I POČ. VII V) IZRAZ NASTAO IZ SEMITSKE REČI EREB: ZAĆI, VEČE, A ASIS TAMO GDE SUNCE IZLAZI PESNIK OVIDIJE U METAMORFOZAMA OPISUJE EVROPU I BIKA EVROPA JE KĆERKA FENIČANSKOG KRALJA AGENORA KOJU JE OTEO ZEVS II. GRANICE EVROPE 1. Antičko određivanje granica
Naziv Evropa u VII veku p. N. E. Imao je u vidu Heladu, Trakiju i
Makedoniju Početkom VI v. p. n.e. Prostor između Gibraltara i Crnog mora označavan je Evropa Herodot opisuje otmice: Feničani su oteli u Argu kćerku kralja Inaha Iju; Heleni u Fenič. gradu Tiru (sada Sidon) ugrabe kraljevu kćer Evropu; Heleni na reci Fasid otmu kraljevu kćer Medeju; Prijamov sin Aleksandar (Paris) otme iz Helade Jelenu. Oko 180 godine p.n.e znalo se da se Evropa prostire do Severnog ledenog okeana Dioklecijan (240 – 316) i Konstantin Veliki (285-337) u Evropu ubrajaju upravnu jedinicu Trakiju sa zaleđem Carigrada Enciklopedista iz XIV veka: evropa počinje na reci Tanaj (Don), pruža se do Severnog okeana i Španije) Godinu dana posle pada Carigrada (1454) Eneja Silvije Pikolomini piše u Frankfurtu da je hrišćanstvo poraženo u Evropi 2. Rimski limes i vojna krajina
granice nekad i sad: između rimske države i varvara; kineski zid;
berlinski zid; zid u Izraelu prema palestincima; američki zid prema Meksiku rimski imperator Karakala 212 doneo odluku da svaki slobodan građanin Carstva dobije status rimskog građanina limes je u početku bio naziv za put u neprohodnim oblastima, a kasnije za granicu između carstva i varvara, nomada i starosedelaca, zakona i samovolje: dok je unutar Carstva vladao “pax Romana”. Limes se protezao od severne Engleske preko Belgije i južne Nemačke, duž Dunava do Crnog mora i Dnjestra Od sredine XVI v. Habzburška carevina podiže vojnu krajinu (confinium militare), radi odbrane od Osmanlija. Naseljenici pravoslavni od 1535. dobijaju privilegije. Vojna granica je bila duga 1750 km od Jadrana do Karpata. Poslednji potomci čuvara vojne granice – Srbi proterani su iz Krajine i Zap. Slavonije 1995 3. Današnje granice Evrope
Geografska definicija: posle Australije drugi najmanji kontinent na
Zemlji Granice: Severni ledeni okean, Atlantski okean, Sredozemno more, Crno more i Kaspijsko more; istočna granica – Ural i reka Ural Evropska obala duga 38.000 km; površina Evrope 10.400.000 km2 Prema popisu iz 2001. Evropa ima 666.498.000 stanovnika Univerzalni i parcijalni elementi čine strukturu Evrope: grčko rimski koreni i hrišćanska religija – Grčka je začetnik demokratije, filozofije, nauke i umetnosti. Sredinom II p.n.e. Antička Grčka je pala pod vlast Rimskog carstva. Rimsko carstvo je prenelo tekovine Grčke civilizacije do danas. III. EVROPA I RUSIJA
Zapadni susedi su nastojali da iz Evrope isključe Rusiju ističući da je
necivilizovana, autokratska i ortodoksna Sigismund fon Herberštajn je objavio Komentare o Rusiji. Rusiju je ubrojao u manje poznate zemlje. Podržava granicu Evrope i Azije na Donu. Nije jasno da li je Moskva u Evropi jer Don izvire južnije od Moskve Granicu Evrope i Azije na Uralu postavio je u XVIII Petar Veliki da bi označio azijski i evropski deo Carstva. Pobedom boljševika Rusija je od 1917. izolovana. Posle raspada SSSR zapad je podržao Rusku Federaciju, ali nije kandidat za Evropsku uniju. IV. KULTURNO ISTORIJSKO ODREĐENJE EVROPE
Velika šizma 1054. povukla granicu između rimske (zapadne) i
istočne crkve u Carigradu, Aleksandriji, Jerusalimu i Antiohiji Evropa se određuje i kulturno – istorijski: ona je tamo gde ljudi govore i pišu o Evropi Međusobni kulturni uticaje Evrope i Azije traju vekovima i to ne samo zbog ratova: kulturni uticaj je ostvaren najezdom Mongola u XIII veku, zauzimanjem Carigrada i dela jugoistočne Evrope od Turaka Napredak Evrope u matematici ostvaren je prihvatanjem arapsih brojeva, nula i decimalnog sistema. V. IDEJE O UJEDINJENJU EVROPE – prvi deo
