Histologija biljaka

HISTOLOGIJA BILJAKA

botanika disciplina koja prouava postanak, grau i ulogu biljnih tkiva tkivo je skup identinih diferenciranih stanica

Podjela biljaka prema morfolokoj diferenciranosti biljnog tijela:

protofiti - grupa biljaka najnie organizacije; jednostanine biljke, cenobije, plazmodije... talofiti - na viem stupnju organizacije; viestanine alge, gljive, liajevi... - tijelo (talus) nije ralanjeno na osnovne vegetativne organe kormofiti - najvii stupanj organizacije biljnog tijela; vie biljke - tijelo (kormus) ralanjeno na osnovne vegetativne organe, koji su izgraeni od tkiva

PODJELA BILJNIH TKIVA

Podjela biljnih tkiva prema osnovnoj namjeni, kao i na osnovu stupnja diferencijacije:

tvorna tkiva (meristemi) - izgraena iz stanica koje imaju sposobnost da se dijele i daju nove stanice iz kojih e se formirati sva ostala tkiva trajna tkiva - izgraena iz potpuno diferenciranih stanica koje su trajno ili privremeno izgubila sposobnost diobe, a graom i oblikom su prilagoena za obavljanje odreene funkcije

TKIVA KOJA GRADE

Mehaniko tkivo Parenhimsko tkivo

BILJNI ORGANIZAM

I Tvorna (meristemska) tkiva

Provodno tkivo, ksilem

Parenhimsko tkivo Provodno tkivo, floem

II Trajna tkiva 1. Pokrovna tkiva

2. Parenhimska tkiva
3. Mehanika tkiva 4. Provodna tkiva

5. Sekretorna tkiva

TVORNA TKIVA

sastoje se od stanica koje imaju sposobnost diobe

po obliku su izodijametrine, rijetko su izduene citoplazma ispunjava veliki dio unutranjosti stanice vakuole, ako postoje, veoma su sitne stanice priljubljene jedne uz drugu, bez intercelulara

TVORNA TKIVA

Podjela tvornih tkiva prema postanku:

Primarni meristemi - vode porijeklo neposredno od stanica embria - u poetku embrio je sastavljen samo od meristemskih stanica - kad embrion izraste meristemi se zadravaju u vidu konusa rasta, u vegetacijskim vrcima stabljike i korijena Sekundarni meristemi - nastaju naknadno dediferenciranjem ivih stanica trajnih tkiva koje ponovo stjeu sposobnost za diobu - felogen i interfascikularni kambij

Meristemska tkiva po podrijetlu: 1. Primarni meristemi 2. Sekundarni meristemi Meristemska tkiva po poloaju: 1. Apikalni ili tjemeni meristemi 2. Lateralni ili boni meristemi

3. Interkalarni ili umetnuti meristemi

4. Traumatini ili meristemi rana

Kako biljke rastu ?

Interkalarni meristemi, po poreklu primarni Traumatini meristemi (meristemi rana), po poreklu sekundarni

Apikalni (primarni) meristemi izdanka (u pupoljcima)

Lateralni (sekundarni) meristemi

Apikalni (primarni) meristemi korena

Apikalni (tjemeni) meristemi su primarnog porijekla

Vegetacijski vrak stabljike

Vegetacijski vrak korijena Korijenova kapa kaliptra

TVORNA TKIVA Apikalni (vrni meristemi)

diobom meristemskih stanica biljka raste u duljinu (stabljika u visinu, korijen u dubinu) iz meristemskih stanica diferenciraju se svi biljni organi U odrasle biljke meristemske stanice se nalaze na vrnim dijelovima biljke; na vrhu stabljike (vegetativni vrak izdanka) na vrhu korijena (vegetativni vrak korijena) vegetacijski vrak izdanka i korijena nastaje od jedne ili vie inicijalnih stanica vrne inicijalne stanice mogu se dijeliti u vie pravaca: pod pravim kutom na povrinu meristema - antiklinskom diobom paralelno s povrinom meristema - periklinskom diobom

APIKALNI (VRNI MERISTEMI) Vegetacijski vrak izdanka

kod visoko razvijenih golosjemenjaa, kao i kod svih kritosjemenjaa inicijalne stanice vegetacijskog vrka izdanka su rasporeene u vie etaa: inicijalna stanica koja se nalazi u unutranjosti dijeli se antiklinim i periklinim putem, te se tako stvara osnovna masa apikalnog meristema - korpus vanjska inicijalna stanica se dijeli samo antiklinskim putem i od nje nastaje tunika, koja poput plata obavija korpus kod monokotila je tunika jednoslojna, kod dikotila u pravilu dvoslojna ili vieslojna kako se dioba stanica meristema nastavlja, tako se i cijela kupa zajedno s vrnim stanicama pomjera sve dalje i dalje od svoje osnove i tako stablo raste u visinu

APIKALNI (VRNI MERISTEMI)

