You are on page 1of 105

KULTURE ELJEZNOG

DOBA

Oskar MONTELIUS (1843-1921),


Sophus MLLER (1848-1934)
Paul REINECKE (1842-1958)
Gero of MERHART(1886-1959)
Vladimr MILOJI (1918-1978)
Friedrich HOLSTE (1908-1942)
Hermann MLLER-KARPE (1825)
Bernhard HNSEL (1937)
France STARE (19241974)
Borivoj OVI (19271995)
Stane GABROVEC (1920)
ime BATOVI(1927)
Dunja GLOGOVI

Uobiajena podjela na bakreno, bronano i eljezno doba


prikladna samo za eurazijsko podruje. Naime vei dio Afrike, preao je
izravno iz kamenog u eljezno doba, ili s druge strane, osim nekih
eskimskih plemena na sjevernom prostoru Amerike, ostala prapovijesna
drutva ovog kontinenta nikada nisu upoznala
metalurgiju eljeza.

Smatra se da najraniji eljezni predmeti potjeu iz Irana, jo iz


druge polovine 6. i iz 5. tisuljea pr. Kr. neto kasnije eljezo je
bilo poznato u Egiptu, ali u veini sluajeva radilo se o
meteoritskom eljezu.

Krajem 4. ili tijekom 3. tisuljea pr. Kr., prava crna metalurgija poela je u
sjevernim planinama Anatolije. eljezo se vjerojatno najprije proizvelo kao
nusprodukt, jer se eljezna rudaa koristila u procesu taljenja bakra te mu
je cijena u poetku bila vrlo visoka, ak su i lokalni vladari u Anatoliji
pokuavali zabraniti njegov izvoz.

Iako su Hetiti, koji su ivjeli u sredinjem maloazijskom prostoru, u 15.


stoljeu pr. Kr. poznavali obradu eljezne rude, proizvodnja eljeza ostala
je ograniena. Neki autori smatraju da su zbog vojnih razloga uvali tajnu
nove kovine, a moda su imali i objektivne potekoe u samoj
proizvodnji.

U svakom sluaju, ira primjena eljeza zapoela je tek nakon 12.


stoljea pr. Kr., po svoj prilici zahvaljujui migracijama koje su
zahvatile itavo istono Sredozemlje i dokonale hetitsku vlast.
Odtad je eljezo, jedan od najeih metala koji e ubrzo dobiti iru
upotrebu.

U srednjoj i junoj Europi eljezno doba zapoinje u 9.


stoljeu
prije
Krista
kada
se
u
Grkoj
zavrava
protogeometrijski stil.
Eksploatacija ruda postie razvoj
zanatstva i trgovine to pak dovodi do pojaanih
populacijskih kretanja, nemira i sukoba. Keramiki proizvodi i
dalje gube na svojoj dekorativnosti koja ve opada poetkom
bronanog doba. Uskoro e se potrebe za keramikim
proizvodima
nadopunjavati
uvozom
kvalitetnije
i
dekorativnije keramike robe iz Sredozemnih radionica.
STARIJE ELJEZNO DOBA (Halsttat) traje od 750 do 450 god.
prije Krista
MLAE ELJEZNO DOBA (Laten) traje od 450. godine prije
Krista pa do konca I. milenija odnosno do dolaska Rima

Najznaajnije podjele eljeznog doba je stara podjela Oskara


Montelijusa koji je na temelju nalaza iz Italije podijelio eljezno
doba na 8 faza.
Paol Reinecke podijelio je starije i mlae eljezno doba Europe
na 4 faze:
Ha A, B kasno bronano doba
Ha C i D eljezno doba
La A 500 400 g. pr. Krista
La B 400 - 300 g. pr. Krista
La C 300 - 100 g. pr. Krista i
La D 100 0
Dechelette dijeli Laten na 3 faze I III
Tischler 1885 na temelju materijala iz Njemake i Francuske
dijeli Laten na 3 faze
I. 400 300 g. prije Krista
II. 300 100 god. prije Krista
III. 100 - 0
Uobiajeno se koristi kronologija P. Raineckea odnosno
pojedine modificirane kronologije za pojedina podruja.

