Вы находитесь на странице: 1из 104

SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ

TRAVNIK
Fakultet pravnih nauka
Nastavnik: doc. dr. Fuad Purievi

VANPARNINO I
IZVRNO
PROCESNO
PRAVO
1

Vanparnini postupak

Raznovrsni pravozatitni ciljevi se prouzrokovali na podruju vrenja


graanskog pravosua stvaranje vie razliitih procesnopravnih formi
i njihovo uobliavanje u logian sistem procesnopravnih garancija.
Pored parninog postupka, procesnopravno je uoblien i vanparnini
postupak, kao samostalan nain vrenja graanskog pravosua.
Prvi propis koji je cjelovito uredio materiju vanparninog postupka
na prostorima bivee SFRJ je bio Zakon o sudskom vanparninom
postupku Kraljevine Jugoslavije iz 1934. godine.
Normativni vakum u BiH je trajao pune 34 godine, jer je prvi Zakon o
vanparninom postupku donesen tek 1989. godine. Ovaj zakon je
posluio kao normativna osnova za novi Zakon o vanparninom
postupku u FBiH, koji, kao i u Republici Srpskoj i Brko Distriktu
BiH, predstavlja u najveoj mjeri recipiranu sistematiku, odnosno
preuzeta zakonska rjeenja iz zakona SRBiH iz 1989. godine.

Izvori vanparninog postupka u BiH


Zakon

o vanparninom postupku FBiH iz 1998.


godine i Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o vanparninom postupku (Slubene
novine FBiH, broj: 2/98, 39/04 i 73/05);
Zakon o vanparninom postupku Republike
Srpske (Slubeni list SRBiH, broj: 10/89 i
Slubeni glasnik RS, broj: 74/05 i 36/09);
Zakon o vanparninom postupku BD BiH
(Slubeni glasnik BD BIH, broj: 5/01).
3

Obiljeja vanparninog postupka

Zakoni koji ureuju materiju vanparninog postupka, kao lex specialis,


nisu jedini izvor vanparninog prava, ve su to i porodini zakoni, zakoni o
eksproprijaciji i sl., pa i podzakonski akti koji dodatno operacionaliziraju
konkretnu materiju.
Ipak, postoji jedan minimalan fond procesnopravnog instrumentarija koji
je svojstven svakom postupku kao procesnopravnoj formi, bez obzira u
kojim oblicima se ona ispoljava.
O vanparninom postupku kao procesnopravnoj cjelini se moe govoriti
samo kada je rije o pojedinim posebnim vanparninim postupcima, koje
u veoj ili manjoj mjeri karakteriziraju opa obiljeja vanparninog
postupka.
Ako se zanemare pojedine krajnosti vanparninog postupanja, onda bi smo kao
najvanija obiljeja ovog postupka mogli istai sljedea: 1. Vanparnini postupak
nije izgraen kao sistem dviju stranaka sa meusobno suprostavljenim interesima,
jer su u veini vanparninih predmeta interesi uesnika istovjetni, a ne meusobno
suprostavljeni.

2. Na podruju vanparninog pravosua procesna forma je


izgubila na svojoj strogosti, pa ovdje imamo postupke sa
najjednostavnijom procesnom formom, jer je elatinost procesne
forme u ovom postupku posebno u interesu naela efikasnosti.
Ova elastinost ostavlja dosta prostora za aktivnu ulogu suda u
oblikovanju postupka u svakom konkretnom predmetu, ali to ne
znai i pravo suda da arbitrerno stvara postupak, jer zakonsko
oblikovanje postupka ne smije nikada prerasti u sudsko. Kada bi
ovo bio sluaj, time bi se dovele u pitanje procesnopravne
garancije, koje uesnicima obezbjeuje postupak kao procesna
forma. 3. Za najtipinije vanparnine postupke moe se rei da je
u njima dolo do izraaja naelo oficijelnosti u pokretanju
postupka, naelo inkvizitornosti u prikupljanju procesne grae i
naelo efikasnosti u odvijanju postupka.

4. Za odluke u vanparninom postupku karakteristino je da se


njima ureuje pravni odnos, to predstavlja odstupanje od pravila
parninog postupka u kome sud, ili udovoljava tubenom zahtjevu
u cjelini ili djelimino, ili ga odbija. To su najee oni predmeti u
kojima sud svojom odlukom ureuje pravna stanja i odnose meu
uesnicima, ali ne na osnovu njihovih prava na pravnu promjenu,
nego na osnovu datih okolnosti koje promjenu uslovljavaju po
normama materijalnog prava, npr. oduzimanje raditeljskog prava.
5. U vanparninom postupku, sve odluke nisu podobne za
materijalnu pravomonost, ve su to konstitutivne odluke kojima
se stvaraju nove pravne situacije i ureuju odnosi pro futuro, to
znai da novostvorene pravne situacije ne mogu biti definitivne.
Zato se za vanparnini postupak i kae da predstavlja mozaik
najrazliitijih vanparninih pravnih tipova.

Pravna priroda vanparninog postupka

Razliiti su teorijski pristupi u definiranju bitnih elemenata koji


karakteriziraju vanparninu sudsku proceduru, i to: 1. Prema teoriji
spora, u parninom postupku se rjeavaju sva pravna pitanja u kojima
se pojavljuje neki spor, dok u vanparninom postupku nema nikakvog
spora. Kriterij spora je bez sumnje znaajan za razlikovanje izmeu ova
dva postupka, mada nije konsekventno proveden, pa je to ujedno i
osnovna zamjerka ovom uenju. 2. Teoriji stranaka je u osnovi slina
teorija spora, mada ona ui da sudionici vanparninog postupka nisu
stranke sa suprostavljenim interesima, ve uesnici koji od vaparninog
suda zahtjevaju neku procesnu radnju ili odluku u zajednikom interesu.
Zato, uesnicu u vanparninom postupku nisu samo aktivni i neposredni
sudionici, ve i lica koja ne uestvuju u postupku, ali se na njih odnosi
dejstvo odluke donesene u vanparninoj proceduri. Sa osnovama ove
postavke se moemo sloiti, ali je teko tumaiti problem pravne prirode
vanparninog postupka samo kroz kriterij uesnika u postupku.

3. Teorija svrhe, poznata i kao teorija prevencije i represije ui o bitnim


razlikama parninog kao represivnog postupka i vanparninog kao
preventivnog sudskog postupka. Meutim, glavna zamjerka ovoj teoriji je
u tome, to i parnini i vanparnini postupak mogu u jednakoj mjeri da
slue preventivnoj i represivnoj svrsi, npr. parnica po tubi za utvrenje ne
predstavlja uvijek povredu prava, jer je ulaganje ove tube doputeno i
prije nego to je dolo do povrede subjektivnog prava, pa je tu
deklaratorna parnina zatita izrazito preventivnog karaktera, dok npr. u
vanparninom postupku, kod ureenja mea i odnosa meu suvlasnicima,
sud uklanja i sanira utvrene povrede tuih prava. 4. Prema teoriji
redovnog i vanrednog puta, zakonodavac u parninom postupku ureuje
ona podruja, gdje eli da do jaeg izraaja doe princip zakonitosti, dok,
suprotno, gdje u veoj mjeri do izraaja dolazi zahtjev cjelishodnosti,
zakonodavac to pitanje preputa u nadlenost vanparninog postupanja.
Nedostatak ove torije su kriteriji formalne, a ne sutinske prirode, pa se
moe desiti da se zapostavi sama pravna priroda konkretne stvari.

5. Prema teoriji konstitutivnih akata, u vanparninom postupku sudovi


donose odluke koje imaju konstitutivni karakter i njima se zasnivaju
novi pravni odnosi ili se postojei mijenjaju, dok u parninom
postupku odluke sudova imaju uglavnom deklaratoran karakter. Ni
ova teorija nije apsolutno opstojna, jer se i neki vanparnini postupci
zavravaju utvrujuim odlukama, npr. postupak raspravljanja
zaostavtine, ili se u parninom postupku donosi preobraajna ili
konstitutivna odluka, npr. kod razvoda braka. 6. Teorija tutele ui da u
vanparninim stvarima dominira javni interes, za razliku od parninog
postupka, koga odreuje privatni interes stranaka. Meutim, i ova
teorija je konsekventno neutemeljena, jer se npr. i u vanparninom postupku
rjeava imovinskopravna stvar koja se tie susjeda ili suvlasnika-dakle privatni
interes, ali se isto tako u parninom postupku odluuje o branim i paternitetskim
odnosima-u kojima je prisutan javni interes.

Odnos vanparninog i parninog postupka

Djelimino se moe sagledati kroz iznesene teorije. Meutim, kako


sami propisi koji ureuju ovu materiju, u pravilu, ne odreuju
pojam vanparnine stvari, zato se polo od premise da u
vanparninim stvarima sudovi mogu postupati samo onda kada im
to zakon decidno nareuje, kao i da se u vanparninom postupku
shodno primjenjuju odredbe zakona koji ureuju parnini postupak.
Sa ovim u vezi, postavlja se pitanje, kako e postupati parnini sud u
situaciji kad utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima
vanparnine procedure? Sud e u takvoj situaciji obustaviti parnini
postupak. ta ako parnini sud ipak odlui o stvari iz vanparninog
postupka? Stav sudske prakse je da samo zbog ovoga ne postoji
bitna povreda parninog postupka, ali to moe biti jedan od uslova
za postojanje neke od bitnih povreda, o emu sud mora suditi na
osnovu konkretne ocjene predmetne stvari.

10

Odnos vanparninog i upravnog postupka

U starijoj literaturi je preovladavao stav da je vanparnina djelatnost


suda po svojoj sutini vie upravna nego jurisdikciona djelatnost.
Danas ipak preovladava stav da su akti suda po svojoj pravnoj prirodi
sudski, a ne administrativni-upravni akti. Kriterij razgranienja izmeu
vanparninog i upravnog postupka je spor kao pravno pitanje, koje se
iskljuivo otklanja sudskim aktom, dok se upravnim aktom odreuje
vrenje pravnih radnji.
Formalnopravni elementi razgranienja su sud i postupak, i to sud kao
nepristrasan i neovisan aparat, a proces kao jedinstven metod koji
osigurava temeljne garancije donoenja zakonite odluke.
Zato se zatita subjektivnih privatnih prava i statusa graana moe
praktino realizovati samo jurisdikciono putem samostalnog i
nepristrasnog sudije, uz garancije zakonitog postupanja koje omoguava
vanparnini sudski postupak, a ne upravna procedura pred dravnim
organom jer tu dominira zatita opeg i javnog interesa.

11

Subjekti vanparninog postupka

Vanparnini postupak se pokree, odvija i okonava procesnim radnjama koje


preduzimaju sud i uesnici, kao subjekti vanparninog postupka.
Vanparninu jurisdikciju, isto kao i parninu, vre redovni sudovi.
Stvarnu nadlenost u svim vanparninim stvarima vre opinski odnosno osnovni
suduvi u BiH.
Funkcionalnu nadlenost u drugom stepenu vre kantonalni, odnosno okruni sudovi.
Mjesna nadlenost se odreuje u pravilu prema prebivalitu, odnosno boravitu lica
prema kome je upravljen prijedlog kojim se pokree postupak. Kada se vanparnina
stvar odnosi na nepokretnost, onda je mjesno nadlean sud na ijem podruju se ta
stvar nalazi (forum rei site). U ovom postupku, sud se moe po slubenoj dunosti
oglasiti mjesno nenadlenim najkasnije na prvom roitu, a ako ono nije odrano,
onda do preduzimanja prve radnje. Uesnici postupka ne mogu ugovorom mijenjati
mjesnu nadlenost suda, osim ukoliko to u pojedinim vanparninim stvarima nije
izriito zakonom doputeno. Ako u toku postupka doe do izmjene okolnosti, sud
moe predmet ustupiti sudu, koji je prema izmjenjenim okolnostima mjesno
nadlean, ukoliko e pred tim sudom postupak biti bre okonan u interesu uesnika
postupka.

12

Meunarodna nadlenost u vanparninim


stvarima

Pravila o meunarodnoj nadlenosti BH sudova utvrena su


Zakonom o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja
u odreenim odnosima iz 1982. godine.
Ova se pravila primjenjuju i u vanparninom postupku, ukoliko
meunarodnim ugovorom njihova primjena nije ograniena ili
derogirana.
Za odreivanje meunarodne nadlenosti u vanparninim
predmetima sa elementom inostranosti, koji se tiu ureenja linih
stanja i porodinih odnosa, primarno je dravljanstvo, pa je zbog
toga u ovim predmetima meunarodna nadlenost BH sudova
iskljuiva i privilegovana izberiva.

13

Iskljuiva meunarodna nadlenost BH sudova postoji: 1. Kod


liavanja poslovne sposobnosti domaih dravljana, 2. Za nae
dravljane, kod proglaenja nestalih lica za umrla, bez obzira gdje
ta lica imaju prebivalite i ovdje nema nikakvih izuzetaka, 3. Kod
davanja dozvole maloljetnim BH dravljanima radi stupanja u
brak, bez obzira na njihovo prebivalite i mjesto zakljuenja
braka.
Privilegovana izberiva nadlenost BH sudova je u svim ostalim
predmetima koji se tiu ureenja linih stanja, npr. u stvarima koji
se tiu lienja i vraanja roditeljskog prava, proglaenja djeteta
roenim u braku, odnosno u stvarima koje se odnose na lina
stanja i odnose izmeu roditelja i djece. Ova nadlenost je
privilegovana zbog toga to su nai sudovi nadleni i onda kada se
ova nadlenost ne moe zasnovati shodno opem pravilu.

14

U imovinskopravnim vanparninim stvarima sa elementom


inistranosti, meunarodna nadlenost BH sudova moe biti iskljuiva i
izberiva, a od ovih predmeta su najvaniji predmeti raspravljanja
zaostavtine. Ovdje su najvaniji kriteriji: 1. Da li se zaostavtina
nalazi u BiH ili stranoj zemlji i 2. Da li zaostavtinu sainjavaju
pokretne ili nepokretne stvari, pa onda tu vrijede sljedea pravila: a)
Iskljuivo je nadlean na sud za raspravljanje nepokretne
zaostavtine koja se nalazi u BiH, bez obzira da li je ostavilac na
dravljanin ili stranac i bez obzira da li je apatrid, odnosno izbjeglica;
b) Izberiva meunarodna nadlenost BH sudova postoji u predmetima
kao to su: 1. Za pokretne stvari koje ine zaostavtinu, a nalaze se na
podruju BiH, ako je ostavilac BH dravljanin i 2. Za raspravljanje
pokretne i nepokretne zaostavtine BH dravljana koja se nalazi u inozemstvu, samo
ako po pravu drave u kojoj se nepokretna i pokretna zaostavtina nalazi, nije
nadlean strani organ, odnosno ako taj organ odbija da raspravlja o toj zaostavtini.