Vegetativni vrak izdanka

konusna tvorevina, smjetena na vrhu stabljike Vegetacijski vrak izdanka (Schmidt-ova tunika korpus teorija): tunika (omota, sastoji se od jednog ili vie slojeva stanica izodijametrinog oblika) korpus (centralni dio vegetacijskog vrka, graen od prozenhimskih stanica) na vrhu svakog niza tunike i na vrhu korpusa nalazi se jedna ili vie stanica koje se neprekidno dijele - inicijale i nikad ne prelaze u trajnu stanicu diobom inicijalnih stanica vrh se stalno obnavlja

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

zatitni listovi pupoljka lisni oiljak lenticele lisne primordije vrh vegetativne kupe omota - tunika corpus (centralno tijelo)

APIKALNI (VRNI MERISTEMI)

Vegetativni vrak izdanka tunika i korpus pri svojoj bazi obrazuju grupe stanica u obliku kvrica - lisne primordije (zaeci buduih listova)

lisne primordije obavijaju vegetacijski vrh titei ga od zime i ostalih vanjskih utjecaja
u pazuhu starijih lisnih primordija obrazuju se zaeci bonih vegetacijskih vraka iz kojih e nastati boni izdanci

APIKALNI (VRNI MERISTEMI)

Vegetacijski vrak izdanka

diobom stanica tunike i korpusa nastaje osnovni meristem, iz kojeg diferenciranjem nastaju: * protoderm * prokambij * centralni dio osnovnog meristema Protoderm je povrinski dio osnovnog meristema, iz kojeg nastaje primarno pokorino tkivo (epidermis) Prokambij diferenciranjem daje provodna i mehanika tkiva Diferenciranjem stanica centralnog dijela osnovnog meristema nastaju osnovna, parenhimska tkiva

APIKALNI (VRNI MERISTEMI) Vegetacijski vrak korijena

konusna tvorevina, smjetena na vrhu korijena, izgraena iz meristemskih stanica

Vegetacijski vrak korijena: kaliptra (na samom vrhu korijena obrazuje se korijenova kapa kaliptra, koja titi meristemsko tkivo vegetacione kupe pri prodiranju u dubinu) dermatogen (vanjski sloj vegetacione kupe, izgraen iz jednog sloja stanica) periblem (sljedei slojevi vegetacione kupe) plerom (sredinji dio vegetacijske kupe)

K kaliptra I zona rastenja II zona izduivanja III zona apsorpcije IV zona provoenja 1. 2. 3. 4. 5. inicijalne elije kaliptrogen dermatogen periblem plerom

APIKALNI (VRNI MERISTEMI)

Vegetacijski vrak korijena

diobom i diferenciranjem stanica dermatogena nastaje apsorpcijsko tkivo rizoderma

diobom i diferenciranjem stanica periblema nastaju tkiva primarne kore diobom i diferenciranjem stanica pleroma nastaju tkiva centralnog cilindra korijena

kod dikotiledonskih biljaka tkivo korijenove kape nastaje aktivnou dermatogena kod monokotiledonskih biljaka ovo tkivo se obrazuje na raun posebnog tvornog tkiva - kaliptrogena

LATERALNI MERISTEMI
bono postavljena tvorna tkiva koja se javljaju u stablu i korijenu viegodinjih biljaka na odreenoj etapi razvitka najtipiniji lateralni meristem je kambij (primarni meristem) kod etinara i velikog broja dikotila kambij se javlja kao neposredni ostatak prokambija u stablima bez razdvojenih provodnih snopia, kambij gradi neprekidan kontinuiran prsten u stablima s razdvojenim provodnim snopiima kambij se nalazi samo u provodnim snopiima - fascikularni kambij, a prostor izmeu se na odreenoj etapi razvitka upotpunjuje od strane interfascikularnog kambija, nastalog naknadno dediferenciranjem trajnih parenhimskih stanica srinih zrakova

LATERALNI MERISTEMI

felogen obrazuje se na viegodinjim drvenastim stablima i korijenovima lateralni meristem sekundarnog porijekla nastaje naknadno dediferenciranjem stanica subepidermalnog tkiva, rjee same epiderme

proizvodi felogena (plutni kambij) prema vani - pluto prema unutranjosti - feloderm

INTERKALARNI MERISTEMI

interkalarni meristem se nalazi umetnut izmeu trajnih tkiva kao posebna zona u stabljici trava i njegovim radom se internodiji izduuju i biljka raste u visinu vodi porijeklo od apikalnog meristema tako to se sve stanice osnovnog meristema do kraja ne diferenciraju, ve zaostaju kao zone nediferenciranih stanica koje imaju i dalje sposobnost da se dijele

radom interkalarnog meristema omoguava se podizanje poleglih biljaka (ita)

TRAUMATINI MERISTEMI

na mjestima mehanike povrede biljka, stanice koje se nalaze uz ranu obrazuju masu tkiva - kalus, u cilju zaraivanja rane kalus moe biti porijeklom od bilo kojih ivih stanica uz ranu (najee kambijum ili felogen) kalus se formira i prilikom kalemljenja, na mjestima spajanja podloge i plemke diferenciranjem stanica kalusa nastaju kona, provodna i sva druga tkiva

