ja o hrabro, govorim Iradu, suspreui suze. Ahmed ima glavom. Prebacujem ru u pre o Iradeva ramena i aem: Zbilja te volim. I voljet u te ao to bih volio mlaega brata, moe? Odsada e mi biti br t!. Preplavljen osjeajima i pijan ao zemlja, Irad poinje pla ati. I ja isto, dovi uje Ahmed. Ni ada te vie neu gnjaviti! To to si se danas pojavio na groblju zna je toga da je ljuds i duh neunitiv, bez o bzira na to to ga snalo, aem. Nit o ga ne moe unititi. Ni ah, ni taj jebeni SAVAK ni A, ba nit o. Nit o ga ne moe ni dodirnuti, aem i briznem u pla. Volio sam Do tora, pijano frflja Irad. I vas isto volim. Zbilja vas volim. Nisam mog ao samo stajati po strani i gledati a o se izlaete opasnosti. Nema anse. I jebem ja onoj ubradi iz SAVAK-a mater! _______________________ Perzijs a rije za vinotou, peharni a, rmara.

I njihovim gazdama sa Zapada isto! I nabijem sva oga t o me hoe strpati u zatvor zato to sam stao uz prijatelje i zajedno s njima opla ao jednoga juna a. Nabijem ih sve redom! Ba me briga a o i cijeli ivot budem morao provesti iza reeta a. Zbilj a me nije briga. Danas sam shvatio da je prijateljstvo vrijedno rtve. A Do tor je do azao da se za ideale treba i umrijeti. Brie suze o ru av i nastavlja: Ne znam tono to mi se zbiva u srcu, ali znam da je neto veli o, neto to me vue sebi. Znate o emu govorim? Nisam siguran to je to, ali sva a o je neto. Zbilja je neto. To je to, je li? Neto ti se iznutra dogodi i to je to!. Ahmed i ja ga, do govori, netremice promatramo. Ma, volim ga 'o da mi je brat, plaem ao dijete, potpuno pijan. I ja isto, procijedi Ahmed pijano i zagrli Irada. Obuzima me neobian osjeaj. Te o ga je opisati, ali mora da je to ono to Irad naziva ne m. 15.Ruin grm Nit o ni ada nee saznati oli o je stajao meta ojim je sma nut Do tor. Njegovim je roditeljima strogo zabranjeno govoriti o tome. Na amenu na njegovu grobu ne smije pisati nita osim imena, obitelj na groblje moe doi ad god eli, ali druge na to ne bi trebalo poticati. Smrtnoga lista za Do tora nee biti, a vlasti e unititi r odni list te sve do aze o njegovu postojanju. Kao da ga ni ada nije bilo. Knjige i druge osobne stvari zaplijenjene su ve pri uhienju i nita nee biti vraeno. Sjeam se da je na on smrti jednoga daljnjeg roa a moja ba a re la da se zemlja ohladila. Pretpostavljam da je time htjela rei a o se u opom po ojni a obitelj priprema na sljedei ora u procesu tugovanja. To je razlog zbog ojega se u islamu nalae to b ri u op. Irancima je, meutim, potrebno mnogo vremena za oporava . Smrt blinjih opla ujemo it avu godinu. O upljamo se treega, sedmog i etrdesetog dana na on smrti lana obitelji , pa posluujemo aj, erbet i slat ie, a u posjet nam dolaze prijatelji i znanci s cvi jeem i izrazima suuti. Isto se ponavlja i godinu dana na on po ojni ove smrti. lano vi obitelji cijele te, prve, godine nose crninu i ne idu na proslave poput novog odinje ili bilo a voga drugog blagdana. Zarinoj je obitelji, meutim, SAVAK zabranio bilo a vo vidljivo tugovanje za Do t orom. Ne smiju nositi crninu, a ne smije biti ni o upljanja, pogotovo ne etrdeset oga dana jer upravo toga dana je ahov roendan. Jednoga dana, do neto traim po sobi, sluajno nalazim njigu Obad i sjetim se da mi ju je Do tor darovao prije odlas a iz grada. Knjiga govori o mladome, gorljivom revolucionaru oji umire zbog ideala. Proitam je u manje od dva dana. Potpuno me obuzima svojim snanim njievnim stilom iz devetnaestoga stoljea, ali i strau protago nistove borbe i rtve. Na on itanja bolje razumijem Do tora. Da sam je barem proitao do je jo bio iv! Je li moda nasluivao sudbinu oja ga oe uje, pa mi je zato darovao ba tu njigu? Sve su druge Do torove njige unitene, pa mi je ova zato jo vanija, jo posebnija. Ni ada se od nje neu odvojiti i svima u u etvrti priati o Obadu. Svi bi Do tora trebal i upoznati ao to sam ga upoznao ja. Kad mu ve ni a o dru ije nisam mogao pomoi, svi ma u rei da je bio revolucionar oji se nije bojao smrti i svi bi se trebali ponos iti to su ga poznavali. Trebali bi se osjeati posebno poaenima jer, rijet o se u ivotu dogaa da nam se ivotni put u rsti s putom pravoga juna a. Svima u rei da nam je SAV AK zabranio da ga opla ujemo samo zato to se boje da bi nas njegov ivot mogao nada hnuti da i sami ivimo ta o da njegovu rtvu uinimo smislenom. SAVAK uhiuje ne oli o Do torovih olega s fa ulteta, tvrdei da ih je on imenovao ao sudioni e u antireims im a tivnostima. Uspr os ta vim izmiljotinama, prie o Do t orovoj hrabrosti preplavljuju itavu etvrt. Nije dao da mu na sma nuu poveu oi, ae jedan susjed. Vi ao je: 'Smrt ahu!' sve do ga nisu ustrijelili, hvali ga drugi. Svi znaju da e pravi razlog Do torova uhienja i sma nua zauvije ostati tajna. SAVA K nam je sigurno nee ot riti. Zbog pomanj anja istinitih vijesti raaju se sva oja e glasine i teorije, poevi od one prema ojoj je Do tor bio umijean u planove za sv

rgavanje aha, a zavrivi na jednostavnom objanjenju da je bio students i a tivist. Kae m Ahmedu da je injenica to je Do tor bio dobar prijatelj s Golesorhijem, Crvenom r uom, sigurno imala svoju ulogu u cijeloj prii. A o su ga pitali za njega, aem sigurno je bio jedna o pr osan i ponosan ao i njego v prijatelj. Prava Crvena rua. A SAVAK ju je zgazio. Tada prvi put priam Ahmedu o t ome a o je Do tor polijepio pla ate s crvenom ruom po naoj etvrti one noi na on pri jenosa suenja Golesorhiju. Opa! udi se. Ka o to da mi to ni ada prije nisi re ao? Prije nego to mu uspijevam odgo voriti, brzo dodaje: Ma, nema veze! I ja bih vjerojatno isto postupio!. Silno bih volio uiniti neto u ast Do toru, ali ne mogu se sjetiti niega pametnog ime ne bih pre rio SAVAK-ove zapovijedi. Do razmiljam o noi u ojoj je Do tor oblijepi o etvrt sli ama crvene rue, odjednom mi na pamet pada zamisao nali onima a ve ob ino smilja Ahmed. itavu no hodam po sobi gore-dolje, pa napo on odluujem i odlazim do mjesta na ulici na ojem su agenti oborili Do tora i na ojemu je prolivena nje gova rv. Sljedeeg jutra brojim novac uteen od deparca i vidim da u morati neto posuditi od Ahme da. On mi bez i a vih pitanja daje novac, pa odlazim u rasadni , upujem ruin grm i neto gnojiva te se ui dovozim ta sijem. Pazei da me nit o ne vidi, svoj plijen s rivam u podrum te ondje pronalazim staru, hravu lopatu i par vrtlars ih ru avic a. Pronalazim i mr ojim maj a zalijeva bilj e u dvoritu te ga spajam na slavinu uz vrata. Kasno te veeri, provjerivi prije toga spavaju li svi, odlazim do mjesta na ojemu su agenti oborili Do tora i opam trideseta centimetara dubo u i etrde seta centimetara iro u rupu. Sipam sloj gnojiva, a zatim sadim orijenje i po ri vam ga zemljom. Dobro zalijevam bilj u, a o bi se nabacana zemlja primila uz o rijenje, pa s upljam alat i odlazim ui. itavu no spavam poput djeteta, a ujutro hitam na ulicu. itavo se susjedstvo o upilo o o grma i svi u isti glas govore: T o je to posadio? Zato? Da, i zato ba crvene rue? Zato ba ovdje? Ne razumijem! Pa, da! Crvena rua! Sjeate se pla ata? Pla ata? O, da, pla ati! Sjeam se pla ata! Crvena je boja strasti i revolucije. I ljubavi, i ljubavi. I rvi. Svi odjednom umu nu. Shvaaju da se upravo na tom mjestu prolila Do torova rv, pa se na omanji s up sputa zna ovita tiina. Ahmed se o ree i gleda prema meni. Nita ne govori, ali sve mu vidim u oima. Na raju rajeva, Perzijanci su ipa majstori s porazumijevanja bez rijei. Odlazim ui i vraam se s posudom za zalijevanje. Svi bismo se zajedno trebali brinuti za taj grm, ae net o do zalijevam bilj u. Da, slau se svi. Za Do tora! 16.irina ulice Nit o ne zna to se u zatvoru dogaa s gospodinom Mehrbanom, a njegova supruga sva o ga drugog dana dolazi u posjet mojim roditeljima. Izgleda mnogo starije nego one veeri ada sam je upoznao i ada je nosila haljinu, cipele i torbicu u istoj boj i, bila pomno namin ana i uredno poeljana. Sada joj, ini se, vie uope nije stalo do va njs oga izgleda. Nepre idno plae i zdvaja nad muevim psihi im i fizi im stanjem u za tvoru. Moja maj a daje sve od sebe ne bi li je utjeila i redovito joj uha poseba n biljni aj protiv depresije. Malo je gora , pristojno primjeuje gospoa Mehrban. To znai da djeluje, objanjava maj a i nut a je da ispije alicu do dna. Gospoa Mehrban ae da odvojenost od supruga ovoga puta tee podnosi jer se ve bila na vi nula da je uz nju. Sa aljenjem su priali o izgubljenim godinama, ne znajui da im se priprema novi rastana . Koli o e sve to trajati ovoga puta? Gospodin Mehrban vie nije mlad, a, uz probleme sa srcem oje ima, Bog zna je li uope u stanju podni jeti fizi o i psihi o muenje a vom su zatvorenici sva oga dana izloeni.

Sve je to strano besmisleno, ae gospoa Mehrban. Svi znaju da nit o ni ada nee uspje ti svrgnuti aha, pa bi oporba trebala ne a o pronai nain da ue u vladu te utjee na od lu e i za one zbog ojih se dogaaju ta ve nepravde. Revolucija ne dolazi u obzir, pa emu uope trud? Napominje i da joj je gospodin Mehrban prilino zabrinuto priao o novoj vrsti politi ih zatvoreni a oja se pojavila u SAVAK-ovim zatvorima. Rije je o mladim revolucionarima ija je ideologija snano orijentirana prema vjeri, a to, prema rijeima gospodina Mehrbana, ni a o nije dobro. Uspon vjers oga fundamentali zma, tvrdi, stvorit e nepremostive prepre e izgradnji demo racije u Iranu. Moj ot ac na to ima glavom i ae da je njegov prijatelj uvije znao dobro procijeniti p oliti u situaciju. Jedne veeri moja maj a u razgovoru spominje Do tora i pria joj to mu se dogodilo. S jedim te oji metar od gospoe Mehrban i vidim da je odjednom problijedjela te da joj na elu is au ile. Izgleda ao da je doivjela iznenadan o . Glava joj lone na pr sa, ubrzano die, gotovo uspanieno, gubi ravnoteu i rui se. Uspijevam je uhvatiti tre nuta prije nego to licem udari o pod. Otac s ae na noge i pris ae nam u pomo, usput grdei maj u to je uope spomenula Do tora. Dobro da si je uhvatio, sine, dobacuje mi. Odnesimo je u sobu! Nepomina je i mala sal a na mojim ru ama, a njezine, do je nosim u drugu prostoriju, beivotno vise. Te a je, ali ne doputam ocu da mi pomogne, pa nas samo slijedi. Srce mi u prsima bubn ja i uvjeren sam da je gospoa Mehrban upravo umrla od sranog udara. Lice joj se objesilo, blijeda se oa namre ala poput vos a, a usnice poplavjele a o da do njih uope ne dopire isi . Polijeem je na revet i ru om joj podupirem gla vu. Maj a donosi toplu vodu sa eerom i liicom je po uava uliti u njezina usta. I ona i otac po uavaju sve ega se u tom trenut u mogu sjetiti: mau joj novinama nad licem , prs aju je hladnom vodom, govore mi da joj jo malo podignem glavu i cijelo vrij eme jedno drugome uurbano izdaju naredbe. Gospoa Mehrban za samo ne oli o trenuta a dolazi svijesti i odmah poinje gor o p la ati. Pro linje aha, itavu njegovu obitelj, SAVAK, Ameri ance i Britance oji ga podravaju i dre na vlasti. Te veeri u revetu ne mogu zaspati, razmiljajui o gospodinu Mehrbanu i njegovoj sud bini u ahovu zatvoru. Tu u li ga? Pale li ga ao posljednji put? Vriti li? Moli li za milost? Ili je pr osan i ustrajan u mrnji prema reimu, ba ao Crvena rua i Do to r? Gdje li je sada Ahmed sa svojim cigaretama? Kada napo on usnem, sanjam no u ojoj su odveli Do tora. Pred oima mi je ovje s ra dioprijamni om. Oima prodire u moje, usnicama ape u radioprijamni i a om se zabija u Do torov obraz. Ne mogu se osloboditi pogleda njegovih zlih oiju. U azuju mi se jedanput, pa dvaput, pa triput... Obrve su mu tan e, elo naborano, a osa uredno zaeljana. Mrzim ga. Najradije bih potrao niz stube i sprijeio ga da dalje tue Do tor a, ali ne mogu se poma nuti. A onda mi se u au Do torove oi. Netremice zure u mene. Vjerojatno se pitaju gdje j e zra oplov ojim e pobjei na sigurno. I zato se ne rtvujem da bih spasio njega i Za ri, ao to je Humphrey Bogart uinio u Casablanci. Sigurno se pita zato sam ga odao. ovje s radioprijamni om dobacuje mi poljubac. Otvaram usta i glas mi se napo on otima gru tiine. Vritim na sav glas. Listopad je u Teheranu obino ugodan, ali ove je godine iznimno hladan. Spavanje n a otvorenome vie nije mogue, ali Ahmed i ja ipa se stalno sastajemo na rovu. to j e hladnije, naa je ulica tia, a mi se sve munije povlaimo u dubinu vlastitih misli t e ondje traimo odgovore ojih nema, ili su previe strani da bismo ih prihvatili. Fa hima, Ahmed i ja prilino smo se promijenili i dosta zbliili. Sva oga dana na on na stave brzamo do Fahimine ole i pratimo je ui, ali usput satima lutamo grads im u licama, at ad ne prozborivi ni jedne rijei. Odgaamo rastana jer nam je sve tei, a ada razgovaramo, uvije je rije o dale oj budunosti u ojoj smo ve odrasli, uspjeni i obrazovani svjets i putnici. Stvarnost u ojoj su sjeanja na Do torovu smrt jo uvije prebolno svjea suvie nam je mrs a da bismo je spominjali. Kada nam se ipa uulja u razgovor, govorimo o Do torovim roditeljima, o SAVAK-ovo j svireposti i o tome a o se ini ao da je net o po cijeloj etvrti prosuo sivu pr ainu smrti. Tugujemo zbog rh osti ljuds oga ivota, zbog toga to na svijetu ima ta o malo dobroga i zbog toga to, ini se, zlo uvije pobjeuje. Ne spominjem Zari, ali Fahima osjea da me ono to ne govorim najvie zanima, pa pria a o joj prijateljica gotovo sva i slobodan trenuta provodi uz Do torovu maj u.

Jadna je ena, svi se slau, bespovratno izgubila razum. Niti ita jede, niti govori, ae Fahima. itave dane samo sjedi i zuri u vrata, ao da g a e a. Grli njegovu oulju, mirie je, privija na grudi i tiho plae. Kae i da je zabrin uta zbog toga a o sve to utjee na Zari. Kao da se grize zbog toga to nije obraala p ozornost na Do torove politi e a tivnosti i to ga nije sprijeila da se izlae opasnos ti. Sva i put ada bi joj neto po uao rei, izbjegla bi bilo a av razgovor, pod izg ovorom da mrzi politi u. Pa nije ona riva, apem jer znam da sam ja za sve riv. Ne ide joj u glavu a o je mogla biti ta o naivna u vezi sa ahom i SAVAK-om, nastav lja Fahima. Do toru je znala rei da SAVAK vjerojatno postoji samo u bujnoj student s oj mati, a sada bi, sirotica, dala ne znam to da moe povui te rijei. Jednoga dana, na on rastan a od Fahime, Ahmed mi ae da bi jo malo proetao da razbi stri um, pa eemo jo satima i ini mi se da prvi put u ivotu u potpunosti doivljavam sve us e uliice, nepoploene, zemljane puteve, rune televizijs e antene i zamren grads i labirint. Primjeujem i da je svijet o o nas neobino buan: djeca igraju nogomet, ma j e ih dozivaju, auti s po varenim ispuhom rue i trube i cijelo me to ludilo pods jea na ugoaj a av je vladao i u naoj etvrti prije Do torova uhienja. Sada taj ivot po stoji samo u mojim uspomenama i nali je ivopisnom mjuzi lu s ino-e rana. Stvarn ost se pa pretvorila u crno-bijelu fotografiju, poutjelu i is rzanu na rubovima. Na povrat u ui Ahmed se odjednom zaustavlja uz jedan ugao i prouava plou s nazivom ulice. to gleda? pitam. Nita, odgovara i polazi dalje. Na sljedeem se uglu opet zaustavlja i gleda naziv slj edee uliice. Dobro, pa to je? ponovno pitam. Jesi li primijetio da veina ovih uliica nosi naziv lanova ahove obitelji? Jesam. I na veini zna ova pie i oli o je ulica iro a, ae zagonetno. Ka o to misli? Pogledaj. Ova se zove Dvadeset metara Reze Pahlavija, to znai da je iro a dvadeset m etara. Ona tamo je Dvadeset i jedan metar Fare. Baca pogled malo dalje i onda pu ne od smijeha. Tamo su etiri metra Darabija. Darabi nije u rodu sa ahom, pa su mu d ali tu sirotinju. Zatim po azuje na oveu ulicu ne oli o blo ova dalje i ae: Tamo je ezdeset metara ahpura. To je najstariji ahov brat, pa mu je, normalno, dodijeljeno puno!. Nemam pojma to mi svim time po uava rei. Zato je irina ulice toli o vana da je stavljaju u naziv? pita me. Kaem da se po irini ulica procjenjuje vrijednost ne retnina, ali Ahmed mi dobacuje pogled iz ojega vidim da me prozreo i da zna da nagaam bez veze. No, jesu li te mjere tone? pita. Naa se ulica zove Deset metara ahnaza. Misli da je zb lja deset metara iro a? Ne znam, odgovaram. Ja sumnjam, ae zabrinuto. to a o nije? Trebali bismo izmjeriti! Zato? Pa moda nije iro a deset metara! Kao da je to vano!? Meni jest! ae gorljivo. Vano je zbog vrijednosti ne retnina. Zgodno je ad neto bez veze proserem, a on mi to ova o vrati u facu, pa i ovaj pu t prasnem u smijeh. Kada stignemo do nae uliice, Ahmed odlazi ui i ubrzo izlazi van s metrom. Poziva I rada i jo jednoga mom a te poinje s mjerenjem. Iradu nareuje da dri jedan raj metra, a drugome mom u da s drugim rajem prijee pre o ulice. Nailazi automobil, ali Ahm ed ga zaustavlja i ae vozau da je usred vrlo vanoga posla te ga lijepo moli ne a s e strpi. Voza pristaje i gasi motor, a Ahmed me pita mislim li da se u irinu ubraj a i ploni , ili samo olni . Kaem mu ne a izmjeri i s ploni om i bez njega. Sa svih se strana s upljaju djeca, a nailazi i jo automobila. Ahmed i njih zausta vlja te obavjetava vozae da je usred vrlo vanoga zadat a. Ni ome ne objanjava o a v om je zadat u rije, ali vozai ipa izlaze iz automobila. Dvanaest cijelih dva metra s ploni om, dovi uje mi Ahmed. Zapii! Nemam ni papir ni olov u, pa samo imam glavom.

Dobro, a sada bez ploni a!, nareuje suradnicima. Irad i drugi moma pomiu metar. Na ulici se zaustavilo jo automobila, a cijela je s tr a privu la gomilu ljudi. Zbog Ahmedova je proje ta prolaz potpuno blo iran. Koli a je sad irina? dovi uje Iradu. Devet i pol metara. Ahmed se o ree jednom mu arcu i ae: Nemam ba povjerenja u njegovo mjerenje. Budite ta o ljubazni i uhvatite vi jedan raj metra, moe? Mu arac odlazi do Irada i oduzima mu metar, a ovaj tri do Ahmeda i bu ni se da je sasvim dobro mjerio i sam. Ahmed se smje a, po azuje prema meni i ae mu: Stani tamo, po raj njega!. Irad mi prilazi. Po smije u mu vidim da je napo on sh vatio to Ahmed izvodi. Ovaj pa pita: Koli o je sada iro o?. Devet cijelih est metara, odvraa mu arac. Ahmed se o ree i dobacuje prije oran pogled Iradu, a ovaj se smje a i slijee ramenim a. Ahmed se obraa drugom mu arcu: Jeste li uz sam rub ploni a?. Jesam, odgovara ovaj. Ahmed odlazi do njega i pomno prouava poloaj metra. Promatrai se dijele u dvije s u pine i sva a od njih staje iza jednoga draa metra. Sve su oi uprte u metar ili proc jenjuju poloaj njegovih draa. Poma nite se ovamo, ulijevo, nareuje jedan promatra, iljei na jedno o o i nastojei po ledom povui ravnu crtu izmeu draa. Ne, ne! Predale o, vie drugi sa suprotne strane ulice. Dra se pomie ne oli o centimeta ra unatrag. Jedan dio promatraa na to pone dovi ivati da je metar sada na rivljen. Te o je to procijeniti, ae Ahmed. Ipa se bavimo imaginarnom crtom, pa je te o rei je ravna, a ada nije. Ameri anci su ispalili ovje a ravno na Mjesec, a mi nismo u stanju povui ravnu crtu pre o ulice. Zatim se o ree prema Iradu i pita: Zna li zato je to uspjelo ba Ameri ancima?. Irad smjerno ima glavom i ae: Da, profesore! Zato to su Ameri anci najdisciplinira niji narod na svijetu!. Jedan promatra iz gomile dovi uje da je zidar i da i zatvorenih oiju zna povui ravn u crtu. Uzima jedan raj metra u ru e, ne oli o ga puta poma ne lijevo-desno uz rub ploni a i onda ae: Evo. To vam je sada ravna crta!. Metar doista izgleda ravno. I oli a je sad irina? pita Ahmed. Devet cijelih etiri metra, odgovara zidar. Eto, cijelo vrijeme to i govorim! Ulica nije iro a deset metara, pobjedonosno e Ahme d. Osvrem se i shvaam da se o o nas o upilo barem pedeset ljudi. Promet je potpuno za ustavljen, ali nit o ne mari. Je li to vano? pita net o. Naravno da je vano! uzbueno odgovara Ahmed. Moglo bi vrlo negativno utjecati na cijenu ne retnina. Cijene ua temelje se na irini ulica u ojima se nalaze. Grads e bi v lasti mogle objaviti da je cijena svih ua u ovoj ulici vie od pedeset tisua tumana nia od one oju vlasnici smatraju pravom. Ali grads e se vlasti ne mijeaju u to, dobacuje net o iz gomile sa zebnjom. Sigurno? pita net o drugi. Ma, naravno da se mijeaju, ae net o trei. I to emo sada? Trebali bismo izmjeriti irinu sva e ulice oja u nazivu sadri mjeru i spremiti te p odat e, da ih, a o zatreba, moemo podnijeti ao do az da su sve ulice u ovome gra du precijenjene. Ne a o se uspijevam suzdrati da ne prasnem u smijeh, a u Ahmedovim oima opaam vrlo mi dobro poznatu is ru. Jedan ovje ae da zasada ne planira prodavati uu, ali ada bi, ojim sluajem, namj eravao, ni sam ga gradonaelni ne bi mogao natjerati da snizi cijenu. Jedna pa ena ae da su ona i mu upravo upili uu u ovoj etvrti i da bi vjerojatno t raili negdje drugdje da su znali da ovdje postoji problem s mjerama. Zidar ih sve po uava uvjeriti da tih ne oli o centimetara zbilja ne znai nita, no n it o ga ne slua. Ahmed se potpuno povu ao iz rasprave. Gleda u Irada i mene i dobacuje nam vragola st osmijeh. I mi se njemu smijeimo.

17.Do az nevinosti

Sljedeeg jutra ujem a o maj a ocu ape da je nasmrt preplaena da emo se Ahmed i ja uva liti u ozbiljnu nevolju. ula sam ga a o govori da e ubiti onoga agenta, ae s pani om u glasu. Mora porazgovar ti s njim, i s Ahmedom isto! Mladi su i neis usni, a sada ih je jo i sve ovo ta o pogodilo, ali ova o vie ne moe! Zatim jo vie sputa glas, ao da se boji da e je net o ti: Jesi li znao da su ili Do toru na grob?. Nisam, odgovara tata. to a o su ih agenti vidjeli? Boe sveti, ne elim o tome ni razmiljati. Molim te, poraz govaraj s njim!, pre linje ga. Otac pristaje, ali ona i dalje nastavlja. Pria se po ulici da je Paa posadio onaj ruin grm. Znam da mu je te o, ali t o zna to j e jo govorio u oli ili s drugom djecom iz ulice!. Sutradan se moj i Ahmedov otac povlae na razgovor nasamo, a ubrzo u dnevni borava pozivaju i nas dvojicu. Moj nam otac govori da ima ne oga privatnog posla na s jeveru zemlje i da ne eli onamo ii sam, pa bi mu bilo drago ada bismo Ahmed i ja poli s njim. ovje danas ne moe biti dovoljno oprezan, govori nam do autom odmiemo od ue. To to nevin u ovoj ti zemlji uope ne jami da te nee progoniti ao posljednjeg riminalca. Zato se sva i nou ar utjee servilnosti i slijepoj odanosti, govori, pa se o ree pre ma meni. Jesam li ti i ada priao o inenjeru Sade iju? Nisi, odgovaram. T o je taj? Kada ti je bilo pet-est godina, radio sam ao umar u Mazandaranu , zapoinje. S rive i la tom lupam Ahmeda u rebra jer sam mu ve mnogo puta govorio o oevim zanim ljivim priama iz prolosti. Ahmed ne oli o puta imne glavom i rat o mi namiguje, potvrujui mi da slua. _______________________ Perzijs a rije za posluni a, slugu, paa, ulizicu. Po rajina na sjeveru Irana, uz junu obalu Kaspijs oga jezera. ah je ba bio nacionalizirao ume, a moj je zadata bio sprijeiti lo alno stanovnitvo da neza onito sijee drvee. Nisam znao da jedan od ahove roene brae te ne oli o ilomet ara od nas sam ri za on. Jednoga dana, do sam sjedio u uredu, doao je dravni insp e tor iz Teherana. Bio je to inenjer Sade i, samoproglaena moralna verti ala i ovje nepo olebljivih naela. Re ao je da sam optuen za primanje mita radi doputanja nez a onite sjee u podruju o o sela Koladat. A o mi se rivnja do ae, u to je bio potpuno siguran, aznit e me sa esnaest godina u zatvoru Evin jer se sva o renje ahovih na redaba na viem sudu tumai ao izdaja. Pali cigaretu i dubo o povlai dim. Na Ahmedovu licu vidim da bi i on rado zapalio , ali potpuno je zao upljen priom. Re ao sam mu da ni ada u ivotu nisam primio mito, nastavlja otac. Ali on se samo nas mijao i re ao da je poricanje tipino za podmitljivce. Morao sam mu predati slubenu zna u i poi za njim u terens o vozilo. Re ao je da me vodi u Teheran, na izricanj e azne oju i te a o zasluujem. Optueni u ovoj zemlji nema ni a va prava, pa sam uinio a o mi je naredio. Samo sam ga zamolio da usput svratimo mojoj ui a o bih eni re ao to mi se sprema, ali on je odbio, pa smo se odvezli prema Teheranu. Sade i je bio neobian ovje , iznenaujue priljiv i brutalno is ren. Nimalo ga nije dir alo to sam potpuno nezainteresiran za bes rajne prie o njegovim precima oji su sv i redom bili, poput pasa, odani raljevs oj obitelji. I otac i djed bili su mu o dani sluge Rezi ahu oji je njegovu ocu, i toga se dobro sjea, obeao da e njegova ob itelj biti dobro zbrinuta sve do Pahlavijevi nose runu. No Sade ijevi su ljudi viso ih moralnih standarda i ni ada ni od oga ne primaju milostinju, pa ni od samoga ralja. Priao mi je o svojem sinu i oboavanoj buduoj snahi oji su se trebali vjenati za ne oli o mjeseci. Jedva je e ao da postane djed, pogotovo a o snaha rodi unu a. Re ao je i da mu se ljudi poput mene gade, da ni ada u ivotu ni jednim ora om ni je zastranio te da ne shvaa zato ljudi poput mene ta o ude za novcem i moi. Kazao je

da mu uope nije jasna psihologija pohlepe i da je bio sav oajan ada je sinu, zje nici o a svojega, morao objasniti razlog zbog ojega se ljudi poput mene sputaju ta o nis o da u opasnost dovode vlastitu i obiteljs u ast. Ja sam pa samo sjedio, utio i sluao ga a o pria o svojem snanom osjeaju za pravdu i drutvenu jedna ost, o potenju i moralu te neobjanjivoj ovje ovoj po varenosti. Spom enuo je i da su njega na razne naine po uavali podmititi, ali da tije om cijeloga radnog vije a nije htio uzeti ni jedan jedini rial . Jednom su mu a ponudili svotu oja bi bila dovoljna za sinovo olovanje na najboljim ameri im sveuilitima, ali i to je odbio jer bolje da mu sin bude i neobrazovan nego da mu valitetu ivota pob oljava neza onito steenim novcem. Jednom je drugom prili om, pa , odbio novu i pot puno namjetenu uu u otmjenoj etvrti glavnoga grada. Re ao je i da vrlo dobro zna da je zbog toga ste ao brojne neprijatelje i da ti gadovi samo e aju pravi trenuta da bi ga sasje li, ali da ni a o ne moe odustati od svojih naela i da bi radije umro nego ivio neasnim ivotom. ut e sam ga sluao i razmiljao o nevolji u oju e zapasti moja voljena obitelj. to e sa da moja ena? Ni ada nije radila, a sada e morati uzdravati obitelj jer nemamo uteevin e ni ne retnina za prodaju, pa je doista preputena sama sebi. to se tebe pa tie, v e sam vidio a o te amaraju gazde po uama i duanima u ojima bi radio ao sluga, a o te tu u zbog sitnih pogrea a oje bi, ao i sva o dijete, sigurno uinio, zamilja o sam a o te udaraju samo zato da bi te nauili a vu le ciju, i sve to do ja tr unem u zatvoru zbog zloina oji nisam poinio. Venuo sam od boli do je taj reten, taj samoproglaen uvar veli ih naela i vrijednosti tr eljao o odanosti svoje obitel ji jednom tiraninu. Pogledao sam ga sa suvozaeva sjedala i na njegovu licu prepoz nao simbol svega to je u ovoj zemlji polo rivim putem. U tom sam trenut u znao to mi je initi. Jedan bi udarac bio dovoljan da mu razmrs am lubanju. a ama sam u ringu oborio i mnogo jae od njega, a sada bi moju obitelj mogle spasiti najgoreg neprijatelja s ojim se i ada suoila. Stisnuo sam a e i pripremio se. Znao sam i a o u to izvesti. Najprije u ga udariti, onda zgrabiti volan, prebacit i se na voza o sjedalo i zaustaviti auto. Zatim u le prebaciti na zadnje sjedalo, s ii s ceste, po opati ga u jara i zapaliti terenac, a onda u ve ne a o pronai prijev oz natrag do ureda. Nit o nas ni ada nije vidio zajedno, a i sam je re ao da ga vreba itava vojs a neprijatelja. Nit o ni ada nee ni posumnjati na mene. Poten sam o vje oji ivi potenim, s romnim ivotom. A ovaj ga ovje upravo namjerava unititi, ia o nema ni mrvice do aza. _____________________ Irans a valuta.

No, ba u trenut u ada sam ga se udarcem a e pripremao zbrisati s lica Zemlje, on je zaustavio automobil. Zbunila ga je moja utnja. Re ao mi je da ljudi u mojoj si tuaciji obino pre linju za milost, po uavaju se nagoditi ili pobjei. to je tebi, ovjee? poeo me ispitivati. Zar ti nije nimalo stalo do vlastita ugleda? Ne osjea ni trun e rivice, stida, straha, boli? Daj mi, molim te, objasni a o si us pio ta o nis o pasti? I dalje sam samo utio, a on je iziao iz automobila i zalupio vratima. Sjeo je uz r ub ceste i zapalio cigaretu, a ja sam mu se ut e pridruio, jo uvije vrebajui prili u da ga napadnem. Otpuhujui dim pred zamiljene oi oje je upro u planine i potoie u d olini, tiho me upitao: Jesi li nevin? Ne o sam ga vrijeme samo promatrao, a onda odvratio: Zar vam to uope ita znai? Koli o vidim, ubrajate se u ljude za oje je optuen ovje au tomats i riv. A rivi ste vi! Krivi za gaenje svih vrijednosti i rivi za nepovj erenje oje svi u ovoj dravi osjeaju prema sudstvu i pravdi oju navodno provodi. Samo jo vre betonirate svu po varenost ovoga sustava. Ne, ja ne osjeam ni a vu rivnj u, ni a vu bol, ni a vo aljenje i ba ni a av stid jer sve to to ste spomenuli osjea samo onaj ovje oji je doista riv za ne i zloin. Is reno reeno, nastavio sam, prije nego to ste stali, htio sam vam razbiti glavu. A d a budem jo is reniji, jo uvije razmiljam o tome. Ne zbog boli oju mi bez i a voga razloga namjeravate nanijeti, nego zbog jada i bijede u oje e zbog toga zapasti

moji najmiliji. Ne priznajem vam ni ast, ni moral, ni viso a naela ojima se toli o hvalite jer vai su pogledi na rivnju i nevinost zatucani i nazadni. Zato bi v am bolje bilo da me ne pitate zato ne po uavam pobjei i zato ne pre linjem za milost jer vi biste to trebali initi. Naime, a o se mene pita, vae je vrijeme na ovom sv ijetu iste lo. Nije po uao pobjei, ia o je u mojim oima sigurno vidio svu srdbu i oaj. Jednostavno j e ugasio cigaretu, zapalio drugu i onda mi, poput dobro odgojena ovje a oji na t renuta zaboravlja sve drutvene norme, ponudio jednu iz vlastite utije. Uzeo sam je, a on mi ju je svojim starim upaljaem uljudno pripalio. I to emo sada? upitao je. Poimo u selo i suoimo se s onima oji su me optuili, odvratio sam na on raeg razmilja ja. Pristao je. Kad se uputio prema vratima s vozaeve strane automobila, proaptao sam mu: Pustite mene za volan!. O renuo se i pomno me odmjerio, odjednom shvaajui to predlaem. Ni ada te nisu vidjeli? upitao je. Ne, odgovorio sam. Odvezli smo se bez ijedne rijei. Iznenadilo me to je ta o spremno pristao na prije dlog, no valjda se u ivotu susreo s mnotvom opa ih tipova, a ja se oito nisam u lap ao u taj alup. Bio sam svjestan da me itavim putem po ljunanim cestama planine Alborz promatra. Na putu do seoceta Koladat vrludali smo us im stazama utabanim za onje i magarce, sputali se niz anjone i vozili uz rije e. Volio sam taj divan raj. Krave su pas le po mirnim panjacima u podnoju velebnih planina, niz obron e su uborili bistri po toci i sva o bi malo uzbrdo protrao po oji jelen. Mjetani su terenac spazili ve ne oli o ilometara pred selom, a ada smo stigli do prvih ua, adhoda ili seos i naelni zajedno nas je s polovicom sela ve eljno ie iva o. Iziao sam iz vozila i ru ovao se s adhodom, predstavljajui se ao inenjer Sade i. Kadhoda je bio iznimno poaen to ima prili u upoznati viso og dunosni a iz glavnoga gr ada, pa me pozvao u svoj s romni dom na alicu lahidans oga aja, a ja sam dobacio pogl ed svojem suputni u te mu grubo dovi nuo da poe s nama. Kada je Sade i is oraio iz automobila, net o mu je dovi nuo: Ka o ti je sada ad su te uhvatili, lopove jedan?!, a u adhodinu smo uu uli zajedn o s gotovo itavim selom. Odmah su me uputili u prostoriju namijenjenu poasnim gost ima, a Sade iju su naredili da sjedne uz vrata. U prostoriji nije bilo stolaca. Pod je bio pre riven starim i jeftinim perzijs im sagom, a uz zidove, pocrnjele od dima iz nargila i cigareta, na smrdljivim su ovjim oama stajali valj asti jast uci. Kadhoda je dovi nuo eri da uglednome gostu s uha svje aj, dodajui i: Donesi jednu alicu i onome tamo!, po azujui na inenjera Sade ija oji je ulogu zatoeni a igrao vjetinom is usnoga glumca. Dobro sam poznavao ljude iz tog raja i znao sam oli o se die gostoprimstvom, pa me nije iznenadilo ada je adhoda re ao: Moda je lopov, ali moj je gost, a sva oga se gosta u mojoj ui tretira ao Bojeg ovje a!. Ne olicina je njegovih pomoni a s odobravanjem imnula glavom, a ubrzo se pojavil a i adhodina i s ajem, eerom i olaima. Naelni me pogledao i sveano izjavio: Dobro doli u moj s roman dom, gospodine inenjeru Sade i! Rijet o imam ast ugostiti ov je a vaega poloaja, pa se nadam da ete mi oprostiti zbog neugladenih manira i poasti ti me pristan om da prenoite u mojoj ui. Kad je pa o njemu rije, mahnuo je ru om p rema Sade iju, budite bez brige! Imamo pri ladan smjetaj i za njega, ta av da ga m oemo drati na o u. Zahvalio sam mu na pozivu, ali ga i odbio, re avi da moramo hitno renuti u Teher an te da smo u selo doli samo zato da bismo udovoljili naelima pravednosti i omogui li ovje u oji je optuen za zloin da se suoi s onima oji ga optuuju prije odlas a na sud u Teheranu. Kadhoda se ogledao po prostoriji i poeo navaljivati da prenoimo u selu: Ceste su opasne, pogotovo nou. Izgubit ete se, a i hladno je. Osim toga, to bi moji seljani re li ada vam ne bih pruio gostoprimstvo a vo ovje vaega poloaja zasluuje!.

Jo se jedanput ogledao po sobi i svi su prisutni pristojno za imali glavama, zah tijevajui da prenoimo u adhodinoj ui. Re ao sam mu da emo o njegovoj ponudi porazgovarati na on to razmotrimo optube prot iv ovje a ojega sam doveo sa sobom i zatim zapitao t o ga tono optuuje za primanje mita te nalazi li se taj ovje trenutano meu nama. Jedan je od adhodinih pomoni a ustao i re ao da je on taj te da je optuenoga vidi o a o prima mito od njegova sve ra. Upitao sam ga je li bio prisutan tije om primopredaje mita i on mi je odgovorio da jest te da je transa ciju vidio vlastitim oima. Potom sam mu re ao ne a dobro pogleda gospodina Sahida i potvrdi mi je li to ovje ojega je vidio da prima mito od njegova sve ra. Pomoni je otiao do inenjera Sad e ija i pomno se zagledao u njega, a ne olicina je seljana oji su virili roz p rozore poela dovi ivati: Da, da, to je on! Reci inenjeru da je to on! Reci mu! Reci !. ovje je jo ne oli o trenuta a zurio u Sade ija, a onda se o renuo prema meni i potvrdio da smo uhitili ovje a oji je s rivio zloin. Zajedno su a popuili cigaretu uz seos i poto i on mu je tada re ao da e novcem oji je dobio upiti novi auto . Ponosno se ustoboivi, dodao je jo i da bi tog lopova prepoznao i zatvorenih oiju. Zato lae, ovjee? zavapio je Sade i na to. Ne laem!, izderao se tuitelj. Ti si taj oji lae! Najobiniji laljivi gad! Jeste li se s optuenim sreli i prije dana ada je primio mito? zapitao sam. Ne, odgovorio mi je tuitelj. Kadhoda me u tom trenut u pogledao i ispod glasa mi povjerio da je optueni navodn o po uao natu nuti da obitelj Njegova cars og velianstva neza onito sijee stabla u u mi. ovje oito ne pree ni pred im, dodao je, i treba ga zatvoriti do raja ivota. U zatvor s njim! U zatvor do raja ivota! dobacilo je ne oli o promatraa. Gdje vam je sve ar? upitao sam tuitelja. andari su ga uhitili, u zatvoru je, odvratio je. Tvrdi da ni ada u ivotu ni oga nije podmitio. A va je sve ar bogat ovje ? Ima uu i u njoj ivi sam. Sada emo se ena i ja morati useliti da sauvamo imovinu do o n otplauje dug drutvu. Star je, uvaeni inenjeru, i sumnjam da e iz zatvora izii iv. t , teta... Bacio sam pogled prema Sade iju. Bilo je oito da je zaprepaten tije om dogaaja. Jo j edan nevin ovje umalo je zavrio u zatvoru, a sve zbog pohlepe toga bijedni a i a dhodinih sramotnih po uaja zata avanja. Zapitao sam ga je li vidio dovoljno i on j e potvrdno imnuo glavom. Otac priu zavrava dubo im uzdahom. Posee za jo jednom cigaretom, a ja bre-bolje hvata m upalja i pripaljujem mu je. Ne oli o me puta tapa po ruci i dobacuje mi smijea , shvaajui da sam to uinio iz potovanja. Ahmed se uozbiljio. Vidim da je shvatio pou u . Svijet je prepun nepravde, tiho e otac. I, naalost, ta va je i ova zemlja. Kada te op tue za zloin, to je isto ao da si proglaen rivim. Ja sam imao sree jer sam naiao na ovje a oji je, ia o nou ar, barem pristao na to da poslua moju verziju prie. No n isu svi te sree i ivot je at ada nepravedan. Zapamtite to, de i! I to se na on toga dogodilo, tata? pitam, a najradije bih ga zagrlio. Ustao sam s poda i pozvao tuitelja da mi prie. Kad mi je priao, opalio sam ga a om to sam jae mogao. Krv mi od oduevljenja jurne u lice, pa se grom o smijem od radosti i pucam od pon osa. Moj je otac najmudriji ovje na svijetu. Zaobilazan nain na oji nas je upozo rio oli o se opasno su obljavati s vlastima, a da pritom nijednom nije spomenuo Do tora, jednostavno je sjajan. I to je taj perzijs i mentalitet: majstori smo neizravnoga i umjetnici nagovjetaja, pa ma ar naa poru a i ne doprla do manje ista nanoga uha. injenice nisu toli o vane: znaenje i poru a dubo o su usaeni u srce sva e nae prie. Jednom je moj otac to ova o opisao: U sva i vor perzijs oga saga ut ana je misao onoga ije su ru e drale iglu i provlaile onac!. Zima 1974.

Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Budim se u zoru. Zatitna ahura oju su o o mene ispleli sedativi ne amo je nestala , pa me obuzima tjes oba. Jabu oli a! Jabu oli a! viem. U sobu upada mlada bolniar a. Gdje je Jabu oli a? pitam. Kod ue je, spava. A ti se smiri, molim te! Probudit e cijelu bolnicu. U jednoj joj je ruci aa vode, a u drugoj tableta. Gura mi je u usta i prua mi au. Plj ujem tabletu i urlam da hou Jabu oli u. Zbog bu e se u sobi pojavljuju jo dvije bo lniar e. Obuzimaju me nemir i udna bol ojoj ne znam uzro a. Bolniar e me ru ama za dravaju na mjestu, a onda se pojavljuje mu arac u bijeloj odori. Ne prolazi ni se unda, a ve osjetim ubod u ruci. Kad otvorim oi, Jabu oli a sjedi uz mene. Nedostajala sam ti? pita. to je sa mnom? aem. Izljeivo je, ne brini se. Ali potrajat e! Gladan sam. Odlazi iz sobe i vraa se s pladnjem prepunim hrane. Gutam ne oli o zalogaja, a on da vie ne mogu. Pomae mi da ustanem i sjednem u olica, a onda me odvozi u veli u prostoriju na prvome atu. Soba je poput izlobenoga salona psihijatrijs og odjela . Razni ljudi besciljno tumaraju hodnicima, ne i me gledaju, a ne i prolaze ao da lebde u svojem svemiru. Dva bolniara jednoga mom a smjetaju u olica poput moji h, a on mi po azuje zube i smijei se. Ka o sam dospio ovamo? itavog mi ivota govore da se lonim lua a, a sada ivim meu njima. Jabu oli a me dovozi do prozora, privlai stolac i sjeda po raj mene. Nedostajala sam ti sino? opet pita. A gdje ste bili? Kod ue. S jednom malom curicom oja ne moe bez mame. Koli o joj je godina? etiri i pol. Ja o je slat a. Imam sli u, hoe da ti po aem? Kimam glavom, pa mi po azuje sli u svoje eri Rouan. Rouan na perzijs om znai sjajna i li svijetla. Lijepa je, aem ponosnoj majci. Hvala, odgovara, sprema sli u u dep i naslanja se u stolcu. Zato sam na psihijatriji? pitam o lijevajui. Zato da te izlijeimo. Od ega? Mora se sjetiti ne ih stvari. Kojih stvari? Strpi se! Pogled mi pada na noge i invalids a olica, pa se jo jedanput pitam nisam li moda paraliziran. Zato sam u olicima? pitam. Ne oli o trenuta a razmilja, pa ae: Ta o je bilo la e. Bio si ja o slab i potpuno si se is ljuio!. Starac na drugom raju prostorije opet zapoinje s mantranjem. A to je s njim? Ka o je on dospio ovamo? pitam tiho. Tuna pria, ape mi. Ispriajte mi, navaljujem. Moda drugi put. to mu znai ta pjesma? Ne znam. Siroti me starac netremice promatra. Nit o vam ne prigovara zbog toga to toli o vremena provodite sa mnom? pitam je do me vozi natrag u sobu. Lijenicima rijet o t o prigovara zbog toga to se bave svojim pacijentima, veselo mi odgovara. Znai, nije bolniar a, a o sam pretpostavio samo zato to je ena. Stidim se zbog toga . teta to vie nema unih posjeta, ao u stara vremena, ae. Tada bi lijeni ima prili znati pacijenta, njegovu obitelj, djecu, prijatelje, etvrt u ojoj ivi. Sada se sv

e svodi samo na posao. U sobi mi pomae da legnem na revet i daje mi tabletu. Kae da je ubudue mogu nazvat i a o se probudim usred noi i na ormariu mi ostavlja broj telefona. Zbog spoznaje da se za mene brine prava lijenica osjeam se bolje, pa istoga trenut a padam u san . Budim se usred noi i silno elim pozvati Jabu oli u, no sjetim se njezine eri, pa s e suzdravam. U sobi je mra i nemam pojma oli o je sati. Kraj reveta mi je svjea rua u vazi i znam da mi je to ostavila maj a jer mi sva oga dana donosi jednu cr venu ruu. Znam i da ta crvena rua neto znai, ali ne mogu se sjetiti to. Ta o sam umor an. Zatvaram oi i po uavam shvatiti zato sam u bolnici, ad me prene zvu s drugoga raja sobe. Otvaram oi i gledam prema mjestu s ojega dopire, pa spazim sjenu ovj e a uz vrata. Srce mi bubnjanjem gotovo probija prsni o i od silnoga se straha t oli o s amenjujem da ne mogu zazvati upomo. Sav drhtim. Da bol ti znam, ja bih je ponio, prepoznajem starev glas. Doi, apem mu. Starac se pola o primie mojem revetu i onda sjeda na stolac na ojemu o bino sjedi Jabu oli a. Netremice zuri u mene. Da znam za stazu, ja bih je naao. to ti to znai? pitam ga. Samo sjedi i gleda me tunim, crnim oima oje ao da se prelijevaju u siv aste tono ve. Pogled mu je topao i vie ga se ne bojim. Da pjesmu znadem, ja bih je pjevao, mrmlja. Moda mi jednoga dana ae to ti to sve znai i a o sam ja dospio ovamo! Ne odgovara. Ni a o ne mogu shvatiti, apem. Je li sve ovo o o mene uope stvarno? e am njegov odgovor, ali on samo zuri. Kao da sam potpuno is ljuen iz svega. Kao da sam na ovaj svijet doao iz ne oga drug og, ali ne mogu se sjetiti iz ojega. Kao da nisam ni ovdje ni ondje, ni iv ni mr tav. Je li to ono na to ljudi misle ada au da je net o izgubio razum? Starac i dalje ne govori nita, a meni se oi s lapaju. Htio bih proni nuti u njegov u zagonetnu mantru, htio bih saznati a o se osjea, o emu razmilja, zato je doao u mo ju sobu... ali preumoran sam. Ni sam ne znam oli o vremena prolazi, ali ada sljedei put dolazim svijesti, uj em a o Jabu oli a u hodni u razgovara s mojim roditeljima. to e biti ada se sjeti? pita otac. Bit e strano, odgovara Jabu oli a, a moja maj a brine u pla. Ja se pa pitam ega se to ta o stranoga te trebam sjetiti.