Posle pada Zapadnog Rimskog carstva pojam Evrope se prvi put
jasno pojavljuje za vreme Karla Velikog koji se 800. god. krunisao za cara a svoje Carstvo smatrao novom Rimskom imperijom Evropa Karla Velikog prostirala se: od Severnog ledenog okeana do Mediterana i od Atlantika do Ellbe – nije obuhvatala britanska ostrva i najveći deo Iberijskog poluostrva (tada pod vlašću Arapa), ni sadašnu istočnu i severnu Evropu Evropski politički kamen temeljac je spis Pjera Diboa “O obnavljanju svete zemlje” objavljen 1306. god – obezbeđenje mira unutar Evrope radi ekspanzije u spoljnom svetu: to je ideja krstaša. “Veliki plan” Maksimilijana de Betina, vojvode od Silija (1560 – 1641), sadržan u njegovim memoarima koji su štampani posthumno 1632: srazmerna podela Evrope na 15 država, otklanjanje nesporazuma na Opštoj skupštini saveta u kome su sve zemlje predstavljene. V. IDEJE O UJEDINJENJU EVROPE – drugi deo
Konrad Fridrih fon Šmit – Fizeldek 1821. objavio spis “Evropski
savez” Predlaže osnivanje evropske federacije, savezne vojske, kongresa nacija, uvođenje zajedničke evropske zastave, uspostavljanje jedinstvenog pravnog poretka, postojanje evropske valute i zajedničke vaspitne i obrazovne mere. Sen Simon se zalagao za stvaranje jezgra Evrope: englesko- francusku uniju kojoj će se priključiti i druge države Evrope Napoleon je sebe neubedljivo prikazao kao naslednika Karla Velikog Evropska integracija je, u izvesnoj meri, ostvarena za vreme Napoleona donošenjem i širenjem Građanskog zakonika Evropska ideja izražava se u “Evropskim listovima” (1824), “Evropskim novinama” (1817) V. IDEJE O UJEDINJENJU EVROPE – treći deo
Viktor Igo (1802 – 1888) je na kongresu pacifista 1849. u Parizu
pozvao na stvaranje sjedinjenih evropskih država Međunarodna liga za mir i slobodu na II kongresu 1868. prihvata ideju o “sjedinjenim evropskim državama” zasnovanu na narodnim i demokratskim institucijama, ravnopravnosti pojedinaca i autonomiji opština i provincija Šarl Lemonije (1806 – 1891) urednik časopisa “Sjedinjene evropske države”. Evropska federacija bi svakom narodu morala garantovati: 1) suverenost i autonomiju, 2) individualnu slobodu, 3) slobodu glasanja, 3) slobodu štampe, 4) slobodu udruživanja i okupljanja, 5) slobodu savesti, 6. slobodu rada bez izrabljivanja radnika, 7)ličnu odgovornost svih činovnika vlasti V. IDEJE O UJEDINJENJU EVROPE – četvrti deo
Tomaš Garig Masarik (1850 – 1937), predsednik Čehoslovačke
1918-1935, u spisu Nova Evropa opravdava pravo nacija na samoopredeljenje – suprotno hegemonizmu u Evropi Rihard Kudenhof Kalergi u “Panevropskom manifestu” zalaže se za povezivanje svih evropskih zemalja u savez Evropska unija se prvi pominje u zvanično uobličenom “Memorandumu” koga je uputio francuski ministar spoljnih poslova Aristid Brijan 17. maja 1930. Društvu naroda i u kome predlaže osnivanje Evropske unije kao federalnog saveza naroda Evrope Nacionalističko shvatanje Evrope preovladalo je u Nemačkoj dolaskom Hitlera na vlast 1933. Hitler i Ribentrop su govorili o viziji nove Evrope 1943-osnivanju Saveza evropskih država, krijući vojni poraz. VI. MOTIVI UJEDINJENJA
Demokratske snage su nacionalizmu suprotstavile mogućnost
evropskog zajedništava Širenju komunizma može se suprotstaviti samo ujedinjena Evropa Ujedinjena Evropa ukidanjem država sprečila bi nove ratove i suprotstavila se američkoj i sovjetskoj dominaciji Za vreme rata kretanje ljudi, robe i kapitala bilo je ograničeno te je postojala je želja da ono bude slobodno Evropske države koje su pre 1914. god. Vladale Evropom su se raspale a nastale su SAD i SSSR kojima nijedna država Evrope nije sama mogla parirati Ujedinjenje Evrope imalo je prvenstveno bezbednosni i politički, a zatim ekonomski i kulturni motiv U poslednje dve decenije u prvom planu su socijalni i ekonomski motivi ujedinjenja DRUGO PREDAVANJE OBLICI UJEDINJENJA EVROPE
