Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Short
1888 PREISPITIVANJE
www.hristovkrst.com
1888
PREISPITIVANJE
Sukob izmeu Boga i Njegovog naroda
star vie od jednog veka
REVIDIRANO I DORAENO
OD STRANE AUTORA
A sve ovo dogaalo se njima za primer, ali je napisano za upozorenje nama, kojima su poslednja vremena blizu.
(1. Korinanima 10,11)
Sadraj
PREDGOVOR 11
O emu govori poruka iz 1888. godine?12
Vanost Poruke danas15
1. ZATO ISPITIVATI NAU ADVENTISTIKU PROLOST?17
Uzrok je oigledan 18
Neuspeh nezamisliv rasplet Bojeg programa20
Pokajanje i Dan pomirenja21
Uvid je potrebniji od vie rada24
2. GREH OSTAVLJANJA PRVE LJUBAVI26
Kako se pojavila naa mlakost27
Rast nasuprot napretku29
Jednostavno Boje reenje za sloen i ozbiljan problem crkve31
Na dananji problem32
3. JASNI POKLI DOLAZI NA IZNENAUJUI NAIN 34
Boanski izbor vesnika 37
Kako glasni pokli nije prepoznat40
Navodne mane vesnika nisu opravdanje za odbacivanje poruke41
Pravi razlog zato je poruka bila odbaena48
Ko su bili neki? 50
Zakljuak236
13. PROROANSTVA ELEN VAJT O OBOAVANJU VALA 238
Odbacivanje poruke iz 1888. vodi u oboavanje Vala239
ta je oboavanje Vala?241
Kako se Jeremija suprotstavio sluenju Valu 245
Da li e Vavilon nastaviti da pada?246
Poruka iz 1888-e i Dan oienja248
Zato je poruka Treeg anela u stvarnosti potrebna253
Kako nas oboavanje Vala odvaja od nae posebne poruke254
Zakljuak256
14. OD 1950. DO 1970. 259
1950 261
1952 262
1958 265
1962 266
1966 268
1969 271
15. OD 1971. DO 1987. I DALJE 275
Nenadmani Svedok279
Pogled Elen Vajt na vostvo posle 1888-e282
1972 284
1973-1974285
1984 287
1888 Proba za kraj vremena291
Nama za ukor292
DODATAK A - DA LI SU DONS I VAGONER UILI JERES
SVETO TELO? 296
Dokazi za optube na raun Donsa 297
DODATAK B - UPOREIVANJE DVA SHVATANJA
PRAVEDNOSTI KROZ VERU 301
DODATAK C - JEDAN IZVOR MITA O PRIHVATANJU 308
DODATAK D - TA JE BUDUNOST
CRKVE ADVENTISTA SEDMOG DANA? 313
Predgovor
Autori podravaju vrsto uverenje da je Bog poverio Adventistima sedmog dana svoju poslednju poruku o Njegovoj, vie nego obilnoj
milosti prema oveanstvu. Ova poruka mora doneti konano izleenje problema greha, ispoljavanje pravednosti u oveanstvu koje veruje i odbraniti Hristovu rtvu.
Autori takoe veruju da Spasitelj ima neizmernu enju da Njegov
narod pripremi put za Njegov povratak. Poruka koju je Gospod poslao 1888. godine imala je nameru da kompletira rad Njegove milosti
u ljudskom srcu tako da Velika borba moe biti privedena kraju. Ali
neto je krenulo naopako pre jedan vek (pisano 1987 prim. prev).
Gospodnji plan je bio osujeen i odloen. ta se dogodilo? Zato tako
dugo odlaganje?
Svetla opomena poslata vek ranije postala je nejasna i u mnogo
sluajeva prerasla u plamiak i nestala. Obeleja adventizma izgubila su svoj sjaj. Na narod (Adventisti sedmog dana prim. prev) nije
se usmeno odrekao uverenja u drugi Hristov dolazak ali je oekivanje
Njegovog skorog dolaska postalo ludost. Mnogi su smeteni i zbunjeni.
Sadanji svet zaveden je modom, provodom i na prvom mestu luksuzom.
ak i u prosvetljenom drutvu Adventista sedmog dana sa bogatom istorijskom pozadinom, razvod je postao skoro epidemian. Konzumiranje alkohola je veliki problem na naim koledima i fakultetima
i u mnogim naim domovima. Veina adventista u Severnoj Americi
nema jasnu sliku o nebeskom Danu oienja ili o naoj jedinstvenoj
dunosti prema umerenosti i samokontroli u saradnji sa tim. Zauujue je da u vreme eksplozije ljudskog znanja mi kao narod generalno
jo uvek imamo samo nesigurno shvatanje o tome ta Hristos radi kao
Prvosvetenik na Dan oienja i oskudno razumevanje Njegovih namera. A ono to ne razumemo ne moemo ni saoptiti svetu.
Dobro je poznato da velikom procentu naih mladih manjka otro uverenje u identitet Crkve Adventista sedmog dana. Serija lanaka u Adventistikom pregledu u junu 1986. prepoznaje novi fenomen:
11
1888-Preispitivanje
12
Predgovor
Pregled i Glasnik, 1980; Zlato okuano u ognju, Pacifik Pres, 1983; Dobre vesti su bolje nego to mislite, Pacifik Pres, 1985; Saetak istorije i
sadraja poruke iz 1888, 1977; Odbor za prouavanje poruke iz 1888)
Ali za one koji nemaju pristup ovim publikacijama ili originalnim
izvorima izlistaemo u saetoj formi originalne, osnovne elemente ove
poruke. italac e videti da su ovi koncepti u suprotnosti sa opteprihvaenim idejama u Crkvi danas.
1. Hristova rtva nije samo provizorna nego primenjiva na ceo
svet tako da jedini razlog to e neko biti izgubljen za venost je njegov
izbor da odbije spasonosnu milost Boju. Za one koji su spaseni Bog je
taj koji je preuzeo inicijativu; u sluaju onih koji su izgubljeni oni su ti
koji su preuzeli inicijativu. Opravdanje vernima, sud nevernima.
2. Hristova rtva pravosnano opravdava svakog oveka i doslovno spasava svet od preranog unitavanja. Svi ljudi duguju Njemu ak i
svoj fiziki ivot, verovali to ili ne. Na svakoj vekni hleba je urezan krst.