Jesen 1973. Mazandaran Oi na trgu Nastavljamo s putovanjem prema Mazandaranu. Vozimo se opasnim, zavojitim cestama uz Kandovan, pa dalje prema sjeveru gdje se miljama u daljinu u zra u osjea otra sol Kaspijs oga jezera. Ni najbolji vozai roz te se planine ne usuuju voziti bre o d pedeset ilometara na sat, a moj je djed znao rei da su serpentine andovans e ceste ta o izgradili nacisti, da bi nam u moza usadili mrza zna SSa. Rusi su ih u tome htjeli sprijeiti, ali nisu uspjeli ao to nije uspio nit o u srazu s bru talnim zapadnja im silama. Ceste su toli o opasne da na njima sva e godine poginu stotine putni a, a jedan moj stric ae da bih upravo ja, ao budui inenjer, trebao izgraditi modernu autoces tu s etiri tra a oja bi povezivala Teheran s Mazandaranom. Ta o bih, ae, spasio tisue ivota. Putem nailazimo na brojne vozae oji zastaju i hlade pregrijane motore ili fotografiraju pre rasan reljef dolina i anjona oje je maj a priroda ureza la u ovaj dio svijeta. Napo on se pribliavamo selu u oje smo se uputili, ali zbog ljunana puta vozimo vrl o pola o. Seljani nas znatieljno gledaju, a ne i nam u prolazu i mau. Sve me to si lno podsjea na Do tora oji je uvije priao o ivotima ljudi u zabaenim selima, o izg radnji cesta, opanju bunara, dovoenju struje i drugih tehnologija u udaljene ra jeve.

Seos e su se ue smjestile na planins im obroncima i sve redom izgledaju maleno i trono, ponajvie zbog hravih limenih rovova. U sreditu sela je ne oli o omanjih trg ovina, avana, duan sa sirevima od jogurta, pe arnica, mesnica, javno upalite i da mija. Zgrade u ojima se nalaze zbile su se o o neobino veli oga trga, a za vonju s jednoga raja sela na drugi dovoljno je manje od tri minute. U nosu mi se mijea ju mirisi paljevine i ravlje balege, a otac esto zaustavlja automobil da bi prop ustio onje i drugu sto u oja lunja uo olo. Ahmed ni ada nije bio u ovom dijelu zemlje, pa sve promatra s nijemom znatieljom. Zastajemo pred golemom uom, ograenom viso im zidom roz oji do dvorita vode veli a metalna vrata. Otac iz automobila izlazi sa smije om na licu, a ubrzo se na vra tima pojavljuje oev stari prijatelj, gospodin Kasravi. Do se pozdravljamo, otac mi ape: Ne daj se zavarati leernou. On je ja o vaan ovje !. Sjeam se da ga je otac spominjao u razgovoru s gospodinom Mehrbanom. Gospodin Kas ravi najbogatiji je ovje u selu, zemljoposjedni , stoar i ovar, a osim u ovome sel u, dio godine boravi i u Nouahru, gradu uz Kaspijs o jezero u ojemu ima ne oli o duana i ovei motel. Za njim iz ue izlazi i srdano nas pozdravlja njegova supruga, naizgled priprosta Golidan, a za njom se pa pojavljuje itava vojs a sluga i slu in ja oja za sobom vue ovcu. Znam to slijedi, pa, do olju ubogu ivotinju, o reem gla vu. Kraji om o a vidim da se bori do je ubijaju i pitam se zna li da ju je ta su dbina zadesila ba zbog nas. Gospodin Kasravi stie mi ru u i grli me ao da smo stari prijatelji, pa me pita sj eam li ga se. Pristojno nijeem, a on mi ae da sam ga u djetinjstvu zvao stric Kasra vi, a moj otac uz smijea dodaje i da sam gospou Kasravi zvao teta Goli. Gospodin Kas ravi ru uje se i s Ahmedom te mu izraava dobrodolicu u svoj s roman dom. Ta o si narastao, govori mi Golidan. Vidi ga! Pravi mu arac! Odvode nas u primau sobu, a Golidan donosi ristalnu zdjelu prepunu veli ih crveni h i zelenih jabu a, narana i grozdova groa. Sve smo sami uzgojili, ponosno napominje. Samo se ponudite. Puno je bolje od onoga to upujete u Teheranu, prije ne oli o m inuta sam sama sve nabrala. Jedite, jedite, molim vas! Gospodin Kasravi viso je i crnomanjast pedesetogodinja ivahnoga glasa ojim esto na raju reenice ponavlja ve izgovorene rijei. Zbog toga se jedva suzdravam da ne pr asnem u smijeh, a Ahmed mi svojim zabavnim pogledima nimalo ne ola ava. Pa, a o si mi, prijatelju, a o si? pita mojega oca gospodin Kasravi. Golidan i on imaju sina Mustafu oji je otprili e moje dobi te etverogodinju er Sabnam. Sva o Kasravijevo dijete sjedi na podu s jedne strane oeva stolca, a za stol napo on sj eda i Golidan te me pita za maj u. Ka o je, a o sada izgleda, je li jo uvije mla doli a i zato nije dola s nama? Kae mi da je moja maj a divna ena, da je ja o voli i da joj silno nedostaje. Doista joj nedostaje, potvruje gospodin Kasravi. Stalno mi govori da joj tvoja maj a silno nedostaje. Ahmed mi dobacuje pogled i donjom usnicom pre riva gornju a o bi sa rio osmijeh , a upravo tada ulazi i stariji ovje oji nam donosi aj. Golidan nas nut a da popi jemo aj prije nego to se ohladi. Ipa je to lahidans i aj, najbolji aj na svijetu, ae. Zbog ega je lahidans i aj najbolji na svijetu? apui me pita Ahmed. To me oduvije za o! Zbog o usa, mirisa i perzijs oga ponosa, odgovaram mu apatom i on se smje a. Silno mi je drago to ste doli u moj s roman dom i jedva e am da vam po aem imanje, je dva e am, ae gospodin Kasravi. Stvari su se dosta promijenile, govori mojem ocu. Vie isu ao ne ada, uope nisu ao ne ada. Zatim se o ree Ahmedu i meni: Znate li jahati?. Obojica odmahujemo glavom. Mustafi e biti drago da vas naui, ba e mu biti drago, ae i gleda u sina. Mustafa se s ijei i ima glavom. Obojica su izvrsni sportai, ae moj otac. Nauit e to u tren o a! Zatim odrasli, ao i uvije , zapoinju s priama iz prolosti. Gospodin Kasravi mi gov ori: Tvoj je otac uvije bio buntovni , ba je bio buntovni . Stalno sam se bojao da e za vriti u zatvoru i da u morati povlaiti veze da ga izvuem!. Tata slijee ramenima i mrmlja:

Kad se oeni i dobije dijete, stvari se mijenjaju!. Razgovor tada s ree na gospodina Mehrbana. On je bio na gorljivi radi al, ae gospodin Kasravi. Zvali smo ga Karl jer nas je pod sjeao na mladoga Karla Marxa. Zbilja je tragino to je ta o veli dio ivota proveo iz a reeta a, zbilja tragino. Zatim gleda Ahmeda i mene i dodaje: uo sam i za vaega prija telja Do tora. Strano mi je ao. Strano ao!. Na on aja odlazimo u Kasravijevu onjunicu gdje je ve izdvojio po onja za sva oga od nas. Mustafa meni i Ahmedu pomae da ih zajaemo i mi mu zahvaljujemo, ali on i d alje ne odgovara, nego se samo smijei i odlazi do svojega onja. Jahanje i zauzdavanje ivoga onja, ao i pogled na svijet s jaha e visine vrlo su mi neobini. Bacam pogled prema Ahmedu. vrsto je uhvatio uzde, sav se u oio i lice z grio u napetu grimasu. Tu jo nisu uli za bici le? ape mi. Jaemo pre o glavnoga seos og trga, pa pre o neravnih staza ija je povrina izrovana opitima i otaima seos ih ola doro e, ali i gumama automobila, amiona i tra tor a oji su roz selo proli tije om inih mjeseci. Do uiju nam dopiru zvu ovi pijetlo va u uri anja, pseeg lavea i ravljeg mu anja. Izlazimo iz sela i idemo prema brdima. Mustafa jae na elu olone i sva o malo zast aje, o ree se te desnom ru om po azuje smjer. to ovaj izvodi? tiho pitam Ahmeda. Valjda ganja Indijance, s podsmijehom mi odvraa. Navodno je poglavici Koizu dozlogrdi lo da ga John Wayne u onim usranim cionisti im filmovima stalno ubija, pa je sve odjebao i doselio se ovamo. Suzdravam se da na prasnem u smijeh. Ahmed i ja na jedvite se jade zadravamo u sedlima do se onji penju uzbrdo, pa A hmed ispod glasa psuje, ali i dalje se smje a. Moj otac i gospodin Kasravi jau ne oli o metara ispred nas, ali i oni dobrano zaostaju za Mustafom. Upoznaj svojega onja i ne a on upozna tebe, dobacuje nam gospodin Kasravi pre o r amena. Ahmed se naginje i svojem onju na uho govori: Drago mi je, ja sam Ahmed. Ka o se ti zove?. Kaem mu da se prestane glupirati. Kada napo on stiemo na vrh brda, gospodin Kasravi po azuje prema seos om trgu u p odnoju i ae: To je najstariji trg u ovome raju. Izgraen je prije tristotinja godina i doista je poseban, zar ne?. Gledam i pitam se to je to na tom trgu toli o posebno. Sigurno zna zato se u sreditu veine irans ih gradia i sela nalaze trgovi, zar ne? pita me. Da, znam, odgovaram. Ahmed me gleda iznenaeno. Ne ada se sve dogaalo na trgovima, aem. Lijepe i rune stvari, slavlja i atastrofe. B ilo je to mjesto o upljanja. Moj otac imanjem glave potvruje, a ini mi se da mu u utu o a zamjeujem i is ru po nosa. Gospodin Kasravi se smje a i potie me da nastavim. Trgovi su bili i mjesta na ojima se anjavalo zloince, ta o da narod to vidi i naui le ciju u svojevrsnoj ombinaciji zabave i pounog sadraja. Pou a se sastojala u t ome to se muenjem riminalaca ne e druge zloince odvraalo od zlih nauma, a zabava u tome to su se tim povodom na trgu o upljali ljudi iz raznih rajeva. Gospodin je Kasravi, ini se, prilino zadivljen mojim znanjem, pa ima glavom i pot vruje sve to sam re ao, a onda zapoinje s priom o o rutnim aznama ojima su tisue lj udi podvrgavane tije om vladavine dinastije Kadara. Bilo je to jedno od najmranijih razdoblja u povijesti nae voljene domovine. Kadari s u svojim zatucanim nainom vladanja strahovito unazadili Iran i zbog toga se nije razvio u modernu zemlju ada je mogao. A mogli smo biti supersila. Bogme da, sup ersila, dubo o udie dim cigarete. Ahmed se naginje prema meni i apatom me pita: Jebo te, a o ti to sve zna?. Knjige, tiho odgovaram, pa naglo o ree glavu prema trgu. Zna da ga neizravno pre or avam zbog toga to dovoljno ne ita. A to zna o Kadarima? pita me gospodin Kasravi.

U dinastiji Kadara bilo je sedam raljeva, poevi od Age Muhameda Kana Kadars og, do A hmeda aha ojega je dvadesetih godina ovoga stoljea svrgnuo otac naega sadanjeg ral ja, aem, a onda sa sigurnou, oja a i mene zapanjuje, dodajem: I imate pravo, gospod ine Kasravi, Kadari su svojom dvjestogodinjom vladavinom gotovo potpuno unitili Ira n!. Gospodin Kasravi gleda mojega oca i s odobravanjem ima glavom, a Ahmed uz smijea odmahuje glavom i ape: Koji si ti urvin sin!. Mnogi susjedi, roaci i prijatelji mojega oca pretueni su, bievani ili objeeni na ovom e trgu, s is renim zgraanjem ae gospodin Kasravi. udo da ga jo nit o nije spalio ili buldoerom sravnio sa zemljom. Moda bih ja to trebao uiniti, moda doista bih! Pre o zamiljenoga lica prelazi mu sjena zbog oje mi se ini da doista razmilja o bu ldoers oj navali na trg. Ljudi su zaboravili a o je ne ada bilo u ovoj zemlji. Zna li da prije nego to je ah ov otac svrgnuo Kadare u Iranu nije bilo zatvora? Jesi li to znao? Odmahujem glavom. Naravno, ad si glup 'o onj, toboe razoarano ape mi Ahmed. Ne, uope nije bilo zatvora. Uope. Kazna zatvora bila je potpuno nepoznata u naem drut vu, potpuno nepoznata. Ljudima su odsijecali ru e, amputirali noge, rezali ui, a zatim ih ubijali, ili ih putali na slobodu. Ta o se anjavalo zloince! ovjee!, ape Ahmed. Ot ada je prije pedeset godina ahov otac preuzeo vlast, u Iranu je izgraeno vie od es t tisua zatvora. Mnogi au da to ne valja, ali meni se ini da je ipa bolje nego da se milijune ljudi anjava i poniava u javnosti. Javno muenje i poniavanje zloinaca j ednostavno je moralo prestati, moralo je prestati. a i zloinci imaju ne a vo prav o na dostojanstvo! Da sam ojim sluajem vidio a o Mehrbana mue i tu u u javnosti, umro bih, ae gospodin Kasravi. Svrha naega putovanja odjednom mi postaje ristalno jasna. Moj otac nema ni a vog posla u Mazandaranu, a gospodin Kasravi upravo nam dri predavanje iz povijesti u ojemu ono to se upravo dogaa politi im zatvorenicima u Iranu opravdava time to su se u doba Kadara dogaala jo puno gora zvjerstva. Nije se lijepo ljutiti na vlastita oca, ali u dnu mi utrobe poinje tinjati srdba. Usporavam onja a o bih se odvojio od ostalih i razmiljam. Zar je u idanje muenja u javnosti i njihovo s rivanje iza zatvors ih zidina doista ta o golem ora pr ema modernizaciji i demo ratizaciji? Jesu li zbog toga napret a gospodina Mehrba na manje boljele cigarete oje su mu na prsima, ru ama i guzovima gasili agenti SAVAK-a? Jo vie usporavam onja i jo se vie udaljavam od ostalih. Dan je sunan, ali u zra u mirie ia oju s jezera donose oblaci. Dolazimo do planin s oga poto a, napajamo onje i zastajemo na rat om odmoru prije povrat a u uu g ospodina Kasravija. Ubrzo pada no. Prije veere sjedim na trijemu s Ahmedom, a moj otac i gospodin Kasr avi u sobi igraju tri -tra . ujemo ih a o se meusobno zadir uju i smiju. Jasno ti je zato nas je tvoj otac doveo ovamo? pita me Ahmed. Da, jasno mi je. Ljuti se zbog toga? Otac mi je, aem. Vie se ljutim na domaina. Smiri se malo, nije mislio nita loe. Znam. Gospoda Kasravi na stol iznosi veeru oja je, a o je to obiavala azati moja ba a , dostojna tisue raljeva. Basmati ria, peena piletina, janjetina pod pe om, ne oli o vrsta horeta , sve mogue povre meu ojim su rot vice, menta i perin, pa tri razliite vrste nana , ozji sir, razni jogurti mijeani sa suenom mentom i rastavcima, etiri ra zliite turije, meu ojima je i enja s oprom. Svi govore o tome a o u ovim rajevim a ovje u od enja a manje smrdi iz usta jer na to utjee doista viso stupanj vlage. Ahmed promatra gozbu i ae: Ne bih imao nita protiv da me posvoje, zbilja ne bih imao nita protiv! i ja ga zbog toga lupam la tom u rebra. Moj otac i gospodin Kasravi uz veeru piju vot u, a Ahm ed, Mustafa i ja jedan do drugoga jedemo poput opora gladnih vu ova. Ne oli o put a tije om veere po uavamo zapodjenuti razgovor s Mustafom, ali on nas samo gleda i smje a se.

to misli, zna li uope govoriti? zabrinuto pitam Ahmeda. _________________________ Perzijs o varivo, nali gulau, priprema se od mesa, povra i raznih vrsta mahunar a. Kruh, pogaa. Moda mu otac toli o ponavlja reenice zato to govori u svoje i njegovo ime, odgovara m i. Grizem se za usnicu da ne bih prasnuo u smijeh. Moj otac podie au i nazdravlja domainima. Zatim baca pogled na Ahmeda i mene, pa i n ama nazdravlja i namiguje. Zatim se naginje prema meni i, ao da mi ita misli, ae : Oprosti za danas popodne! Nije ispalo ona o a o sam htio!. To me silno raznjei, pa bi ga najradije zagrlio i poljubio u obraz, ao ad su mi bile etiri godine. U tom trenut u s vrata odje ne zvonce, pa gospodin Kasravi ustaje i odlazi. Na o n ne oli o trenuta a vraa se s viso im pedesetogodinja om ojega predstavlja ao g ospodina Mohtaama. Ustajemo i ru ujemo se. Ba ste odabrali pravu veer da me posjetite, ba pravu, govori Kasravi, toei vot u za no oga gosta. Ba dobro to ste ovdje iste veeri ao i moji gosti iz Teherana! Primjeujem da gospodin Mohtaam ne govori. Golidan, ta oer uzbuena zbog dolas a nenajavljena gosta, donosi jo tanjura i pribora za jelo te nudi gospodinu Mohtaamu da se odmah pridrui gozbi. Gospodin Mohtaam zah valno ima glavom, a gospodin Kasravi se o ree prema mojem ocu i ae: Gospodin Mohtaam zavjetovao se na utnju. Njegova je svetost poznata po vidovitosti. Vidi budunost jedna o ao to se ti i ja prisjeamo prolosti. Ne alim se. Sva su se nj egova predvianja obistinila, ba sva!. Otac iz pristojnosti zahvaljuje Bogu to mu je pruio ast da provede veer u drutvu gospodina Mohtaama, a ja se pitam zato bi se net o ome je Bog dao dar vidovitosti, zavjetovao na utnju. Po azujui na mene, gospodin Kasravi govori gospodinu Mohtaamu da sam vrlo poseban moma , doista vrlo poseban, i da sam u njenoj dobi od sedamnaest godina zreo popu t dobro obrazovana tridesetogodinja a. Gospodin Mohtaam pa samo vae i zuri u mene, a onda iz depa vadi notes i pie: Moma ima ono neto!. Preplavljuje me golema tuga zbog navale uspomena na Do tora, a Ahmed me potajno i njeno udara la tom u rebra. Zbilja ima, dobro ae ovje ! A to nam moete rei o budunosti, vaa svetosti? pita gospodin Kasravi do vot om nazdrav ja gostu. Gospodin se Mohtaam osvre po sobi i pogledom zaustavlja na Mustafi. Svi napeto ute i ie uju, a meni je te o povjerovati da e najsvetiji ovje u Iranu, sada ve zacijelo p rilino nacvrc an, dati bilo a va tona predvianja o i ome prisutnom. No, gospodin M ohtaam opet posee za notesom i zapisuje da e Mustafa poi oevim stopama i postati uspj ean poduzetni . Golidan blista od radosti. Inallah, dao Bog! ape. Ahmed se o ree prema Mustafi i ae: estitam!, ali ovaj i dalje nita ne odgovara. Zna to, ae mi Ahmed ti i ja emo vee nce spavati. Ne vjerujem ja ovome! Ru om pre rivam smijea oji mi se is rao na us nice. Gospodin Mohtaam tada s ree pogled na mene i pie da u otii na studij u Ameri u. to e studirati? pita ga otac, a gospodin Mohtaam dlanovima obli uje valj e i stavlja ih pred o o. Srce mi pos a uje od radosti. ini se da u studirati neto vezano uz am ere! Moda ipa postanem filma! Cionistu jedan, ape mi Ahmed. Ia o presretan, podsjeam samoga sebe da cijela ta pria s vidovitou vjerojatno nije n ita drugo nego najobinija prijevara. Vot a ini svata s ovje ovim umom, ali vidovitost i bistar uvid nisu joj najjai aduti. No, gospodin Mohtaam ispija jo jednu aicu i zat im gleda Ahmeda. U notes pie da e se oeniti vrlo mlad i dobiti tri predivne eri. Nijednoga sina? pita Ahmed. Onda se neu oeniti! Svi se smiju. Zatim se Mohtaam o ree Golidan i pie da e poivjeti stotinu godina u srei i ljubavi s d

ecom i suprugom. Dao Bog, pobono se zahvaljuje domaica. Saznajemo i da e moj otac starost provesti u p otrazi za smislom ivota i jedinstva sa svemoguim Bogom te da e ga budui narataji smat rati jednim od najveih pjesni a u povijesti Irana. Ja se pa pitam oda le Mohtaam zna da moj otac pie pjesme. Gospodin e se Kasravi pa u starosti povui na dosta dale o mjesto, ali uz njega e u vije biti i lanovi njegove obitelji. Znai, ad je o nama prisutnima rije, budunost je vrlo svijetla, ba vrlo svijetla, za l juuje gospodin Kasravi, a u tom trenut u u prostoriju ulazi Sabnam, njegova etvero godinja i. Baca se u naruje majci i ali se da ne moe spavati, a gospodin Mohtaam netr emice zuri u djevojicu. to je, vaa svetosti? pita ga gospodin Kasravi. to ste vidjeli? Molim vas, recite mi! J e li mi i u opasnosti? Molim vas, recite mi, je li u opasnosti? Gospodin Mohtaam odmahuje glavom. Hvala Bogu! Ali, to je onda? Sada nam morate rei! Gospodin Mohtaam ispija jo jednu aicu vot e i gleda u mene. Sada sam ve paranoian. to je? to? Pre linjem vas, recite nam!, moli ga Golidan. Gospodin Mohtaam po azuje prstom na mene, a zatim pie u notes: Ovo to u vam sada rei n jemu se nee svidjeti jer je djevojica jo ja o mala, ali svidjet e mu se za dvadeset godina, ada se iz Ameri e vrati u Iran!. to? to e mu se svidjeti, vaa svetosti? Recite nam, molim vas!, pre linje gospodin Kasr avi. Cijela se soba uarila od znatielje, pa joj se ni ja ne uspijevam oduprijeti. t o li u toj jadnoj djevojici uiniti za dvadeset godina? Ovaj e se mladi oeniti vaom eri, pie Mohtaam. Provest e zajedno mnogo sretnih god Sobom se prolamaju pljesa i ovacije, a Ahmed i Mustafa a fu aju. Moj otac i gosp odin Kasravi smiju se i vot om nazdravljaju sretnoj vijesti. To je apsurdno, mislim. Ka va glupost! Maloj su te etiri godine, a meni ve sedamn aest. Taj stari je bolestan. Golidan me grli i ae da sam zet o a vom je samo mog la sanjati, a zatim iz uhinje donosi esfand, sjemen e oje Perzijanci pale a o bi odagnali zlo. Zapaljenim sjemen ama mae o o moje i Sabnamine glave, pa paljev inu sipa u omanje andilo oje je za njom iz uhinje donijela postarija sluav a. Dim ispunjava prostoriju i nosnice mi se pune ugodnom aromom esfanda. Gospodin Kasravi tapa me po leima i ae da e ve sljedee veeri pozvati itavo selo da s zajedno proslavimo moje zaru e s njegovom eri. Ba cijelo selo. Osjeam a o mi iz l ica nestaje i posljednja apljica rvi, a gospodin Kasravi zbog toga prasne u sm ijeh. Kae mi da se samo alio, zbilja samo alio i svi se smiju. Svi osim moje budue supruge oja u majinu naruju cendra da je umorna, ali ne moe zas pati.

19.Do torova svijea Vie su od etiri tjedna prola ot a o je Do tor pogubljen, a meni se ini ao da je prol o mnogo vie. Lie s drvea je otpalo, ruin grm oji sam posadio pred uom potpuno je gol , dani su rai, a noi sve tie. Zari nisam vidio ot ada smo se onoga dana vratili s groblja, a o Do toru i dalje ne mogu razmiljati a da me to ne baci u dubo u tjes obu. Stalno planiram otii na groblje i itavoga dana Do toru priati o onome to se zbilo ada je uhien. Re ao bih m u oli o alim to se nisam navrijeme sagnuo i to me ovje s radio-prijamni om vidio, da bih dao sve ad bih se mogao vratiti u taj trenuta i ispraviti pogre u. Re ao bih mu i da mi je ao to sam se zaljubio u Zari i to sam sva i slobodan trenuta to ga ljeta, do njega nije bilo, proveo u njezinu dvoritu i ta o ga iznevjerio. Isp riao bih mu se i zbog toga to i dalje sanjarim o njoj, zbog toga to u danu ne posto ji ni trenuta u ojem ne mislim na nju, zbog toga to sam potpuno oaran, opsjednut njome. Sjedim uza zid na rubu rova i gledam u nebo. Hladno je, ali ne marim. U oli smo uili o Sunevu sustavu, ali zvijezde prepoznajem jedino po imenima oja smo im Ahm ed i ja nadjenuli. Imena su to ljudi oji imaju ono neto. Kada odem u Ameri u, sv

a e u se veeri obraati zvijezdama na nebu i ta o razgovarati sa svojim prijateljima . injenica da u te zvijezde vidjeti a na drugom raju svijeta malo mi ublaava strah od odlas a. Trebao bih se baviti zadaama iz geometrije, ali radije itam Dostojevs oga, Zloin i aznu. I dalje mrzim matemati u, i dalje mrzim profesore, ali vie ne mrzim Irada, ia o on i dalje zuri u Ahmedovu sestru. U oli imamo novog profesora iz pismenih sastava a, gospodina Rostamija, oji nam je re ao da za zadau napiemo sastava s t emom po vlastitu izboru, oji e obuhvaati pet stranica. Ahmed mi je ponudio svoje reme -djelo s naslovom Tehnologija, maj a svih znanosti, ali ljubazno sam ga odb io i napisao sastava o zloinu i azni u Iranu. Napisao sam da je zloin neza onit i n nasilja oji moe poiniti bilo t o, a da je azna posljedica namijenjena onim zloi ncima oji nemaju financijs ih sredstava da zata aju svoje zlodjelo. Povijest nam govori o brojnim bogatim monicima oji nisu odgovarali za poinjene pre raje, pa se zloin zato moe nazvati i pre rajem oji ine pojedinci niega drutvenog poloaja. Kazna e pa posljedica oja se namee samo onim poiniteljima oji dolaze s dna drutvene lj estvice. Profesor Rostami stoji u stranjem dijelu uionice i ut e me gleda pre o ruba etvrtast ih naoala na vrhu nosa. Ru e je s lopio na leima. T o ti je napisao tu besmislicu? p ita me. Sam sam je napisao, ljutito odgovaram. I ponosan si zbog toga? pribliava mi se. Jesam, odgovaram i gledam ga u oi. Uionicom se prolama uznemiren amor. Tiina! vie profesor. U tom se trenut u oglaava ols o zvono, ali svi ostaju na mjestim a. Zanima ih to e se dogoditi. Rostami svima nareuje da iziu i uenici nevolj o ustaju te naputaju uionicu. Ahmed i Irad ostaju na mjestima, jedan do drugoga. Irad pola o ustaje, ali Ahmed ga hvata za ru av i povlai natrag. Van! nareuje im Rostami. Mi smo mu dali ideju za sastava , ae Ahmed, moj stalni odvjetni . Ma, izlazi van, budaletino, ili e zbog tebe najebati do das e! Dajem Ahmedu i Iradu zna da iziu jer znam da, ada uitelj ae najebati, situaciju val ja shvatiti ozbiljnije nego inae. Zabrinuto me gledaju, ali ipa odlaze. Kada nestanu iza vrata, Rostami mi prilazi jo blie, ru u i dalje sastavljenih na l eima. Oe ujem amar, spremam ga se blo irati, ali on samo ne oli o puta zamiljeno obi lazi o o mene i onda pita: Dobro, zar ti ne zna da ne bi smio pisati ta va sranja?. Zapanjen sam njegovom mirnoom. Nemam izbora. Zbog ovoga te moram prijaviti, razum ije li? ae zdvojno do mu se lijevo o o uzrujano trza. Zato ne bih smio napisati neto to je istina? pitam blago. Rostami odmahuje glavom. Moe ti pisati to god hoe, ali ja moram prehraniti djecu. Zna li to bi mi uinili da t g ovoga ne prijavim? A t o su ti oji bi vam to uinili? pitam. Sustav, drugi profesori, uprava ole, pro leti SAVAK! to misli, t o? Ne bi bilo u redu da vi imate problema zbog neega to sam ja napisao, aem, ia o i sam vrlo dobro znam da je ono to govorim potpuno naivno. Uprava ole profesorima nalae prijavu sva oga ueni og pre raja. Ne izgleda mi ao glupan. Sigurno zna da ne smije pisati stvari s politi om onotacij om, je li ta o? uzdie. Nita ne odgovaram. Nemam izbora, mrmlja. Razumije li? Imam etvero djece, te o mi je i ova o. Moe li uop isliti to bi se mojoj obitelji dogodilo ada bih dobio ot az? Zato te moram prija viti profesoru Jazdiju. Dovraga, mali, razumije li me, jebemu? Glas mu se lomi i potpuno mi je jasno da me ne eli prijaviti, ali nema izbora. Razumijem, aem tiho. Uinite to morate! Aha, znai, razumije? pita me ljutito. A razumije li da sada cijelu no neu spavati jer e muiti to to nisam imao hrabrosti uiniti pravu stvar? Razumije li i to da e me do sm rti muiti a o ti ita zbog toga uine? Tog mi trenut a pada na pamet a o sam nehotice ot rio Do tora. Kimam glavom. Daj mi taj svoj usrani sastava !, vie. Predajem mu ga. Vadi iz depa upalja, pali papi re i pepeo baca roz prozor. teta to u im samo po sjeanju morati prepriati to si napis o. Ostani gdje jesi. Prije poet a sljedeega sata moram otii do ravnatelja i profeso

ra discipline. Odlazi iz uionice, a Ahmed i Irad utravaju meni. Je li sve u redu? pita me Ahmed. Nisam mu u stanju odgovoriti. Razmiljam o Rostamijevo etvero djece i o izrazu lica ojim je mjerio ora do me ostavljao u uionici. Izgledao je poput ovje a oji s e sprema na vjeala. I on ima ono neto, apem. to? zapanjeno pita Irad. T o ima to? Sutradan ravnatelj Jazdi poziva mojega oca u olu a o bi porazgovarali o uznemir ujuim idejama oje sam iznio u sastav u. Profesor Rostami je, dodue, re ao da mi s astava uope nije bio politi i ritian, ali bi, zbog u njemu iznesenih drutveno nepr ihvatljivih zamisli, valjalo porazgovarati s mojim ocem. Sastava je zaplijenjen , ali na putu do ravnateljeva ureda je izgubljen, a profesor Rostami je re ao da sam u njemu zagovarao toleranciju ne ih aznenih djela, onda ada su motivi opr avdani. Trebalo bi zato, prenio je ravnatelju, rei mojemu ocu da mi objasni a o su aznena djela loa bez obzira na motiv. Oe ujem da u te veeri, na on oeva povrat a ui, uti svoje o sastan u s ravnateljem, al i, na moje veli o iznenaenje, otac itave veeri uti. a i za veerom, ada obino govori a o je bilo na poslu. Mislei da sam se izvu ao, odmah poslije veere brzam na rov i sjedam pod zid izmeu nae i Zarine ue, ada se odjednom pojavljuje moj otac. Pita me imam li malo vreme na, ja mu odgovaram da imam, pa sjeda do mene i ne o vrijeme uti. Tebe i dalje mui ona no u ojoj su odveli Do tora, ae napo on tunih oiju i potitena sa. Do tor je bio dobar ovje . Svima nam nedostaje. Znam i da si bio dobar s njim. Vjerojatno blii od bilo oga drugoga iz etvrti. Oe ujem da e mi na on toga oitati bu vicu, ali on nita ne govori. Shvaam da ja trebam neto rei. Ono to su uinili Do toru jednostavno nije bilo poteno, aem ogoreno. Nije bio teroris Ni ome nije naudio. Zato su, onda, pogubili ta o mladoga ovje a? Zato ljude ao to j e gospodin Mehrban zatvaraju na osamnaest godina? Tata me tapa po leima. Znam da drim propovijed ovje u oji bi je i sam mogao odrati, ali jednostavno moram izrei ono to mi lei na srcu. Mrzim CIA-u. Oni su rivi za Do torovu smrt i za smrt svih drugih mladih ljudi o je je ah dao pogubiti. A zna zato, tata? A o ne oga naui ubijati i taj net o ubije, i ti si odgovoran za to ubojstvo! Znam da sam se previe zahu tao, ali ne mogu se zaustaviti. I zato Bog neto ne uini? Zato je njegova pravda ta o spora? To nije poteno, tata! A zn a zato Bog ne spreava zvjerstva protiv nevinih, ao protiv Zidova u Njema oj, ili pr otiv sljedbeni a proro a Mazda a, ili protiv robova u starom Rimu? Zna zato ne spr eava sva odnevno umiranje palestins e djece? Zato to ga nije briga, tata! Zatvaram oi, saginjem glavu i putam da mi se iz prsa i grla prolomi sva bol. Plaem i la e mi je, a otac mi pre o ramena prebacuje ru u i privija me na prsa ao to je inio do sam bio dijete. Ne izgovara ni rije. Zna da nema te mudrosti oja bi mi ola ala patnju. Veer na on toga opet sjedim pod zidom i itam Hafizove pjesme, ada s druge strane zaujem Zarin glas. ula sam to si sino re ao tati. Najradije bih pos oio, nagnuo se pre o zida i pogledao je, ali imam osjeaj da ona to ne eli. Bila si na rovu? pitam. Bila sam na rovu sva e veeri ovoga tjedna, priznaje. Zato se nisi javila? Nisam te htjela pre idati do ita. A to si radila? Samo si sjedila sama u mra u? Nisam bila sama. I ti si bio tu. Zbog spoznaje da mi je itavo vrijeme bila ta o blizu cijelim mi tijelom prostruji val topline. Ka o si? pitam je. U redu. to ita? Hafiza.

Obeao si mi da e donijeti Hafizovu njigu meni i da emo zajedno gatati iz njegovih stihova, ali ni ada to nisi uinio. Sjea se? Sjeam se, odgovaram. Na on podulje stan e postavlja mi pitanje: Hoe li mi sada neto proitati? Jesi li zaeljela elju? Zastaje ne oli o trenuta a, a onda ae: Evo, jesam!. Otvaram njigu nasumce na jednoj stranici i itam: Kraj je naim rastancima, raj je i samoi, Tajni svemir re 'o mi je, tuzi raj e doi. Noni povjetarac prebire po stranicama, a Zari tiho uzdie. Grubost, tuga, oholost, o rutna u jeseni S proljeem e minut', i vratiti meni Traa nade oji za sada viri te za velom, O onat e tamne noi s pobjedom veselom. Prestajem s itanjem i e am njezin odgovor, ali ona samo uti. Svidjelo ti se? pitam. Tiho mrmlja, a onda ae: Hvala ti to si posadio onaj ruin grm!. Drago mi je to zna. Nije mi vano hoe li svi saznati, pa a ni a o mi jo veeras SAVAK b ane na vrata. Samo ne a usput poalju onoga tipa s radioprijamni om. lanovi bo sa og pobratimstva silno bi se ponosili mnome. Crvena rua sada je simbol otpora, aem gledajui prema mjestu na ojemu se prolila Do torova rv. U redu, apue Zari. Hoe li mi uveer ovdje itati? Hou, odgovaram. Sva e veeri? Sva e veeri. I otada se sva e veeri sastajemo na rovu. Ni ada mi se ne po azuje. Sjedi sa svo je strane zida, a ja sa svoje. Razdvaja nas deset centimetara ope e, ali ao da osjeam njezinu toplinu. Prislanjam dlanove uz zidi i zamiljam da joj milujem lice, a povremeno je ujem a o die ili se pomie. Ahmed zna to se zbiva, pa se ne penje na rov, a ja joj na on ne og vremena vie ne itam Hafiza nego Rubaije Omara Hajama oj e je sama predloila. Jedne veeri, na on to joj proitam rat u rubaiju , odjednom me pita: Vjeruje li u Boga?. Ne znam, odgovaram. ini mi se da Hajam nije vjerovao u Boga. Mislim da nije. A vjeruje li u sudbinu? pita me. Vjerujem. Onda vjeruje i u Boga. Samo si sada ljut na njega. Bolno je tona u zapaanjima, ali ipa pitam: Zato bih bio ljut na Boga?. Zbog Do tora. Znam da si ga ja o volio, unato tome to... naglo se zaustavlja. Unato emu? pitam, grizui donju usnicu do mi srce u prsima udara. Slijedi duga i neugodna tiina. Napo on je pre ida: Govorio mi je da sam svijea oja mu rasvjedjava no!. Ne odgovaram. Do torova svijea, zapisujem na prvu stranicu Hajamove njige. Re li su nam da ne smijemo nositi crninu, ae i glas joj naglo slabi. Znam, odvraam. Ali ne treba nam crnina da bismo ga opla ivali. Onaj je ruin grm simbo l toga oli o tugujemo. Nebo je prepuno zvijezda, nai ano duama ljudi oje volimo i siguran sam da taj tamn oplavi raj privlai i nju i da oboje zurimo u paradu planeta. Srce mi se stee od enje i osjeam se ao da samo udiem zra , ali ni a o ga ne uspijevam izdahnuti. Kad bi ovoga trenut a mogao otii bilo amo, amo bi otiao? odjednom me pita. Ne znam, aem, ali oboje znamo da laem. Otiao bih s druge strane zida. Samo deset cen timetara od mjesta na ojemu se sada nalazim. Sljedee veeri Zari ne dolazi na rov, pa zbog toga od brige ne spavam cijelu no. to joj se dogodilo? Je li sve u redu? Da nisu i nju uhitili? Hou li je i ada vie vidj

eti? ___________________________ Zbir a pjesama od etiri stiha perzijs oga pjesni a, matematiara i astronoma Omara Hajama oji je ivio u 11. i 12. stoljeu. Katren, pjesma od dvije strofe po dva stiha.

Dan na on toga na nastavi jedva drim oi otvorene, a zadau nisam napisao ot ada smo se poeli sastajati na rovu. Ta vo mi ponaanje nije svojstveno. Profesor matemati e, gospodin Kermani, proziva me pred plou i zadaje zadata oji uope ne znam rijeit i. Nareuje mi da ispruim ru e, pa to nevolj o i inim, a on me ravnalom udara po prs tima. Prsti mi bride od boli, dlanovi otiu i ini mi se da u umrijeti a o me jo samo jedanput udari, ali ne elim u strahu povui ru e i pruiti mu to zadovoljstvo, nego s uznim oima netremice zurim u ovje a oji predstavlja sve to mrzim. Pitam se bi li m oj otac i dalje zahtijevao da toli o uim matemati u, ada bi vidio to se na nastav i dogaa njegovu jedincu. I to bi na ovo to mi profesor ini pred cijelim razredom re ao gospodin Kasravi? Do me profesor udara, na pamet mi padaju oi ovje a s radioprijamni om, iro o razro gaene, pune srdbe i zla. U oima profesora Kermanija prepoznajem isti zao pogled, sj etim se hrabrosti s ojom je Do tor podnio udarce onoga pro letni a s radio-prij amni om i osjetim a o mi rv navire u glavu. Ne oli o trenuta a razmiljam o tome da ga opalim a om, ali Kermani je star ovje , p a samo stojim i doputam da me udara do iznemoglosti. Zastaje da bi uhvatio dah i poinje urlati: Ne gledaj me ta o, bestidnie, ili u ti is opati oi i poslati ih tvojim retens im ro diteljima!. Hvata me bijes od ojega mi se crni pred oima, a Kermani i dalje urla: Znam da si jedan od onih oji bi najradije stalno uz pe itali filozofs e gluparije , a ne vole uiti do azane formule oje bi ovaj narod mogle izvui iz zaostalosti!. R ijei mu iz usta izlijeu poput otrovnih meta a. Godinama ve asno pouavam u oli i vidio sam gomile ta vih pozera oji misle da je sve to podrignu ne znam a av revolucionarni manifest. Svi ete zavriti pred strelja im vodom! I ba zato su ovoj zemlji potrebni inenjeri i lijenici, a ne vaziintele tual ci ao ti! A ad te izreetanoga poloe u zemlju, doi u ti na grob i posrati se na teb e, ba ao i na onoga idiota ojega ste zvali Do torom! U tom trenut u ao da se is ljuujem iz stvarnosti, a jedini zvu oji ujem gromogl asna je navala rvi. Napadam ga reei poput ivotinje, zabijam mu prste u ruan, tana vrat i svom ga snagom pribijam uza zid. Stiem desnu a u i podiem je, ar o udei da ga b rem jednom tresnem. Koga briga za sveto bratstvo bo sa oga pobratimstva! Udarit u ga svom snagom i ta o nado naditi sve udarce ravnalom, sve udarce na Do torovu l icu, sve udarce u Do torove slabine i sve udarce u njegov eludac. Udarit u ga samo jednom, ali u taj e se udarac sliti svi udarci oje sva e godine podnose tisue lj udi u ovoj pro letoj zemlji. a a me vue, ali odjednom shvaam da je preda mnom nemoan starac. Na pamet mi pada i o beanje oje sam dao ocu, pa posljednjim naporom volje sputam ru u. Pljujem nit ovu u lice i izlazim iz uionice. Ve sam na polovici hodni a, ada iza lea zaujem ravnatelja Jazdija. O reem se, ali v e me dostigao pa podie ru u, spreman da me esto o odalami. E, sad bi bilo dosta!, aem. A o me udarite, pobrinut u se da vam dananji dan bude pos ljednji u tom bijednom, sjebanom ivotu ojim ivite! Jazdi uzmie i u oima mu primjeujem strah. Nije glupan, zna da mu tunjava sa mnom ne bi bila pametan potez. Barem ne sada i ne pred svim uenicima oji su izili na hodn i . Zato mi samo nareuje da poem za njim u ured. Odne ud se pojavljuje Ahmed i odm ah brza da bi nam se pridruio. Jazdi rijeti i tjera ga od sebe, ali on ga ne slua nego nas prati u ora . U ravnateljevu uredu nailazimo na profesora Moradija oji je zabavljen mojim vid no potresenim profesorom matemati e. Oe ujem da e Moradi istoga trenut a izvui ravn alo, ali on mi samo prilazi i suosjeajno ape da to nisam smio uiniti. Tada svraa pogl ed na Ahmeda i pita ga zato me nije sprijeio. Nisam stigao, dogodilo se nenadano, odgovara mu Ahmed. Prilazi mi i ravnatelj Jazdi.

Napad na profesora najgore je to ueni moe uiniti, razumije li? vie ljutito. Nema dr ego da te izbacim iz ole. A s ta vim pre rajem u dosjeu nema ole oja e te primiti . Zato estitam! Upravo si sam sebi unitio ivot! Nije me briga! urlam. Jazdi prijetei za orauje prema meni, ali onda ipa odustaje od napada. Ahmed ga hv ata za nadla ticu i ae mu da bi htio nasamo porazgovarati s njim i profesorom Ke rmanijem. Odlaze na drugi raj prostorije i vidim da je ravnatelj Jazdi sve uzrujaniji. Ah med se rat o o ree prema meni i namiguje mi, a onda se ravnatelj i profesor mate mati e odvajaju i na treem raju prostorije ispod glasa raspravljaju o situaciji. Naposljet u se Jazdi o ree prema nama i vie: Gubite se van!. O reemo se prema vratima, ali Jazdi me doziva imenom i ae: Sljedea tr i dana nemoj dolaziti u olu. I reci ocu da sutra doe meni na razgovor!. Recite mu sami! aem i izlazim. Na hodni u nas e a gomila ueni a oja na izlaza pozdravlja ovacijama. elim im mahnu ti i uzvratiti licanjem, ali Ahmed me hvata za ru e i odvodi. O emu ste razgovarali tamo u utu? pitam ga. Samo mi dobacuje prije oran pogled i brza dalje, a ada odmiemo dovoljno dale o o d ravnateljeva ureda, zastaje i vie: Dobro, to je tebi? Odluio si potpuno upropastiti vlastitu budunost? Ja imam patent n a sranja a va ti ovih dana izvodi!. Nema, odgovaram. Mrzim ih. Sve ih mrzim. Ubili su Do tora. Nije to bio SAVAK. Bio je to cijeli ovaj sjebani sustav, cijela ova pro leta zemlja i svi ti jebeni ljudi oji se ne mogu dovoljno sabrati da zbace jednoga tiranina! Svi smo najobinija h rpa u avica! Da nismo, iste bismo veeri ada je Do tor uhien izjurili na ulice i prosvjedovali protiv toga. Moda bi onda jo bio iv! Ahmed me po uava tapanjem umiriti, ali grubo mu zbacujem ru u s ramena i jurim van . 20.Poljubac

Kod ue nalazim maj u oja plae i oca oji sjedi u dvoritu uz houz i pui. Neobino je hladno za raj listopada, pa vidim a o se iz majinih jecaja isparava dah. Tata i zgleda ljutito, pa pretpostavljam da ga je ravnatelj Jazdi ve nazvao. Ustaje isto ga trenut a ada prolazim roz dvorina vrata. Prije nego to ita ae, upirem aiprstom u njega, samo da zna, nisam ga udario. Naui da se ne udara slabije od sebe, pa sam mu samo pljunuo u lice jer je za tebe i mamu re ao da ste reteni i da jedva e a da mi se posere na grob, ao to se posrao i na Do torov. Uinio sam ono to bi i ti uinio. Borio sam se. Ba ao i ti u vojsci, i ba ao i ti s inenjerom Sade ijem. A a o je to loe, onda me azni! Tata sjeda natrag uz houz. Pui oiju uprtih u vlastita stopala, pa ga jo ne o vrijem e gledam, ali ada shvatim da se nee oglasiti, polazim prema ui. Mama stoji uz st ube, pa je grlim, ljubim i briem joj suze. Ne brini se, mama! Odrastao sam, znam to radim, aem. Lice mi zaranja u prsa. Mislim da me sada moe s inuti s onoga motornog ulja, apem joj u uho, nastojei je orasp loiti. Odmie se i suznih se oiju uzrujano smije, a onda me ne oli o puta udara u prsa i n eto ape ispod glasa. Jo je jedanput grlim, a onda se stubama penjem do svoje sobe. Odjednom se osjeam vrlo odraslo. Pravi sam mu arac, vrsto drim uzde svojega ivota u v lastitim ru ama, svojeglav sam i odluan te sasvim sposoban da sam odabirem svoj p ut, ba ao to je to inio i moj otac. Odsada pa nadalje ja sam taj oji donosi odlu e i ni ada vie neu dopustiti da sa mnom postupaju ao s djetetom, ni roditelji ni ola. Moram smisliti nain da Zari povedem sa sobom u Ameri u, a ondje u raditi oli o god treba da bih je uzdravao. Zaboga, toli o je toga to valja uiniti, ali svia mi se osjeaj da sam sada ja taj oji se za to treba pobrinuti. Sjedam na svoje uobiajeno mjesto na rovu, ada s druge strane zaujem Zari. Zdravo, ae. Ve sam se bio zabrinuo za tebe, odgovaram. Sino nisam znao ni gdje si, ni to ti se dog odilo.