Istraivanja klime u vrijeme eljeznog doba pokazala su


znaajne klimatske i ekoloke promjene koje su se tada
dogaale a zapoele su oko 900 godine prije Krista. Pogoranje
u smislu poveanja oborina dovelo je do naputanja pojedinih
prostora
to je izazvalo i pritisak na bolju. Jo krajem
bronanog doba na mnogim podrujima ljudi su uspjeli
proizvesti hranu samo za svoje potrebe. Zato je i jedna od
inovacija eljeznog doba mogunost komercijalne proizvodnje
poljoprivrednih proizvoda
tj. obnavljanja
gospodarske
ravnotee.

HALTATSKA
KULTURA

Mjesto Hallstatt u austrijskim Alpama posjeduje dvije


znaajne odreenice. Velika leita soli u njegovom
podzemlju, to mu je odredilo i ime, te komunikacija. Ove
odreenice, jedna vezana za velike naslage soli i druga
vezana uz komunikaciju bili su vani preduvijeti razvoja
ovog prostora u prapovijesti posebno u vremenu prvog
milenija prije Krista.

Brennerski prelaz (Brennerpass, Passo del Brennero) je


planinski prolaz Alpe na granici izmeu Italije i Austrije,
jedan je od glavnih prolaza preko Alpi. To je najnii alpski
prelaz i jedan od rijetkih na tom podruju. Ovuda je
prolazila prva rimska prometrnica koja je povezivala Italiju
s provincijom Retiom, ovuda 268. godine poslije Krista
ulaze Alemani te bivaju potueni kod jezera Benacus.
Ovuda je 1777 prolazila novo izgraena cesta a 1867 gradi
se eljeznika pruga te je to jedini prekoalpski eljezniki
pravac bez veih tunela. Nakon zavretka Prvog svjetskog
rata 1918 pomaknuta je granica te je kontrola prelaza
podijeljena izmeu Italije i Austrije.

Sol koje se je vadila tjekom bronanog doba a u veim


koliinama u eljeznodobnom razdoblju bila je glavna izvozna
sirovina za uznapredovano eljeznodobno stoarstvo. Rudari,
Iliri vadili su kamenu sol u okolnim rudnicima o emu svjedoe
brojni nalazi, drvenih lopata, posuda za prijenos soli, drvenih
stepenita, obue i drugih predmeta sauvanih i konzerviranih
u ovim rudnicima.

Sol se koristila za ishranu, konzervaciju hrane, dodatku


prehrane stoke i dr., njenim izvozom sa ovog prostora stvaralo
se bogatstvo na to upuuje veliki broj esto dragocjenih
grobnih priloga. Grobni prilozi pronaeni na velikome
haltatskom groblju (vie od 2 500 pogreba) pripadaju
najvrednijim nalazima ne samo austrijske nego cjelokupne
europske prapovijesti. Meu njima je pronaen i velik broj
bronanih grobnih priloga, iji je stilski oblik vjerojatno
imitacija junih uzora.

U eljezno doba talijanskom prostoru dolazi do temeljitih


promjena, dolazak novih populacija indo-europskog podrijetla
(Kelti, Veneti, Umbri, Latinski, Piceni itd.). To e se zaustaviti
u razliitim dijelovima poluotoka tijekom formiranja mnogih
grkih kolonija u junoj Italiji , na prostoru ro ga nazivamo
"Magna Grecia".