Kada grenik uje i uzveruje jevanelje on je opravdan verom. Izgubljeni se svojevoljno odriu opravdanja koje im je Hristos omoguio.
3. Opravdanje verom je mnogo vie od pravosnane objave oslobaajue presude; ona menja srce. Grenik je sada primio oienje
koje ga je izmirilo sa Bogom. Poto je nemogue biti potpuno izmiren
sa Njim a ne biti izmiren sa Njegovim svetim zakonom, iz toga proizilazi da istinsko opravdanje verom ima za posledicu potpuno pokoravanje svim Bojim zapovestima.
4. Ova udesna promena postie se kroz slubu novog zaveta.
Gospod u stvari upisuje svoj zakon u srcu vernika tako da poslunost
proizilazi iz ljubavi. To daje novu motivaciju koja nadmauje strah od
izgubljenosti ili nadu u nagradu. za spasenje (i jedna i druga motivacija
mogu se nai u Pavlovoj frazi pod zakonom).
I Stari i Novi zavet nisu predmet vremena nego uslova. Abrahamova vera omoguila mu je da ivi pod novim zavetom dok veina
hriana danas i dalje ivi pod starim zbog toga to je njihova jedina
motivacija svoje JA. Stari zavet je bio obeanje ljudi da e biti verni
Bogu; novi zavet je Boje obeanje da e biti veran njima. Spasenje
dolazi verom Boje obeanju za nas, a preko naih obeanja Njemu.
13
1888-Preispitivanje
14
Predgovor
1888-Preispitivanje
16
17
1888-Preispitivanje
Uzrok je oigledan
Nada Bojeg naroda u svim vremenima bila je upravljena na prvo
vaskrsenje. Postoje biblijski razlozi zato adventisti sedmog dana ne
mogu biti saglasni sa braom iz drugih hrianskih zajednica, koji veruju da spaseni direktno iz smrti prelaze u veno nebesko prebivalite
koje je nagrada pravednih. Spisi pokazuju da oni spavaju u Hristu
sve dok ne izau iz groba u prvom vaskrsenju. Ali ova nada je uzaludna ako Hristos ne doe po drugi put, jer samo Njegovo prisustvo moe
uiniti vaskrsenje moguim. Ovaj Isus treba da se vrati bukvalno i
lino. Nikakav duh ne moe podii mrtve na vaskrsenje.
Ovo adventistiko verovanje, meutim, odmah otvara jedan drugi
ozbiljan problem koji dovodi u pitanje popularne teorije o opravdanju verom. Ako je dua besmrtna po svojoj prirodi, a spaseni direktno prelaze iz
smrti u nebo, onda sledi da nije potrebna nikakva posebna priprema karaktera za drugi Hristov dolazak. Ne postoji vie nikakav zadatak koji veno Jevanelje treba da ispuni, osim onoga to je ispunilo tokom hiljade godina za one koji su umrli. Na ovaj nain popularne koncepcije opravdanja
verom ne ostavljaju nimalo mesta bilo kakvoj pripremi za drugi dolazak.
To je razlog zato najvei broj protestanata vide opravdanje verom kao neto to je ogranieno samo na zakonsko opravdanje. Po
njihovom miljenju savrena poslunost svetom Bojem zakonu nije
ni potrebna niti mogua. Naroita priprema za drugi Hristov dolazak
jednostavno je iskljuena iz svake diskusije.
Biblijska istina o ovekovoj prirodi, meutim, zahteva da zajednica vernih bude spremna za drugi Hristov dolazak, kako bi moglo
18
19
1888-Preispitivanje
20
Nijedno istinito uenje nee nita izgubiti ako se podvrgne procesu ozbiljnog preispitivanja. ivimo u vremenu punom opasnosti i ne treba da prihvatamo bilo ta to bi nam se
uinilo istinitim, bez prethodnog paljivog ispitivanja, a isto
tako ne smemo sebi dozvoliti da budemo oni koji odbacuju
neto to nosi rodove Svetog Duha; moramo biti pouljivi,
smerni i ponizni u srcu... Gospod je odluio da stavi na probu
nae stavove. (RH, 20. decembar 1892)
Ako mi sami ne proveravamo naa gledita po pitanju doktrine i
crkvene istorije, to e uiniti pronicljivi umovi iz redova naih protivnika.
Ako je Bog ikada govorio preko mene, doi e vreme
kada e nas izvoditi pred sudove i pred mnotvo ljudi za Njegovo ime i tada e svako morati da ima ist raun sa samim
sobom po pitanju razloga zbog kojih veruje. Najotrije e biti
kritikovana svaka pozicija koju smo zauzeli u ime istine. (RH,
18. decembar 1888)
Upravo kada su pisane ove rei, deavao se vaan deo crkvene
istorije. Danas, pojedine interpretacije te istorije dobile su oblik i oreol
doktrine. Otuda i potreba za jednim sveobuhvatnim preispitivanjem,
kako bi se napravila razlika izmeu prave istorije i tradicije predaka.
Naa istorija ima vanu epizodu pod naslovom 1888, koju smo mi
pokrili velom tradicije. injenice treba odvojiti od uobrazilje.
1888-Preispitivanje
22
23
1888-Preispitivanje
25
26
1888-Preispitivanje
prorotva. Iako je Boji Duh, koji je pratio delo Elen Vajt, u mnogo
navrata prosto primorao voe crkve da priznaju boanski autoritet njene poruke, oni su retko kada bili ujedinjeni u iskrenoj simpatiji prema
njenoj istoj i plemenitoj motivaciji koja je poticala od Duha. Takav
unutranji jed (pizma) nae due nije nita iznenaujue za nas ljude.
Oigledno se ispoljavala tokom itave istorije starozavetnog Izraela.
Gotovo neprekidna ravnodunost prema ozbiljnim apelima Gospodnje slukinje da se smerno vratimo prvoj ljubavi, dovela je do najmranijih poglavlja nae istorije. Rastue, mada nesvesno samoljublje
pastora i vernika, isteralo je iz srca pravu veru i, kao posledica, nestala
je sposobnost da se uoi i shvati delovanje Svetog Duha. Ono to je
usledilo bilo je tako zastraujue, da se naim pionirima inilo nezamislivim (kao i nama danas). Upravo se pribliavalo vreme kada je Sveti
Duh tree Lice Boanstva bilo najdirektnije uvreeno od strane delegata na zvaninoj sednici Generalne konferencije 1888. godine (Ms.
