Junak naeg doba

Ruski pjesnik, pripovjeda i romanopisac; uz Pukina,

najvei predstavnik ruskog romantizma
Rodio se 3. listopada 1814. u Moskvi u osiromaenoj
plemikoj obitelji
Sa 3 godine mu je umrla majka te je djetinjstvo proveo
na imanju svoje bake
Upisao se na Moskovsko sveuilite te je u to doba poeo
objavljivati svoja prva djela u rukopisnom asopisu
Zavrio je obuku 1834.

1837. je doivio snaan unutarnji slom kada je u dvoboju

poginuo njegov knjievni prethodnik, a djelom i uzor,
Aleksandar Sergejevi Pukin
Taj dogaaj je postao povod nastanka jedne od
najsnanijih pjesama ruske knjievnosti- Smrt pjesnika
Zbog svojih buntovnikih stihova, pjesnik je prognan na
Kavkaz
Nakon to je 1840. tiskan Junak naeg doba, Ljermontov
je uhien zbog dvoboja u Petrogradu
Kada je 1841. vraen na Kavkaz, govorio je prijateljima
kako predosjea svoju blisku smrt
Umro je 1841. godine u dvoboju

Ljermontov poinje stvarati pod Byronovim i Pukinovim

utjecajem
Pisao je pjesme, poeme, drame i romane
Najpoznatije poeme su: Borodino, Demon, Mcyri i Pjesma
o trgovcu Kalanjikovu, a drama Maskerata
Pjesme napisane prije smrti: Stijena, Prepirka, San,
Sastanak, Listak, Izlazim na put sam, Prorok*
Smatra se zadnjim pjesnikom Zlatnog doba poezije
Junak naeg doba prvi je prozni psiholoki roman ruske
knjievnosti te njime ujedno najavljuje knjievnost
realizma

Prvi psiholoki roman ruske knjievnosti

Roman je komponiran od 5 pripovjedaka povezanih
Peorinovim likom: *

Maksim Maksimi, Bela, <-pripovijedaju Putnik i Maksim

Maksimi ; potuje se kronologija dogaaja
Kneginjica Mary, Tamanj i Fatalist <-pripovijeda Peorin
putem dnevnika; ne potuje se kronologija dogaaja

Svi pripovijedaju u 1. licu

Stil varira ovisno o pripovjedau: od jednostavnog i
priprostog govora M. Maksimia do ironinog Peorinova
stila
Ljermontov uvodi motiv suvinog ovjeka

LIKOVI:
Maksim Maksimi- stari asnik, svojom prostodunou i
srdanou protutea je hladnom Peorinu, spram kojega
osjea oinsku naklonost. Tipian lik ruskog ovjeka iz
puka.*

Bela*- najromantiniji lik u djelu. Njena ista ljubav za

prevrtljiva Peorina osuuje ju na propast. U poetku
plaha, romantiarska divljakinja, preobraa se u
plemenitu mladu djevojku iji tragini zavretak baca
runu sjenu na Peorina koji njenu agoniju i smrt
proivljava gotovo bez imalo osjeaja.
Kazbi- utjelovljuje romantiarski lik divljeg, lukavog
domorodca. Njegovim ponaanjem upravlja strast, a kada
gubi, osveta.

Grunicki*- U svojoj povrnosti je slian Peorinu, ali je

manje inteligentan to ga ini lakim plijenom Peorinovih
spletki.
Njihova djelomina slinost razlog je otvorenu sukobu
izmeu njih dvojice. Dvoboj, kome Peorin pristupa
hladnokrvno, a Grunicki panino prestraen, podcrtava
razliku izmeu njihova karaktera. Za razlike od demonske
snage Peorina, Grunicki je tek sitni podlac.
Vera- biva Peorinova ljubav s kojom se okrutno
poigrava. Njena ljubav je izraz duboke, strasne i iskrene
prirode. Posve je svjesna koliko e ju, kao udanu enu,
skupo kotati ova drutveno neprihvatljiva ljubav.
Kneginjica Mary*- potpuno neiskusna mlada dama iz
visokog drutva, iskreno ljubi Peorina. Kao takva je
idealan je plijen njegove spletkarske naravi. Povrnija od
Vere, manje je nastradala.

Peorin je suvini ovjek, tip romantiarskoga junaka

koji je pun proturjeja. Iako se osjea superiornim svojoj
okolini, ipak se predaje besciljnom djelovanju ne
iskoristivi svoje potencijale. Sklon je samounitenju, a
snaan osjeaj dosade i besmisla ivota tjera ga na
lutanja u kojima trai zaborav.
Peorin * je imao sve to bi ovjek moga poeljeti: blistav
um, arm, pamet, plemenito porijeklo, profinjenu
muevnu ljepotu i bogatstvo. Unato tome, u njemu se
javljala nekakva tuga, nezadovoljstvo ivotom. Za njega
je privlanost imalo samo ono to ne moe dobiti, no
samo trenutanu. Trai opasnosti, izlae se pogibelji,
ezne za osjeajima koji bi pokrenuli njegovo srce.

U pripovijetci Fatalist je na vrlo jasan nain prikazana

njegova filozofija: ovjek ne moe izmaknuti svojoj
sudbini, sva su nastojanja oko toga posve uzaludna. Ali,
svoju sudbinu je mogue iskuavati, prkositi joj i pouriti
joj u susret.
Igra ruski rulet s jezivom radoznalou i morbidnim
zadovoljstvom. Uvijek ostaje miran, gledajui smrti u
lice, svejedno da li svojoj ili tuoj.
Njegovi postupci su neobjanjivi, a rezultati susreta s njim
tragini za njega i ostale. Njegovo ivljenje odie
svjetskim bolom, fatalnom ivotnom prazninom i
razoaranou ivotom i ljudima.
Ljermontov je u priu utkao puno autobiografskih detalja,
pa ak vizionarski, moda i predodbu o vlastitoj smrti.