I. KORACI UJEDINJENJA – prvi deo
Prvi koraci ka integraciji Zapadne Evrope učinjeni su govorom Vinstona Čerčila na Univerzitetu u Cirihu 19. IX 1946: predložio je francusko-nemačko ujedinjenje i osnivanje “Sjedinjenih evropskih država” Godine 1947. osnovana je Organizacija za evropsku ekonomsku saradnju (OEEC) da bi među saveznicima rasporedila američku pomoć u skladu sa Maršalovim planom (DŽordž Maršal je američki državni sekretar). Države članice OEEC međusobno su ukinule trgovinske kontigente i usaglašavale su trgovinsku politiku Godine 1961. OEEC menja ime u Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). I. KORACI UJEDINJENJA – drugi deo
UNIJA BENELUKSA nastalala je 1. januara 1948. kao carinska unija
da bi prerasla u ekonomsku uniju Koordinacioni odbor za stvaranje Ujedinjene Evrope saziva 1948. Haški Kongres koji predlaže da se stvori Ujedinjena Evropa i osnuje Savet Evrope Briselskim ugovorom iz marta 1948. stvorena Zapadnoevropska unija (WEU) između: V.Brit, Franc, Zap. Nemačke, Italije i zemalja Beneluksa. Stvaranjem NATO 1949. WEU je prevaziđena Šumanova deklaracija: Robert Šuman, ministar inostr. poslova Francuske, u govoru od 9. maja 1950. predlaže da se objedini francusko-nemačka proizvodnja uglja i čelika pod zajedničkom vlašću Pariski sporazum 18. 04. 1951 (Evropska zajednica za ugalj i čelik) potpisuju: Zap. Nemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa (“šestorica”) I. KORACI UJEDINJENJA – treći deo
Rimski ugovori “šestorica” potpisuju 25.03.1957. i to:1) Ugovor o
osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i 2) Evropske zajednice za atomsku energiju (EURATOM). Stupio je na snagu 1. 1. 1958. a važi neodređeno vreme Ugovor o stvaranju Evropske zone slobodne trgovine (EFTA) 21.07.1959. potpisuju 7 država: Danska, V.Brit. Austrija, Norveška, Švedska, Portugal i Švajcarska. Ugovor stupio na snagu 3.5.1960. EEZ sa Grčkom potpisuje 1961. Ugovor o pridruživanju Zahteve za pristupanje su u toku 1961. podneli: V. Brit. i Danska Norveša 1962. podnosi zahtev za prijem u EEZ Predsednik Francuske De Gol stavlja veto na prijem V. Brit. u članstvo EEZ, da bi pregovori sa V. Brit. O njenom prijemu u EEZ iste godine bili prekinuti I. KORACI UJEDINJENJA – četvrti deo
Nemačko – francuski Ugovor o prijateljstvu potpisan je 1963. u
Parizu (Jelisejski ugovor) Godine 1963. Sporazum o pridruživanju potpisan je sa 17 afričkih država i Madagaskarom, a zatim i Turskom Sporazum o spajanju izvršnih organa: 1) EEZ, 2) Evropske zajednice za ugalj i čelik i 3) Evr. Zajednice za atomsku energiju potpisan 1965. II. EVOLUCIJA EEZ U EU – prvi deo
Ugovorom između Francuske i Zap. Nemačke predviđena je
saradnja u oblasti spoljne politike, odbrane, informisanja i kulture Jak ekonomski rast prvih godina u EEZ Carinska unija stvorena 1. 7. 1968. i uvedena zajednička spoljna carina EEZ U Hagu 1969. održana je Konferencija EEZ na vrhu: odobreni predlozi o formiranju sopstvenih sredstava EEZ, širenje budžetskih ovlašćenja Evropskog parlamenta; postignuta saglasnost da se stvori ekonomska i monetarna unija do 1980. Spoljnotrgovinska nadležnost sa država članica prelazi na EEZ 1. 1. 1970. Konsultativna skupština Saveta Evrope 1970. usvaja evropsku himnu: “Preludijum Ode radosti (pre vokalnog dela), četvrti stav Betovenove “Devete simfonije”. Evropsku himnu usvaja zatim i Savet ministara II. EVOLUCIJA EEZ U EU – drugi deo
U toku 1972. potpisani su sporazumi o pristupanju Danske, Vel.