KULTURA VILLANOVA
Villanova kultura sjeverne Italije traje tijekom starijeg eljeznog doba
(1100-700 g. pr. Kr.) a ime je dobila po mjestu Villanova nedaleko
Bolonje gdje su od 1853 do 1855 iskopana 193 groba. Pretpostavlja
se da su nosiovi Villanova kulture stigli u Italiju iz srednje Europe kao
trei val Srednjeeuropsko-podunavske seobe, sa sobom su donjeli
naprednu kulturu eljeznog doba usko vezanu za haltatsku kulturu
istono alpskog prostora. Vellanova kultura zahvaa veliki dio
sredine Italije, ukljuujui Etruriju, Lacij sa dijelom padske nizine.

Villanova zajednice ive u selima,


kolibe
su
u
malim
grupama,
sagraene su sa strukturom od pletera s glinenom masom,
esto premazanom vapnom. Krovite je izraivano od
viestrukim slojevima trske. U sreditu je bilo smjeteno
ognjite, to potvruju ostaci ugljevlja. U podnici kua bila je
ukopana velika keramika posuda (dolija) za spremanje
mahunarki
i
itarica.

Spaljivanje pokojnika najei nain pokapanja u starijem


eljeznom dobu, ali je naputen u korist obreda inhumacije,
ve u osmom stoljeu prije Krista u veini centara kulture
Villanova. Iznimka je, meutim unutarnji dio sjeverne Etrurije
(Chiusi i Volterra) i porjeje rijeke Po, sa dva glavna grada
Bologna i Verucchio, gdje i dalje, tijekom sedmog stoljea
prevladava spaljivanje. ak i tamo gdje inhumacija postaje
dominantna, kao u junoj Etrurji, spaljivanje, se i dalje koristi
za ukop bogatih ljudi najvieg ranga, vjerojatno s
tradicionalnim ritualom da se naglasi kontinuitet odnosa
unutar skupine velikaa.

Uglavnom je granica izmeu incineracije i inhumacije na


Apeninskom poluotoku linija Rimini-Rim, s time da junije od
ove linije prevladava inhumacija a sjevernije incineracija.
Postoje pretpostavke da je juni dio Apeninskog poluotoka
posebno njegovo jadransko priobalje bilo vie pod utjecajem
ilirskih plemena sa istonog jadranskog priobalja kod kojih
incineracija nije tijekom kulture polja s urnama kao ni kasnije
bila prihvaena, ve je se i dalje nastavljao pokop u sanduku
od kamenih ploa unutar grobnog humka, koji se pojavio u
vremenu ranog bronanog doba i na veini prostora koji nije
bio jae zahvaen helenizacijom ovaj se nain pokopa odrao
do dolaska rimljana.

U poetku se gospodarstvo temelji na poljoprivredi, ali


postupno metalurgija i obrti dominiraju to vodi k poveanju
bogatstva i poetak raslojavanja drutva. U usporedbi s
kulturama Apeninskog poluotoka arheoloki podaci ukazuju
na prekid u naseljima, odnosno ope unitavanje naselja iz
bronanog doba, to se je dogodilo istovremeno sa prelazom s
incineracije na inhumaciju. Jaa trgovina s sjevernim
podrujima, osobito je na cijeni baltiki jantar. U Toskani i
Laciju, dolazi do grupiranja naselja koja se sastoje se od
nekoliko sela, to e srasti u vee centre. Villanova kultura se
smatra kao poetna faza Etrurske civilizacije.

KULTURA PICENA

Piceni
pripadaju
Osko-umbrijskoj
skupini
naroda
te su se tijekom
eljeznog doba
naselili na prostor oko dananje Ankone. Vrlo
jake veze s narodima istonog Jadrana,
posebno Liburnima evidentne su u arheolokom
materijalu i ritusu pokopa.