TRAJNA TKIVA

sastoje se od stanica koje u normalnim sluajevima nemaju sposobnost mitotske diobe

stanice trajnih tkiva su u odnosu na meristemske stanice vee, sadre manje protoplasta, imaju veliku vakuolu, esto su mrtve (sadre vodu ili zrak) Tu spadaju: (podjela po Denffer Ziegler) sustav parenhimskih (osnovnih ) tkiva sustav apsorpcijskih tkiva sustav konih tkiva sustav mehanikih tkiva sustav provodnih tkiva sustav tkiva za luenje

TRAJNA TKIVA Sustav parenhimskih (osnovnih) tkiva

parenhimska tkiva ine osnovnu masu organa viih biljaka

najmanje diferencirana biljna tkiva (histoloki najblie embrionalnim tkivima) stanice veinom izodijametrinog oblika, s tankim, elastinim staninim zidovima

izmeu stanica sitniji ili krupniji intercelulari ispunjeni zrakom

nastaju diferenciranjem stanica centralnog dijela osnovnog meristema

S obzirom na funkciju koju obavljaju razlikuje se: parenhim za fotosintezu parenhim za pohranjivanje ili skladitenje parenhim za provoenje parenhim za prozraivanje

Parenhimska stanica

Parenhimsko tkivo

Vakuola

1. 2. 3.

Citoplazma Stanina stijenka Vakuola

TRAJNA TKIVA
Sustav parenhimskih (osnovnih) tkiva

Parenhim za fotosintezu (klorenhim) osnovna uloga - provoenje fotosinteze tkivo sastavljeno od stanica koji sadre kloroplaste izmeu stanica veliki intercelulari koji slue za razmjenu plinova (tijekom fotosinteze) zastupljen veinom u listovima

u listu dikotiledonskih biljaka diferencira se na: palisadni (bogat kloroplastima) spuvasti (krupni intercelulari izmeu stanica)
Funkcija: palisadni (sinteza organskih tvari - skroba) spuvasti (razmjena plinova, transpiracija..)

TRAJNA TKIVA
Sustav parenhimskih (osnovnih) tkiva

Parenhim za pohranjivanje (skladitenje) osnovna uloga - pohranjivanje vode i rezervnih tvari stanice parenhima za pohranjivanje su krupne, loptastog oblika izmeu stanica relativno sitni intercelulari zastupljen u podzemnim organima, listovima, stabljikama, plodovima..

Parenhim za skladitenje rezervnih hranljivih tvari

Ficaria verna

krobna zrna u parenhimu korijena

Leukoplasti sa krobom

Pisum sativum, sjeme graka

- amiloplasti
Solanum tuberosum, krumpir

Solanum lycopersicum, rajica

Parenhim za uvanje vode

Kod kaktusa (fam. Cactaceae) stablo je sukulentno

Sukulentne biljke - biljke sa sonim, mesnatim stabljikama ili listovima; ive na toplim i sunim stanitima; ali ih ima i u hladnijim predjelima uvarkua.

Biljke sukulentnih listova

Aloe striata
Agave spp.

TRAJNA TKIVA
Sustav parenhimskih (osnovnih) tkiva

Parenhim za provoenje osnovna uloga - slui za provoenje tvari i u pravilu ovo tkivo prati provodne elemente (traheje, traheide, sitaste cijevi...) Stanice koje grade ovo tkivo su izduene, tankih staninih zidova

Parenhim za prozraivanje osnovna uloga - snabdijevanje biljke kisikom, skladitenje zraka tkivo sadri ogromne intercelulare zastupljen u onim biljnim dijelovima koji se razvijaju u uvjetima nedovoljne prisutnosti zraka (mulj, voda)

Aerenhim

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva

zauzimaju vanjsku povrinu, periferiju biljnog tijela osnovna uloga - zatita unutranjeg dijela biljke od nepovoljnih utjecaja vanjske sredine

Kona tkiva se dijele na: primarna kona tkiva epidermis (jednoslojni i vieslojni) sekundarna kona tkiva pluto mrtva kora

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

nastaje diferenciranjem stanica protoderma, povrinskog dijela osnovnog meristem u tipinom obliku je jednoslojan stanice koje izgrauju epidermu su poligonalnog oblika, esto valovitih obrisa, zbijene, s velikom vakuolom, citoplazma zbijena uz stanini zid, bez intercelulara zastupljen na listovima, zeljastim stablima, cvjetnim dijelovima kod zeljastih biljaka epiderma trajno prekriva listove i stabljiku, kod drvenastih epiderma se zamjenjuje sekundarnim konim tkivom

stanice epiderme su ive, od plastida najee su prisutni leukoplasti

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

graa stanine stijenke epidermalnih stanica je u uskoj vezi s funkcijom epiderme (smanjenje transpiracije, zatita od tetnih utjecaja vanjske sredine) stanina stijenka graena je iz tri sloja: unutranji sloj od celuloze iznad sloj celuloze impregniran kutinom na povrini isti sloj od kutina - kutikula