Brit., Irske i Norveške EZ. Iste godine stanovnici Irske i Danske (na referendumu) prihvataju da pristupe u EZ. Britanski Parlament se izjašnjava za pristupanje EZ, a Norveška se (na referendumu) izjašnjava protiv prijema u EZ EZ i Kipar 1972. potpisuju Ugovor o pridruživanju Samit Ez u Parizu 1974: predsednici država i vlada EZ donose odluku da ubuduće redovno zasedaju kao Evropski savet; dogovoreno je osnivanje Evropskog fonda za regionalni razvoj ERDF Evropski monetarni sistem (EMS) EZ stupa na snagu 1.1.1979. Puna ekonomska i monetarna unija nije uspostavljena do 1980. EMS je zasnovan na novčanoj jedinici EKI Grčka je postala deseta članica EZ 1.1. 1981 II. EVOLUCIJA EEZ U EU – treći deo
U junu 1983. Evropski savet u Štutgartu usvaja “Svečanu deklaraciju
o Evropskoj uniji”. Godine 1983. u Savetu Evrope usvojena je evropska zastava koja zvanično postaje i zastava EZ: krug od 12 zlatnih zvezda na plavoj podlozi – simbol savršenstva i ispunjenosti Samit u Mlanu 1985: dogovoreno je da se u roku od 7 godina ukine 300 barijera na unutrašnjem tržištu, da se razmotre amandmani na Rimski ugovor, demokratizuje i ubrza proces donošenja odluka III. JEDINSTVENI EVROPSKI AKT
Jedinstveni evropski akt Evropski savet je usvojio u Luksemburgu 2-
3. 12. 1985, potpisali su ga ministri inostranih poslova u Hagu 28.2. 1986, a stupio je na snagu 1. jula 1987. posle ratifikacije svih 12 parlamenata Jedinstveni evropski akt proklamuje ekonomske i političke ciljeve Evropski savet na samitu u Milanu 1986. usvaja “Belu knjigu”o realizaciji unutrašnjeg evropskog tržišta sa 300 mera za njegovu realizaciju Jedinstveni evropski akt uvodi monetarnu politiku u Rimski ugovor i tako otklanja ovaj njegov nedostatak Sledeći cilj je stvaranje ekonomske i monetarne unije i uvođenje zajedničke monete – eki. Usvojen je Program za zaokruživanje unutrašnjeg tržišta EZ – Program za 1992. i uvedena “ekonomska politička saradnja” IV. ŠENGENSKE PRAVNE TEKOVINE
U Šengenu, mestu u Luksemburgu, 14. 06. 1985. Francuska,
Nemačka i zemlje Beneluksa zaključile su Sporazum Šengenski sporazum predviđa: postepeno uklanjanje kontrole na zajedničkim granicama i uspostavljanje slobodnog kretanja državljana država potpisnica Sporazuma, drugih država članica ili trećih zemalja Šengenska Konvencija potpisana je 1990, a stupila je na snagu 1995. Sporazum i Konvencija označavaju se kao “Šengenske pravne tekovine” Šengenske pravne tekovine uključene su u Ugovor o Evropskoj uniji. Velika Britanija i Irska učestvu u nekim područjima saradnje (policijska, pravosudna, borba protiv narkotika, Šengenski informacioni sistem). V. UGOVOR IZ MASTRIHTA (UOPŠTE) – prvi deo
Ugovor o Evropskoj uniji potpisan je u Holandskom gradu Mastrihtu