Sve je u redu. Bili smo u bolnici od Do torova oca i vratili smo se vrlo asno. Ka o je on? Ne ba dobro. A a o si ti? Ne ba dobro. ao mi je. S druge strane zida dopiru jecaji. Pozdravljaju te moji roditelji. Kau da si mi ti trenutano jedina svijetla to a u ivot u. Zbilja to misle? I ja to mislim. Da mi je to re la prije mjesec dana, bacio bih se s rova od sree, ali sada sam m u arac, pa se suzdravam. Ali nisam ba nita posebno uinio, aem napeto. Nisi ? Pa ne vidim ba gomilu ljudi oja se otima za druenje s potitenom jadnicom pop ut mene. U tom trenut u shvaam da je omplimente mnogo la e prihvatiti ad ti ih ne izgovar aju licem u lice. Na on rae utnje Zari mi ae: Zahvali svojoj djevojci to ti doputa da se toli o drui sa mnom!. Dobro, mrmljam. Jedva e am da mi ae t o je ona. Us oro i hou! Ne odgovara, ali na on rae stan e ae: Sutra idem u upnju. Hoe li sa mnom? Poslije ole, naravno. Vrlo rado, aem. Ne govorim joj da su me izbacili iz ole. Sigurno emo u razgovoru ve ne a o doi do toga. Sutradan je e am ne oli o ulica dalje od nae jer nije zgodno da nas vide zajedno, pogotovo ne ta o brzo na on Do torove smrti. Da smo u Americi ili u Europi, ne bismo se morali zamarati ta vim stvarima, odzvan ja mi u primozgu Ahmedov glas. Moram ga nazvati i ispriati se to sam se prema njem u ta o retens i ponaao. Srce mi luduje od uzbuenja zbog toga to u se sastati sa Zari, a misli su mi toli o zbr ane da se ni na to ne uspijevam usredotoiti. Ubrzo dolazi, pa se pozdravljamo i polazimo prema autobusnoj stanici. Do hodamo jedno uz drugo, odjednom uviam da je te ne oli o centimetara nia od mene. Umorna je i bezvoljna, ali i dalje vrlo lijepa. Sve je tu, i svijetao ten, i mal en, iljat nos, i osa poput svilenih zastora sa sva e strane lica, i duge trepavi ce, i goleme, plave oi. Jedino vragolastog smije a vie nema, ali to je lice u oje sam se zaljubio. O ree se i gleda me u oi, a mene to ispunjava ta vim uzbuenjem da bih joj najradije odmah re ao oli o je volim i da do raja ivota elim hodati po r aj nje. U autobusu gotovo ne razgovaramo. Sjedimo jedno do drugoga i ramena nam se dotiu sva i put ad vozilo prijee pre o rupe na cesti. Gledam joj ru e. Prsti su joj du gi i tan i. Predivni su. Zna li to je sljedeeg tjedna? pita me. Znam da misli na etrdeseti dan od Do torove smrti, dan na oji bismo se trebali s astati, razgovarati o njemu, pla ati i jedni drugima govoriti oli o nam nedosta je. Dan oji ne smijemo ta o obiljeiti. Samo je gledam i nita ne govorim. Oboje sm o oajni. ahov roendan, ae s tunim smije om. Vozit e se u otvorenom automobilu od svoje pala adiona Amdadije. Oe uje se da e na ulice izii petsto tisua ljudi. I ja bih ila! Zato? I zato ba na taj dan? Ni ada ga nisam uivo vidjela. Isti je ao i bilo oji drugi di tator, fr em. Ohol, pun sebe, o rutnoga lica i hlad nog pogleda od ojega te prolaze marci. Mrzim ga. Nita ti nee pomoi a o ga vidi u par adi. Nita novo nee saznati o onome to se dogodilo Do toru. Ne o vrijeme uti, vjerojatno iznenaena mojom izravnou, a onda ae: Ipa bih ga rado vidjela!. Dobro, onda idem s tobom!

Ima dosta svojih problema sa olom. Nije ti to potrebno. Radije bih pola sama. Ii u s tobom, ponavljam njeno. Zato? pita. Zato bi iao ada ga toli o mrzi? Jer bih radije s tobom u pa ao nego bez tebe u raj. Sputam pogled prema oljenima, ali znam da zuri u mene. Prua ru u i hvata moj dlan. Paa, i ja se volim druiti s tob om. Zbilja si poseban i doista ima ono neto, ao to je Ahmed re ao. Njeno joj stiem ru u i ona mi uzvraa stisa . Gledam je u oi i ona gleda mene. Ru e su ti tople, apue. Silazimo na stanici Lalezar, u dijelu Teherana u ojemu se nalaze tisue trgovina, azalita, ina, lubova i restorana. Us e ulice vrve ljudima svih dobi, a zra om se iri miris rotilja. Ne i prodavai na sav glas oglaavaju svoje proizvode: Najbolji ebab u gradu! Navali narode, do se nije ohladio! Prava britans a t anina za samo deset tumana po metru! Doite i upite do nije nes talo! Ulaznice! Ulaznice! Ulaznice! Najbolja predstava na svijetu! Pjeva Dabali, najbolj i pjeva dananjice! Volim ovu etvrt, ae Zari. Ta o je puna ivota! Ulazimo u jednu trgovinu, pa s vjealice s ida ador i isprobava ga. Pita me a o jo j stoji, a ja joj aem da izgleda poput anela. Smije se i upuje ga. Odlazimo u sladoledarnicu i naruujemo dva faludea sa sladoledom A bar Maeli oji se p ripravlja od raznih sastoja a, u ljuujui afran, neprene slane pistacije i ruinu vodic u. Zna li da bi se Fahima ubila da su je roditelji natjerali na udaju za onoga susjed a? pita me Zari na on ne oli o zalogaja. Zbog pomisli na Fahimino samoubojstvo trenutano gubim te . Ali samoubojstvom se nita ne rjeava, aem. I grozno je za one oji ostaju. Ne elim nit zamiljati a o bi to pogodilo Ahmeda! ______________________ Perzijs i ledeni desert - sorbet oji se sastoji od zamrznutih tan ih rezanaca s a robom, ruinom vodicom, so om limete i pistacijama. Posebna irans a vrsta sladoleda oja je dobila naziv po prvom i najglasovitijem i rans om sladoledaru. Prole sam godine itala jednu njigu o So ratu, tiho ae Zari, zurei u sladoled. Moram riznati da mi je njegova odlu a da ostane u zatvoru, ia o je imao prili u pobjei, bila vrlo zanimljiva. Misli li da je uinio loe? Znam to eli azati, ali ne odgovaram. A Golesorhi? pita me, sada oiju uprtih ravno u moje. Mislim da je i on, ba ao i So r at, poinio samoubojstvo. Ne misli li i ti ta o? Samo utim. Misli li da je i Do tor... e dovrava reenicu. Ljutito odmahujem glavom. ivot je predragocjen, pogotovo ada se ima za to boriti, aem. Ne oli o me se unda promatra, a onda oprezno pita: Ljuti te to to govorim?. Odmahujem glavom, a ona hvata licu i mijea sladoled. Daj ne u ugodniju temu, molim te, predlaem. Dobro, slae se. Jo uvije planira otii u Ameri u? Re ao sam da bih ne u ugodniju temu, aem aljivo i ona se smije. Ali ja bih ba voljela da ode i postane slavni filma. Bilo bi divno ada bi napisao sc enarij i cijelom svijetu ispriao priu o naoj ulici. Samo mi obeaj da e mene glumiti n e a poznata glumica. Koja ti je najdraa? Ingrid Bergman, zar ne? Ta o je, ali ona je sada ve prestara da bi te glumila. Moramo nai ne u mladu. Najlj epu glumicu na svijetu. Crveni i pomno me promatra, ao da nastoji spojiti omadie slagalice. Onda uzima zalogaj sladoleda. Dobro, i to se to dogodilo u oli? pita me. Oda le zna? Re la mi je Fahima. Traerica, aem i oboje se smijemo, a onda je pitam: Je li te to to si ula o meni uznem rilo?.

Pa, is reno, ada uje za ta ve ispade, onda obino misli na potpuno dru ije ljude nego o si ti. Nemoj to vie raditi, molim te! Drago mi je to se brine zbog mene. Zasluio je, aem samo da bih produljio trenuta . Obeaj mi da vie ni ada nee uiniti nita slino, ae mi uz prijetei pogled. Smijem se, podiem desnu ru u i lijevu polaem na srce. Ta o treba, ae Zari i dodaje: Zna, osjeam se pomalo rivom zbog toga to si popustio u oli!. Trenutano se elim usredotoiti samo na tebe. Ponovno crveni. Prije rastan a me trai da joj jo neto obeam, da u marljivije uiti. Kae da joj sva e ve i na rov moram donijeti zadau. Do odlazi ui, pro linjem vrijeme oje je ba toga dana moralo ta o brzo proi. Jo iste veeri, do sjedim na rovu, odjednom se pojavljuje Ahmed. Sjeda uz mene i pita: Jesi li bio na cijepljenju protiv bjesnoe?. Ne oli o se trenuta a gledamo u oi, a onda obojica prasnemo u smijeh. Grlim ga i molim za oprost. ao mi je, aem. Neu ni ada vie vi ati na tebe! Odmahuje ru om, a onda mu podrobno pri danu oji sam proveo sa Zari. Drago mu je to smo se napo on malo druili, a onda ae da e i on i Fahima poi s nama na ahovu roendans u paradu. Ii u samo zato da budem sa Zari, aem mu. Inae bih radije pao s rova i slomio vrat ne o gledao toga gada oji je odgovoran za Do torovu smrt. Slaem se! Dva dana na on to mi istjee zabrana dolaenja na nastavu piemo test iz matemati e. Uim do besvijesti jer elim ispuniti obeanje oje sam dao Zari, a ada se vraam u olu, svi me uenici, pa a i na domar, doe uju rairenih ru u. Napo on je tom starom nit ovu net o po azao da se ne smije ta o ponaati prema pame tnim momcima, ae mi domar. Ve godinama gledam a o zlostavlja pametne de e, a ti si prvi oji mu se usudio suprotstaviti, i to je ba dobro. Ponosan sam na tebe! Ahmed mi ae da su nai ols i olege pri prepriavanju dogaaja primijenili prilinu rea tivnu slobodu, pa je ta o jedan moma svojem prijatelju ispriao da sam ve bio podi gnuo Kermanija i htio ga baciti roz prozor, ali me Jazdi na jedvite jade zausta vio. U ne im me drugim inaicama Jazdi po uao pljusnuti, ali ja sam ga zaustavio ma jstors om bo sa om blo adom oju sam nauio od oca, a zatim sam ga, au, bacio na tl o i, da nije bilo profesora Moradija oji me odvu ao, sigurno bih zadavio ravnat elja. Zato izmiljaju ta ve prie? pitam. Zato to im treba juna , ao iz topa na to odgovara Ahmed. A ti se, prijatelju, savren o u lapa u tu ulogu. Sa Zari se na rovu napo on sastajem na istoj strani zidia i ona me pita jesam li napisao zadau. Pruam joj biljenicu i ona pomno pregledava sva u stranicu. Promatra m joj duge, tan e prste do ih lista i unem se da osjeam toplinu oja zrai o o nj e. Meu nama se stvorila snana veza i silno mi je drago to joj roditelji nemaju prig ovora na to to se sa mnom sastaje na rovu. Primjeujem da joj prst ojim prelazi po ispisanim recima dre od hladnoe, pa napo on s upljam dovoljno hrabrosti i grlim je. Podie glavu i gleda me, ao da ne zna to b i sada trebala uiniti, ali onda se me olji i udobnije smjeta u mojem zagrljaju. Ova o su se ljudi iz prvobitne zajednice grijali po peinama, ae. To me sjeti na Darwinove teorije o praovje u, pa pitam: Misli li da zbog toga danas ta o uivamo u grljenju?. Istoga se trenut a u sebi poinje m pitati zato ba uvije postavljam blesava pitanja. Ona se smije. Pa, vjerojatno da, ali i zbog drugih stvari, odgovara. Nita joj ne odvraam i drago mi je to Ahmed nije uo moje pitanje. Zari i ja jo satima sjedimo zagrljeni i ona na on ne og vremena pada u san, s glavom na mojem ramenu . Ne vidim joj lice, ali jednostavno zrai toplinom i neopisivo uivam u tome. Otac u jednom trenut u ulazi u moju sobu, spazi nas roz prozor i odmah odlazi bez ij edne rijei. Ne oli o minuta na on njega, na rovu se pojavljuje i Zarina maj a. O d straha mi zastaje dah u prsima jer oe ujem da e, uz ljutite povi e, odvui er od m

ene, ali ona se samo smijei. Bila je ja o umorna, apem. Gospoa se Naderi povlai u uu, a meni pada amen sa srca. Sada mi vie nije vano ni a o nas cijeli svijet vidi zajedno. Vie se ni pred im neu s rivati. Da, vjenat emo se i nit o se protiv toga nee buniti. Vjenat emo se zbog ljubavi, a ne zbog prastarih obiaja. Srce mi pjeva od ushita. Zari se budi o o jedanaest sati. Gleda me i smijei se. Jesam li dugo spavala? Nisi dovoljno dugo. Nisam ta o spavala od... Ne dovrava reenicu, ali njeno mi miluje rame i ru u. Mora da te od moje goleme glave boli ru a. Oprosti mi! Trebao si me probuditi. Nije me smetalo. Spavala si ao aneo. Zlatan si. Mama ti je bila ovdje. I to je re la? pita s blagom pani om u glasu. Nita. Samo se nasmijala i otila. Prije mi je stalno popovala da prije bra a ne smijem imati ni a av fizi i onta t s Do torom, odmahuje glavom. Ali ini se da su se svi promijenili zbog onoga to se do godilo. Idem. Moram s njom porazgovarati! Ustaje i pres ae zid te nestaje u ui. Ja sjedam i razmiljam o tome a o je ivot pon e ad predivan. O, Boe, ta o je volim. Molim te, nemoj mi je ni ada oduzeti! Shvaam da se upravo obraam istom onom Bogu ojega sam nedavno pro linjao, pa Ga molim z a oprost, a ve sljedeeg trenut a shvatim da mi net o stoji iza lea. O reem se i vidi m Zari. Lice joj zrai sreom, a glavu je blago nagnula na jednu stranu. U pogledu j oj razabirem njenost i blagost a vu jo ni ada prije nisam vidio. Ljubi me u obraz i ae: Hvala!, a zatim pola o odlazi ui. Na testu iz matemati e s la oom rjeavam sve zadat e, a moma oji sjedi do mene u lupi naoigled prepisuje sva rjeenja. Prepisivanje na testovima u irans im je olam a sasvim uobiajeno. Gotovo svi na testu iz matemati e ili prepisuju, ili, ad je rije o boljim uenicima, doputaju olegama da prepisuju od njih. Podiu papire s rjeenj ima, na rivljuju se u stolcu i na sva oja e druge naine uenicima oji sjede uz nji h omoguuju prepisivanje. esto razmiljam oda le potjee ta potreba za prepisivanjem i i ni mi se da je vie rije o zajednitvu i dijeljenju nego zapravo o prijevari. Ljudi n a Zapadu navodno se u svemu natjeu i iz sva e situacije jedan izlazi ao pobjedni , a drugi ao gubitni . Meu mojim zemljacima nema ta vog natjecateljs og duha. S toljea patnje pod Mongolima, Arapima i domaim despotima nauila su nas da se drimo je dni uz druge i jedni drugima u te im situacijama pomaemo. Zato mom u oji sjedi do mene doputam da prepie ba sva rjeenja. Profesor Kermani napadno me izbjegava pogledati u oi ad ne oli o dana poslije di jeli ispravljene testove. Zapravo, mislim da me vie uope ne gleda. Ba ni jedanput t ije om cijeloga dana. Stojim na rovu i e am Zari. Dolazi i pita me a o je proao test iz matemati e. Kae m joj da sam dobio najbolju ocjenu u itavom razredu, a ona se smije i baca pogled prema nebu, ao da zahvaljuje Bogu. Zato zahvaljuje Bogu? zadir ujem je. Ja sam taj oji se namuio. Zbilja jesi. Bravo!, ae mi i potom sjedamo uza zid jedno po raj drugoga. Hladno je , pa joj bez imalo o lijevanja prebacujem ru u pre o ramena. Udobno se smjeta u m ojem zagrljaju i ae: Ja o sam sretna to si dobio izvrsnu ocjenu!. Mislim da bih mogao uiniti sve to od mene zatrai, aem joj i moje rijei napo on jedno vue samouvjereno. Smijei se pa jo dugo sjedimo zagrljeni, ne izgovarajui ni rije. Ponovno mi u zagrlja ju pada u san, s glavom na ramenu i ru om na prsima, tono iznad srca. Nadam se da je ot ucaji nee probuditi, grlim je objema ru ama i uivam u tiini uliice. Zra om se iri jesenja studen i zagrljaj je zbog nje jo slai. Na itavom svijetu nema ovje a sre tnijeg od mene. Ljubim je u obraz i od toga rumeni, a na vratu osjeam da joj dah postaje sve topl iji. Otvara oi. Lica nam razdvaja te ne oli o centimetara, a oi joj ne izgledaju

umorne ni oteene, pa shvaam da nije spavala, nego se u mojem zagrljaju te odmaral a. Ne mogu se suzdrati. Ljubim je u usta i ona ljubi mene. Prstima mi miluje lice , vrat i osu. Usnice su joj me e, tople i prepune njenosti, ao stvorene za spaj anje s mojima. Uz dubo se uzdah privija uz mene, a prsti nam se meusobno isprepl iu. Trenuta je ta av da bih najradije zaustavio vrijeme. No onda me odjednom prestaje ljubiti, odmie se, ustaje i tri ui. Plae i ponavlja: Ne, ne, to ne valja, ne valja to!. Sljedee veeri ne dolazi na rov. Cijelu no eem gore-dolje po terasi i navirujem se u njezino dvorite, no nema joj ni traga. Penjem se i do njezina bal ona i virim u z amraenu sobu. Hladno je, ali ne marim. e at u sve do ne izie, a ada izie, ispriat u se zbog toga n esretnog poljupca, ia o ni ada u ivotu nisam doivio nita ljepe. Obeat u joj da vie ni da neu ta o is oristiti nae prijateljstvo, osim a o ona ta o ne bude eljela. Ispriat u se i za leti se da je vie ni ada neu poljubiti, a ni na on to se vjenamo. Rei u j da znam da sam pretjerao i da ta vo to nisam smio uiniti ta o brzo na on Do torove smrti. Ahmed se penje na rov, pa mu priam to se dogodilo. Iz ne og razloga u njegovoj pr isutnosti mahnitam stoput veom estinom nego do sam na rovu zdvajao sam. Nadam se da je nisam zauvije izgubio, aem. Ahmed se smije i odmahuje glavom. Zato mi se smije ad mi je te o? I jo tvrdi da si mi prijatelj! Najbolji prijatelj, upino, ispravlja me. Jebi se, odvraam, durei se. Sluaj me, jo uvije mi roz smijeh govori Ahmed. Zna to mi je danas re la Fahima? Ne odgovaram mu. Re la mi je da je sada sigurna da je Zari zaljubljena u tebe. to? gra nem. Ka o to misli? Je li joj to Zari re la, ili samo nagaa? Fahima je ena. ene ne nagaaju, one znaju. Ka o znaju? Nemoj to mene pitati. Mnogo je stvari oje o enama znamo, ali ne moemo objasniti i ovo je jedna od tih stvari. Malo sam mirniji. Ali zato onda ne izlazi na rov? Neto je mui. Moda Do tor, moda misli da je prerano, a moda i da je prestara za tebe. A moda jednostavno ne zna to bi s tvojim sonim dupetom. Daj, ne seri, aem mu, ali ve se smijem. Misli da se zbilja zaljubila u mene? Ka o i ne bi? Ima ono neto. Zar si zaboravio, veli i ljubavnie? Bacam mu se u naruje i grlim ga jae nego i ada dotada. Sljedee me veeri na onom dijelu rova gdje smo Zari i ja obiavali sjediti, doe uje uverta. U njoj je poru a ispisana Zarinim ru opisom: Moj najdrai i najblii, oboavam te, ali ne smije se osjeajno vezati uz mene. Ne elim te povrijediti. Ljubim te svim srcem, Zari. Kao da me net o iz sve snage pogodio u srce. Udarac je mnogo bolniji od svih zam aha Kermanijeva ravnala, a usred srca otvara mi se mraan bezdan i svijet o o mene postaje beznadno pust. Plae mi se, ali suspreem suze, ba ao i ad sam slomio pot oljenicu. Osim to mi se sada lomi srce. Podiem pogled do vrata oja s rova vode u njezinu uu. Znam da sjedi uz prozor, sama u mra u, i znam da me gleda, ba ao to je Ahmed znao da je Fahima s druge strane zida one veeri ada su joj namjetali pro sca. Studen je sve otrija, ba ao i u mojem ivotu, a ulicom fijue hladan vjetar ao da me eli upozoriti na jo puno promrzlih dana i jo puno jada oji su preda mnom. Koa na l icu mi se zatee, a prsti na ra ama otupljuju, ia o ih zbog hladnoe stiem u depovima. S aem pre o zida na Zarin rov i prilazim veli im sta lenim vratima roz oja se ulazi u uu. Sta la su pre rivena injem, pa roz njih ne vidim, ali znam da stoji s druge strane. Prstima struem mraz s prozora piui poru u naopa o, a o bi je ona iznutra mogla proitati. Piem: Volim te! i roz otopljenu povrinu slova spazim njezino lice. Upla ano je. Prislanja dlan uz sta lo, a ja svoj prislanjam s vanjs e strane. I onda mi nestaje iz vido ruga. Vraam se do zidia izmeu naih dviju ua. Znam da me gleda i spreman sam se smrznuti a

o je potrebno, ali ne elim otii sve do ona ne izie na rov. Dolazi Ahmed s de om i omata mi je o o ramena. Hladno je. Ui na ne oli o minuta i zagrij se! Ja u ostati i e ati je da izie, ae. Ne. Dobro. Onda ne a bude po tvojem! Sjeda po raj mene. Idi ui. Prehladit e se, aem mu. Pravi se da me ne uje. Hoe cigaretu? Neu, reim. Sjea li se one veeri ada sam mislio da sam izgubio Fahimu? pita. Kimam glavom. Mislio sam da sam je zauvije izgubio i da je sa mnom gotovo. Tebi sada u oima vid im isti oaj i moram priznati da mi to ni a o nije jasno. Pred tobom i Zari itav je ivot. Samo se mora malo strpjeti. Zari zna da je voli, ali mora joj dati malo vreme na. Na raju e donijeti pravu odlu u, vidjet e. ene je uvije donesu. Ali ja ne elim vie e ati, aem poput tvrdoglava, razmaena djeteta. Toli o o tome da sa sada odrastao mu arac! Gledaj, ona se sada mora malo ma nuti od tebe. Nije joj ba la o prihvatiti injenicu da se zaljubila. Ne moe ti se baciti u naruje i praviti se ao da Do tora ni ada nije bilo, a prolo je manje od etrdeset dana ot a o je pogubljen. Zato se malo pri beri, stisni zube i ponaaj se a o treba! Daj joj malo vremena! Sutra je etrdeseti dan od Do torove smrti, aem roz suze. Trebali smo biti zajedno. Mrzim aha i ne elim ga gledati, ali ne elim ni da ona sama ide na paradu. Ahmed se ponaa ao da nita nisam re ao. Strpi se, ae otro. Samo se malo strpi, molim te! Ne deri se na mene, aem mu gor o. A zato ne? dre ne i upre mi aiprst u lice. Ti bi, dragi moj prijatelju, trebao u seb i nositi ono neto. A pitam ja tebe, ponaa li se ova o ovje oji to ima? Nisi ba dob ar uzor nama, ostalima! Kvragu i to neto, aem. Ve mi je dosta toga da mi svi govore a o imam ono neto. Oi mi se, na vlastiti uas, opet pune suzama. Ve sam se doista umorio od toga. Umoran sam od pretvaranja. Moram se zaustaviti ili u se previe zahu tati, ao to to uvije inim ada sam uzrujan. Ahmed pali jo jednu cigaretu, ispuhuje dugi dim i ae: Dobro, onda emo se zajedno prehladiti. A o si ba navalio da cijelu no sjedi ovdje, i ja u sjediti s tobom. Idi ui! aem mu i trljam oi. Neu, odmahuje glavom. Obojica tonemo u utnju i ta o prolazi itava vjenost. No je hladna i mirna, nebo je v edro, a ja nisam spavao vie od trideset est sati. Umoran sam, oi mi se s lapaju i m isli spavaju. Na trenuta tonem u san i odmah mi se u azuje li s radioprijamni om, njegove oi i njegova zaglaena osa. U jednom se trenut u naem ti uz njega i po uavam ga udariti, ali ru e su mi te e, prete e da bih ih podignuo. Budim se sa src em u petama. Preda mnom je Zari, a po raj mene Ahmed. Idi ui, moli me Zari, molim te, idi ui! Neu, gra nem. Ahmed ustaje. Ahmede, molim te, vodi ga unutra! Sada se ti bavi njime, ae joj Ahmed i odlazi ui. Zato ne ode ui? grdi me Zari. Smrznut e se! Zbog vora u grlu bojim se da u zapla ati a o samo otvorim usta. No, moram neto rei. Ne mogu se smrznuti jer gorim u pa lu ot ada si odluila da vie nee razgovarati sa mno m, lomi mi se glas od suza. Zbilja mi je ao zbog onoga pro letog poljupca! Odmahuje glavom ao da ne moe vjerovati da joj se ispriavam. Ni ada te vie neu poljubiti, aem. a ni ada se vjenamo i dobijemo djecu. Smijei se i u oima joj se ca le suze. Bit u ti prijatelj i drug. S tobom u opla ivati Do tora oli o god dugo eli. Njeno prua ru u i dodiruje mi lice. A o ima ivota na on smrti, ja ga upravo ivim. A o postoji pa ao, ja gorim u njemu.

Volim te, Zari, i oduvije sam te volio, a i prije nego to je Do tor ovoga ljeta otiao na put. Ve ja o dugo ivim s tom ljubavlju i grinjom savjesti zbog nje. Ne mogu vie ta o! Zari mi jo jednom dodiruje lice i predivnim mi, dugim prstima brie suze s obraza. Zatim me privija u naruje i grli ta o ja o da osjeam a o joj srce u prsima bubnja . Ovo je tisuu puta bolnije nego prijelom pot oljenice, apem. Doi! Pratim je do njezine sobe u ojoj je revet, radni stol, metalni stolac i itava g omila njiga. Na zidu su dvije uo virene sli e, jedna njezinih roditelja, a drug a na ojoj Ahmed, Fahima, Zari i ja sjedimo uz njezin houz. Ta sli a ao da je snimljena prije tisuu godina, apem. Pa i jest, odvraa. Sjedam na stolac, umotan u Ahmedovu de u, a ona je pola o rastvara, sjeda mi u rilo i ponovno nas zamata. Kaem joj da je volim, da ne mogu ivjeti bez nje i da u ui niti sve da bih je usreio. Ljubi me po licu, po oima i, na raju, u usta. Osjeam sl an ast o us suza oje se slijevaju iz mojih i njezinih oiju. itavu no provodimo zagrljeni. Govorim joj da emo jednoga dana biti mu i ena, da emo im ati svoju uu i djecu. Smije se, ali nita ne odgovara. Sva i put ad spomenem budun ost, oi joj se gube u daljini. Ahmed je u pravu. Oito joj treba vremena i spreman sam e ati oli o god je potrebno da taj izgubljen pogled iz njezinih oiju nestane. Kaem joj da se, ada jednom, u dale oj, dale oj, vrlo dale oj budunosti, budemo i mali djecu, nadam da e ta djeca imati plave oi ao i njihova maj a jer plava je bo ja bes raja, istoe i dubine. Grli me jo vre i ae da je lijepo to se sjeam tih rije Sjeam se sva e rijei oju si i ada izgovorila, apem joj. Razgovaramo do zore. Zapravo, uglavnom ja govorim. Kaem joj da se Fahima ve dugo m oli da postanemo par, pa da sve etvero do raja ivota budemo prijatelji. Zari ima glavom, ali ne ae nita, pa zbog toga jo vie govorim. Kaem joj da sam bio na rovu o ne veeri ada je s Mas iranim anelom razgovarala o meni. Ka o zna da smo razgovarale o tebi? pita me. Zar niste? Jesmo. I mislio sam, smijeim se. Ta o mi nedostaje, ae Zari. Zna, nisam je vidjela ni s njom razgovarala jo od te veer . Ka o to? Roditelji su joj bolesni, pa ih njeguje i nema vremena ni za to drugo. Mislim da bi joj bilo drago ada bi joj re la za nas dvoje. Nita ne ae. U oi joj se vraa izgubljen pogled. Na on to ste te veeri otile s rova, itavu sam no gledao zvijezde, aem brzo, nadaju da u barem na ne oli o se unda odagnati taj pogled. No je bila mrana, ali tvoja je z vijezda sjala ao dan. A je li tvoja zvijezda blizu moje? pita me. Nisam naao svoju zvijezdu te veeri, aem. Ni ada je ne nalazim. Ne znam zato je ne vidi. Najvea je i najsjajnija na nebu. Zovem je Painom zvijezdom. Sve se druge zvijezde o reu o o nje. Najradije bih je poljubio u obraz, ali jo se uvije bojim. Polae mi glavu na rame i ljubi me u vrat, pa je vre privijam uza se i milujem joj lea i vrat. Na on ne oli o me minuta odjednom pita: Kada odlazi u Ameri u?. Ne idem bez tebe. Ne ravnaj se po meni u tim planovima. Mora otii. elim da ode i ma ne se iz ovoga pa la . Zauvije ostani u Americi i snimaj filmove. Svima ispriaj nau priu, priu o Do toru . Svijet mora saznati to se dogodilo. Zaustim da joj odgovorim, ali ona mi na usnice stavlja prst. Za uni se da e otii u Ameri u, to god se u budunosti dogodilo! to god se u budunosti dogodilo? to ti to znai? Ve nam se dogodilo vie nego to se drug ljudima dogaa u cijelom ivotu. Zajedno emo u Ameri u. I odsada sve planiram samo s tobom. Nemoj ta o, pre linje, a u oima joj je izgubljen pogled.

Ide sa mnom i to je to. I ne brini se zbog novca. Ja u raditi i bit e ga dovoljno za oboje. Bila si izvrsna uenica, pa e se dobro snai i na fa su. Osobno smatram da bi bila odlina psihijatrica ili antropolog, ia o bi meni najvie oristilo da postane ardio irurg i izlijei mi srce. Naglo se odmie i gleda me lica zgrena od zabrinutosti. to ti je sa srcem? pita me. Smijeim se. Slomila si mi ga! I ona se smijei, a izgubljen joj pogled nestaje iz oiju. Barem zas ada.

21.Svijea oja gori za Do tora

ahov je roendan i etrdeseti dan od Do torova pogubljenja. Fahima, Zari, Ahmed i ja sastajemo se ne oli o ulica dalje od nae i zajedno odlaz imo na autobusnu stanicu. Zari je odjenula ador oji smo zajedno upili onoga dan a u Lalezaru i ja joj aem a o se nadam da ispod ima topliju odjeu jer je vrijeme neobino hladno za to doba godine. Odgovara mi da ima. U autobusu sjedamo jedno do drugoga, a Ahmed i Fahima sjedaju ne oli o redova iz a nas. Ka o to da si odjenula ador? pitam je. Ne oli o trenuta a uti, a onda mi dobacuje pogled, smijei se i ae: Jer elim izgledat i poput anela!. Uvije izgleda poput anela, odvraam ao iz topa. U adoru ili bez njega. Primam je za u. Na ulicama nema onoli o ljudi oli o sam oe ivao, pa autobus a pres ae ne oli o st anica jer nit o niti izlazi, niti ulazi. No, a o se pribliavamo stadionu Amdadije , promet postaje sve gui, a o o nas se s upljaju policijs i automobili, vojni tere nci, prometni policajci i sve vea gomila ljudi. Izlazimo na ulici do oje je toga dana doputen autobusni promet, a s to e s oje n astavljamo pjeice jasno se vidi crni obla nad planinom. Hladan vjetar nagovjeuje o luju, ao da i priroda opla uje etrdeseti dan od Do torove smrti i ahov roendan. Ulice se pune ljudima oji u tiini i strpljivo e aju prolaza svojega voe. Uglavnom je rije o dravnim slubenicima, uenicima, studentima i vlasnicima oblinjih trgovina ojima je slubeno nareeno da toga dana iziu u palir. Novins e agencije ve danima izvjeu u a o se uz slavljeni u paradu oe uje vie od petsto tisua ljudi, no to je oito la, iz miljotina, a moda i pusta elja. Mediji e zacijelo i na on parade na sav glas govorit i o silnom oduevljenju meu promatraima oji su s uzbuenjem i nestrpljivo doe ali svoj ega ralja. O o sebe, meutim, vidim te ljude oji bi radije ili ui, ljude oje bo rava na ulici ba ne oduevljava te tu i tamo oju malu s upinu ueni a sa zastavicam a i uitelje oji im govore ada i a o tim zastavicama mahati. S vremena na vrije me oito im nalau i da razdragano liu i izvi uju parole, ali i to prestaje im se tel evizijs e amere udalje. Policija i vojs a o ruuju nas sa svih strana. Gomila amori, ali ne s osobitim oduevljenjem, a trgovcima je, ia o duani toga dana ne rade, nareeno da, ba ao i sva e godine na ahov roendan, izloge ur ese raznobojnim lampicama. Na poet u sva oga grads og blo a postavljeni su golemi cvjetni lu ovi, a na sva ih ne oli o ora a stoji po jedan natpis ojim se ahu es tita roendan i prorie vjean ivot. U jednom dijelu ulice stisnula se s upina mu araca i ena oji su, oito, pripadnici istoga ureda dravne uprave. Oito je i da im je nareen o da se dre zajedno, a sva o malo jednoglasno liu: ivio ralj! ivio ralj! ivio ralj!. Njihovi mi povici zvue rajnje isprazno, a ini se da moje miljenje dijele i ne i ljudi iz gomile jer iz ne oli o pravaca ujem nervoz an hihot. Guramo se roz gomilu do mjesta na jednome uglu s ojega se prua pogled na cestu i s ojega emo dobro vidjeti paradu. ini mi se da je Zari strahovito problijedjela , pa je pitam je li dobro, a ona mi odgovara da je sve u redu. Perzijanac sam, n i ada ne vjerujem ada mi net o ae da je sve u redu jer potjeem iz naroda oji se ponajprije oslanja na intuiciju. Nevolju smo u stanju namirisati, osjetiti i o

usiti s udaljenosti od vie stotina ilometara, a zabrinutost nam je poput uvjetov anog refle sa oji smo ste li roz povijest prepunu zvjerstava i nemilosrdnih vl adara. Zato ne vjerujem Zari, ali pretpostavljam da je uznemirena zbog s oroga s uoavanja sa ahom, ovje om oji je odgovoran za smrt njezina zaruni a. U e anju nam protjee itava vjenost. Hladno je i te o mi je stajati na mjestu. ujem a o se jedan ovje ispod glasa ali eni: Kad e ve jednom taj urvin sin, pa da se svi lijepo odemo ui ugrijati?. Pogledavam Zari i u tom trenut u shvatim da pod adorom neto dri u ru ama. to ti je to? pitam upirui prstom. Torbica, ae. Ahmed se o ree i pita: to je bilo?. Nita. Sve je u redu. Gleda me s istom nevjericom ao i ja maloprije Zari. to je bilo? pita Fahima. Ahmed odmahuje glavom. Zato smo uope doli ovamo? pitam Ahmeda. Da budemo sa svojim anelima, odgovara mi roz smijeh. Mogli smo se ba druiti i negdje drugdje. Ahmed se slae, ali sada je asno. Nema nam druge nego e ati i gledati aha a o mae g omili. S drugoga raja ulice do nas odjednom dopire razdragana graja. Stotinja metara dalje od nas pojavljuje se s upina motoci lista u odorama. Evo ih, dolaze, aem Zari. Nevjerojatno je blijeda. Dobro, pa to ti je? pitam jo jedanput. Nita, ljubavi. Sve je u redu. Re la mi je ljubavi. Ne mogu odvojiti pogled od njezi na blijeda, izmuena lica. Motorizirana nam se povor a sve vie pribliava. Zari me grabi za ru u. Volim te, vie nadglasavajui bu u. Rijeima me oito eli umiriti, ali znam da se neto pr ema. Srce mi lupa sve bre i osvrem se o o sebe, ali ne primjeujem nita neuobiajeno. O d poet a povor e do mjesta na ojemu stojimo sada je jo samo ne oli o metara. U tom trenut u namiriem benzin. Brzo svraam pogled prema Zari. Zbacila je ador i u ruci dri mali spremni s benzinom. Izlijeva ga po sebi. to to radi? viem. Palim svijeu za Do tora. Danas je etrdeseti dan ot ada je pogubljen, plae. Volim te! Vrijeme se u tom trenut u usporava i zarobljava nas u uasu trenut a. Zari tri na c estu, pali ibicu i pretvara se u bu tinju. Jurim za njom. Ne, ne, ne! vritim, a moto rizirana se povor a zaustavlja. Tjelohranitelji izvlae oruje, a Zari tri prema ahovu automobilu, no njezinu plamteu figuru ubrzo op oljavaju policijs i motoci li. St aje na mjestu. Zari! Zari! urlam. Zato? Zato? Mu arci iz gomile viu, a ene zapomau: Ja Ali! Ja Ali!Ja Ali!, vapaj oji se esto uje pri ta vim grozotama. Fahima, ujem, oaj ni i jeca, a ja se po uavam probiti roz motoci listi u blo adu do Zari oja vriti i tetura u rug. Do uiju mi dopire i Ahmedovo Ja Ali, Ja Ali!, a Zari se o ree prema ahovu vozilu, no jedan je tjelohranitelj snano udara u trbuh, zbog ega trenutano pada na cestu. Po uava se pridignuti, ali ne moe od boli, pa samo posee u dep i iz njega vadi crvenu ruu. Baca je prema ahovu automob ilu. Zbog prizora sam njezina tijela u plamenu potpuno pomahnitao. Bacam se na n ju i po uavam ugasiti vatru ru ama i nogama, s gorinom uviajui da ujedi plamena ne b ole ni priblino ta o grozno ao ono to mi razdire srce. Zari se ljulja lijevo-desn o, vriti i stenje. Dozivam je: Zari, ljubavi, volim te. to si to uinila? Zato? Zato?. Ahmed s ida aput i baca ga pre o Zarina tijela, a s ploni a nam pris ae i jedan m u arac i lice joj po riva svojom ja nom. Jedan vojni podie pu u prema meni, ali Ah med ustaje i staje pred njega. Vojni ga unda om udara u glavu i Ahmed pada na tlo. Motorizirana parada prolazi po raj nas, a iz daljine dopire sirena hitne po moi.

Volim te, ape Zari i gubi svijest. Potpuno sam izvan sebe. Pro leti urvin sine! s aem na noge i udaram vojni a oji je sruio Ahmeda. Vojni pa da poput hrpe starih ope a, ali odne uda se ve pojavljuje drugi. Lupam ga a om i r uim na oljena. Urlam od o a i oaja, a onda osjetim snaan udarac u potilja . To je p osljednje ega se sjeam. 22.Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran

Popunjavanje praznina Pada no i pod njezinom mi teinom ponor u srcu postaje bezdan. Osjeam se ao da mi j e milijun godina. Pred prozorom moje sobe nalazi se stablo ije gole grane uc aju o sta lo poput prstiju na ru ama sablasti. Znam t o sam i znam da sam ranjen, a li sve mi, osim toga, izmie. Pregledavam svoje tijelo, dio po dio. Koa na ru ama i la tovima i dalje je osjetljiva, ali rebra me vie ne bole. Vjerojatno sam smravio jer su mi prsa i nadla tice neobino tan i, a na potilj u opipavam oveu vrgu. Na mjestu sam na ojemu caruje tuga i jedina je sretna to a Jabu oli a oja se uv ije smijei i ali, ia o u razgovoru s mojim roditeljima mijenja ton. Nemiran sam i treba mi drutvo, ali znam da e mi, a o je pozovem, bolniar a samo dati inje ciju. Od nje e me na ne oli o minuta preplaviti toplina, ali onda u opet zaspati, a ada se probudim, ponovno e me uhvatiti strah i tuga. Odne ud zaujem glasan tresa i zatim nestaje struje. Na on trenut a neprirodne tii ne slijedi priguen mete, a sestre pred mojom sobom vraaju o olinu u prvotno stanje. Ne mogu sam sebi pomoi, tonem u no, sada ad se o olina obojila u boju moje due. K oraci se s hodni a pribliavaju, pa onda opet udaljavaju od praga moje sobe i ni a o ne uspijevam razabrati o emu sestre u hodu govore. No zbr a sva om se undom postaje sve vea, oraci se vraaju do mojih vrata i, obuze t strahom od nepoznatoga, uspravljam se u revetu. Vrata se otvaraju uz tih cvil e i roz njih ulazi starac sa svijeom u ru ama. Plamia se lizne s isi om iz sobe, pa naglo pos oi i odjednom mi se pred oima stvo ri ona. Moja mala Zari, njezino lice pre riveno grimiznim ope linama i usta oja oajni i hvataju zra . U meni se rui itav jedan svijet i ao da mi neto upa duu iz or jena. Vritim na sav glas i ini mi se da ni ada neu prestati. Zatvaram oi, ali ne uspijevam pobjei neumoljivom nizu stranih sjeanja. Bol ju je zacijelo razdirala, ali posljed njim je snagama jurnula prema povorci, a onda ju je vojni udario, pa je unda oborio Ahmeda, a ona mi je posljednjim dahom re la da me voli. Jabu oli a stie do mojega reveta ba u trenut u ada mi posljednja sli a jurne pred oima. Je li mrtva? pitam i Jabu oli a zatvara oi. Urlam iz petnih ila, nastojei izdahnuti i posljednji atom ivota, a Jabu oli a me po uava zagrliti. Osjeam se ao da mi je ne t o izvrnuo ou i izvana je pre rio otrim iglicama. Pris au mi sestre i po uavaju me pri ovati uz revet, ali Jabu oli a ih razmie, pa joj u naruju plaem. Uaren sam od vruih suza, a brada i eljust bole me od jecanja. Ka o? Ka o? viem. Ne znam, ape Jabu oli a. Pro let bio, Boe, viem nepre idno i po uavam rastrgati bolni i ogrta. Zato? vapim. i mi, zato? Jabu oli a rupiem brie lice. Viem, jecam, ridam, ali nita mi ne ublaava bol. Sve me boli. Ustajem s reveta i be sciljno hodam po sobi, oajni i hvatajui dah. Koa mi je pretijesna i u sobi ao da ne ma dovoljno zra a. Jabu oli a otvara prozor i zapuhuje me svjeina, pa sjedam na p od i jecam glave zabijene u dlanove, njiui se naprijed-natrag. Odjednom shvatim da mi s usnice na ogrta aplje rv, a Jabu oli a sjeda do mene. Ugrizao si se za usnicu, zlato, apue. Pazi malo, molim te! Grli me i od bolniar e tra upi. Gdje je Ahmed? pitam do joj plaem na ramenu. U zatvoru, odvraa tiho, pa isputam rata uzdah ola anja, a onda ponovno tonem u oaj. Jo satima ne dolazim sebi. Stiu mi roditelji, ali Jabu oli a ih ljubazno alje na hodni . Zatim zapadam u maglovito tupilo i itavu vjenost zurim pred sebe. Vie ne mogu pla a

ti, nemam vie suza i osjeam se rajnje iscrpljeno. Na pamet mi pada ahova obitelj, pa se pitam jesu li toga dana za veerom priali o Zari. Je li ahov sin pitao oca t o je bila ta ena i zato se zapalila te potrala prema autu? Pitam se i hoe li za dvije tisue godine ne o dvoje, poput Zari i mene, sjesti na sladoled i razgovarati o o nome to je Zari uinila. Hoe li me proglasiti u avicom zato to je nisam zagrlio i iz gorio s njom? Moza mi radi nezaustavljivom brzinom, redaju se misli i lica u be s rajnoj paradi patnje. Jabu oli a mi u jednom trenut u ubrizgava inje ciju, pa padam u san. Budim se i u sobi spazim roditelje a o tiho razgovaraju s Jabu oli om. Sjetim s e Zari i svijet mi se ponovno rui na glavu. Suze mi naviru na oi, a neto se u meni lomi, pa puca, i sve gubi boju, postaje runo i gadno. Ne znam a o u preivjeti dan, ne znam ni to u sa sljedeih pet minuta. Maj a mi oito ita misli jer, im otvorim oi, o a poinje pla ati. Nastojim sam sebi, ini se, strgnuti ru av, ovaj put zubima. Ne osjeam bol, ali po riva mi se na revetu odjednom natapa rvlju. Jabu oli a mi pris ae, dolaze bolniar e, nad mene se nadvijaju upla ana lica mojih roditelja, ali ne ujem nita, samo tu po zujanje. Sanjam poto i Zari a o sjedi na obali pre o puta one na ojoj sjedim ja. Govor i mi da me voli i da je ne bih trebao opla ivati jer je smrt, zapravo, vrlo nali ivotu. Kae mi da se Do tor ne ljuti to sam se zaljubio u njegovu djevoj u i pre l inje me da se ne ljutim na Boga jer je Bog dobar, poten i veli oduan. Podsjea me da nema ivota bez smrti, istine bez lai, svjetlosti bez tame i ae da e uvije biti uz mene, ali ne a je zaboravim i ivim dugo i sretno. Ustajem i po uavam prijei na dru gu obalu, ali oraci me izdaju i ni amo ne vode. Buenje mi je te o ao smrt. Dr. Sana, ta o je prezime mojoj Jabu oli oj, po uava me umiriti. ujem sve to mi govori, ali ne razumijem ni rijei. Jabu oli a te veeri ne o dlazi ui, pa je mu naziva telefonom i ona ga prebacuje na zvuni . Mu arac me ugodni m i toplim glasom pozdravlja i ae mi da mu je ao to sam bolestan te da e me us oro doi posjetiti. Kae mi ne a se drim i ne gubim nadu jer sve e na raju biti u redu. N jegova je ena izvanredna lijenica i nit o se na cijelome svijetu ne bi ta o dobro brinuo za mene. Ne odgovaram mu, pa me na on ne og vremena pozdravlja i pre ida vezu, a ja se ponovno raspadam. Bez Zari mi nema ivota. Kada sljedei put otvorim oi, obuzima me divan osjeaj spo oja. Vjede su mi ta o te e da jedva trepem, a pred oima mi otac govori neto o odmoru na sjeveru Irana gdje na obroncima Alborza imamo vi endicu s pogledom na Kaspijs o jezero. Gotovo sva oeva rodbina ivi na sjeveru Irana i Jabu oli a mi ae da u joj nedostajati ad otputuje mo. ujem sve to mi govore, ali treba mi itava vjenost da bih ih razumio. Stalno govore o budunosti u ojoj u ozdraviti, a ja se pitam a o se iz stanja u ojemu se nalazim it o uope moe izvui. Vrijeme lijei sve rane, govori moj otac Jabu oli oj i gleda mi u umorne oi. Vrijeme je ono to je sva om ovje u najdragocjenije, ali meni vie nita ne znai. Preplavljuje m e iznenadan val tjes obe i niti ne znam da sam se poma nuo sve do ne shvatim da mi je Jabu oli a pris oila, da me dri za ramena i da me neto opet ubolo u ru u. U posjet mi dolazi Jabu oli in mu. Mlad je i pristao, viso i atlets e grae, veli ih crnih oiju, gustih crnih obrva i s br om zbog ojega nali uje mladom Mar u Twa inu. Dr. Sana mi ga predstavlja ao Jahju i on mi sa stolca uz revet stie ru u. V rlo je simpatian i ae mi da mu je ena mnogo priala o meni, pa me poelio osobno upozn ati. Ne znam to bih mu odgovorio. Kae da se on, Azar, i njihova i za ne oli o mjes eci spremaju na odmor i da bih i ja trebao poi s njima. Njeno odmahujem glavom, te tada shvaajui da se dr. Sana zove Azar. Tonem u san do su jo raj mene, a sljedeega se jutra budim shrvan zbog toga to nis am sanjao Zari. Obeala je da e uvije biti uz mene. Da nije sada ovdje, u sobi ? Nedostaje mi, aem naglas, hrapavo i sporo, guei se u suzama. Zato si me ostavila sam u ovome bijednom ivotu? Zato mi nita nisi re la? Kada su mi bile etiri godine, slom io sam pot oljenicu na tri mjesta i nijednom nisam zapla ao. Sada plaem i pla at u sve do mi ne ponestane suza. Mrmljam da mi duguje objanjenje jer, ad se dvoje ljudi voli, onda ne rade ta ve gluposti. Ka o bi joj se, uostalom, svidjelo da je bilo obrnuto? Sigurno joj to uope ne bi bilo po volji jer me u snu pre linjala da ivim dugo i sretno. A a o da to uinim sada, ada me izvor sve sree napustio?