15

Uesnici odnosno subjekti vanparninog


postupka

Kao to znate, u parninom postupku pojam uesnika obuhvata


sva lica koja se pojavljuju ili se mogu pojaviti u postupku, s tim da
se pravi razlika izmeu stranaka kao nunih subjekata parnice i
ostali uesnika u parnici, kao to su trea lica, svjedoci, vjetaci i sl.
Meutim, u vanparninom postupku samo ono lice koje ima
poloaj sudionika u pravnotehnikom smislu, naziva se uesnikom
postupka.
Dok se u parninom postupku svojstvo stranke odreuje iskljuivo
u procesnopravnom smislu, dotle se u vanparninom postupku
pojam uesnika ne moe odreivati iskljuivo primjenom
procesnopravnih kriterija, ve su neophodni i materijalnopravni
kriteriji, tako da se uesnici odreuju u procesnopravnom i
materijalnopravnom smislu.

16

Pojam uesnika u materijalnopravnom smislu se odreuje u


vanparninim predmetima u kojima se postupak pokree po slubenoj
dunosti, npr. ostavinski postupak, u kome svojstvo uesnika imaju svi
nasljednici bez obzira da li formalno uestvuju u postupku, odnosno
njima sud mora omoguiti da uestvuju u postupku.
U procesnopravnom smislu uesnik je svako lice koje pokree
vanparnini postupak, odnosno lice koje se nalazi u ulozi predlagaa i
onoga prema kome je prijedlog upravljen, ili povodom koga je
postupak pokrenut. Prema tome, sticanje svojstva uesnika ne zavisi od toga da
li se u ulozi predlagaa nalazi uistinu neki od materijalnopravnih uesnika, ve je
dovoljno samo da tvrdi da ima takva svojstva, pa tek u postupku, ukoliko sud utvrdi
da predlaga ne pripada krugu ovlatenih lica ili organa, odbacie prijedlog kao
nedoputen.

Svojstvo uesnika na osnovu zakonskog ovlatenja imaju npr. organ


starateljstva, javni tuila, pravobranilac i sl.

17

Sposobnost biti subjekt vanparninog postupka imaju fizika i pravna lica, s


tim da svojstvo uesnika moe biti priznato pozitivnim propisima i odlukom
suda i odreenim oblicima udruivanja koja nemaju svojstvo pravnog lica,
pod istim uslovima kao za stranku u parninom postupku.
Procesne radnje u vanparninom postupku, kao i u parninom, mogu
preduzimati lica koja imaju procesnu poslovnu sposobnost, s tim da u
vanparninom postupku imamo izuzetke, tako da se u nekim vanparninim
predmetima daje mogunost i poslovno nesposobnim licima da preduzimaju
procesne radnje, npr. lice kome je oduzeta poslovna sposobnost moe
podnijeti prijedlog da mu se sposobnost vrati ili maloljetnik moe podnijeti
prijedlog za stupanje u brak i sl.
Specifinost vanparninog postupka je i u tome to je sud zakonom ovlaten
da dozvoli poslovno nesposobnom licu da, pored radnji na koje je izriito
ovlaten, preduzima i druge radnje radi ostvarivanja svojih prava i interesa.
U vanparninom postupku vae odredbe o zakonskom zastupanju koje se
primjenjuje u parninom postupku, npr. organ starateljstva.

18

NAELA VANPARNINOG POSTUPKA

Naelo dispozitivnosti i oficijelnosti

Vanparnini postupak je oblikovan prema istim naelima kao i parnini


postupak, ali uz znaajna odstupanja u njihovoj primjeni u oblikovanju
vanparninog postupka.
Primjena naela dispozitivnosti u vanparninom postupku je potisnuta
u korist naela oficijelnosti, i to u svim aspektima u kojima se ispoljava
njegov domaaj, kao to je: pokretanje postupka, odreivanje predmeta
odluivanja, razvoj postupka i njegovo okonanje.
POKRETANJE POSTUPKA u vanparninim predmetima se vri po
naelu oficijelnosti, npr. ostavinski postupak, oduzimanje poslovne
sposobnosti, zadravanje lica u psihijatrijskim zdravstvenim
ustanovama i sl., dok se parnini postupak, znamo, pokree uvijek po
naelu dispozitivnosti-nemo iudex sine actore.
Kod nekih vanparninih predmeta, pravo na podnoenje prijedloga daje
se pored zainteresovanih subjekata, i dravnom organu, npr. organ
starateljstva, javni tuilac i sl.

19

Vano je znati da u vanparninim predmetima koji se pokreu po slubenoj dunosti,


zahtjevi i prijedlozi od zainteresovanih subjekata, nemaju karakter procesne radnje, nego se
sud samo podstrekava da postupak pokrene, dok suprotno, u postupcima koji se pokreu
prijedlogom, prijedlog logino ima karakter procesne radnje.
Prijedlog se moe povui sve do okonanja prvostepenog postupka, a ako je odluka ve
donesena, i tada se prijedlog moe povui do njene pravomonosti pod uslovom da se time ne
vrijeaju prava drugih uesnika, te tada sud donesenu odluku ukida. Prijedlog e se
smatrati povuenim i ako predlaga ne doe na roite ili se ne odazove na poziv suda radi
sasluanja, ako je bio uredno pozvan, a svoj izostanak ne opravda.
PREDMET ODLUIVANJA u vanparninom postupku odreuje sud koji nije vezan
prijedlozima stranaka, dok je u parninom postupku to tubeni zahtjev. Samo u onim
postupcima koji za predmet imaju ostvarenje nekog subjektivnog prava, sud je vezan za
zahtjev istaknut u prijedlogu i ne moe ga sam mijenjati. Prijedlog je neformalna radnja, jer
zakon ne odreuje elemente koje prijedlog treba da sadri kao minimalan sadraj.
RAZVOJ I OKONANJE POSTUPKA ne zavisi od naela dispozitivnosti, ve od naela
sudskog upravljanja postupkom.
Zato, u vanparninom postupku se ne moe donijeti odluka na osnovu priznanja i izostankaproputanja, a nema ni odricanja od zahtjeva, tako da uesnik moe dovesti do okonanja
postupka samo putem povlaenja prijedloga.

20

Istrano i raspravno naelo i naelo


kontradiktornosti

U vanparninom postupku, prikupljanje injenica i dokaza se vri po


istranom, odnosno inkvizitornom naelu, pa je sud duan ex officio
prikupljati injenice i dokaze i nije vezan za procesnu grau koju mu
uesnici nude.
U pravilu, u vanparninom postupku sud nije vezan ni priznatim
injenicama, jer se i takva injenica dokazuje.
Jedino u spornim vanparninim predmetima, nesporne injenice nema
potrebe dokazivati, npr. kod ureenja mea.
Da znate, bez obzira to vanparnini postupak nije izgraen kao sistem
dviju stranaka sa suprotnim interesima, ipak se naelo kontradiktornosti,
kao osnovna ustavna vrijednost, primjenjuje i u vanparninom postupku.
Dakle, naelo da sud ne smije donijeti odluku prije nego to su oni na koje
se ona odnosi, imali mogunost da se izjasne, mora vaiti i u
vanparninom postupku.

21

Usmenost, neposrednost i javnost

Razlike u oblikovanju parninog i vanparninog postupka najvie


se ispoljavaju u primjeni ovih naela, tako da u odnosu na parnini
postupak, naela usmenosti, neposrednosti i javnosti daleko slabije
dolaze do izraaja u vanparninom postupku.
Zato, sud u vanparninom postupku i kada koristi formu usmene
rasprave, injenini osnov odluke koju donosi ne bazira samo na
procesnoj grai koja je bila predmet usmenog i neposrednog
raspravljanja, nego i na onoj grai koju sud u pismenoj formi na
posredan nain pribavi. Dakle, do injeninog osnova sud dolazi
primjenom procesne forme za koju smatra da je najprimjerenija u
predmetu odluivanja, bez obzira da li se tim formama ostvaruje
naelo usmenosti ili pismenosti, odnosno naela neposrednosti i
posrednosti.

22

Istina,

u onim vanparninim postupcima u kojima je


prema zakonu roite obligatorna ustanova, naela
usmenosti i neposrednosti dolaze jae do izraaja, npr. u
ostavinskom postupku, u postupku diobe zajednike
imovine ili ureenja mea, ili kod produenja
roditeljskog prava, odnosno lienja i vraanja
raditeljskog prava.
Nai zakoni odreuju da je vanparnini postupak javan.
Meutim, u postupku u kome se odluuje o linim i
porodinim statusima uesnika, javnost je iskljuena,
osim u postupku proglaenja nestalih lica za umrla i kod
dokazivanja smrti.

23

Naelo materijalne istine i naelo


posebnog staranja o nesposobnim licima

U vanparninom postupku, isto kao i u parninom, predmet dokazivanja su samo


pravno relevantne injenice.
Istina, u vanparninom postupku saglasne izjave uesnika o odreenim
pravnorelevantnim injenicama ne oslobaaju sud dunosti dokazivanja
istinitosti takvih injenica, ali isti tako sud moe da utvruje i injenice koje
uesnici nisu iznijeli, kao i enjenice koje meu uesnicima nisu sporne. Ovako
iroka ovlatenja suda kod utvrivanja pravnorelevantnih injenica dolaze
najee do izraaja u vanparninim postupcima koji se tiu statusnih stvari.
U predmetima koji se tiu imovinskopravnih odnosa, npr. kod ureenja mea i
diobe zajednike stvari, dranje uesnika nije bez uticaja na obim ovlatenja
suda u pogledu utvrivanja pravnorelevantnih injenica.
U sreditu vanparninog pravosua su ostavinski postupak i postupci koji za
predmet imaju ureenje statusnih odnosa i to maloljetnih lica ili lica koja zbog
duevne ili neke druge bolesti nisu u stanju da se brinu o svojim pravima i
interesima, gdje poseban znaaj ima organ starateljstva.
Ipak, uesniku koji nema poslovnu sposobnost, sud moe dozvoliti da preduzme radnje u
postupku, ukoliko je u stanju da shvati pravne posljedice tih radnji.

24

Razvoj prvostepenog postupka

Tok prvostepenog postupka u cijelosti nije odreen strogim procesnopravnim


formama kroz koje se odvija, tako da sud ima puno veu slobodu nego u
parninom postupku, ali je duan da se kree u okviru zahtjeva koji postavljaju
osnovna naela postupka.
Uesnicima je, u pravilu, oduzeta mogunost da svojim dispozitivnim radnjama
utiu na tok i okonanje postupka, tako da je povlaenje prijedloga jedna od
dispozitivnih radnji kojom uesnici mogu uvijek dovesti do okonanja postupka.
Meutim, dispozitivnim radnjama kojima se raspolae predmetom spora, a to su
odricanje od zahtjeva, priznanje zahtjeva i poravnanje, uesnici ne mogu, u
pravilu, dovesti do okonanja postupka.
Poravnanje moe posluiti kao osnov za okonanje postupka samo u nekim
imovinskopravnim postupcima, npr. dioba zajednike stvari ili odreivanje
naknade za eksproprisano zemljite.
U veini vanparninih imovinskih postupaka, smrt uesnika dovodi, isto kao i u
parninom postupku, do prekida postupka. Prema BH zakonima, prekid postupka
sud odreuje povodom upuivanja na parnicu u sluajevima kada treba da se rijei
prethodno pitanje.

25

Sudske odluke

Sve odluke koje se donose u vanparninom postupku, donose se u obliku


rjeenja.
Sve ostale radnje koje sud preduzima na roitu ili van njega, a nisu u
obliku odluke, zasvjedoavaju se u pismenom obliku unoenjem u
zapisnik.
U veini vanparninih predmeta odluke imaju deklaratorni karakter,
npr. rjeenje o nasljednopravnim stvarima, ali i konstitutivni karakter,
npr. kod ureenja statusnih pitanja, kao to je oduzimanje i vraanje
poslovne sposobnosti ili oduzimanje ili produenje roditeljskog prava.
Samo u nekim vanparninim predmetima koji su imovinskopravne
naravi, rjeenja su kondemnatorna.
Sva rjeenja kojima se odluuje o glavnoj stvari i protiv kojih je
doputena posebna alba, treba da sadre: uvod, dispozitiv i
obrazloenje.

26

Odluka postoji od momenta objavljivanja, odnosno otposlanja- ako nije bilo


objavljivanja, te je od tog momenta sud vezan svojom odlukom i ne moe je
ukidati, niti mijenjati.
Odluka proizvodi dejstvo ne samo prema uesnicima koji su formalnopravno
uestvovali u postupku, nego i prema svim materijalnopravnim uesnicima,
bez obzira da li su uestvovali u postupku ili ne.
Momenat donoenja i dejstva presude se ne pododuraju, pa dejstvo odluke, u
pravilu, nastupa tek njenom formalnom pravomonou, kao i u parninom
postupku, a isto je i to se tie albe koja zadrava izvrenja odluka u oba
postupka.
Meutim, u vanparninom postupku zakoni doputaju da sud drugaije
odlui, npr. da alba ne zadrava izvrenje rjeenja i da pravne posljedice
rjeenja nastupaju prije pravomonosti, ako to treba radi zatite maloljetnika
i drugih lica pod posebnim drutvenim staranjem. Dejstvo ovih odluka
nastupa momentom dostavljanja uesnicima, dakle, samim momentom
donoenja odluke.

