• učenje, jer omogućava pregled najnovijih spoznaja i

rezultata istraživanja te prikupljanje podataka za

pisanje školskih seminara i projekata;
• brza dostupnost informacijama, od akademskih
istraživanja i mogućnosti putovanja do podataka o
školama i fakultetima, različitim proizvodima i slično;
• lako i brzo pregledavanje aktualnih vijesti (npr.
čitanje dnevnih novina i vijesti, vremenske prognoze,
sportskih rezultata, vijesti o kulturnim događanjima i
slično):
• omogućava kupnju različitih proizvoda, olakšava
planiranje putovanja ili daje mogućnost rezerviranja
karata (npr. karte za koncert, utakmicu ili autobus);
• predstavlja izvor zabave, npr. igranje igrica s drugima
na internetu;
• omogućava komunikaciju s ljudima te brzo i
jednostavno dopisivanje s vršnjacima i ljudima u
različitim dijelovima svijeta;
• omogućuje razmjenu iskustava, mišljenja i
informacija s vršnjacima i odraslima sličnih
interesa ili problema (npr. stranice za
obožavatelje poznatih pjevača i glumaca,
ljubitelje biciklizma ili nekih videoigara, razni
forumi na pojedine teme i grupe podrške itd.);
• djeca i mladi uče pisati – pisanje je dominantan
način komuniciranja putem interneta i mobitela;
• potiče razvoj kreativnosti;
• uči djecu i mlade rješavanju problema i potiče
razvoj strategija za selekciju informacija.
 slanje anonimnih poruka mržnje
• poticanje grupne mržnje
• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku
• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže
priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih
procjenjuju po određenim karakteristikama
• otkrivanje osobnih informacija o drugima
• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese
• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima
• prijetnje smrću
• izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima
• seksualno namamljivanje
 Ortega i sur. (2007) te Willard (2006) navode
više vrsta ovakvog nasilja:

- različite elektroničke poruke koje sadržavaju

vulgarnosti i uvrede;
- prijeteće poruke;
- ocrnjivanje ili optuživanje druge osobe
slanjem glasina i laži;
- lažno predstavljanje;
- iznošenje osobnih tajni, podataka ili slika
koje nisu namijenjene javnosti;
- namjerno izbacivanje nekog iz online grupe i
sl.
 Cyberbullying se razlikuje od „tradicionalnog“
nasilja prema dostupnosti (prisutno je 24 sata na
dan, svih 7 dana u tjednu), izloženosti (kod kuće
i na mjestima koja su ranije bila sigurna),
mnogobrojnijoj publici i svjedocima, anonimnosti
koja olakšava kršenje socijalnih normi te kod
žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha radi
čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad
mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih
nasiljem u stvarnim situacijama. S obzirom da ne
dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i
publike, posebno djeca i mladi teže vide i
razumiju štetu koju njihova djela mogu nanijeti.
 Olweus (1998) kaže da zlostavljanje uključuje
zbir namjernih negativnih postupaka koji su
dugotrajni te usmjereni na istu osobu ili grupu.
Negativni postupci uključuju tjelesno i/ili
psihičko nasilje te izolaciju, a odnos zlostavljača i
žrtve uvijek je praćen nerazmjerom snaga na
kontinuumu moć-bespomoćnost. Kako se na
ovom kolegiju govori o nasilju, ali i zlostavljanju,
pri razlikovanju ovih dvaju termina koristit ćemo
se kriterijem učestalosti nasilničkog ponašanja.
Olweus (1998) uspostavlja kriterij za zlostavljanje
u slučajevima gdje se nasilničko ponašanje vrši
nad jednom osobom najmanje 2-3 puta
mjesečno i češće. Tako će se i u ovom radu svako
nasilničko ponašanje smatrati zlostavljanjem
kada je ono često i opetovano (2-3 puta
mjesečno i češće), dok se manji broj trpljenja
nasilja (povremeno 1-3 puta u posljednjih
nekoliko mjeseci i rjeđe) smatra nasiljem, ali ne i
zlostavljanjem.
Osobe izložene nasilju pokazuju:
 smanjeno samopoštovanje;
 osjećaj lošijeg prihvaćanja u društvu;
 smanjeno samopoštovanje vezano uz tjelesni izgled
(adolescenti);
 osjećaj nesigurnosti, strah (izbjegavanje odlaska u školu
kod djece);
 povećanu sklonost depresijama;
 povećan broj samoubojstava…