Glasno ridam i, a o se mene pita, ne a me uje cijeli svijet. Nadam se da me vidi i nadam se da joj je ao zbog toga to je uinila. Uspavljujem se suzama, a ada se budim, na stolcu uz moj revet sjedi starac. Gl eda me u oi i ljulja se naprijed-natrag. Ka o si ti dospio ovamo, prijatelju? pitam ga apatom. I ti si ne oga izgubio? Starac se i dalje ljulja, a ripanje stolca gotovo me umiruje. Sino sam pro leo Boga, aem m u. I nije mi sruio rov na glavu. Noas u ga opet pro leti. I sljedee noi. I no na on t ga, pa ta o redom sve do mu moje uvrede ne dojade. Znam da mi je ni ada nee vrat iti, pa u ga natjerati da mene odvede njoj. Povlaim se u sebe i traim neto za to bih se uhvatio, ali um mi ve luta negdje u magli. 23.Ahmedova zvijezda U bolnici provodim puna tri mjeseca. Tije om tog vremena uspijevam se pomiriti s a sudbinom, ali vjera me naputa. Postajem ateist, ba ao i Do tor, i vie ni za to ne rivim Boga jer a o bi bie oje uope ne postoji moglo biti rivo za bilo to. Kat ada poslijepodne eem bolni im hodnicima ili dvoritem, a zbog pogleda na druge bo lesni e i njihovu patnju obuzima me jo vee nezadovoljstvo. Saznajem da sam ravno s mjesta Zarina samoubojstva prebaen u bolnicu. Strunjaci su za manje od tjedan dana ustanovili da mi udarac u potilja nije nanio ozbiljne t ete te da na blagim ope linama po ru ama nisu potrebni ozbiljniji zahvati. Lijeni oji se brinuo za mene vrlo je brzo za ljuio da su moja utnja i povremeni ispadi zapravo psihi e prirode, pa sam prebaen na odjel dr. Sane. Jabu oli a je pa za ljuila da sam odreene dogaaje nesvjesno potisnuo iz pamenja, ce nzurirajui gotovo sve to se dogodilo na on to sam Ahmedu re ao da volim Zari. ivot m i je prije tog dogaaja oito bio jednostavniji, pa sam u tom trenut u zaustavio vri jeme. Zbog temeljitog istraivanja Do torova politi og djelovanja SAVAK je znao da ni Ahm ed, ni Fahima, ni Zari, ni ja nemamo ni a ve veze s njegovom ideolo om s upinom, a ispitivanjem Ahmeda tu su injenicu samo potvrdili. Osim toga, moja i Ahmedova r ea cija na licu mjesta dodatno ih je uvjerila da nismo imali pojma to Zari namjer ava uiniti. Tije om borav a u psihijatrijs oj bolnici saznajem i da su do tor Sana i njezina obitelj sljedbenici bahaizma te da su joj zbog toga u posljednje etiri godine isl ams i fundamentalisti spalili uu, a nepoznati ljudi supruga ne oli o puta nou nap ali i pretu li. ______________________ Monoteisti a religija oja potjee iz Irana i iji pripadnici, bahaije, slijede uenja Bahaullaha. Vjeruju da je Bog jedan i da sve religije potjeu od istoga Boga te st oga priznaju sve ranije monoteisti e objave i njihove poslani e. Jahja je zbog toga upio dva dobermana oji im sada uvaju uu, ali strah je ostao. Dr. Sana ae da sele u Australiju im srede do umente za useljenje jer vie ne moe po dnijeti bol i patnju, a ne eli ni da joj dijete raste u ozraju stalnoga straha i p ani e. Njezini su se roditelji ve odselili iz Irana, a us oro e i sva braa i sestre . Saznajem i to se zbilo sa starcem oji ponavlja mantru. Bio je bogat i ugledan tr govac s bazara, a prije petnaest godina mu je umrla ena, pa je u ui ostao s tri s ina i snahama. Sinovi su se brinuli za posao, pa je stalno bio usamljen i eljan d rutva. Na on ne og vremena oenio se enom dosta mlaom od sebe, oja se vrijedno i oda no brinula za njega, a ne i au da ga je doista i voljela. Dobro se slagala i sa starevim snahama oje su bile otprili e njezine dobi i sve je bilo divno do star ac, prije otprili e godinu dana, nije obolio od arcinoma. Bio je to straan udara c za cijelu obitelj. elei da svi na on njegove smrti dobiju jedna o, starac je promijenio oporu u i svo je bogatstvo u njoj podijelio izmeu sinova i mlade supruge. No, njegova je najsta rijeg sina taj potez silno razbjesnio. Jednoga dana, ad starca nije bilo od ue, najstariji je sin otiao do sobe oeve su pruge i ondje je optuio da je najobinija propalica te da se za njegova oca udala s amo zato da bi se domogla bogatstva. Izbila je esto a svaa, pa su se zbog bu e u s

obi ubrzo nala i druga dva brata. Najstariji je brat divlja i premlatio nesretnu en u i ia o su ga braa, supruga i ogorice nastojali zaustaviti, bilo je pre asno. Nes retnica je preminula prije nego to su policija i hitna pomo stigli na mjesto zloina . Najstariji je sin zavrio u zatvoru na doivotnoj robiji, a starac je onoga trenut a ada je saznao za eninu smrt potpuno izgubio razum. Otada je u psihijatrijs oj bolnici, a i fizi i sve bre propada. Nee jo dugo, tuno mi govori Jabu oli a. U bolnici saznajem i da su Ahmeda pustili iz zatvora. Otac mi ae da nas je SAVAK sve oslobodio optuaba. Ka o to da mene nisu uhitili? pitam ga. Ponajprije zbog tvojega stanja, a zatim i zbog toga to su znali da nema ni a ve vez e s Do torovim a tivnostima. Pa zato su onda u zatvoru zadrali Ahmeda? Samo zato da bi potvrdili ono to su ve iona o znali. Tipino za SAVAK. injenica da je Ahmed na slobodi ispunjava me neopisivom radou. Ot ada sam shvatio d a je Zari mrtva, to je prvi put da se uspijevam nasmijeiti. Gdje je Zari po opana? pitam oca ada napo on s upim hrabrost. Nisu im jo javili, tuno odgovara. Te noi spavam vrlo loe. Vani ii, a ja prvi put razmiljam o Zari u grobu, pod iom, i od te me pomisli prolaze trnci. Sjetim se da mi je re la a o e uvije biti uz m ene, pa rune misli tjeram uspomenom na nae tople zagrljaje. Odjednom se sjetim sna u ojemu Do tor odlazi u umu, a Ahmed i Zari ga slijede. Odveo je Zari, odveo je i Ahmeda, grozniavo ponavljam i ve sljedeeg trenut a, od esto og napada pani e, gotovo padam u bunilo, znojim se i drem. Je li mogue da mi i rodi telji i Jabu oli a lau? Perzijanci esto jedni druge tite od loih vijesti, ao ad je , primjerice, prije ne oli o godina u naem susjedstvu umro jedan sedamdesetogodinj a . Ki mu je u to doba studirala na jednom londons om sveuilitu i obitelj je itavih godinu dana od nje tajila oevu smrt, govorei joj, ad bi nazvala, da je otac na pu tu, u upnji, od roa a i slino. Ne mora ba sada saznati, opravdavali su se. Njega vie nema i njezina ga tuga nee vrati ti, a ona je sada usred semestra i ne bismo je trebali uznemiravati. Sigurno mi lau za Ahmeda. Jo se jedanput prisjeam sna. Zari, Fahima, Ahmed i ja bil i smo na livadi. Do tor je proao po raj nas, proitao Rumijevu pjesmu i uputio se u umu. Zari me poljubila, a zatim zajedno s Ahmedom pola za Do torom. Sad mi je sve jasno. I Ahmed je mrtav! Poinjem pla ati, vi ati i na sav glas zahtijevati da mi pozovu oca. Kad otac napo on stigne u bolnicu, govorim mu ne a mi dovede Ahmedovu maj u jer, a o je Ahmed mrtav, ona je jedina osoba oja to od mene nee moi sa riti. Koa mi je pretijesna za pregolemu bol oju osjeam i najradije bih vrisnuo iz petnih ila i t a o se oslobodio iz aveza vlastita tijela. Otac se une mojim ivotom da Ahmed ni je mrtav. Pod normalnim se o olnostima ni ada ne bi za leo na moj ivot niti mi ita slagao, ali neto mi govori da ovo nisu normalne o olnosti. Moda je rije o lai iz dun osti oju, barem prema rijeima moje ba e, Bog uvije oprata. A o je iv, zato mi nije doao u posjet? pitam. Zato to moda jo uvije nije sigurno, odgovara mi otac. Ali re ao si mi da smo osloboeni svih optuaba. Pa i jeste. Zato bi onda bilo opasno da mi doe u posjet? Sav usplahiren, otac ne zna to bi mi odgovorio. Ponovno zahtijevam da mi dovede A hmedovu maj u, a otac razmjenjuje zna ovite poglede s dr. Sanom. Zatim ustaju i izlaze na hodni a o bi porazgovarali. Poslije, iste te veeri, nemirno se prevrem po revetu, ada odjednom zaujem Ahmeda a o oponaa svoju ba u: Da je moj mu ovdje, prebio bi vas 'o volove u upusu!. S aem iz reveta i jurim do vrata na ojima stoji. Dugo se grlimo, ba ao moj otac i gospodin Mehrban ada su se ponovno sreli na on osamnaest godina. Moj otac i dr. Sana promatraju nas suz nih oiju, a zatim se o reu i izlaze iz sobe. Ahmed je mrav i izmuen, ao da ga ve dug o nit o nije poteno nahranio. Smravio si, aem. Dosta vjebam u posljednje vrijeme, ae s toplim smije om na licu.

Vjeba? Ah, zna ve a o je! Oito ne eli razgovarati o toj temi, pa ga putam na miru. Re li su ti da me ne smije posjeivati, je li ta o? pitam ga. Inae bi ve bio doao! Nit o mi to ba nije izriito re ao, ali svi su, pogotovo tvoj tata, mislili da je ov a o sigurnije. Nismo osloboeni ba svih optuaba, je li? aem, mislei na SAVAK. Jesmo, jesmo. Ali sa SAVAK-om ni ad ne zna. Ka o to da nit o iz SAVAK-a nije mene ispitao? Znaju da smo bili samo Do torovi prijatelji. Nee nas vie gnjaviti. Odmahujem glavom i ne o vrijeme samo utimo. Jednom smo si ve obeali da neemo pla ati na Do torovu grobu, a sada se na posve drugom mjestu jedva borimo sa suzama. Pi tam ga je li Fahima dobro, a on mi odgovara da jest, pa me ljubi u obraz i ae da je to od nje. Dodaje i da se on, Fahima i svi drugi u uliici dobro brinu za ruin grm oji sam posadio Do toru u ast. Obilaze ga a i ljudi iz udaljenih etvrti i ta je bilj a, ae, postala ne a vrsta posveenog spomeni a. Nae je susjedstvo prepuno sjajnih ljudi, aem. Na on ne oli o minuta pitam Ahmeda jesu li ga ozlijedili u zatvoru i on mi ae da ga nit o nije ni dota nuo. Ne vjerujem mu, ali ne elim previe opati po tome. Kae mi da i on i Fahima jedva e aju da iziem iz bolnice, a onda se dugo gledamo u oi, z najui dobro o emu zapravo elimo priati o Zari. Jedva se suzdravam da ne briznem u pla, a Ahmed me grli bez rijei. Ma, dobro sam, dobro sam, uvjeravam ga. Ka o su njezini roditelji? Mas irani aneo brine se za njih. Priam mu da sam sanjao Zari i a o mi je u snu re la da se Do tor ne ljuti zbog t oga to sam se zaljubio u njegovu djevoj u, aem mu i da mi je re la da e uvije bit i uz mene i da sada stalno imam dojam da doista i jest. Sigurno je, aem mu, i sa da s nama u sobi i zajedno se s nama raduje to smo ponovno zajedno. Re avi to, bri znem u gora pla. Ahmed me tjei i govori da budem ja . Kae mi da ne zna to nam donosi budunosti ali da je Bog mudar i uvije ne a o stvari dovodi na svoje mjesto. Ja mu pa aem da vie ne vjerujem u Boga, a a o ga i ima, morat e mi tota objasniti ada ga dohvatim. Od mahuje glavom i smijei se. Mislim da bi se najradije ugrizao za ou izmeu palca i aiprsta, ali to ipa ne ini. U sobu ulaze moj otac i dr. Sana. Ahmed mora poi. Ali tu je te ne oli o minuta, bunim se. Strpi se, opet emo se druiti ad se vrati ui, ae mi Ahmed. Bit e ao ne ad, moe? dobra, stara vremena! Na rastan u se grlimo suznih oiju, a na on to odlazi, sjedim uz prozor i promatram nebo. Jedna blistava, predivna zvijezda namiguje mi s udaljenosti od vie milijun a ilometara. To je sigurno Ahmed. ivjet e ao ralj, sigurno hoe. Naviru mi uspomene na Zari a o po azuje najveu zvijezdu na nebu i tvrdi da je to upravo moja zvijezda, pa se guim u suzama. Tjedan dana na on toga dr. Sana mi ae da joj je odobreno useljenje u Australiju i da odlaze im prodaju uu. Kae mi i da me za ne oli o dana otputaju iz bolnice. Obea je mi da e mi pisati im se smjesti u Sydneyju, a mi i poslati avions u artu da je posjetim u njezinu sigurnom, novom domu. 24.Boja vremenosti Do se onoga dana, ad me otputaju iz bolnice, vozimo ui, sa sva im me prijeenim m etrom hvata sve vea uznemirenost. Uope ne mogu zamisliti povrata ui i ne znam to m e oe uje. Nadziru li nam uu? Je li susjedima reeno da me se lone, pa je tata zbog toga odluio da se iz bolnice vratimo ta o asno i izbjegnemo bilo a av susret n a ulici? Do s reemo uz plou na ojoj pie Deset metara Sahnaza, prisjeam se dana ad a je Ahmed, radi mjerenja irine ulice, na noge podignuo itavo susjedstvo. Smijeim s e i tata to primjeuje. emu se smije? pita. Niemu, aem i molim ga da uspori da bih to bolje promotrio ulicu. Hvata me nostalgija za prolou i vremenom nevinosti, ada sam zli ovce sretao samo u priama matovitih pri

povjedaa, ada mi je najvei negativac bio Irad sa svojim pohotnim buljenjem u Ahmed ovu sestru i ada sam smrt doivljavao te ao apstra tno stanje nepostojanja oje z ahvaa samo stare i nemone. etvrt mi sada izgleda dru ije, ao da ju je net o za mojega izbivanja premazao boj om vremenosti. Ulica je mranija i ua nego to je pamtim, drvee je golo i beivotno. Velj aa je i hladno je, ao i uvije u Teheranu u to doba godine. Dvorini su zidovi zat rpani nanosima snijega oje je zameo hladan vjetar sa sjevera, a prozori na uama oje gledaju na sjever prepuni su inja. Prisjeam se majinih pria o tome a o su ue o renute prema sjeveru zbog premalo sunca prava rasadita bacila i usnice mi se j o jedanput razvlae u osmijeh, no ne zadugo jer pred oima mi izranja Zarina ua. Zagr obno mrana i bez trun e ivota razdire mi srce neizdrivom boli. Pomisao na susjedstv o bez Zari sasvim mi je nepodnoljiva. Dolazimo i do ruina grma. Viso je, ali gran e su mu gole, ao to to zimi obino jest. Stiemo pred uu i otac se zaustavlja uz glasno ripanje onica. Otvaraju se dvorina v rata i roz njih na ulicu tri moja maj a. Onoga trenut a ada izlazim iz auta bac a mi se o o vrata. Grli me, ljubi, plae i ae da me ni ada vie nee pustiti od sebe. Grlo mi se stee, ali suspreem suze. Zastajem na dvorinim vratima i gledam prema ro vu. Gdje je Ahmed? pitam. Vidim da maj a i otac razmjenjuju jedan brz, ali zna ovit pogled i to me ispuni zebnjom. Uzrujanim se po retom hvatam za ru ave. to se pa sada dogodilo? to je s Ahmedom? Neto mu se jamano dogodilo jer nema anse da me inae ne bi doe ao. Ulazim u dvorite i istoga me trenut a u prsa, glavu i ostale dijelove tijela pogaa mnotvo ledenih gruda. Dr' ga, dr' ga! viu dva moma a glasa i na to moja maj a pali svjetlo u dvoritu, pa spa im a o prema meni jure Ahmed i Irad. Obaraju me na snijegom pre riveno tlo. Maj a se smije i vie: Pazite, de i, pazite! Jo je slab, nemojte da neto slomi!. Ma, pusti ih, ae tata. Ne a se zabavljaju! Ahmed i Irad uope ih, naravno, ne uju. O reu me i toboe tu u, trpaju mi snijeg pod a put i na lice, a ja sam presretan. Grlim ih, ljubim i uope se ne branim. U susjednim se uama pale svjetla i ulica odjednom oivljava. Dobro doao ui! dovi uje mi pre o zida Ahmedov tata, a u pozadini ujem molitvu Ahmedo ve maj e. S druge mi strane jedan susjed dobacuje: Ba si nam nedostajao, pa se o reem i vidim da su bal oni i prozori prepuni ljudi, da mi svi mau, pozdravljaju me i ele mi dobrodolicu. Dobro se naspavaj noas, ae jedan. Hvala Bogu to si nam se vratio! Sutra tono u devet da si se nacrtao na ulici jer igramo nogomet, dovi uje mi jedan djea . Svima im odmahujem, odzdravljam i imam glavom, a onda ulazim u uu. Ahmed i Irad toli o su ozareni da bih ih najradije jo jednom snano izgrlio. Sjedamo s ocem za s tol, a maj a iz uhinje donosi aj i olae. Osvrem se i ogledavam, ne vjerujui da sam doista opet od ue. Na crno-bijeli televizor i dalje stoji tono nasuprot ulazu u dnevni borava , tri prastare plave fotelje poput straara o ruuju malenu sofu, a po d je i dalje pre riven starim ermans im sagom . Svijetloplave tapete oje su moji strievi zalijepili prije ne ih pet godina ve su pomalo izblijedjele i trebalo bi ih zamijeniti, a ja se svim silama trudim odagnati pomisao da je plava najdraa Za rina boja. Stojei sat s utezima, oji od pamtivije a ne radi, u utu je raj gole me smee uljne pei, a iza sta lenih se vrata prema dvoritu protee prostrana terasa. S vjetla u dvoritu jo uvije su upaljena, pa dobro vidim houz i stablo masline oje je moj otac tamo posadio ad smo se doselili. Maj a nam donosi aj i ae ne a ga pijemo do je jo vru, ali ne i prevru jer od prevrue ga aja moe dobiti ra jetara. Ahmed potajno njui alicu ne bi li u njoj namirisao trag ove praha od os orue. Tiho se smijuljim. Irad mi govori da je profesor Jazdi otiao u mirovinu i da je sada na ravnateljevo mjesto zasjeo vjerouitelj Gordi. Situacija se u oli zbog toga ja o promijenila jer Gordi je, ini se, vrlo strog ada je rije o disciplini, ia o to nit o nije ni slut

io do je bio obian vjerouitelj. Sva oga jutra postrojava ueni e, pa im na sav glas popuje pre o megafona i tono mogu zamisliti njegovo samodopadno u uri anje. ______________________ Kerman je grad i po rajina u jugoistonom Iranu iz ojih potjeu ne i od najpoznatiji h i najcjenjenijih perzijs ih sagova. Govore mi o novom nastavni u algebre, profesoru Sejdaiju, studentu etvrte godine fizi e na teherans om sveuilitu oji tvrdi da se sve na svijetu moe objasniti pomou matemati ih formula i da su sve za onitosti svemira ugraene u onstru cije egipats ih piramida. Gordiju su ta ve svetogrdne teorije navodno iznimno mrs e. Svi znaju da je Sejdaiju zbog toga u oli odzvonilo, ae Ahmed. Ali tip se ne predaje ta o la o. Prije ne oli o su se tjedana po uali pomiriti uz bocu vot e, ae Irad. Gordi nam je svojedobno odrao vrlo strogo predavanje o tome da je pijenje al ohola tea grijeh i da e svi oni oji ga piju na sudnji dan gorjeti u pa lu. Ka o si saznao za to? pitam i smijem se Gordijevoj bes rajnoj dvolinosti. Sejdaji je re ao Ahmedu, smije se Irad. A onda je Ahmed drugoga dana u oli pred veli im brojem ueni a poeo hvaliti Gordija zbog toga to se odluio izmiriti s Sejdaijem uz ne oli o rep ih zdravica. Pucam od smijeha, a Irad dodaje: Re ao je jo i da smo sv i iz toga izvu li hvalevrijednu pou u, da nema tog nesporazuma oji se e sanjem vot e ne moe rijeiti!. Gordi je izjurio iz razreda ao da ga je net o ispalio iz revolvera, ceri se Ahmed, a Irad mu upada u rije: Navodno je odjurio Sejdaiju i nazvao ga retens im traerom, a ovaj mu je odvratio da je najobiniji licemjer i arlatan.. Zbog prie o jo jednom ols om s andalu u Ahmedovoj reiji glasno se smijem i to mi je prvi put u tri mjeseca da se smijem od srca. Mama nam donosi jo aja i olaa. Moram priznati da mi ola uope ne nedostaje, pogotovo sada ada ujem da je Gordi post ao ravnatelj, aem tiho. Hoe li se vratiti? pita me Irad. Ne moe se vratiti, ubacuje se moj otac. Izostao je s nastave vie od tri mjeseca. Slje dee e godine morati ponovno u etvrti razred. Odjednom shvaam da neu maturirati s Ahmedom i Iradem. Pomisao na jo godinu dana u gi mnaziji bez prijatelja ispunjava me tugom. Ahmed upire prstom u Irada i ae: Daj, molim te, pogledaj ovoga oli i je. Ne mogu vjerovati da jo uvije raste!. Istina, Irad je barem pet centimetara vii nego posljednji put ada sam ga vidio, a nad gornjom mu je usnicom izrastao gust grm paperjastih dla a. Ka vi su ti to br ovi? pitam. Zato ih ne obrije? Tata mi ne da. Kae da sam premlad za brijanje, ae s nelagodom u glasu. Tvrdi da u si unititi ou. Pa, naravno, ali se Ahmed. Struni medicins i asopisi prepuni su lana a o onim bolest od ojih odrasli obolijevaju zato to su se prerano poeli brijati. Svi se smijemo, a i Irad. Mama mi pria to se sve dogaalo u susjedstvu do me nije bilo. Sve sama vjenanja, ae, pa e nam, vjerojatno, us oro posvuda pod nogama puzati djeca. Nema u tome niega l oeg, pravda se, ali te se navi nula na mir i tiinu. Dodaje i da su se susjedi raspitivali za mene i da me svi redom pozdravljaju, a otac ae da e nam u sljedeih ne oli o tjedana u posjet doi strievi i tete jer me i on i ele vidjeti. U tom nizu spominje i Kasravijeve, ali nijednom rijeju nita o Mehrba nima. Zar je gospodin Mehrban jo uvije u zatvoru? Pomiljam i na ono jo stranije, pa shvaam da ipa jo nisam spreman za ta vu vijest. Pijuc am aj. Do tri ujutro razgovaramo o svemu i svaemu, osim o Zari i Do toru. esto usred razg ovora gubim oncentraciju i misli mi vrludaju svuda. Zapravo, ba nita ne dopire do mene. Kao da se ist, umoen u boju vremenosti, o rznuo o moju duu, pa ne mogu nauit i ni saznati vie nita novo, niemu se radovati, nita oe ivati. emu bi me ivot uope mog nauiti ada sam, ini mi se, is usio ba sve. Svi napo on polaze na poina . Irad se pozdravlja i odlazi, a Ahmed i ja se penjemo na posljednji at, do moje sobe. Napo on smo sami. Zurim roz prozor prema rov u i niz obraze mi pote u suze. Ahmed sputa pogled. Ka o je Fahima? pitam ga.

Nedostaje joj. Sutra emo se sastati svi troje. Jedva e am. Hvala Bogu da ste oboje dobro! Istoga se trenut a sjetim da vie ne vjerujem u Boga. Gledamo jedan u drugoga i obojica znamo da prije ili poslije moramo razgovarati o Zari. Ahmed je prvi oji pre ida tiinu: eli li razgovarati o tome ili ne?. Krat o razmiljam, a onda imnem glavom. Jedva joj it o vie via roditelje, zapoinje. Otac joj rano ujutro odlazi od ue i ni s im ne razgovara o njoj, a maj a uope ne izlazi iz ue. Kau da je stalno bolesna i d a je ne oli o puta ve bila u bolnici ot ad... Zastaje, ali na on ne oli o se unda nastavlja. Uglavnom, ve dugo nisam vidio njezinu maj u, ali svi au da izgleda ao da ju je udarila munja i da se od toga dana potpuno promijenila. Kosa joj je, na vodno, potpuno sijeda, lice naborano, a ru e joj se, jadnici, stalno tresu. Sjea s e, naravno, oli o je lijepa i ivahna bila prije, zar ne? Kimam glavom, a Ahmed uzdie i pali cigaretu. I ja pripaljujem, ia o mi i ovog put a na pamet pada oev prije oran pogled oji boli vie od tisuu vruih pljusa a. No, vie ga se ne bojim. Ne smiju nositi crninu, govori mi dalje. Ali, zapravo ni ne moraju jer je u toj ui stalno sve zamraeno. Ne znam samo a o to utjee na Kejvana i a av e zbog toga biti ada odraste, ali ada sam jednoga dana, na putu do ole, po uao porazgovarati s njim, nije mi htio rei ni rijei, osim da su mu re li da ni s im ne pria o Zari nit i o iemu drugome to se dogaa od ue. U misli mi nadiru uspomene na dan ada smo Kejvanu pomagali izgraditi uicu za ps e, pa se prisjeam a o sam prtljao s alatom, a o sam izlio punu au so a na prsa, a o me Ahmed nagovarao da porazgovaram sa Zari i a o sam se osramotio sa Savuuno m. Srce mi umalo ne is ae iz prsa i ini mi se ao da se sve to zbilo prije stotinu godina. Zarina sestrina, Mas irani aneo, ispisala se iz ole i doselila ovamo da bi se brinu la za njezine roditelje i Kejvana, govori Ahmed. Svi au da je to malo smirilo situ aciju i vratilo im razum. Je li Fahima oji put razgovarala s njom? pitam. Ne, odmahuje glavom. Fahima ae da bi joj odlaza u tu uu bio pretea . Mislim na trenjino stablo, na crvenu prostir u, na malen houz u Zarinu dvoritu i i z o a mi apne suza. Ahmed mi prebacuje ru u pre o ramena. Jesi li dobro? pita. Jesam. Hoe da razgovor nastavimo drugom prili om? Ne. Nastavi sada. Sigurno? Da. Dobro onda, uzdie dubo o. Mas irani se aneo ne drui ni s im. Kau da se cijeloga dana rine za obitelj, a naveer odlazi u Zarinu sobu i cijelu no ita poeziju. Sigurno joj je u toj sobi strano te o. Na spomen Zarine sobe sjetim se posljednje noi oju smo proveli u njoj, sli e nas etvero na zidu, stolca na ojemu smo sjedili, Zari u mojem zagrljaju, opojnoga m irisa njezine ose. Briem suze. A a o to da se jo ne zna gdje je po opana? pitam. Eto, ta o, bijesno odvraa. Zato to nam pro leta ubrad ne eli rei. Ni ada im nisu izruili... tijelo? Ne, nisu. Slubeno se sve to ni ada nije dogodilo, a Zari ni ada nije ni postojala. Da poludi od bijesa. Jebena ubrad! Rade togod ih je volja i nit o im nita ne moe. Je li umrla u bolnici ili prije? pitam na rubu apata. Ahmed odmahuje glavom. Is reno, nisam siguran. A je li SAVAK bio od njezinih roditelja? Mislim da nije, ali t o zna? Kao to re oh, oni vie ni s im nemaju veze, ni oga ne primaju u goste i rijet o izlaze iz ue. Kad net o spomene Zari, njezin otac, mrg a oja je na Olimpijadi osvojila zlatnu medalju u hrvanju, plae da ti se srce sla ma. Strano je ad ljudi izgube dijete. Vjerojatno nema niega goreg! Zastaje i gleda me.

Oprosti, ae. Nisam ta o mislio. Odmahujem glavom jer ispri a zbilja nije potrebna. Je li njezinim roditeljima uope it o ita javio o njoj? Mislim da nije. Do sam bio u zatvoru, uo sam da je jo ne o vrijeme bila iva, ali po zatvoru olaju sva oja e glasine, pa se na to ne bih oslanjao. Ponovno briem suze. Net o bi mi trebao izvui no oji me bode u srce, ili ga gurnuti dublje i s ratiti mi mu e. Koli o si dugo bio u zatvoru? pitam. Nisam dugo, ae neobino neusiljeno, ao da sve zajedno uope nije bilo strano. to su ti uinili? Uobiajen program, ae i pomalo se prazno, beivotno nasmije. U oima mu vidim da ne govori istinu, pa ga bez rijei, ali uporno promatram, pogled om mu po azujui da se ovog puta nee izvui. Ma, drali su me samo na informativnim razgovorima, objanjava u nelagodi, slijeui ramen ima. Izgleda napeto, udno, neobino. Ni ada mi dosada nije ta o izgledao. Kunem ti s e, nisu mi uinili nita to ve nisi uo, nastavlja. Malo te zviznu, malo odalame, malo se deru na tebe i to je to. Zna ve, uobiajen program o ojemu su nam ve sto puta priali. Ne obaram pogled, pa napo on shvaa da neu odustati, sputa ramena i iznosi podrobnos ti. Kae da su mu prvi dani bili najgori jer nije znao to je sa mnom i sa Zari i je li Fahima ta oer u zatvoru. SAVAK-ovi su istraitelji isprva bili pristojni jer su ga htjeli navesti na to da im govori o Zari. Ponaali su se prema njemu ao prema samo jo jednom zbunjenom lincu, ali ada je otro zanije ao bilo a vu povezanost s omunistima, zabranjenom stran om Tudeh i bilo ojom drugom politi om s upinom , i njihov se ton promijenio. Zaprijetili su mu da e ga istui, muiti, pa a i ubiti. Jedne su ga noi probudili i izvu li iz elije te ga odveli u zamraenu prostoriju. On dje su mu zavezali ru e na lea, pre o oiju mu stavili povez i posjeli ga u udobnu fotelju. Zatim su ga jednostavno ostavili i sljedea se dva-tri sata nije dogaalo b a nita osim povremenog doaptavanja dvojice straara. Ka o je vrijeme odmicalo, postajao je sve uzrujaniji, a to bi razdoblja tiine traj ala dulje, vie bi se bojao onoga to slijedi. Onda mu je, bez i a vog nagovjetaja, n et o odjednom razma nuo oljena i svom ga snagom opalio u meunoje. Od boli se isto ga trenut a ispovraao, a onda se ne o vrijeme opet nita nije dogaalo. Upravo ad se malo pribrao, net o ga je poeo bievati dugom, debelom icom. Vris ao je i pla ao na sav glas, ali to su njegovi jauci bili glasniji, to su ga muitelji jae udarali. Bi li su toli o o rutni da je i zatvorenih oiju znao a o mu se po leima, ramenima, l icu i vratu stvaraju bolne masnice, i na raju se pod udarcima i onesvijestio. Kada su ga vratili u eliju, ondje ga je doe ao jo jedan zatvoreni , mladi po imenu De vad, ojega su divlja i pretu li prije otprili e dva tjedna. Devadu su bile dvades et tri ili dvadeset etiri godine, bio je viso , ja , prilino zgodan i odmah je Ahm edu ispriao sve o sebi. Bio je lan omunisti e partije i student prava na teherans om sveuilitu, a odao ga je prijatelj oji je na mu ama u zatvoru izdahnuo. Uhien je zbog plja e ban e oju je s prijateljima organizirao radi financiranja protureims ih a cija, a, ot ad je u zatvoru, ne doputaju mu ni a vu vezu s obitelji, pa vie nije siguran znaju li uope da je iv. Ahmedu je odmah po azao i osa aenu lijevu ru u te mu do posljednje mune pojedinost i opisao a o su mu u samo jednoj noi s nje odsje li sve prste. Druge su mu noi, azao je, u anus gurali sve dulje i deblje predmete, sve do se nije onesvijestio od boli. Zbog silne je ogorenosti i bijesa na SAVAK govorio toli o da mu Ahmed nije stigao rei gotovo nita osim svojega imena. Svi su ti gadovi najobiniji zapadnja i slugani, govorio je. Nita im ne vjeruj i ne daj da te iim dre u aci! Ahmeda su sva e noi premlaivali, sva i put sve jae i bolnije. Ne pada im ni na raj pameti istraiti zloin za oji te optuuju, govori mi puei. Zanim h samo priznanje i uinit e togod treba da bi ga dobili. Ne oli o su mi se puta prij etili da e mi odrezati sve prste na nogama i ru ama, i to jedan po jedan, a uputi li su me i na Devada, da ga pitam oli o to boli. Devad mi na to pitanje nije nita odgovorio. Samo se o renuo na drugu stranu i poeo ridati. Devad bi na on sva og premlaivanja Ahmedu vidao rane i usput mu priao o svojim vizi jama budunosti oje su se beziznimno sastojale od oruane pobune protiv ahova reima.

Jedne mu je noi ta o predloio da meusobno poveu svoje s upine. U ovoj se zemlji revolucija moe podignuti jedino a o svi ujedinimo snage, objasnio je. Vlasti su stvorile ta vu limu nepovjerenja da revolucionarne s upine djeluju samo u meusobno izoliranim elijama jer je njih mnogo la e organizirati. Ia o pri u druivanju s upina uvije postoji opasnost da e u priu uvesti i ne oga t o e te odati, jasno mi je da ti dolazi iz dobro organizirane i izvrsno uvjebane s upine jer ni ada ne govori o svojim drugovima. Ahmed se na to nasmijao i odmahnuo glavom, a Devad ga je poeo zapit ivati t o je, iz oje s upine potjee i je li ova pro leta slugans a ubrad zatvorila jo oga od njeg ovih suboraca. Ahmed mu je poeo priati o Do toru, Zari i meni. Ispriao mu je sve o naem druenju pod trenjinim stablom, o Kejvanovu roendanu i spavanju na rovu. Re ao mu je da je zaljubljen u Fahimu, da sam mu ja najbolji prijatelj i da je Zari mo ja prva i jedina ljubav. Kad mu je re ao to se dogodilo Zari, Devad se raspla ao t e na sav glas poeo pro linjati aha i njegovu stranu, po varenu obitelj. Ono to je Ahmeda najvie brinulo bilo je da e Fahimu roditelji prisiliti da se uda z a negdanjega prosca do je on u zatvoru. Zapravo, nit o ni ne zna je li uope iv. Dev adu je re ao i da mu se srce slama sva i put ad se sjeti a o sam onoga dana na paradi potrao za Zari, lica izobliena od uasa i nevjerice. Ta ve te stvari jednostavno moraju ubiti u pojam i slomiti ti srce, zajecao je Deva d. Ta o mlad ovje , a ta o straan prizor! To jednostavno nije pravedno! Ahmed mu je re ao da mu sva i put ad se sjeti sretnih dana pod trenjinim stablom doe da lupa glavom o zid. Bilo nam je ta o divno, a sve se sruilo ada su uhitili Do tora. Svih tih dana do je priao s Devadom nit o ga nije odvodio na muenje. Povremeno bi odvodili Devada, ali brzo bi ga vraali, bez i a vih vidljivih zna ova fizi oga muenj a. No, jedne su ga noi odveli zauvije . Vie ga ni ada nije vidio i dugo je oajavao jer je mislio da su mu jedinog prijatelja u tom zatvors om pa lu, jednostavno sm a nuli. Te ne oli o dana prije nego to e ga pustiti iz zatvora Ahmed je saznao da je Devad bio SAVAK-ov agent. Zadata mu je bio zadobiti Ahmedovo povjerenje i ra zot riti njegove suborce. esto to rade, pogotovo ljudima oji su prvi put u zatvoru, objanjava mi. Ka o sam mog ao znati? Djelovao mi je potpuno is reno. Kae mi i da ga sam borava u zatvoru nije ubijao toli o oli o proturjene vijesti oje je dobivao o Zari, Fahimi i meni. Najprije su mu re li da sam ja sma nut, a Zari mrtva. Onda su mu re li da je Zari preivjela spaljivanje, na ispitivanju pr iznala da pripada harab arima, a onda umrla tije om muenja. Re li su mu i da je F ahima u zatvoru te da je upravo u tom trenut u u po rajnjoj prostoriji siluju. P rijetili su da e je i dalje silovati, sve do Ahmed ne prizna sve svoje zloine. Htio sam se ubiti, mrmlja. I ubio bih se da sam znao a o! Ve se razdanjuje ada izlazimo na rov. Pre riven je tan im slojem leda, pa hodam o rajnje oprezno, prisjeajui se majinih upozorenja o stotinama ljudi oji sva e go dine poginu pri padu s rova. Bacam pogled prema Zarinoj sobi i na prsa mi se rui cijela planina. Zastori su navueni, ali svjetlo ve gori i vidim da se net o u sob i pomie. Zari, apnem do mi srce zastaje. Ahmed mi stavlja ru u na rame. ao mi je, ae, ali to je Mas irani aneo. Vjerojatno se moli. Zbog jutarnje se studeni ajem to se nisam bolje obu ao, ali ostajem na rovu i p romatram zoru. Ulica u nonoj tiini jo uvije spava, ali tu i tamo zatreperi a vo s vjetlo, zauje se pla novoroeneta i ripanje vrata. etvrt se pomalo budi. Ni ada prije nisam obraao pozornost na te zvu ove, aem Ahmedu. Ni ja. A a o si sada? pitam ga. K'o grom, sada ada sam opet s tobom i Fahimom. A o ona ubrad misli da me moe slomi ti s ne oli o modrica, ne a me lijepo poljube u dupe! Gleda li jo u zvijezde? podiem pogled prema nebu. Naravno. Tvoja je jo uvije najvea, Ahmede. ivjet e ao ralj, s Fahimom ao prelijepom raljic om u dvorcu, uzdiem, a Ahmed sputa glavu. Samo zahvaljujui naem prijateljstvu nisam po tpuno izgubio razum. Brat si mi, Ahmede, brat, drug i prijatelj do raja ivota!