27

Prejudicijelna ili prethodna pitanja i


upuivanje stranaka na parnicu

I u vanparninom postupku se moe pojaviti prethodno pitanje,


odnosno pitanje da li postoji jedan pravni odnos koji nije predmet
odluivanja, a od njegovog postojanja zavisi odluivanje o glavnom
pitanju. Dakle, to pitanje je uvijek pravno, a nikada injenino.
U odluivanju o svakom pravnom pitanju sud mora dati odgovor na
dva pitanja: injenino i pravno. Odgovor na injenino pitanje se daje,
u pravilu, dokazivanjem, a na pravno pitanje po principu: sud poznaje
pravo-jura novit curia.
Ako su meu strankama sporne injenice vane za rjeavanje
prethodnog pitanja, sud tada upuuje stranke da pokrenu parnicu ili
postupak pred upravnim organom radi rjeavanja spornog prava ili
pravnog odnosa. Tako e sud u ostavinskom postupku uputiti stranke
na parnicu, ako su sporne: 1. injenice od kojih zavisi pravo na
nasljee, a tiu se npr. punovanosti testamenta ili odnosa nasljednika i
ostavioca;

28

2. injenice od kojih zavisi izdvajanje iz zaostavtine predmeta


domainstva za svakodnevnu upotrebu i 3. injenice od kojih zavisi
osnovanost iskljuenja nunih nasljednika ili osnovanost razloga za
nedostojnost i sl.
Od ovog pravila da se stranke upuuju na parnicu kada pravilan
odgovor o prethodnom pitanju zahtjeva rjeavanje spora injeninog
karaktera, postoji odstupanje, te e sud uputiti uesnike na parnicu ako
je u postupku ureenja i koritenja zajednike stvari meu
zajedniarima sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je
sporan obim prava.
Sud upuuje na parnicu ili na postupak pred upravnim organom
uesnika koji je slabiji u pravu, tako da sud odreuje rok, koji ne moe
biti dui od 30 dana, za pokretanje postupka, pa ako upueni uesnik
pokrene parnicu, doi e do prekidanja vanparninog postupka.

29

PRAVNI LIJEKOVI

alba kao redovni pravni lijek

Sistem pravnih lijekova u vanparninom postupku nije vrsto i na


jedinstven nain uoblien, kao to je to u parninom postupku.
Osnovni i jedini redovni pravni lijek je alba, a sistem vanrednih
pravnih lijekova zavisi od vrste vanparninih stvari.
ALBA: Protiv svakog rjeenja suda donesenog u prvostepenom
postupku, uesnici mogu uloiti albu, ukoliko nije zakonom drugaije
odreeno, pa zato albom, kao redovnim pravnim lijekom, uesnici
mogu da pobijaju pravilnost i zakonitost donesene odluke.
alba je, u pravilu, kao i u parninom postupku, devolutivan,
prekluzivan i suspenzivan pravni lijek, ali sa veoma znaajnim
izuzecima, jer u vanparninom postupku alba moe biti i
remonstrativan, neprekluzivan i nesuspenzivan pravni lijek.
alba je nedevolutivan ili remonstrativan pravni lijek, samo onda kada se njome
pobija rjeenje kojim se zasnivaju prava drugih lica, npr. u postupcima koji se
pokreu ex officio i u kojima ne uestvuje vie uesnika, nego je samo jedan.

30

Pod istim uslovima koji vae za remonstrativnost, alba moe biti i


neprekluzivan pravni lijek, pa drugostepeni organ moe iz vanih
razloga da odlui i o neblagovremeno podnesenoj albi, pod
uslovom da se time ne vrjeaju prava drugih lica koja se zasnivaju
na tom rjeenju, te se tada alba moe uloiti u roku od 15 dana.
Od pravila da je alba suspenzivan pravni lijek, postoje znaajna
odstupanja, a ona su tolika, da se njima dovodi u pitanje samo
pravilo da je alba suspenzivan pravni lijek, jer od vanparninog
suda zavisi u konkretnoj stvari, da li e alba imati suspenzivno
dejstvo ili ne. Ovakva ovlatenja suda su naroito prisutna kada se
tite prava maloljetnika ili drugih lica pod posebnim staranjem.
albu moe uloiti svaki uesnik sve dok tee rok za bilo kog
uesnika, bez obzira to je istekao rok za albu uesnika koji albu
ulae.

31

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Revizija

Odmah da znate, institucija vanrednih pravnih lijekova u vanparninom


postupku nije cjelovit sistem meusobno usklaenih sredstava, kao u
parninom postupku.
REVIZIJA je, u vanparninom postupku u kome se odluuje o stambenim
pitanjima i o naknadi za eksproprisanu nekretninu i to protiv pravomonog
rjeenja donesenog u drugom stepenu, doputena.
PONAVLJANJE POSTUPKA je rezervirano samo za one situacije u kojima se
isti cilj nije mogao postii na drugi nain. Zato se nalae sudu da po prijedlogu
za ponavljanje, prvo postupa kao po neblagovremeno uloenoj albi ako za to
postoje uslovi i ako se time ne vrijeaju prava drugih lica.
Ako drugostepeni sud nae da ti uslovi ne postoje, vratie predmet
prvostepenom sudu, radi postupanja po prijedlogu za ponavljanje postupka.
Protiv rjeenja kojim je postupak pravomono zavren, prijedlog za
ponavljanje postupka se ne moe podnijeti, ako je uesniku zakonom priznato
pravo da svoj zahtjev, o kojem je rjeenjem odlueno, ostvaruje u parnici ili u
postupku pred organom uprave.

32

Formalna i materijalna pravomonost


Isto kao i u parninom postupku, formalna pravomonost nastupa onog momenta
kada se odluka vie ne moe pobijati i preispitivati redovnim pravnim lijekom.
Kako je u vanparninom postupku alba, u pravilu, prekluzivan pravni lijek,
onda formalna pravomonost nastupa odricanjem uesnika od albe ili
proputanjem uesnika da albu uloe, a ukoliko je alba uloena, tada tek nakon
donoenja drugostepene sudske odluke, odnosno momentom dostavljanja odluke
uesnicima.
Samo izuzetno, alba nema prekluzivan karakter, te sud ne moe odbaciti
neblagovremeno uloenu albu zbog toga to nije uloena u predvienom roku,
npr. u predmetima u kojima se rjeenjem koje se albom pobija, ne zasnivaju
prava drugih lica. Takva je npr. odluka kojom se jedno lice zadrava u
zdravstvenoj ustanovi za lijeenje duevnih bolesnika.
U vanparninom postupku se nastupanje dejstva odluke samo u pravilu vee za
pravomonost, a ogranienja su tolika, da praktino od suda zavisi da li e dejstva
jedne odluke nastupiti i prije sticanja pravomonosti, te se na ovaj nain dejstvo
odluke ne vee striktno za pravomonost, to znai da donesenu odluku sud moe
u svako doba ukinuiti i preinaiti.

33

Najvani aspekt ispoljavanja materijalne pravomonosti su, da se o istom


predmetu o kome je odlueno, vie ne moe pokretati postupak ni donositi
druga odluka i da pravno pitanje o kome je pravomono presueno vezuje
sud u drugom postupku.
Ovim odlukama, na osnovu injenica iz sadanjosti, ureuju se pravni
odnosi ra relativno dui vremenski period u budunosti, npr. oduzima se
poslovna sposobnost ili roditeljsko pravo, pa su zbog toga mnogi smatrali da
ovakve odluke u vanparninom postupku nisu podobne za materijalnu
pravomonost, jer se o istom predmetu moe ponovo odluivati. Meutim,
da znate, donoenjem nove odluke na osnovu promjenjenih injeninih
okolnosti, ne dovodi se u pitanje dejstvo materijalne pravomonosti, jer
injenino stanje koje nije sluilo za donoenje odluke, kao i promjenjene
okolnosti nakon njenog donoenja, nisu zahvaene dejstvom materijalne
pravomonosti donesene odluke.
Zato, donoenje nove odluke, na osnovu takvog injeninog stanja, kojim se
prethodna odluka ukida ili preinauje, ne podlijee res iudicata efektu.

34

Pojedini vanparnini postupci

Postoji veliki broj vanparninih postupaka u kojima se, u zavisnosti od vrste


vanparninih predmeta, primjenjuju opa pravila, ili se ista proiruju, odnosno
modifikuju, kao to je npr. ostavinski postupak, koji je uoblien u cjelovitu
procesnu instituciju, pa je u ovakvim situacijama teko rei ta je opi, a ta
posebni vanparnini postupak. Zato je opi postupak u cijelosti ugraen u
sistem odredaba posebnog postupka, ali sa specifinim ustanovama kojima se,
kao cjeloviti postupci oblikuju vanparnini postupci.
Neovisno od toga to svaki vanparnini postupak ima posebna obiljeja, ipak su
predmeti tih postupaka isti ili slini kod njihovog znatnog broja, zbog ega ih je
i mogue grupisati u vee cjeline.
Osnovna podjela vanparninih postupaka je na statusne i imovinske. U okviru
imovinskih vanparninih postupaka, treba praviti razliku izmeu ostavinskih
stvari i nekih drugih imovinskih pitanja sa podruja vanparninog pravosua,
jer npr. nasljeivanje je ustanova imovinskog karaktera, ali raspravljanje
zaostavtine nije samo u interesu nasljednika, nego i ire drutvene zajednicekao to je staranje o zatiti maloljetnika i drugih lica koja nisu u stanju da se
staraju o svojim pravima.

35

Zato je ostavinski postupak po svojim osnovnim obiljejima blii statusnim vanparninim


postupcima, nego ostalim imovinskim vanparninim postupcima, upravo zbog ireg drutvenog
interesa.
Zbog svega navedenog, vanparnine postupke grupiemo na sljedei nain: 1. Statusni vanparnini
postupci, 2. Ostavinski postupak, 3. Imovinski vanparnini postupci i 4. Ostali vanparnini
postupci.
STATUSNI VANPARNINI POSTUPCI ureuju statusne odnose, kao to su: lienje poslovne
sposobnosti; zadravanje u ustanovama za duevne bolesti; proglaenje nestalog lica za umrlo i
dokazivanje smrti; produenje roditeljskog prava; lienje i vraanje roditeljskog prava i davanje
dozvole za stupanje u brak, te ovi navedeni postupci spadaju u klasine vanparnine postupke. Svi
ovi postupci se pokreu, odvijaju i okonavaju po naelu oficijelnosti, te za njih nije potreban
spoljni podsticaj, jer sud odreuje poetak postupka i njegov predmet, a isto tako kod prikupljanja
procesne grae, vai naelo inkvizitornosti, odnosno sud nije vezan za prijedloge uesnika.
Statusni postupci su u pravilu unilateralni-jednostranaki, pa i onda kada u njima uestvuje vie
uesnika, jer se uesnici ne nalaze u suprotnim stranakim ulogama, odnosno njihovi interesi nisu
suprostavljeni. U statusnim postupcima posebno mjesto pripada organu starateljstva koji je
uesnik postupka.
Odluke koje sud donosi u vanparninim statusnim stvarima imaju u pravilu konstitutivni karekter,
jer se njima mijenja postojea pravna situacija. Sad emo kratko o statusnim vanparninim
postupcima:

36

Oduzimanje i vraanje poslovne sposobnosti

Poslovna sposobnost se oduzima ili ograniava punoljetnom licu


kada ono nije u stanju da se brine o svojim pravima i interesima, a
razlozi su: duevna bolest, duevna zaostalost, rasipnitvo ili neki
drugi uzrok koji izaziva ovakvu nesposobnost.
Tek odlukom suda u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti,
ista se gubi ili ograniava, a kada prestanu ovi razlozi, opet se
samo odlukom suda poslovna sposobnost vraa.
Kada je u pitanju pokretanje ovog postupka, isti se prioritetno
pokree ex officio od strane suda, mada u praksi do pokretanja
ovog postupka dolazi na inicijativu spolja-drugih uesnika, npr.
organa starateljstva, srodnika lica kome se poslovna sposobnost
oduzima, pa ak i lica koje treba biti lieno sposobnosti, ako moe
shvatiti znaenje i pravne posljedice svog prijedloga.

37

Samim podnoenjem prijedloga od strane ovlatenih uesnika, postupak je


pokrenut, s tim to je odluujua uloga suda kod njegovog odvijanja i
okonanja, gdje je prisutno naelo sudskog upravljanja postupkom, zbog ega i
injenice i dokaze sud prikuplja po naelu inkvizitornosti, to ukazuje da se u
ovom postupku odluuje na osnovu rasprave na roitu.
Sud postupak okonava donoenjem odluke o lienju poslovne sposobnosti kad
utvrdi da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke, a ne na prijedlog
uesnika, jer njihovim prijedlozima sud nije vezan.
Kad postoje uslovi za djelimino lienje poslovne sposobnosti, sud moe odloiti
donoenje takvog rjeenja, ako se npr. moe osnovano oekivati da e se lice
uzdrati od upotrebe alkohola ili drugih opojnih droga, ali to odlaganje moe
biti za period od 6 do 12 mjeseci, s tim da rjeenje o odlaganju rjeenja sud moe
i opozvati.
Odluka o oduzimanju ili vraanju poslovne sposobnosti ima konstitutivni
karakter.
Trokove postupka oduzimanja i vraanja poslovne sposobnosti snosi predlaga.

38

Zadravanje duevno bolesnih osoba u


zdravstvenoj ustanovi

Postupak zadravanja lica u psihijatrijskim zdravstvenim ustanovama je


statusnog karaktera i niko se, prema Ustavu, ne moe liiti slobode, osim u
sluajevima i u postupku koji je utvren zakonom.
Postupak pokree sud ex officio, to znai da nema prijedloga ni predlagaa,
mada se ovaj postupak obino vodi na osnovu podsticaja spolja.
Kad zdravstvena ustanova primi na lijeenje neko lice bez njegove saglasnosti
ili bez odluke suda, duna je u roku od 24 sata to prijaviti sudu na ijem
podruju se nalazi ta ustanova, to znai, ako postoji pristanak zadranog lica,
zdravstvena ustanova ne podnosi prijavu sudu.
Tok postupka uobliava sud i postupak je hitne naravi, te se treba zavriti
najkasnije u roku od 7 dana.
Sud je duan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od dana prijema prijave,
da donese odluku da li se lice zadrava u ustanovi ili se otputa, a zadrati se
ne moe due od jedne godine, te je odluka konstitutivnog karaktera. Ako se
okolnosti ne izmjene ni nakon jedne godine, sud moe produiti zadravanje
na prijedlog zdravstvene organizacije.

39

Proglaenje nestalih lica umrlim i


dokazivanje smrti

Proglaenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti su spojeni u jedan jedinstveni


postupak, mada se u oba sluaja radi o rjeevanju statusnog pitanja, odnosno proglaenju
nestalog lica za umrlo i o utvrivanju momenta smrti.
Uslove pod kojima se nestalo lice proglaava umrlim mi smo obradili u Uvodu u
graansko pravo, a sadre ih i zakoni o vanparninim postupcima u BiH.
Postupak se pokree po prijedlogu, a moe ga staviti svako lice koje ima neposredni
pravni interes, kao i javni tuilac.
Sud u ovom postupku prvo nestalom licu odreuje staraoca i obavjetava organ
starateljstva ili ga poziva da on postavi staraoca. Potom, sud izdaje oglas i navodi bitne
okolnosti i poziva nestalo lice i svako drugo da se nestali javi sudu ili da se dostave podaci
o njegovom ivotu, a sve u roku od 3 mjeseca, nakon ega se odluuje o prijedlogu.
U ovom postupku je sredinja institucija rasprava, gdje se poziva predlaga, staralac
nestalog lica i izvode se dokazi o relevantnim injenicama.
Trokove postupka za proglaenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti, snosi
predlaga.
Ako se nestalo lice pojavi ivo, vraa sva svoja statusna prava, s tim da ova okolnost nee
uticati na novi brak koji je zakljuio brani drug nestalog lica.