24, 1892; Posebna svedoanstva, Serija A, br. 7, str. 54; vidi poglavlje
Elen Vajt odbaena 1888). Kako su adventisti sedmog dana mogli da
uine tako neto?
Da nije postojao stalni angaman Elen Vajt, teko da bi pokret
preiveo, osim kao legalistiki kult kakav postoji kod Jehovinih svedoka, ili u Bojoj univerzalnoj crkvi. Ova injenica koja se generalno
priznaje, predstavlja svojevrstan i upeatljiv komentar naeg duboko
ukorenjenog neverstva. Za samo nekoliko desetina godina mi smo ponovili ono zata su starom Izraelu trebali vekovi. Nijedan adventista
sedmog dana nee sporiti da je crkva Jerusalim. Ali ona je jo uvek
stari, a ne novi Jerusalim.
Uspeli smo da vidimo trostruku aneosku vest kao veno Jevanelje. Uenje (sama doktrina) je bilo pravo. Ali pastori i lanovi su bili
slepi za pravilno razumevanje tree aneoske poruke u sutini, kao
to je slepoa onemoguila Jevreje da vide sutinsku poruku Starog Zaveta. To to Jevreji nisu mogli da vide bilo je mesto i uloga krsta, kako
u njihovim slubama u hramu, tako i u delu dugo oekivanog Mesije.
Na identian nain, mesto i ulogu krsta zaobila su naa braa na kraju
XIX veka.
28
Jo 1867. Elen Vajt je govorila o principu krsta (vie nego o reformi u odevanju), kao glavnom motivu koji inspirie celokupan angaman, nas kao adventista sedmog dana, a isto tako i na stil ivota:
Bili smo toliko ujedinjeni sa svetom, da smo izgubili viziju krsta i ne stradamo vie sa Hristom...
Mi se razlikujemo od sveta upravo zbog tog prihvatanja
krsta. (1. Sved. str. 525).
I 1879. je pisala:
Ima mnogo buke i komeanja oko nae religije, dok su
Golgota i krst zaboravljeni. (5. Sved. str. 133).
1888-Preispitivanje
30
31
1888-Preispitivanje
Na dananji problem
Vek kasnije, sa jo razgranatijim sistemom organizacije koja je dodatno dobila na znaaju u ovom svetu, izlazak iz stanja mlakosti, stanja
32
33
34
uskoro nastupiti ova odgovorna braa bi mogla da se pokau nepodesnim da predvode u vremenu krize:
Oni koji su se pouzdali u intelekt, genij ili talente, nee
tada stajati na elu naroda. Oni nisu drali korak sa svetlou.
Oni koji su se pokazali nevernim nee biti predvodnici stada
u tim trenucima. U zavrnom slavnom delu uestvovae mali
broj znamenitih ljudi. (5. Sved. str. 80)
Elen Vajt je ekala to vreme kada e Gospod preuzeti vostvo u
svoje ruke i kada e podii ljudska orua koja su dostojna Njegovog
poverenja:
Kada budemo imali ljude posveene kao Ilija, sa verom
koju je on imao, videemo kako Bog otkriva sebe onako kako
se otkrivao svetim ljudima od davnina. Kada budemo imali
ljude koji e, iako svesni svojih nedostataka, znati da preklinju Gospoda oslanjajui se na Njega u ozbiljnoj veri, kao Jakov, tad emo imati i rezultate. (4. Sved. str. 402)
Predsednik Generalne konferencije je 1885 upozoren, da ako se
on i drugi
ne probude u pogledu svojih dunosti, oni nee prepoznati Boje delo kada odjekne glasni pokli treeg anela.
Kada se pojavi svetlost koja treba da obasja svet, oni e, umesto da pohitaju u pomo Gospodu, pokuati da ogranie delo,
usklaujui ga sa svojim uskogrudim idejama. Dopustite mi
da vam saoptim da e Gospod u ovom zavrnom delu raditi
na nain, sasvim razliit u odnosu na uobiajeni red stvari
i suprotno od svakog ljudskog plana... Radnici e biti iznenaeni jednostavnou orua koje e On upotrebiti kako bi
dovrio Svoje delo pravde. (Oktobar 1885, Svedoanstva za
propovednike str. 300)
35
1888-Preispitivanje
36
Ova svedoanstva iz 1882 godine predstavljaju nadahnuta predskazanja; kao da je ova slabana i krhka dama (Elen Vajt) ve tada,
unapred napisala istoriju 1888!
37
1888-Preispitivanje
38
39
1888-Preispitivanje
40
41
1888-Preispitivanje
42
43
1888-Preispitivanje
44
45
1888-Preispitivanje
46
Elen Vajt se pojavljuje kao branilac hrabrih i produhovljenih uenja ovih mladih vesnika, koji su mnogima delovali kao ruitelji svih
ranije utvrenih, pozitivnih vrednosti:
Pojavie se ljudi u duhu i sili Ilijinoj, kako bi pripremili
put za drugi dolazak Gospoda Isusa Hrista. Njihov zadatak je
da isprave ono to je krivo. Ima neto to treba sruiti i neto
to treba sazidati. (Ms.15, 1888; Olson, p. 300)
Neka se niko ne ali na Boje sluge koje prenose vest sa
neba. Ne traite im mane govorei: Kruti su, govore otro.
Zar bi govorili otro da to nije potrebno? Gospod e uiniti
da zuje ui onima koji ne ele da sluaju Njegov glas i poruku. Pastori, ne obeaujte svog Boga i ne vreajte Njegovog Svetog Duha, ocenjujui metode i ponaanje ljudi koje je
Gospod odabrao. Gospod poznaje karakter; On vidi temperament svojih izabranika. On zna da e samo revni, jaki, odluni, ljudi nepokolebljivih ubeenja imati pravu predstavu
o ivotnom znaaju ovog dela i da e u svoje svedoanstvo
ugraditi odlunost i snagu, ruei sotonske barijere. (Sved. za
prop. str. 410,412,413)
Moderni istoriar, Spelding, opisuje Donsa kao neislifovanog i
neobrazovanog oveka snane linosti, ali ogranienog, sa necivilizovanim gestovima i ponaanjem (Spelding, Zapovednici vojske, str.