Osobe koje se nasilno ponašaju:

 svijet u kojem žive ne doživljavaju prijateljskim mjestom;
 imaju povećanu potrebu za kontrolom i nadmoći;
 Iskazuju emocionalnu hladnoću i odsustvo suosjećanja.
Osim ovih posljedica, posljedice cyber nasilja
katkad
mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih
nasiljem u
stvarnim situacijama posebno zbog sljedećeg:
 publika (svjedoci) nasilja preko interneta i
mobitela često je mnogo šira od one u realnom
životu;
 kod elektroničkog nasilja postoji snaga pisane
riječi;
 učestalost i vrijeme izloženosti nasilju nebrojeno
je puta dulje od izravnog nasilja koje je
jednokratan događaj;
 vrlo je mala mogućnost za izbjegavanje nasilnog
ponašanja, jer se ono na internetu može dogoditi
bilo kad i bilo gdje;
 kako nasilnik može ostati anoniman, velikom
broju osoba, posebno djece, upravo ta činjenica
olakšava nasilno ponašanje…
• Ne stavljati osobne informacije i fotografije na
internet (chat, blogovi, osobne ili društvene web
stranice);
• Nikome ne govoriti svoje lozinke;
• Ako primite zlonamjernu ili prijeteću poruku, ne
odgovarati – prijaviti nadležnoj instituciji;
• Ne otvarati e-mailove nepoznatih osoba ili od ranije
poznatih zlostavljača;
• Ne stavljati na internet ništa što ne želite da vide
osobe, čak ni u e-mailu;
• Ne slati poruke u ljutnji. Razmisliti kako bismo se
osjećali da sami primimo takvu poruku;
• Pomoći osobama koje na ovaj način zlostavljaju – ne
prikrivati nasilje nego odmah obavijestiti institucije…
• Naučiti više o mobitelima, internetu i osnovnim pojmovima
koja se koriste u virtualnom svijetu;
• Dogovoriti pravila o korištenju kompjutera i upoznavanju
internetskih prijatelja;
• Razgovarati sa djecom i pokušati razumjeti na koje načine
koriste internet i mobitele, za koje aktivnosti ih koriste;
• Poučiti ih da ne prosljeđuju niti komentiraju sadržaje koji
mogu nekoga povrijediti;
• Razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu
pred roditeljima i odraslima u koje imaju povjerenja (dobre
i loše tajne kod mlađe djece);
• Osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti;
• Informirati se i o programima koji filtriraju web stranice za
koje ne želite da budu dostupne djetetu…
 15% - netko je pisao i objavljivao tajne ili
neistine o meni
 5% - netko je stavljao moje slike ili filmove
te ih je popratio neugodnim komentarima
 20% - netko se predstavljao kao ja i
govorio/pisao u moje ime
 18% - netko je inzistirao na susretu u živo,
koji nisam želio/la
 7% - zloupotrijebili nečije ime i objavili tuđe
privatne stvari na internetu
 5% - objavili tuđu sliku ili film s ciljem da
izruguju tu osobu
 7% - lažno se predstavljali i govorili ružne
stvari u ime te osobe
 16% - primilo uznemirujuću ili prijeteću poruku
putem mobitela
 10% - primilo poruku pornografskog i
seksualnog sadržaja, a da to nije željelo
 8% - slali drugima na mobitel uznemirujuće i
prijeteće poruke
 3% - drugima slali pornografske i uznemirujuće
seksualne sadržaje, iako su znali da ih ta osoba
ne želi vidjeti
 23% - slikali i/ili snimali mobitelom vršnjake u
tučnjavi ili drugom nasilnom ponašanju
 67% - pitanja u vezi seksa, ljubljenja i
seksualnih iskustava
 31% - pitanja o intimnim dijelovima tijela
 29% - pitanja o iskustvu
samozadovoljavanja
 42% - pitanja o odjeći
 39% - poziv na susret ili seks
 42% - nisu bili uznemireni nakon navedenih
pitanja
 31% - upućena pitanja smatraju smiješnima
i doživljavaju ih kao dio zabave
 4% - osjećali se nelagodno
 6% - osjećali se posramljeno
 9% - osjećali se nervozno
 10% - osjećali se uznemireno
 14% - otišli na sastanak s on-line prijateljem
kojeg do tada nisu poznavali uživo
◦ 14% - u pratnji išli roditelji
◦ 49% - u pratnji išli prijatelji
◦ 37% - sami
 Je li netko, koga su upoznali na internetu,
tražio da se slikaju ili snimaju na
seksualizirani način:
◦ 39% - da, ali to nisu učinili
◦ 6% - slikali su se i poslali sliku
◦ 31% - osoba koju su upoznali putem interneta
poslala im je svoju sliku bez odjeće
 Kompjutorske igre djeci pružaju premalo
mogućnosti da sama odlučuju, da koriste vlastitu
maštu i fantazije ili stvaraju vlastita rješenja
različitih problema. Većina igara (iako ne sve) ne
potiču djetetovu osobnu inicijativu i kreativnost
niti isprobavanje vlastitih ideja. Sve više igara
uglavnom nudi nasilje kao instrument za
prolaske nivoa i prikupljanje bodova ili života.
Pritom se u igrama pojavljuju sve realnije i
"živopisnije" scene nasilja i bogatiji izbori
"istrebljenja" neprijatelja.
 Činjenica je da djeca, kao uostalom svi drugi
ljudi, uče i opažanjem. Ukoliko likovi u igrama
imaju opciju nasilja za rješavanje nekog
problema (a u većini akcijskih igara nasilje
predstavlja praktički jedinu opciju) i put do cilja
ili imaju opciju pretući ili ubiti nekoga tko im se
suprotstavi (npr. ljude, vanzemaljce, životinje,
čudovišta), djeca će naučiti da je takvo ponašanje
jedno od mogućih načina rješavanja sukoba, pa
postoji određena vjerojatnost da će ga
upotrijebiti u rješavanju vlastitih sukoba s
djecom ili odraslima. Ova vjerojatnost je to veća
što djeca više vremena provode u takvoj igri, a
manje u igri s drugom djecom gdje stječu
odgovarajuće socijalne vještine i širi spektar
vještina rješavanja sukoba.
 Kad se govori o agresiji kao društveno
neprihvatljivu ponašanju kojim se nanosi
šteta ljudima i imovini, stručnjaci koji se bave
dječjom psihologijom razlikuju biološke
uzroke agresije (razina hormona,
temperament i dr.), društvene i okolinske
(obiteljski odnosi, mediji) te kognitivne
(razumske).
 Važno je imati na umu da nisu sve kompjutorske igre
negativne i štetne za razvoj djeteta. Postoji cijeli niz
poučnih i zabavnih igara, koje mogu biti vrijedan medij za
učenje i približavanje računala djetetu. Igre koje
omogućavaju konstruiranje i istraživanje svjetova,
rješavanje zagonetki, upoznavanje različitih kultura,
odgonetanje "misterija" i stvaranje strategija, mogu
poticati kreativnost, apstraktno mišljenje te razvijati
vještine rješavanja problema. Postoji i cijeli niz poučnih
paketa, osobito za predškolsku djecu, koji mogu pomoći u
svladavanju nužnih vještina (npr. imenovanje, predvježbe
čitanja i pisanja, računanja, razvoj perceptivnih
sposobnosti). Uporaba Interneta može biti vrijedan način
da dijete stječe nova znanja i spoznaje, širi interese i uči
razlikovati bitno od nebitnog pri pretraživanju i izboru
linkova. Interes za kompjutorske igre i računalnu
tehnologiju često je predmet vršnjačkih razgovora, što
može doprinijeti i djetetovom socijalnom razvoju kroz
stvaranje vršnjačkih skupina sličnih interesa i izmjenu
znanja i ideja.
 pomogne djetetu u odabiru poučnih i zabavnih igara,
 odabere i provjeri kakvog su sadržaja igre kojima dijete
ispunjava slobodno vrijeme te jesu li prikladne razvojnom nivou
djeteta,
 postavi granice u količini vremena koje dijete provodi za
računalom,
 ne dopusti da računalo postane dadilja i zamjena za vrijeme koje
dijete treba provesti s roditeljima,
 ima na umu da računalo ne može biti zamjena za vrijeme koje
dijete treba provesti u socijalnoj igri s vršnjacima,
 barem povremeno s djecom sudjeluje u igrama na računalu, pri
čemu je važno s djecom razgovarati o nekim aspektima igara i
pomoći im da razlikuju fantaziju igre od stvarnosti,
 ne zaboravi da će on djeci uvijek biti najvažniji i najsnažniji
model ponašanja kako bi učeći iz roditeljskih postupaka djeca
naučila razlikovati dobro od lošeg.
 Stvari u današnjim igrama počinju izmicati
kontroli. Igrači koji pucaju na sve što se miče,
među ostalim i na civile, potaknuli su
nedavno britanski Crveni križ da razmotri
davanje službene izjave o tome krše li neke
današnje igre ljudska prava.
 Rainbow Six: Patriots sadrži scene u kojima
"patrioti" Occupy Wall Street pokreta upadaju u
zgradu i postavljaju bombu na jednog od
omraženih bankara koreći ga zbog ovrhe domova
i i zbog toga što je debela, bogata Wall Street
svinja koja uživa dok drugi jedva spajaju kraj s
krajem.