40

Produenje i prestanak roditeljskog prava

Predmet postupka je produenje roditeljskog prava poslije


punoljetstva djeteta ili se utvruje prestanak roditeljskog prava.
Cilj produenja raditeljskog prava poslije punoljetstva je u interesu
djeteta i to samo onda kada usljed tjelesnih i duevnih mana nije
sposobno da se samo stara o svojoj linosti, pravima i interesima.
Postupak se pokree po prijedlogu predlagaa, a to su roditelji,
usvojitelji i organ starateljstva.
U ovom postupku se shodno primjenjuju odredbe o oduzimanju i
vraanju poslovne sposobnosti.
Odluka iz ovog postupka se upisuje u matine knjige roenih i u
druge javne knjige, ako dijete ima nekretnina.
Postupak je hitan i mora se zavriti to prije, a najkasnije u roku od
15 dana od dana podnoenja prijedloga.

41

Oduzimanje i vraanje roditeljskog prava

Roditeljsko pravo se oduzima kada roditelji zlouptrijebe svoje roditeljsko


pravo ili grubo zanemare vrenje svojih dunosti.
Krenjem roditeljskog prava roditelji se ne oslobaaju roditeljskih dunosti
i obaveza, jer lienje zadire samo u statusnu sferu roditeljskih odnosa.
Postupak se pokree na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja koji ima
roditeljsko pravo i organa starateljstva.
Postupak za vraanje roditeljskog prava pokree se i na prijedlog roditelja
kojem je bilo oduzeto to pravo.
I u ovom postupku se shodno primjenjuju odredbe o oduzimanju i vraanju
poslovne sposobnosti.
Sud je obavezan da saslua roditelje, a maloljetnika samo kad je to
neophodno i kad nije tetno za njegovo duevno zdravlje.
Kad donosi ovu odluku, sud e uzeti u obzir i elje maloljetnika, ukoliko je
sposoban da ih izrazi.

42

Dozvola za zakljuivanje braka

Postupak se uvijek pokree po prijedlogu i to od strane lica na ijoj strani postoji


otklonjiva smetnja za zakljuenje braka, a ako je smetnja obostrana, postupak se pokree
zajednikim prijedlogom.
Kada je u pitanju maloljetnost kao brana smetnja, relevantne su dvije injenice: 1. Treba
da postoji slobodna volja i elja maloljetnika da zakljui brak i 2. Da je maloljetno lice
dostiglo tjelesnu i duevnu zrelost potrebnu za vrenje prava i dunosti u braku.
Sud u pravilu uvijek sasluava maloljetnika, a pribavlja i miljenje odgovarajue
zdravstvene ustanove, zatim sasluava i roditelja podnosioca prijedloga i ostvaruje
potrebnu saradnju sa organom starateljstva. Zatim, utvruje lina svojstva, imovno stanje
i druge bitne okolnosti lica sa kojim maloljetnik eli da stupi u brak.
Prijedlog za davanje dozvole za stupanje u brak predlaga moe povui sve do
pravomonosti rjeenja. Rjeenje o davanju dozvole za brak se dostavlja predlagau i
osobi sa kojom se eli zakljuiti brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagaa i
nadlenom organu starateljstva, a ako se odbija prijedlog, onda se rjeenje dostavlja samo
predlagau. Protiv rjeenja kojim se dozvoljava zakljuenje braka, albu mogu izjaviti sva
lica kojima je rjeenje dostavljeno, a protiv rjeenja kojim se odbija prijedlog, albu moe
izjaviti samo predlaga. Lica kojima je dozovljeno zakljuenje braka, ne mogu brak
zakljuiti prije pravomonosti rjeenja o davanju dozvole za zakljuenje braka.

43

Ostavinski postupak

Spada u klasine vanparnine postupke, te se u ostavinskom postupku, odnosno


postupku za raspravljanje zaostavtine, utvruje: ko su nasljednici umrlog, koja
imovina sainjava zaostavtinu i koja prava iz zaostavtine pripadaju nasljednicima,
legatarima i drugim licima.
Ovaj postupak sud pokree ex officio im sazna da je neko lice umrlo ili da je
proglaeno za umrlog.
Za raspravljanje zaostavtine mjesno je nadlean, u pravilu, opinski odnosno
osnovni sud na ijem podruju je ostavilac ima prebivalite ili boravite u vrijeme
smrti, pa ako ostavilac nije imao prebivalite odnosno boravite u vrijeme smrti u
BiH, nadlean je onda onaj ostavinski sud u BiH na ijem podruju se nalazi
zaostavtina ili njen pretean dio.
Postupkom upravlja sud, a u pogledu prikupljanja injenica i dokaza vai naelo
inkvizitornosti, odnosno sud nije vezan za procesnu grau koju mu uesnici podnose.
Prethodne radnje su u slubi raspravljanja zaostavtine, a obuhvataju: izdavanje i sastavljanje
smrtovnice, popis i procjena imovine, preduzimanje privremenih mjera za obezbjeenje
imovine, preduzimanje privremenih mjera za obezbjeenje zaostavtine i postavljanje
privremenog staraoca.

44

Postojanje testamenta dovodi do njegovog proglaenja, a to se ini odmah u


pripremnoj fazi, im se utvrdi njegovo postojanje, a potom je potrebno saznati
njegovu sadrinu, pa zato proglaenje testamenta vri samo sud i to poslije smrti
ostavioca.
Ako za raspravljanje zaostavtine nije nadlean sud koji je testament proglasio,
onda zapisnik o proglaenju dostavlja ostavinskom sudu.
Sud je duan da proglasi svaki testament koji mu je podnesen, bez obzira da li je
pravno valjan ili ne i bez obzira da li je podnesen jedan ili vie testamenata, na koji
sud stavlja potvrdu o proglaenju sa datumom proglaenja, pa e sud na isti nain
postupiti i kod proglaenja usmenog testamenta.
Raspravljanja zaostavtine nee biti ako iza umrlog nije ostala imovina, kao i onda
kada je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a ni jedno od pozvanih lica na
nasljee ne trai da se sprovede rasprava. U ovim situacijama, sud obavjetava
organ starateljstva da se utvrdi da li meu nasljednicima ima lica koja nisu
sposobna da se staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje.
Lica koja nisu traila raspravljanje pokretne zaostavtine mogu ostvariti prava
koja im pripadaju kao nasljednicima.

45

Ostavinska rasprava

To je sredinja ustanova ostavinskog postupka i odvija se na roitu, a


podlogu za donoenje rjeenja o nasljeivanju ne obrazuje samo graa
do koje je sud doao neposredno na osnovu rednji uesnika na roitu,
nego i grae do koje je sud doao izvan roita-posredno.
Prisutna lica mogu davati punovane izjave u odsutnosti ostalih, s tim
da sud u pozivu obavjetava zainteresirana lica da e o njihovom pravu
odluiti prema podacima sa kojima raspolae, ako se ne pojave na
roitu.
Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika ili mu je boravite nepoznato,
ili se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, sud
e oglasom pozvati lica da se prijave sudu u roku od jedne godine od
dana objavljivanja oglasa u Slubenim novinama.
Izjava o primanju ili odricanju od nasljedstva moe se dati na zapisnik i kod
nekog drugog suda, s tim da se nasljednik moe i odrei nasljedstva, ali je
njegova izjava o primanju ili odricanju neopoziva.

46

Upuivanje na parnicu zbog spora o


injenicama

Osnovno je pravilo da do upuivanja na parnicu ili do pokretanja


upravnog postupka, dolazi radi rjeavanja prethodnog pitanja, i
to kada su meu uesnicima sporne injenice od kojih zavisi
odluivanje u postupku raspravljanja zaostavtine, s tim da spor
pravnog karaktera, u pravilu, rjeava sam ostavinski sud.
Sud prekida postupak i upuuje stranke na parnicu, ako su sporne
injenice, i to: 1. Od kojih zavisi pravo na nasljee, a posebno
punovanost i sadrina testamenta, 2. Od kojih zavisi osnovanost
zahtjeva nadivjelog branog druga i potomaka ostavioevih, koji
su ivjeli u istom domainstvu, kako bi im se izdvojili predmeti
domainstva za svakodnevnu upotrebu, 3. Od kojih zavisi veliina
nasljednog dijela, 4. Od kojih zavisi osnovanost iskljuenja nunih
nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost za nasljeivanje
i 5. Da li se neko lice odreklo nasljea.

47

Meutim, postoje situacije u kojima se uesnici upuuju na parnicu, bez obzira da li je


spor injeninog ili pravnog karaktera, kao npr.: 1. Da li neka imovina ulazi u
zaostavtinu i 2. Ako je spor prema zahtjevu potomaka ili usvojenika ostavioca koji su
ivjeli u zajednikom domainstvu, kako bi se izdvojio njihov doprinos poveanju
ostavioeve imovine.
Sud upuuje na parnicu onog uesnika ije pravo smatra manje vjerovatnim, npr. ako
zakonski nasljednici osporavaju valjanost testamenta, sud e uputiti na parnicu zakonske
nasljednike, kao slabije u pravu, jer je osnov pozivanja na nasljee testamentarnih
nasljednika jai.
Meutim, morate znati, pravomonost odluke ostavinskog suda ne sprjeava da se
povodom tog zahtjeva pokrene parnica.
Rjeenjem o nasljeivanju se okonava ostavinski postupak, a sadraj rjeenja je tano
utvren zakonom.
Rjeenje je deklaratornog karaktera, s tim da u ostavinskom postupku sud ne vri diobu
imovine, ali, ako svi nasljednici sporazumno predlau diobu i nain diobe, takav
sporazum e se unijeti u rjeenje o nasljeivanju.
Kad se utvrdi da nema nasljednika, sud rjeenjem odreuje da se zaostavtina preda
nadlenoj opini.

48

Nasljednopravni zahtjevi poslije


pravomonosti rjeenja o nasljeivanju

Nakon donoenja pravomonog rjeenja o nasljeivanju, mogu se


pojaviti injenice koje su relevantne za raspravljanje zaostavtine, s
tim to takve injenice, u pravilu, dovode do pokretanja parninog
postupka, kao to su npr.: 1. Sud nee raspravljati naknadno
pronaenu imovinu, nego e ovu imovinu rasporediti na osnovu
postojeeg rjeenja, 2. Ako se naknadno pronae testament, sud nee
ponovo raspravljati zaostavtinu, ve e obavjestiti zainteresovana
lica o proglaenju testamenta i ukazae im da svoja prava na osnovu
testamenta mogu ostvariti u parninom postupku, 3. Kada je u
pitanju naknadni zahtjev za ostvarivanje nasljednog prava, pa se
takvo lice sa zahtjevom pojavi nakon donoenja rjeenja, sud e takvo
lice uputiti da svoje pravo na nasljee ostvaruje tubom u parninom
postupku, i 4. Kada postoje pretpostavke za ponavljanje postupka,
zainteresovano lice moe pokrenuti parnini postupak radi
ostvarivanja svog prava.

49

Kada

je za raspravljanje zaostavtine
nadlean inostrani organ, sud e pozvati sve
osobe u zemlji, koje imaju zahtjeve prema
zaostavtini kao nasljednici, legatari ili
povjerioci, da u oglasnom roku koji ne moe
biti krai od 30 dana, a ni dui od 6 mjeseci,
prijave svoje zahtjeve, jer e se u protivnom
pokretna imovina predati nadlenom organu
inostrane zemlje ili licu koje taj organ ovlasti
za prijem te imovine.

50

Odreivanje naknade za eksproprisane


nepokretnosti kao imovinski vanparnini postupak

Ovaj postupak imamo u sluaju traenja naknade za


eksproprisane nepokretnosti i u svim drugim sluajevima u
kojima se po pravilima posebnog zakona ranijem
spostveniku priznaje pravo na naknadu za nepokretnost, na
kojoj je izgubio pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.
Postupak se pokree po slubenoj dunosti ili po prijedlogu
uesnika.
Ukoliko nadleni organ u roku od 2 mjeseca od dana
pravomonosti rjeenja ne dostavi rjeenje sa svim spisima
sudu, postupak tada moe pokrenuti prijedlogom ovlatenik
naknade za eksproprisano zemljite, s tim da je postupak
hitan i odvija se po slubenoj dunosti.

51

Postupak eksproprijacije se mora zavriti nakasnije u roku od


30 dana od dana pokretanja, a o naknadi se odluuje na
roitu. Istina, korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik mogu
se i na roitu sporazumjeti o obliku i visini naknade, pa e
sud tada svoju odluku zasnovati na njihovom sporazumu.
Korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik mogu se sporazumjeti
da se naknada za eksproprisanu zgradu ili stan odredi u
obliku davanja druge zgrade ili stana, s tim to e se
sporazumom istovremeno odrediti i rok za izvrenje
uzajamnih obaveza.
Trokove postupka odreivanja naknade za eksproprisanu
nepokretnost snosi korisnik eksproprijacije, osim onih koji su
izazvani neopravdanim postupkom ranijeg vlasnika.

52

Karakteristike drugih imovinskopravnih


vanparninih postupaka

Ovi se postupci, s obzirom na naela po kojima su oblikovani,


najvie pribliavaju parninom postupku, sa kojima vanparnini
postupci dijele niz zajednikih karakteristika, jer se u ovim
postupcima, u pravilu, ostvaruju odreena subjektivna prava.
Postupak se uvijek pokree po prijedlogu kojim uesnik odreuje i
predmet odluivanja, pa povlaenjem prijedloga dolazi i do
okonanja postupka.
Isto tako, uesnici se mogu poravnati po osnovu predmeta
odluivanja, pa sve ovo ukazuje da naelo dispozitivnosti u ovim
postupcima ima iroku primjenu.
U ove postupke spada: 1. Ureenje upravljanja i koritenja
zajednikom stvari, 2. Dioba stvari i nekretnina u suvlasnitvu i 3.
Ureenje mea.

