297

Petar Petrovi} Wego{

LU^A MIKROKOZMA

OBRADA I DRAMATIZACIJA:
GOJKO [ANTI]
298 Gojko [anti}

Gojko [anti} ro|en je u Mostaru 1946. god. Diplomirao je

glumu na Akademiji za pozori{te, film, radio i televiziju
1967. godine u klasi Mate Milo{evi}a. Dobitnik je Aka-
demijine nagrade “Strahiwa Petrovi}” za diplomski ispit
(Hamlet). Od iste godine ~lan je Jugoslovenskog dramskog
pozori{ta, gde je i danas u statusu prvaka.
Na scenama Jugoslovenskog dramskog pozori{ta, Dubro-
va~kih letwih igara, Ateqea 212, Narodnog pozori{ta, Beo-
gradskog dramskog pozori{ta, Crnogorskog narodnog pozo-
ri{ta i Ni{kog narodnog pozori{ta odigrao je oko sedam-
deset uloga. Gostovao je i nastupao na scenama Moskve,
Petrograda, Pariza, Berlina, [tutgarta, Gagenaua, Buku-
re{ta, Konstance, Sofije, Ciriha, Berna, Venecije, Trsta,
Be~a, Graca, San Sebastijana i svih ve}ih gradova biv{e
Jugoslavije. Spomenu}emo samo neke od [anti}evih uloga:
Otelo, Prospero, Falstaf ([ekspir); Koriolan ([ekspir-
-Breht); Stavrogin, Zanesewak (Dostojevski); Pozdni{ev
(Tolstoj); Sid (Kornej); Levborg (Ibzen); Eseks (Brukner);
Polimestor (Euripid); Frenki (V. Henli); Besinger (B.
Heht); Vladika Danilo, Rade Tomov (Wego{); Vuk Isakovi~
(Crwanski); Andrej, Gajev (^ehov); Milo{ Vasi}, Apis (D.
]osi}); Dobrosav, Mladen \akovi} (B. Nu{i}); Zarija (M.
Novkovi}); Drobac (Q. Simovi}); Maks (I. Andri}); Vu-
Lu~a mikrokozma 299

ka{in Katunac (S. Kova~evi}); Pqakidon (M. \uki}); Ka-

ra|or|e (M. [evarli}); Rodoqub (V. Savi}); Du{an (M.
Ili}).
Ostvario je trideset uloga na televiziji. Najpoznatija
uloga na filmu mu je Dorotej. Na radiju snimio blizu sto
pedeset uloga. Objavio je veliki broj tekstova iz oblasti
pozori{ne umetnosti u ~asopisima “Odjek”, “Kwi`evne no-
vine”, “Kwi`evna re~”, “Ludus”, “Drama”, “Savremenik”,
“Trag”, “Nova zora”. 1992. godine objavio kwigu eseja Dvoj-
stvo istoga ( u izdawu Pozori{nog muzeja), 1999. godine
kwigu eseja Telo glume (u izdawu “Dragani}a”), 2004. godine
zajedno sa Dobrilom Nenadi}em objavio dramu Magla (u
ediciji “Savremena srpska drama”), 1979. godine objavio
Wego{evu opro{tajnu besedu Ja Rade Tomov a 1992. Fal-
stafov dnevnik (u ediciji “Ars Dramatika”). Dramatizovao
Wego{evu Lu~u mikrokozma (praizvedba – 1988. godine).
Nagrade i priznawa Gojka [anti}a: Godi{we nagrade
Jugoslovenskog dramskog pozori{ta dobio je 1978., 1979.,
1986., 1993., 2000. Godi{wa nagrada beogradskog SIZ-a za
kulturu 1979., nagrada za najpoeti~niju ulogu na filmskom
festivalu u Ni{u 1981., Godi{wa nagrada Beogradskog fon-
da za kulturu 1986., Oktobarska nagrada grada Beograda 1986.,
Godi{wa nagrada Radio televizije Beograd 1987., Godi{wa
nagrada Radio Beograda 1988., nagrada “Petar Ko~i}” za
kulturu govora na srpskom jeziku 1993., nagrada “Zlatni
beo~ug” za trajni doprinos kulturi Beograda 1993., nagrada
za najboqu mu{ku ulogu na Pozori{nim susretima “Joakim
Vuji}” 1995., nagrada “Milivoje @ivanovi}” za najboqeg
glumca na petim “Gluma~kim sve~anostima Milivoje @i-
vanovi}” 2000., nagrada za najboqe odigranu ulogu (segment)
na dvadesetim “Borinim pozori{nim danima” 2000., Vukova
nagrada 2002., nagrada “Zlatno pero” za najboqe napisan esej
o glumcu 2003.
300 Gojko [anti}

Petar Petrovi} Wego{

LU^A MIKROKOZMA

LICA:

SVEMOGU]I
SATANA
ADAM
ISKRA
WEGO[
Lu~a mikrokozma 301

PROLOG

Wego{eva radna soba. Radni sto, kwige, bilijarski sto, mikro-

skop. Wego{ zavr{ava Lu~u mikrokozma. Gleda kroz prozor. Unu-
tra{wi monolog.
WEGO[: Kad snijevam glava je mojega uma sav prostor. Onda
se popnem vi{e od samoga sebe, onda vidim bijed-
nost qudsku. I kada si poeta, mo`e{ re}i da si
sve{tenik oltara svijetskoga. Poeta koji silom
uobraziqe izvodi iz blatne zemqe klicu nebes-
noga `ivota, trulinu bogotvori. Pi{em a gledam
mrava kroz mikroskop. Taj ~udesni instrument za-
slu`uje svakojako ~u|ewe. Kroz wega qudske o~i
jasnije vide prirodu i ~ovjeka. U veliko me ushi-
}ewe dovode tvari velikoga stvoriteqa koji je
kako u velikijem svojim djelima, tako i u ovim
najsitnijim `ivotima svoje sovr{enstvo pokazao.
I sâm sam, poput ovog mrava, samo nemirni atom,
trunak zane{en iz nekakvog vi{eg svijeta!
Muzika sve~ano najavquje pojavu Svemogu}eg. Svemogu}i prilazi
Wego{u i vezuje mu tamni povez preko o~iju. Uzima bilijarski
{tap i uz zvuk bilijarskih lopti govori veliki monolog o stva-
rawu zemqe.
PRVA SLIKA
SVEMOGU]I STVARA ZEMQU

SVEMOGU]I: Ja sam otac i svjetilo pravde!

Ja sam jedan koji stvarat mogu
I koji sam svemogu}stvom vjen~an.
Ja sam nekad sam po sebi bio;
Bit’ po sebi ve} ni{ta ne mo`e,
Jer je protiv zakona prirode
Koja pe~at moj na lice nosi.
Mir }u grubi ovaj Zemqa nazvat,
Bi}e ona vodom izobilna,
Na wu }e se `ivotni porodi,
U vazduhu, vodi i na suho
Razasuti u svom izobiqu.
Tu }e biti tihijeh poroda,
A biti }e isto grabqivijeh
I otrovna gada puze}ega.
Smrt }u izvest iz mra~ne tavnice,
302 Gojko [anti}

Na zemqu je pustit me|u wima

Odjevenu u razne vidove,
Neka stravom izme|u wih tr~i
^ine} stra{na opusto{enija.
Ova }e ih tiranstva carica,
Nemilosno, s u`asnijem vidom,
Nasilni~ki, po svojemu pravu,
Oslobodit od te{koga jarma,
Te ih vra}at u `ivot duhovni.
Lakovjerni zemaqski su`wevi
Bi~ }e stra{ni sumwe ispitati;
Ona }e ih svuda sprovoditi,
Ona }e ih svuda pretjecati.
Lice smrtno na zemqi ~ovjeka
Prili~no }e biti angelskome,
Jer on opet, ako i zabuwen,
Svagda umno ostaje stvorewe
I car zemqe i ako u ropstvu.
^ovjek voqe ostaje slobodne
K’o svi drugi besmrtni duhovi;
Wegova }e du{evna tablica
S obje strane biti nacrtana
S dva sasvijem protivna zakona;
Na jednu }e zakon pravde blage
Bit u svete nacrtan linije,
Na drugu }e crweti se zakon –
Adski spomen veze sa Satanom.
Mo} }e qudi sa svojega {ara
Na uzano svoje podnebije,
Vidjet dosta mojijeh mirova;
No pogubne mrake Satanine
Wihove }e zasqepiti o~i.
(Muzika – vetar)
^etiri sam vjetra razjario
Te oblake stra{ne i debele
Od pra{ine i crna haosa
Iz mra~nijeh digao wedara!
Silom sam ih svojom strahovitom
Tad sa svake strane stijesnio
I u trenu} oka laganoga
[ar zemaqski tamni napravio!
MRAK
Lu~a mikrokozma 303

DRUGA SLIKA

Wego{ sa tamnim povezom preko o~iju. Ispituje razloge svoga

pada na zemqu.
WEGO[: Jel’ mi ovdje dvostruka kol’jevka,
Jel’ mi zemqa tvorcem odre|ena
Za nakazu kakvu tajanstvenu,
Al’ rasadnik duhovnog bla`enstva?
Ah, ovo je najvi{a taina
I duhovne najstra{nije bure –
Ovoga su u grobu kqu~evi.
Koliko sam i koliko puta,
Dubokijem zauzet mislima,
Mater {tedru zapitivo smjelo:
Rad ~ega je tvorac satvorio?
Radi l’ djece svoje mnogobrojne,
Ali djecu za we udovoqstva,
Al’ oboje jedno rad drugoga?
Na sva moja `arka qubopitstva
Smijehom mi odgovara wenim.
Muzi~ka najava iskre.
ISKRA: Roditeqska premila utjeha,
To je nisko qudsko osqepqewe.
WEGO[: Koliko sam i koliko puta
Svod plavetni neba sve{tenoga,
Zakliwao du{om zapaqenom,
Da mi svetu otkrije tainu:
Ali ga je tvorac ukrasio,
Veliku mu kwigu otvorio,
Da tvar slavi tvorca i bla`enstvo,
Al’ da ~ovjek na listu joj ~ita
Ni{tavilo prekomjerno svoje?
ISKRA: Ja sam tvoja iskra besamrtna,
Ja jedina mrake pronicavam
I dopirem na nebeska vrata!
WEGO[: Ti ~ije je ime svuda sveto
Do granice zraka svijetlijeh,
[to te moja sudba zanimava?
[to ti znake bo`anstveno lice
@ivom brigom za me izra`ava?
304 Gojko [anti}