7. 2. 1992, a stupio je na snagu 1. 11. 1993. To je u istoriji EZ najvažniji događaj od potpisivanja Rimskog ugovora Postavio je rok za ostvarenje evropske i monetarne unije – do 1999; odredio razvoj zajedničke spoljne i odbrambene politike Protokol je potpisalo 11 država članica a Velika Britanija se sama isključila Austrija, Finska i Švedska u januaru 1995. postaju članice EU Ugovorom o EU osnovana je EU kao nova organizacija. Izmenama i dopunama osnivačkih sporazuma promenjen je karakter postojeće tri evropske zajednice EU se temelji na postojećim zajednicama koje su i dalje zadržale subjektivitet u međunarodnom pravu. EU nema pravni subjektivitet u međunarodnom pravu V. UGOVOR IZ MASTRIHTA (UOPŠTE) – drugi deo
Ugovor o EU predviđa: a) dalje jačanje integracija između država
članica: b) veću usklađenost privreda; v) zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku i postepeno utvrđivanje zajedničke odbrambene politike; g) slobodu kretanja lica, d) privrženost osnovnim socijalnim pravima Ugovorom o EU proširena je nadležnost u oblastima: socijalne politike, naučno istraživačkog rada, tehnološkog razvoja, životne sredine i spoljnih odnosa Nove nadležnosti uvedene su u oblastima: politike viza, obrazovanja, zaštite potrošača, transevropskih mreža u oblasti saobraćaja, telekomunikacija, energetike, kulture, industrijske politike. Najveći značaj ima stvaranje ekonomske i monetarne unije i uvođenje prava građansktva Unije V. UGOVOR IZ MASTRIHTA (INSTITUCIONALNI OKVIR I “TRI STUBA” – treći deo
Ugovorom o EU predviđeno je da su institucije i organi EU isključivo
nadležni da deluju u oblastima koje su im prenele države članice Organi i institucije EU mogu da intervenišu i u oblastima za koje EU nisu isključivo nadležne, u skladu sa načelom supsidijarnosti: 1) ako se u određenoj oblasti ne ostvaruju Ugovorom utvrđeni ciljevi i 2) ako realizaciju ovih ciljeva ne može bolje ostvarivati pojedinačno svaka država članica Svi organi EU objedinjeni su u jedinstveni institucionalni okvir koga čine: Evropski savet, Evropski parlament, Savet ministara, Evropska komisija i Sud pravde “Prvi stub” hrama čine: Zjednica za ugalj i čelik, Evropska zajednica i Zajednica za atomsku energiju (EURATOM) “Drugi stub”: zajednička spoljna i bezbednosna politika “Treći stub”: policijska i pravosudna saradnja u krivič. predmetima V. UGOVOR IZ MASTRIHTA (CILJEVI EU)
Ciljevi EU određeni su čl. 2. Ugovora o EU:
Podsticanje uravnoteženog i trajnog privrednog i društvenog razvoja i visok nivo zaposlenosti, stvaranje prostora bez unutrašnjih granica, jačanje privredne i društvene kohezije, uspostavljanje ekonomske i monetarne unije sa jedinstvenom monetom Potvrđivanje identiteta na međunarodnoj sceni (vođenje zajedničke spoljne i bezbednosne politike i postepeno stvaranje zajedničke odbrane) Jačanje zaštite prava i interesa državljana svojih država članica uspostavljanjem prava građanstva EU Jačanje EU kao prostora slobode, bezbednosti i pravde uz obezbeđeno slobodno kretanje i kontrolu spoljnih granica Očuvanje tekovnina zajednica (pozitivno pravo EU i evropskih zajednica) i njihovo dalje razvijanje EU OD MASTRIHTA DO NICE. VI. UGOVOR IZ AMSTERDAMA (TREĆE PREDAVANJE)
Ugovor iz Amsterdama potpisan 2. 10. 1997. a stupio na snagu 1. 5.