53

Upravljanje i koritenje zajednikim


stvarima

U ovom postupku ureuje se nain upravljanja i koritenja zajednikim stvarima


suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika iste stvari, kada meu njima ne
postoji saglasnost u pogledu naina redovnog upravljanja i korienja takvim
stvarima.
Ovaj postupak se koristi i za ureenje odnosa izmeu vlasnika i posjednika
dijelova zgrade, u pogledu upravljanja i koritenja zajednikim dijelovima
zgrade koji slue zgradi kao cjelini ili nekim dijelovima zgrade.
Postupak se uvijek pokree prijedlogom, a roite je najvanija faza ovog
postupka, pa ukoliko doe do do sporazumnog naina ureenja upravljanja i
koritenja zajednikom stvari, tada sud sporazum zajedniara unosi u zapisnik
kao sudsko poravnanje.
Ako se uesnici ne sporazumiju, po odredbama materijalnog prava, donosi se
odluka kojom se ureuje nain koritenja i upravljanja zajednikom stvari.
Ako se meu uesnicima pojavi spor o pravu na stvar povodom koje se postupak vodi ili je
sporan obim prava na stvari, sud e tada uputiti predlagaa da u roku od 15 dana pokrene
parnicu ili postupak pred upravnim organom, s tim da sud moe, do donoenja odluke
nadlenog organa, privremeno urediti te odnose.

54

Dioba stvari i nekretnina u suvlasnitvu

Neotuivo je pravo suvlasnika ili subjekta zajednike svojine na odreenim


stvarima ili imovini da trai njihovu podjelu, a ovo pravo se ostvaruje pred
sudom ili uz njegovo uee.
Postupak se uvijek pokree prijedlogom, s tim da ga moe pokrenuti svaki
suvlasnik odnosno subjekt zajednike svojine, ali prijedlogom moraju biti
obuhvaeni svi suvlasnici odnosno vlasnici zajednike imovine-to
predstavlja potpunu stvarnu legitimaciju.
O diobi i nainu diobe zajednike stvari ili imovine, odluuje se na roitu, s
tim da se postupak moe okonati poravnanjem i sudskim rjeenjem.
Rjeenjem o diobi, sud e odluiti i o nainu ostvarivanja slubenosti i
drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fiziki podijeljena
izmeu suvlasnika.
Rjeenje o diobi sadri: predmet, uslove i nain diobe, podatke o fizikim dijelovima
stvari i pravima koja su pripadala pojedinim suvlasnicima, kao i prava i obaveze
suvlasnika utvrene diobom.

55

Ureenje mea

Pod ureenjem mea podrazumjeva se obnavljanje ili


ispravljanje mea kada su meanji znaci uniteni, oteeni ili
pomjereni, pa je mea granina linija koja razdvaja dva
susjedna zemljita.
Postupak se pokree prijedlogom, a podnosi ga svaki od
vlasnika odnosno korisnika susjednih zemljita
Ako se mea odreuje izmeu zemljita u dravnoj svojini,
tada je predlaga ovlateni organ.
U cilju sporazumnog ureenja mea, sud prvo zakazuje roite
i poziva sve uesnike, pa ako to ne uspije, sud zakazuje roite
na licu mjesta na koje poziva, osim uesnika, vjetaka
geodetske struke, a po potrebi i svjedoke koje uesnici
predloe.

56

Nedolazak predlagaa nije smetnja da se odri roite, ako ga


predloi bilo koji uesnik, a ako niko ne predloi odravanje
roita, smatrat e se da je prijedlog povuen.
Mee se mogu urediti trojako: 1. Na osnovu jaeg prava, ako
meu uesnicima postoji spor ija vrijednost ne prelazi
vrjednost spora male vrijednosti u parninom postupku, 2. Na
osnovu posljednjeg mirnog posjeda, ako spor nije mogue
rijeiti na osnovu jaeg prava i 3. Po pravinosti, tako to e se
meanja povrina podijeliti, ako to nije mogue na osnovu
posljednjeg mirnog posjeda.
U rjeenju kojim se ureuju mee, sud opisuje graninu liniju
izmeu zemljinih parcela uesnika, uz poziv na skicu
uspostavljenog stanja, koja je sastavni dio rjeenja.

57

Ostali vanparnini postupci

Kod sastavljanja i ovjeravanja sadrine isprava sud ne rjeava nikakvo


pravno pitanje, niti donosi neku odluku.
Karakter pravosudne funkcije ova djelatnosti ima utoliko, to se
posredstvom sudskog sastavljanja i ovjeravanja sadrine isprava
obezbjeuje nestupanje dejstva materijalnopravne izjave volje kod
zasnivanja, promjene i prestanka odreenih pravnih odnosa, kad to razlozi
pravne sigurnosti trae.
U vanparninom postupku sud sastavlja ispravu kada je za nastanak prava
ili za punovanost pravnog posla potrebno da on bude zakljuen u formi
javne isprave.
Kada se radi o sastavljanju isprave o pravnom poslu, sudija utvruje da li
uesnici imaju pravnu i poslovnu sposobnost i da li su ovlateni da zakljue
pravni posao, a o sastavljanju isprave sud sainjava zapisnik.
U naem pravu, u pravilu, vai princip slobodne forme pri zakljuivanju pravnih
poslova, pa su zato rijetki sluajevi u kojima je za punovanost pravnog posla
potrebna forma javne isprave.

58

Sastavljanje sudskog testamenta je primjer pravnog posla koji se zakljuuje u formi javne
isprave, te se kod sastavljanja testamenta koriste ista pravila kao kod sastavljanja isprave.
Izjavu zavjetaoca sudija unosi vjerno u zapisnik, po mogunosti rijeima zavjetaoca, ali je
sudija i duan zavjetaocu objasniti propise koji ga ograniavaju u raspolaganju
testamentom.
Nakon sastavljanja testamenta, zavjetaoc ga ita i daje izjavu da je njegova posljednja volja
u svemu vjerno unijeta, to sudija potvruje na testamentu.
Ovjeravanje, odnosno potvrivanje sadrine isprave izjednaava se po dejstvu sa
sastavljanjem isprave, a sud ovjerava sadrinu isprave kada je to zakonom odreeno.
Treba razlikovati ovjeru isprave kao javne od ovjeravanja potpisa, rukopisa i prepisa. Ovjeravanje
potpisa ili rukopisa je potvrivanje negove autentinosti, a ovjeravanje prepisa je potvrivanje njegove
istovjetnosti sa izvornom ispravom, tako da se ovjeravanjem ne potvruje istinitost sadraja isprave.
Dakle, autentinou potpisa se samo zajamuje da je potpisnik dao izjavu koja je u nejavnoj ispravi
sadrana, ali se time ne potvruje i istinitost njenog sadraja, pa takva isprava ima svojstvo
vjerodostojne isprave, ali ne i javne isprave.
Sud je duan da primi na uvanje ispravu kada je to zakonom odreeno ili kada je to potrebno radi
obezbjeenja odreenih imovinskih ili drugih prava i mogu se predati na uvanje svakom stvarno
nadlenom sudu. Primljena isprava se stavlja u poseban omot, zapeati i uva odvojeno od ostalih
isprava, a testament je upravo jedna od isprava za koju je izriito zakonom odreeno da se prima na
uvanje u sudu.

59

Ponitenje isprave ili amortizacija

Ponitavaju se konstitutivne isprave, odnosno isprave kojima se neposredno


osnivaju neka materijalna prava i ije je posjedovanje nuno za ostvarenje
tog prava u sluaju ako bude izgubljena, ukradena, izgorjela ili na bilo koji
nain nestala ili unitena.
Cilj ponitaja je da se ovlateniku omogui ostvarenje prava, a istovremeno
da se neovlateni posjednik nestale isprave sprijei da ostvari pravo iz
isprave, zbog ega rjeenje o ponitaju u cijelosti zamjenjuje nestalu ispravu.
Ne mogu se ponitavati isprave za koje je izriito zakonom zabranjeno da se
sudski ponitavaju.
Iako zakon izriito ne zabranjuje, ali zbog javnog povjerenja, ne mogu se
ponitavati: novanice, sreke lutrije, taloni hartija od vrijednosti, taksane i
potanske marke, ulaznice, vozne karte, kuponi odvojeni od glavne isprave i
sl.
Ne mogu se ponitavati ni isprave ija je funkcija isto dokaznog karaktera-forma ad
probationem, dok se mogu ponitavati ekovi i mjenice, ali po posebnim propisima.

60

Postupak za ponitaj se pokree na prijedlog lica koje je ovlateno da na osnovu


isprave ostvari neko pravo ili ima neki drugi pravni interes da se isprava poniti,
tako da sud prvo utvruje ove pretpostavke za pokretanje postupka, pa ako su
pretpostavke ispunjene, sud nalae izdavaocu i povjeriocu isprave da se izjasne o
ponitenju, te nakon toga oglasom objavljuje pokretanje postupka.
Dunik ne smije ispuniti obavezu iz isprave ije se ponitenje trai, niti je
preinaiti, obnoviti ili prenijeti na drgo lice od momenta kad mu je dostavljen
oglas ili na bilo koji nain saznao za postupak ponitaja isprave, a zabrana traje
dok rjeenje o ponitaju isprave ili obustavi postupka ne bude pravomono.
Dunik se moe osloboditi obaveze, ako dug uplati na depozit suda.
Ako predlaga povue prijedlog ili u odreenom roku ne poloi u sudski depozit
novani iznos za objavljivanje oglasa, sud e obustaviti postupak, a to e uiniti i
kada tree lice podnese sudu ispravu ili pred sudom dokae postojanje isprave
iji se ponitaj trai.
Protiv rjeenja o ponitaju isprave, albu mogu uloiti izdavalac isprave i dunik
iz isprave, kao i lice ovlateno na osnovu isprave, ako nije predlaga.

61

Sudski depozit

Cilj ove ustanove je da se putem predaje odreenih predmeta sudu na


uvanje, obezbjedi ostvarenje odreenih subjektivnih prava.
U sudski depozit mogu se predati: novac, hartije od vrijednosti i druge
isprave koje se mogu unoviti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi
predmeti izraeni od plemenitog metala.
Sud je duan da primi u depozit i druge predmete, kad je to zakonom
odreeno da dunik moe poloiti stvar koju duguje kod suda za
povjerioca.
Postupak se pokree prijedlogom, s tim da sud odbacuje prijedlog ako
ocjeni da nisu ispunjeni uslovi za prijem predmeta u depozit ili ako
predlaga ne predujmi trokove uvanja.
Ako lice u iju je korist predmet primljen u sudski depozit, ili ako deponent koji
je uredno pozvan da preuzme predmet isti ne podigne u roku od 3 godine od dana
prijema poziva, sud e rjeenjem utvrditi da je predmet postao dravna svojina,
pa e taj predmet sud predati opini na ijem podruju se nalazi sjedite suda.

62

IZVRNI POSTUPAK

Izvrno procesno pravo se u velikoj mjeri izdvojilo u samostalnu nanu


disciplinu iz okvira graanskog parninog i vanparninog procesnog
prava, ali sa kojima se nalazi u vrlo uskoj vezi.
Izvrno pravo ini skup normi kojima se regulira izvrni postupak, kao
pravni metod konanog ostvarenja prava.
Kako parnini postupak znai utvrivanje prava, to se povodom
zahtjeva koji su upravljeni na odreenu inidbu, trpljenje ili
proputanje, kondemnatornom presudom koju sud donosi, izrie
odreena zapovijest. Meutim, time pravnoj zatiti jo nije udovoljeno,
ako dunik dobrovoljno ne izvri ireenu zapovijest. U takvim
sluajevima ostaje jedini prinudno izvrenje, kao mogunost ostvarenja
te zapovijesti, a to se postie upravo u izvrnom postupku.
Drugim rijeima, u postupku presuenja utvruje se povreda prava i
izrie sankcija, da bi se u postupku izvrenja te sankcije prinudno
ostvarile.

63

Primjena sankcije vezana je uvijek za primjenu prinude i moe se ostvariri samo u zakonom
propisanom postupku.
Zato moemo rei da se normama izvrnog prava utvruju garancije kojima se obezbjeuje
da e se primjena prinude u ostvarivanju prava kretati u zakonom doputenim okvirima.
U tom cilju, normama izvrnog postupka utvruju se pretpostavke za pokretanje i dozvolu
izvrenja, kao i nain sprovoenja izvrenja.
Pored normi kojima se regulira postupak izvrenja, norme izvrnog prava odreuju i
postupak obezbjeenja, a u postupku obezbjeenja, preduzimaju se mjere kojima je cilj
obezbjeenje budueg ostvarenja prava.
Dok se izvrno pravo tek u novije vrijeme razvilo u posebnu pravnu disciplinu, dotle je
izvrni postupak vrlo stara ustanova, koja je nastala i razvijala se sa nastankom same
drave.
U najstarije vrijeme, pojedinac je pribavljao sebi pravnu zatitu po principu prava jaeg, a
isti princip samovlasnog pribavljanja zatite vrijedio je i u najranijem periodu razvoja
rimskog prava.
U daljem razvoju rimskog prava dolazi do ublaavanja posljedica izvrenja na linosti, s tim
da je i dalje zadrana ustanova dunikog zatvora, ali povjerilac nije vie mogao raspolagati
sa linou dunika.

64

To znai, ako dunik ne bi u odreenom roku platio dug, povjerilac ga je mogao drati u
dunikom zatvoru sve dok mu plati ili odredi dug, ali ga nije mogao ubiti ili prodati, kao
ranije.
Evolutivni razvoj rimskog izvrnog postupka okonan je u posljednjem periodu postojanja
rimskog carstva, pa u Justinijanovom pravu, izvrni i parnini postupak, postaju institucije
za vrenje pravosudne funkcije, to je imalo za posljedicu dalju humanizaciju izvrnog
postupka.
Funkciju izvrenja, sud je u cijelosti preuzeo na sebe, to znai da odluuje o dozvoli
izvrenja i sprovodi ga uz pomo slubenih lica.
Sve do donoenja Zakona o izvrnom postupku u SFRJ 1978. Godine, primjenjivana su
pravna pravila predratnog prava stare Jugoslavije, s tim da se ustanova dunikog pritvora
nije primjenjivala. Dilemu u vezi ove ustanove je razrijeio upravo zakon SFRJ, na koji se
dugo ekalo, a koji ju je napustio u cijelosti, tako da je izvrenje na linosti naputeno.
Zbog toga, sada kaemo da se u izvrnom postupku ostvaruje pravo koje je ve utvreno u aktu, a
koje ima svojstvo izvrnog titulusa. To znai da je teite djelovanja suda u postupanju, a ne u
presuivanju, pa se postupanje izvodi po pravilima strogog legaliteta, kako bi se onemoguila svaka
proizvoljnost. Ovdje je forma strogo u slubi pravne sigurnosti, a i sud je kao organ iskljuivo
nadlean za izvrenje, zbog ega u izvrnom postupku sud prema strankama ima poloaj
nepristrasnog treeg.