ISKRA: Ti si stru~ak smrtni i nejaki

Za tren smrtni samo iznikao,
A ja du{e tvoje pomra~ene
Zraka sjajna ogwa besmrtnoga:
Vodi}u te k vje~nome ogwi{tu
Od kojeg sam i ja izle}ela!
Ja sam tvoja svijetla ideja!
Da, iskra je svjetlost porodila,
Okean su kapqe sastavile.
WEGO[: Ah, idejo, iskro besamrtna,
Svjetlost tvoja osje}a se slavna.
^ovjek ba~en na burnu bre`inu,
On snijeva presretno bla`enstvo.
Za{titi me {titom mogu}ijem,
Skini meni sa o~iju mojih
Neprozra~nu smrtnosti zavjesu,
Tupe moje otrgni poglede,
Uvedi ih u poqa bla`ena,
Da op{irnu vidim kolijevku
U kojoj se vje~nost odwihala.
ISKRA: Svud }u tebe, kud ho}e{, voditi!
Sqeduj za mnom veli~anstvom neba
Me|u sunca plamte}e svjetove.
(Iskra skida Wego{u tamni povez sa o~iju. Uvodi
ga u vremeplov)
Sad tegobni okov fizi~eski
Zbaci s sebe, oslobodi ga se!
Svetlo, muzika, vetar, vo`wa

TRE]A SLIKA

Pretapawe, kraj vo`we, carstvo mira.

WEGO[: [est nebesa kolovitnih pr’je|oh,
[est mlije~nih preletih putova!
Rastojawe preu`asno bje{e –
Sto put vi{e Zemqe od Urana.
Ah ti, tajno bogu tek izvjesna –
Kakav li je sastav te ma{ine
Koja kre}e bezbrojne mirove?
Lu~a mikrokozma 305

ISKRA: Od du`nosti svete ne odstupam,

Kolik’ zraka od sv’jetloga sunca.
Mirijade le}ahu kometa
Sa naglo{}u svojom prekomjernom,
Na sve strane tamo i ovamo,
Neke k nebu a neke od neba.
WEGO[: Svjetlo{}u mi vid o~’ju pora`en,
Ne smijem ih otvorit nikako.
Iskra otvara Wego{u o~i.
ISKRA: Svi svjetovi bez o~’ju su mra~ni.
Besmrtna nebesna muzika.
WEGO[: Beskona~no vidim ovdje carstvo
Veli~anstva, postojanstva mira.
^ujem glase besmrtne muzike
I nebesnu wenu armoniju.
Glas wen moju du{u zabuwenu
Bo`anstvenim streca elektrizmom.
ISKRA: Sada hitre nasla|uj poglede
U predivna stvorenija bo`ja!
WEGO[: Zar toliko mogu}ega tvorca
Na{a mra~na zanimava sudba,
Da atoma jednog misle}ega
On u poqa prima mirodr`na?
ISKRA: On `alosnu tvoju sudbu znade;
Uzrok tra`i{ svoga padenija?
Sve {to blatnoj zemqi prinadle`i,
To o nebu powatija nema;
Duhovni je `ivot na nebes’ma,
Materije u carstvu gwilosti.
Sva ti ovde ginu powatija;
Zamisao sama sebe goni
I gubi se u neizvjesnosti!
WEGO[: Snom je ~ovjek uspavan te{kijem,
U kom vidi stra{na privi|ewa,
I jedva se opred’jelit mo`e
Da mu bi}e u wima ne spada.
On pomisli da je neke pute
Od sna ovog oslobodio se;
Ah, wegove pr’jevarne nade`de!
306 Gojko [anti}

ISKRA: Sad idemo na izvor ~udesa,

Sad letimo u carstvo svjetlosti,
Na valove tihe beskona~ne,
Zapaqene ogwem besmrtnijem!
Wego{ i Iskra ulaze u vremeplov, vo`wa.

^ETVRTA SLIKA

Pretapawe, kraj vo`we, carstvo svetlosti.

ISKRA: Po prostoru lete} nebesnome
Pristigosmo bla`enom `ili{tu!
WEGO[: Mjesto o~’ju da dva sunca niknu
Ne bi wini svijetli pogledi
Veli~inu nebesne qepote
Svekolike mogli pogledati.
ISKRA: Vje~nosti je ovdje kolijevka;
Ovde se je ona okrunila
Svetom rukom velikoga tvorca.
Odavde je prva iskra sjekla,
U predjele no}i usko~ila
I svjetlosti oblik pokazala.
Ovde su se mrske mra~ne sile
U komade grdne razdrobile
I iz vlade bi}a izbje`ale
U `alosno stawe hladne smrti.
Odavde se sa svjetlo{}u prva
Svemu bi}u nasmijala zora;
Odavde ti sudba, voqa s umom,
U jednome izbijaju kqu~u.
WEGO[: Nad visokim prestolom prestola
Mirijade da l’ to sjajnih sunca
Liju svjetlost u {iroku sferu?
ISKRA: To je kruna boga istinoga,
Sa kojom je sam sebe vjen~ao
Nad vje~no{}u i nad vremenima,
Pod kojom je zavjet u~inio
Sebi samom na svetome tronu,
Da }e pravde ime svetkovati.
Ovde mi je bla`eno `ili{te,
Lu~a mikrokozma 307

Ovde mi je slatko vjekovawe

Svemogu}om voqom nazna~eno.
WEGO[: Sa pa`wom sam zemaqske mudrace
Zapitivo o sudbi ~ovjeka,
O du`nosti wegovoj pred bogom;
No wihove razli~ne dokaze
Nepostojnost koleba u`asna.
ISKRA: Slatka te je nemo} obuzela,
Umoren si silnijem napregom.
(Muzika, {um izvorske vode)
Tu ti sjedi i vode se napij
Sa bistroga toga isto~nika;
Ona }e ti upravo otkriti
Stra{nu sudbu tvoga padenija!
Wego{ pije vodu sa izvora.
WEGO[: Slatka li je sveta bistra voda
S isto~nika tvoga besmrtnoga!
Otkri meni nesretwu sudbinu,
Kâ predmete {to za sobom vidim
U svijetlom licu ogledala.
Muzi~ko i svetlosno pretapawe.