1. kutikula (povrinski sloj od istog kutina) 2. sloj u sredini vanjskog zida (celuloza impregnirana kutinom) 3. unutranji sloj u vanjskom zidu od celuloze 4. Stanina stijenka

Epiderma, primarno kono tkivo, na mladim stabljikama

List imira Buxsus sempervirens

Lice lista

Nalije lista

Epiderma
lica lista

Epiderma nalija lista

stoma Stanice epiderme

Stanice epiderme lica sa zadebljanom staninom stijenkom i debelim slojem kutikule na povrini

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

epidermalne tvorevine Stome specijalizirani otvori epiderme lista ija je prvenstvena funkcija reguliranje prometa vode u biljkama otvaranjem stoma omoguava se isparavanje vodene pare s povrine lista u nezasienu vanjsku atmosferu, dok se zatvaranjem stoma, pri oskudnoj opskrbi vodom, oteava stomatalna transpiracija kroz stome se odvija i razmjena plinova CO2 i O2 u procesima fotosinteze i disanja kroz stome ulazi: CO2 (fotosinteza) O2 (disanje) kroz stome izlazi: CO2 (disanje) O2 (fotosinteza) H2O (transpiracija)

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

epidermalne tvorevine Pui (stome) otvor pui ogranien je stanicama zatvaraicama o ijoj funkciji znatno ovisi mehanizam otvaranja i zatvaranja stoma kada je vodeni potencijal u stanicama zatvaraicama nii u odnosu na vodeni potencijal okolnih stanica, voda ulazi u stanice zatvaraice, poveava turgorski tlak i izaziva otvaranje pui

Tvorevine epiderme

epiderma

a. Pui - stome-

stanice zatvaraice

otvor stome

stanice zatvaraice
otvor stome

stomina duplja

pomone stanice

epiderma

Stome na poprenom prerezu lista kukurijeka

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

epidermalne tvorevine Dlake (trihome) izrataji epidermalnih stanica razliitog oblika, jednostanine ili viestanine, ive ili neive, proste ili sloene Funkcija: zatita od prekomjernog zagrijavanja (mrtve dlake su ispunjene zrakom koji odbija svjetlost) slue za prianjanje na druge predmete (kukaste dlake kod graha i hmelja) potpomau rasijavanje sjemena (dlake na sjemenu nekih biljaka (vrba, topola)) obrambena zatita (arne dlake koprive)

Indumentum,
Tvorevine epiderme b. trihomi ili dlake
predstavlja sve trihome na povrini biljnog organa: na licu ili naliju lista, na stablu, na cvjetnim dijelovima

Nerium sp.

Olea sp.

Indumentum na naliju lista masline Olea sp.

1. Papile

Razliiti tipovi dlaka ili trihoma

A. Nelijezdane dlake (mehanike, pokrovne)
1. Papile

2. Nerazgranate (jednostavne) - kratke i duge

- jednostanine i viestanine 3. Dlake s dva ili vie krakova - s 2 kraka T, U, V, oblika - s 3-5 krakova 4. Zvjezdaste dlake 5. Dlake u formi krljuti 6. Razgranate dlake

B. lijezdaste dlake

2. Nerazgranate (jednostavne) dlake

3. Dlake s dva ili vie krakova

4. Zvjezdaste dlake

5. Dlake u formi krljuti

6. Razgranate dlake

Nalije lista lavande s razgranatim dlakama

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva - epiderma

epidermalne tvorevine Emergence izrataji porijeklom djelomino od epiderme, a dijelom od subepidermalnih slojeva

Funkcija: zatitna uloga, a ujedno slue i za prihvatanje (trnovi kod rua, malina, kupina) pomo u ishrani biljaka (emergence na listu biljke Drosera sp. lue ljepljive tvari koje slue za privlaenje, hvatanje i probavu kukaca)

TRAJNA TKIVA Sustav konih tkiva vieslojna epiderma

jedan ili vie slojeva ispod epiderme moe se u morfolokom pogledu razlikovati od dublje postavljenog osnovnog tkiva taj subepidemalni sloj moe nastati od protoderma i zajedno sa epidermom ini vieslojnu epidermu taj subepidemalni sloj moe biti dio osnovnog tkiva - hipoderma

TRAJNA TKIVA Sekundarna kona tkiva - pluto

Stvaranje pluta kod drvenastih biljka, zbog pritiska unutranjih organa koji rastu, epiderma ne moe cijelo vrijeme da se odri

njega zamjenjuje sekundarno kono tkivo - pluto, koje nastaje diobom stanica felogena (plutnog kambij)
felogen je meristem sekundarnog porijekla i nastaje diferenciranjem stanica subepidermalnog tkiva, rjee epiderme diobom stanica felogena prema vani nastaje pluto, a prema unutra posebno tkivo feloderm felogen, feloderm i pluto zajedno ine kompleksno tkivo periderma zastupljen na viegodinjim drvenastim stabljikama i korijenju, na izvjesnim plodovima i podzemnim izdancima