65

Odnos izvrnog i parninog postupka i odnos


izvrnog postupka prema drugim oblicima izvrenja

Kako rekosmo, izvrni postupak je samostalan, te zahvaljujui


njegovoj samostalnosti, izvrno procesno pravo se danas razvilo u
posebnu pravnu disciplinu.
Izvrni postupak se razlikuje od parninog postupka, nizom
obiljeja, od kojih istiemo sljedea: 1. Razlikuju se u predmetu, pa
je predmet parninog postupka raspravljanje i odluivanje o
sporovima iz graansko pravnih odnosa, a predmet izvrnog
postupka je prinudno ostvarenje prava sa ciljem dovoenja u sklad
povrijeenog prava sa normativno proklamovanim; 2. Izvrni
postupak ne slijedi nuno parnini postupak, jer e se ostvarivanje
pravne zatite u cijelosti okonati u parninom postupku ako je
ishod parnice utvrujua ili konstitutivna presuda. Ni povodom
kondemnatornih presuda nee uvijek doi do izvrenja, ako dunik
dobrovoljno izvri ono to mu je naloeno presudom.

66

Isto tako, izvrni postupak ne mora da bude posljedica parninog postupka, jer se po
pravilima izvrnog postupka izvravaju odluke i druga pravna akta koja su donesena
u raznim sudskim postupcima, pa i odluka donesenih u upravnom postupku. ta vie,
parnini i izvrni postupak mogu tei istovremeno, odnosno odreene izvrne radnje
radi obezbjeenja mogu se preduzimati u toku parninog postupka, pa ak i prije
njegovog pokretanja i 3. Oba postupka se meusobno razlikuju po svojoj strukturi,
tako da izvrni postupak poznaje odreena naela koja su nepoznata parninom
postupku, npr. naelom zatite dunika i naelom socijalnosti, proet je cijeli izvrni
postupak i mnoge njegove ustanove, kao i naelo formalnog legaliteta, koje u
parninom postupku nema ni izdaleka znaaj koji ima u izvrnom postupku.
Izvrni postupak ima karakter opeg postupka izvrenja, zbog ega mnoge ustanove
izvrnog postupka nalazimo i u upravnom postupku izvrenja.
Zato, da li e se izvrenje jedne odluke uprtavnog organa sprovesti u upravnom ili
sudskom postupku izvrenja, zavisi od prirode obaveze koja je izreena u toj obavezi,
npr. ako je odluka upravnog organa usredsreena na ispunjenje novane obaveze,
izvrenje se sprovodi u upravnom postupku izvrenja, a ako je obaveza iz odluke
upravljena na novano potraivanje, izvrenje se sprovodi u sudskom izvrnom
postupku.

67

Od iznesenih pravila, postoje i izuzeci, npr. izvrenje radi ispunjenja novanih


obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa, mogu se sprovesti upravnim
putem po pristanku dunika, dok se u posebnom upravnom postupku sprovodi
prinudna naplata poreza, ako se izvrenje sprovodi na pokretnim stvarima. Ako
se prinudna naplata poreza ostvaruje na nekretninama, onda se izvrenje
sprovodi u sudskom izvrnom postupku.
Kad su u pitanju izvori izvrnog prava, sve do 1978. godine, biva SFRJ nije
imala pozitivni izvor iz ove oblasti, pa je osnovni izvor pravnih pravila bio Zakon
o izvrenju i obezbjeenju Kraljevine Jugoslavije iz 1930., sa Uredbom o
njegovom uvoenju u pravni ivot iz 1937. godine. Propisi ovog zakona su se
primjenjivali, ukoliko nisu bili u suprotnosti sa osnovnim principima tadanjeg
pravnog poretka.
Dananji izvori izvrnog prava u BiH su: 1. Zakon o izvrnom postupku pred
Sudom BiH (Sl. glasnik BiH, br. 18/03); 2. Zakon o izvrnom postupku Federacije
BiH (Sl. novine FBiH, br. 32/03 i 33/06); 3. Zakon o izvrnom postupku
Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 59/03, 85/03 i 64/05) i 4. Zakon o izvrnom
postupku BD BiH, br. 8/00, 1/01, 5/02, 8/03, 19/07 i 2/08).

68

Naela izvrnog postupka

Osnovna naela izvrnog postupka su: 1. Dispozitivnost, 2. Formalni


legalitet ili zakonitost 3. Sudsko upravljanje postupkom, 4. Zatita
dunika, 5. Ekonominost, 6. Socijalnost, 7. Pojedinano izvrenje i 8.
Vremenski prioritet.
Naelo dispozitivnosti vrijedi za pokretanje izvrnog postupka, jer se
postupak pokree na prijedlog povjerioca, pa zbog toga sud, u pravilu,
izvrenje sprovodi sredstvima i na predmetima koja je povjerilac
predloio, ali u obimu koji je potreban za ostvarenje potraivanja. Zato,
povjerilac svojom voljom moe dovesti i do okonanja izvrnog postupka i
to izjavom da povlai prijedlog za izvrenje, za ta nije potreban pristanak
dunika. Od pravila da se izvrni postupak pokree po naelu
dispozitivnosti, postoje i odreeni izuzeci, npr. izvrni postupak se pokree
ex officio u onim sluajevima za koje je to izriito posebnim zakonom
odreeno, kao to je sluaj naplate trokova krivinog postupka i novane
kazne, kao i kod izvrenja novanih kazni izreenih u parninom i
izvrnom postupku i sl.

69

Naelo formalnog legaliteta ili zakonitosti, znai sa sudovi sude samo na osnovu zakona
i vezani su za zakon, mada to nije samo mehanika veza, jer je primjena prava
stvaralaki proces i pretpostavlja odreeni stepen slobode na strani suda.
Ta sloboda nije ista na podruju materijalnog i procesnog prava, jer je na podruju
materijalnog prava ona vea i sastoji se u konkretizaciji opeg pravnog pravila na
pojedinaan dogaaj. Na podruju procesnog prava sud takvu slobodu nema, jer su
norme za sud i ostale uesnike ius cogens. Meutim, princip strogog legaliteta nije
jednako proveden u parninom, vanparninom i izvrnom postupku.
Na podruju vanparninog postupka sud ima najveu slobodu, dok na podruju
parninog postupka ne vai strogi zakonski rad u postupanju, jer po principu sudskog
upravljanja postupkom, primjenjuje se postupanje za koje sud smatra da je
najsvrishodnije. U izvrnom postupku naelo formalnog legaliteta je dolo najjae do
izraaja pa zato stroga forma postupanja onemoguava bilo kakvo proizvoljno
postupanje.
Naelo sudskog upravljanja postupkom podrazumjeva da sud ex officio upravlja
postupkom, ali po principu formalnog legaliteta, tako da stranke mogu uticati samo na
razvoj postupka, npr. na prijedlog stranke e sud odgoditi izvrenje, pod uslovom da su
ispunjeni uslovi za odlaganje izvrenja.

70

Naelo ekonominosti u sprovoenju izvrenja je znaajan pokazatelj kvaliteta sudske


djelatnosti, jer se u postupku izvrenja ne odluuje, nego samo ostvaruje ono o emu je
odlueno. Zato i brzina s kojom sud postie u izvrnom postupku konano ostvarenje
prava, ima prvorazredan znaa, jer se autoritet sudova umanjuje predugim otezanjem
u postupku izvrenja.
Stranke svojim radnjama ne mogu neposredno uticati na razvoj postupka, a povraaj
u preenje stanje je doputen samo u sluaju proputanja roka za albu ili prigovor.
Naelo socijalnosti se sastoji u zatiti dunika. Osnovni zahtjev koji je sadran u naelu
socijalnosti je u tome da se izvrenje radi ostvarenja novanog potraivanja ne moe
sprovesti na stvarima ili pravima koja su neophodna za zadovoljavanje osnovnih
ivotnih potreba dunika ili lica koje je on duan da izdrava, ili su mu one potrebne
za vrenje samostalne djelatnosti koja je dunikov glavni izvor sredstava za ivot.
Zahtjevi koje postavlja naelo zatite dunika manifestuje se u izvrnom postupku u
vie aspekata, i to: 1. Kumulacijom u izvrnom postupku, koju imamo kada vie
povjerilaca ostvaruje u izvrnom postupku svoja potraivanja prema istom duniku,
istim sredstvima i na istim predmetima, te se tada nee voditi onoliko izvrnih
postupaka koliko ima povjerilaca, ve samo jedan postupak.

71

Na taj nain se izbjegava izlaganje dunika nepotrebnim tetnim


posljedicama izvrenja. 2. Nesvrsishodnost izvrenja imamo ako su stvari ili
prava na kojima je predloeno izvrenje radi ostvarenja novanog
potraivanja neznatne vrijednosti, pa se tada iz razloga zatite dunika ne bi
trebalo provoditi izvrenje, jer ono ne bi postiglo eljeni cilj, a dunik bi bio
izloen trokovima koji bi se tetno odrazili na njegovu imovinu. 3. Izbor
predmeta i sredstava izvrenja imamo kada povjerilac predloi vie sredstava
za izvrenje, a sud izvrenje ogranii samo na neka od tih sredstava i
predmeta, rukovodei se da to budu ona sredstva i predmeti na kojima e se
izvrenje sprovesti na najefikasniji nain i da to izvrenje najmanje pogaa
dunika, npr. izvrenje na novanim potraivanjima. U sluni naela zatite
dunika su i odredbe o javnoj prodaji stvari i nekretnina, tako da se stvari na
prvom roitu za javnu prodaju ne mogu prodati ispod procjenjene
vrijednosti. Tek na drugom roitu se mogu prodati ispod utvrene
vrijednosti, ali ne ispod jedne treine utvrene vrijednosti za pokretne stvari,
a kad su u pitanju nekretnine, ne ispod dije treine utvrene vrijednosti.

72

Naelo pojedinanog izvrenja podrazumjeva da predmet izvrenja mogu


biti samo pojedine stvari ili prava koja spadaju u imovinu dunika, a ne
imovina kao ukupnost, bilo u cjelini ili njenom dijelu. Za razliku od
izvrenja, u postupku steaja se namiruju sva potraivanja prema
duniku, a predmet namirenja je cjelokupna imovina dunika.
Naelo vremenskog prioriteta imamo kada vie vjerovnika ostvaruje svoja
potraivanja u izvrnom postupku prema istom duniku i na istim
predmetima, a namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog
predmeta namire, to povruje latinska maksima: prior tempore, potior
iure. Red prvenstva se odreuje prema danu kada je prijedlog za izvrenje
primljen u sud ako se izvrenje sprovodi na pokretnim stvarima i
trabinama, a na nekretninama, prema danu upisa zalonog prava u
zemljinim knjigama. Kad su prijedlozi za izvrenje primljeni istog dana,
oni imaju isti red prvenstva i namiruju se srazmjerno, ukoliko se ne mogu
namiriti u cjelini. U postupku opeg izvrenja, odnosno steaja, povjerioci
se namiruju srazmjerno.

73

Subjekti izvrnog postupka

U izvrnom postupku, isto kao i u parninom, treba praviti razliku


izmeu uesnika bez kojih se ne moe pokrenuti ni voditi izvrni
postupak i drugih uesnika ije prisustvo u izvrnom postupku nije
nuno. Uesnike bez kojih se ne moe pokrenuti ni voditi izvrni
postupak nazivamo subjektima izvrnog postupka, a to su sud i
stranke. U ostale uesnike spadaju trea lica, javni tuilac i sl.
Sud u fazi izvrenja utvruje pretpostavke za izvrenje i odluuje o
drugim pravnim pitanjima, a garancija za pravilnost rada suda je
nepristasnost sudije. U fazi sprovoenja izvrenja, pored suda,
uestvuju i odreena slubena lica.
Odluke arbitraa koje se podobne za izvrenje, izvravaju redovni
sudovi po pravilima izvrnog postupka.
Kada je u pitanju nadlenost sudova u izvrnom postupku, ona
moe biti: stvarna, funkcionalna i mjesna.

74

Stvarna nadlenost podrazumjeva da u svim predmetima izvrenja postupaju


opinski odnosno osnovni sudovi, pa je ope pravilo da se funkcija izvrenja
povjerava onim sudovima koji su postupali u prvom stepenu.
Funkcionalna nadlenost podrazumjeva da u prvom stepenu izvrni postupak
vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu vijee od trojice
sudija. Izvrenje se najee povjerava sudijama uz redovnu dunost koju
obavljaju u sudu, to ima za posljedicu neefikasnost u sprovoenju izvrenja.
Mjesnom nadlenou se odreuje koji e od opinskih odnosno osnovnih
sudova, kao stvarno nadlean, postupati u konkretnom predmetu. Koji e
teritorijalno odreeni sud postupati zavisi da li se izvrenje sprovodi radi
ostvarivanja novanih ili nenovanih potraivanja.
Mjesna nadlenost u ostvarivanju novanih potraivanja odreuje se s
obzirom na vrstu predmeta na kojima se sprovodi izvrenje, pa koji e sud
postupati zavisi da li se izvrenje sprovodi na pokretnim stvarima, novanim
potraivanjima dunika ili na nekretninama.

75

Kad je predmet izvrenja neka pokretna stvar dunika ili vie takvih stvari, onda je mjesno
nadlean sud na ijem podruju se nalaze te stvari, a ako predlaga nije oznaio mjesto
gdje se stvari nalaze, onda je za donoenje odluke o izvrenju mjesno nadlean sud na ijem
se podruju nalazi prebivalite ili boravite dunika.
Kada jepredmet izvrenja dunikovo potraivanje u smislu predaje ili isporuke pokretnih
stvari ili predaja nepokretnosti, tada je mjesno nadlean sud na ijem podruju se takve
stvari nalaze.
Za sprovoenje izvrenja na novanim potraivanjima, mjesno je nadlean sud prebivalita
ili boravita dunika, a ako dunik nema ni prebivalita ni boravita u BiH, mjesno je
nadlean sud na ijem podruju dunikov dunik ima prebivalite odnosno boravite.
Mjena nadlenost prema forumu generale dunika odreuje se i u sluajevima kada je
predmet izvrenja patent, tehniko unapreenje, produavanje ili neko drugo slino
dunikovo pravo.
Ukoliko je predmet izvrenja novano potraivanje dunika koje se vodi na raunu banke,
tada je mjesno nadlean onaj sud na ijem podruju se nalazi banka.
Ako se izvrenje sprovodi na nekretninama, onda se mjesna nadlenost odreuje prema
pravilu: forum rei site, to znai da je nadlean sud na ijem podruju se nalaze te
nekretnine.