PETA SLIKA

Svemogu}i tuma~i prostor. Osu}uje satanu.

SVEMOGU]I: Ja sam otac i svijetlo pravde!
Jednome je sve pokorno meni
U prostore i za prostorima;
Da od svete odstupim du`nosti
Carstvo mraka ostalo bi vje~no.
Bje{e grdno jednom mra~no carstvo
Svuda svoju vladu ra{irilo,
I wegovi nakazni likovi
Ulazahu u poqa nebesna,
Samo {to se sve{tenojzi gori
I mom tronu prima} ne smijahu,
Jer ih moji plameni pogledi
Sa u`asom stra{nijem drobjahu.
308 Gojko [anti}

WEGO[: Da l’ taj udar, prvi, najsjajniji,

Wihovo je razdrobio carstvo?
SVEMOGU]I: Ove grdne mase nesmislene
Pokorne su meni vazda bile,
I u svoju mra~nu kolijevku
Od vida mi strmoglav skakale.
Za`ego sam ja plamene bure
U predjele no}i i haosa,
Te mi bude sunca i mirove
Od sna hladna, i prevje~itoga.
Pob’je|ene mojom krunom sjajnom
Sakri{e se u guste gomile,
U prostore mrtvijeh bezdana.
WEGO[: Sjajno sunce me|u besmrtnima!
Mra~ne to~ke kad nigdje ne bude
Do predjela niti za predjele,
Kad svi kraji zaplamte svjetlo{}u,
Da l’ }e{ op{ti tvor~e po~inuti
I svoj sveti zavjet ispuniti;
Da l’ }e miri i prostori stra{ni
Slatkoglasnom grmjet armonijom?
SVEMOGU]I: Tad }u prite} k slatkome pokoju
I besmrtnom gledat dovoqno{}u
Sre}om svoje tvari okruwene.
WEGO[: Sve divote neba i nebesa
Mirovi li al’ umovi bili,
Sve te dra`i smrtne i besmrtne –
[to je skupa ovo svekoliko,
Do op{tega tvorca poezija?
SVEMOGU]I: Ja to mogu nazvati prostorom.
On je meni jednome izvjestan.
Kako ime op{irnog prostora
Ti razumje{, kako li ga shvata{?
WEGO[: Evo kako ja o wemu mislim:
[ar nebesa prestolodr`noga
Najsjajnij’ je i najve}i, zna se –
Sredina je on prostora svega.
Oko wega kola sa suncima,
Svako sunce predvodi mirove
Kolika si kome odredio,
A mir svaki svoju sferu ima.
Lu~a mikrokozma 309

Me|u kola me}em rastojawe;

Kola daqa bli`a obuzimqu,
Kâ {ar ve}i {to obuzme mawi;
Stoga kolo {to je koje daqe
Jeste vi{e su vi{e {arova.
Iza ovog te sam iskazao,
Ja dopirem do granice mraka,
Mraka me}em koliko svjetlosti.
Ja ovako prostor razumijem.
SVEMOGU]I: Ko duh jedan dovoqno se di`e{
Al’ prostora ne zna{ zna~enije.
Prostor mraka i prostor svjetlosti
Koje umom tvojim ti zami{qa{,
Da se cjela ova dva prostora
U {ar jedan zraka svijetlijeh
Preobrate i pravilno sliju,
(Uzima klupko fosfornog kanapa)
I {ar ovaj da se pru`i pravo
U najtawu {to mo` posti} `icu
Preko ravni u`asna prostora,
(Zakotrqa klupko koje se odmota)
Ovaj prostor {to bi ova `ica
Sa tan~inom sv’jetlom proniknula
Bio bi ti samo jedna to~ka.
(Pokazuje sami vrh kanapa)
Um je samo jedan bez granice,
Svi su drugi kratkovidi umi.
WEGO[: Pravila su tvoja osve{tana
Wihovijem premudrim poretkom.
Al’ se, ~ujem, Satanina du{a
Obla~ila u haqinu crnu;
Mir nebesni pokolebat ho}e
I u vje~nu izvr} pogibiju
Sebe samog i svoje pukove?
SVEMOGU]I: Rob gluposti gorde zaboravqa
Da ga nije moja mo}na ruka
Na tron gordi iz ni{ta popela –
Bo`anski mu prestol uzdignula,
Da on tamo po svojojzi }udi
Sad sastavqa novi krug nebesa.
On je svojoj pogubnoj namjeri
Sve pukove svoje obratio,
310 Gojko [anti}

Adama je na zlo prevlastio

I legion wegov mnogobrojni.
Misli sa mnom vladu dijeliti,
Dijeliti svemogu}stvo sa mnom?
Do kakve je on do{o gluposti
Da prekine lanac mirodr`ni!
Ne zna da je lanac mirodr`ni
Svemogu}e slovo stvoriteqa,
Koje prostor puni mirovima,
A mirove sretnim angelima!
(Muzika najavquje buntovnu revolucionarnu Sa-
taninu prirodu. Wego{ se vra}a izvoru)
Slavoqubni ovaj vojevoda
Put istine nigda vidjet ne}e,
Niti sre}e okusit besmrtne!