Periderma - sekundarno kono tkivo

epiderma

pluto felogen

TRAJNA TKIVA Sekundarna kona tkiva - pluto

Stanice pluta mrtve, ispunjene zrakom, stanini zidovi su ispunjeni suberinom koji je nepropusan za vodu i plinove zamjena plinova izmeu unutranjih tkiva i vanjske sredine obavlja se kroz specijalizirane otvore - lenticele

Funkcija pluta zatita od negativnih utjecaja vanjske sredine, temperaturnih promjena zatita od transpiracije zatita od mehanikih povreda

Lenticele

TRAJNA TKIVA Sekundarna kona tkiva - mrtva kora

kod veine drvenastih kultura nakon izvjesnog vremena pluto se zamjenjuje kompleksom mtvih tkiva koji ine mrtvu koru Stvaranje mrtve kore nakon pretvaranja stanica felogena u pluto, u dubljim slojevima zapoinje stvaranje novog sloja felogena novi sloj felogena jedno vrijeme egzistira, a zatim se kao i prethodni sloj felogena pretvara u novi sloj pluta taj proces se vie puta ponavlja i kao posljedica toga javlja se na povrini organa nadebljali sloj mrtvih tkiva - mrtva kora Funkcija mrtve kore zatita od negativnih utjecaja vanjske sredine, temperaturnih promjena zatita od transpiracije, mehanikih povreda zatita od napada mikroorganizama i biljojeda zatita od poara

Mrtva kora - sekundarno pokorovno tkivo

epiderma parenhim kore

felogen

pluto felogen

felogen

TRAJNA TKIVA Sustav apsorpcijskih tkiva

osnovna uloga - slui za primanje vode i u njoj otopljenih mineralnih i organskih supstanci stanice koje grade ovo tkivo su tankih staninih stjenki, s krupnom jezgrom, bogate citoplazmom

U apsorpcijska tkiva spadaju: rizoderma rizoidi apsorpcijske dlake hidropote velamen radicum tkiva za apsorpciju vode i organskih tvari

TRAJNA TKIVA
Sustav apsorpcijskih tkiva

Rizoderma
tkivo za apsorpciju vode i otopljenih mineralnih tvari iz tla nastaje diferenciranjem povrinskog primarnog meristema protoderma izgraen je iz jednog sloja stanica, s tankim staninim stjenkama bez kutikule esto protoplast stanica lui izvjesne tvari, poveavajui time topljivost tvari koje e biti apsorbovane

kod nekih biljaka stanice rizoderme izrastaju u korijenske dlake

stanice korijenskih dlaka su sluzave tako da se lako sljepljuju sa esticama tla djelujui i na taj nain na lake apsorbiranje vode i mineralne tvari

TRAJNA TKIVA
Sustav apsorpcijskih tkiva

Rizoidi kod viih biljaka jednostavnije organizacije koje nemaju korijena (mahovine) funkciju apsorpcije vode s otopljenim tvarima vre rizoidi

Apsorpcijske dlake neke epifitske biljke imaju na svojoj gornjoj povrini lista posebno razvijene dlake koje slue za primanje vode Hidropote na listovima submerznih vodenih biljaka esto se na epidermi lista nalaze tvorevine, ija uloga je apsorpcija vode

TRAJNA TKIVA Sistem apsorpcijskih tkiva

Velamen radicum odreene epifitske biljke na zranom korijenju umjesto jednoslojne rizoderme imaju razvijeno vieslojno tkivo - velamen radicum, ija je funkcija apsorpcija vode

Tkivo za apsorpciju organskih tvari prisutan u klicama sjemenarki (kao poseban dio klice - skutelum) tankozidne povrinske stanice skuteluma predstavljaju apsorpcijsko tkivo koje vri apsorpciju organskih tvari iz endosperma sjemena

TRAJNA TKIVA Sustav mehanikih tkiva

daju biljci odreenu vrstou, elastinost i oblik nastaje diferenciranjem stanica prokambija stanice koje izgrauju ova tkiva imaju zadebljale stanine zidove unutar staninih zidova nema perforacija, protoplast vrlo brzo odumire i u pravilu su mrtve stanice (izuzev kolenhima) U mehanika tkiva spadaju: kolenhim sklerenhim (sklerenhimske stanice i sklerenhimska vlakna)

TRAJNA TKIVA
Sustav mehanikih tkiva -

kolenhim

javlja se u mladim organima biljke koji rastu i to blie periferiji (u zeljastim stabljikama i listovima, u stabljici se javlja odmah ispod epiderme) stanice koje izgrauju ova tkiva su ive, bogate vodom, s neravnomjerno zadebljalim staninim stjenkama, izgraenim od celuloze i pektina Tri osnovna tipa kolenhima: uglasti - kutni zadebljanja na uglovima gdje se susjedne stanice dodiruju ploasti zadebljanja uzdu tangencijalnih staninih stjenki rastresiti zadebljali samo dijelovi stjenke prema intercelularima