591). Elen Vajt je imala sasvim drugaije miljenje:
Postoje Sluge Jevanelja koji nemaju kolsko obrazovanje, jer nisu mogli sebi da priute tako neto; Bog je dao dokaz da ih je On izabrao... On ih je uinio svojim saradnicima.
Oni imaju potinjeni duh, oseaju svoju zavisnost od Boga i
zato je Njegov Duh sa njima da im pomogne u njihovoj nesavrenosti... U njihovom glasu uje se eho Hristovog glasa.
Oigledno je da on hoda sa Bogom, da je bio sa Isusom i
nauio s od Njega. On je izneo istinu iz unutranjosti svetinje
47
1888-Preispitivanje
svoje due; za njega je ta istina iva stvarnost i on je predstavlja tako da se vidi ispoljavanje Duha i Njegove sile. Narod
slua ovaj glas sa radou. Bog govori njihovim srcima kroz
oveka koji je posveen njegovoj slubi... On zaista postaje
elokventan. Iskren je i ozbiljan, mio onima za koje se zalae...
Njegovi nedostaci e biti oproteni i zaboravljeni. Njegovi
sluaoci nisu umorni i zasieni, nego zahvaljuju Bogu za vest
milosti koja im je preneta preko Njegovog sluge.
Oni (protivnici) mogu posmatrati neku neuzornu sitnicu pod lupom, sve dok im se ta sitnica ne uini kao planina
koja zaklanja dragocenu nebesku svetlost njihovom pogledu... emu toliko diskusije o neem to moda izgleda neprihvatljivo kad je u pitanju sam vesnik, dok se s druge strane
zanemaruju svi dokazi koje je Bog dao kako bi upravio misli
na samu poruku. (Hriansko vaspitanje, 1893, citat iz FE
242,243; RH, 18. april 1893)
Elen Vajt, pored svojih godina za potovanje, bogatog iskustva i
svog uzvienog poloaja, koji moe imati naroiti vesnik Boji to je
ona bila prihvata kao ast da podri delo na koje su pozvani Dons
i Vagoner:
Putovali smo od mesta do mesta, uestvujui na sastancima gde se iznosila vest o Hristovoj pravdi. Smatram privilegijom to to mogu da stojim rame uz rame sa svojom braom
i da svoje svedoanstvo udruim sa porukom za ovo vreme.
(RH, 18. mart 1890)
49
1888-Preispitivanje
Ko su bili neki?
Zapazite konstataciju da su neki od nae vodee brae odbacili
Boji savet. Da li je mogue saznati pravu istinu u vezi sa izrazom
neki?
est godina kasnije Elen Vajt poistoveuje one koji su odbacili
vest sa kompletnom organizacijom. Ovi neki zapravo su predstavljali kritinu masu naih voa, najvei broj onih ljudi koji su imali uticaj:
Svetlost koja je trebalo da obasja ceo svet svojom slavom, odbaena
je i delovanjem nae sopstvene brae u velikoj meri je zadrana daleko
od sveta (Pismo 96, 1896; 1 SM 235; naglaeni deo citata je od autora
knjige). Bez izuzetka i kontinuirano, ona stavlja znak jednakosti izmeu nae sopstvene brae koja su odbacila svetlost i mnogih koji su
stali na njihovu stranu, dok one koji su prihvatili poruku svrstava u
malobrojne (vidi naredno poglavlje).
Parabola o 1888-oj baca svetlo na nau poziciju danas:
Jevreji su odbili da prime Hrista zato to nije doao u
skladu sa njihovim oekivanjima...
50
51
52
53
1888-Preispitivanje
54
Sasvim pogreno je, od strane nekih, sugerisano hiljadama naih lanova da je Crkva adventista sedmog dana
doivela neuspeh u prihvatanju ove velike i fundamentalne
hrianske nauke [vest iz 1888]. (R.R. Figer, predsednik GK,
u uvodu za Samo verom, str. vii, N.F. Pis, 1962)
Sekretar Zaostavtine Elen Vajt, ubeuje nas da je vest generalno
prihvaena:
Koncept po kojem je Generalna konferencija, a to znai
crkva kao telo, odbacila vest o pravdi kroz veru, potpuno je
neutemeljen... Izvetaji savremenika ne sadre nikakvu aluziju na odbacivanje od strane crkve. Ne postoji nigde i nikakva izjava Elen Vajt koja bi ukazivala da se tako neto desilo...
Istorijski izvetaji koji se odnose na aktivnosti u poljima posle konferencije 1888, podravaju ideju o prihvatanju i pozitivnim stavovima koji su bili gotovo sveopti... ini se da je
zasedanju Generalne konferencije u Mineapolisu posveena
nesrazmerno velika panja. (A.L. Vajt, Puste godine, str. 396,
1984)
Sledei objanjenja drugih knjievnika, jedan autor zapaa:
Znai li to da je crkva u celini, ili makar njeno vostvo,
odbacilo poruku iz 1888? Nikako! Neki su je odbacili... buna
(grlata) manjina... Novoizabrano vostvo je zduno, celim srcem, podralo novo naglaavanje. (Mardori Luis Lojd, Presporo silaenje, str. 19,20)
Ako bi ovi zvanini stavovi bili potvreni svedoanstvima Elen
Vajt i kada bi imali peat istorije, bili bismo u moralnoj obavezi da im
verujemo. Ali upravo tu nastaje problem, jer bogomnadahnuta slukinja u nekoliko navrata uporeuje opoziciju vostva crkve prema vesti
55
1888-Preispitivanje
56
57
1888-Preispitivanje
Zapazite kako jedan od autora nesvesno ispunjava Hristovo proroanstvo koje se odnosi na vostvo crkve u Laodikiji. On koristi
upravo one rei koje je Isus stavio na usne anelu crkve (Otkrivenje
3,14.17), koji pretenduje na to da je da je bogat i da se obogatio. Ovo
se obistinjuje u iluziji o prihvaenoj poruci.
58
59
1888-Preispitivanje
60
prema ovoj vesti, sami sebe liili onoga zata su, u stvari, znali
da na to treba rei Amin... Njihova uobrazilja im je, meutim, sve to predstavila u jednom sasvim drugaijem svetlu.