[ESTA SLIKA

Satana zahteva samodr`avnost.

SATANA: Satana sam li{en svetili{ta!
Tvoja du{a kao moja nije
Blagorodnom gordo{}u sazdana,
Pa si duhom mnogo ni`i mene.
SVEMOGU]I: Obrati se du{o izgubqena!
Kakve crte ja vidim pogubne,
Na tvoj obraz i na sve ostale?
Zar se jesi r’je{io doista
Ispitati gwev pravedni tvorca
I u vje~nu povr} pogibiju
Sebe samog i sve legione
Te su tvojoj vlasti pot~iweni
I tvojojzi kruni arhangelskoj?
SATANA: Blagorodno moje namjerewe
Nebo ~uje, a zna}e mirovi!
Grka su mi sva bla`enstva neba
Dok postignem moje namjerewe
I pravilo drugo bi}u dadem.
SVEMOGU]I: Zar se smije{ vragom zlijem nazvat,
Oca svoga i oca mirova,
Lu~a mikrokozma 311

Koji te je iz jednog atoma

U vje~noga pretvorio duha
Da u`iva{ vje~ite sladosti
U predjele neba bla`enoga?
SATANA: Ne poznajem ime svemogu}e
S kojijem mi toliko grozite!
SVEMOGU]I: Poznaj ime svemogu}e {to je
I zna~ewe tvoje prema wemu.
SATANA: Rad ~ega si vladao~e gordi
Mene od sna budio vje~noga
I dru`inu moju blagorodnu,
Kad nam krune samodr`avija
Stavit nisi na glave mislio?
Volio bih da sam vje~no osto
U sna mirnoj vladi i naru~ju
Nego |e sam na svijet iza{o
Da umno`im gordost ponositu
Nesnosnoga moga protivnika!
SVEMOGU]I: Izgnaj tamu iz slijepa uma
I zlu zavist iz pakosne du{e!
Prolij tople suze pokajawa,
Oprosti}u tvoje zablu`dewe.
SATANA: Ne}e nigda Satanina du{a,
Pohvale ti slova izglasati.
SVEMOGU]I: Da l’ si ~ito bi}a svog uzroke
I sudbinu svoju svekoliku?
SATANA: Znaj, hitra je Satanina du{a
Mra~nu tajnu divno razgledala,
I u wu sam ~isto razabrao
Pro{lu sudbu gordijeh nebesa,
I kako si gordi vladao~e
Svemogu}stvo sebi prisvojio
I prostorom stra{nim zavladao.
SVEMOGU]I: O, zavisti preotrovne `ertvo!
SATANA: [to se gordi protivni~e di~i{
Da si tobo` mene satvorio
I svijetle moje legione:
Tajni slu~aj na{ je otac bio.
312 Gojko [anti}

SVEMOGU]I: Gledaj prestol oca prevje~noga;

Starijeg je po~etka i konca!
SATANA: Zaboravqa{ da smo svi stvoreni
Da pravilo bi}u sa~inimo
I gordosti metnemo granicu,
Da s gordijem vladaocem neba
Dijelimo vladu i mogu}stvo,
Da imamo svi jednaka prava.
Ti prisvoji ime svemogu}e
Svojom voqom, svojim soglasijem.
Prostor cjeo u stara vremena
Bje{e svjetlim zasut {arovima.
Lica tame nigdje bilo nije.
[ar svakoji jedne veli~ine,
Sa na{ijem svaki jednak nebom
U svjetlosti i u op{irnosti.
Na prestol je u svakoje nebo
Vladar bio jedan okruweni.
SVEMOGU]I: Ti si svoje ime unizio
Nebu grabe} iskru bo`anstvenu,
U skotsko je sele}i mrtvilo!
SATANA: Veli~inu prvijeh nebesa
Iznenada rok u`asni sti`e:
Nekakva ti pogubna sudbina
Uskoleba prostor i mirove
I bure se stra{ne razgrmje{e.
^as su|eni zazvoni svjetlosti!
U trenu}e oka laganoga
Sva bo`anstva s prestola pado{e,
Svi strmoglav miri pole}e{e,
Svi se hukom stravi~nim skru{ie
Na `ertvenik mra~ne vladalice.
Gladni bezdni otvori{e usta!
Svi mirovi s op{irna prostora
K pogibiji vje~noj odle}e{e.
Jedan samo nepovrediv osta
Po nekakvoj slijepoj sudbini
Na kome se gordi prestol visi
Protivnika moga u`asnoga.
E kud sre}a da si i ti tada
U grobnicu panuo mirova
I premirne da je no}i carstvo
Svud svjetlosti pogasilo zraku!
Lu~a mikrokozma 313

SVEMOGU]I: Ah nesretwi rode slavoqubni,

Mene li se stidi{ po{tovati,
Mene, {to sam okean vazdu{ni
Nasijao sjajnim ostrvima
I vezo ih svetim elektrizmom
Da pogledom jedan drugog dr`i?
SATANA: Iz haosa zdrobqenih nebesa
Po~e male stvarati mirove,
Slabima ih punit `iteqima,
Kako }e ti sve pokorno biti.
Al’ Satana otkriva tainu!
Na op{irne nebesne ravnine
I{tem vladu da podijelimo
I nebesa pala podignemo,
Prvi zakon da prirodi damo.
Muzika, pometwa, vetar.
SVEMOGU]I: Lomnom jakom vojni~ke muzike
Zatutwe{e nebesne ravnine.
(Svemogu}i pali vatru)
Boj se u`di me|u besmrtnima
U najvi{i stepen svirjeposti.