Parenhimske stanice u turgescentnom stanju

Kolenhimske stanice
A. B. Uglasti kolenhim Tabliasti kolenhim

1. Stanine stjenke

TRAJNA TKIVA
Sustav mehanikih tkiva -

sklerenhim

najvanije i najrasprostranjenije mehaniko tkivo javlja se u starijim dijelovima biljke koji su zavrili s rastom u duinu stanice koje izgrauju ovo tkivo su zbijene jedne uz drugu, mrtve, s ravnomjerno zadebljalim staninim stijenkama, esto proete ligninom U sklerenhimska tkiva se ubrajaju: sklerenhimske stanice sklerenhimska vlakna

TRAJNA TKIVA
Sustav mehanikih tkiva Sklerenhimske stanice parenhimske stanice, najee izodijametrinog oblika, stanine stijenke jako zadebljale, u velikoj mjeri lignificirane mrtve stanice, veinom sadre zrak sklerenhimske stanice grade kompaktna tkiva, a ako su pojedinane predstavljaju idioblaste

sklerenhim

Vrste sklerenhimskih stanice: brahisklereidi (izodijametrinog oblika, najrasprostranjeniji, u plodu kruke, dunje..) makrosklereidi (cilindrinog oblika, u sjemenjai graha, u kori kininovog drveta..) osteosklereidi (u obliku kostiju, na oba kraja imaju proirenje) asterosklereidi (zvjezdastog oblika)

Sklerenhim: sklereidi
BRAHISKLEREIDI, u plodu kruke ASTROSKLEREIDI, u listu ajevca Camellia sinensis

TRIHOSKLEREIDI, u lisnoj drci lokvanja

TRAJNA TKIVA
Sustav mehanikih tkiva -

sklerenhim

Sklerenhimska vlakna (likina i drvena) diobama kambija prema floemu odvajaju se segmenti koji se diferenciraju u likina vlakna diobama kambij prema ksilemu odvajaju se segmenti koji se diferenciraju u drvena vlakna (libriform)

Likina vlakna izgraena iz prozenhimskih stanica koje su na oba kraja zailjene stanine stjenke debele, ali slabo odrvenjele prisutni u floemskom dijelu provodnih snopia (lan, konoplja, kopriva) Drvena vlakna (libriform) izgraena iz prozenhimskih stanica koje su na oba kraja zailjene stanine stjenke debele, uvijek lignificirane prisutni u ksilemskom dijelu provodnih snopia (lan, konoplja, kopriva)

Likina vlakna u listu novozelandskog lana

TRAJNA TKIVA Sustav provodnih tkiva

najsloenija tkiva biljaka funkcija - provoenje tvari elementi koji grade provodna tkiva izgraena su na nain da prave to manju smetnju protoku tvari (stanice izduene s tankim stjenkama - sadre jamice ili perforacije) Provodna tkiva se dijele na: ksilem provodi vodu s otopljenim mineralnim tvarima od korijena prema listu floem provodi organske tvari od lista prema korijenu

PROVODNA TKIVA
provodni snopi

FLOEM

KSILEM
kambij

FLOEM
SITASTI ELEMENTI MEHANIKI ELEMENTI PARENHIMSKE STANICE

sr

KSILEM
TRAHEIDNI ELEMENTI MEHANIKI ELEMENTI PARENHIMSKE STANICE

epiderma

Voda i hrana Jedan pravac Voda I minerali Poprene stijenke perforirane

Nema poprenih stjenki

Lignificiran zid

Dva pravca

Ksilem - traheja

Floem sitasta cijev

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

ksilem

Funkcija: provodi vodu s otopljenim tvarima uzlaznim putem (od korijena prema listu)
daje vrstou viegodinjim drvenastim biljkama Graa: traheide traheje parenhim ksilema libriform vlakna Elementi ksilema predstavljaju pasivni provodni sustav kroz koji se provodi voda s otopljenim tvarima ije je ulaenje i tok u biljci uvjetovan usisavajuom silom transpiracije i korijenovim potiskom

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva Traheide Traheide su mrtve, pojedinane, izduene stanice, sa lokalno zadebljalim, lignificiranim staninim stjenkama u kojima se nalaze brojne jaice U podruju jaica nema sekundarnog zida, a primarna stanina stjenka je tanaka i porozna to omoguuje da se kroz te pore ostvaruje difuzijski prijenos vode izmeu traheida difuzija vode s otopljenim tvarima odvija se samo kroz jaice - spor transport

ksilem

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

ksilem

Traheje
dugake cjevaste tvorevine nastale fuzijom stanica izmeu kojih je dolo do otapanja staninih stjenki (stvaranja perforiranih zidova) bone stjenke traheja su lignificirane i s unutaranje strane imaju razliita zadebljanja zadebljanja daju odreenu vrstou i zatitu od pritiska okolnih tkiva