(Pismo C.E. Holmsu, 12. maj 1921)
U istom pismu Dons dodaje da su opoziciju inili svi koji su bili
pod uticajem Generalne konferencije.
Dons je, takoe, jednom prilikom spomenuo da su neki prihvatili vest jo od konferencije u Mineapolisu, neki su je odbacili, a
opet neki ostali u sredini (neutralni). (Bilten GK 1893, p. 185). Oni
koji podravaju teoriju prihvatanja, iz ovoga su izveli znaenje da se
skup podelio u tri jednaka dela. Kako se pretpostavlja da su se mnogi
meu protivnicima, kao i oni neutralni, na kraju ipak pokajali, sledi
pretpostavljeni rezultat, a to je da je velika veina stala uz ovu vest.
Donsova izjava iz 1921. nastavlja se u sasvim drugaijoj perspektivi:
Drugi su bili na strani poruke, ali kada se duh progonstva razvio, umesto da plemenito i u strahu Bojem vrsto
stoje (u svom uverenju prim. prev), izjavljujui uprkos napadima: To je istina od Boga i ja je verujem svom svojom
duom, oni su poeli da uzmiu i da trae izvinjenje pred
onima koji su stajali na elu tih napada. (Isto)
Takvo oportunistiko ponaanje moe biti sve samo ne prihvatanje vesti o pravdi Hristovoj! Oni koji zaista slede Hrista spremni su da
umru za Njegovu istinu.
Dons je zabeleio svoje miljenje u pogledu probuenja koja su
se irila crkvom po celom svetu, a koja su, navodno, usledila posle
konferencije 1888.
Jedan deo pisma iz 1921. citiran je u knjizi koja zastupa poziciju
prihvatanja vesti i nosi zvanino odobrenje crkve:
Kada je dolo vreme za okupljanja (posle 1888), nas troje
(Elen Vajt, Vagoner i Dons), poseivali smo sastanke izno-
61
1888-Preispitivanje
62
63
1888-Preispitivanje
spreio da prime onu efikasnost koju su mogli imati u objavljivanju istine svetu... Svetlost koja treba da obasja zemlju svojom slavom, odbaena je i delovanjem nae sopstvene brae,
u velikoj meri zadrana daleko od sveta. (1 SM 234,235)
Da je velika veina vodee brae primila vest celim srcem, nekoliko uvreenih ni u kom sluaju ne bi moglo imati takav presudan uticaj. Treba biti krajnje naivan, pa poverovati kako je mi pregazio slona.
Elen Vajt dalje pie o svom vienju stvari, poto je vei broj oevidaca (pastora koji su bili prisutni na konferenciji) dalo svoje izvetaje:
Ko je od onih koji su odigrali svoju ulogu u Mineapolisu
doao pod svetlost, kako bi primio bogatstvo iz riznice istine
koju je Gospod poslao sa neba? Ko je drao korak sa Voom,
Isusom Hristom? Ko je u potpunosti okajao i priznao svoju
nerazumnu revnost, slepou, zavist, zle pretpostavke i suprotstavljanje istini? Niko... (Pismo, 5. oktobar 1892)
Sedam, osam godina posle Mineapolisa, ona se osea prinuenom
da objavi svedoanstvo o nekima u Batl Kriku, koji su gajili (odravali) duh pobune u Mineapolisu i koji su identifikovani kao mnogi:
Oni su zapoeli taj sotonski posao u Mineapolisu... Ovi
ljudi su zadrali odgovorne poloaje, oblikujui delo prema
sebi samima (dajui mu svoj lini peat), koliko god im je to
bilo mogue. (TM 80, 30. maj 1896)
64
predstavu o situaciji... ostavljajui ceo problem obavijen velom misterije. (Hristos naa Pravda, str. 43)
to manje misterija, to bolje, imajui u vidu ovo poodmaklo vreme
ispunjeno opasnostima. Sledei citati, maksimalno redukovani, ali nepromenjenog kontekstualnog smisla, preuzeti su iz Svedoanstva za propovednike, pisani 1895. Oni predstavljaju rezime sagledavanja prolosti:
Mnogi je tretiraju (vest) sa omalovaavanjem.
Vi ste okrenuli Bogu lea, a ne lice.
Svetlost koja treba da obasja celu zemlju svojom slavom,
omalovaena je.
Pazite, jer se sa porugom odnosite prema ispoljavanjima
Svetog Duha!
Ne znam zato, ali neki su ve otili predaleko da bi se
vratili i pokajali.
Ove velike i uzviene istine su omalovaene i osporene.
Ti ljudi... su krenuli putem bezakonika i seli na stolicu
potsmevaa.
Mnogi su zali na tajne i mrane puteve sa kojih se vie
nee vratiti.
Oni su kuali Boga, odbacili su svetlost.
Radije su izabrali tamu nego svetlost i uprljali su svoju
duu.
Ne samo da su odbili da prime vest, ve su mrzeli svetlost.
Ovi ljudi uestvuju u unitavanju dua. Oni su se postavili izmeu nebeske svetlosti i naroda. Oni su stavili pod noge
Boju Re i deluju nasuprot Svetom Duhu.
Protivili su se svetlosti godinama i gajili su duh protivljenja.
Dokle ete omalovaavati i mrzeti vesnike pravde Boje?
Oni su optuili (vesnike), nazvavi ih fanaticima, ekstremistima i ekscentricima.
65
1888-Preispitivanje
66
Pokazano mi je da naa braa pastori iz svih konferencija, zanemaruju prouavanje Pisma kako bi pronali istinu...
Vera i ljubav, kako ove vrline nedostaju u naim crkvama!...
Biblijska religija se veoma retko moe sresti, ponajmanje
meu naim pastorima... Propovedniki standardi veoma su
sputeni...
Hladnoa, nezainteresovanost, nedostatak nene saoseajnosti proima izraelski tabor. Ako se ovom zlu dopusti
da se ukoreni, kao to je to bivalo ovih godina, nae crkve
dospee u bedno stanje. (Sved. za propovednike 142-156; 20.
avgust 1890)
U 1892-oj, ne bi se moglo rei da je dolo do nekakvog probuenja:
Atmosfera u crkvi je tako ledena, duh u njoj je takve
prirode, da lanovi jednostavno ne mogu podneti nikakav
primer prvobitne, nebeske pobonosti. Toplina njihove prve
ljubavi je nestala i ako ne budu osveeni krtenjem Svetog
Duha, svenjak e biti uklonjen sa svojeg mesta. (Sved. za
prop. str. 167, 168; 15. juli 1892)
Isto je bilo i 1893:
O, koliko malo njih poznaje dan svojeg pohoenja!...