Tapa me po leima i smijei se bez rijei, ali po raznjeenom mu izrazu na licu vidim da je dubo o dirnut. Kraji om o a spazim da Mas irani aneo izlazi u Zarino dvorite, pa na ulicu prema pe arnici. Pola je po svjee lavae, ba ao ne ada Zari, i hoda neobino brzo, ta o brzo d a je to prva stvar oju primjeujem. Zari mi je znala govoriti da je Mas irani aneo jedna od najmirnijih i najodmjerenijih osoba na svijetu, pa se sada pitam zato o djednom juri ao da je net o goni. Gledam je i oi mi se pune suzama. Ahmed me poz iva da se vratimo u sobu, ali odbijam, pa ostaje uz mene i ru om trlja potilja . Zbilja mi je ao, ae. ivot bi nam u ovoj dobi trebao biti la i. Znam. Obeaj mi da e uiniti sve to moe da preboli prolost, ae i, do imam glavom, pru demo to i zapeatiti, govori i gleda me ravno u oi. Ru ujemo se i to me podsjea na no prije Do torova sprovoda, ada smo jedan drugome obeali da sutradan neemo pla ati. Bojim se, meutim, da ovaj put neu odrati obeanje. Mas irani se aneo s istonog raja ulice vraa prema Zarinu dvoritu. Bur a joj me ano vijori u hodu, pa se sjetim Gordija i njegovih teorija po ojima se nepo rivene en e pretvaraju u predmet mu e spolne udnje. Sjetim se i Irada oji se u Soraju zaljub io ia o joj ni ada nije vidio lice. Je li Irad i dalje...? pitam. Potpuno je oaran njome, smijei se Ahmed, pa se smijeim i ja. Mas irani aneo ulazi u dvorite, zatvara vrata, podie pogled, pa spazi mene i Ahmeda na rovu. Naglo zastaje, ao da je odjednom naletjela na nevidljivi zid, a onda se prene i roz dvorite jurne u uu. Vjerojatno ju je o iralo to si tu, ae mi Ahmed. Mora znati da su se silno brinuli zbo tebe. Otii emo do njih prvom prili om. 25.Zarobljeno u dui Nisam spavao vie od dvadeset etiri sata. Ahmed i ja sputa mo se u prizemlje i doru u jemo s mojim roditeljima. Maj a nam stalno u tanjur trpa hranu jer momci u naim g odinama moraju dobro jesti da bi se razvili u snane mu arce. Ahmed mi savjetuje d a je posluam jer, a o to ne uinim, dobit u motorno ulje i onjs u mo rau. Smijeim se. Tata se sprema n a posao, ali ae da e se vratiti ranije nego inae i sve nas izvesti van na veeru. Poa stit e nas elo ebabom, ranjiem od mljevene junetine s lu om i domaim perzijs im zains im biljem ili ranjiem od bifte a na basmati rii, pomijeanoj s maslacem, u usnom per zijs om zains om bilj om soma i peenim rajicama. Zbilja mi se ne ide ni amo, tata, aem mu i on ima glavom. Kae da razumije, ali mis lim da je iznenaen mojom izravnou. Poslije doru a Ahmed i ja izlazimo na ulicu i o o nas se s upljaju susjedi oji m e ele pozdraviti, a ja im zahvaljujem to su sino ostali budni ta o dugo da bi me doe ali. Mu arci me grle i stiu mi ru u. Izgleda odlino, ba odlino, ae jedan susjed. Ma, izgleda fantastino, upada drugi. Malo mraviji nego prije, ali to je razumljivo. Jest, mrav je, ali mama e ga fino uhraniti do trepne o om, ae Ahmedova maj a do me grli i ljubi u obraze. Silno si mi nedostajao, ae suznih oiju. Sva oga sam se dana m olila da nam se sretno vrati. Da samo zna roz to ti je sve prola maj a do te nije bilo. Izgledala je poput izgubljene due, ali ta o ti je to. Maj a bez djeteta je poput vene bez rvi. Onda me privija i ape mi u uho: Da samo vidi Zarinu maj u! Kao d uh je. Sirota ena!. Ne oli o metara dalje od nas stoji Ahmedova ba a oja mi izgleda ao da je u pos ljednjih ne oli o mjeseci ostarjela dvadeset godina. Ahmed mi ape da joj je sve go re, i psihi i i fizi i. I moj je mu jednom ta o dugo izbivao, govori mi ba a. Trideset ili etrdeset godina ga nije bilo. Mislila sam da ga vie ni ada neu vidjeti, ali onda se vratio. O ree se A hmedu i pita: Zbilja se vratio, zar ne?. Da, ba o, vratio se, njeno se smijei Ahmed i prebacuje joj ru u pre o ramena. A a o i ne bi? Nema tog mu arca oji se ne bi vratio ta o dobrom omadu ao to si ti. Ba a se opet o ree prema meni i pita me: A gdje ti je ena? Zna li i ona da si se vratio? Kad se moj mu vratio, ja to jo ne o

vrijeme nisam znala. Nije li ta o, Ahmede? o ree se prema unu u. Trebalo mi je dost a da saznam, je li ta o? Ahmed ima glavom. Zbilja mi je dugo trebalo da saznam da se vratio, govori dalje. Zato mi se nije odma h javio? Htio te iznenaditi, podsjea je Ahmed. Pa ljudi i odlaze od ue zato da bi se mogli vr atiti i iznenaditi svoje ene. Inae ne bi odlazili. Pa, da! ae ba a. Zbilja, inae ne bi odlazili, a zatim zastaje i pita: I uspio me izne aditi?. Ahmed se o ree prema meni: Ti se sjea, zar ne? Je li djed uspio iznenaditi ba u?. Grlim ba u i apem joj u uho: Bili ste silno iznenaeni, ba o. Ni ada neu zaboraviti a o ste se razveselili ada ste ga vidjeli!. Ba a se na to sva ozari. I ti bi ta o trebao iznenaditi svoju enu. Sigurno bi joj se svidjelo, pola o ree pr ema Ahmedovoj ui. Da, da, sjeam se. Bila sam ja o iznenaena. Ahmed mi namiguje i ja mu uzvraam. De ima iz ulice neizmjerno je drago to me vide, ia o se ne olicina mladih dri podal je. Ipa sam te iziao iz psihijatrijs e bolnice. No veina mi prilazi, stie mi ru u i pita me igram li i dalje nogomet te elim li malo poslije toga dana odigrati jed nu uta micu s njima. Kaem im da sam preumoran i da uope nisam spavao. Odlazim u posjet Ahmedovima. Njegova nas maj a nudi ajem i olaima i ae da je sanj ala o danu ada e nas opet vidjeti zajedno. Siuna je, mrava ena izduljena lica i blij ede oe, a glas joj je ao u profesionalnog pripovjedaa: topao, ljubazan i prepun povjerenja. Njezine prie uvije imaju ne u pou u ili poru u, a ovog nam puta govo ri o danima ad je Ahmed bio u zatvoru. Kae da su joj bili najgori u ivotu. ivot se potpuno promijeni ada ti net o iupa jedan dio srca, ae. Majinstvo je zbilja blagoslov i pro letstvo. Ahmed saginje glavu. Malo mu je, ini se, neugodno. Ahmedova mi maj a ae da bih trebao posjetiti Zarine roditelje. Toli o su propatil i. Najprije Do tor, a sada i ta divna djevoj a. Ta o mlada, ta o puna ivota. Nevj erojatno to se sve dogodilo toj nesretnoj obitelji. A o ima Boga i pravde, njezin oj e majci valjda barem na nebu biti nado naena sva ta patnja. Brie suze iz oiju i na stavlja: Da, morao bi im otii u posjet. Sada, do si se pozdravljao sa svima na ul ici, vidjela sam da te s terase na rovu gleda Mas irani aneo. Sigurno je prenije la Zarinim roditeljima da si se vratio, pa oni vjerojatno oe uju da e im ovih dana doi u posjet. Da, morali bismo otii do njih, ae i Ahmed i onda dodaje: Vidjela ga je i danas ujutr o, ad se vraala iz pe arnice. Ja o se iznenadila!. Mas iranog je anela toj obitelji poslao sam Bog, ae Ahmedova maj a. Prije nego to je dola i malo ih umirila, bili su slomljeni. Ta je mlada ena pravi aneo, a Boji su put evi zbilja udesni, zar ne? Kimam glavom, ia o u sebi mislim da, a o postoji Bog, zbilja ima udesan nain is az ivanja ljubavi prema Do toru i Zari. Naravno, nita ne moe ispuniti prazninu oja je ostala iza Zari, ae Ahmedova maj a. Ni t o i nita, ali ba nit o i nita ne mogu ti nadomjestiti vlastito dijete. No Mas ira ni se aneo barem brine za njih, a i Kejvan opet ima sestru. Jadan djea ! Uope mi ni je jasno a o su mu objasnili da mu sestre vie nema. Ne mogu ni zamisliti omar o ji mu je zbog toga nastao u glavi, Bog mu pomogao! Samo se nadam da se nee po uati osveivati ada odraste. Zato, hvala Bogu na Mas iranom anelu. Kau da gotovo itavo v rijeme vodi brigu o njemu i da se potpuno posvetila toj obitelji. Ni amo ne izla zi, ni s im se ne drui, samo pomae tim jadnim ljudima da ne a o pretrpe smrt svoj ega djeteta. Bog je blagoslovio! Uto se zauju ba ini oraci, pa, do nam se starica pribliava, Ahmedova maj a tuno o dmahne glavom. Ba a je sva im danom sve gore. Ne i je dan pala niza stube u podrum jer je mislil a da je mu, Bog da mu duu prosti, e a dolje. udo da nije slomila vrat. Stalno joj se priinja da ga vidi. ivot je rata , puno, puno pre rata . Uivajte u sva om dahu jer nit o ne zna to dola

zi na on njega. Vrijeme oje provodimo na ovome svijetu te je treptaj u Bojim oim a, pa valja ivjeti s vjerom u Boga i Njegov sud. Sve ima svoj razlog. Moja je po ojna maj a znala govoriti da nema smisla Bogu postavljati pitanje zato jer Bog ne odgovara, ali tije om ivota usput ti ostavlja zna ove pomou ojih ti objanjava zato su stvari ta ve a ve jesu. Znam zato mi Ahmedova mama sve to govori i najradije bih joj re ao ne a odmah pre stane. I da ne vjerujem u toga njezina oholog Boga ojemu je ispod asti obratiti se ljudima. Ali znam da bih ispao posljednji neotesanac da joj ta vo to aem jer n ema te nevolje ili psihi oga stanja oje bi u Iranu opravdalo suprotstavljanje do mainu. Jo je gore a o ae bilo to uvredljivo o vjeri. U sobu ulazi ba a, ne oli o me se unda promatra, a onda opet pita zna li moja ena da sam se vratio. Ahmed se smijei i ae: Nema on enu, ba o!. Zbilja? ba a e s uenjem u zamagljenim oima. Ja sam mislila da je oenjen djevoj om oj i u ui do njegove. Onom ojoj je djed davao o oladice. Ne, ba o..., po uava je pre inuti Ahmed, ali ba a mu upada u rije. Draga djevoj a, ba mi je simpatina. Oprosti zbog ovoga, ape mi Ahmed. Oito ne zna to se dogodilo. Nema veze, vjerojatno me zamijenila s Do torom. Trebao bi se javiti eni, rei joj da si se vratio, ae mi ba a. Dugo te e ala, ba ao a djeda. Dobro, ba o, javit e joj se, umiruje je Ahmed. Sva e noi plae za njim, nastavlja ba a. Jadna djevoj a, ba sva e noi plae. Ta o je tu U redu je, ba o, napravit emo to. Javit emo joj, strpljivo e Ahmed. Da, bilo bi najbolje da joj javite, ae ba a i pone se gegati prema izlazu iz sobe. J adnica bi zbilja trebala to saznati. Srce ti se lomi ad je uje a o plae. Net o zvoni na ulaznim vratima. Ahmed ustaje i otvara ih, pa roz njih, po raj n jega, projuri Fahima. S ae mi u zagrljaj i stotinu me puta ljubi po cijelome licu . Osjeam da sva dre, a primjeujem i da se oiala te da joj je osa sada posve rat a. Z bog toga izgleda starija nego to jest. to ti se dogodilo s osom? pitam roz smijeh, ali nastojim suspregnuti suze. Ma, nita. Malo sam htjela promijeniti izgled, ae slabano i gleda me vlanih oiju. A t i poprilino smravio! Da, i ja sam htio promijeniti izgled, aem. Smije se i jo me vre grli. Hvala Bogu to si se vratio, hvala dragom Bogu! ponavlja. Ahmedova je maj a pozdravlja i pita za roditelje, a onda odlazi u uhinju da bi se pozabavila ru om. Fahima mi prebacuje ru u pre o ramena i grize se za donju usnicu do joj iz rup nih oiju aplju suze. Brie ih bijelim rupiem. Ahmed i ja stalno smo priali o tebi, ba stalno. Sva oga dana do te nije bilo, ae. St rano si nam nedostajao i jedva smo e ali da se vrati. Cijela je etvrt ula to nam se do godilo, a i moji roditelji i braa. Mama i tata su se is reno zabrinuli za tebe i stalno su se molili da brzo ozdravi i vrati se ui. Pita me a o se sada osjeam, ali prije nego to joj dospijevam odgovoriti, jo mi se jedanput baca u zagrljaj i brine u gora pla. Zajedno emo to preboljeti, ae. Ne znam jo a o, ali hoemo, obeajem ti! Potrajat e, poravit emo se, vidjet e! Ponovni sastana s Ahmedom i Fahimom jednostavno je predivan. Zreliji su nego to ih pamtim i blis i ao brani par. Nema vie Ahmedovih djea ih nestalu a i mladena ih gl upiranja. Sada uz Fahimu sjedi pravi mu arac, samouvjeren, odluan i sa stavom oji govori da je ovo po raj njega, njegova ena. Nestala je i djevoja a razigranost zb og oje je Fahima prije izgledala poput prave tinejder e oja se prvi put zaljubi la. Sada je ena, zrela i spo ojna, posve sigurna u bezuvjetnu na lonost i odanost svojega mu arca. T o zna bismo li Zari i ja i ada postali ta vi da je ostala s n ama. Fahima pria o svojim sjeanjima na taj dan. Onesvijestila se na ploni u ada su Ahme da i mene napali vojnici i na on toga se vie niega ne sjea. Dvije obitelji oje su stajale s nama na ploni u i vidjele sve to se dogodilo za lonile su je od agenata oji su istoga trenut a poeli proeljavati gomilu ne bi li saznali neto vie o troje lud

ih linaca oji su izveli tu glupost. Ti su je ljudi i odvezli ui, pa sve ispriali njezinim roditeljima. Stariji joj je brat isprva poludio ada je uo da je bila s a Zari, Ahmedom i sa mnom. Urlao je i psovao sve do nije uo to nam se dogodilo, a onda je naglo prestao i poeo je grliti, ljubiti i zahvaljivati Bogu to joj se nita nije dogodilo. Na on toga se Fahima razboljela. Nije mogla jesti ni spavati, a prizori s parade jo uvije je progone, pa nerijet o brine u pla, naizgled bez razloga. Roditelji su je htjeli na ne o vrijeme poslati u Engles u, jednoj daljoj roa inji, ali nije htjela poi. Zna to me ubijalo? pita. Ubijalo me to to mi nit o nije govorio to je s vama. Sva oga am dana ila pred zatvor Evin i ve sam mislila da e me jednoga dana samo zatraiti nov ac za meta , a o bih mogla preuzeti vaa tijela. Grize ou izmeu palca i aiprsta i ae da uope nije bila u stanju opla ivati Zari jer nije znala to je s nama. Nisam se mogla poma nuti s mjesta prije nego to se uvjerim da sam sve izgubila, ae i ponovn o brizne u pla Ta o mi nedostaje! Da barem znam zato je to uinila. inilo mi se da je silno zaljubljena u tebe. Nije mi bilo ni na raj pameti da bi mogla uiniti ta vo to!. Govorim im da sam ja trebao naslutiti jer smo Zari i ja ne oli o dana prije toga razgovarali o So ratu i Golesorhiju. Nad sladoledom mi je priala o smrti i samou bojstvu, a ja sam je pre inuo, traei da promijenimo temu ne om ugodnijom. Da sam je samo malo pomnije sluao, moda bih neto bio posumnjao, aem i uzrujano posegn em za ru avima. Ahmed me zgrabi za ru u. Nemoj, proape. Nisi ti nita riv, uvjerava me Fahima. Ni ja ne bih iz samo jednoga razgovora naslut ila to namjerava. Nit o ne bi! Ni ome ni zbog ega to je govorila ni ada ne bi palo na pamet da e uiniti to to je uini a, dodaje Ahmed. Bio je to grom iz vedra neba i ne moe se ni a o, ni a o o rivljivat i za to, gorljivo me uvjerava. Zato je to uinila? pitam zaueno. Re la je da me ja o voli. Ka o to moe uiniti ne om istins i voli? Ne razumijem! To im govorim, ali istina je da i te a o razumijem. Uinila je neto naizgled neobj anjivo, ali vjerojatno joj se to inilo jedinim nainom da se suprotstavi ahu. Odluila je dati ivot za ono u to vjeruje i bila je to njezina crvena rua otpora, njezina ju na a gesta, njezina poru a. ivot je, poruila je svijetu, potpuno bezvrijedan bez sl obode. Poslije ru a pitam a o su se Fahima i Ahmed sreli na on to su njega pustili iz za tvora. Ahmed istoga trenut a prasne u smijeh, a za njim i Fahima. Doao nam je na vrata, ae. I otvorio mu je moj brat. Zatim zastaje i gleda u Ahmeda. On slijee ramenima i ae: Mogu samo rei da mi je ja o drago to nisam morao pre riti zavjet svetom bratstvu bo sa oga pobratimstva!. Fahima se smijei i udara Ahmeda nadlanicom po ramenu. Jadan moj ljubljeni brat, ae. Nisi valjda htio izlemati jadnoga de a? Bogme nije bio ni jadan ni de o ada me ne oli o mjeseci prije toga istu ao, sar as tino e Ahmed. Ma, on je jo dijete, roz smijeh se buni Fahima. Uglavnom, nastavlja Ahmed, taj njezin 'jadni de o' mi se, na svoju veli u sreu, ma nu o s puta pred vratima, ali Fahima je u tom trenut u ve bila izjurila na hodni i poela urlati 'Ahmed! Ahmed!', ao lua inja. E, da si to vidio! Napravila je scenu za pamenje! Svi su susjedi izili iz ua da vide to se zbiva. Ne oli o dana na on toga njegovi su se roditelji sastali s mojima i svima objavil i nae zaru e, dodaje Fahima i trijumfalno mi po azuje prsten. Ne mogu vjerovati da dosada nisam primijetio, aem i grlim ih oboje istodobno. Nismo htjeli slaviti zaru e bez tebe, ae Ahmed. A s vjenanjem bismo htjeli prie ati d o godinjice Zarine smrti. Presretan sam zbog njih. To je prva dobra vijest oju sam uo u posljednjih ne oli o mjeseci. Na putu do Zarine ue zastajemo raj ruina grma oji sam posadio za Do tora. Svi se brinu za njega, ape mi Ahmed. Zbog Do tora, zbog Zari i zbog tebe! Ne smije nam ni ada uvenuti, aem.

Nee, potvruje Ahmed. Stiemo pred Zarinu uu i pred oi mi istoga trenut a jurne itav niz uspomena, poevi s t renut om ada je Fahima prvi put pozvonila na Zarina vrata i ta o zapoela nae pred ivno zajedni o ljeto. Ni ada neu zaboraviti Zarin radostan smijea na tim vratima, a o je zagrlila Fahimu i namignula nam prije nego to ju je uvela u uu i zatvoril a vrata. Srce mi se lomi zbog pomisli da Zari vie ni ada nee otvoriti vrata te ue. Drhtavom ru om pritiem zvonce i otvara mi Zarin otac. Ne oli o me trenuta a samo g leda s neizmjernom tugom u oima, a onda mi prilazi i grli me ta vom silinom da mi gotovo lomi rebra. Dugo me dri u naruju, a ja osjeam da mu se itavo tijelo trese od jecaja. Naposljet u se odmie, pomie se u stranu sa suzama u oima i puta nas u dvorit e. im zatvori vrata, spazim a o nam se po dvoritu nesigurnim ora om pribliava Zarina maj a. I nju je o rznuo ist s bojom vremenosti: namre ao joj je lice i posijedio osu, ba ao to me Ahmed upozorio. Izgleda poput bolesne starice ije je tijelo umo rno i izmueno, a dua slomljena i napaena. Prilazim joj i ona me grli, pa jedno drug ome plaemo u naruju. Nema gore boli od one ada izgubi dijete, odzvanjaju mi u uima majine rijei. Zarina me maj a na on ne oli o trenuta a njeno gura od sebe i zagledava mi se dub o o u suzne oi. Na njezinu milom, ali tugom izmuenom licu prepoznajem tragove Zari ne ljepote. Pre rivene velom boli, tu su one lijepe plave oi, lijepo obli ovana b rada i draesne jagodice. Prstima mi brie suze s lica i ae mi ne a budem hrabar. Premlad si da bi u dui predugo nosio ta vu bol, ae. Divan si moma i ad bi barem zn ao oli o te volim i oli o sam ti zahvalna zbog svega to si uinio za moju ljublje nu Zari. Kimam glavom, prisjeajui se one noi ada je na rovu naila na Zari a o spava u moje m naruju. Mora preboljeti prolost i posvetiti se budunosti, ae gospoa Naderi, pa me grli i doda e: Znam da to moe. Otii iz ove zemlje, ao to si obeao Zari, idi u Ameri u i tamo zavr fa ultet jer samo naobraeni ljudi mogu spasiti ovu zemlju. A do si tamo, sva om Ameri ancu ojega sretne reci to je njihova vlada, svojom nerazumnom potporom jed nome di tatoru, uinila irans im maj ama. Reci im da zvjerstvima nee doi raj sve do ne prestanu naftu plaati rvlju nae djece. Obeaj mi da e to uiniti za slobodu svojeg a naroda. Toli o duguje Zari i Do toru!. Kimam glavom, ia o dubo o sumnjam da u i ada otii a i iz ove ulice. Sva ta naobraz ba bez Zari mi ne znai nita. A i a o da odem u Ameri u, zemlju oja podupire ovje a zbog ojega vie nema mojega anela? Prolazimo raj trenjina stabla i ulazimo u uu. Na putu do dnevnoga borav a primjeu jem da je hodni prepun utija, pa pitam gospou Naderi sele li se to oni. Jo ne o vrijeme ne, ali us oro. I jedva e amo!, odgovara mi. Strano nam je te o i dalj ivjeti u ovoj ui. Pomisao da bi u ui u ojoj je ivjela moja Zari ubrzo mogli ivjeti ne i drugi ljudi vrlo mi je bolna. Dnevna soba potpuno je ista ao i one veeri na on Kejvanove roendans e proslave. S li a Zari i Do tora, ona pred ojom smo se umalo poljubili, i dalje stoji na pol ici. Nastojim svratiti pogled s nje prije nego to briznem u pla. Pod je pre riven jeftinim aans im sagom pre o ojega su razasuti omanji valj ast i jastuci na tur mens im prostir ama za sjedenje, a u utu se pui samovar s ajni o m o o ojega stoji est perzijs ih alica za aj na mjedenom pladnju. Po raj pladnja u redno je sloena hrpica tanjuria i sve to, zajedno s mirisom svjee s uhanoga aja, sob u ini ugodnom i toplom. Zarina nam maj a posluuje aj iz samovara, a gospodin Naderi ut e pui. Kraji om o a vi dim da Mas irani aneo u hodni u ape neto Kejvanu u uho i ve ga sljedeeg trenut a Zarin a maj a poziva u sobu: Doi, zlato, doi pozdraviti goste!. Kejvan mi prilazi i maj a mu ae: Hajde, lijepo pozdravi, duo!. Kejvan me pozdravlja i grli me, s lapajui ruice o o mojega vrata. Privijam ga u na ruje i apem mu da mi je nedostajao, pa i on meni ae da sam ja njemu nedostajao, a o nda se o ree i gleda prema Mas iranom anelu oji u hodni u slae olae na pladanj. Dj ea sjeda do mene, la tom se oslanja na bedro i a om podupire bradu, a ja mu preba

cujem ru u pre o ramena i ne oli o ga puta stiem od dragosti. Zarina se maj a smij ei i ae da je Kejvan bio ja o dobar de o i da je puno pomogao svojoj sestrini Soraj i do je njegova jadna maj a patila zbog boli oju nijedna maj a ni ada ne bi sm jela doivjeti. Kejvan slijee ramenima i smijei se, shvaajui jedino da ga je maj a upr avo pohvalila. A o mene pita, na svijetu nema dragocjenije stvari od djece, ae Zarina maj a. Zatim podie oi prema stropu i moli Boga da ni ada nijednom roditelju na svijetu ne us r ati radost podizanja vlastita djeteta. Najradije bih je pitao zato se moli Bogu oji joj je oduzeo dijete. Zato ga jednos tavno ne boj otira, zanemari? Prisjeam se one veeri ada sam ocu na rovu re ao da je Bog nepravedan jer ni ada ne anjava one oji svojim zvjerstvima unitavaju lju de, pogotovo mlade ljude. Zari je te veeri sjedila s druge strane zida i sluala na s. Bacam pogled prema njezinoj slici i svi mi se miii o o srca steu. Najradije bih vrisnuo, razderao si ou i ta o napravio vie mjesta za bol od oje sav otiem. Gospoa Naderi govori mi o Do torovim roditeljima. Maj a mu je u psihijatrijs oj bolnici. Kau da se ni ada nee oporaviti. Otac mu je p rije ne oli o mjeseci umro, Bog da mu duu prosti. A o mene pita, imao je sree, jer nadivjeti vlastito dijete jednostavno je strano. Nema vee boli, jednostavno nema. P osljednjih ne oli o mjeseci zapravo i nije ivio, samo je disao. U ta vom je stanj u smrt blagoslov, odmahuje glavom i brie suze. U sobu ulazi Mas irani aneo s pladnjem punim olaa. Tiho nas pozdravlja, pa Ahmed, Fahima i ja ustajemo da bismo joj odzdravili. Ru om nam daje zna da sjednemo i grli se s Fahimom uz ne oli o uljudnih rijei. Govori ta o tiho da je jedva ujem. Gospodin Naderi smijei se Mas iranom anelu do sjeda na jastu te ne oli o centim etara udaljen od njega, pa joj neto ape, a ona odmahuje glavom. On na trenuta baca pogled prema meni, a ja se pitam to se to izmeu njih dvoje upravo zbilo. I inae mi je udno to je gospodin Naderi ta o utljiv. Prije je bio priljiv, a s lon fi lozofiranju, a sada samo uti i pui. Dobar je ovje i grubo mu je, pomalo prijetee li ce pomalo u su obu s njenom duom, a sve nevolje roz oje je proao nisu ostavile ni malo traga na njegovu adets om tijelu, pa jo uvije izgleda ao velebni olimpijs i hrva slomljenih uiju, s licem oje je malo previe puta udarilo o strunjau. Moj ota c i on prije su esto znali priati o svojim sports im borbama i protivnicima, a ja sam uvije uivao u Naderijevim zabavnim anegdotama i dubo u, hrapavu glasu ojim ih je prepriavao. Jo prije ne oli o mjeseci bio je bezbrian, veseo i zabavan, a sad a od svega toga nije ostala ni sjena. Zarina nam maj a govori da je njihova draga roa inja, Mas irani aneo, ve dugo ja o prehlaena. Jadnica je izgubila glas i cijele noi alje. Trebala bi otii lijeni u, ae. Ali vi, m i, strano ste tvrdoglavi i mislite da sve moete sami. No, Bog je blagoslovio, ne a je ona nama tu! Nema dana da ne zapalim esfand a o bih od nje odagnala zle duh ove. Ne znam to bismo bez nje! Prema po retima oiju iza rupica na opreni bur e vidim da me Mas irani aneo gleda. Prvi me put vidi izbliza i sigurno je zanimam jer zna da joj se najbolja prijat eljica i sestrina zaljubila u mene. No, izgleda mi prilino uzrujano, a mi se ini da pod bur om dre. Gospodin Naderi opet joj neto ape i ona mu aptom odgovara. Mora da su se ja o zbliili. Moda Mas irani aneo popunjava rupu oja je u njegovu ivo tu nastala na on Zarine smrti. Jadni je oboavao er i bila mu je sredite svemira, sunce oje ga je grijalo danju i mjeseina oja mu je osvjetljavala tamne noi. Kad bi se uveer vratio s posla, Zari bi ga doe ala rairenih ru u i to bi mu bilo dovolj no da zaboravi na sav umor, napor i iscrpljenost. Pet om bi mu popodne, do je s jedio uz houz pod trenjinim stablom, Zari donosila aj, a on bi svima priao a o san ja da e mu njegova i jednoga dana podariti dva unu a. Nauio bih ih hrvati, da nastave obiteljs u tradiciju. Hrvanje je najbolji sport na svijetu! A sada je upravo ono dvoje ljudi za oje se nadao da e mu ostvariti taj san, mrtv o. Moda mu Mas irani aneo jednoga dana podari neto barem priblino onome to bi imao sa Zari. Gospoa Naderi jo jednom ponavlja da je Soraja stup potporanj oji je njihovu obite lj zadrao na o upu. Dragi Boe, ni ada vie nemoj ni ome us ratiti uita podizanja vlastita djeteta! moli s

e jo jedanput. I pro let bio taj avao s Blis og isto a, taj zapadnja i slugan i uboj ica mladei! Svi ut e saginjemo glave, a onda gospodin Naderi uzdie i pripaljuje jo jednu cigare tu. Sav oajan zbog pomisli da bi se net o drugi mogao useliti u njihovu uu, pitam ih: Kamo selite? U Bandar Abas. Osjeam se ao da me net o a om pogodio u trbuh. Bandar Abas lu i je grad u Perzijs om zaljevu, poznat po neizdrivoj vruini i vlazi. Nit o tamo ne eli ivjeti, pa se pria da je grad pun dravnih slubeni a oji su onamo poslani zbog neposluha, u slubu po azni. Zato ba u Bandar Abas? pita Ahmed. Gospoa Naderi i njezin mu razmjenjuju zna ovite poglede, ali nita ne govore. Nit o ni ada ne bi zaboravio Zari ada bi njezina obitelj i dalje ivjela u ovoj etv rti, aem njeno, ia o ljuam od bijesa zbog njihova progonstva. Ahmed odjednom shvaa o emu je rije i neugodno mu je to je uope ita pitao. Ali SAVAK se vara, aem. Nit o je ni ova o nee zaboraviti. Ni nju ni Do tora. Nai ljud i ne zaboravljaju i ni ada ne oprataju! Oi gospodina Naderija pune se suzama, a pogledom prepunim boli netremice me gleda do gasi jednu i odmah pali drugu cigaretu. Volio bih da imam dovoljno hrabrosti da im priam o svojoj i Zarinoj vezi, no ljub av je, dobro znam, privatna stvar, rinja u oju je s rivamo ne smije se otvarati i blago oje u njoj uvamo ni ome se ne po azuje. udno je to. Strastven smo narod, naa je poezija prepuna otvorenih ljubavnih izjava , ali u zbilji smo, ad je rije o po azivanju osjeaja prema suprotnom spolu, vrlo suzdrani. Gospoa Naderi vidjela je Zari u mojem zagrljaju, ali ni ona ni ja ni ada o tome neemo razgovarati, bez obzira na to to mi je Zari bila sredite svijeta i be z obzira na to to u posljednjih ne oli o mjeseci nije proao nijedan trenuta u oj emu nisam tugovao za njom. Ne e nam stvari ostaju zauvije zarobljene u duama. Bacam pogled prema Mas iranom anelu i shvaam da me jo uvije gleda. Vidim da pod ta mnom oprenom ubrzano trepe i njezine me oi neizmjerno podsjeaju na oi mojega anela. Samo to se ove ne smiju ao Zarine. Satima sjedimo u toj sobi i ne govorimo mnogo, no tjei nas to dijelimo istu bol. I prvi put od Do torove smrti napo on tugujemo zajedno.

26.Oi anela

Neobino je toplo za to doba godine i ini se da je proljee stiglo prije nego inae, us red Esfanda ili raja veljae, no maj a me i dalje tjera da se dobro oblaim prije iz las a iz ue. Ova vo se varljivo vrijeme zaas promijeni, ae. Toplo je, a onda odjednom pone padati snijeg. Iznosi i bocu biljnoga napit a iz svojega spremita za lije ove, pa navalju je da popijem dvije liice. To e ti ojaati imunitet oji je posljednjih ne oli o mjese ci oslabio. Ne e se stvari, vidim, ni ada ne mijenjaju. Dobro je to. Svi su uli da sam iziao iz bolnice i svi bi me htjeli vidjeti, pa su se ne a o svi uspjeli i najaviti za raj ovoga tjedna. Maj a je sva u veli om pospremanju. Br ie prainu, mete podove, pere posteljinu i zdvaja nad rasporedom spavanja i jelovni om. Nabraja goste, ali ni ada ih ne broji: Gospodin i gospoda Kasravi, tvoje dvije tete i dva strica, gospoa Mehrban, djed i ba a s tatine strane, oli o god da je to ljudi!. Devetero, ae moj otac. Nemoj brojiti ljude! ljuti se maj a. To donosi nesreu! Zato? pita moj otac i s nevjericom odmahuje glavom. Ne znam zato. Jednostavno donosi nesreu. Zatim se o ree prema meni i ae: Svi te dolaz

vidjeti. Veseli se?. Veselim se, aem, ali zapravo mi nije jasno zato ljudi uvije navaljuju u posjet bol esnicima. Posljednja stvar oju elim ada se loe osjeam gomila je ljudi oja mi gov ori da ba dobro izgledam i da e sve biti u redu. Ve znam da e me usiljen smijeh i na mjeteni osmijesi posve izludjeti. Otac mi je neobino uzrujan i nemiran, pa posvuda prati maj u, ia o joj uope ne pom ae, pa ve vidim da joj oajno ide na ivce. Imamo li dovoljno vot e? pita je barem tri puta. Ipa veeras slavimo, pa e se dosta p iti. Mislim, svi e piti, a i Paa. Zbog posljednje prili e u ojoj sam pio vot u, na dan Do torova sprovoda, itav mi se plan uope ne ini slavljeni i. Da, imamo dovoljno vot e, odgovara mu maj a. Dolazi li Mehrbanova ena? pita je otac. Da, ve sam ti re la da dolazi. Osobno si s njom razgovarala? ____________________________ Posljednji, dvanaesti mjesec perzijs oga alendara, traje od 20. veljae do 19. ili 20. ouj a.

Maj a mu dobacuje prije oran pogled. Re la je da sigurno dolazi ili da e razmisliti? Maj a se naglo o ree prema njemu, ljutito ga gleda i zausti ao da e neto rei, ali o nda odustaje i samo die ru e u zra , neto mrmlja sebi u bradu i odlazi. Ni meni ni je jasno zato je otac ta o silno zabrinut za gospou Mehrban. Dobro onda, ae otac i odlazi prema hladnja u. Idem provjeriti imamo li dovoljno vot e! Tete, strievi, djed i ba a stiu ne oli o minuta prije podneva. Svi me ljube, grle i govore oli o im je drago to sam se vratio ui. Govore mi i da izvrsno izgledam, a da u ubrzo sigurno izgledati jo bolje jer maj a mi je, poznato je, fantastina u harica. Svi mi strievi i tete imaju vie od trideset godina, ali samo je teta Matin udana. Matin je naj rupnija ena u naoj obitelji i najdivnija osoba u cijelom svemiru. Prv i joj je mu poginuo etiri godine na on to su se vjenali, u frontalnom sudaru na hodoau u mauzolej Imama Reze . Teta Matin je na on njegove smrti deset godina bila sama, ali onda se ponovno zaljubila i udala za gospodina Damidija, sredovjenoga vlasni a mlje are iz Mahada, grada na sjeveroisto u Irana. Godinu dana na on vjenanja sazna la je, meutim, da je gospodin Damidi ve oenjen. Najprije je danima i noima pla ala, pr ijetila da e ga ubiti, zahtijevala rastavu, pa ga a i na ne oli o dana izbacila i z ue, ali onda je, na on ne og vremena, za ljuila da bra s bigamistom i nije ta o strana stvar, sve do je on voli, potuje i do joj je vjeran. Posjela je gospodi na Damidija i lijepo mu objasnila da e ga, a o ga i ada uhvati s prvom enom, obrezat i malo-pomalo, sve do ne postane te neto obdareniji eunuh. Svi u obitelji au da je gospodin Damidi najvjerniji mu na svijetu, ali ne zato to nije ens ar, nego zato t o zna da je moja teta vrlo ozbiljna ena s ole cijom vrlo otrih noeva u uhinjs om ormariu. Teta Marjam vrlo je lijepa ena oja vie nali uje Europljan ama nego Iran ama. Kada djed i ba a ne sluaju, braa je zadir uju da je izvanbrano dijete, zaeto za rus e o u pacije sjevernog Irana u Drugome svjets om ratu. Marjam se na to samo smije i od mahuje glavom jer ima odlian smisao za humor. Oduvije sam je zbog toga simpatizir ao. No,teta Marjam vrlo se esto prepire,a at ada i otvoreno _____________________ Imam Reza bio je osmi ijits i imam, a u 9. stoljeu na on mueni e je smrti po opan u M ahadu oji je zbog toga groba postao jedan od najsvetijih irans ih gradova. U Ira nu su hodoaa u Mahad, na grob imama Reze, vrlo uobiajena jer veina stanovnitva po vjer pripada ijits om imamits om islamu. svaa s mojim stricem Mansurom. Dogaa se da mjesecima ne razgovaraju i pod sva u se cijenu izbjegavaju, ia o ive u istoj ulici. Njihove su svae velebne, ni ona ni on ni ada ne uspijevaju dovriti reenicu oju su zapoeli, pa vrlo brzo, zbog nemogunosti sporazumijevanja, pribjegavaju pisanju pis ama. Prije nego to ta pisma poalju onome drugome, itaju ih cijeloj obitelji, a uvij

e ih zapoinju izrazima ljubavi, da bi ve na on ne oli o rijei zapali u ogoreno pred bacivanje zbog svih rtava oje je autor pisma podnio zbog onoga ome alje pismo. Draga sestro, jednom je napisao stric Mansur, navodno ljudima pria da te ne volim, a to je najobinije sranje. Zna da te volim. Uvije sam te volio, ali sada vie neu. Mis lim da nema tog brata, i to na cijelome svijetu, oji je svoju sestru volio ta o ao to sam ja volio tebe. Sjea li se ad su ti izvadili mandule i ada si leala u revetu i pla ala ne a ti net o donese sladoled? T o je trao est ilometara po ii d a ti ga donese? A to je bilo ada si uganula gleanj na putu iz ole? T o te na leima nosio ui? Nije li istina da sva i put ada idem na trnicu svratim do tebe i pita m treba li ti to donijeti? A jesi li ti i ada ita uinila za mene ili za bilo oga d rugoga? Naravno da nisi! Sebina si i vie te ne volim! Marjam mu je odgovorila sljedeim pismom: Dragi brate Mansure, ne voli ti ni oga osim samoga sebe i ti si taj oji je sebian. Cijeli se ivot rtvujem za tebe. Krpam ti, uham, istim, perem sue, ma, mogla bih na pisati cijelu njigu samo nabrajajui to sam sve uinila za tebe! Moda a i dvije njig e! Ni ada ti vie neu nita od toga napraviti jer si sebinja i ne shvaa to znai sestri a ljubav. Ba mi te ao zbog toga. Zbogom zauvije ! Tvoje ime vie ni ada nee prijei pre o mojih usnica, ba ni ad! Zaboravit u da sam i ada imala brata po imenu... a o g od da se zove. Zbogom! Naravno, net o se uvije umijea i Marjam i Mansur se pomire, obeavajui da vie ni ada nee ni spomenuti blesavu svau. to je bilo, bilo je, ae stric Mansur. Ostavimo prolost prolosti, slae se teta Marjam. Samo budala opa po rani oja je ve zacijeljela. T o se ni ada nije posvaao s bratom? Svae su ao sol, u maloj oliini samo dodaju o us ivotu! Ne o se vrijeme ponaaju ao da se ni ada nita nije dogodilo, a onda se opet posvaaj u i ponovno ispod saga izvu u stare probleme. Moja dva strica izgledaju ao da su blizanci, ia o su meu njima dvije godine razl i e. Obojica imaju guste br ove i gustu, crnu osu, viso i su, miiavi i zbog estih su tunjava s neznancima esto gosti policijs e stanice u Nouahru, gradu u ojemu ive. Moj otac ae da su mi strievi sli a i prili a svojega oca i mojega djeda do je b io mlad. Djed je danas tih, mrav ovje oji hoda sa tapom i uvije nosi sivo odijel o. U doba Mosade a bio je revolucionarni a tivist oji je mrzio aha i njegove, a o ae, vazireforme ojima je samo uvrstio svoj poloaj jedinoga autoritarnog glasa u Iranu. Poput mnogih drugih iz svojega narataja, i moj djed strastveno mrzi Bri tance i sva i se put sav zajapuri ada net o spomene Churchilla. Pro leti olonijalist! Indijce je tretirao ao Hitler idove, ae za bivega britans og premijera. Da je mogao, on bi Indijce spalio ao i Hitler idove! Djed je ateist i mrzi sve vjers e institucije. A o mi pronae ijednoga potenog pripadni a bilo ojega sveenstva, ja u ti pronai tvora oji ne smrdi, ae sva i put ad se po rene razgovor o vjeri. Tata se ta vim njegovim primjedbama uvije naglas smije. Hvala Bogu da jedna o mrzi i mule, i popove, i prote, i rabine, i politiare. Bog ne postoji, tiho dobacuje djed sva i put ad se ba a pone moliti. Zar to jo nisi shvatila? Marx je to re ao davno, ali samo smo mu ja i jo ne oli o ljudi povjerov ali. Sva i put ada djed ae neto svetogrdno, ba a potajno grize ou izmeu palca i aiprst a, ali ne ae mu nita. Predobro ga poznaje da bi uope po uala utjecati na njegove st avove. Djed ni ada ne gleda televiziju i ne slua vijesti na radiju. Tata ae da ima zbir u asopisa i novina iz doba Mosade a i da tu zbir u uva ao malo vode na dlanu. Sva oga jutra iz utije raj reveta izvue po jedne novine ili asopis i ita ih od prve do posljednje stranice, ao da su maloprije izili iz tis are. T o zna oli o je ve puta dosada proitao sva i lana . Djed me ljubi u oi, a zatim sjeda u fotelju po raj stojeega sata oji ve godinama n e radi i trai od ba e da mu s uha aj. Mama ae da e ona, pa uri prema uhinji i donos i aj, slat ie i voe. Djed gleda na stojei sat, a ja mu govorim da vrijeme oje taj s at po azuje nije tono. Gleda me, pa baca pogled prema satu, pa opet prema meni, a li nita ne ae. Na on ne oli o se unda te proape sebi u br :

Nije to vrijeme netono, nego dru ije!. Hvala Bogu da si se vratio, hvala Bogu da si dobro, ponavlja ba a i drhteom me ru o m miluje po licu. Djed neto mrmlja sebi u br , ao i sva i put ada ba a spominje Boga, a otac i st rievi se smijulje. Djed se tada jo jednom o ree i gleda po varen stojei sat. U sreditu sam pozornosti i to mi se ne svia. Svima u oima vidim da ih je moja rh a pojava rastuila, ali nit o mi to ne eli priznati, pa ad god im uhvatim pogled, n astoje se nasmijati i izgledati sretno. Jedino teta Matin o ree glavu od mene da joj na licu ne bih opazio suze. Nismo jo sr nuli ni prvi gutljaj aja, ad se s vrata oglasi zvonce, pa u dvorite ul aze gospodin i gospoda Kasravi. Gospodin Kasravi na ru ama nosi moju buduu suprug u, Sabnam, svi se drugi gosti o reu prema vratima, pa odjednom nastaje vesela zbr a u ojoj svi govore u isti glas. Ka o ste putovali? Uf, vjerojatno ste umorni! Ma, ta je cesta uasna. Kad bi joj net o dodao oji tra , put ne bi trajao vie od sa t i pol. Moj e nea izgraditi autocestu s etiri tra a oja e povezati Teheran s Nouahrom, na to moj stric Mansur. Mosade je to htio napraviti, ali onda su ga Ameri anci i Britanci zbacili. Da, taj je put naporan, zbilja naporan. Uite, uite, ba smo s uhali aj! Gospodin Kasravi sputa Sabnam i grli me. Ka o si, mome? Zbilja, a o si? pita me. Sva oga sam dana zvao da ujem to je s tobom. Ba mi je drago to si iziao, zbilja drago! Golidan me gleda i odmah brizne u pla. Ta o si smravio, ae. Doi ti malo nama. Preporodit e se na svjeem planins om zra u Svi polazimo za ocem u uu, ali, do prolazimo roz dvorite, odjednom spazim da na s s bal ona susjedne ue promatra Mas irani aneo. Uzmie im shvati da sam je vidio. Na on povrat a u dnevni borava teta Matin sjeda do mene, prebacuje mi ru u pre o ramena i ape: Ka o se osjea, duo?. Ma, dobro je on, buno se ubacujc stric Mansur. Pa, pogledaj ga! Ja je on! Da, ja je, potvruje gospodin Kasravi. Moj je budui zet zbilja vrlo ja . Teta Matin odmjerava mi mravo tijelo i, suspreui suze, odmahuje glavom. Prestani s tim, pre orava je stric Mansur. De o e pomisliti da mu je neto strano. Ma, neemo ni trepnuti, a on e ve bo sati, ae stric Madid. Stric Mansur upada Madidu u rije i ae da mu je silno drago to me otac nauio osnovama bo sa, ali da e me on nauiti neto napredniju varijantu. Svi se smiju, a i moj tata , a Mansur uz veseli smijeh dodaje da u, do budem studirao graevinu u Americi i p lanirao izgradnju moderne autoceste izmeu Teherana i Nouahra, istodobno premlaivati protivni e u ringu ao volove u upusu. Teta Marjam mi ae da me voli i da jedva e a da joj doem u posjet na ebab, riu, svj ee povre, domai jogurt i njezin specijalitet: salatu od rastavaca, soli, papra i m ente. Naravno, sve emo zaliti lahidans im ajem, a ad od ta ve hrane ojaam, moi u lije po igrati tenis. Da, tenis, a ne bo s oji je sport za budale. Ja sam, ae, prepa metan da bih se poveo za njezinom ludom braom i ponosio se time to premlaujem ljude . Kae mi i da zaboravim sve to me otac nauio o bo su i pripremim se za satove tenis a oje e mi ona platiti iz svojega depa. Mama is oritava prili u da ocu dobaci prij e oran pogled, ali tata se pravi da je uope ne vidi. Izbija esto a prepir a tije o m oje teta Marjam uzrujano mae glavom i ustro zamahuje aiprstom. Svi govore u isti tren i nit o ni oga ne slua. Moj ih otac gleda i nita ne govori, a po uzrujanom mu pogledu, oji esto svraa na u lazna vrata, shvaam da nestrpljivo ie uje dolaza gospoe Mehrban. I dalje mi nije ja sno zato. Pogledajte se a o vam izgledaju nosovi, obojici, ae teta Marjam svojoj dvojici br ae. Znate li oli o je mama pla ala ada ste ih slomili? Ba a baca pogled na dvojicu svojih sinova, alosno odmahuje glavom i tiho se moli. Djed isto odmahuje glavom i tiho psuje, zbog ega ba a istoga trenut a grize ou i zmeu aiprsta i palca.

Nema niega loeg u tome to mu arac ima ruan, slomljen nos, ae stric Mansur. Mu arci aju biti lijepi. O, zaboga! uzrujano e teta Marjam. Osim toga, nit o ni ne zna da mi je nos slomljen! Evo, vidi, ao da uope nemam os ti, ae stric Mansur, stavlja prst na vrh nosa i pritie ga. Nosnice mu se spajaju i zbog toga izgleda ao starac, pa se naglas smijem. Svi primjeuju da sam se nasmij ao, pa se smiju i oni, s izrazima ola anja na licu. Maj a iz uhinje donosi jo aja. S vrata se opet oglaava zvonce i u uu ubrzo ulazi gospoa Mehrban. I ona, ao i Zar ina maj a, izgleda mnogo starije nego to je pamtim. Atmosfera se s njezinim dolas om smiruje, a moj je otac vrlo sretan to je vidi, pa se gura pred sve ostale da bi je pozdravio. Ta o mi je drago to si dola, govori joj. Bojao sam se da nee! Ona se pa , ao da ga ne uje, roz guvu probija do mene. Najprije moram vidjeti Pau, ae. Najprije njega! Ka o si, zlato? grli me i ape: Stra nam nedostajao. Sva oga sam se dana molila da nam se brzo vrati. Da je barem Mehr ban tu da te vidi. Ne znam je li mu it o u zatvoru re ao za tebe. Re la bih mu j a, ali ne putaju me njemu. a mi ni ne govore gdje je. Tvoj siroti otac po uao je na sve mogue naine doi do bilo a ve obavijesti, ali nita nam ne ele rei!. Nadam se da e us oro pustiti strica Mehrbana, aem. Gospoa Mehrban me jo jedanput grli. O, Boe, i ja se nadam, apue. Upravo u tom trenut u stiu Ahmed i Fahima. Vidi, vidi, nai budui mladenci, veselo im dovi ne moj otac, a gospodin Kasravi gura se pred sve ostale a o bi ih pozdravio i ponovno se uspostavlja radostan mete u ojemu svi govore u isti mah. Fahima se upoznaje s gostima, svi je redom grle i e le joj dobrodolicu, a stric Madid zahvaljuje joj to se smilovala mom u poput Ahmeda ije mane moe nabrojiti na prste jedne ru e. Zatim broji jednu manu, dvije mane, t ri, etiri i pet, a onda nastavlja s brojenjem, est, sedam, osam i dalje, ali prsti ma iste ru e. Svi se smiju, a stric Madid prebacuje ru u pre o Ahmedova ramena i ae Fahimi da je odabrala jednoga od najboljih ljudi na svijetu. Fahima se smijei i zahvaljuje, pa se grli sa mnom, a ad poemo prema dnevnom borav u, bacam pogled prema rovu i ponovno na bal onu vidim Mas iranog anela. Na on ulas a u uu gospoa Mehrban ae Fahimi a o su imali sree to je Ahmed puten iz z atvora. Znam a o je te o ada te odvoje od osobe oju voli najvie na svijetu. Bog zna da sa m roz to prola. Kada su ga prvi put odveli, oboje smo bili mladi i puni ideala, a budunost nam se inila ao put bez raja. Ali ovog puta je dru ije. Pomalo starimo i oajni i smo potrebni jedno drugome. Iznenaen sam to gospoa Mehrban uspijeva sve to izgovoriti bez ijedne suze. Vrijeme ju je, oito, uinilo vrom. Otac iznosi bocu vot e i ae da je vrijeme za slavlje. Natae po aicu za sve mu arce, podie svoju i nazdravlja: Za povrata mojega sina!. Zatim se o ree prema Ahmedu i Fahimi i dodaje: I za zaru e mojega drugog sina!. Svi nadua ispijamo sadraj aica, a moja maj a zabrinuto odmjera va Ahmeda i mene. Znam da nas smatra premladima za al ohol, ali ni ada ne bi re la nita zbog ega bi nam moglo biti neugodno pred ljudima. Mrtim se od estine vot e i to me opet podsjea na dan ada smo po opali Do tora. Svi se smiju mojoj grimasi, a tata odmah svima jo jedanput puni ae i nazdravlja: Ovu pijemo za Mehrbanov povrata !. Svi opet pijemo na e s. Moja maj a odlazi u uhinju da bi posluila rua , a ostale joj se ene pridruuju a o bi joj pomogle. Tata poziva mamu u hodni i uzrujano je pita nije li prerano za rua , a mama mu, nenavi la da joj se mijea u poslove, dobacuje razdraen pogled i od lazi. Tata podie ru u ao da eli pogledati na sat, shvaa da na ruci nema sat, pa ba ca pogled na po varen sat i neto mrmlja sebi u br . Pitam ga je li sve u redu i on mi ae da jest, ali to samo pojaava moju sumnju. No , ni a o ne mogu odgonetnuti zato je ta o uzrujan, a zbog za njega posve neuobiaje na ponaanja pomiljam da je moda pod ne a vim lije ovima. ali se da je prerano za rua , to u normalnim o olnostima ni ada ne bi uinio, ali gos ti mu odgovaraju da su gladni.