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

ksilem

Parenhim ksilema dio ksilema koje moe sluiti kao tkivo za primanje rezervnih tvari (krob, ulje)

Libriform vlakna izgraena iz prozenhimskih stanica koje su na oba kraja zailjene stanine stjenke debele, uvijek lignificirane funkcija - mehanika

KSILEM

Traheje i traheide mogu biti: 1. Prstenaste 3. Mreaste 2. Spiralne 4.,5. Jamiave

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

floem

Funkcija: provodi vodu s organskim tvarima silaznim putem (od lista prema korijenu)
tkivo izgraeno iz stanica tankih, celuloznih stjenki Graa: sitaste cijevi stanice pratilice parenhim floema

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

floem

Sitaste cijevi dugaki nizovi ivih prozenhimskih stanica koji su meusobno povezani preko sitastih ploa sitaste ploe pregradne stjenke s manjim ili veim perforacijama (kao sito) kroz sitaste cijevi se odvija veina transporta

na kraju vegetacijske sezone sitaste ploe se prekrivaju bezbojnom tvari (kaloza) i prestaju funkcionirati
nakon toga sitasta cijev se spoljti i isezne

TRAJNA TKIVA
Sustav provodnih tkiva -

floem

Stanice pratilice nalaze se samo kod skrivenosjemenjaa, prozenhimskog oblika

uz jednu sitastu cijev u pravilu nalijeu 3 - 4 stanice pratilice sa sitastim cijevima povezani su plazmodezmijama i jamicama funkcija identina sitastim cijevima nakon prestanka funkcioniranja sitastih cijevi prestaje i rad stanice pratilica Parenhim floema dio floema koji sadri razliite tvari (krob, kristale, tanin)

jezgra Stanica pratilica Element sitaste cijevi Stanica pratilica

Element sitaste cijevi Sitasta ploa

Sitasta ploa

Popreni prerez

FLOEM
Uzduni prerez

TRAJNA TKIVA Provodni snopii

Provodni snopii elementi za provoenje organskih i neorganskih tvari u pravilu grade jedinstven provodni sistem (snopi, ilu) Provodni snopii mogu biti: sloeni (potpuni) sadre elemente i floema i ksilema prosti (nepotpuni) sadre elemente samo floema ili samo ksilema

epiderma
parenhim kambij

ksilem floem

ksilem

kambij

floem

TRAJNA TKIVA Provodni snopii

provodna tkiva nastaju diferenciranjem stanica prokambija osnovnog meristema

zatvoren provodni snopi kada se tkivo prokambija kompletno izdiferencira u elemente floema i ksilema nalazi se u stabljici monokotiledonskih biljaka i liu otvoren provodni snopi kada se tkivo prokambija ne izdiferencira kompletno u elemente floema i ksilema ve zaostanu zone tvornog tkiva (fascikularni kambij) iz fascikularnog kambija mogu diobom nastati novi elementi floema i ksilema nalazi se u stablu golosjemenica i dikotilnih biljaka

TRAJNA TKIVA Provodni snopii

Prema rasporedu floema i ksilema, potpuni provodni snopii se dijele na: koncentrine kolateralne prijelazne radijalne

Koncentrini provodni snopii kod njih je ksilem u sredini, a floem okolo ili obrnuto ovi snopii su zatvorenog tipa
hadrocentrini - ksilem u sredini, okolo floem rjei tip, prisutan kod nekih papratnjaa leptocentrini - floem u sredini, okolo ksilem kod nekih monokotilnih biljaka (u podzemnim izdancima urevka)

KOLATERALNE ILE:

- jedan ksilem - jedan floem

Otvorene:
fascikularni kambij (rast u debljinu) Dvosupnice i

Golosjemenjae

Zatvorene:
bez kambija Jednosupnice

BIKOLATERALNE ILE:
- jedan ksilem {fascikularni kambij}

- dva floema intraksilarni- unutra

ekstraksilarni -van

- Cucurbitaceae (bundeve),
- Solanaceae (pomonice), (zvonii)

Campanulaceae

KONCENTRINE ILE:
FLOEM

Hadrocentrina ila: - papratnjae

KSILEM

KSILEM

Leptocentrina ila: - jednosupnice (podanci, nadzemni dijelovi stabljike)

-

FLOEM

ne sadre mehanika tkiva

RADIJALNE ILE: - vie ksilema i floema

TRAJNA TKIVA Provodni snopii

Kolateralni provodni snopii floem i ksilem se nalaze na istom radijusu, jedan pored drugog i tangencijalno se dodiruju (bono) najei tip snopia u stabljikama i listovima cvjetnica Mogu biti: otvoreni kolateralni snopii izmeu floema i ksilema nalazi se tanki sloj fascikularnog kambija karakteristian za stabljike golosjemenica i dikotilnih biljaka zatvoreni kolateralni snopii sadre samo floem i ksilem karakteristian za stabljike monokitilnih biljaka i lie Bikolateralni provodni snopii varijanta kolateralnog provodnog snopia, imaju jedan ksilem i dva floema izmeu floema i ksilema nalazi se tanki sloj fascikularnog kambija karakteristian za stabla biljaka iz fam. Solanaceae, Cucurbitaceae