Ubeeni smo da usred naroda Bojeg postoji zaslepljenost
uma i okamenjenost srca, iako nam je Bog otkrio svoju neizrecivu milost i saaljenje...
Danas ima malo onih koji slue Bogu celim svojim srcem.
Najvei broj onih koji ine nae skuptine su mrtvi u gresima
i bezakonju... Najslae melodije koje od Gospoda dolaze preko ljudskih usana opravdanje verom i pravda Hristova ne
proizvode u njima nikakvu reakciju, nikakav odgovor ljubavi
i potovanja... Oni zatvaraju (okamenjuju bukv. prev) svoja
srca pred Boanskim Trgovcem. (RH, 4. april 1893)
67
1888-Preispitivanje
68
69
1888-Preispitivanje
70
Pritisak opozicije
Elen Vajt je brzo uoila problem sa vostvom u Mineapolisu. Ona
je usrdno apelovala na delegate da se ne ugledaju na starije, na one sa
iskustvom, kako bi zauzeli stav u odnosu na svetlost. Ona je ak rekla da e oni (stariji zvaninici) pokuati da spree prodiranje svetlosti
meu narod:
Preklinjem vas da u Boga polaete svoje pouzdanje; nemojte zavisiti ni od jednog oveka i ne inite idolom ni jednog oveka. Ne dozvolite da ih vaa ljubav stavi u poloaj za
koju nisu kvalifikovani...
Vi imate potrebu za veom svetlou, za jasnijim razumevanjem istina koje nosite narodu. Ako vi sami ne vidite
svetlost, zatvoriete vrata, spreiete da svetlost doe do naroda. Nemojte dopustiti da se za ovaj, tako privilegovan narod, mora rei: Ne ulazite, niti date da ulaze koji bi hteli.
Sve ove pouke date su na korist onima koji ive na svretku
vremena...
Na ovom sastanku... protivljenje umesto istraivanja,
predstavlja okosnicu dnevnog reda...
Nikome se ne sme dozvoliti da blokira put kojim svetlost
treba da doe do naroda. Ako se to jednom pokua, Sveti
Duh e se povui. (Ms. 9, 1888, Olson 297, 301)
Na sastanak se blii kraju, a jo nije uinjeno nijedno
priznanje, nijedan jedini pokuaj da se dopusti dolazak Bojem Duhu. Zapitala sam se, kakva je svrha ovog naeg sastanka i sa kojim ciljem su se sakupila naa braa na ovom mestu,
ako je rezultat samo to to odgone Duha Bojeg od naroda?
(Ms. 9, 1888, Olson 290, 291)
71
1888-Preispitivanje
72
73
1888-Preispitivanje
74
njem koje je donela potonja istorija i koju je Elen Vajt opisala u periodu od 1891-1897. Svi izvori vode u istom smeru: svedoanstvo Boje
slukinje, Donsovo svedoanstvo, dosijei iz zvanine arhive, kao i glas
jednovekovne istorije i oigledan razvoj situacije, emu smo svedoci i
mi, danas.
75
1888-Preispitivanje
to dokazuje nainom na koji se danas odnosi prema Njegovoj vesti i Njegovim vesnicima....
Oni koji danas ive nisu odgovorni za dela onih koji su
razapeli Sina Bojeg; ali, ako i pored svetlosti koja se izlivala
na Boji narod tokom duge istorije, izaberemo isti pogrean
put, ako gajimo isti duh i odbijamo da primimo ukore i opomene, onda naa krivica postaje mnogo vea nego njihova.
(Isto, 11. april 1893)
Sedam dana kasnije, ona dodaje:
Oni koji su ispunjeni neverovanjem, sa lakoom zapaaju svaku pojedinost na kojoj bi se nala i najmanja senka
nejasnoe. Oni gube iz vida sve one dokaze koje im je Bog
ve dao... otkrivajui dragocene bisere istine iz neiscrpnog
rudnika Svoje Rei. Takvi, pod mikroskopom svoje mate,
dre sitnu esticu koja im se ini neprihvatljivom, sve dok ta
estica ne postane velika kao planeta koja zaklanja dragocenu
nebesku svetlost od njihovog pogleda.... Zato ste tako puno
zaokupljeni zamerkama koje po vaem miljenju zasluuju
vesnici (A.T. Dons i E.D. Vagoner), a pri tom ostavljate po
strani sve dokaze koje vam je Bog dao kako bi doveo va um u
pravu ravnoteu kada je u pitanju istina? (Isto, 18. april 1893)
Naa mata se napree da sagleda sve one blagoslove koji bi poinuli na Adventistikoj crkvi da je ova dragocena poruka bila prihvaena celim srcem.
Ako bi milou Hristovom Njegov narod postao ono to
je predstavljeno novim mehovima, On bi ih ispunio svojim
novim vinom. Bog e otkriti dodatnu svetlost, a stare istine
e oiveti novom snagom i bie smetene u jedan novi okvir
istine; i gde god budu ili, vesnici e trijumfovati. (RH Extra,
23. decembar 1890)
76
77
1888-Preispitivanje
78
1888-Preispitivanje
situaciji. To nije tano. Ova pogrena ideja, meutim, ima uspeha kao
reakcija na oholost i sujetu koja negira pravu istinu o naoj istoriji, iz
generacije u generaciju. Izrael nikada nee postati Vavilon, iako su bili i
mogu biti periodi vavilonskog ropstva u kojem se nalazio Boji narod.
Gospod e ga dovesti u okvire njegovih granica, poto primi ukor i
pokaje se.