1999. Ovim ugovorom izvršena je revizija Osnivačkih ugovora. Dogovoreno je: uspostavljanje pune monetarne, ekonomske i političke unije, usklađivanje budžeta EU, reorganizacija Evropske komisije i početak pregovora o proširenju EU Ugovor predviđa: 1) proširenje ovlašćenja Evropskog parlamenta i predsednika Evropske komisije; 2) proširenje nadležnosti suda pravde; 3) uvođenje mera prema državni članici – suspendovanje njenih prava ako ozbiljno prekrši neki od osnovnih principa EU: npr. o ljudskim pravima; 4) jačanje socijalne politike; 5) utvrđivanje politike zapošljavanja; 5) uvođenje mogućnosti država članica da međusobno uspostave pojačanu saradnju pod određ. uslovima EU OD MASTRIHTA DO NICE- VII. UVOĐENJE JEDINSTVENE VALUTE
Na samitu u Madridu, decembra 1995. dogovoreno da se nova
valuta zove EVRO i da će biti jednaka novč. jedinici EKI Na samitu 1996. u Dablinu dogovoren Pakt stabilnosti o kriterijumima za ulazak u evropsku monetarnu uniju (EMU) Samit u Briselu 1. i 2. maja 1998. odobrava da 11. od 15 država članica treba da od 1. 1. 1999. godine učestvuje u jedinstvenoj valuti. Grčka nije ispunjavala uslove iz Mastrihta pa je isključena, dok Vel. Brit, Danska i Švedska odbijaju da pristupe iz političkih razloga Od 1. 1. 1999. evro je postao operativan za bankarske potrebe U januaru 2001. Grčka postaje 12 zemlja koja se priključila zoni evra Evro postaje jedino zakonsko sredstvo plaćanja u 12 zemalja EU EU OD MASTRIHTA DO NICE - VIII. UGOVOR IZ NICE
Evropski savet zaseda u Nici 11. 12. 2000, a Ugovor je (posle
jezičke i pravne redakcije) potpisan 26. 2. 2001. i upućen nacionalnim parlamentima na ratifikaciju Kjlučne odredbe ugovora su: 1) uspostavljanje nadzora i upozorenja od institucija i organa EU; 2) proširenje ovlašćenja predsednika Komisije; 3) glasanje kvalifikovanom većinom u Evropskom savetu proširena je i na nova pitanja; 4) predviđen broj poslanika do 1. 1. 2004. ne veći od 732 i da će posle tog datuma raspored mandata biti promenjen; poboljšava se mehanizam pojačane saradnje država članica; 6) u Prvostepenom sudu ustanovljavaju se raspravna veća, nadležna da odlučuju u prvom stepenu; 7) ustanovljava se nadležnost Prvostepenog suda da raspravlja o prethodnim pitanjima u oblastima određenim statuom EU OD MASTRIHTA DO NICE – IX. HRAM EU POSLE NICE, I deo
Ugovor iz Nice ugrađen je u postojeći hram EU.
Pod “krov” EU ugrađeni su: 1) spisak zadataka (načela demokratije, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravne države), ciljeva i principa EU; 2) ciljevi EU (podržavanje ekonomskog i socijalnog napretka i visokog nivoa zapošljavanja, ostvarivanje ujednačenog i stalnog razvoja, ekonomska i socijalna povezanost i osnivanje ekonomske i monetarne unije). “Prvi stub” čine: evropske zajednice sa snažnim nadnacionalnim crtama, ekonomska i monetarna unija (ekonomski razvoj, visok nivo zapošljavanja, socijalna zaštita, polna jednakost, konkurentnost, zaštita čovekove okoline, podizanje nivoa i kvaliteta života, ekonomska i socijalna saradnja Ekonomska i monetarna unija ispoljava se u jednoj valuti (evro) EU OD MASTRIHTA DO NICE –IX. HRAM EU POSLE NICE, II deo
“Drugi stub” - zajednička spoljna i bezbednosna politika - obuhvata:
očuvanje zajedničkih vrednosti, interesa i nezavisnosti, bezbednosti i solidarnosti, očuvanje mira, međunarodna saradnja, jačanje demokratije i kvaliteta života, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda “Treći stub” - policijska i pravosudna saradnja u krivičnim predmetima: 1) borba protiv rasizma, netrpeljivosti prema strancima, terorizma, trgovine ljudima, krivičnih dela protiv dece, trgovine drogom i oružjem, korupcije i prevre (ostvaruje se i putem Šengenskog informacionog sistema), 2) zajednički utvrđena politika prema azilantima, graničnoj kontroli, imigracionoj politici, suzbijanju međunarodnog kriminala i trgovine drogom, 3) saradnja pravosudnih organa u građanskim parnicama i krivičnom postupku, saradnja carinskih službi EU OD MASTRIHTA DO NICE – IX. HRAM EU POSLE NICE, III deo