Pa gotovo su dva sata popodne, ae mu stric Madid. Zbilja? tata opet baca pogled na prazno zapee, a onda opet toi vot u u aice i nazdravl a: Za prijateljstvo!. Svi piju, a tata me odmah zatim pita oli o je sati. Pomno mu se zagledavam u oi jer mi doista nije jasno to mu je. Je li iscrpljen? Je li poludio? Ve se napio? Sa mo se nadam da nije bolestan. U tom se trenut u opet oglasi zvonce s dvorinih vra ta i tata mi ae da odem van i otvorim, a onda tri u uhinju i poziva sve ene da na m se pridrue jer je stigao jo jedan gost. Do idem prema dvorinim vratima, o reem se prema Zarinu bal onu i pogledom traim Ma s iranog anela. Bal on je prazan. Otvaram dvorina vrata i ostajem zaprepaten. Preda mnom stoji gospodin Mehrban. S ae i grli me gotovo istom silinom ao i onoga dana Zarin otac. Iz ue se prolama ci a i vris a i svi gosti navaljuju na vrata. Prva do nas stie gospoa Mehrban. Odmiem se, a mu i ena jedno drugome padaju u zagrlja j. Svi izlaze u dvorite i govore u isti mah, osim mojega oca oji ut e promatra pr izor s terase na prvom atu. Oito je znao da gospodin Mehrban danas izlazi iz zat vora i sada vidim da mu je nestao onaj sluen izraz iz oiju. Nije toga svjestan, al i dugo ga promatram. Ne zna ni da se upravo u tom trenut u nadam da u jednoga dan a biti ba poput njega. Do se ostali gosti guraju ne bi li izgrlili gospodina Mehrbana, gospoa Mehrban s jeda na tlo i jeca. Hvala Bogu, hvala Bogu! vie, lupajui se u prsa. Mislila sam da to ni ada neu doe ati! Moja je maj a grli i govori da bi se trebala smijati jer joj je mu napo on na slo bodi i na sigurnom. No, gospoa Mehrban zarobljena je u vrtlogu osjeaja oji se nee ta o brzo smiriti. Gospodin Kasravi grli gospodina Mehrbana i ae mu da je neizmj erno sretan to mu je stari prijatelj zdrav i na sigurnom, a moja ba a ae da bismo trebali zapaliti esfand a o bismo odagnali avla. Djed joj dobacuje prije oran p ogled. Napo on stie i moj otac, pa se dugo grli s najboljim prijateljem. Smiju se i doapt avaju, a gospoa Mehrban i dalje plae na podu. Pola o se ljulja, ru e joj se tresu, obrve trzaju, a vlane usnice tresu. Bacam pogled prema rovu i vidim da je Mas irani aneo opet na bal onu. Zna li to s e dogaa? Plae li i ona? im shvati da sam je opet spazio, povlai se u sjenu. Ulazimo u dnevni borava . Ovo mi je najsretniji dan u ivotu, ae moj otac. Moj je najbolji prijatelj ovdje, obi telj mi je ovdje, a ovdje su i moja dva sina, po azuje Ahmeda i mene. Natae nam jo vot e i svi pijemo u ast Mehrbanova povrat a. Sam Mehrban brzo ispija pie, ru avom aputa brie gust br , a onda gleda svoju enu, grizui usnicu da bi suspr egnuo suze. Sve ene poinju pla ati, a mu arci pristojno o reu glave. ujem a o djed ap neto o tome a o su za sve to rivi Britanci. Gospoa Mehrban ne s ida pogled s mua, ape molitve i brie suze. Moj otac pre ida tiinu i pita Mehrbana a o je. On odmahuje glavom i tiho govori da je dobro, ali onda brizne u gora pla. Znam te jecaje: sjeam ih se iz svojih bolni ih dana. Jecaj je t o slomljena srca i unitena duha, jecaj boli oja je preveli a da bi se mogla opis ati bilo ojim drugim jezi om osim jezi a suza. U tom trenut u silno elim jo jedno pie. esto ujed vot e vie mi ne smeta i godi mi tupilo oje donosi sa sobom, ba ao i one noi na on to smo po opali Do tora. Ahmed je, ini se, dubo o dirnut svime to se odvilo u naoj maloj ui. Vidim da je zad ivljen gospodinom Mehrbanom i drago mi je to su se napo on upoznali. Sigurno e, a o dvojica mu araca oja su nepravedno zavrila u zatvoru, imati o emu priati. Zato su te ovog puta odveli? pita gospoa Mehrban, glasom priguenim od suza. To ti ni ada ne au, odgovara joj mu. Moje tete sjede jedna do druge nedale o od gospoe Mehrban, dre se za ru e, a niz o braze im se cijede suze. Moji strievi pue i ute, to je za njih vrlo neobino. Moja bud ua supruga sjedi majci u rilu i igra se s lut om, pa se pitam hoe li se sjeati tog a dana ada odraste. Gospodin Kasravi sjedi na podu do mojega oca i sigurno bi n ajradije re ao neto o Kadarima i njihovim zaostalim obiajima, no zna da sada nije p ravo vrijeme za to i da trenuta pripada Mehrbanovima. Na on ru a opet pijemo, pa veeramo i onda opet pijemo. Potpuno sam pijan, ba ao i svi drugi mu arci u ui. Gospoa Mehrban sjedi do mua i, ia o je javno izmjenjivanje

njenosti u naoj ulturi potpuno neprihvatljivo, gospodin Mehrban joj prebacuje ru u pre o ramena i vrsto je privija u zagrljaj. Uope se ne sjeam ada su Fahima i Ahmed otili ui, a ne sjeam se ni a o sam ni ada otiao na spavanje. Budim se na madracu u dnevnom borav u i jedino se sjeam neobinog sna oji mi se upravo odvio pred oima. Sanjao sam stabla narana u podnoju planine i rije u oja protjee izmeu stabala s juga prema sjeveru. Crni se oblaci nadvijaju nad planinu, a munja iz daljine osvjetljava nebo do prve apljice ie pleu prema zemlji. Obronci planine pre riveni su bijelim, mirisnim pupoljcima cvijeta nara ne oji na tlo padaju poput snijega i zbog njihova je blistavog sjaja gotovo nemo gue zadrati pogled na planini. Odjednom se na strmini pojavljuje ljuds i obris, pa iljim da bih razabrao t o mi se primie, ali odbljesa je pupolja a preja . Prepo znajem te oi Mas iranog anela iza ip aste oprene bijele bur e i vidim a o trepu u ritmu ot ucaja mojega srca. itav me prizor podsjea na sli u tajanstvene ene oju m i je Zari nacrtala po nespretnom opisu oji sam joj izre ao prvi put ad smo bil i nasamo u uhinji. Bijela prili a zastaje ne oli o metara dalje od mene i veli im plavim oima zuri u moje. Odjednom nas zapuhuje snaan vjetar oji latice podie u vijavicu opojnog mirisa. Ma s irani se aneo svim silama nastoji odrati na nogama i ja poseem za njezinom ru om pod bur om, ali vjetar je nosi od mene. Po uavam je uhvatiti, ali nemilosrdna maj a priroda obavija je vihorom i zbacuje joj bur u. Svim se silama trudim da je v idim, ali njezin li nestaje u oluji bijelih latica. Koji udan san! Pitam se zatim zato nam SAVAK ne eli rei gdje je po opana Zari. Ka o bi im odavanje tog podat a moglo natetiti? U grlu mi se stvara vor. Gledam u stojei sat. Kada bih ga barem znao popraviti. 27.Sjen a u sjeni Sjedim u dnevnom borav u i roz prozor zurim u dvorite. Kao i obino, potpuno sam z ao upljen svojim mislima. Do uiju mi dopire tatin glas a o govori mami: Vrijeme leti. Za as e se on oporaviti, vidjet e!. Vrijeme leti ? Ka va glupost. Kao da mi nije dovoljno to to mi tvrde da je vrijem e ono najvrednije u ivotu sva oga ovje a i da vrijeme lijei sve rane, nego sad jo i leti! Ahmed, Irad i drugi momci iz susjedstva itavog su dana u oli. ola mi nimalo ne ned ostaje, ali samoa mi je te a. Re ao sam tati da se sljedee godine ne elim vratiti u olu bez Ahmeda i Irada, to je on odmah prihvatio, pa sada sreuje sve to je potrebno da za ne oli o mjeseci otputujem u Ameri u. Za tebe Iran vie nije siguran, ae. Ni ada ne zna ada bi SAVAK opet mogao otvoriti ta j sluaj zbog ne oga novog zatvoreni a oji bi im re ao neto o Do toru. Pomisao na odlaza iz Irana i borava u zemlji oja je od njega udaljena dvadese ta tisua ilometara nimalo mi se ne svia. Vei dio dana provodim u svojoj sobi na najviem atu ue, gdje u ru ama steem jastu oji mi je postao glavni oslonac, bez obzira leim li, sjedim, ili hodam gore-dolj e po sobi. to ga vre steem, mirniji sam. Kao da me titi od o oline. Kat ada satima sje dim na istome mjestu i buljim u prazno. Ne razmiljam ni o emu, nita ne osjeam i, to j e najgore, ni za to me nije briga. ivot mi je pre rila neumoljiva tiina i do sve o o mene ide dalje, ja stojim na mjestu, opirui se sva oj promjeni. ivim u svojem iv otu, ali ne dotiem ga, ne osjeam ga, a najmanje ga od svega cijenim. S vremena na vrijeme prielj ujem povrata u one dane ada mi se sva a uspomena na prolost inila poput poglavlja iz baj e. Iz dosade at ada otvaram njige, ali ubr zo shvaam da samo zamagljenih oiju zurim u njihove stranice. Nema dugo tome da sam slavljeni i pozdravio preuzimanje uzda vlastita ivota u vlastite ru e, a sada mi se to slavljenje ini besmislenim i glupim. Ne oli o dana na on onoga udnog sna sjetio sam se Zarina crtea na ojemu gledam u djevoj u bez lica pred planinama. Sli u sam pribio na zid, ali sada je na tom mj estu samo rupa od avlia. Pretraujem sve njige na polici i torbu oju mi je otac u pio onoga dana ada sam poao u gimnaziju, no slici ni traga. Pitam maj u je li negdje vidjela crte i ona mi odgovara da nije. Otac mi ae da ni

ada ne bi uzeo nita iz moje sobe a da me prije toga ne pita za doputenje. Pre riv am rupicu na zidu. Kada bi barem net o mogao uiniti isto s rupom u mojem srcu. Nou, ada svi zaspu, pone ad roz prozor gledam u mjesto na ojemu smo Zari i ja znali sjediti. Sjeam se zagrljaja, njezine glave na mojem ramenu i njezinih s lop ljenih oiju. Oi mi se brzo pune suzama i ostajem bez daha, ao da mi se na prsa sp ustio golem teret. Osjeaj je toli o stvaran da od te pri aze uspijevam pobjei jedi no ustajanjem i uzrujanom etnjom na raju oje obino zavravam na terasi gdje s reem pogled sa svega to me podsjea na Zari, ali oi mi ipa bjee prema prozora njezine sob e. Ondje je svjetlo uvije upaljeno i zavjese uvije navuene. Kat ada iza zavjesa vidim sjenu Mas iranog anela. Obrisi su to tijela oje se lanja u molitvi: ru e podie uz ui, naginje se prema naprijed, a zatim sjeda i elo sputa na mohr . Hladno je i dah mi se u dodiru s nonim zra om pretvara u paru, ali bolje mi je vani nego u sobi gdje mi se pone ad ini da me zidovi stiu. Jedne veeri nailazim na otvoren prozor i iz Zarine sobe ujem a o Mas irani aneo re citira ne e stihove. Sjetim se da mi je Zari jednom re la a o je Soraja cijeli Hafizov Divan nauila napamet, pa napinjem ui ne bih li joj bolje uo glas, ali do me ne dopire te priguen apat. Mjesec je na nebu jasan i no je o upana njegovom svjetl ou. Sjene graevina ao da se isprepliu s neim to je zapleteno u sve ostalo i ini mi se da se upravo u tim sjenama rije ispunjenje Zarina obeanja da e uvije biti uz men e. ar o se elim utopiti u toj tami i stopiti se sa sjenama. Traim je u najmranijim uto vima, pomno zurei u sva i pedalj noi i nadajui se da me negdje iz tog mra a gleda i da e nam se oi barem na rat o susresti. Znam da je tu, osjeam to, i znam da bih tr ebao izii iz sobe, ali bojim se da je neu nai. _____________________ Mohr ili turba mala je glinena ploica ojom se ne i ijits i muslimani slue pri dnevn im molitvama te prislanjaju elo uz nju. Mohr ili turba simbolizira zemlju, ili je a napravljen od zemlje iz svetoga grada Karbale u Ira u, posebno vanoga za ijits e muslimane. Jedne druge veeri sjedim uz prozor u sobi i gledam prema Zarinoj terasi, ada se odjednom u sjeni poma ne djeli tame. Srce mi pos oi zbog prizora u ojemu je net o roz tamu jedva primjetno ot lizao s jednoga mjesta na drugo, premjestio se i z atim zastao. No, t ogod to bio, sada se vie ne mie. Umiljam li, ili je net o doista ondje? Jabu oli a mi je jednom re la da postoji bolest zbog oje ljudi halucini raju. Jesam li izgubio razum? Pomno se zagledavam u prili u oja se naas razabire, a naas nestaje u tami, ali ni sam posve siguran ima li ta sjen a doista i a av obris. to dulje zurim u no, to mi se vie ini da ono u to zurim nije nita doli no uo virena tamom. Ustajem i palim svje tlo u sobi, pa sjedam na isto mjesto i pogledom traim obris. Ne vidim nita. a ni s iluete. Blaga je, ali tamna no. Tiho se uljam na terasu i gledam a Zarinoj sobi. Svjetla su ugaena, prozor je otvoren, a zavjese se pod naletima vjetra reu poput ene u ru ama vrsnoga plesaa. Sjedam na zidi izmeu naih dviju ua i prisjeam se a o smo sjedili s njezine strane zida i itali poeziju. Kliznem na njezinu terasu i sjedam, zamilj ajui da je raj mene. Neoe ivano me zapljusne golem val melan olije. Utapam se pol a o i bez snage, te s otrom boli i poplavom suza. Naslanjam glavu uza zid, zatva ram oi i tonem u sebe. Hodam sa Zari uz brdo omeeno izmaglicom. Pod nama su doline obrasle uvelim orovo m, vjetar pue u svim smjerovima, a trava se posluno svija pod njegovim naletima. N ebo je tamnoplavo, bez ugljene tame na ojoj se nou istiu zvijezde ili obli ispun jen predivnim mirisom zbog ojega mi nosnice tuli i uivaju. Je li ovo doista san? Zari je odjevena u bijelu pamunu haljinu, a ja u odijelu. O ree se i gleda me u oi, a ja je desnom ru om primim o o stru a. Polae mi glavu na rame i licem dotie mo je, ja je i ljubim, apem da je volim i da je ni ada vie ne elim od sebe. A o je to s an, ne elim se ni ada probuditi. Zari mi govori da ne sanjam. Odjednom se naemo na njezinoj terasi. Zari sjedi, glavu mi privija na prsa i ru e obavija o o vrata. Ne vidim joj lice. Hladno je, ape. A ti se ba nisi dobro obu ao. Nemoj mi se, duo, prehladiti!

vre se privijam uz nju, a ona me grli jo jae. Ne otvaram oi. Ne elim provjeravati je l sve to stvarnost. Dovoljan mi je njezin glas. Grijat u te svojim tijelom do izlas a sunca, a onda moram poi, ae. Ne elim da ode, plaem. Miluje me po licu, ljubi me u obraze i ae mi da je uvije tu negdje, u blizini. Jedva mi ujnim apatom govori da me voli, ali da je ne smijem vie opla ivati. Ova o je jednostavno moralo biti. Drago joj je to sam joj posjetio roditelje i to sam bi o toli o ja da pred njima nisam zapla ao. Ti si moj aneo, aem joj, ali ona mi ae da anele nit o ne vidi. Nit o ih ne uje i ni t o ih ne osjea. Znai, mora da sanjam Zarin divan glas i njezin topao zagrljaj. Po uavam se o renut i i zagrliti je, ali nemoan sam od teine. Otvaram oi i isprva ne znam gdje sam. Osvrem se i shvaani da sam pod zidom na Zarin oj terasi. Na isto u izlazi sunce, a zbog jutarnje bih se studeni najradije odma h zavu ao u revet. Tada shvatim da sam umotan u de u. De a nije naa, a i siguran sam da iz sobe nisam iziao umotan u bilo to. Bacam pogled prema Zarinoj sobi. Pro zor je zatvoren. Je li me u de u umotao Mas irani aneo ili Ahmed? Ahmed vjerojatn o nije, on bi me i probudio. De a lijepo mirie, po nepoznatom mi ens om parfemu. J e li to Zarina de a? Je li se u nju ne o zamatala da bi se nou ugrijala? Moda me ba ona noas po rila! Po poloaju sunca za ljuujem da je o o est sati ujutro. Bacam pogled prema ulici i o ndje spazim Mas iranog anela. Vraa se iz pe arnice s dvije veli e truce ruha Barba ri . Hoda ja o brzo. Mnogo bre nego to je Zari obiavala. Ulazi u dvorite i za sobom zatvara vrata. im nestaje u ui, slaem de u i ostavljam j e na zidu izmeu naih dviju ua. Odlazim u sobu i uvlaim se u revet, potpuno obuzet snom u ojemu me posjetila Zari. Sumorna mi usamljenost titi duu, pa sam sebi govo rim da sam sino spavao u njezinu zagrljaju, ali a se ni od te bezumne lai ne osjeam bolje. Veer na on toga opet sjedim u sobi i gledam roz prozor, u naruju steui jastu . Tamn a je no zastrta oblacima, pa ne vidim Mjesec, ali u zra u miriem iu. Svuda o o men e vlada tiina, ali jednolino mi zujanje iz nepoznata izvora umiruje duh i miluje ui . Gledam Zarin bal on, pogledom traei siluetu oja je veer prije omadi noi obli oval a u privid nade. __________________________ Kruh Barbari ili nan-e Barbari jedna je vrsta tan e perzijs e lepinje i jedna od najeih vrsta ruha u Iranu. Naziv je dobio po narodu Barbara oji su ivjeli u po raj ini Horasan, a do glavnoga je grada doao i postao popularan u doba dinastije Kadar a. Moda je, a o ne s renem pogled, opet pronaem. Moda se, a o pomnije gledam i oi privi nem na tamu, opet pojavi. I evo je, samo sjen a, samo trag, obris noi. Ne s idam pogled sa sjene i e am da s e poma ne ao sino. Moda je ne bih prestraio ad bih mogao prolebdjeti roz prozor, ali togod jest, sjen a se ne mie. Stoji na mjestu, potpuno nepo retna, i gleda me . Od iznenadnog mi naleta vjetra odjednom zavjese polete u lice, a s druge se st rane djeli tame zatrese i itava no zadrhti. Sada sam siguran da se sjen a poma nula . Ne haluciniram. Jeim se od glave do pete. Jurnem na bal on, ali na njemu ne nalazim nita. Stojim ondje itavu vjenost i ogleda vam se te naposljet u prelazim na Zarinu stranu zidia i sjedam na nae mjesto. Gled am prema njezinoj sobi. Svjetla su upaljena, ali prozor je zatvoren i zavjese na vuene. Gotovo su sva svjetla u ulici ugaena. Gledam na sat: jedanaest i trideset. Iza Zarinih zavjesa Mas irani aneo hoda s jedne strane sobe na drugu. U djeliu joj se unde opazim lice iz profila. Nema bur u, ali prolazi prebrzo da bih je doist a vidio. Silno bih je htio pogledati i vidjeti a o izgleda. ivi u istoj sobi u ojoj je ivjela moja Zari, spava u njezinu revetu, sjedi u istom stolcu u ojemu sam je drao u naruju. Prilazim prozoru i virim roz otvor na zavjesama. Srce mi di vlja i udara, rv navire u glavu, ru e dru, oljena podrhtavaju i oblijeva me hlada n znoj. Mas irani aneo sjedi nasred sobe, leima o renuta prema prozoru. Sputene glave ita n

jigu, Hafizov Divan, istu onu oju je nauila napamet. Zato ita njigu oju zna napamet? Odjevena je u dugu crnu haljinu oja je pre riva od vrata do glenjeva, a na glavi joj plava marama po riva osu. Crna bur a prebaena je pre o stolca po raj o rugl og stola, a de a u ojoj sam se jutros probudio poloena je po raj reveta. Na dru gom raju sobe spazim biljenicu sa Zarinim crteima. Sve bih dao za tu biljenicu! Mas irani aneo odjednom podie glavu i gleda pred sebe, ao da je osjetila da je r oz prozor net o promatra. Sve u meni vie da bjeim ui, ali noge su mi pri ovane uz tlo. Ramena joj se podiu i sputaju a o die i samo se u djeliu se unde malo o ree u s tranu. Zatim ponovno sputa glavu i nastavlja s itanjem. Zahvaljujem Bogu to se nije o renula i uljam se ui.

28. Neizljeiva bolest

Prolo je vie od mjesec dana a o sam iziao iz bolnice i etvrt je naglo oivjela zbog p erzijs e Nove godine oja se slavi prvoga dana proljea. Prvih trinaest dana u god ini nema ole, pa ljudi putuju, posjeuju jedni druge, razmjenjuju darove, zaboravl jaju stare svae i mire se. Duh blagdana dirnuo je i aha oji je tim povodom pomilo vao ne e politi e zatvoreni e i ne olicinu obinih zloinaca, a ja se pitam bi li Do tor, da je poivio, i ada doao na red. a se i moj stric i teta mire, jedino sam ja zarobljen u najtamnijoj zimi svojega ivota, bez vidljivoga raja i izlaza. Ahmed i Irad esto me posjeuju i drago mi je ada dou, ali at ada odlutam do priaju i uope ih ne sluam. I inae se is ljuujem iz svega to me o ruuje. Do jednoga dana u predveerje stojim na terasi, s Ahmedove strane zaujem glas njeg ove ba e. Dolazi po mene, objavljuje s bal ona. T o dolazi, ba o? pitam je. Naborano joj se elo napinje do govori: Moj mu. To je njegov novogodinji dar. Povest e me sa sobom!. Aha, aem tuno, ali potajno prielj ujem isti ta av dar od Zari ili Do tora. Na licu joj primjeujem da se namin ala. Lijepo izgledate, ba o, aem joj. Uredila sam se za njega, odvraa mi. Sva e veeri razgovaramo, ali ne po azuje mi se. A vidite li ga, ba o? pitam, mislei na Zari u nonim sjenama. O, da, viam ga sva e veeri ot ad je otiao ae s tra om tunoga smije a na usnicama. vidi, zar ne? A gdje ga traite? Ba a me zaueno gleda, ao da ne razumije o emu govorim. S riva li se u tami? pitam je. Mie li se, ili stoji na mjestu? Na mjestu? ponavlja, oito ne shvaajui. Gega se do ruba bal ona i u glavi mi ponovno o dje uje majin glas. Stotine ljudi godinje padne s tih pro letih rovova. Hitro joj se primiem, a o bih je mogao uhvatiti a o izgubi ravnoteu. Ovog puta me eli povesti sa sobom, ape ozbiljno. A je li vam i ada ita re ao? Re ao? Da. Na trenuta zastaje i razmilja, a onda ae: Ne znam. Ne ujem ba dobro, nagluha sam. A o mi je neto i re ao, nisam ga ula!. Ali uli ste moju enu a o plae, zar ne? Tvoju enu? Zato plae? Gledam joj u zbunjeno lice i alim to sam uope ita spomenuo. Ne daj da ti ena plae, ae. Moj mi mu ni ada nije dao razloga za pla. Ni ada! Dobro, ba o. Zna li a o smo se moj mu i ja upoznali? U ameri om veleposlanstvu? Ameri om veleposlanstvu? blijedo me gleda. Ne, ba o, ispravljam se. Ne znam. Ka o ste se upoznali? Hoe da ti ispriam? odjednom ivne.

Ispriajte, molim vas. Kada mi je bilo sedamnaest, zapoinje ba a, ot rili su da imam neizljeivu bolest. Tono ta o su je zvali, neizljeiva bolest. Maj a mi se danju i nou molila Bogu, pre linj ui ga da mi se smiluje, ao da Bog nema pametnijeg posla. Odjednom zastaje s priom i zbunjeno me pita: Jesi li i ada imao sedamnaest godina? Jesam, ba o. Aha, mrmlja. Ali ni ada nisi imao neizljeivu bolest, zar ne? Nisam, ba o. Opet zastaje i razmilja, ao da se ne moe sjetiti gdje je stala s priom, a onda me pita: to misli, jesu li raj i pa ao meusobno povezani?. Molim? pitam. Maj a mi je govorila da je Bog is opao rupu u zemlji i ispunio je plamenom, a ond a povrh nje izgradio raj. Ali to ba nema smisla, zar ne ? Nit o se u nebu onda ne bi mogao moliti jer bi tlo bilo prevrue, je li ta o? Najradije bih prasnuo u smijeh, ali suzdravam se. A opet, a o raj i pa ao nisu povezani, nastavlja, to je izmeu njih? O ree se prema men i upitno me gleda, a ja slijeem ramenima. Zbilja ne znam odgovor. Moja je sirota maj a cijele noi pla ala zbog moje neizljeive bolesti, a ja sam treb ala umrijeti i otii u raj, ae. Gdje god taj raj pri vragu bio. Postila je i davala novac siromanima, uhala posebnu juhu aa i njome hranila siromahe, a ja sam cijelo vrijeme mislila: e aj, ja umirem, zato onda siromanima daje sve poslastice? Shvaajui da se upravo naalila, ba a se smijei, a smijem se i ja, potiui je da nastavi. Cijelo me vrijeme strano bolio trbuh, pria. I im bih neto stavila u usta, odmah bih po ratila. Bila sam zbilja jadna. A sve to sa samo sedamnaest godina! Odmahuje glavo m i nastavlja: Sedamnaest godina... nije to dobra dob. Tada shvaa da ima srce i osjea ji ti pomute um!. Na rat o zastaje. Ahmedov je djed ivio ne oli o ua od nas. Bio je mlad i zgodan, ja o zgodan. Kad go d bih ga vidjela, poslije bih dugo, dugo pla ala. Ponovno zastaje i zuri u no. Na on ne og vremena ae: Jesam li ti re la da e doi po mene?. Jeste, ba o. Doao je ve jednom prije, ali tada jo nisam mogla poi s njim. Sada bih mogla i ba bih v oljela. Opet zastaje i sada dugo uti. Gleda prema dvoritu i dubo o uzdie. Pola o joj se primiem, u strahu da bi mogla izgubiti ravnoteu i pasti. Izraz lica toli o joj je zbunjen da ni uz najbolju volju ne mogu pogoditi o emu razmilja, no na raju i pa izusti: Jednoga sam se dana popela na brdo iza oeve ue i bacila sam se s litic e!. Bacili ste se s litice? pitam i primiem joj se jo blie. to e ti ivot a o ga mora proivjeti bez voljene osobe? Da, i sad sam se sjetila: nisam bolovala od neizljeive bolesti, samo sam bila zaljubljena. Ali ljubav je isto nei zljeiva bolest, zar ne? Tiho potvrujem da jest. Naravno da jest. Zato i svi veli i ljubavnici na raju prie umiru. Ba a se odjednom pretvara u osobu potpuno svjesnu svoje o oline. S lica joj nest aje zbunjen i omamljen izraz zbog ojega inae djeluje bezumno i izgubljeno, a zam jenjuje ga bistar pogled osobe oja tono zna t o je i to je. Toli o mi je blizu da bih joj mogao izbrojiti sve bore na licu, tom licu oje sam vidio bezbroj puta, a nijednom ga nisam doista pogledao. Provlai prste roz zaudno dugu sijedu osu i neto mrmlja ispod glasa. Ne o je bila viso a i vit a, ali s godinama se pogrbila. Oi su joj blijedosmee boje oja se prelijeva u sivu, isto ao i oi mojega djeda, a po obli u brade i nainu na oji guta slinu za ljuujem da i ona nosi zubalo. Vie je nali portretu nego ivoj osobi i shvaam da sam je silno zavolio. Blizu oeve je ue bila jedna litica. Jesam li ti to ve re la? pita me hrapavim, ali l jubaznim glasom, vrlo nali glasu moje ba e. Jeste, ba o, re li ste mi. Strano sam dugo padala i mislila sam da u sigurno umrijeti. Ta av se pad ne preivlja va. a sam se i onesvijestila u zra u. No, ad sam otvorila oi, bila sam u njegovu naruju. Vidio je da se bacam s litice i uhvatio me. Pa to je divno, ba o. Mora da je bio vrlo snaan ovje . O, da, najjai na svijetu, prisjea se ba a sa sjetnim osmijehom.

Ta o je, zauje se iz tame Ahmedov glas. Uhvatio je ba u do je padala s litice. Bio je najjai ovje na svijetu. Doi e po mene, ae mu ba a. Da, ba o, re ao sam ti da e se ubrzo vratiti, ae joj Ahmed i ru ama obavija njezina rh a, pogrbljena lea. eli me iznenaditi, ae ba a, u opana u Ahmedov zagrljaj. A jednoga emo se dana vratiti zajedno i iznenaditi tebe. To bi bilo ba lijepo, zar ne? Vrlo lijepo, slae se Ahmed, a i ja imam glavom. Ba a se o ree i s terase epa u uu. Da, to bi bilo rasno. Ba rasno, mrmlja i nestaje iza vrata. Ahmed se smijei i odmahuje glavom. Prie joj sva oga dana postaju sve reativnije i zabavnije. Ali zbilja je iznimna o soba, zna? Jesam li ti i ada re ao da je bila prva ena u mjestu oja je s inula ado r? Nisi, odgovaram iznenaeno. Ljudi to ne znaju, ali zbilja jest. I to u Kasmaru! Ni priblino najnaprednijem gra du na svijetu. Lice mu se sme ava od sjetnog osmijeha. Bila je i prva ena u gradu o ja je zavrila srednju olu. Prava buntovnica, svojeglava i postojana ao stijena. Roditelji su je udali za djeda samo zato da je se rijee, posprdno se smijulji Ahme d. Ba a se nije htjela udati za njega, mrzila ga je. U pedeset godina bra a nijed nom mu nije uputila lijepu rije, ali on to nije ni oe ivao. Odmahujem glavom. Ba ina me bes rajna sanjarenja o djedu malo previe podsjeaju na moje none potrage za Zari, pa se pitam hou li i ja jednoga dana lunjati po etvrti i izmiljati prie o tome da je Zari bila sveuilina profesorica i da je spasila ma u iz poara. Bio je dobar ovje i neizmjerno strpljiv s njom, nastavlja Ahmed. Mislim da ju je je dino on ozbiljno shvaao. I ni ada se nije alio na nju. Ne i su ga prijatelji zbog toga smatrali slabiem, a susjedi u Kamsaru govorili su da uope nije pravi mu arac i da je ne moe zadovoljiti u revetu, pa je ona zbog toga ta o agresivna. Djeda ni je bilo briga za te prie, uope ih nije sluao, ali ona jest. Pa je lijepo rodila etve ro djece, jedno za drugim. Lice mu se izvija u prepredenu grimasu. Moda ga je samo tada pripustila sebi, t o zna. Smijem se. Jesi li znao da je ateistica? pita me Ahmed. Nisam. ena njezinih godina, odgojena ta o a o je odgojena, i to u Kamsaru, pa da ne vjer uje u Boga? Zamisli ti to! Ima sree to je nisu amenovali. Tata ae da se ni ada ni za to nije molila, ali da su joj se sve elje ispunile. Ka o? Djed, odgovara Ahmed i pali cigaretu. On je bio Bog ojega ni ada nije tovala i zato ga sada vidi amo god se o rene. 29.Poziv anela Maj a mi donosi vrui aj, ali pravim se da spavam sjedei na stolcu, pa odlazi iz sob e da me ne bi probudila. Ve sam joj re ao da mi je la e zaspati ada ne leim u rev etu jer mi od leanja moza upada u hipera tivnu zbr u. O reem se i prevrem do mi n e dojadi, pa na raju uvije zavrim na stolcu s njigom u ruci i tu ve na on ne ol i o proitanih reda a obino zadrijemam. Ni sam ne znam ada tono uspijevam zaspati, ali prije o mi potreban san pre ida en s i vapaj. Ne znam oda le dopire, ali osjeam a o mi se dlaice na vratu uzdiu od je ze. Vapaj je bez sumnje ens i i sasvim sigurno dopire s druge strane mojega prozo ra. Htio bih otvoriti oi i pogledati van, ali preumoran sam, pa samo pomno oslu uj em i ne ujem nita osim none tiine. Sjetim se da mi je Ahmedova ba a re la da je ula p la djevoj e iz ue do moje. Nedostaje joj. Sva e noi plae za tobom, ba ao i ja za dje dom. Prolaze me trnci. Tada zaujem jo jedan tihi jecaj i to ovoga puta ba s druge strane mojega prozora. D rhtim od nagle studeni, otvaram oi i gledam na sat. etiri su sata ujutro. Na on jo jednoga jecaja bacam jastu na pod i jurim na terasu. Bojim se pogleda n a Zarinu sobu, ali oi mi same s reu onamo. Prozor je otvoren, a zavjese navuene. T

o to plae i zato? Mas irani aneo? Zato bi ona pla ala? Nedostaje joj Zari? Moda joj n edostaju roditelji. Moda je zaljubljena u ne oga iz svojega grada, pa joj on nedo staje. Ne, sigurno nije to, nije ona taj tip ene. Pozorno sluam, ali vie nita ne ujem, pa sjedam na zidi izmeu moje i Zarine ue, razmiljajui o tome da jednostavno priem prozoru i pogledam u sobu . U tom trenut u daa vjetra blago zaljulja zavjese: svjetlo je u sobi ugaeno. Da prijeem na njezinu terasu? Ali zato? Premrano je, nita neu vidjeti. Srce mi bubnja u uima i prsima, a onda se odjednom poma ne neto pod zidiem na Zarin oj terasi. Osvrem se i spazim Mas iranog anela. Nepomino sjedi na istome mjestu na ojemu smo Zari i ja obino sjedili i na ojemu sam ja ne u no zaspao pa sanjao Zar i. Rado bih joj neto re ao, ali ostao sam bez glasa. Rado bih se ma nuo i otiao ui prije nego to me spazi, ali ne mogu se poma nuti, ba ao i one veeri ada su odvel i Do tora. Ustaje pola o, odmjereno i tiho, ao da je itavo vrijeme znala da sam ondje i ao da me e ala. O ree se prema meni i mjeseina prodire roz crnu ip u na opreni njezi ne bur e. Pod ip om su dva vlana, tir izna o a oja sjaje poput zvijezda u barunast oj tmini noi. Blago uzdie, a meni se ini da u cijelom svemiru nema dovoljno isi a za moja plua. Mas irani je aneo gotovo iste visine, moda a i istoga stasa, ia o to zbog plata ne mogu procijeniti. Trenuta potpunog mira traje poput itave vjenosti. S juga nas odjednom zapuhne blag vjetar i njezina bur a zaleluja zra om, ba ao to je one veeri pred mojim prozorom zatreperio omadi noi. O, Boe, pa to je bila ona, Mas irani aneo, ut ana u nonu tamu, neprimjetna u njezin u zagrljaju. Zar me ona gledala a o se na stolcu ljuljam naprijed-natrag? Tada se o ree i odlazi prema Zarinoj sobi. Rub joj se bur e vue po tlu i s uplja p rainu s betona, a do odlazi, glavom je jo uvije o renuta prema meni. Htio bih jo j dovi nuti da stane, ali glasa jo uvije nemam, pa ona ulazi u uu i za sobom zat vara sta lena vrata. Jo ne o vrijeme sjedim na zidiu. Mas irani me aneo doista nou p romatra? Zato? Ka va je znatielja na to nagoni? to joj je Zari re la o meni? Moda samo provjerava patim li previe. Sati prolaze, ali spavati ne mogu.

30. Inallah Ahmed se nije alio ada mi je re ao da mu ne mogu slomiti duh premlaivanjem u usra nom zatvoru. Pr osniji je i buntovniji no i ada, govori sve to misli i radi sve to mu se prohtije. Irad mi ae da u oli otvoreno ritizira profesore, pogotovo profe sora Gordija, ne ada obinog vjerouitelja, a sada ludog ravnatelja. On je obian faist, re ao je o upljenima u ols om dvoritu ne i dan, a Gordi je stajao e ne oli o metara dalje od njega. T o je faist, Ahmede? odmah ga je upitao Gordi. Mussolini, gospodine. Mussolini je bio faist. Idi Amin je faist. Ima jo puno faista n a ovome svijetu, profesore. Ima ih oli o hoete! Gordi se na to zagledao u amajliju , izgovorio rat u molitvu i otiao. I vi ste isto faist, profesore, proaptao je Ahmed . Gordi se naglo o renuo i pogledao ga, ali Ahmed se samo nasmijeio, ao da se nim alo ne boji Gordijeva bijesa. A to mi moe? pita poslije Fahimu, zabrinutu zbog toga to joj se ini da je Ahmed ovog p uta pretjerao. Moe ti praviti probleme, zlato, odgovara mu, molei me usput da ga urazumim. Nije li t a o? Daj mu, molim te, reci da prestane s tim besmislicama! Jednoga dana Gordi ae Ahmedu da se mora oiati jer mu je osa preduga. Frizer mi je na godinjem, profesore, brit o mu odgovara Ahmed. Doista? A amo je otputovao? pita Gordi. U Afganistan. Znate, on verca drogom. Ahmed mi poslije govori da je tono vidio da bi ga Gordi najradije pljusnuo.

Ne tie ga se duljina moje ose, je li ta o? to taj urvin sin sebi umilja? U sve zab ada nos. Nisi li mi jednom re ao da faisti uvije u sve zabadaju nos? Nisam, odgovaram. Ti i ja smo razgovarali o anarhizmu, ne o faizmu. Dobro onda. Vjerojatno sam to negdje proitao. Faisti u sve zabadaju nos. To bi treb ao biti dio definicije te rijei u rjeni u. Fahima ga moli da prestane. __________________________ Araps i termin oji muslimani izgovaraju a o bi is azali nadu da e se ne i prije spomenut dogaaj obistiniti. Doslovno prevedena, ta fraza znai: A o bude po Allahovo j volji, ili jednostavnije: A o Bog da. Jasno ti je da u ratu s ravnateljem ti ne moe pobijediti, pa emu onda sve to? Zbog toga to mrzim tog pizduna, odgovara joj Ahmed. Gordi mu tu mrnju s upo naplauje. Sljedeeg popodneva Ahmed se iz ole vraa obrijane gl ave. Ravnatelj je u olu doveo brijaa i prisilio Ahmeda da se oia na dva milimetra p red svim uenicima i profesorima oji su prizor promatrali s rajnjom nevjericom. Preao je pre o cijeloga dvorita, zagledao se u oi svim o upljenim uenicima i svima na glasio da je on vrhuns i autoritet u oli te da se nit o ne smije suprotstaviti n jegovim odlu ama i naredbama, prisjea se Ahmed. Po utuenom mu pogledu vidim da te o podnosi ponienje ojem ga je Gordi izloio. Jesi li mu se po uao suprotstaviti? pitam. Nisam, ae. Iona o s time ne bih nita dobio. Otvorena borba s ljudima na poloaju nema ni a vog smisla jer odmah u startu gubi. Treba e ati pravi trenuta i onda se osve titi! Na on ne oli o minuta stie Fahima. Zaprepateno zuri u Ahmedovu glavu. Pa, to si to uinio? pita, ru ama pre rivajui usta. Gordi me oiao, odvraa joj Ahmed s usiljenim smije om. Ka o? aricama, ogoreno e Ahmed, a Fahima po uava ne prasnuti u smijeh. Nisi se potu ao s njim, nadam se! Nisam, duri se Ahmed. Ali trebao sam! Ipa mi je drago da nisi, ae mu Fahima. A jesi li mu ita re ao? Jesam, na on to su me ve oiali. Pogledao sam se u zrcalo i zamolio ga da mi jo malo sr edi zulufe. Fahima hihoui po riva ru om usta. Ahmed je iznenaeno gleda. ao mi je, ali zbilja izgleda smijeno, ispriava mu se i na raju prasne u smijeh. Ahmed me gleda razrogaenih oiju. Ona mi se smije! Teatralno slijeem ramenima, i sam po uavajui zaustaviti glasan smijeh. Ruga mi se! ali se Ahmed. Ma, ne, ne, ne, tjei ga Fahima, a onda se jo jednom glasno nasmije. Samo si ja o slad a ! Ahmed mi dobacuje upitan pogled. Zbilja si slada , aem mu. Jesam? pita. Zbilja? Koli o slada ? Ja o, ja o slada , ae Fahima. Ahmed se opet o ree prema meni i ja ozbiljno imam glavom, potvrujui Fahiminu tvrdn ju. Imate pravo, izjavljuje na on toga, ponosno se epirei po sobi. Nazvat emo ovo Ahmedovi m Frizom i svim lincima iz ulice ponuditi besplatno ianje u tom stilu. Ali samo d e ima iz ulice! Svi drugi moraju platiti! Zatim mi dobacuje pogled i vi ne: Hej, pa ti e mi biti prva muterija!. Juri u uu i ubrzo se vraa sa arama te me poinje ganjati po dvoritu. Fahima umire od smijeha. Stani, urvin sine, vie. Nareujem ti da se oia! Suprotstavlja li se ti to mojoj vrho omandi? Ka o se usuuje? Pro leti pizdune! Ahmed se sljedeih dana loni profesora Gordija oli o god moe, ali, poznajui njega, samo vreba pravi trenuta za protunapad. Gordi se pa pojavljuje gotovo na svim A hmedovim satima i sjeda u zadnju lupu te promatra profesore i ueni e. Juer je Gordi upao na geometriju od profesora Bane, pria mi Ahmed. im je uao, znao s da neto ani napraviti, a i drugim je de ima to bilo jasno. Svi su sjedili uspravn

o ao svijee jer nit o nije znao ad e i zbog ega nastati sranje. Ali ja sam znao. Gordi je priao profesoru Bani i neto mu doapnuo, a onda se uputio prema zadnjim lup ama, da bi nas to bolje mogao nadgledati. Bani, ini se, nije bilo ba drago ad je uo to mu je Gordi naredio, pa se poeo me oljiti i pogledavati prema njemu, ushodao se o o svojega stola i onda jedva procijedio moje ime te me zamolio da doem pred plou odgovarati. Zadao mi je teorem oji ni ada u ivotu nisam niti vidio, a amoli zn ao rijeiti. Ahmed tu sputa pogled i gladi se po obrijanoj glavi. I to se dogodilo? pitam. Nisam ga, naravno, znao rijeiti, pa mi je Bana dao nulu i onda je Gordi sa zadovolj nim smije om na licu otiao iz razreda. ao mi je, duo, ae Fahima. Sjea li se oli o smo prije mrzili Banu? pita Ahmed o reui se prema meni. E, pa sad na je Bana super. Nije li to zanimljivo? Kraj Gordija svi djeluju bolji nego to jesu . Kao da te boli cijelo tijelo, pa onda primjeuje samo onu bol oja je najgora. Odmahuje glavom, dubo o uzdie i napo on ae: Uz lanoga zanesenja a i vjers og fanati a jueranji nam se di tatori ine poput anela. N ije li to jednostavno neobino?. A to na sve to ae Moradi? pitam, mislei na naega profesora discipline. Moradi vie nema utjecaja ni na to. Gordi ga mrzi jer je s lon Ameri ancima, a, prema Gordijevu miljenju, nema tog naroda na svijetu oji zasluuje vie mrnje od Ameri anac a. Moda jedino Izraelci. Neu ti govoriti to bi trebao raditi, ali mislim da e morati pronai nain da se pomiri jim, ae mu Fahima. Ahmed se pravi da je nije uo. Zamisli ti toga gada! Sad e mi se pojavljivati na sva om satu i namjerno me uvalji vati u nevolje! Strano mi je ao, duo, ae Fahima i rasplae se. Joj, zlato moje, tjei je Ahmed sa smije om na licu. Ne brini se zbog toga. Ozbiljno t i aem, ne zamaraj se! Fahimine suze oito ga prilino pogaaju jer od toga dana vie ne govori o svojim su obi ma s Gordijem. No, primjeujem da stalno ita Kur'an. Postao si veli i vjerni ? pitam ga. Naravno, odgovara mi s posprdnim smije om na licu. Silno me zanima to je naumio, ali ne usuujem se pitati, a onda ga jedne veeri ujem a o naglas recitira stihove iz Kurana. Sve si to nauio napamet? zadivljeno ga pitam. Jesam, odgovara mi. Ka o to? Inallah, a o Bog da, us oro e saznati, ae, zadovoljno se smje a i odlazi recitirajui jedan ajet. Ve sutradan na on ole saznajem zato je Ahmed ta o opsjednut Kuranom. Cijela pria poi nje Gordijevim dolas om na sat profesora Bane, ad je pozdravio sve prisutne, izg ovorio rat u molitvu i uputio se prema zadnjim lupama, dajui usput zna profeso ru Bani da prozove Ahmeda. Profesor Bana uope se ne slae s Gordijevim metodama, a j o mu se manje sviaju njegovi uestali posjeti njegovim satima geometrije, pa ni ovog puta nije bio zadovoljan Gordijevom naredbom. No, prije nego to ga je it o dospio prozvati, Ahmed je podignuo ru u i glasno upitao smije li postaviti jedno pitan je. Naravno, odgovorio mu je profesor Bana. Pitanje je za profesora Gordija, objasnio je Ahmed. Da, umijeao se Gordi. Smije mi postaviti pitanje. Ahmed je na to naizust izrecitirao stih iz Kurana te zamolio profesora Gordija da mu ga doslovno prevede i omentira. Gordi, oji ne zna araps i i napamet zna sam o ne e ajete iz Kurana, poeo je odmahivati glavom, aljati i proiivati grlo, a onda j e re ao Ahmedu da zbog njegova loeg naglas a ne moe ustanoviti o ojem je tono stih u iz Kurana rije. Ahmed je istoga trenut a izvu ao depno izdanje Kurana, poljubio njigu, otvorio stranicu s ajetom, po azao ga Gordiju i re ao: Evo ga ovdje, profe sore. Moete li nam ga proitati?. Gordi je stao ao u opan i zagledao se u Ahmeda, potpuno svjestan to ga e a a o se samo jo jednom pojavi na ne om od Ahmedovih sati. A on mi se poslije za linjao da