Ove scene začas su privukle pažnju milijuna

korisnika širom interneta i na taj način stvorile
famu koja, u konačnici - prodaje igru.
 Igre iz Modern Warfare serije su probile sve
rekorde prodaje, a posljednja u nizu
Battlefield 3 je još jedan naslov koji se
izvrsno prodaje već od prvog dana izlaska na
tržište. Kad imate situaciju u kojoj
svaki developer igara pokušava nadmašiti sve
prethodne, stvari tijekom vremena postaju
prilično apsurdne. Ne čudi stoga što sve više
novih igara dolazi s upozorenjem da su
"neprikladne za djecu".
 Niz je slučajeva u kojima su ubojice oponašale likove
u svojim luđačkim pohodima. Psiholog Vladimir
Gruden ističe kako je utjecaj nasilja u medijima velik,
pogotovo na djecu koja se tek formiraju kao osobe.
"Uglavnom igraju igrice gdje se ubija. Kod djece
najprije stvaraju jednu zabavu, a onda i osjećaj da to
dijete vrijedi ako je uspješno pobijedilo i tako dalje”.
Pretjerana izloženost nasilju pa bilo ono i samo na
ekranu može uzrokovati tjeskobu i depresiju, sve ono
što u kasnijoj dobi može prerasti u ozbiljnije psihičke
probleme. Tu naravno veliku ulogu ima društvo, na
prvom mjestu roditelji kako bi se razvio nužan
unutarnji kontrolni mehanizam.