Pokrajina Puglia je bila naseljena ilirskim plemenima s istone obale


Jadrana, Daunima , Peucetima i Messapljanima za njih vrijedi kolektivni
naziv Iapigi. Ve u mikenskeo doba (drugog tisuljea prije Krista), bile su
jake veze izmeu obale Puglia i Grke pa su grkog podrijetla i natpisi
tako znamo i imena nekih drevnih kralja, Opis, Artas, itd

KULTURA GOLASECA
Kultura Golaseca (nazvana po selu u blizini jezera Maggiore, Pijemonta i
Lombardije, gdje je prvi ostaci pronaeni
poetkom devetnaestog
stoljea) Razvija se razvoja u devetom stoljeu prije Krista. Kultura ima
dosta keltskih elemenata.

S pojavom elita tijekom osmog stoljea prije Krista, pogrebni


ritual u Villanova kulturi i u ostalim kulturama prialpskom
prostoru odaje sloen sustav komunikacije. To je oito utjecaj
grkog svijeta ali i istone Europe, od kojih bogatije obitelji
afirmiraju svoj ugled ritualima i ceremonijama koji se zorno
ogleda u pogrebnim ritualima. Prisutnost bronane posude i
keramike u grobovima aludira na obiaj aristokrata: banket. To
je bilo vrijeme kada su dominantne drutvene skupine
organizirale kolektivno konzumiranje hrane, kao to su meso i
ispijanje vina odnosno drugih fermentiranih pia. Kljuni
element u grobnom, simbolizam, to se ogleda u polaganju u
grobnice kola i konja i drugih ratnih rekvizita rezerviranim za
plemstvo i na taj nain usko povezan za samog pokojnika.

Kljuna poruka u komunikaciji karakterizacija uloge pokojnika


u zajednici, esto u odnosu na razlike medju spolovima, koja
uvijek naglaeno odreene kategorije objekata. U mukom
grobovima razliite kombinacije oruje, kacige, titovi, maevi,
koplja i dr,. to pokazuja pokazuje ulogu aristokracije,
vjerojatno ukazuje na razliite vojne zadatke.
U enskim grobovima istiu se simboli kue, predmeta za
tkanje i predenje, odnosno aktivnosti enske izvrsnosti, to se
mogu povezati ne samo za praktine zadatke ve moda ak i
svete obrede to obavljaju ene u zatvorenom doma.

Situlska umjetnost je umjetniki zanat jedne tradicije koja se proirila od 7.


do 3. stoljea prije Krista u bazenu sjevernog Jadrana, prialpskom prostoru,
To je sloena dekorativna tehnika graviranje i istucavanja niza slika na
bronanim vedricama (situlama) ili na drugim predmetima. Ukraavanje se
sastoji od naturalistikih prikaza ljudskih figura to sudjeluju u procesijama,
za blagdane, igrama te pogrebnim sveanostima. Nedavna istraivanja
talijanski znanstvenik Luce Zaghetta sugeriraju tumaenje ikonografskih
motiva Situlske umjetnosti kao pravog jezika, sa svojim pravilima po kojima
se mogu dekodirati na temelju strukturalne lingvistike i semiotikih pristupa
znaenje "teksta".

NALAZITA SITULA
7-4 st. pr. Krista

CERTOZA, Bolonja

VAE (Slovenija)

KUFFARN.Austrijn
400 pr. Kr.

BOLDU DOLFIN,
Este

Vae

BENVENUTI, Bolonja

CERTOZA, Bolonja

VAE (Slovenija)

CERTOZA, Bolonja

NEZAKCIJ

NALAZI IZ
GROBNICE
ISPOD
STRUKTURE
RIMSKOG
HRAMA

Oskar MONTELIUS (1843-1921),


Sophus MLLER (1848-1934)
Paul REINECKE (1842-1958)
Gero of MERHART(1886-1959)
Vladimr MILOJI (1918-1978)
Friedrich HOLSTE (1908-1942)
Hermann MLLER-KARPE (1825)
Bernhard HNSEL (1937)
France STARE (19241974)
Borivoj OVI (19271995)
Stane GABROVEC (1920)
ime BATOVI(1927)
Dunja GLOGOVI