76

Mjesnu nadlenost u ostvarivanju nenovanih potraivanja se odreuje s obzirom na prirodu


nenovanog potraivanja.
Ako nenovano potraivanje iz izvrne isprave glasi na predaju jedne ili vie odreenih pokretnih
stvari ili na isporuku odreene koliine zamjenljivih stvari, onda je mjesno nadlean onaj sud na
ijem podruju se te stvari nalaze.
U sluaju kad je nenovano potraivanje upravljeno na predaju odreene nekretnine, za
ispranjenje i predaju te nekretnine, mjesno je nadlean sud na ijem podruju se nekretnina
nalazi.
Kad je obaveza upravljena na odreenu radnju, trpljenje ili neinjenje, onda je mjesno nadlean
da postupa onaj sud na ijem podruju dunik treba da izvri obavezu, npr. kad je poslodavac
duan da po izvrnoj ispravi vrati radnika na rad, mjesno je nadlean sud na ijem podruju se
nalazi sjedite tog poslodavca.
Kod izvrenja radi zasnivanja prava na nekretnini uknjibom u javnu knjigu, kao i radi prenosa,
ogranienja ili ukidanja prava upisanog u javnu knjigu, mjesno je nadlean sud koji vodi javnu
knjigu u koju treba izvriti upis. Za sprovoenje izvrenja diobom zajednike nekretnine,
zaostavtine ili neke druge zajednike stvari, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi stvar.
Pored sudije pojedinca koji vodi i donosi sve odluke u izvrnom postupku, u prvom stepenu
uestvuju i odreena slubena lica, a to tzv. sudski izvrioci koji preduzima ju izvrne ranje kao
to su popis i procjena stvari u posjedu dunika. Ometanje slubenog lica predstavlja krivino
djelo.

77

Stranke u izvrnom postupku

Izvrni postupak je, isto kao i parnini, procesni sistem dviju stranaka, a
to su povjerilac i dunik, mada su ovi termini pojmovi obligacionog
prava, s tim da oni nemaju isto znaenje kao u obligacionom pravu.
Dok je u obligacionom pravu povjerilac lice koje je ovlateno da trai od
dunika da mu preda odreenu stvar, odnosno da neto uini ili da se
suzdri od injenja, a dunik lice koje ima obavezu da izvri, dotle
poloaj stranaka u izvrnom postupku pripada, u pravilu, onim licima
koja u materijalnopravnom odnosu povodom koga se trai izvrenje
zauzimaju poloaj povjerioca i dunika. Ako ovo imamo u vidu, onda
poloaj povjerioca i dunika u izvrnom postupku odgovara poloaju
povjerioca i dunika u obligacionopravnom odnosu, s tim da se ovi
pojmovi do kraja ne podudaraju. Zato poloaj povjerioca u izvrnom
postupku ima samo ovlatenik iz izvrne isprave, a poloaj dunika obveznik iz
izvrne isprave, bez obzira na pravnu prirodu pravnog odnosa iz koga je nastalo
pravo na naplatu novanog potraivanja ili na neko injenje ili neinjenje.

78

U naem pravu, procesni poloaj dunika je povoljniji u odnosu na poloaj


povjerioca, to je rezultat pogrene pretpostavke o ekonomskom poloaju
dunika i povjerioca.
Da li je povjerilac lice koje je pokrenulo postupak, a dunik lice prema kome
je izvrenje upravljeno, na to sud pazi po slubenoj dunosti.
Sva ostala lica koja pored stranaka uestvuju u izvrnom postupku
nazivamo uesnicima, a meu njih spadaju: zaloni povjerilac i nosioci
drugih stvarnih prava i tereta na predmetu izvrenja; politiko-teritorijalna
zajednica sa zahtjevom za namirenje dabine koja tereti prodanu
nepokretnost; trea lica prema kojima dunik ima potraivanje, odnosno
dunikov dunik; i trea lica koja ustaju prigovorom da se u pogledu
predmeta izvrenja izuzmu odreeni predmeti.
Poloaj uesnika u izvrnom postupku ima i javni tuilac kad ulae
prijedlog kojim trai da se odgodi izvrenje odluke zbog povrede
zakonitosti, ukoliko bi njenim izvrenjem mogla nastupiti neotklonjiva teta.

79

Pretpostavke za izvrenje

Procesne pretpostavke se dijele na ope i posebne.


U ope spadaju: izvrne isprave i klauzule izvrnosti.
U posebne spadaju: prijedlog za izvrenje, legitimacija stranaka i
dospjelost potraivanja.
Izvrna isprava je prva i najvanija pretpostavka.
Izvrna isptava je isprava koja sadri pravni akt kojim se utvruje
postojanje potraivanja, a to svojstvo imaju samo one isprave kojima to
svojstvo zakon priznaje.
Zato, potraivanje kao materijalnopravni zahtjev nije neposredno osnov za
izvrenje, ve je titulus za izvrenje izvrna isprava.
Povjerilac koji posjeduje izvrnu ispravu moe na osnovu nje pokrenuti i
postii izvrenje i onda kada se potraivanje iz isprave ugasilo. Ovo je
dokaz da je procesno pravo nezavisno od materijalnog, ali ta nezavisnost ne
ide do potpunog odvajanja procesnog prava od materijalnog, jer bi tada
izvrenje postalo samo sebi cilj.

80

Izvrna isprava je podobna za izvrenje ako su u njoj naznaeni povjerilac i


dunik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obaveza.
Ako je potraivanje neosnovano, npr. ugasilo se na osnovu injenica koje su
nastupile nakon donoenja izvrne odluke, tada duniku stoje na raspolaganju
pravna sredstva kojima moe sprijeiti sprovoenje izvrenja. Ukoliko je
izvrenje sprovedeno, onda se moe prijedlogom zahtjevati protivizvrenje.
Izvrne isprave moemo grupirati po vie kriterija, i to: domae i inostrane, a
domae dijelomo, s obzirom na njihovo porijeklo, na vie grupa: 1. Sudske
izvrne isprave, 2. Izvrne isprave dravnih organa i 3. Vjerodostojne isprave
kao izvrne isprave.
Sudske izvrne isprave su: 1. Kondemnatorne odluke (presude, rjeenja, platni
nalog) donesene u parninom i vanparninom postupku; 2. Odluke u krivinom
postupku, ukoliko se odnose na imovinskopravna potraivanja, kao i odluke u
pogledu novanih kazni i trokova krivinog postupka; 3. Sudska poravnanja i
4. Odluke arbitraa-izabranih sudova i poravnanja sklopljena pred tim
arbitraama.

81

Izvrne isprave dravnih organa su: 1. Odluke (rjeenja i zakljuci)


doneseni u upravnom postupku ako glase na novano potraivanje; 2.
Poravnanja zakljuena u upravnom postupku u smislu opeg upravnog
postupka; i 3. Odluke donesene u prekrajnom postupku, kad glase na
ispunjenje novane obaveze, odnosno na povraaj stvari.
Kod vjerodostojnih isprava kao izvrnih, potrebno je razlikovati pojam
vjerodostojne isprave od pojma izvrne isprave.
Sve isprave koje uivaju odreeni stepen povjerenja u pravnom
saobraaju su vjerodostojne isprave.
Prema ZPP-ima u BiH, svojstvo vjerodostojne isprave imaju: javne
isprave i druge isprave koje po posebnim propisima imaju znaaj javnih
isprava; izvodi iz ovjerenih poslovnih knjiga; faktura, odnosno obraun
kamate; privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjeren od
nadlenog organa; mjenica i ek. Ovo nabrajanje je samo exempli
causa.

82

U parninom postupku, na osnovu vjerodostojne isprave,


kojom se dokazuje novano potraivanje moe se traiti
izdavanje platnog naloga, s tim da novo izvrno pravo daje
mogunost, uz odreene uslove, da se neposredno na osnovu
vjerodostojne isprave trai prinudno ostvarenje isprave i
prinudno ostvarenje novanog potraivanja. Tada
vjerodostojna isprava ima svojstvo izvrne isprave, ako se
radi o dospjelom potraivanju pravnog lica.
Meutim, dovoljno je da dunik u izvrnom postupku samo
podnese prigovor, sud e ne uputajui se u njegovu
osnovanost, izvrenje obustaviti. U tom sluaju povjerilac,
da bi ostvario svoje potraivanje, mora u redovnom
postupku izdejstvovati povoljnu odluku.

83

Odluke stranog suda

Da bi strana sudska odluka stekla svojstvo izvrne isprave ona mora


biti prvo priznata, ime stie svojstvo titulusa za izvrenje, a
izvrava se po istim pravilima kao i odluke domaih sudova.
Posebni uslovi za priznanje stranih sudskih odluka su u bilateralnim
i multilateralnim konvencijama koje je potpisala naa zemlja.
Uslovi i postupak za priznanje stranih sudskih odluka su dvojaki:
pozitivni i negativni.
Pozitivni uslovi su: 1. Da je inostrani sud po pravilima o
meunarodnoj sudskoj nadlenosti naih sudova mogao postupati u
toj stvari, pa nai sudovi zato nee priznati inostranu presudu ako
postoji iskljuiva meunarodna nadlenost BH sudova; 2. Da je
udvoljeno naelu kontradiktornosti; 3. Da je ta odluka snadbjevena
klauzulom kojom se potvruje njena pravomonost i izvrnost
prema pravu drave u kojoj je donesena; i 4. Da postoji uzajamnost.

84

Ali, i kad postoje ovi uslovi, strana odluka se nee priznati, ako lice
protiv koga je donesena, nije moglo zbog nepravilnosti u postupku
da uestvuje i ako bi priznanje odluke bilo protivno javnom
poretku nae zemlje.
Isto tako, nee se izvriti odluka stranog izabranog suda ako postoje
sljedei nedostaci: 1. Ako uope nije bilo ugovora o izabranom sudu
ili je on nevaei; 2. Ako je u pogledu sastava suda i u pogledu
odluivanja povrijeena koja odredba ugovora o izabranom sudu;
3. Ako je izabrani sud prekoraio granice svog zadatka i 4. Ako je
izreka izabranog suda nerazumljiva ili je sama sebi protivrjena.
Ispitivanje postojanja ovih uslova za priznanje vri se u postupku
koji se zove postupak priznanja stranih odluka ili deliberacioni
postupak. Zato, svako lice koje ima pravni interes ovlateno je da
trai priznanje odluke stranog suda.

85

Podobnost izvrne isprave za izvrenje

Sud moe dozvoliti izvrenje na osnovu izvrne isprave samo kad je ona
podobna za izvrenje, odnosno ako je izvrna.
Kad je u pitanju formalno-pravna podobnost, izvrna isprava je
podobna za izvrenje ako su u njoj oznaeni: 1. Povjerilac i dunik; 2.
Predmet, vrsta i obim obaveze i 3. Vrijeme ispunjenja obaveze.
Kad je u pitanju materijalno-pravna podobnost, njeni uslovi su odreeni
s obzirom na vrstu izvrne isprave, pa su razliiti s obzirom na to da li je
titulus za izvrenje odluka, poravnanje ili vjerodostojna isprava.
Kad je u pitanju izvrnost odluke, sudska odluka i odluka donesena u
prekrajnom postupku je izvrna pod uslovima: 1. Da je pravomona i 2.
Da je protekao rok za dobrovoljno izvrenje dunikove obaveze, tzv.
paricioni rok.
Odluka donesena u upravnom postupku izvrna je ako je postala
konana i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze.

86

Pravomonost je predulov izvrnosti, osim u onim predmetima u kojima


je izriito odreeno da pravomonost ne odlae izvrnost, npr. u postupku
zbog smetanja posjeda. Isto tako, iz vanih razloga sud moe odluiti da
alba ne zadrava izvrenje rjeenja.
Kada je u pitanju izvrnost poravnanja, poravnanje sklopljeno pred
sudom i upravnim organom ima svojstvo pravomonosti odnosno
konanosti, a uz ovaj uslov je potrebna i dospjelost potraivanja koje je
utvreno poravnanjem.
Vjerodostojne isprave, kojima se priznaje svojstvo izvrnog titulusa,
podobne su za izvrenje, kad je potraivanje koje se tom ispravom
dokazuje dospjelo.

Klauzulom izvrnosti se zvanino potvruje da je izvrna isprava podobna za izvrenje, a


kada se izvrenje trai na osnovu vjerodostojne isprave, onda potvrda izvrnosti nije
potrebna. Sud po slubenoj dunosti pazi da li je potvrda izvrnosti stavljena protivno
zakonu, s tim da dunik moe traiti odlaganje izvrenja, ako prigovorom trai ukidanje
potvrde izvrnosti.

87

Posebne pretpostavke za izvrenje

Izvrni postupak se pokree prijedlogom, u kome su naznaeni:


povjerilac i dunik, izvrna ili vjerodostojna isprava kao titulus za
izvrenje, obaveza dunika, a ako se radi o novanim
potraivanjima, onda i sredstva i predmet izvrenja.
Postojanje izvrnog potraivanja nije pretpostavka za izvrenje, ali
jeste dospjelost tog potraivanja.
Kada se izvrnom ispravom utvrene uslovne ili uzajamne obaveze,
onda je povjerilac iz izvrne isprave ovlaten da svoje potraivanje
ostvari tek onda ako je ispunio svoju obavezu prema duniku,
odnosno ako je ispunjen odreeni uslov.
Kada je obaveza iz izvrne isprave alternativno upravljena na dvije
ili vie inidbi, a pravo izbora pripada duniku, povjerilac je duan
u prijedlogu za izvrenje da naznai predmete kojim obaveza treba
da se ispuni.

88

Na legitimaciju stranaka, sud pazi ex officio u izvrnom postupku.


Legitimirani su da se pojave u ulozi stranke, i to kao povjerilac, lice koje
ima poloaj ovlatenika, a u ulozi dunika, lice koje ima poloaj
obveznika u izvrnoj ispravi.
U izvrnom postupku sud donosi rjeenja i zakljuke.
Rjeenjem se odluuje u svim pravnim situacijama u kojima se u
izvrnom postupku odluuje o pravima stranaka i drugih uesnika.
U obliku zakljuka odluke se donese u pitanjima koja se tiu upravljanja postupkom,
ali se zakljukom izdaje i nalog slubenom licu za sprovoenje pojedinih radnji
izvrenja.
Kada sud donosi rjeenje o izvrenju, on ne zakazuje raoite, a niti daje mogunost
duniku da se prethodno izjasni o prijedlogu povjerioca.
Ako se rjeenje o ozvrenju odbija prijedlog za izvrenje, tada rjeenje mora biti
obrazloeno.
Rjeenje o izvrenju dostavlja se povjeriocu i duniku, a rjeenje kojim se odbija
prijedlog za izvrenje, samo povjeriocu.