MRAK

SEDMA SLIKA

Pretapawe, voda, Wego{ i Iskra kraj izvora.

ISKRA: Sad si mislim sasvim zadovoqan
Kada ti je tvorac dopustio
Da mu prestol svijetli pogleda{,
I qepote raja sve{tenoga!
WEGO[: Nekakvo me svojstvo diglo tamo,
Nekakav me sveti magnet tegli.
Sa bistroga ovog isto~nika
Vidjeh carstvo svih bo`jih duhova.
No prividne wine tvorevine
Bje`ahu mi od slaboga vida
Ko {to kule snovi|ewa bje`e.
314 Gojko [anti}

ISKRA: ^ovjek organ dosta slabi ima

Da izrazi svoje ~uvstvovawe;
Zato znake razli~ite dava
Umna ~uvstva da objelodani.
WEGO[: Sqepo}a me Satanine du{e
U pla~evnu tugu sad povrgla.
ISKRA: Smrtnik nikad razumjet ne mo`e
Svu krasotu nebesnoga rata.
Opet pogled put neba uspravi
I trepetom svjet svjetova gledaj!
Prvo tjelo Adam je ~ovjeku
Obla~io i po~eo nosit.
MUZIKA, MRAK

OSMA SLIKA

Adam govori Satani svoj san, koleba se, govori kao op~iwen.
ADAM: Ja sam Adam nepostojnog lika,
^inom mla|i Satanin vojvoda.
Ne di`ite glasa protiv mene!
SATANA: Na tebe se Adame srdimo
Ja i moji mnogi prvijenci
[to imenom stidnoga izdajstva
^ast pomra~i moga legiona!
ADAM: Pogrje{ku sam pozno grdnu kasno.
Pred svanu}e laki san me sti`e:
U wem vidjeh stra{no privi|ewe
Na satanu tvorca razgwevqena.
Stra{no bje{e meni prestupniku
Svevi{wega oca pogledati.
Ta je sila i gnijev pravedni
Moju tu`nu zablu|enu du{u
Upla{ila i oledenila.
(Satani)
Vjerni nebu tada legioni
Zabuwena pogna{e te nebom
I svu tvoju izgubqenu vojsku
Na granice neba do}era{e.
Ugna{e vas u bezdan nesiti
Sav raspaqen smrdqivom stihijom.
Lu~a mikrokozma 315

(Za sebe)
Na nas silom nepobjednom udri,
Potjera nas stra{nijem kricima
Iz nebesnog bla`enog `ili{ta
U mir grubi {to ga Zemqom nazva,
U okove blatne tjelesine,
U okove te{ke i pla~evne.
Sve nas listom okova{e jako.
Baci{e nas da lance nosimo,
\e bla`enstva spomen i{~ezava,
\e je mrakom sfera uzbuwena.
Ovo moje stra{no predskazawe
Sad koleba u op{tem pokretu
Legione stravi~na kretawa.
(Satani)
Kolebqu se moji legioni
Ko po ravni sazrela `itija
Kad ih ludi uzmute vihori.
Moja vas je lakovjernost grdna
Sve bacila u o~ajno stawe.
Ne di`ite glasa protiv mene!
SATANA: Skupo }e te ta pogre{ka stati.
Satanu je te{ko ustaviti!
Ko }e vjetar ludi zauzdati?
Ko l’ pu~ini zabranit kipjeti,
Ko l’ granicu `eqi nazna~iti?
Grdni bezdni, mra~ni i nijemi,
Snom vje~nijem mrtvo uspavani,
Danas }e se zatrest jekom slave!
Skupo }e te ta pogre{ka stati!
Muzika najavquje nebesni rat, kovitlawe vetrova, Adam se po-
vla~i sa boji{ta.

DEVETA SLIKA

Veliki nebesni rat.

SVEMOGU]I: Na sve kraje tvoga mra~nog carstva
Bi}e masa crna i pla~evna,
Sastav no}i i vje~nog ra|awa.
Dv’je stihije u wem }e u`asne,
316 Gojko [anti}

Stud i ogaw, razduti burama,

Sprovesti se stra{nim olujama.
Polu carstva smolnim i plamenim,
Polu carstva mraznim i ledenim.
SATANA: Iz nas biju stravi~ni vulkani
Koji `ednu i mra~nu utrobu
Pune gadnom smjesom okeana!
SVEMOGU]I: Tamo svoje mrtve i pla~evne
Sad stvarajte sa smr}u figure.
Sve bregove kipu}e pu~ine
Brdima }u ~estim zasijati.
Himere }u tamo i drakone
Na velika stada razasuti,
Sa u`asom nek lete pu~inom,
Dug prirode stra{ni da ispune.
SATANA: Znam ja silu tvoju suparni~e
A i tvoje postojanstvo stra{no,
Al’ se kunem svijetlim oru`jem
I mojijem nepobjednim {titom,
Sa hrabro{}u mojih vojevoda,
Svim oru`jem moga legiona,
Da namjeru ispunit ho}emo
Al svi `rtva biti blagorodna.
SVEMOGU]I: Nesretwi bi moreplovci pre|e
Na sredini bu~na okeana,
Kad okrenu suncu na ra|awe,
Tra`e} sebi u wem spasenija,
Pre|e sunce rukom doku~ili
No vi mo}nim tronom zavladali!
SATANA: Danas }e se odzvat slava moja,
Ja joj slavnu likovat pobjedu!
Satana pali svoju vatru.
SVEMOGU]I: Danas }e mi praznovati hori
Udar stra{ni mogu}e desnice!
Svemogu}i pali svoju vatru.
SATANA: Zve~e lanci s jaro{}u u`deni,
Tutwi Tartar iz mra~ne utrobe.
Muzika, vetar, grmqavina.
Satana igra ritualnu igru sa vatrom.
Lu~a mikrokozma 317

