PPDMI 5a

Marija Stojić
• Ako treniramo pticu da trči, hoće li ona zaista ikad brzo trčati
kao i mačka? Neće. Imamo li ista očekivanja od ptice i mačke,
hoće li nam oni ta ista očekivanja i uzvratiti rezultatom? Ptica
može brže trčati, može čak i brzo trčati, ali nikad ne može
postati mačkom, jer je ptica i stvorena je za let, ne i za sprint.
Nije pticin deficit u tome što ne trči, već kad se iz drugog kuta
pogleda, u cjelini, ona je za let stvorena i ne smije se
uspoređivati s mačkom.
• Tako se danas, u obrazovnom
sustavu, sve nastoji uklopiti u
identitet „mačke“, gušeći pri
tome stvarnu vrijednost
djeteta, ubijajući njegov dar,
njegovu dušu – njega/nju jer
nije ono što okolina očekuje,
jer je posebna ličnost,
drugačija od drugih i u
očima krute discipline- manje
vrijedna
• Marko Ferek iznosi svoje
autobiografsko-
filozofsko djelo gdje,
opisujući svoj život, a
naročito školovanje,
iznosi stvarne probleme
koje „drugačije“ dijete u
očima okoline doživljava
tijekom svog rasta i
razvoja.
• „Ispričajte mi priču, ja ju neću čuti. Dajte mi
upute i ja ću se izgubiti. Ne zato što sam
poremećen, nego zato što imam svoj već
određeni put.“
• -Ferek opisuje poteškoće
svoga odrastanja, a
posebno činjenice da je
bio izvrgnut ruglu,
neshvaćanju i da je
jednostavno , zbog
postupnog gubitka
samopouzdanja, izgubio i
sebe. Mrzio je sebe jer ga
okolina nije prihvatila. Htio
je biti netko drugi.
• „Moj unutarnji svijet bio • Godinama se
je toliko snažan da nije
bilo moguće utišati ga i gubio.
smiriti kako bih čuo
fizički svijet u kojem su
bili učitelji i škola.“
• Tek je u 22. godini čuo za
pojam ADD i život mu je
počeo imati smisao:“ Tada
sam shvatio da sve ono loše
što mi se događalo nije bilo
slučajno.“
• Događalo se jer je netko od
njega htio napraviti mačku, a
on je bio ptica
predodređena za letenje.
• Dan novog rođenja- dan
spoznaje da nije sam. Dan
pronalaska literature o
ADD/ADHD-u.
• „Nikakav deficit, nikakav poremećaj. Nego dar. Dar pomoću
kojeg mogu vidjeti da sam ja sve postojeće i ništa manje od
toga i da se svi odgovori kriju u meni. Samo što to prije nisam
znao.“
• „Pronalazak pravoga puta i svrhe u životu je vraćanje sebi.
Priznavanje vlastitih osjećaja kao put ostvarenja potencijala, a
ne njihovo negiranje i pokušaj „uklapanja“.
• Današnji naziv ADHD postoji od 1987. godine, a početno
značenje se odnosilo na samodestruktivnu djecu, pretjeranog
nemira, sklonog samoozljeđivanju i problemima s pažnjom (Still,
1902.).
• Da bi se dijagnosticirao ADHD, treba biti prisutno barem šest
simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i
impulzivnosti.
• U SAD-u, zemlji u kojoj je
najviše djece s
dijagnosticiranim ADHD-
om, postoji i velik broj
stručnjaka koji tvrde da
ADHD kao poremećaj ne
postoji te da veliku ulogu
u širenju ADHD-a ima
zaobilaženje pravih
problema i profit.
• Kontroliranim drogama/lijekovima smatraju se sva sretstva koja
su zbog velikog rizika zloupotrebe kontrolirana zakonom. Dijele
se u više skupina.
• PRVA SKUPINA:- velik rizik zloupotrebe →heroin, LSD, crack.
• DRUGA SKUPINA: -velik rizik zloupotrebe s medicinskom svrhom
→narkotici, antidepresivi kao: kokain, morfij, Ritallin, Dexedrine,
Adderall.
• Zadnja tri preporučaju djeci s ADHD-om. Svi lijekovi za
suzbijanje simptoma ADHD-a utječu na um i osobnost djeteta.
• Na sastanku u
Američkom Kongresu
jedan je liječnik
primijetio da današnji
liječnici ne bi oklijevali
staviti Toma Sawyera i
Pipi Dugu Čarapu na
Ritallin.
• „Iako su se tada u meni krili odgovori koje sam trebao,
nisam išao putem svoga srca i unutarnjeg glasa, nego
putem okoline. Vjerovao sam okolini. Kakvim su me
opisivali, takvim sam i ja sebe počeo doživljavati.
• … s vremenom sam se više oslanjao na druge nego na
sebe.
• Tuđi uspjeh i tuđe znanje počeo am doživljavati kao
nešto nedostižno.“
• Za poznavanje sebe, mana i
vrlina, ključnu ulogu igra
čovjekova podsvijest.
• Ona je uvijek aktivna, ona je
čovjekov pravi Ja. U njoj se kriju
čovjekove istinske želje koliko ih
se god nastojalo potisnuti.
Podsvijest uvijek zna istinu.
• Istinsko, pravo samopouzdanje
obuhvaća i podsvijest. I kada je
autor opisivao svoju glumu u
ponašanju prema drugima,
„nešto“ je u njemu vrištalo,
„nešto“ se toga htjelo
osloboditi.