“Treći stub” realizuje se kroz mere politike “Evrope bez granica”:
Prvi skup mera – ukidanje kontrole putnika na granicama unutar EU uz poštovanje kontrole na spoljnim granicama EU Drugi skup mera – međusobno priznavanje viza – vize koje zemlje članice izdaju putnicima iz trećih zemalja priznaju i potpisnici tog ugovora Treći skup mera – pojednostavljenje celog postupka dobijanja azila: samo je jedna zemlja (po pravilu ona u koju je lice koje traži azil ušlo) nadležna za sprovođenje postupka dobijanja azila Četvrti skup mera – formiranje nove policijske saradnje Evropskog policijskog ureda (EUROPOL i EUROJUST) Peti skup mera – saradnja organa pravosuđa država članica EU Drugi i treći stub počiva na međudržavnoj saradnji i konsenzusu EU OD MASTRIHTA DO NICE – PROŠIRENJE EZ (EU) – I deo
Proširenje EZ šestorice odigrava se 1973. ulaskom V. Brit, Irske i
Danske EZ pristupa Grčka 1981, a Španija i Portugalija 1986. Austrija, Švedska i Finska pristupaju EU 1995. Podneseno je još 14 zahteva za pristupanje O zahtevu Turske za pristupanje EZ se negativno izjasnila 1989. zbog statusa Kurda Evropski savet odlučuje da počnu pregovori sa Poljskom, Estonijom, Mađarskom, Češkom, Kiprom i Slovenijom, a kasnije i sa Maltom, Letonijom, Litvanijom i Slovačkom Pregovore o pristupanju počinju februara 2000. Rumunija, Bugarska, Malta, Letonija, Litvanija i Slovačka, a Turskoj je priznat status kandidata za pristupanje EU EU OD MASTRIHTA DO NICE – PROŠIRENJE EZ (EU), II deo
EU je 1. maja 2004. primila još 10 novih članova: Poljsku, Češku,
Slovčku, Sloveniju, Mađarsku, Litvaniju, Letoniju, Estoniju, Maltu i Kipar Najmnogoljudnija je Poljska 39 miliona, a najmanja Malta sa oko 400.000 ljudi. Unija je tada imala oko 455 miliona stanovnika EU je povećana na 25 članica Proširenje EU iz 2004. je najveće u istoriji EZ (EU) Godine 2007. 1. januara u EU su primljene Bugarska i Rumunija tako da EU sada broji 27 članica Doneta je odluka o početku pregovora s Turskom, a za ulazak u EU zainteresovane su i 6 balkanskih država: Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Albanija, BiH i Srbija. Ove zemlje su, izuzimajući BiH i Srbiju, potpisale sporazume o stabilizacji i pridruživanju EU USTAV EVROPSKE UNIJE – PRVI DEO
Evropski parlament je 13. juna 2003. prihvatio Nacrt Ugovora o
uspostavljanju Ustava za Evropu i podneo ga Evropskom savetu (Savetu EU) Evropski savet je u Briselu 17 – 18 juna 2004. godine usvojio nacrt Ustava za Evropu (Ustav Evropske unije), a opunomoćeni predstavnici država su ga potpisali u Rimu 20. X. 2004. Ako bi Ustav bio ratifikovan Evropa bi u organizacionom smislu postala nedeljiva celina Ustav ima 448. članova, 36 protokola, 2 priloga i 50 deklaracija EU je garant u svom okviru slobodnog kretanja lica, robe, usluga i kapitala, kao i slobode nastanjivanja; ima svojstvo pravnog lica Simboli EU: zastava – krug sa 12 zlatnih zvezdica na plavoj pozadini; himna je “Oda radosti” (deo IX simfonije Ludviga van Betovena) Moneta EU je evro, a dan Evrope 9. maj USTAV EVROPSKE UNIJE – drugi deo
Prvi deo Ustava EU sadrži: Institucionalni okvir (u njemu su smešteni:
Evropski parlament, Evropski savet, Savet ministara, Evropska komisija i Sud pravde) i Ostale institucije i organi EU (Evropska centralna banka, Revizorski sud i konsultativni organi EU) Evropski savet bira svog predsednika kvalifikovanom većinom na 2,5 godine, sa mogućnošću ponovnog reizbora Evropski savet imenuje kvalifik. većinom, u dogovoru sa predsedn. Komisije ministra inostranih poslova EU koji vodi zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku EU Drugi deo Ustava sadrži Povelju o osnovnim pravima EU (garantuje prava čoveka i druga prava); politiku i način rada EU, opšte i završne odredbe Ustav nije usvojen na referendumu u Francuskoj i Holandiji, a usvojen je u parlametima: Litvanije (novembra 2004), Mađarske (decembra 2004), Slovenije (februara 2005), Italije (aprila 2005), Slovačke (maja 2005), Belgije (maja 2005), Nemačke (maja 2005) i referendumima Luksemburga (jula 2005) Španije (februara 2005) RAZVOJNE FAZE EVROPSKIH ZAJEDNICA