89

Pravni lijekovi

Struktura pravnih lijekova u izvrnom postupku odreena je ciljem koji se ostvaruje u ovom
postupku.
Kako primjena prinude uvijek predstavlja zadiranje u slobodu linosti, pa i onda kada se ta
prinuda sastoji u zadiranju u imovinu dunika ili u primjeni novanih sankcija prema njemu,
to se ne smije dopustiti postupanje koje bi izlazilo izvan okvira koje zakon doputa. Konano,
i povjerilac na iji se prijedlog pokree izvrenje treba da ima pravne garancije u obliku
pravnih lijekova, kako bi i jedan i drugi mogli obezbjediti povoljan ishod izvrenja za sebe.
Od redovnih pravnih lijekova izvrni postupak poznaje: prigovor i albu, osim ako zakonom
nisu iskljueni.
Protiv rjeenja donesenog u prvom stepenu moe se izjaviti prigovor, a alba samo kada je to
zakonom odreeno.
Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rjeenje u roku od 8 dana od dana dostavljanja, ako
zakonom nije drugaije odreeno, a o prigovoru odluuje sud koji je donio rjeenje.
Protiv pravomonog rjeenja donesenog u postupku izvrenja nije dozvoljeno ulaganje
vanrednih pravnih lijekova, a povraaj u preanje stanje dozvoljen je samo zbog
proputanja roka za prigovor i albu na izvrno rjeenje o izvrenju.
Sud je, u pravilu, duan da o prijedlogu za izvrenje odlui u roku od 3 dana, a o prigovoru u
roku od 15 dana od dana podnoenja prigovora.

90

Protiv rjeenja donesenog po prigovoru, moe se izjaviti alba u roku od 8 dana od dana dostave
rjeenja, a o albi odluuje sud drugog stepena.
U pravilu, prigovor i alba ne dovode do zaustavljanja toka izvrnog postupka, ali se namirenje
traioca izvrenja odlae do donoenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.
Bitna obiljeja prigovora kao pravnog lijeka u izvrnom postupku su: remonstrativnost,
nesuspenzivnost i prekluzivnost. Zato, o prigovoru odluuje sud koji je donio rjeenje o izvrenju,
a ulae se u prekluzivnom roku od 8 dana, pa jedino prigovor zasnovan na injenici koja je
nastupila nakon nastanka izvrne isprave, moe se podnijeti i nakon proteka roka od 8 dana, s
tim da prigovor ne odlae izvrenje.
Dva su osnovna oblika prigovora: prigovor dunika protiv rjeenja o izvrenju i prigovor treeg
lica.
Kada je u pitanju prigovor dunika, rjeenje o izvrenju sud donosi na osnovu prijedloga
povjerioca, a da pri tome duniku nije obezbjeena mogunost da se izjasni o prigovoru, zbog
ega je prigovor vano pravno sredstvo u slubi dunika kojim se on slui onda kada rli da
onemogui sprovoenje izvrenja, na osnovu rjeenja o izvrenju.
Dunik moe prigovorom pobijati rjeenje naroito iz sljedeih razloga: 1. Ako sud koji je donio
rjeenje nije bio nadlean, 2. Zbog nedostataka koji se tiu procesnih pretpostavki za izvrenje, 3.
Zbog nedostataka koji se tiu legitimacije stranaka, 4. Zbog nedostataka u pravnom aktu, 5. Zbog
nedostataka koji se tiu potraivanja i 6. Zbog nedostataka koji se tiu predmeta i sredstava
izvrenja.

91

Progovor se dostavlja povjeriocu koji moe u roku od 8 dana podnijeti


odgovor na prigovor, a emu sud odluuje rjeenjem na roitu ili bez
njega. Rjeenjem donesenim o prigovoru, prigovor se: 1. Odbacuje kao
neblagovremen ili nedoputen ili 2. Se usvaja ili odbija.
Povodom uloenog prigovora, moe doi do upuivanja dunika na
parnicu, a do toga moe doi samo u sluaju spora o injenicama, a
nikako o pravnim pitanjima.
Kada je u pitanju prigovor dunika protiv rjeenja na osnovu
vjerodostojne isprave, ovdje prigovor sam po sebi, neovisno od njegove
osnovanosti, ima za posljedicu ponitaj donesenog rjeenja o izvrenju i
svih radnji koje su mu prethodile. Dakle, bez uputanja u osnovanost
prigovora, doneseno rjeenje se stavlja van snage, pa ako je sud mjesno
nadlean, nastavlja postupak kao povodom prigovora protiv platnog
naloga, a ako nije nadlean, predmet dostavlja nadlenom sudu.

92

Kada je u pitanju prigovor treeg lica, mi znamo da je izvrni


postupak izgraen kao sistem povjerioca i dunika, ali u procesu
sprovoenja izvrenja moe doi i do zadiranja u pravnu sferu
treih lica, pa se tree lice takvom zadiranju moe suprostaviti
prigovorom.
Do zadiranja u prava treeg lica moe doi onda kada se meu
predmetima izvrenja dunika nalaze i takve stvari na kojima
tree lice ima neko stvarno pravo, npr. pravo svojine ili obligaciono
pravo, npr. zakup, posluga i sl.
Upuivanje treeg lica na parnicu dovodi do podizanja tube koja
se tradicionalno naziva izlunom tubom i ona se ulae protiv
povjerioca u izvrnom postupku, s tim da i dunik moe biti
obuhvaen ovom tubom, ako osporava pravo treem licu. Tada su
povjerilac i dunik suparniari na pasivnoj strani.

93

Obustava izvrenja

Izvrni postupak se, u pravilu, okonava provoenjem izvrenja.


Meutim, do okonanja izvrnog postupka moe doi i obustavom bez
sprovoenja izvrenja.
Koje injenice dovode do obustave postupka, odluuje zakon, a kada se
pojave, sud ex officio obustavlja postupak i ponitava sve poduzete radnje.
Sud e obustavbiti postupak i ukinuti rjeenje o izvrenju, kad utvrdi: 1.
Da je nenadlean, 2. Da je izvrna isprava pravomono ukinuta,
preinaena ili ponitena, odnosno ako je potvrda o izvrnosti ukinuta, 3.
Ako ne postoji stvarna legitimacija stranaka i 4. Ako je izvrenje
predloeno na predmetima koji su izuzeti od izvrenja ili je izvrenje na
tim predmetima ogranieno.
Isto tako, sud e obustaviti izvrenje i zbog nedostataka koji se tiu
izvrnog potraivanja, kad utvrdi po prigovoru dunika da se to
potraivanje ugasilo na osnovu odreenih injenica ili postoje drugi
nedostaci koji sprjeavaju ostvarenje potraivanja prinudnim putem i sl.

94

Do obustave postupka moe dovesti i povjerilac, jer je on ovlaten da u


toku postupka disponira prijedlogom, tako to ga moe povui u
cijelosti ili djelimino bez pristanka dunika, pa povlaenje prijedloga
ima neposredno za posljedicu obustavu postupka, s tim to povlaenje
prijedloga za izvrenje za povjerica nema tetnih posljedica, jer on
moe podnijeti novi prijedlog za izvrenje.
Povjerilac moe i svojim pasivnim dranjem u toku izvrnog postupka
dovesti do obustave postupka, pa e npr. sud obustaviti postupak ako
povjerilac ne predujmi trokove u roku koji mu se odredi.
Isto tako, sud e obustaviti izvrenje i onda kada povjerilac ne predloi da se odri
drugo roite za predaju pokretnih stvari, odnosno tree roite za predaju
nepokretnosti, u sluajevima kada se na prethodnom roitu nije mogla postii cijena
u visini procjenjene vrijednosti.
Dakle, okonanje postupka, odnosno njegova obustava je izraz naela dispozitivnosti
u izvrnom postupku.

95

Odlaganje izvrenja

Ovo je vrsta zastoja u izvrnom postupku.


Do odlaganja izvrenja dovode, u pravilu, isti oni razlozi koji u
konanici dovode i do obustave postupka, kad se njihovo
postojanje utvrdi. Zato je sa aspekta krajnjeg cilja izvrenja,
svrsishodnije odloiti sprovoenje izvrenja dok se ne utvrdi da
li takve okolnosti postoje ili ne.
Odlaganje izvrenja je ustanova u slubi naela sudskog
upravljanja postupkom.
Odlaganje izvrenja na prijedlog povjerioca, ako nije otpoelo,
a povjerilac je to zatraio, sud je duan izvrenje odloiti, a ako
je izvrenje otpoelo ve prvom izvrnom radnjom, a dunik se
protivi odlaganju, sud e tada odbiti prijedlog povjerioca za
odlaganje.

96

Sud e na prijedlog dunika odloiti izvrenje ako uini vjerovatnim


da bi sprovoenjem izvrenja pretrpio znatniju tetu, a ti razlozi su
npr.: ako je dunik protiv rjeenja podnio prigovor ili tubu; ako je
podnesena tuba za ponitaj presude izabranog suda; ako je dunik
podnio prijedlog za ukidanje potvrde o izvrnosti itd.
Odlaganje na prijedlog treeg lica je u slubi obezbjeenja treeg
lica od tetnih posljedica do kojih bi izvrenje moglo dovesti na tim
predmetima, ako tree lice uspije da izdejstvuje pravomonu odluku
kojom se izvrenje na tim predmetima proglaava nedoputenim.
Javni tuilac se javlja kao uesnik u izvrnom postupku kad je to
posebnim zakonom odreeno.
Odlaganje izvrenja, kao vrsta zastoja, ima posljedice prekida u
parninom postupku, pa sud, shodno okolnostima sluaja, odreuje
vrijeme za koje se izvrenje odlae.

97

Protivizvrenje
Sud e dozvoliti i sprovesti izvrenje na osnovi izvrne isprave,
ako se dunik uspjeno ne suprostavi isticanjem prigovora, ali
samostalnost izvrne isprave kao titulusa nije potpuna.
Protivizvrenje je ustanova kojom se uklanjaju posljedice do
kojih dolazi kada se izvrenje sprovede na osnovu izvrne
isprave, a potraivanje koju ta isprava sadri ve se ugasilo ili
je odluka koju ta isprava sadri pravomono ukinuta ili
preinaena.
Dunik moe podnijeti prijedlog za protivizvrenje i
zahtjevati da mu vjerovnik vrati ono to je izvrenjem dobio
u sluajevima: 1. Ako je u toku izvrenja namirio povjerioevo

potraivanje; 2. Ako je izvrna isprava pravomono ukinuta, preinaena,


ponitena ili stavljena van snage;

98

3. Ake je rjeenje o izvrenju pravomono ukinuto ili preinaeno i 4.


Ako je izvrenje, koje je sprovedeno na novanim sredstvima koja
se vode na raunu kod banke proglaeno nedoputenim.
Prijedlog za protivizvrenje moe se podnijeti u subjektivnom roku
od 30 dana od dana saznanja dunika za razlog za protivizvrenje, i
u objektivnom roku od jedne godine od dana okonanja izvrnog
postupka, te se nakon proteka ovih rokova, ne moe vie traiti
protivizvrenje.
Duniku tada ostaje jedino da tubom u redovnom postupku
ostvaruje svoje potraivanje iz osnova neosnovanog obogaenja.
Prijedlog za protivizvrenje sud dostavlja povjeriocu i poziva ga da
se u roku od 8 dana izjasni o prijedlogu, a ako se povjerilac
usprotivi prijedlogu, sud e o prijedlogu odluiti nakon odranog
roita.

99

Sprovoenje izvrenja

Ovo je faza izvrnog postupka u kojoj se ostvaruje konani


cilj izvrenja.
S obzirom na prirodu izvrnog potraivanja, razlikuju se dvije
osnovne vrste izvrenja: 1. Izvrenje radi ostvarivanja
novanih potraivanja i 2. Izvrenje radi ostvarivanja
nenovanih potraivanja.
Kada je u pitanju izvrenje radi ostvarivanja novanih
potraivanja, ona se s obzirom na predmet izvrenja, dijele
na: 1. Izvrenje na pokretnim stvarima; 2. Izvrenje na
novanim potraivanjima; 3. Izvrenje na potraivanjima da
se predaju ili isporue pokretne stvari ili da se preda
nepokretnost; 4. Izvrenje na nekretninama i 5. Izvrenje na
javnim sredstvima.

100

Kada je u pitanju izvrenje radi ostvarivanja nenovanih potraivanja,


ona mogu biti razliita, a zakoni u BiH reguliraju izvrenje nenovanih
potraivanja koja imaju za predmet: 1. Prodaju i isporuku pokretnih
stvari; 2. Ispranjenje i prodaju nepokretnosti; 3. Radnju, trpljenje i
proputanje; 4. Vraanje radnika na rad; 5. Upisivanje prava u javnu
knjigu; 6. Dioba stvari i 7. Davanje izjave volje.
Dakle, novana potraivanja se ostvaruju u imovini dunika
posredstvom odreenih sredstava izvrenja.
Nenovana potraivanja se ne ostvaruju u imovini dunika, pa se zato
ne primjenjuju ni sredstva izvrenja u njihovom ostvarivanju.
Nenovana potraivanja se ostvaruju na vie naina, shodno prirodi i
karakteru svakog nenovanog potraivanja, jer se nenovana
potraivanja ne razlikuju samo u odnosu na novana, nego i izmeu
sebe.

101

Sredstva obezbjeenja

Mogunost oteanja ili osujeenja ostvarenja prava,


izuskuje potrebu da se iznalaze adekvatni pravni
instrumenti obezbjeenja, zbog ega se normama
izvrnog prava, pored postupka izvrenja, regulira i
postupak obezbjeenja.
Normama kojima se regulira postupak obezbjeenja
utvruju se sredstva obezbjeenja i pretpostavke za
njihovu primjenu.
Kao sredstva obezbjeenja mogu se primjeniti samo ona
sredstva koja zakon predvia, a to su: 1. Zalono pravo
na nepokretnosti; 2. Prethodne mjere i 3. Privremene
mjere.

102

Literatura:
Graansko procesno pravo, autora: dr. Branko
alija i dr. Sanjin Omanovi, Pravni fakultet
Sarajevo, 2000. Godina (Vanparnino i izvrno
procesno pravo);
Zakoni o vaparninim i izvrnim procesnim
postupcima u Bosni i Hercegovini;
Predavanja sa unesenim izmjenama i dopunama
predmetnih postupaka.

103

POTOVANE KOLEGICE I
KOLEGE,
NA KRAJU,
SRETNO I USPJENO NA
ISPITU!

104

Вам также может понравиться