• Da bi čovjek preživio, da se ne bi suočio s činjenicom da je drugačiji,
posebniji, društveno neprihvaćen, stavlja masku jer se ne može suočiti
s boli jer to ne bi preživio.
• „Negirao sam ono što sam volio, negirao sam ono što sam želio.
Postao sam nedefinirana, izgubljena ličnost i nastala je Maska.
• … sam težio osobinama koje imaju drugi ljudi prezirući svoju
osobnost.“
• Maska ostaje tu tijekom godina, učahuri se i postane dio ličnosti do te
mjere da čovjek ne razlikuje više Masku od svoje vlastite ličnosti. Ona
postane dio njega.
• Jedini način skidanja Maske jest osvješćivanje sebe, vraćanje na svoje
„temelje“ u vrijeme kada je bio dijete. Kada je bilo dovoljno da je on
jednostavno on. U vrijeme dok ga okolina nije uvjerila da je manje
vrijedan.
• Autor je smatrao druge ljude
pametnijima i uzvišenijima od
sebe. Zbog stalnih neuspjeha
htio je biti kao i drugi.
• Nije poznavao sebe pa nije
mogao niti procijeniti druge,
tko je dobar, a tko nije. Bio je
preosjetljiv na kritike jer su
probušile njegovu fantaziju
važna i karakterna čovjeka.
• Polako je htio utišati glas u
sebi, svoj unutarnji svijet jer je
mislio da se mora uklopiti u
mišljenja drugih.
• „Imati onaj osjećaj koji bi me
trgnuo iz realnosti i uveo me
u svijet u kojem bih se vidio
posebnim, pametnim,
uzvišenim, kvalitetnim? U tom
razdoblju života već sam se
potpuno odrekao tog
kraljevskog osjećaja koji sam
prije obožavao. To je bio
onaj unutarnji glas koji mi je
unatoč mojim razmišljanjima
pokušavao reći da ipak
vrijedim i da jesam pametan,
a ja sam ga potisnuo i
ugušio“.
• „Iako je moje samopouzdanje već bilo nagrizeno, iako
sam imao pogrešnu sliku o sebi, i dalje sam maštao da
sam poseban, unikatan, pametan i da sam izabran za
neke uzvišene ciljeve. Bio je to dio moje mašte koji sam
doživljavao vrlo ozbiljno, a zbog kojega bih se na
trenutke doslovno tako i osjećao. Trenuci takva
maštanja spašavali su me jer kada sam promatrao
sebe u svijetu u kojem sam živio, samo sam tada
osjećao istinsku ugodu.
• Karakteristike:
• -snažni interesi za određene
stvari-fiksacije
• -nekoncentriranost u školi ili u
socijalnim radnjama
• -nemogućnost slijeđenja puta
• -brzopletost i nestrpljenje
• -teškoće u organizaciji i
konzistenciji
• -perfekcionisti i sanjari
• -izrazita znatiželje i dobra
percepcija, ali slaba
koncentracija
• Karakterizira ih EMOTIVNI
ŽAR koji otvara njihov
unutarnji svijet, osjećaj
mističnosti, fascinacije,
strasti, razmišljanje kroz
osjećaje, opsesivnost,
ovisnost o tome žaru,
zaigranost…
• Međutim, izvan njihovih
interesa funkcioniraju loše.
• HIPERAKTIVNOST
• -ona nije samo fizička, nego je u većoj mjeri mentalna i odraz je
njihova uma
• SANJARENJE (LUTAJUĆI UM)- IZVOR KREATIVNOSTI
• Sanjarenje se može shvatiti kao sanjarenje u budnom stanju-
razmišljanje osobe ne odvija se svjesno nego je prepušteno
njezinu podsvjesnom svijetu.
• HIPERAKTIVNOST= IZVOR ENERGIJE
• Beethoven; • Albert Einstein
• „Biti nadaren znači imati dar,
• Thomas Edison odnosno imati nešto vrijedno
u sebi i pružiti svijetu nešto
• Albert Einstein novo, dio svojega pogleda
• Isaac Newton na svijet, dio svoje
osobnosti.“
• Leonardo da Vinci • „Osjećaj praznine koji bi ga
obuzeo kad se ne bi bavio
onime što ga zanima, a
jasnoća misli kad bi radio
ono što voli, bili su mu jasan
pokazatelj kojim putem treba
krenuti.“
• „Je li vam se ikad dogodilo da vidite neku sliku ili čujete neku
frazu koja vam se svidi pa je odjednom počinjete primjećivati u
svakodnevnom životu? Kao da je postala dio vašeg
razmišljanja.
• Takva je i stvar s ADHD-om.“
• Normalnom djetetu, nekada malo nestašnijem, olako se
karakterizira simptom ADHD-a.
• Energija i novac se nepotrebno usmjerava na razne terapije i
„liječenje“ inače zdrave, normalne i nadprosječne djece!
• Buđenje se dogodilo s 22 godine. Autor je simptome
prepoznao kada je saznao za ADHD.
• To je vrijeme oslobođenja. Prihvaćanje sebe kakav je u
stvarnosti.
• Prvi osjećaj je bio ljutnja na svijet, na okolinu koja ga je
oslabila i osakatila.
• Ali osvjestivši si unutarnji svijet kao nešto dobro, osim
oslobođenja, prihvaćanje sebe i osjećaj uzvišenosti,
posebnosti kakav i u stvarnosti jest.
• Put toga je slijeđenje vlastitog srca i unutarnjeg glasa i
potraga za srećom. Svoje misije.
• Literatura: Ferek M: Hiperaktivni sanjari, Udruga Buđenje,
2008. Zagreb.