je Gordijevim elom pote ao znoj i na on duge i neugodne stan e novi se ravnatelj ispriao i na brzinu iziao iz uionice. im je iziao, itav je razred e splodirao od smije ha, povi a i zvidu a. a se i profesor Bana nasmijao te na lonio Ahmedu! Nee mi vie dolaziti na nastavu, ae mi Ahmed. Ali ja s njim jo nisam gotov, obeajem t Us oro u ga poeti pratiti amo god poe: u dvorite, u zahod, posvuda. Samo u ga e ati, recitirati mu Kuran na sva om ora u i onda mu postavljati pitanja o pojedinim s tihovima. Uinit u sve to je u mojoj moi da mu bude neugodno. Nauit u napamet sva u rij e nae svete njige i ta o ras rin ati toga urvinog sina ao laca, to zapravo jest. Jer, ta o treba sa svim Gordijima ovoga svijeta, sa svim bezveznim vjerouiteljima oji sebi umisle da su carevi! Ono neto, to je sve. Drijemam na stolcu u svojoj sobi, ada me iz sna prene glasan vrisa , nimalo nal i tihim jecajima Mas iranog anela. Prepoznajem Ahmedov glas. Borei se sa strahom od ojega se i ovaj put s amenjujem, ne a o se uspijevam podignuti na noge, ada ulicom ponu odje ivati i drugi zvu ovi. Vrata se otvaraju i zatvaraju, ljudi tre, ene plau, mu arci hvataju dah. U ne oli o ora a jurnem roz vrata na terasu. O, Boe, moj Boe! plae ens i glas i prepoznajem Ahmedovu maj u. Ba o! Ba o! vie Ahmed. Hitam prema rubu terase i odande spazim da svi susjedi tre prema Ahmedovoj ui. U Ahmedovu pa dvoritu na tlu lei njegova ba a. Cijela se obitelj o upila o o nepomin og tijela. Pres aem zid prema Ahmedovoj terasi i sputam se niz njihove stube, odje dnom pres aui po dvije ili tri. Dvorite je ve prepuno susjeda ada se napo on sputam do prizemlja. Ahmed se leima os lanja o zid, oiju zamagljenih od suza, i pola o lizi prema dolje sve do ne padn e na tlo. Kada me primijeti, samo odmahne glavom u nevjerici i oaju, a Irad sjeda do njega i prebacuje mu ru u pre o ramena. Iradeva maj a sa s upinom drugih ena pr is ae Ahmedovoj majci oja plae raj ba ina beivotna tijela, a Ahmedov otac ape molit ve do ga ne olicina mu araca po uava utjeiti. Dvorite je mrano i zra om se iri jeziva studen oju prepoznajem iz svojih prijanjih susreta sa smru. Jedino stablo u Ahmedovu dvoritu baca, pod svjetlom oje dopire i z dnevnoga borav a, izoblienu sjenu na ba ino izvijeno tijelo. Zarini roditelji ulaze u dvorite u istom trenut u ada podiem pogled prema rovu i ondje spazim Mas iranog anela a o roz bur u promatra mete. Vjerojatno i ona pri mjeuje mene jer, ao i obino, istoga trena uzmie za ora i stapa se sa sjenom. Ba ina je lubanja smrs ana i svi zglobovi iaeni od silovitosti sraza s tlom. Susjed i se oprezno reu uo olo, izbjegavajui rvave mrlje ojima je zasuto itavo dvorite. Te o mi je shvatiti da je ba a mrtva. Prije samo ne oli o veeri preda mnom je na t erasi pustila mati na volju i ispriala mi ne oli o nevjerojatnih pria o svojem djet injstvu i po ojnom muu. U srcu mi se lome valovi tuge i tjes obe oji su se zbog ba ine smrti podignuli da bi me podsjetili na sve to sam potisnuo ot ada sam izgu bio Do tora i Zari. Zato je ivot ta o o rutan? Ahmedov otac jeca: Re ao sam joj da ne ide na taj pro leti rov. Vjerojatno je samo pre oraila pre o ruba!. Irad odmahuje glavom i grize dla e nad gornjom usnicom, a Ahmed ape: Djed je ovog puta nije uhvatio!. to emo sada? pita jedan susjed. Pre asno je za hitnu pomo, odgovara drugi. Sigurno, ali ipa ih treba pozvati. Jadnica je vjerojatno mislila da je mu e a u dvoritu. Sljedea se dva dana u Ahmedovoj ui s upljaju ljudi oji sa svih strana dolaze obi telji izraziti suut. Mu arci iz potovanja prema mrtvima ne briju bradu, ene se malo ili uope ne min aju, djecu se dri po strani i nema glazbe. Sva su lica natmurena. Fahimini roditelji dolaze pomoi Ahmedovima i pritom su vrlo suutni i ljubazni. Ahm edova maj a, uz pomo moje i jo ne oli o ena iz susjedstva, priprema i posluuje juhu aa, a Ahmedov otac pui jednu cigaretu za drugom, sva o malo bijelim rupiem briui suze i pozdravljajui se s prijate ljima i roacima. Veer prije sprovoda odlazim s Ahmedom na rov. Srp mladoga Mjeseca na nebu prepun om zvijezda je poput neons e olijev e oja sjajem zasjenjuje sve o o sebe, a po

d njim se prostire utihnula etvrt, po orena i zavijena u tugu zbog svega to ju je snalo posljednjih ne oli o mjeseci. Tamne sjene ua i stabala ne a o su dulje nego inae, a treperenje grads e rasvjete slabo je i beivotno. Kao da je net o opet pos vuda razasuo sivu prainu smrti. Ahmed pripaljuje cigaretu i nudi mi jednu iz uti je. Prihvaam. Bila je dobra ena, ae Ahmed. Da, bila je. Ali svi moramo jednom umrijeti, je li ta o? Ta o je. Valjda je doao red na nju, ae dubo o uvlaei dim iz cigarete. Valjda. Ali zato je morala s onati ba ta o? Zato nije mogla umrijeti mirno, u revetu? Zato je Bog ta o o rutan? Zastaje i gleda me pogledom iz ojega itam ispri u. Ne bih se te bi smio aliti na on svega to si proao. Oprosti! U redu je, aem. U posljednje sam se vrijeme zapravo prilino poistovjeivao s tvojom ba om. Kao da su nam ivoti te li po paralelnim pravcima. Zaboga, nemoj ta o, buni se Ahmed. Neu da mi jo i ti jednoga dana padne s rova! Ma, ne, ne. Htio sam rei da sam se tono mogao uivjeti u bol oju je osjeala zbog onan og rastan a, gubit a. I inilo mi se pone ad da ba i nije toli o otplutala od stvar nosti ao to smo mislili. Ka o to misli? Sve one prie da vidi tvojega djeda, zastajem jer primjeujem izraz zabrinutosti na Ah medovu licu. Mislim, ljudi ne mogu samo ta o umrijeti, da ih vie uope nema, zar ne? Ahmed mi ne odgovara. Ba a je tvrdila i da me Zari e a... pa, i meni se pone ad ini da je nou vidim u sjenama. Izraz na Ahmedovu licu iz zabrinutosti je prerastao u ozbiljnu uznemirenost. Dug o uti, a onda ae: Pitam se a o je to ad si mrtav!. Mislim da po uava s renuti temu s mojih lua ih misli, pa ne aem nita, ali sjetim se profesora Gordija i njegovih pria o smrti ao o rajnjem izvoru uasa. Zagrobni ivot postoji zbog pre ritelja oji e u njemu biti osueni na vjene mu e, jedno nam je re ao s vatrom u oima. Na pamet mi pada i ba ino pitanje o tome je li pa ao izgraen pod rajem, to mi na l ice izmami rat otrajan smijea . Ahmed zuri u mjesto na oje je ba a pala s bal o na. Lice mu se gri zbog napora ojim suspree suze. Bog joj blagoslovio duu, ape i pogled podie prema nebu: Pazi se, djede!. Sutradan svi odlazimo na groblje. Ahmed, Irad i ja vozimo se na stranjem sjedalu t atinog terenca, a moja mama i Fahima sjede naprijed. Fahima se sva o malo o ree i gleda Ahmeda, povremeno ga prima za ru u ili tapa po oljenu. Sve mi to u sjeanje priziva dan ada smo ili na groblje zbog Do tora i drago mi je to je Irad ovoga puta s nama, a ne tri za ta sijem, po uavajui nas zaustaviti. Ulice su prepune automobila i miris me ispunih plinova podsjea na Zarine posljednje tre nut e. Nebo je sivo i proarano crnim oblacima, nate lim od predstojee ie, a plonici ma brza mnotvo ljudi, ao da se svi odjedanput ele s loniti pred pljus om. Ne govo rimo mnogo, samo moj otac u jednom trenut u ae da je ba a bila sjajna ena, a mi t o potvrujemo nerazgovjetnim mrmljanjem. Na groblju je cijelo susjedstvo, pa a i Zarini roditelji, i svi su iz potovanja p rema po ojnici zavijeni u crno. Dobro je to napo on smijemo nositi crninu i opla ati ne samo ba u nego i Do tora i Zari. Zarini roditelji ispriavaju se Ahmedovima zbog toga to Mas irani aneo nije na sprovodu, ali net o je morao ostati od ue s Kejvanom. Ne moemo ga jo dovoditi na groblje, opravdava se Zarina maj a. Premalen je. Svi se o upljaju o o is opane ra e, ene s jedne, a mu arci s druge strane. Ahmedova maj a tiho plae i ape mojoj majci da je zabrinuta za mua. Ba a mu je bila j edini preostao lan obitelji. Lijepo je ivjela, govori net o Ahmedovoj majci. Jest, zbilja jest, potvruje jedna ena. Pogledaj o o sebe, ae ona prva ena. Ovo je groblje prepuno mladih ljudi. Bog ih sve blagoslovio i blagoslovio duu po ojne ba e! ivjela je po svojem i, hvala Bogu, ivje la je dugo i plodno. Pitam se oli o susjeda zna za ba inu priu o tome a o se bacila s litice, ali su

mnjam da ju je it o od njih uo. Iz daljine do nas dopire povi : Nema Boga do svemogueg Boga!, to je zna da ba ino tijelo donose na vjeno poivalite. U grob svi poinju pla ati, a i ene oje su maloprije tjeile Ahmedovu maj u. Ahmed pr is ae s upini oja nosi ba in lijes, a Irad i ja slijedimo ga u ora te podmeemo ra mena i ru e. Drveni me lijes svojom neprirodnom hladnoom ulja na vratu, pa razmilja m o ba inu beivotnom tijelu u sandu u. Krv mi jurne u glavu i neobuzdano se zatre sem, pa me hvata vrtoglavica, a zatim jednostavno ostajem bez snage i posljednje ga atoma energije. Naputam svoje mjesto pod lijesom i, bunovno teturajui, zaostaje m za povor om. Nit o ne primjeuje moju iznenadnu slabost, a tjes oba oja me obuz ima sasvim je nali onima oje su me spopadale prvih dana u bolnici. Pitam se ni je li tu negdje, u bezimenom grobu, po opana i Zari. Nosai polau ba in lijes na tlo i svi se o upljaju o o njega, lupajui se u prsa, plaui i tresui glavama. Ahmedov otac pada na oljena i, neutjeno jecajui, a ama grabi zem lju s hrpe uz is opanu ra u. Ahmed ga grli s lea i plae zajedno s njim. Sveeni gus te, sijede brade pod zelenim turbanom i nad crnom mantijom izvi uje ne oli o ner azumljivih ajeta, zna ovito zurei u mojega oca. Tata odmah posee u dep i daje mu no vac, pa, zbog spoznaje da e za slubu biti bogato nagraen, molitve svetoga ovje a pos taju sve strastvenije. Ne znam tono to mi je, ali odjednom shvaam da izmeu sadanjeg trenut a i prolosti ne us pijevam pronai ni a ve poveznice. Kao da je izmeu onoga to je bilo prije i onoga to je sada dolo do iznenadnog pre ida u proto u vremena. Mala s upina neznanaca hravi m lopatama nabacuje zemlju pre o ba ina tijela u grobu, a slijeva se uzdiu bogata e grobnice. Stupovi i stube na velebnim graevinama u sjeanje mi prizivaju vrlo ive prizore onoga dana ada smo Zari, Fahima, Ahmed i ja zajedno doli na isto ovo gro blje. Osvrem se udesno i odjednom spazim malen runi put pre o ojega smo preli na put do Do torova groba. Ni sam ne znam oli o sam dugo zagledan u tom pravcu jer ve sljedeeg trenut a zurim u Do torovo ime na nadgrobnom amenu. Grob mu u velebn om bogata om o ruju mauzoleja, sli a i u lesanih stihova izgleda pusto i sumorno. Oprosti to nisam prije doao, apem. Ali mnogo se toga dogodilo ot ad si... otiao! Na amenu je u lesano Ramin Sobhi i R se na jeftinom amenu ve izlizalo. Kamen je, osim toga, pre riven debelim slojem praine jer nit o ve dugo nije bio u posjetu, p a iz depa izvlaim rupi i pola o, paljivo briem prainu. Oprosti to ti prije nisam doao!, apem opet. Ali zna, posadio sam ruin grm za tebe i onoga to si uinio za Golesorhija. Sada se svi iz etvrti brinu za taj grm. Divno, za r ne? Nit o te ni ada nee zaboraviti, Do tore! Ne oli o metara od mene voda iz jedne slavine apa u limenu antu, pa odlazim on amo, podiem je, odnosim do Do torova groba i izlijevam vodu na amen. Tlo o o gro ba upija vodu, a ja rupiem jo jednom istim amen, pa sjedam uz grob i prisjeam se vre mena ada je Do tor jo bio iv. Sjeam se njegova blistavog osmijeha, njegovih debelih, o ruglih naoala, njegove st rastvene ljubavi prema njigama i veselog odnosa prema Ahmedovoj ba i. Pitam se zna li da je i ba a sada mrtva te po opana te ne oli o metara dalje od njega. Z austim da mu aem ne oli o rijei o onome to se dogodilo izmeu mene i Zari, ali onda se sjetim da on sada zna sve i sigurno nam oprata. Meni zato to sam se zaljubio u Zari, a njoj zato to mi je to dopustila. Vjerojatno te silno voljela, apem grobu. Dala je ivot da bi bila s tobom. I ja bih dao svoj da mogu biti s njom, ali vi ste sada jedno s drugim, ao to ste trebali bit i na ovome svijetu. Do ta o gledam u Do torov grob, prisjeam se i svih onih veeri ada bi Zari izlazi la u dvorite i obavljala poslove oje nije morala obaviti, a ja bih je promatrao s rova. Kat ada bi mi dobacila pogled, ali ni ada nije re la ni rijei, a se nije ni nasmijeila. Naa je ljubav bila zabranjena, slat a, tajnovita i opojna. Smijeim se roz suze oje mi se otrljaju niz obraze i vie se ne stidim ljubavi prema Zar i jer znam da voljeti ne oga t o ljubav zasluuje ne moe biti pogreno. Prstom dodirujem dio Do torova nadgrobnog amena s ojega se odlomio dio slova R . Kada se zaposlim i zaradim neto novca, upit u ti novi amen, aem. I na njemu e pisat Do tor, pa e se svi pitati zato samo Do tor i zato nema imena. T o je bio taj ovje t e. to mu se dogodilo? Koli o mu je bilo godina ada su ga ubili? Ka o je izgledao

? Jesu li ga muili? to je bilo s njegovim najmilijima? I ja u im svima ispriati priu o tebi. Pa e ubrzo svi znati da ti je otac umro od sran og udara i da ti je maj a od tuge izgubila razum. Jadna ena, govorit e. Priat e i o Za ri, njezinoj hrabrosti, pr osu i rtvi. Ta ga je sirota djevoj a sigurno mnogo volj ela! I to je ta o nepoteno. Zato doputamo ta ve stvari? Pa e o tome priati svojoj djec i, prijateljima, susjedima i vijest e se proiriti. Svi e saznati istinu oju SAVAK e li sa riti, pa nam zato ne doputa da te opla ujemo, unitava sve do aze o tvojem po stojanju i spaljuje tvoje voljene njige. Smijeim se prijateljevu grobu i aem: Hvala ti to si me nauio to je ono neto, Do tore! Mislim da sada stvarno znam to to zna . Zastajem i pred oima mi izranja sli a njegova nasmijeena lica i glave oja ima s odobravanjem. To je ast, prijateljstvo, ljubav, davanje sebe, ivot oji se ivi svjesno, a ne u dvo linom neznanju linije manjega otpora. Sve to zajedno, zar ne? Imam golemu sreu da sam o ruen ljudima oji imaju ono neto. Ti, Zari, Ahmed, Irad, moji roditelji i Fah ima. Kad je o tome rije, moj je ivot ve sada smislen. Milujem o rznuto R iz njegova imena i borim se sa svojim suzama. Tjeim se time da ti i Zari niste doista mrtvi. Jer ljudi oji imaju ono neto ni ada ne umiru, ni ada ne nestaju, nego zauvije ive u naim srcima i umu i ondje su i t e a o stvarni. Suze mi se sada slobodno otrljaju niz obraze i znam da ili vie niim ne mogu zaust aviti. Sjea li se ada si me pitao znam li oja je najvrednija stvar oju ima sva i ovje ? Re ao sam ti da je to ivot, a ti si se nasmijeio i re ao: 'Vrijeme' . Sjea li se tog a, Do tore? Blag vjetar na Do torov grob donosi jedan usamljen list i ja ga uzimam, gledam, a onda stavljam u podnoje prijateljeva groba. U posljednje vrijeme dosta razmiljam o tom naem razgovoru, aem. I, uza sve duno poto je, mislim da smo obojica bili u rivu. Najdragocjenija stvar oju ovje ima upra vo je ono neto. U tom trenut u shvatim da mi net o stoji iza lea, pa se o reem i spazim Ahmeda, Fa himu i Irada. Bez rijei sjedaju do mene, a Fahima mi prebacuje ru u pre o ramena. Samo ne oli o se unda na on njih stiu i moji roditelji, sva i s po jednom crvenom ruom u ruci. Otac mi namiguje i sjeda uz grob, polae ruu na amen i moli za Do tor a. I moja maj a ini isto. Jedan po jedan, stiu i ostali susjedi, sve do se na Do torov grob ne slije itavo more ljudi, itava ulica, svi s crvenim ruama u ru ama. Ni t o ne mari za SAVAK i gledaju li nas iz s rovita. Odavno smo ve trebali opla ati Do tora.

32. Jo jedna zora Dan na on ba ina sprovoda budi me predivno travanjs o jutro. Sunce mi roz zavjese jednom zra om miluje lice, a ptiice cvr utom slave arobno pr oljee. Spavao sam poput djeteta, a to mi se ve dugo nije dogodilo. Osjeam se svjee, ilo i prepun sam energije, ao da bih ovoga trenut a mogao pretrati ne oli o ilometara. Mjesecima se nisam ta o osjeao. S ulice dopire djeja ci a i vris a, pa izlazim na terasu i dubo o udiem svje zra . Proteem se i glasno izdiem, a srce mi ispunjava neobina nada. Naginjem se pre o bal ons oga ruba i gledam u dvorite gdje na stablu, oje je moj otac posadio onoga d ana ada smo se doselili, niu prvi listovi. ini se da nisam jedini oji uiva u prelijepom danu. Ulica je prepuna ljudi svih do bi, ba je ona va a vu je pamtim prije noi u ojoj su odveli Do tora. Irad na ploni u sam sa sobom igra ah, pa obeajem sam sebi da u ga jo danas izazvati na partiju. Zn am da ga ne mogu pobijediti, ali vrijeme je da se vratim u igru. S vremena na vr ijeme uznemireno se osvre prema Zarinoj ui, vjerojatno u nadi da e spaziti Mas ira nog anela. S upina moma a igra nogomet, jedan u igri gura drugoga, pa izbija rat

a tunjava i nadvi ivanje. Dogaaj me podsjea na Ahmedov plan ada je prologa ljeta o dluio ponovno zauzeti golmans u poziciju u Fahiminoj ulici. ini mi se ao da se to dogodilo prije milijun godina. Male s upine ena ve su se o upile u raznim dijelovima ulice: tu je i istoni, i zapa dni, i sredinji traers i odbor, a o ih je Ahmed obiavao nazivati. Sve govore u ist i mah, smiju se i obraaju jedna drugoj ao da ih mete nimalo ne ometa u meusobnom r azumijevanju. Tada spazim ovje a oji s antom vode prilazi ruinu grmu. Irad pre ida partiju aha i pris ae mu u pomo, pa zajedno zalijevaju bilj u. Suze mi jurnu niz obraze, ali ov og puta to su suze radosnice. Neto dalje niz ulicu vidim Abolija i jo ne oli o djea a a o zvone na vrata i bjee s mjesta zloina, pa se sjetim a o je malac svojedobno zeznuo mojega jadnog tatu i glasno se smijem. Zatvaram oi i dubo o udiem. Potpuno sam smiren i u ta vom mi stanju u misli pola o ulazi zamisao ojoj sam se dugo opirao: trebao bih otii. to dulje o tome razmiljam , to mi se vie svia. Otii u u Ameri u i ondje zapoeti nov ivot. ivjet u sam, studirat uit u engles i, upoznat u zapadnja u ulturu. Toli o je toga to te moram nauiti. Nada m se da Zari i Do tor to nee shvatiti ao izdaju. Silazim na dorua i u dnevnom borav u nailazim na majstora oji popravlja stari s tojei sat. Izvu ao ga je u sredinu sobe i upravo pregledava iz ureaja izvuene dijel ove. to se dogaa? pitam. Moramo taj nesretni sat popraviti, ili ga baciti, objanjava mi otac. Nemojte ga baciti, gospodine, ae mu urar. Ova vi se satovi vie ne proizvode. To vam je sad anti vitet. to ti misli? pita me otac. Prilazim satu i ru om dotiem njegovu hrapavu, neravnu povrinu. Trebali bismo ga zad rati. Nema veze to ne radi. Lijep je. Osim toga, ti i mama ste ga dobili ao vjenan i dar. Tata zamiljeno ima glavom. To nam je zapravo bio jedini vjenani dar. Ne ada sam ga navijao sva oga jutra, im b ih ustao, uz aj. Smijei se i onda o ree prema uraru: Zadrat emo sat bez obzira na isho !. Za doru om aem ocu da sada zbilja elim otii u Ameri u. To bi ti bilo najpametnije, slae se otac. Oduvije sam sanjao o tome da ode tamo i za vri graevinu, pa se lijepo vrati ovamo ao inenjer i izgradi modernu, europs u autoces tu izmeu Teherana i Nouahra! Tata, ja elim biti filma, aem gledajui ga ravno u oi. Ne oli o trenuta a samo zuri u mene. No, pa dobro, moda moe upisati dvopredmetni studij, ae naposljet u, jo uvije oduevl mojim pristan om na odlaza na studij u inozemstvo. Maj a tu vijest ne prima ba najbolje. Nita ne govori i ne obeshrabruje me, ali na licu joj opaam zamiljen, pomalo zabrinut izraz. Besciljno tumara po ui i neumorno brie prainu s polica, o vira za sli e, televizijs og e rana, stojeeg sata i svega o staloga u prostoriji. Onda se ponovno vraa policama. Ve si ih obrisala, ae joj otac. Dobacuje mu jedan nijemi pogled i poinje brisati o vire za sli e. Vijest o mojem odlas u susjedstvom se iri poput ums oga poara. Svi ve znaju da se sp remam u Ameri u, pa mi gotovo svi odrasli prilaze a o bi mi poeljeli sreu i re li da bi i sami vrlo rado poli onamo. Osim toga, ini se da nema ovje a iji prijatelj i li roa trenutano ne ivi ili je svojedobno ivio u Americi. Ameri a je super mjesto, ae mi jedan susjed. Brati mi se ba vratio iz Washingtona i ae da su grads e vlasti ondje pod ulice postavile cijevi s vruom vodom da se ceste ne bi zamrzavale za hladnih zims ih mjeseci. Drugi susjed na to zadivljeno uzdie. Pa to im je ba pametno, ba pametno, ponavlja sa sanjivim pogledom u oima. Trei susjed ae da Ameri anci, dodue, jesu tehnolo i napredniji od nas, ali ad je r ije o ulturi, nisu. Roditelji svoju djecu ondje izbacuju iz ue im navre osamnaest, ae, na to se veli broj susjeda hvata za prsa i odmahuje glavom. Sentimentalniji roditelji, nastavlja s priom isti ovje , djeci ipa doputaju da ostanu od ue, ali

naplauju im stan i hranu. Zato tamo i ima toli o zloina, za ljuuje susjed. Kada si preputen sam sebi, roditelji te ne nadgledaju i lien si topline vlastitoga doma, sasvim je razumljivo da e pribj ei riminalu. Da, ali oni to nazivaju samostalnou, ae jedan drugi susjed. Ta o svoju djecu ue da bu u samostalna. Ma, a va samostalnost, to je najobinije sranje! Ahmed stoji do mene, o ree se prema Iradu i ae: Da barem mene roditelji us oro izbace iz ue!. Irad i ja se smijemo. Dani brzo prolaze, Ahmedova obitelj ne a o se bori s ba inom smru i pola o vraa u sva idanjicu etvrti, a u Zarinoj se ui ne dogaa gotovo nita. Otac joj sva oga jutra odlazi na posao i uveer se vraa eni oja je ostata ivota odluila provesti iza zatv orenih vrata, a Kejvan se u dvoritu igra sam, osuen na samotno djetinjstvo bez pri jatelja iz susjedstva. S vremena na vrijeme ujem ga a o se glasno smije do se l opta s Mas iranim anelom, ba ao to je to ne ada inio u igri sa sestrom. Moj se otac redovito sastaje s gospodinom Mehrbanom i gospodinom Kasravijem, pa zajedno sreuju papire potrebne za moj odlaza u Ameri u. Veza u uredu za putovnic e ispunjava obeanja, pa sada imam putovnicu, a sljedei je ora pribavljanje stude nts e vize u ameri om veleposlanstvu za oju je potrebno neto to se zove 1-20, a za pravo je pismo ojim se potvruje da sam primljen na jedno od ameri ih sveuilita ili u jedan od oleda, s valjanim vjerodajnicama. Tu na scenu stupa gospodin Mehrban jer e mi ne i njegovi drugovi u progonstvu nabaviti 1-20 sa sveuilita u Los Angeles u. Gospodin Kasravi pa poznaje ljude u Ministarstvu obrazovanja od ojih e mi pr ibaviti maturalnu svjedodbu i potvrdu da sam postigao najbolje mogue rezultate na Ezamu, testu poznavanja engles og jezi a. Svi su mi ti papiri potrebni da bi mi odobrili students u vizu. Gospodin Kasravi umiruje me ada aem da mi se ni a o ne svia zamisao o lanoj matur alnoj svjedodbi te da sam zabrinut da e mi vlasti, a o ot riju tu prijevaru, zauvi je zabraniti upis na bilo oji fa ultet. Zna, u ovoj zemlji moe s mjesta poma nuti planinu a o poznaje prave ljude, zbilja moe ae Kasravi. A i zato ne bi? nadovezuje se gospodin Mehrban. Kad ti na prijevaru oduzmu ivot, onda lijepo vara da bi ga vratio. Ta o stvari fun cioniraju u zemljama poput nae. Zabr anili su ti da se na on tri mjeseca vrati u olu, pa emo mi sada lijepo napraviti l anu maturalnu svjedodbu i nado naditi ti izgubljeno vrijeme! Nisam ni priblino zadovoljan ta vim aranmanom, ali preputam mu se jer vie nego i ada elim otii iz Irana. Ne elim se vratiti u olu bez Ahmeda i Irada i ne elim ostati u u lici iz oje e se Zarina obitelj odseliti u Bandar Abas. Ahmedu i Fahimi drago je to u meni vide novu nadu, ali tuni su to odlazim. Vidim im to na licima, ia o ni ada ne bi re li nita ime bi me obeshrabrili. Otii e malo u inozemstvo, studirat e na najboljim sveuilitima i vratit e se ao nao e , ae mi Ahmed s osmijehom. Da, a mi emo te doe ati, pa emo nastaviti s druenjem tamo gdje smo stali, oduevljeno ahima. Sve e biti ao da ni ada nisi otiao, osim to e dotada ve postati stric! Maj u mi ba nita od toga ne veseli. Ali on uope ne govori engles i, zdvaja. Ka o e se snai u zranoj luci ada sleti u Amer u? Ka o e traiti neto za jelo? Ka o e znati to moe jesti i a o e se retati uo olo? Ma, daj, ae joj otac. Podcjenjuje ga! Tisue mladih sva e godine odlazi na isti put, a on je vjerojatno sposobniji od svih njih zajedno. Ne poznajem otpornijega i sna laljivijega mom a od njega. Ta o je, potvruje gospodin Kasravi. Ja o je pametan, zbilja ja o pametan. Moda najpam etniji mladi ojega poznajem. Smije om mu zahvaljujem na omplimentima, a gospodin Mehrban tjei moju maj u uvjer avajui je da e moj studij proi do trepne o om i da u joj se onda vratiti sa sjajnom budunou pred sobom. Barem zna da ide tamo gdje e mu biti dobro. A ne, sauvaj Boe, u vor! Sve tri gospoe istoga trenut a grizu ou izmeu palca i aiprsta. Osim toga, moe li zamisliti to e se dogoditi ada se vrati ao ovje olovan u Americi Cure e mu se hrpimice bacati pod noge! govori Mehrban i usput mi namiguje. A, ne, ne, ne, ubacuje se gospodin Kasravi. Sueno mu je da se oeni mojom Sabnam!

Svi se smiju, a i moja maj a, a meni na pamet pada Zari i u grlu mi se stvara vor . Na raju se sve sreuje i ostaje jo mjesec dana do mojega odlas a. Otac mi po azuje zra oplovnu artu i sav sjaji od ponosa. Sletjet e u Los Angelesu gdje e te doe ati roaci strica Mehrbana, ae. Oni e ti na i upisati te na USC . Taj ti se plan ini izvediv? pita me odjednom, ao da, uspr os svemu to je re ao mojoj majci, nije siguran hou li se uspjeti sam snai u Americi. Da, sve je u redu, odgovaram automats i, ia o mi se budunost, svim planovima unato, i ni poput zamagljena zrcala. Vidim u njemu svoj odraz, ali nije ni jasan ni prepo znatljiv. Moja se vizija Ameri e sastoji od ulica oje sam vidio u filmovima i t elevizijs im serijalima, pa za ljuujem da mi se s ta vom neizvjesnou najla e boriti ta o da uope ne razmiljam o tome. Osim toga, ta o potis ujem osjeaj rivnje oji me obuzima zbog toga to bolju budunost traim u zemlji oja mi je unitila prolost. Maj a mi ae da se moram pozdraviti sa svim prijateljima i roacima u Teheranu, a onda o ree glavu, ispuhuje nos i brie suze. Kae i da e ih sve pozvati na oprotajnu veeru. Puno je bolje ta o, a i tebi e ta o biti la e, objanjava. Dan prije oprotajne proslave i tjedan dana prije odlas a u Ameri u stojim na rov u i gledam u Zarino dvorite, pa odjednom shvaam da bih prije odlas a gospodinu i g ospodi Naderi htio ispriati to se dogodilo izmeu Zari i mene. Volio bih da znaju da su mi namjere bile asne i da sam ljubio Zari vie od ivota. Ahmed se slae s mojim planom. ini mu se da Naderijevi us oro sele jer je primijeti o udna retanja u njihovoj ui: neznanci im dolaze u uu i odlaze iz nje u udno vrij eme i sigurno je rije o SAVAK-ovim agentima. Premjetaji poput njihova pomno se pla niraju, a o bi ih se provelo to neupadljivije jer, prema slubenim tvrdnjama , SAVAK ______________________ University of Southern California - privatno ameri o sveuilite sa sjeditem u Los Ange lesu. jedva postoji. Susjedstvom se ta o ve mjesecima iri oito planirana glasina o tome d a se sele u toplije rajeve zbog zdravstvenih problema gospodina Naderija. Zvonim na njihova vrata i otvara mi Mas irani aneo. Pozdravljam je i ona mi jedva ujno odzdravlja. I sada je, ao i uvije , pre rivena bur om roz iju joj oprenu jedva nazirem oi, a po oborenom pogledu i zgrbljenim ramenima vidim da joj je u m ojem drutvu neugodno. Odvraam pogled a o bih joj ola ao. Doao sam u posjet gospodinu i gospoi Naderi, apem. Odlazim za ne oli o dana i htio bih se s njima pozdraviti. Mas irani aneo nepomino i nijemo stoji na vratima. Smijem li ui njima? pitam. Hitro se pomie u stranu i daje mi zna da uem. Do prolazimo roz dvorite, nastojim ne gledati trenjino stablo, a Mas irani aneo ape da su joj teta i teta na atu i d a e ih odmah pozvati. Kua je prepuna utija oje nagovjetaju njihov s ori odlaza . Stojim nasred dnevnog a borav a i ne znam to bih jer Mas irani aneo odmah nestaje u hodni u. I opet mi n aviru uspomene na Kejvanov roendan, ada su cijelom uom tr arala razigrana djeca oja su vritala, smijala se i meusobno se tua ala. Zari mi se pri rala do je Ahmed djecu zabavljao igrom T o sam ja? i re la: Nadam se da ti djevoj a nije ljubomorna zbog toga to mi pomae o o roendana!. Moja djevoj a? zapitao sam. Da, ona za oju si re ao da je njena poput... Opet imam vor u grlu. Kua je toga ljetnog dana bila ta o puna ivota, radosti i po reta, a ova je prazna soba potpuna suprotnost ta vom ozraju. Ne oli o metara dalje od mene, na o ruglom stoliu, po raj samovara stoji Zarina biljenica s crteima. Prilazim stolu i uzimam je u ru e, pa gledam crte po crte. Sjeam se sva e rijei ojima ih je Zari opisivala. Vidi! Nogomet na ulici! Zna li oji si od ovih moma a ti? Koji? Tog dana nisi igrao! Pri raju biljenice nailazim na crte mene i tajanstvene ene oji mi je Zari ostavil a na rovu. to taj crte radi ovdje ? Traim ga ot ada sam se vratio iz bolnice. Znam

da sam ga bio pribio na zid svoje sobe i sva e ga veeri promatrao, matajui a o jo j ga vraam bez rijei, ba ao to mi je bila re la. Zamiljao sam joj izraz lica do joj pruam crte: pogled njezinih nasmijanih oiju dubo o u mojima, obrazi rumeni od uzbue nja, uzdah ola anja ada shvati da je upravo ona ena iz mojih snova. Upravo u tom trenut u gospodin i gospoda Naderi ulaze u sobu, pa brzo vraam biljen icu s crteima na mjesto. Grle me i pozivaju da se ras omotim, a gospoa mi Naderi o dmah toi alicu aja i ae da joj je drago to odlazim. ivot je prema meni u ovoj zemlji bio preo rutan, ae, i promjena e mi zacijelo goditi, pogotovo a o se usredotoim na studij i odma nem od svega to mi se ovdje dogodilo. Nedostajat u im, naravno, ali donio sam pravu odlu u. Gospodin Naderi ima glavom i pripaljuje cigaretu. A to e studirati, medicinu ili graevinarstvo? pita me ao da druge studijs e grupe uop ne dolaze u obzir i, prije nego to mu dospijevam ita odgovoriti, dodaje: Samo marl jivo ui jer obrazovanje je jedini lije protiv neu osti, a na ljudima poput tebe je da ovu zemlju oslobode iz ralja di tature i izgrade bolju budunost za djecu Ke jvanove dobi!. Mas irani aneo donosi pladanj sa slat iima, polae ga pred mene i ape: Izvoli, poslui se, pa odlazi do gospodina Naderija i sjeda na pod po raj njega, ned ale o od stolia na ojemu je biljenica sa Zarinim crteima. Gospodin Naderi mi ae da je i njemu i cijeloj njegovoj obitelji vrlo drago zbog mene i da se nadaju da i h u tuini neu zaboraviti. Odmahujem glavom jer, naravno, neu. Gospoda Naderi ispituje me amo tono idem, oli o dugo ostajem i to u studirati. Bo jim li se borav a u stranoj zemlji i a o moji roditelji, posebno maj a, podnose to to odlazim? Mas irani me aneo netremice promatra do odgovaram na sva ta pitan ja i vidim joj oi pod oprenom, ali pogled nastojim usredotoiti na gospou i gospodi na Naderija jer je djevojci oito neugodno sva i put ad pogledam prema njoj. Kaem im da se nadam da u diplomirati za tri godine, da e mi Iran, naa ulica, prijatelji, obitelj i susjedi vrlo nedostajati i da mi je ao to ne odlazim pod sretnijim o ol nostima. Zatim zastajem i elo mi se rosi od uzrujanosti zbog tajne oju im anim ot riti, a oju dosada nisam ot rio ni ome osim najboljem prijatelju. Ru e mi se tresu, a lice mi gori. Zamolio bih vas za doputenje da s vama otvoreno porazgovaram o svojoj vezi sa Zari, proapem. Nema odgovora, pa pomiljam da odustanem i ne aem vie nita. Ru e su mi znojne, osjeam da mi se lice zajapurilo i nije mi jasno zato je ta o te o rei istinu, a onda odje dnom shvaam zato moja teta i stric o neugodnim temama raspravljaju pismima. No, mo ram dalje. Ve sam previe re ao. Sputam glavu a o bih izbjegao poglede i zapoinjem s priom. Ot ada znam za sebe, Zar i sam smatrao posebnom djevoj om. Ve sam joj se ao djea divio, a ada sam uo da s u ona i Do tor, najbolji moma u itavoj etvrti, zarueni, jo je vie porasla u mojim oim a. Kaem da sam ih s rova znao promatrati do bi u dvoritu razgovarali i, ia o nis am uo o emu govore, znao sam da je rije o vanim stvarima jer intele tualci ne troe vr ijeme na triarije. Podiem pogled i susreem se sa stoi i mirnim licima gospodina i gospode Naderi. Ne u suujem se pogledati Mas iranog anela, pa saginjem glavu i nastavljam. Volio sam Do tora. Bio je izniman, veli ovje . Imao je ono neto, aem i napo on se o dvaim pogledati Mas iranog anela. Po zvu ovima oji dopiru ispod bur e shvaam da je ca. injenica da su Zari i moj prijatelj i mentor zarueni zato mi je, naravno, bila siln o vana. Mislim, bio sam svjestan da je Zari njegova zarunica, to hou rei, ponavljam a o bih naglasio ono bitno. Nisam o njoj ni a o dru ije razmiljao. Samo ao o Do to rovoj buduoj eni. Zastajem jer ne znam to bih jo re ao, a tiina oja ispunjava sobu pr itie me poput golema tereta. Ovo je mnogo tee od onoga to je Ahmed uinio s Fahimom. U tren o a bih se mijenjao z a razbijen nos umjesto ovoga, jer nema sramotnijeg priznanja od onoga da si se z aljubio u prijateljevu zarunicu. Gospodin Naderi pripaljuje cigaretu i pre ida tiinu: to nam po uava rei, sine?. Nijemo i posramljeno odmahujem glavom. Pro leti bili svi ti gadovi oji su unitili ivote toli ih mladih ljudi! zavapi gospoa

Naderi i raji om o a vidim da je bijelim rupiem obrisala suze s lica. A o ti je neugodno, ne mora nam rei nita vie, umirujuim mi glasom govori gospodin Nade i. Prilino sam siguran da iona o ve sve znamo. Gospoa Naderi ima glavom i nijemo potvruje njegove rijei, a Mas irani aneo pod bur om brie suze. Ta je tragedija unitila toli e ivote, a posve bespotrebno i rajnje nepoteno, ae gosp oa Naderi. Nit o, ali doista nit o, ne bi se ni zbog ega trebao stidjeti. Da su bar em te misli zbog ojih se sada ta o stidi bile najgora stvar oja nam se dogodila . Pro let bio taj uasni avao! Silno sam je volio, izustim napo on do mi se suze slijevaju niz lice. Bila je moj i vot, moja budunost. Gospodin Naderi ispuhuje dim i proiuje grlo. Sluaj, sine, ae, ivot je poput broda bez jedara. Ni ada ne zna amo e poi i na ojo ali zavriti. Kat ada se treba prepustiti vjetru i prihvatiti stvari ona ve a ve jesu, oli o god to bolno bilo, i vjerovati da je Bog mudar, a sudbina neizbjena. Nit o nas ne moe uvjeriti da bol oju osjeamo ima bilo a vu svrhu i smisao i nit o nam tu bol ne moe odagnati. Bog zna da bih ti rado ponudio alternativu sadanjem stanju! Zastaje, dubo o povlai dim iz cigarete, baca pogled na Mas iranog anela i njezine tihe suze pod oprenom, pa odmahuje glavom i ae: Kunem ti se na tvoju ljubav prem a Zari, zjenici o a mojega i svjetlu mojega ivota, svi bismo puno radije tu alter nativu. Moda e nam jednoga dana sve ovo imati ne og smisla, ali sada nema!. Saginje glavu, trlja oi i povlai dim iz cigarete. Mas irani mu aneo prilazi, grli ga i neto mu ape na uho, pa se gospodin Naderi smiru je. Iznenaen sam njegovim stanjem, ali nije mi jasno u emu je problem. Moj ti suprug po uava rei, dodaje gospoa Naderi, da su ti vrata naega doma uvije otvo ena. Znamo to si osjeao prema Zari i ne mora se toga stidjeti. I ona je tebe voljel a, znamo i to. To je sve to ti sada mogu rei. Zatim se rat o me olji na stolcu i ne oli o se puta u ljutnji lupa po bedrima. Oprosti, ali te o nam je govoriti o tome . Ostale su nam samo izgubljene nade i uniteni snovi. Zbilja nam je te o o tome ra zgovarati. Gospodin Naderi na to brine u pla, a Mas irani ga aneo grli i sve glasnije ape: Nemoj pla ati, nemoj pla ati, molim te, nemoj pla ati! Prestani pla ati, zbog men e prestani. Pre linjem te!. Kroz ip u na bur i vidim joj oi, te tune, aneos e oi oje su mi sada ve dobro poznate, a sjeam ih se i sa sli e u Zarinu albumu. O ree glavu od mene i odlazi prema vratima, a gospodin Naderi se roz suze ispriava. Hvala Bogu to imate nju, po azujem prema Mas iranom anelu. Bila je Zari poput sestre. Gospodin Naderi odmahuje glavom i ape: Da, hvala Bogu to je imamo!. Zatim me i on i gospoa grle, pa ustajem i spremam se ui. Ali vi vie neete biti ovdje ad se vratim, odjednom zavapim. Neemo, potvruje gospodin Naderi. Ka o u vas pronai? pitam, plaui poput djeteta oje se zauvije rastaje od roditelja. Nai emo mi tebe, ae mi gospodin Naderi. Kunem ti se Zarinom ljubavi prema tebi da emo te nai! Zarina ljubav prema meni. Te mi rijei razdiru srce i neto se u meni lomi. Nemam sn age otii iz zemlje, ali onda se sjetim da Naderijevi vie nee ivjeti ovdje, pa ipa el im otii to prije. Te oga se srca vraam ui. 33. Jo jednu, molim Toga me istoga dana maj a pita elim li s njom u upnju i ja joj aem da elim, ali j a o sam umoran i rado bih ostao od ue i uivao u posljednjim danima domaeg ugoaja. Grli me i ae: Nedostajat e mi!. I ti e meni nedostajati, mama! Koli o god mi bilo te o, ae silei se na osmijeh umjesto suza, znam da je ta o najbolj e za tebe. Zato te anim esto posjeivati, pa ma ar to znailo da moramo prodati uu, auto i sav moj na it. Jer, ne mogu mi samo ta o istrgnuti srce na cijele etiri go

dine, zar ne? Grlim je. Nije to nita. Vidjet e, etiri e godine proi do trepne. Trebala bi se radovati to e on odmoriti od mene. Smijei se i iz usta joj izlijee zvu na granici izmeu jecaja i smijeha. U tome ima pr avo, ae. Na on to ode, sjedam na stolac uz houz u dvoritu i, do me od proljetnog sunca nap ola hvata drijeme, razmiljam o onome to se zbilo u Zarinoj ui. Bilo je bolno, da, a li drago mi je to sam otiao do Naderijevih i porazgovarao s njima. Zadovoljan sam svojom odlu om. Bio je to vrlo zreo postupa i drago mi je to, na raju, nisam pr ibjegao pisanju pisama. Znam da e se ubrzo pojaviti Ahmed i, oli o god uivam u njegovu drutvu, drago mi je to mogu malo uivati u tiini svojega o ruja. Zatvaram oi i putam misli da vrludaju svo jim putovima. Moza mi je, meutim, hipera tivan, a i do se odmaram. Zapaa i prepo znaje ba sve zvu ove oji mi dopiru do uiju. I ulicom prolazi automobil s po varen om ispunom cijevi. Slijedi potom i tiina, a onda cvr ut ptica. Ne oli o minuta na on tog i dvije ma e si u jedna na drugu, zatim glasno st enju i onda opet njiu. Nad glavom mi prolazi zra oplov, pa opet sve utihne, a ond a odjednom zaujem djeji hihot i priguen ens i glas oji djetetu govori da se stia. Di jete se, meutim, jo jedanput glasno smije, pa jo jedan put, pa opet i onda opet zau jem ens i glas. Dolazi iz Zurinu dvorita. Sav se jeim, niz lea mi prolaze trnci i od jednom sam budan ao dan. Jo jednu priu, molim te, samo jo jednu, apue djeji glas. Psssst, glasi odgovor. Otvaram oi i napinjem ui. Nita. Zari, izleti mi iz usta, pa se o reem i gledam prema zidu, svim silama napinjui uho i oslu ujui neobinu tiinu oja je odjednom preplavila zra . Ustajem i odlazim do zid a izmeu svojega i Zarinog dvorita, prislanjam uho, sluam i, ba nita. Samo mu la tiina. Jesam li moda sanjao? Vjerojatno jesam, a vjerojatno i dalje sanjam jer a o inae objasniti to da je cijeli svijet odjednom potpuno utihnuo? Osvrem se i ru om dot iem zid, ne bih li se uvjerio da se nalazim u svijetu opipljivih predmeta. Ne san jam. Da barem mogu zaviriti u Zarino dvorite. S tom milju jurnem prema stubama oje iz dvorita vode do terase na prvom atu, pa do stuba za drugi, trei at... Pres aem po dvije, tri odjednom i onano stiem na vrh, otvaram bal ons a vrata, jurim do ruba i gledam u Zarino dvorite. Nema ni oga. Naginjem se pre o ruba i gledam ima li oga na njihovim niim terasama. Nema. O ree m se prema Zarinoj sobi na treem atu. Zavjese su vrsto navuene. Hodam gore-dolje p o bal onu, a cijelo me tijelo pec a. Samo sam sanjao, apem sam sebi. Osim toga, moda je Kejvan jo jednu priu traio od Mas og anela, ba ao ne ada od sestre. Opet se naginjem prema njezinu dvoritu. elim samoga sebe uvjeriti da su mi sumnje besmislene i jednostavno glupe, ali ni ne po uavam. Moje se jadno, izmueno srce sv im silama opire zdravome razumu. Ne bi mi valjda to uinila, mislim. Ne bi mi ni ada nanijela toli u bol, bez obzir a na o olnosti. No, to a o je Mas irani aneo moja Zari, ali pod velom s riva izgor jelo lice? Zato bi to uinila? Zar ne zna u to mi se ivot pretvorio bez nje? Zar ne z na za svu patnju, jad i bol oje sam pretrpio zbog toga to je nema? Sagibam se i naslanjam na zidi, grizui a u da bih priguio jecaje. Boe, molim te, vrati mi Zari, plaem, te na nadno shvaajui da vie ne vjerujem u Boga. Opet pogledavam u prazno dvorite i ne mogu vjerovati oli o se sve umirilo, ao d a je itav svijet zastao i bez daha oe uje rasplet tajne. Jurim u sobu i osvrem se, ni sam ne znajui to tono traim, pa se vraam na terasu i dubo o udiem svje zra , priel jui da su Fahima i Ahmed ovdje. Opet sjedam na zidi i po uavam metodi i sloiti dijelo ve slagalice, ali zarobljen sam u vrtlogu osjeaja oji me otpuhuje dale o od gran ica logi e. Po uavam se usredotoiti na trenuta u ojemu sam zauo Kejvana a o apue: Jo jednu priu, molim.... Jesam li to sanjao? Doista sam ga uo? Koji zvu pamtim prije toga? Auto s po vare