Prva faza - faza inkubacije zajednice: od 1945-1950
Drugi faza - osnovna faza (faza formiranja): od 1950-1957 Treća faza – faza konsolidacije EZ: od 1958-1969 (stabilizuje se saradnja članica EZ, širi broj zajedničkih asocijacija, formira Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu i Organizacija za evropsku saradnju i razvoj Četvrta faza - faza ekspanzije: od 1969-1985 (EZ pristupa Vel. Britanija, Danska, Irska i (1981) Grčka Peta faza – faza proširenja i daljeg otvaranja EZ (“karavan ide dalje”): 1986-1990 (Švedska i Finska su primljene u članstvo u kratkom roku) Šesta – savremena faza – počinje 1990. Na osnovu govora od Mastrihta od 7. februara 1992. postoji kao EU. Najveće proširenje EU se događa 2004. kada je primljeno 10 novih članica BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE – STRATEGIJE RAZVOJA
EU ni Ugovorom iz Nice nije dobila svoj konačan oblik
I dalje se postavljaju pitanja strategije dalje integracije. Strategija “produbljenje pre proširenja” ima u vidu dalju integraciju EU bez prijema novih članica. Ona nije usvojena 2004. i 2007. kad su primljeni novi članovi Strategija “proširenje bez produbljenja”: povećanje broja članova u postojećem institucionalnom i političkom stanju. Na ovaj način je izvršeno proširenje 2004. Strategija “proširenje i produbljenje” – evoluciona strategija: oba procesa shvata kao paralelna koji jačaju jedan drugog. Proširenje 2007. izvršeno je na ovaj način Strategija “fleksibilnosti i diferencijacije” – ima u vidu po fazama ograničene korake integracije: jedan deo obavezujućih ciljeva sprovode jedne države, a otvorenio su za sve BUDUĆNOST EU – DEKLARACIJA O BUDUĆNOSTI EU
Deklaracija o budućnosti EU usvojena u Nici ističe:
1) preciznije razgraničenje nadležnosti između Brisela i nacionalnih vlada, naročito načela supsidijarnosti 2) razgraničenje da li je Povelja o osnovnim pravima EU obavezan ili neobavezan dokument (posle 2000. regulisanje osnovnih prava je preneseno na EU) 3) uprošćavanje Ugovora EU tako da bude jasniji i shvatljiviji 4) potrebu da se precizira uloga nacionalnih parlamenata u arhitekturi evropskih institucija Nacrt Ustava EU usvojen je 2004, ali još nije ratifikovan Prema odredbama nacrta Ustava EU može istupati u međunarodnom pravu kao suverena država – dobija pravni subjektivitet ČETVRTO PREDAVANJE –ORGANIZACIJE VAŽNE ZA EVROPSKE INTEGRACIJE - NATO
NATO – temelji se na političkom, ekonomskom i vojnom potencijalu
svojih članova Osovan je 4. aprila 1949 na zahtev V. Brit. i Francuske Osnivači: USA, Kanada, Francuska, V. Brit., Holandija, Belgija, Luksemburg, Norveška, Danska, Portugalija, Island i Italija 1952 NATO paktu su pristupile Grčka i Turska, 1955. Zapadna Nemačka, a 1982. Španija 1999. NATO je brojao 19 država jer su mu pristupile Češka, Mađarska i Poljska U Vašingtonu 29. marta 2004. u NATO pristupaju: Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovenija i slovačka Pakt određuje da je osnovni njegov zadatak zaštita svih država članica od eventualne agresije: oružani napad na bilo koju državu članicu je napad na sve zemlje članice NATO ČETVRTO PREDAVANJE –ORGANIZACIJE VAŽNE ZA EVROPSKE INTEGRACIJE - NATO
NATO ima civilnu i vojnu organizaciju. Članovi civilne organizacije su
sve zemlje članice, a vojnoj organizaciji ne pripada Francuska, Island i Španija Najviši organ NATO Savet u kome predstavnici država odluke donose konsenzusom. Značajni su organi NATO: Odbor za planiranje odbrane i Odbor za nuklearno naoružanje (od 1967) Izvršni organ NATO je Generalni sekretarijat na čijem čelu je Generalni sekretar koji se bira na 5 godina 1991. osnovan je Savet za kooperaciju čiji članovi su postale i države bivšeg SSSR Uz pomoć “Partnerstva za mir” NATO kreira sistem bezbednosti Sedište NATO je u Briselu ČETVRTO PREDAVANJE –ORGANIZACIJE VAŽNE ZA EVROPSKE INTEGRACIJE – SAVET EVROPE
Statut o formiranju Saveta Evrope potpisan je 5. 5. 1949. u
Londonu između: zemalja “Beneluksa”, Danske, Francuske, Irske, Italije