SVEMOGU]I: Terazije sveti oblik pravde,

Zlom ste svojim grdno prepunili,
Nagnuli ih svojoj pogibiji!
SATANA: Sve u`asne primjere hrabrosti
Kaza}emo na popri{tu bojnom!
SVEMOGU]I: Ko pravdine popire zakone,
Ko zlu vje~nom podi`e katedru,
Osjeti}e udar svemogu}eg!
(Svemogu}i uzima veliku crnu mre`u)
Dan nam svjetlost krune pokazuje!
SATANA: No} porfire na{e tajanstvene!
SVEMOGU]I: Tvar nam slaba djela ne posti`e!
SATANA: Opro{tewa ne i{te Satana!
SVEMOGU]I: Sad padnite po bojnome poqu
Obu~eni u vje~no crnilo!
Svemogu}i baca mre`u preko Satane.
Muzi~ki udar. Satana propada u bezdan.
SATANA: Vje~an pokoj vje~no je bla`enstvo!
SVEMOGU]I: Zaslu`ena to ti je nagrada
[to si {}eo nebom zavladati,
Vi{weg tvorca prestola li{iti!
Pobedni~ka muzika.

DESETA SLIKA

Pretapawe, {um izvorske vode.

Wego{ i Iskra kraj izvora.
ISKRA: Otpadnici neba, ustra{eni,
Pred bla`enom pobjego{e vojskom
S krikovima strave i huqewa.
WEGO[: Je l’ nesretna vojska cara mraka
Mrzak oblik stra{ni zadobila?
ISKRA: Crna lica, roge i repovi,
Mnogima se rasklopila usta
A mnogima za vrat obrnula.
Prestra{no je ovo pozori{te
Sve u`ase mnoge nadvisilo!
Stup veliki mra~ni sa~ini{e
318 Gojko [anti}

Satanini saputnici grdni

Od vje~noga svoga propadawa
S kraja neba do propasti Ada.
Uzavre{e dreke i krikovi
Od vragova i od ~udovi{ta
U tjeskobi Ada nesitoga.
Bi~ pravedni svemogu}e ruke
Kada ugna odmetnika neba
U kipe}u, plamenu pu~inu,
Tad zaurla Cerber iz dubine,
Da je stado u svoju torinu,
Da zatvara vrata od Tartara.
Bogomrski car sa svojom vojskom
U gore}i tad potonu bezdan.
Svemogu}i tad zemqu postavi
Nedaleko od mra~noga Ada
Rad vremenog te{kog zato~ewa
Adamova i wegova lika.
Slu{aj daqe svemogu}eg tvorca!
Muzika, svetlo, pretapawe.

JEDANAESTA SLIKA

Adam kle~i pred Svemogu}im, moli opro{tewe.

Svemogu}i ispuwava Adamovo predskazawe.
SVEMOGU]I: Ja sam otac i svjetilo pravde!
Predskazawe Adamovo javqam.
ADAM: S legionom svojijem odstupih
Iz nesre}nog boja pogubnoga
Sa dubokim du{e pokajawem!
SVEMOGU]I: [ar sam jedan postavio mali
Od haosa i mra~ne pra{ine.
Stihije }u na wem poumjerit
A vremenu nepostojnost dati.
(Adamu)
Kao {to sam gordog cara Ada
Ja li{io bla`enog `ili{ta,
Tako danas li{avam i tebe
S buntovnijem tvojim legionom
Lu~a mikrokozma 319

Bla`enoga `ili{ta spomena,

Da ni jedna najmawa ~estica
U du{e vam od weg’ ne ostane,
Kâ da nebo nijeste gledali.
ADAM: O, mudrosti prosta, najsjajnija,
Slabo moje usli{i moqewe,
Svoj pravedni gnijev zaustavi!
Atom u|e u sun~anu zraku
To li ne}e u nemirnu du{u.
SVEMOGU]I: Kao kaznu va{ega nemira
Nemirni se svi va{i duhovi
U okove blatne tjelesine
Jedan vijek osu|uju kratki!
S pla~em }ete na zemqu padati
S pla~em }ete na zemqi `iviti,
Sa pla~em se u vja~nost vra}ati;
I mu~iteq jedan drugom biti,
Svaki sebi poosob najve}i.
Sa prvijem tvojim pokoqewem
Na zemqi }e{ quto postradati
Od Satane gubiteqa du{a.
ADAM: Od tvoga su svijetloga pogleda
Upla{ene mrake i{~eznule,
Od tvoga su hoda sve{tenoga
Bogohulni sru{eni oltari!
Sad smo opet nebesni sinovi!
Lu~ nam `rtvu u nebo uvodi,
Lu~ nam tvorca osvjetqava du{u.
Slabo na{e usli{i moqewe!
SVEMOGU]I: Zli vladalac Ada nesitoga
Dovesti }e tvoje pokoqewe
Da pohuli na nebesnu svjetlost,
A da mra~no ime obo`ava.
Kad na Zemqi s legionom svojim
Osu|eno izvr{i{ su`awstvo,
Kroz dolinu prenese{ pla~evnu
Smrtni okov tegobnoga ropstva,
Nasqednici od moga zakona
Vrati}e se u prvo bla`enstvo;
Nasqednici cara zlo~estoga
U Ad i}e vje~noga ridawa!
320 Gojko [anti}

A Zemqu }u, u`asa katedru,

Pozori{te bogomrsko zala,
U dan sudwi, u jednom trenutku,
Sa`e} svojim sve{tenijem plamom!
ADAM: [to prihvatih otrovnoga dara?
Kupat }u ga gorkijem suzama,
Osipat ga pla~nim pokajawem,
Al’ badava – zavjet je naru{en.
Muzika, Adam napu{ta nebesne ravnine.