nom ispunom cijevi? Ima li it o u naoj etvrti auto s po varenom ispunom cijevi? Jer, a o je taj zvu bio stvaran, ni Kejvanov apat nije bio san. to sam jo uo? Maje si ta nje i svau. Ogledavam se po susjednim vrtovima i pogledom traim ma e. Reanje je sigu rno bilo stvarno. Zato bih sanjao ma e oje se svaaju? No, nit o od susjeda nema ma e, vjerojatno su bile lutalice. Na pamet mi pada i sjena oja me nou promatra. Znam da je rije o Mas iranom anelu, ali zato bi me Mas irani aneo gledao, a o se pod velom ne rije Zari? Ono treperen je oje sam jedni noi spazio bio je upravo taj veo, i to sada znam. No, sve se odjednom slae u smislenu cjelinu. Mas irani aneo ni ada ni amo ne uri, jednom je re la Fahima. Klizi poput proljetnog p ovjetarca: mirno, njeno i odmjereno. Ni ada ni amo ne hita. Zato onda ta o brza sva oga jutra ad me spazi na povrat u iz pe arnice? Ne, to pod velom nije Mas iran i aneo, to je moja Zari. Samo su dva mogua razloga za ta vo s rivanje S A VA K joj je ta o naredio, ili mi ne eli po azati svoje opeeno lite. Jadna moja i mila Zari ! Jednom mi je re la da bi voljela postati strunja za tumaenje Hafizove poezije. Ka o mi je to proma nulo svih onih noi do sam zurio roz otvor na zavjesama? Mas i rani aneo zna napamet sve Hafizove pjesme, ne bi itala Divan, sav joj je u glavi. To je nad njigom bila Zari, ta o je ratila samotne noi. A danas sam u njihovoj ui pronaao crte na ojemu smo moja tajanstvena ena i ja! Mora da ga se ne a o domog la do sam bio u bolnici. Pa onda ona provala tuge iz gospodina Naderija... sad mi je sve jasno. Re ao je da bi mi rado ponudio alternativno rjeenje i Zari mu je pris oila, zagrlila ga i neto mu apnula na uho. To se ni ada ne bi dogodilo da je pod bur om doista Mas irani aneo. Suvie je religiozna da bi grlila mu arca s ojim nije u rvnom srodstvu. Previjam se i plaem od sree i tuge, ushienja i jada. Zatvaram oi, o reem glavu prema nebu i prvi put ot ada sam se osvijestio u bolnici, golemog tereta na prsima vie nema. La e diem, barem zasada. No, to sada? Moram s ovati plan napada, a Ahmeda ba sada nema, ad mi je prije o p otreban. Zna li moda on sve to? Moda su i on i Fahima u sve upueni, ali mi nisu nita re li jer i mene i Zari tite od SAVAK-a. A onda se sjetim da za manje od tjedan dana odlazim u Ameri u i za ljuujem da to sada sva a o otpada. Ne idem ni amo sad a, ad mi se moja Zari vratila, u tim o olnostima put se jednostavno mora ot aza ti. I moja oprotajna veera isto. Moramo nazvati sve goste i rei im da ne dolaze. No , a o da priem Mas iranom anelu i ot rijem istinu? Situacija je moda vrlo neugodna za njezinu obitelj, a postoje i sigurnosni problemi a o je u sve umijean SAVAK. Moram joj oprezno prii, SAVAK ni a o ne smije ponovno odvesti mojega anela. Jurim niz stube i nais ap ispijam ne oli o aica tatine vot e. Odmah me griju i mal o umiruju. Za tebe, ljubavi, apuem tiho. Us rsnula si mi, nadam se, iz nitavila u ivot! Penjem se pre o zida na Zarinu stranu rova i sjedam na isto mjesto na ojemu sm o obiavali sjediti zajedno. Sjetim se sna oji sam usnuo ada sam posljednji put ondje sjedio i sada sam siguran da to nije bio san. Sjedila mi je iza lea, drala m e u naruju i govorila da e ugrijati svoga voljenoga. Jadna moja mala Zari! O, Boe, ta o te volim i ta o mi silno nedostaje. Te mi je noi bilo hladno i bio sam u bunilu. Zari me spazila roz prozor, izila je van s de om, umotala me u nju i grlila me cijelu no, na uho mi apuui da e svoga volj enoga zatititi od studeni. To sigurno nije bio san! Misli mi s au s teme na temu i ni na jednoj se ne uspijevam dovoljno dugo zadrati. Kroz glavu mi prolaze prizori njezina spaljivanja, zatim dani provedeni u bolni ci i uasna depresija u ojoj sam se zamalo uguio, strah da sam izgubio Ahmeda, sta rac oji mantra, Jabu oli a... O, Boe, zato je ivot ta o o rutan? Da sve to jo jedan put moram proivjeti, mislim da ne bih izdrao! Misli mi tada lete do Zari oja je iva u ui do moje, udie isti zra ao i ja i moda ba sada misli na mene. Nema onda niega udnog u tome to sam cijelo vrijeme snano osjea o njezinu prisutnost, ni a vo udo nije to me njezin prozor sva e veeri ta o privlaio sebi i, naravno, to sam sanjao a o s Mas iranim anelom stojim na vrhu planine. Dubo o u sebi znao sam da mi se Zari eli ot riti. Zbog vot e u venama ohrabrujem se i pristupam Zarinu prozoru. Virim roz zavjese , bur a je na revetu, to znai da je vlasnica u sobi, ili barem u ui. Vraam se u sv

oju sobu, a s dvorinih se vrata oglaava zvonce. Doao mi je Irad. Toli o sam uzbuen da mu odmah elim ispriati to sam ot rio, ali Irad, ao i uvije , poinje priati prije neg o to stignem otvoriti usta. Nije vano. On iona o nije prava osoba za taj razgovor. Sjedamo uz houz u dvoritu i on mi po azuje njigu oju je upio, biografiju svoj ega idola, Thomasa Edisona. Ja o je uzrujan zbog stvari oje je autor napisao o glasovitom izumitelju. Pie da je Edison bio varalica, ae Irad. Angairao bi huligane oji bi onda prisiljaval mlade izumitelje da mu prodaju svoje izume, a a o ne bi htjeli, huligani bi ih pretu li! Irad ne moe vjerovati da sve te gadarije imaju i a ve veze s istinom, ali une mi se da e, a o imaju, zauvije odustati od planova o izumiteljs oj arijer i i umjesto toga postati poten politiar. Otac i stric govore mu da je ahu odzvonilo jer su ljudima ve zbilja dozlogrdili i njegova di tatura i nehumani postupci prema politi im disidentima. a se i asnici u vojsci slau s tim da je pretjerao. Iradev stric, oji je general u ahovoj vojsci p od ameri im patronatom, nedavno je sudjelovao u pregovorima o upnji veega broja z ra oplova F-16 od ameri e vlade. Kada bi imao te borbene mlanja e, Iran bi postao s upersila Blis oga isto a to je, oito, tono ono to Ameri anci ele. Prvi bi im izbor, d a a o, bio Izrael, ali bolje da ih zastupa muslimans a zemlja nego idovs a oju u ovom dijelu svijeta esto o mrze milijuni ljudi. Iradev otac smatra da ahu, to se vie zbliava sa Zapadom, popularnost na Blis om isto u sve vie pada. No, najvea mu je p rijetnja Izrael jer samo je pitanje vremena ada e angairati svoje bogate lobiste u Americi i o renuti Washington protiv njega. Najradije bih mu re ao da me politi e teorije njegova oca uope ne zanimaju, ali ne aem mu nita. ____________________________ Ameri i borbeni zra oplov, vienamjens i lovac Fighting Falcon F-16: valja napomenut i da je probni let toga zra oplova odran 1974. godine, u isto vrijeme ada se odv ija radnja ove njige. Boe mili, zato me ve jednom ne ostavi na miru?! Zato se ba sada morao pojaviti? Zar u ivotu zbilja nema vanijih stvari od politi e si tuacije u Iranu? Jedini razlog zbog ojega se suzdravam od glasnog urli a na Irada jest to to mi pred oima stalno lebdi prizor njegova znojnog lica na groblju, ada je umoran dotrao do Do torova groba, ne marei to nas motri SAVAK. Na moje veli o iznenaenje, Irad u tom trenut u mijenja temu i poinje priati o Mas ir anom anelu. U posljednje je vrijeme prilino potiten jer joj ni a o ne uspijeva svra titi pozornost na sebe, a da stvar bude jo gora, nit o njegovu ljubav prema Soraj i ne shvaa ozbiljno. Ne govorim mu da ena pod bur om nije Soraja nego Zari, jer mi slim da jo nije vrijeme da mu to ot rijem. T o zna, moda Naderijevi imaju dogovor sa SAVAKOM po ojemu Zari mora ostati s rivena, pa to ne smijem upropastiti. Irad mi ae da mu je ve dosta toga to mu se stalno rugaju zbog ljubavi prema Mas ira nom anelu. Stalno ga pitaju a o se mogao zaljubiti u enu oju ni ada zapravo nije vidio, ali, je li to doista vano? Ne bismo se trebali zaljubljivati u izgled, objanjava mi. To je povrna ljubav. Prava ljubav znai prigrliti neiju unutarnju dobrotu. Ljudi mi se rugaju zato to je osobno ne poznajem, ali moram li je zbilja poznavati da bih vjerovao u njezinu unutarn ju dobrotu? Ne sastoji li se prava ljubav od potovanja prema neijem ara teru i po naanju? Ne bi li ljudi trebali odabirati partnere prema s ladu ara tera? A o je ta o, onda sve ono to znam o Mas iranom anelu tu enu ini savrenom enom za mene! Mas irani aneo! Jadan moma . Kada bi samo znao pravu istinu! I dalje mi neto govor i, ali ja se is ljuujem, te povremeno imajui glavom i mislima putujui sve dalje i dalje. Kad napo on odlazi, trim na rov. Svjetla su u Zarinoj sobi ugaena, ali znam da ne idu ta o rano na spavanje, pa se vjerojatno s rivaju od mene. Oito mi ne mogu ot riti pravi identitet Mas iranog anela. Sigurno su s lopili dogovor sa SAVAK-om! Da, to je to. Ta o su je spasili od zatvora i zato nema Zarina groba. Ponovno vi rim u Zarinu sobu. Bur a Mas iranog anela jo je uvije na revetu.

34. U tiini noi

Za veerom sam toli o zao upljen Zari da me otac pita je li sve u redu. Da, rat o m u odgovaram i premeem hranu po tanjuru. Otac sputa licu na tanjur i pita me: Jesi li uznemiren zbog puta?. Ne mogu im jo nita rei o dogaajima i ot riu toga popodneva, pa samo imam glavom. To je posve prirodno, ae tata. Veli je to ora i sasvim je razumljivo to se boji. N ije se la o preseliti na drugi raj svijeta, u zemlju iji jezi i ulturu ne pozn aje, a nema ni ni oga svoga. I ja bih na tvojem mjestu bio uznemiren! Kraji om o a v idim da je maj a poela pla ati, a tata proiava grlo i nastavlja: Moj je otac znao rei da je ivot poput laboratorija u ojemu ti testiraju ara ter. to si vei ovje , to su tei testovi!. Pripaljuje cigaretu i dubo o udie dim. Jedva se suzdravam da ga ne zatraim jednu. Nit o se u naoj obitelji nije suoio s ta vim testovima ao ti. Neizrecivo sam ponos an na tebe i na nain a o to podnosi. U ne oli o si godina proivio stvari oje ne i ljudi ne proive ni za itavog ivota, a izrastao si u ovje a na ojega smo mama i ja ja o, ja o ponosni. Sutra e se u ovoj ui o upiti ljudi oji te vole. Svima je dra go to odlazi, ali bit e im jo drae ada se vrati ao inenjer. Svi e te do raja ivot ti gospodine inenjeru, bit e primjer uspjeha, uzor mladima. Otvaraju ti se vrata oja se jo ni ome u ovoj obitelji nisu otvorila, ali uvjeravam te da ti nee biti jedini oji e proi roz ta vrata. Ti utire put, ali mnogi e te slijediti. Nadahnut e ih tvo ja hrabrost i odlunost. Mnogi e ivot zbog tebe postati bolji. Doista ima ono neto, si ne! Blijedo ga gledam i ne vjerujem uima. Ameri a, laboratorij ivota, test veliine? Kad bi samo znao to se meni u ovom trenut u dogaa u glavi! Otac nastavlja s priom, ali vie ga ne sluam, ia o se nije pristojno is ljuiti do ti otac govori. ujem samo tu i tamo po oju rije: Ameri a, zra oplov, graevinarstvo, a utocesta s etiri tra e, Nouhar, Teheran. Pomalo gubim strpljenje za sva ta sranja oja sluam ot ad su mi bile etiri godine, pa mislim: Jebe Ameri u, jebe let zra oplovom, jebe usranu diplomu iz graevinarstva, a nabijem i jebenu autocestu s etiri tra a oji povezuju jednu usranu selendru s drugom! A onda se sjetim svoje voljene Zari oja se stidi svojega spaljena lica, pa ga s riva pod velom, ili je na to prisiljavaju vlasti da se ne bi ot rio njezin prav i identitet. Moj aneo ivi samotni im ivotom i to vie nije samo hipoteza. To su injenic e, a ne moji dojmovi. To je stvarnost. Sirota Ahmedova ba a tono je znala o emu govori, a nit o je nije sluao. Stalno je p onavljala da djevoj a iz ue do moje sva e noi plae i ezne za svojim muem. Djevoj a i z ue do moje bila je Zari, a mu sam bio ja. Ka o li sam samo mogao i pomisliti da je moja voljena mrtva? Grizem se za ou izmeu palca i aiprsta. Nema sumnje, svi e misliti da sam posve poludio ada im aem da je Zari iva i da se samo s riva pod v elom Mas iranog anela. No, nije me briga. Znam to znam i znam to sam uo. Zarin je gl as uut ao Kejvana ada je traio jo jednu priu. Mas irani aneo je Zari, nimalo ne sumn jam u to. Zbog te me pomisli obuzimaju toli a radost i uzbuenje da se iznenada naginjem una trag u stolcu, irim ru e i zatvorenih oiju podiem lice prema stropu, ao da se baca m u naruje suncu. Osjeam toplinu njezina tijela uz svoje, ba ao one noi ad mi je zaspala u naruju, o sjeam njezin dah na svojem vratu, ba tamo gdje je poloila glavu. I ujem joj ot ucaje srca. Hvala ti, Boe, to si mi vratio Zari! Oprosti mi to sam sumnjao u tvoju mudro st i veliinu. Oprosti mi to sam ivio bezboni im ivotom. Od danas sam ti sluga po oran i obeajem da u se is upiti za sve gluposti. Otvaram oi i shvaam da me i mama i tata gledaju. Brzo se uspravljam i sputam glavu, ali ne govorim nita. Oe ujem da me otac pita to se dogodilo, ali on ne govori nita, samo maj a ape: Previe je sve to za njega. Od jutros se udno ponaa!. Polae mi ru u na elo. Nije vru a. Vjerojatno gori iznutra! Prestani! nestrpljivo prasne otac. Ustaje od stola i izlazi iz sobe, a maj a me njeno miluje po licu, zabrinuto apui: to je bilo?.

iva je, vie se ne mogu svladati. T o je iv, zlato? Moj Mas irani aneo, apuem. Naravno da je iva, potvruje, mislei da govorim o Soraji. Nisam lud, mrmljam prema hodni u iz ojega mi se pribliava otac. O, zaboga, tjei me maj a. Pa ni ada nisi ni bio lud. Samo ti se dogodilo mnogo runih stvari. Otac ulazi u sobu s aom vode i tabletom. Prua mi je i ae mi da je progutam. to je to? pita ga maj a. Valium, odgovara. To e ga smiriti. Ni ada prije nisam popio valium, ali sigurno je bolji nego bilo to iz mamine lje arne, pa ga uzimam bez pogovora. Ubrzo me obavija tupilo oje me podsjea na bolni e dane, ada se sva i osjeaj spo o ja na on buenja pretvarao u bolnu i sumornu stvarnost. Prije nego to izgubim svije st, elim se samo pobrinuti za maj u. Zato plae, mama? pitam je. Nemoj pla ati, molim te. Zari je iva. Ne moram u Ameri u. N je li to divno? Nisi li sretna zbog toga? Mama mi objema ru ama hvata lice, elom se oslanja o moje i gor o plae. Duo moja, drago moje dijete. to ti se to dogodilo? A o i ada i amo i odem, to e biti sa Zari, Ahmedom i Fahimom, a i to samo na rat o . Samo na godinji. Nije li to super? Od danas u biti vrlo sretan, mama, ba ao prij e, prije nego to je poela sva ta zbr a. Nije li to fenomenalno, mama? Maj a ima glavom. Da, zlato! ivot je poput lutanja po pustinji gdje su ti zvijezde jedine vodilje na oje se moe osloniti, nastavljam suhih usta, ali s rije om oja mi tee iz oiju. Ti, tata, Zari, Fahima i Ahmed moje ste zvijezde. Vi me vodite. Svi imate ono neto. A ja u jednoga dana napisati njigu o svemu to nam se dogodilo! Tada se o reem ocu i frfljam: Vjeruje li u sudbinu, tata? Vlastiti mi glas zvui izoblieno. Ne sjeam se oeva odgovora Budim se na madracu u dnevnom borav u. Znojan sam, vrue mi je, omamljen sam i sve me boli. Roditelji mi spavaju ne oli o metara dalje, na podu. Svjetla su ugaena, ali sve je rasvijetljeno mjeseinom oja se slijeva roz prozore. Gledam na stojei sat oji je otac ne i dan dao popraviti i njegove azalj e po azuju da su tri s ata i trideset minuta. Na mojem je runom satu deset i trideset. Gledam u latno oje se tromo pomie slijeva nadesno i pitam se zato smo se uope zamarali s tim jadni m, starim satom oji je odavno nadivio svoju fun ciju. Um mi se gubi u vrtlogu misli o vremenu, pa brzo ustajem a o bih ga zaustavio i penjem se do terase na treem atu. Sa rit u se u tamu i e ati da Zari izie, ao to t o esto ini da bi me promatrala. Kada se pojavi, rei u joj da znam istinu. Stiem na trei at i gledam roz prozor, provjeravajui nije li ve na terasi. Boje o ru glo, svjetlee o o rasvjetljuje nebo i itav o oli, ali terasa zjapi prazna. Penjem s e pre o nis oga zida izmeu naih dviju ua i odlazim na rajnji juni rub terase, gdje su sjen e najdublje. Sjedam i gledam na sat, jo uvije je deset i trideset. No je tiha, toli o tiha da bi roz nju odje nulo padanje lista na tlo, a uje se i a o tama die s blagim povjetarcem oji dolazi, pa odlazi. Strpljivo e am u mra u, s prsnim oem oji se nadima od ie ivanja, straha i nade. Opet gledam na sat, jo uv ije je deset i trideset. Pitam se oli o u e ati ovdje. Do sjedim u mra u Zarina bal ona, nadam se da mi se roditelji nee probuditi i sh vatiti da me nema. Uspaniili bi se, popeli se gore i po varili mi planove. Proima me poznata tjes oba, vrlo nali napadajima pani e oje sam imao u bolnici. Moda d oista gubim razum. O, Boe, nadam se da ne! No, gubim neto drugo, a to je strpljenje. Moda bih joj jed nostavno trebao upasti u uu i zahtijevati da je vidim. Gledam na sat, jo uvije je deset i trideset, pa tresem ru om i oslu ujem ot ucaje, no umjesto azalj a zaujem tiho ripanje vrata. Srce mi s ta vom estinom zalupa u uima da se bojim da e svojim bubnjanjem probuditi cijelo susjedstvo. Ru om na prsima nastojim se umiriti. ujem njezine priguene or a e na terasi i utavi apat bur e oja ih prati, vu ui se po betonu. Jo je uvije ne v idim, ali duga joj se sjena protee od vrata, uri prema rubu, a onda se smanjuje, p a shvatim da je unula. S amenjujem se od teine trenut a, ostajem bez glasa i bez da ha.

S mjesta na ojem sjedi prua joj se dobar pogled u moju sobu, pa za ljuujem da e a da se u njoj upale svjetla. Moda i nisam odabrao najbolje mjesto za s rovite. to im am od svoje nevidljivosti ada ne vidim to se s njom zbiva? No, njezina se sjena najednom opet protee i sada mi ulazi u vido rug, pola o liz ei slijeva nadesno do mjesta pod zidom na ojemu smo ne ada zajedno sjedili. Do je gledam zavijenu u crnu bur u i osvijetljenu punim Mjesecom iza lea, ini mi se d a je via nego to pamtim. Pre o zida gleda u moju sobu, a onda se propinje na vrhov e prstiju i istee vrat. Ne o vrijeme stoji ta o, a onda odlazi do ruba terase i n aginje se, virei u moje dvorite. Sada imam i potvrdu da me uhodi i da je ona ta o ja me sva e noi gledala, obavijena sjenom. Vraa se do naega mjesta, baca jo jedan po gled prema mojoj sobi, a onda sjeda. Osjeam a o mi rv bruji u ilama i zbog njezi na sam divlja og pulsiranja slabiji od zra a. Poinje petljati po prednjem dijelu bur e i ini mi se da nastoji u loniti ip u ojom joj je obrubljen dio o o oprene pred oima. Grozniavo pomie prste, ali ao da se b ori sa s rivenim vorom. Ru e su joj tan e, blijede i rh e, ba ao i Zarine. Mili Boe, a o uspije otpetljati taj vor, vidjet u joj lice! Jednom brzom gestom zbacuje i p u i veo s lica, pa se uzrujano ee po glavi. Oima prodirem roz tamu i napinjem se da bih joj razabrao lice, ali podignutom mi ru om za lanja pogled. Na on ne oli o trenuta a sputa ru u, ali sada je za lanja rub oprene oja visi s a strane. Sve to vidim barunasta je silueta njezina profila, nepomina poput modela u sli ars om ateljeu. Ubrzo zatim naslanja se na zid i, ia o joj i dalje ne vidi m lice, vidim da je s lopila oi i da joj se usnice pomiu ao da neto recitira, moda Hafizove ili Hajamove pjesme, moda a ne u oju sam joj ja itao. Prsa joj se nadima ju, pa sputaju i gotovo joj razabirem dah, a onda se najednom trgne i uspravlja, a po smjeru u ojemu se naginje za ljuujem da je zaula zvu iz moje ue. Is reno se nadam da mi se roditelji ne uspinju stubama na rov. Znam da bi pobjegla da ih ojim sluajem spazi. Ponovno se usredotoujem na njezino lice. Glavu je o renula udesno i pre o ramena gleda u moju sobu. Znam da me oe uje. Po poloaju njezina tijela i nemirnom me oljen ju vidim da je rastresena i uznemirena zbog zvu a oji je zaula, ali se unde prol aze, nita se ne dogaa, pa se oputa i ponovno naslanja na zidi. Spopada me poriv da iz tame iziem na mjeseinu i te o mu se odupirem. Zagledali bism o se bez rijei jedno drugome u oi jer, to bismo uope mogli azati ? Ta ve je trenut e teta variti rijeima. Priao bih joj, pruio ru u i pomogao da ustane, a zatim bismo proveli cijelu vjenost u zagrljaju. No, to ad bi po uala pobjei ? Zgrabio bih je i re ao da je omaru raj, da meni nije vano a o izgleda i da je moja do raja ivot a! Da, nehotice proapem. Glava joj pos a uje i vrat se uspravlja te promatra mjesto na ojemu sjedim. Oi j oj blistavo sjaje na svjetlu posuenom od Mjeseca i nema sumnje da su to iste oi o je me promatraju iz noi u no. Vreba me otrim, prodornim i nemirnim pogledom, poput preplaene ma e. No ne bjei s terase, nego mirno posee za ip astom oprenom, prebacuje je pre o lica i ponovno se pretvara u Mas iranog anela. U smirenoj odlunosti toga po reta prepoznajem tipino Zarino samopouzdanje. Ustajem i izlazim na mjeseinu. Ona sjedi u mra u, potpuno nepomina, ali na mene dj eluje poput magneta. Pola o joj prilazim i naas zastajem, a onda se sputam uza zid i do nje. Trepui, zuri iza oprene bur e, a moje joj srce hvata ritam vjea. Naviru m i suze. Nemoj pla ati, apue. Kroz apat joj tragam za poznatim odje om. Molim te, nemoj pla ati, ponavlja. Jesi li to ti? pitam. O ree glavu. O ree oi od mojega pogleda. Reci mi, pre linjem. Jesi li to ti? uti i o ree se, pa ru om poseem za njezinom bradom i o reem je prema sebi. Daj da ti vidim lice! Odmahuje glavom, ali vidim da joj se pod bur om slijevaju slapovi suza. Koli o si dugo to mislila s rivati od mene? njeno je orim. Po uava ponovno o renuti glavu, ali vre joj steem bradu. Doista si mislila da te neu vidjeti?

I opet odmahuje glavom, ali nita ne govori. Zna li uope oli o sam patio bez tebe? grcam i roz glas mi probija ljutnja. Zna li o li o sam puta pomislio da ivot bez tebe nema smisla? Zamisli da sam se ubio! to bi tada bilo? Ru a joj lizne ispod bur e i eli me prstom uut ati, ali ja odmiem glavu i govorim dalje. Zar si mislila da u otii i zaboraviti te? Ka o si to mogla pomisliti ? Zar nisi zna la da bih radije cijelu vjenost gorio u pa lu nego proivio ivot bez tebe? Psssst, moleivo ape. Vatra oja te odnijela meni jo uvije pali srce. Molim te, prestani, apue. Neu! Zato bih? A i a o bih? Pre linjem te, molim te, nemoj! Jesu li prijetili tvojim roditeljima? Kejvanu? Re li su da e ga odvesti? Reci mi i stinu. Molim te, prestani, molim te... jeca, glasa is rzana naglim udisajima. Zastajem i zbog njezina se ridanja osjeam ao da mi net o upa srce, pa preplavljen ajanjem m olim da mi oprosti. Govorim joj da se u meni probudio vul an i da ga at ada ne uspijevam obuzdati, ma oli o to elio. Naginje se i dlanovima mi brie suze s obraza, pa se brzo odmie, a ja joj govorim d a bez nje uope nisam mogao zamisliti budunost, da se preda mnom prostirala te pus topoljina i ivot u ojemu bih se sva oga jutra budio ne marei sja li sunce, pada l i ia, je li toplo, hladno, rano ili asno. Molio sam Boga da me uzme, da s ona ta j ivot jer zbilja mi vie nita nije znaio. Odmah grize ou izmeu palca i aiprsta i tiho ae: Ne govori ta ve stvari, a onda brizne u gora pla. O, Boe! to ja to radim? brzo govorim. Ono roz to si ti prola, ljubavi, stoput je gore od moje nevolje. Oprosti mi, molim te, suvie sam sebian! Ne, ne, ne! Molim te, prestani govoriti ta ve stvari! Tvoj hod, tvoje retnje, oi, nain na oji si se prije oju minutu poeala po glavi, po svemu tome znam da si ti moja Zari. Odmah mora prestati! Daj mi da te zagrlim. Daj da te privijem uza se i reci mi da nas vie nita nee rastav iti. O, Boe, oprosti mi, tiho stenje. Nisam smjela dopustiti da stvari odu ova o dale o! Samo mi obeaj da vie ni ada nee uiniti nita slino! O, Boe, pomozi mi! Molim te, pomozi mi! ega se toli o boji? Molim te, Boe, oprosti mi! Doista mi je ao. Zbog ega ti je ao? pitam, napo on postajui svjestan njezinih vapaja. Ovo e ti slomiti srce... Nije mi vano a o izgleda, pre idam je. Tvoj mi izgled uope vie nije vaan. Volim te! Boe, pomozi, nisam smjela ovo dopustiti. Otilo je predale o! Njeno me gura ada je po uavam zagrliti, pa joj zurim u oi u nepodnoljivoj tiini, oajn i i traei odgovore na pitanje oje se ne usudim postaviti. Vidim da je ne oli o put a zaustila, ali rijei su joj se sva i put izgubile u jecajima. to mi po uava rei? pitam. Slijedi duga stan a. Srce mi bubnja, a i njezino lupa. ujem oba. Ja nisam ona, odjednom zavapi. Nita ne odgovaram. Bojim se da sam je dobro razumio. Nisam ona, apue, tresui glavom i tiho cvilei. Zar me ne razumije? Nisam ona. Voljela da jesam, zbilja bih! Nemoj, pre linjem, a glas mi tone zajedno s nadama. Znala sam da e doi do ovoga, plae. Vidjela sam to jo onoga dana ada si se vratio iz b lnice. Znala sam da e svojega anela potraiti pod mojim velom, ali nje nema ovdje. Ja nisam ona. Silno te voljela, sumnjam da bi se pred tobom mogla s rivati pod ovo m mas om, bez obzira na to a o izgledala na on onoga stranog dana. Tijelo joj sla maju glasni jecaji i sva dre. Osjeam se ao da mi je net o u vene ubrizgao ledenu vodu. Gorina mi ipi u ustima, juri roz ile, nagriza mi ou.

Da imam onja, ja bih ga jahao. Da imam srce, ja bih ga sa rio. Stvari su izma nule nadzoru jer sam im ja to dopustila. Nisam to smjela, ae. Da, gl edala sam te sva e noi s ovoga mjesta. Bila sam znatieljna. Znala sam da ti gleda m ene i da te negdje u dubini due podsjeam na nju. Znam da si me one veeri s lea proma trao u sobi i dopustila sam ti to jer mi je tvoj pogled godio. Trebala sam te sp rijeiti. Nadam se da e mi to oprostiti! Da rimu znadem, ja bih je sroio. Da pjesmu ujem, ja bih je pjevao. Osjeam da mi misli plutaju u nepoznato. Njezin mi glas zuji u uima, ali ne ujem ni rijei. Glava joj se, vidim, pomie, tijelo se me olji, veli e plave oi blistaju na mj eseini, suze joj se slijevaju niz jedva vidljive obraze pod mas om... Zatvaram oi, uvlaim glavu meu ramena, liznem usnice i molim Boga da ovaj trenuta to prije zavri . Ne znam oli o dugo ta o sjedim, ali ada otvaram oi, Mas irani aneo jo uvije sjed i do mene. Nepomina je, uti, oima pre linje za oprost. Dugo gledam u tlo, a onda je pitam: Zato? Ne znam. Nita joj ne odgovaram. Nemam to. Moda sam htjela biti ona, ae. Zovu me Mas irani aneo, ali a ni aneli ne mogu odolje is uenju ljubavi. Ne odgovaram. Da sam ti barem odmah re la da nisam ona. Molim te, oprosti mi to nisam. Moe li mi o prostiti? Nijem sam i istroen poput amena na Do torovu grobu. Neu ti zamjeriti a o mi ne oprosti. Slobodno me mrzi, ali, molim te, poi u Ameri u a o si i planirao. To je najbolje za sve. Da je s nama, i ona bi htjela da ode. Ne bi, aem gor o. Dobro, priznaje. U pravu si, ne bi joj bilo drago da ode. Ne bi, ponavljam poput tvrdoglava djeteta. U redu, opet se po orava. U pravu si, ne bi joj bilo drago da ode. Sjeam se da je bil a ja o tuna zbog tvojega odlas a. Bojala se da e otii, zaboraviti na nju i vratiti s e s pre rasnom, naobraenom enom, milijun puta poeljnijom od nje. To se ni ada ne bi dogodilo, ustro je pre idam. Znam. Sada znam, ali tada nisam znala, odvrati, pa je ni sam mogla razuvjeriti. Zna, silno je uivala ada si joj itao pjesme. Stalno mi je govorila da joj sva i stih i ta poput pravog glumca. Do govori, o reem glavu od nje. Njezin me apat iritira, najradije bih da uuti, ali ona ne prestaje. Nemoj je se sjeati s gorinom, to joj ne bi bilo drago, govori tiho. Da se moe vratiti samo na minutu, jednu jedinu minutu, sva u bi se undu te minute provela molei te da poe dalje. Molila bi te da to uini zbog nje jer jedino ta o moe nai mir. Zastaje ne oli o trenuta a. Ni ada ni ome osim meni nije o tebi nita re la. Jedino ja znam oli o te voljela. Molim te, vjeruj mi ad ti aem, znam da bi te molila da nastavi sa ivotom. Ni ada nee nai spo oj a o si zbog nje uniti budunost. Zastaje i brie suze s lica, a onda, ao da joj na pamet pada neto to mi je zaboravi la rei, odjednom pita: Sjea li se ad ti je po azala najveu zvijezdu na nebu i re la da si to ti? Da. Naginje se i oima mi hvata pogled. Idi i ne osvri se! Ostavi bol ovdje, gdje joj je i mjesto. Znam da bi me i ona zam olila da ti to aem. Nit o je nije poznavao ta o dobro ao ja. Bila mi je sestrina i najbolja prijateljica. Mora mi vjerovati! Trljam lice a ama i imam glavom, potvrujui da joj vjerujem. Jo malo plae, jo jedanput mi se ispriava to me navela na rivu pomisao, a onda ae da mora natrag u uu jer e se teta i teta zabrinuti za nju. No ipa ne odlazi nego jo ne o vrijeme govori. Kae da joj je jasno zato je Zari najveu zvijezdu na nebu prozvala mojim imenom. Zat o to imam ono neto. Ona je oduvije dobro procjenjivala ljude, ali mene je savreno

procijenila. Zato e se i ona ubudue raspitivati od susjeda i prijatelja a o mi i de i a o napredujem, a i molit e se za mene sva e veeri do raja ivota. Kae mi i da e se brinuti za Zarine roditelje jer su oni sada najvaniji. Odano e im sluiti i vje rno ih pratiti do raja ivota. Ustaje i prua mi ru u i ja je nevolj o prihvaam. Ru a joj je hladna, ali stisa to pao, pa je njeno stiem i ona mi uzvraa. Gledam joj u prste i no te oji izgledaju po tpuno isto ao Zarini, a zatim podiem pogled i zurim u te tir izne oi. Preplavljuje me sjeanje na posljednju no sa Zari, no u ojoj sam joj re ao da sam uo razgovor izmeu nje i Mas iranog anela. Zari mi je na to odgovorila da je to bilo posljednji put to je razgovarala sa Sorajom. Soraja zato nije mogla znati za no o ju smo Zari i ja proveli zajedno i nije mogla znati za najveu zvijezdu na nebu o ju je Zari prozvala mojim imenom. Drugoga se dana, naime, Zari zapalila pred ahom . Ipa si to ti, zar ne? apem. Dre pod bur om. To su oi moje Zari, aem. Zatvara ih pred mojim pogledom. Jesi li to ti? pitam jo jedanput poput oajni a. Jesam, slabano zajeca. To sam ja! Koljena joj poputaju i rui mi se u naruje. Drim je i privijam uza se do se pola o i isprepleteni sputamo na tlo. Ljubim je u tjeme, elo, ljubim joj oba zatvorena o a roz t aninu bur e, a ona mi ru ama miluje lice, prstima prolazi roz osu te i h spaja o o mojega vrata. Volim te, mrmljam. I ja volim tebe, odvraa. Nedostajala si mi, vapim. Ti meni jo vie. Obuhvaam joj lice dlanovima i primiem ga svojem, sve do nam se ela ne dota nu. Ne bih preivio bez tebe. Ta o mi je ao. Jesi li me ula ada sam s tobom razgovarao u snovima? pitam je, njeno je ljuljajui u naruju. Sva u rije. potvrdi. Nadala sam se da e pustiti me da ti izblijedim u snovima. Snovi mi bez tebe ne znae nita. Nemoj ta o! podvi uje Mora mi obeati da e otii u Ameri u. Neu, ni ada, aem i v Ali mora! Zbog sebe, zbog mene, zbog sigurnosti, pre linje me. O, Boe, ivo se sjeam a o si potrao. Tvoj oajni i ja, Ali, ja, Ali! progonit e me do raja mog ivota. Bilo mi te ta o ao. Ne znam zato sam te povela sa sobom i zato si morao vidjeti taj uasan p rizor. Moda sam se nesvjesno nadala da u se uz tebe predomisliti. ao mi je. Silno m i je ao, ljubavi moja! Podvlai ru u pod bur u da bi obrisala suze, a ja je grlim jae, a o bih je umirio. Bol zbog toga to sam ti to priutila bila je puno gora od boli od ope lina. Sjeam se sirena hitne pomoi, bolniara a o me obrauju, sjeam se bolnice. Da su mi samo re li da si dobro, la e bih podnosila bolove, ali nit o sa mnom nije razgovarao ni o emu drugome osim o zdravstvenoj njezi oju su mi pruali. Izgorjela su mi ramena, vra t i dio lica, i to ne ta o strano a o je isprva izgledalo. Znala sam da mi je o sa izgorjela i da imam zavoje na glavi, a zapravo me zanimalo jedino to je s Ahme dom, Fahimom i s tobom. No nisam pitala za vas jer vas nisam htjela povezati sa sobom i svojim inom. Kasno bi se nou riomice molila za vas, at ada stotinu puta ponavljajui jednu te istu molitvu, nadajui se da e me Bog ta o ozbiljnije shvatiti. U bolnici me sva oga dana posjeivao jedan mu arac, isti onaj oji je istu ao Do to ra pred naom uom, ovje s radioprijamni om. Satima bi me promatrao roz veli i pro zor, razgovarao bi s lijenicima i bolniar ama i neto zapisivao. Gledao me neobino tun im pogledom, ao da me ali, a ad sam se jedanput usred noi probudila, stajao je p o raj mojega reveta s istim tim izrazom u oima. Htjela sam mu neto rei, ali odmah je otiao. Strahovito sam patila zbog toga to smo razdvojeni i po tome sam znala da te zbilj a volim. Pro linjala sam trenuta ada sam te pozvala da poe sa mnom na paradu. Ne znam to sam mislila, to bi ti uope mogao dobiti iz onoga to se dogodilo, osim doivot ne traume i stranih sli a u glavi? Silno mi je ao, ljubavi moja, silno ao! I onda,

da stvar bude jo i gora, sav sam taj uas preivjela, a to nit o nije znao. Htjela sa m umrijeti. Da sam barem umrla tamo, na paradi. Pogotovo ada se sjetim boli oj u sam nanijela tebi, Fahimi, Ahmedu i svojim roditeljima, naravno. Sve mi je to bilo potpuno nepodnoljivo. A sada mi roditelji zbog mene do raja ivota moraju ivje ti u progonstvu. Da sam barem umrla! Uasno mi je ao zbog svega! Razumijem te, imam glavom, ali i zahvaljujem Bogu to nije umrla. to se mene same tie, ni ada nisam poalila to sam to uinila, ae Zari. Ali do groba s riavam to sam sve vas umijeala. Ja sam morala uiniti to to sam uinila. Net o je morao. Net o je morao javno, glasno i pr osno stati pred aha i uiniti ta o neto. Do tor m i je znao rei da ljudi iz ahova reima ne shvaaju da ubijanjem ljudi uope ne plae a tiv iste jer njima je smrt mala cijena za slobodu. Zastaje i hvata dah. Osjeam da se pod bur om sva trese. Za sva oga ovje a ojega ubiju dale o od bilo ijih oiju desetero bi trebalo uiniti on o to sam ja uinila. Da reim vidi a o ubojstvima svoje zloine ini samo jo vidljivijima . Ne oli o se trenuta a odmara, a onda nastavlja. Kad mi se oa poela oporavljati, premjestili su me na drugi at bolnice, u dru iju s obu iji je prozor gledao na dvorite po ojemu su stalno etali ne i ljudi. Neizvjesn ost moje sudbine pomalo me ve umarala, pa bih sjedila uz prozor i pitala se jesi li dobro, jesi li ve otiao u Ameri u, jesu li Ahmed i Fahima i dalje zajedno. I ja sam isto inio u svojoj sobi, aem. Osim to sam se ja pitao vidi li me i uje li nebu. Stalno sam pla ao i pitao zato. A ja sam sva e noi razgovarala s tobom, ae Zari. Grlila bih te, milovala ti lice i osu, ljubila te u usta. Da ti se neto dogodilo, sigurno bih umrla. Bol bi me uniti la. Bori se s dahom, pa je pitam: Jesi li dobro?. Vrlo sam zabrinut. Kima glavom, a onda govori dalje. Ni s im nisam razgovarala. Nisam imala ni televiziju, ni radio, ni novine. Nisam znala oli o je sati, oji je dan, a ni oji je mjesec. Pojma nisam imala to se dogaa u svijetu, osim da je ah jo uvije na vlasti jer me ovje s radioprijamni om s va oga dana redovito posjeivao. Nou bih esto sanjala o naem divnom ljetu uz houz pod trenjinim stablom, a ad bih se probudila, osjeala bih se ao da mi je net o na p rsa istovario tonu ope a. Po uavala sam u sjeanje prizvati tvoje lice, ali nije mi uspijevalo. Iz ne og razloga, to si mi vie nedostajao, to sam te tee zamiljala. A onda sam se jedne noi probudila i vidjela da mi je net o po raj reveta ostavio olov u i papire. Odmah sam te poela crtati. Bilo je to upravo zapanjujue, oi mojeg a uma nisu te vie pamtile, ali ru e su te iscrtale savreno, do posljednje pojedino sti. Prua ru u i njeno mi dodiruje lice. Kroz malene otvore na bur i vidim da je s lopi la oi. Kada sam dovrila crte, stavila sam ga na ormari uz revet i zaspala, a ad sam se sl jedeeg jutra probudila, nije bilo ni crtea, ni olova a, ni papira. Poslije, istoga dana, roz prozor sam vidjela ovje a s radioprijamni om i shvatil a da su mi papire i olov u stavili po raj reveta u s lopu svoje ta ti e da im o dam ne e podat e. Zanimalo ih je to u napisati ili oga u nacrtati, hou li im dati a vu indiciju po ojoj bi utvrdili identitet lanova moje s upine, elije, ega god ve. Od pomisli da bi te zbog mojega crtea taj zao ovje sada mogao progoniti potpuno sam pomahnitala. Urlala sam, vris ala, od oaja se udarala, pro linjala aha, njegov u obitelj i sve oji ga podravaju. Sestre su mi brzo pris oile, privezale me uz r evet i dale mi inje ciju od oje sam zaspala. Kada sam se probudila, u sobi je stajao ovje s radioprijamni om, samo to je ovog puta u ruci drao moj crte. Dugo smo se ut e promatrali, a onda mi je re ao da nije doao zato da bi mi naudio. Re ao mi je da se smirim i opustim, a zbog njenoga tona njegova glasa malo je popustila moja napetost. Zapitala sam ga zato je doao, a on mi je priao i stavio moj crte na revet. Podignula sam ga i privila na srce, a on mi je doapnuo da nee nita naao uiniti mom u sa sli e. Sve nas ve dugo promatraju i is trauju, pa su sada potpuno sigurni da nismo imali nita s Do torovim a tivnostima i li, a o je on to re ao, nismo povezani s njegovom s upinom. Na on toga mi je re a o da idem ui i da su ve obavijestili moje roditelje. Samo zbog toga to mi je otac

olimpijs i ampion, vlasti su me odluile potedjeti azne za glupo ponaanje na roendan njegova velianstva, no samo pod jednim uvjetom. Cijela se obitelj mora odseliti u Bandar Abas i ostata ivota provesti uz Perzijs i zaljev, to dalje od sve rodbine . Po azao je crte oji sam stezala na grudima i re ao mi da bi bilo najbolje da n e stupam u vezu s tom osobom, a prilino su mi jasno dali do znanja da se ne smije m javljati ni Ahmedu ni Fahimi. Tada je prvi put spomenuta ideja o preruavanju u Mas iranog anela. On se toga sjetio, a meni se uinilo izvedivim. Bio je to jedini nain da jo barem malo vremena provedem ovdje. Oajni i sam te eljela vidjeti i eznula s am za roditeljima. Tu Zarina pria prestaje, pa je jo vre steem u zagrljaju. Volim te, apem, volim te! I ja tebe volim, odvraa mi apatom. Zaustim da bih re ao a o me udi to su gospodin i gospoa Naderi pristali na ta av a ranman, ali onda mi na pamet padne da su vjerojatno silno patili do su jo mislili da su je izgubili. Pretvaranje da je mrtva na raju im se uinilo nis om cijenom za odravanje na ivotu vlastita djeteta. Po teini ojom se Zari oslanja na mene za ljuujem da je strahovito umorna. Dirnut sam njezinom snagom i hrabrou. Nijednom se nije poalila na bol, nijednom na nepravd u svoje sudbine, nijednom na ope line. Hvata me za bradu, podie je prema svojem l icu i gleda me ravno u oi. Sad ti je valjda jasno zato mora u Ameri u. Ne mogu biti s tobom i ne mogu se vrati ti nazad. Privijam se uz nju. Ali oslobodili . po uavam oajni i. Ne, oslobodili su tebe i Ahmeda. Hl ono to sam uinila. Grlim je jo vre i privijam na prsa. Mnogo se toga moe dogoditi u ne oli o godina. Stvari e se promijeniti, uvije se mijenjaju, moemo opet biti zajedno! Koli o si te o ozlijeena? pitam je. Odmahuje glavom. Hvatam joj lice i ljubim je. Sama pomisao da te neto toli o boli jednostavno osjeam i ja, procijedim. Nije ta o strano, ae njeno. Zapravo uope nije strano. Moda e plastina irurgija j na napredovati dovoljno da mi potpuno u lone oilj e. T o zna? Svijet se ta o brzo mijenja. To je jo jedan razlog zbog ojega mora otii. Nai najbolje lijeni e u Americ i i onda poalji po mene. Kada doem, oistit e mi lice i tijelo, pa u opet biti lijepa. Onda se moemo vjenati i onda ti mogu roditi bebice. Glas joj se lomi. A sada mora poi ! utim u nadi da se neu morati sloiti s njom a o ne progovorim. Vjeruj da i ja te o podnosim rastana . Te o mi je bez tebe. Od prologa ljeta nije pr ola ni se unda a da nisam mislila na tebe. Ali sada se moramo malo rtvovati, a o bismo u budunosti bili sretni. A ja u odsada do te budunosti sanjariti o trenut u ada e nas ljudi zvati Paa i Zari ahid. Gospodin i gospoa ahid, aem. Volim to ime. A ja volim tebe, pritiem je uza se i prvi put u t o zna oli o mjeseci eljezni obru o o srca mi poputa, a vor oji me guio odjednom se topi u grlu. Tvoj sam, apem joj, uini sa mnom togod eli! Onda te elim poslati u Ameri u. Ostata noi provodimo zagrljeni, a onda se na isto u pojavljuje sunce i tama se p ola o rasplinjava. Sjedimo isprepletenih prstiju, njezina mi glava poiva na prsim a, noge je omotala o o mojih i ta o gledamo svijet a o se budi. Zatvaram oi, a o bih is ljuio sve osim nas, i nastojim zapamtiti sva u pojedinost. Doi sa mnom u sobu, neto ti elim dati za uspomenu, ae ustajui, pa je pratim do sobe u ojoj je ve sve spa irano u utije i spremno za selidbu. Daje mi crte sa mnom na n aoj ulici, ali ovog puta moja tajanstvena ena ima lice. Njezino lice. Nemoj me zaboraviti! ae. Mislim na samou u ojoj e ivjeti do ja budem u inozemstvu i u tom mi se trenut u p red oima pojavljuje jedna zamisao. A o se i ada bude osjeala izgubljeno, aem i jo je jednom privijam sebi, samo pogled j na nebo i vidjet e nas a o svjetlucamo zajedno!

Znam oja je tvoja zvijezda, ali oja je moja? pita me, jo na trenuta tonui u moje naruje. Najvea, najsjajnija zvijezda. To si ti, ispravlja me. To smo mi, apem joj. Nas dvoje dijelimo istu zvijezdu!

K R A J

ZAHVALE Marian Clar , Tim i Sue Ellen Kane, Sudi Rafian, Kevin Daniels, Kim Levin, Nance e McVey, Laura Hubber, Mojgan Seraji, Mehri Safari, Kamran Heydarpour, Donnell G reen, Debbie Shotwell, Nancy Fallah i Mauni Seraji, hvala vam na potpori i potic anju oje ste mi pruali do sam pisao ovu njigu! Svat o me od vas, na sebi svojs tven i jedinstven nain, uvjerio da je pria oju elim ispriati vrijedna objavljivanja . Stephanie Howse zahvaljujem na dragocjenim primjedbama i prijedlozima te na svem u ime mi i dalje pomae. Sepi, od srca ti hvala na pomoi u obradi li a Pae. Sam to ni ada ne bih ta o dobro uinio. Hvala i na tvojoj potpori pruanoj do raja. Zahvaljujem i svojim agenticama Danielle Egan-Miller i Joanni MacKenzie iz tvrt e Browne & Miller Literary Associates. Hvala vam na vjernosti i odlunosti, hvala t o niste izgubile pouzdanje u mene i hvala to ste mi omoguile da proivim neto to mi je promijenilo ivot. Zahvaljujem i Alecu McDonaldu na svim uredni im intervencijama te Mariani Fisher za oduevljenje oje je otpoet a po azivala. Naposljet u, tu je i Ellen Edwards, moja nadarena i vrijedna urednica. Zahvaljuj em joj na prilici oju mi je pruila i na odgovornosti oju je sa mnom podijelila za objavljivanje ove njige. U suradnji s njom doista sam mnogo nauio.