Pokuavajui da osporimo kritiare koji destruktivno kritikuju
crkvu, ne treba da upadamo u drugu krajnost, negirajui istinu. Ukaimo ast onima koji je zasluuju. To e zahtevati veliku poniznost s nae
strane, dok sagledavamo sebe same u svetlu nae prolosti:
Velika poniznost srca pred Bogom odlikovae one koji
ostanu verni do kraja. (Ms. 15, 1888)
Ako se crkva, koja je sada proeta svojim sopstvenim otpadom, ne pokaje i ne obrati, jee plodove svojih sopstvenih
dela dok se ne zgadi na sebe samu. (8. Svedoanstva, str. 250)
Ovo iskustvo ne dokazuje da e Bog odbaciti svoju crkvu. Bacivi
se na zemlju u Getsimaniji i poelevi da umre, Petar je kasnije postao
potpuno obraen ovek (Matej 26,75; enja vekova str. 713. orig). Isto
tako, kada se ispune gore citirane rei, crkva ostatka e se obratiti. Tada
Pedesetnica vie nee biti daleko, kao to nije bila ni za Petra kada je
uspeo da upozna sebe i otkrije veliinu oprotaja koju mu je podario
njegov Gospod.
Ispravno razumevanje iskustva 1888, uvod je u jednu istinsku
spoznaju sebe samog: U jednom trenutku ona e videti sebe u pravoj
svetlosti, sa svom nesreom koja je proizala iz nje. (Bilten GK 1893,
str. 184)
Na sednici odranoj 1893, Dons se, takoe, osvrnuo na to, tako
dugo oekivano u jednom trenutku:
Dogaae se neto to e predstavljati jo i vee iznenaenje nego ono to je bilo u Mineapolisu... Ali, ako nismo
iskorenili taj duh iz svojih srca, odnosiemo se prema tim
80
81
1888-Preispitivanje
82
83
1888-Preispitivanje
Godinu dana kasnije, iz nepoznatog razloga, Den Dons je okamenio svoje srce u opoziciji protiv vesnika iz 1888, iako je u ovom
periodu Elen Vajt bila ta koja je podravala njihov rad i to sve oiglednije. Upravo ovde vidimo na delu jedan tajanstveni kvasac koji deluje u ljudskom duhu. Kao administrativni slubenik, on pie odboru
Konferencije Misuri, inae oblasti u kojoj je roen. Ima potrebu da i
drugima saopti svoje pogrene stavove i ba tu treba traiti klju uticaja
koji je delovao iza kulisa, tajno neprijateljstvo o kojem je govorio A.T.
Dons:
Mislim da e institut za istraivanje u Misuriju biti sjajna
stvar, ali takoe mislim da e njegovo organizovanje u miru
biti primerenije nego da napravite veliku paradu i da se naete sa Donsom i Vagonerom na vratu. Ako hoete iskreno, nemam previe poverenja u to kako oni iznose pojedine
teme. Oni poseu za svaim samo da bi bili ubedljivi i nikako
ne doputaju da njihovi stavovi budu kritikovani... U sutini,
oni ne iznose nita drugo sem onih tema oko kojih postoje
podeljena miljenja meu naom vodeom braom. Ne verujem da biste eleli da takav duh unesete u Konferenciju Misuri. (Pismo N.V. Aliju, 23. januar 1890)1
Vesnici iz 1888 verovatno nikada nisu saznali zato njihov rad nije
prihvaen u Misuriju.
Informativno pismo koje je Den Dons uputio G.I. Batleru (predsedniku GK) u pogledu situacije u Batl Kriku, ponovo otkriva delovanje iste te tajne mrnje. On hrabri Batlera u suprotstavljanju vesti iz
1888:
Drago mi je da i Vi posmatrate stvari u istom svetlu i
ne date se obeshrabriti pod pritiskom tereta koji je poloen
na Vas... esto sam razmiljao o onom to ste mi rekli prole
1 Pisma Dena T. Donsa nalaze se u arhivama i statistikama GK, Record Group 25 i
koriena su sa dozvolom.
84
85
1888-Preispitivanje
da ja ne mogu da predajem neto tako i posle kraeg analiziranja situacije, reio sam da dam ostavku na mesto uitelja
subotne kole...2
Bio sam do te mere zabrinut i iritiran zbog svega, da me
je to umorilo vie nego sav prethodni posao od pola godine.
(Pismo, 13. februar 1890)
Kakav spektakl sekretar Generalne konferencije zabrinut i iritiran onim to je u stvari bilo voeno Svetim Duhom u delo koje je
oznaeno kao poetak poznog dada!
86
istina saterala u ugao Dena T. Donsa, Uriju Smita i ostale. Den Dons
je iskren kada se ispoveda svojim prijateljima u vezi neprijatne situacije
u kojoj su se nali:
Ova stvar je stavila neke od nas u poloaj zbunjenosti
i stida. Nae delo pogreno je shvaeno i uskraena nam je
svaka podrka. Niko nije mogao da diskutuje o onome to
su rekli dr Vagoner ili sestra Vajt. (Pismo Batleru, 27.3.1890)
Poniznost i iskrenost Dena Donsa bile bi ohrabrujue i gotovo
se granie sa naivnou, ali u svetlosti one istine koju nije razumeo
dobijaju znaenje antipatije koju je on usmerio protiv nebeskog dara
poznog dada i glasnog poklia. On je definitivno protiv ovog nebeskog blagoslova i prosto ne moe da se uzdri a da to svima ne saopti.
uvena propoved Elen Vajt odrana 16. marta 1890. u Batl Kriku
(Ms. 2, 1890), sadri ovu misao: Nije postojalo prihvatanje vesti i
jo sijaset osvrta na neverovanje i kontinuirano odbacivanje vesti od
strane onih iz Batl Krika, u periodu posle Mineapolisa. Den T. Dons
se ali, odmah potom, sledeeg dana, u svom pismu:
ini mi se da je njihova pozicija ispravna i da se isti princip moe primeniti i na druge teme, isto tako ispravno kao u
sluaju dva zaveta, ili zakona iz Galatima poslanice... Bio sam
takoe siguran da su neki planovi i ciljevi nametnuti od strane dr Vagonera i ostalih i da u pozadini ovih planova i ciljeva
postoje odreeni motivi; ali sada se ini da nisam imao pravo
u obe situacije. udno je da tako neto moe da se dogodi. Svi
elementi su, kako je izgledalo, ili na to da podupru dokaze u
prilog moje pozicije kao korektne; ali ispalo je da je sve to bila
greka. (Pismo J.D. Pegu, 17. mart 1890)
Piui Batleru deset dana kasnije, on ispoljava udljivu putanju
progresa, dokazujui da je jo uvek u magli. Njegov stav prema vesti i
dalje je nepromenjen. Za njega, kao i za Uriju Smita, ceo ovaj nespora-
87
1888-Preispitivanje
88
89
1888-Preispitivanje
90
91
1888-Preispitivanje
92
5. Osnovni problem:
Kako da procenimo poruku iz
1888.