DVANAESTA SLIKA

[um izvorske vode – Wego{ i Iskra kraj izvora.

ISKRA: Iskazah ti sva vi|ewa neba
Koja su se na wem’ pokazala.
WEGO[: Ah kako je lice ~ovje~ije
Mra~na glupost obezobrazila!
Sudba mi je sad moja poznata,
Mislim, nejma podobne na zemqi.
U vremenu i burnom `ili{tu
^ovjeku je sre}a nepoznata:
On poleti nebu kao muwa,
Al’ ga smrtni lanac zauste`e!
Prava sre}a za kom vje~no tr~i
On joj ne zna mjere ni granice;
[to se vi{e k vrhu slave pewe,
To je vi{i sre}e neprijateq.
Iskra uvodi Wego{a u vremeplov.
Muzika, vetar, vo`wa, povratak na zemqu.
ISKRA: Preska~u}i prirodnu granicu,
Zane{eni ~udestvima tvorca
Napu{tamo nebesne ravnine!
(Vremeplov se zaustavqa na zemqi)
Ponovo si u krug zemni u{o,
Usku sferu bezumnog mete`a.
Do hladnog te zemaqskoga wedra
Kroz gomile provedoh gromova
Kojima je va{e podnebije
Vazda te{ko i pretovareno
Lu~a mikrokozma 321

WEGO[: Na{a zemqa, mati miliona,

Sina jednog ne mo`’ vjen~at sre}om!
ISKRA: Ova borba pravde i nepravde
[to je nebo tri dni kolebala,
Bi}e ona sa svijem u`asom
Pe~atana na du{u ~ovjeku
Da mu ropstvo gor~i i kolebqe.
WEGO[: Sva mu gadna ~ujem pozori{ta;
Al’ na sudbu vikati ne smijem.
Zlo}a, zavist i adsko nasqe|e –
To i ~ojka ni`e skota stavqa.
Sve me qudskoj vu~e kolijevci
\e se vjen~a glupost sa tirjanstvom!
ISKRA: Tu }e{ spoznat vladaoca mraka
U prevarnu zmiju pretvorena
\e on puza na zlo ~ovje~anstva.
Prva se je krvqu oskvrnula
Bezakona ruka Kajinova,
Prvoga je sunce vidijelo
Ubojicu Kajina na zemqi.
Roditeqa prvijeh prokletstvo
Na prvoga izlilo se sina.
Kajinovi bezbrojni potomci
Zlom svakijem zemqu ispuni{e!
I moju je besamrtnu du{u
Zaboqela sudba ~ovjekova!
Sad obodri utu~enu du{u
Veli~anstvom neba raznesenu.
^ovjek, izgnat za vrata ~udestva
On sam sobom ~udo so~iwava.
(Iskra ulazi u vremeplov)
Ja }u slovo voqeno svjetlosti
Odaslati da izbavi qude
I zakonom svjetle moje pravde
Pomra~ene osvjetli umove.
Iskra napu{ta zemqu.
322 Gojko [anti}

EPILOG

Wego{eva radna soba. Wego{ kraj prozora sa tamnim povezom

preko o~iju. Unutra{wi monolog.
WEGO[: Zadatak je smje{ni qudska sudba,
Qudski `ivot snovi|ewe stra{no!
Budalama kad bi vjerovali
Poete su pokoqewe ludo.
Na{u sferu da no} ne polazi
Bi l’ ovako lice neba sjalo?
Bez ostrijeh zuba ledne zime
Bi l’ toplote blagost poznavali?
Bez budala tupoga pogleda
Bi l’ umovi mogli blistat sv’jetli?
Svemogu}stvo svetom tajnom {apti
Samo du{i plamena poete.
(Strgne povez sa o~iju. Gleda kroz prozor. Unu-
tra{wi monolog)
Na{e `izni proqe}e je kratko,
Znojno qeto za wime sqeduje,
Smutna jesen i ledena zima;
Dan za danom vjen~aje se tokom,
Svaki na{om ponaosob mukom.
Nema dana koji mi `elimo,
Nit’ bla`enstva za kojim ~eznemo.
U ~ojka je jedan hram podignut
Zla obiteq tuge i `alosti:
(Za radnim stolom. Gleda kroz mikroskop)
Svaki smrtni na zemqi ro|eni
Ovom mra~nom obitequ vlada.
S to~ke svake pogledaj ~ovjeka,
Kako ho}e{ sudi o ~ovjeku –
Tajna ~ojku ~ovjek je najvi{a!
Tvar je tvorca ~ovjek izabrana;
Ako istok sunce sv’jetlo ra|a,
Ako bi}e vri u lu~e sjajne,
Ako zemqa privi|ewe nije,
Du{a qudska jeste besamrtna.
Mi smo iskra u smrtnu pra{inu,
Mi smo lu~a tamom obuzeta.
Muzika, mrak.
KRAJ