TRAJNA TKIVA Provodni snopii

Prijelazni provodni snopii po rasporedu floema i ksilema izmeu koncentrinog i kolateralnog snopia ksilem ne obavija cijeli floem ve negdje oko tri etvrtine prisutan u rizomu urevka (uz endoderm)

Radijalni provodni snopii elementi ksilema i floema (u obliku ploa) poredani naizmjenino na nain da svaki ksilem i floem zauzima posebni radijus ksilem i floem su odvojeni jednoslojnim ili vieslojnim provodnim parenhimom karakteristian za korijen ovisno o broju ksilema i floema razlikuje se: monoarhni (jedan ksilem i jedan floem), diarhni, triarhni...

Tipovi sekrecije prema mjestu odlaganja sekreta A. Intracelularna sekrecija sekret ostaje u stanici u kojoj je nastao (idioblasti, mlijene cijevi) B. Ekstracelularna sekrecija - sekret naputa stanicu u kojoj je nastao a. endogena sekret ostaje u biljci, sakuplja se u intercelularnim prostorima (kanali, upljine) b. egzogena - sekret naputa biljku direktno ili se jedno vrijeme zadrava u tvorevinama epiderme (ljezdane dlake, osmofore ...)

SEKRECIJSKE STRUKTURE
1. Unutarnje sekrecijske strukture su:
A. Sekrecijske stanice - idioblasti B. Sekrecijske upljine i kanali C. Mlijene cijevi

2. Vanjske sekrecijske strukture su: A. ljezdane dlake B. Nektarije C. Hidatode

TRAJNA TKIVA Sustav tkiva za luenje

sekrecijske stanice i sekrecijska tkiva ljezdane stanice i ljezdana tkiva Sekrecijske stanice i sekrecijskatorna tkiva sekrecijske stanice mogu biti pojedinane (idioblasti) ili formiraju sekrecijska tkiva produkti luenja stanica ili tkiva: eterina ulja, tanini, smole, alkaloidi... u sekrecijske stanice spadaju i nelankovite mlijene cijevi produkti luenja mlijenih cijevi: mlijeni sok (fam. Euforbiaceae, Moraceae..) fuzijom mlijenih cijevi (razgradnjom pregradnih stjenki izmeu njih) nastaju lankovite mlijene cijevi (Euphorbiaceae, Papaveraceae..)

TRAJNA TKIVA
Sustav tkiva za luenje

ljezdane stanice i ljezdana tkiva ljezdane stanice (ive stanice) mogu biti pojedinane ili formiraju ljezdana tkiva

produkti luenja stanica ili tkiva: voda, nektar, probavni sokovi, eterina ulja, smole

produkte luenja izluuju iz protoplasta kroz staninu stjenku u posebne intercelulare ili na povrinu biljnog tijela
U ovisnosti od mjesta gdje se nalaze ljezdana tkiva (lijezde) se dijele na: unutranje (unutar organa) vanjske (na periferiji) U ovisnosti to izluuju lijezde se dijele na: hidatode (voda) nektariji (nektar) probavne lijezde (probavni sokovi)....

UNUTARNJE SEKRECIJSKE STRUKTURE

A. Sekrecijske stanice idioblasti

Stanice sa sluzi

Uljne stanice u kruninim listiima magnolije, Magnolia sp.

Miris cvijetova

Sekrecijski kanali u stabljiciu vrste Echinacea purpurea

Sekrecijske upljine u perikarpu ploda limuna (Citrus aurantium)

UNUTARNJE SEKRECIJSKE STRUKTURE

C. Mlijene cijevi

Razgranate nelankovite mlijene cijevi Euphorbia sp.

Razgranate lankovite mlijene cijevi Taraxacum sp.

VANJSKE SEKRECIJSKE STRUKTURE

A. LJEZDANE DLAKE s eterinim uljima Salvia sclarea

ljezdane dlake kod karnivorne biljke Drosera rotundifolia - rosulja

Drosera rotundifolia

VANJSKE SEKRECIJSKE STRUKTURE

B. NEKTARIJE floralne i ekstrafloralne

etiri ute (2) cvijetne nektarije kod mlijeike Euphorbia cyparissias

- Nektariji - metamorfozne tankoslojne epidermalne stanice bez vakuole

- oblik: dlaka- izboina - kvrica - floralni- ekstrafloralni

VANJSKE SEKRECIJSKE STRUKTURE

C. HIDATODE ili VODENE STOME Hidatode po obodu lista vrste Alchemilla sp.