Greka u uobraavanju da smo mi prihvatili poruku iz 1888.
proizlazi iz jo uvek dubokog nerazumevanja ta poruka u stvari predstavlja.
Zvanino miljenje, koje je opteprihvaeno i koje bi trebalo kao
takvo da bude zastupano, jeste da u ovoj poruci nema nita to je specifino adventistiko. Poruka je ocenjena kao uenje o opravdanju verom, dakle isto ono uenje koje protestanti ispovedaju stotine godina.
Odlomak koji sledi, uzet je iz pisanja jednog od naih cenjenih autora,
potpredsednika Generalne Konferencije, i predstavlja tipino, iroko
zastupljeno miljenje u pogledu poruke:
Neko moe da pita: ta je predstavljalo ovo uenje o
opravdanju kroz veru, tako kako je izloeno od strane g-e
Vajt i drugih i koje je postalo povod za veliko probuenje adventista u 1888. godini? To je bilo isto ono uenje koje su propovedali Luter, Vesli i mnogi drugi koji su sluili Bogu. (L.H.
Kristian, Rod duhovnih darova, str. 239)
Bilo bi to strano ponienje da priznamo da smo upravo mi odbacili isto ono uenje koje su propovedali Luter, Vesli i mnogi drugi
koji su sluili Bogu. Dakle, moramo rei da smo primili uenje u i
posle 1888.
Jedan drugi potovani pisac, u isto vreme dok priznaje da je vest
1888 bila vest treeg anela u sutini, kako to kae Elen Vajt (RH, 1.
april 1890), on unosi zabunu, insistirajui na tome da su mnogi evangelistiki (i drugi neadventistiki) prvaci objavljivali isti taj zajedniki
ton... jer su izvlaili svoju vest iz istog izvora. Bez izuzetka, sve ove
knjige objavljivane poslednjih godina i tako snano podravane, implicitno sadre stav da istina tree aneoske vesti nije nita vie nego
93
1888-Preispitivanje
94
Adventisti sedmog dana, nema nikakvu posebnu odliku. Takva pozicija uvruje njihovo miljenje, po kojem, kada se oduzmu one doktrine koje smo pozajmili od evangelika, ispada da je sutina adventizma
sedmog dana legalizam. Na taj nain, mi zaista ne bismo imali nikakvo
pravo da pozivamo ljude na sud i pokajanje.
Kako izgleda prava ocena vrednosti poruke 1888? Da li je ona
isto uenje koje su iznosili protestantski reformatori i evangelici XIX
veka, kako to tvrde nai autori? Ili je to jedno drugaije, jedinstveno,
razumevanje venog Jevanelja povezano sa specifino naom veu
o svetinji? Nai priznati autori sasvim ignoriu bitnu vezu ove vesti sa
predmetom svetinje.
Ova istina je sutinski vana za razumevanje identiteta naeg naroda.
Ako je vest 1888 bila samo ponavljanje istorijski poznate doktrine
protestanata o opravdanju verom, onda se nalazimo u ozbiljnom problemu:
1) Pretpostavimo da prihvatamo da Elen Vajt ima pravo kada u
vie navrata kae da je vest 1888 naila na otpor i protivljenje i da je
bila odbaena; sledi logian zakljuak da su voe crkve u tom sluaju odbacili isto uenje koje su propovedali Luter i Vesli u pogledu
opravdanja verom.
Drugim reima, ako kaemo da vest 1888 jeste isto uenje koje
su Luter, Vesli i drugi propovedali, to logiki podrazumeva da su nai
preci iz 1888. odbacili istorijsku poziciju protestanata. Jedno takvo odbacivanje bilo bi jednako katastrofalno, kao to je bilo u sluaju odbacivanja Katolike crkve kada je re o Luteru, tj. Anglikanske ako govorimo o Vesliju! To bi bilo isto to i duhovni pad, jednako straan kao
to je pad Vavilona.
Ali to nije mogue, jer bi crkva bila unitena na taj nain. Stoga su
nai autori prinueni da govore kako smo mi prihvatili poruku 1888 i
da je potom usledilo veliko probuenje.
2) Isto tako, ako se tvrdi da je vest iz 1888. bila isto uenje koje
su propovedali Luter, Vesli i mnogi drugi, Boje sluge od XVI do XIX
veka, to bi znailo da su oni u tom periodu iznosili treu aneosku
95
1888-Preispitivanje
96
97
1888-Preispitivanje
98
99
1888-Preispitivanje
100
Upravo su adventisti sedmog dana u opasnosti da zatvore oi pred istinom, takvom kakva je ona u Isusu, jer se ona ne
slae sa neim to su oni zacrtali kao istinu; to je, meutim,
ono to im Sveti Duh im otkriva kao neistinu. (30. maj 1896;
Sved. za prop. str. 69,70)
Postojao je jedan princip koji je uinio neophodnim otkrivenje
nove svetlosti 1888. Ovo je izloeno u jednoj od propovedi koju je
Elen Vajt izgovorila u Mineapolisu:
Gospodu trebaju ljudi koji... su oblikovani Svetim Duhom, koji sa sigurnou primaju sveu manu sa neba. Na
ovakve umove se izliva svetlost putem Boje rei...
Ono to Bog daje svojim slugama da govore u dananje
vreme, moda nije predstavljalo sadanju istinu pre dvadeset
godina, ali jeste poruka Boja za ovo vreme. (Ms. 8a, 1888;
Olson, str. 273,274)
U njenom umu je postojalo jasno razlikovanje izmeu vesti pravde kroz veru, onako kako je bila izloena 1888 i prethodne vesti koju
je Gospod poslao pre 1888. S jedne strane, tu nije trebalo da bude nikakve kontradikcije, a s druge, to je trebalo da dovede do progresivnog
razvoja: Mi elimo i prethodnu vest, ali i novu vest (RH, 18. mart
1890). Njene pozive ne treba shvatiti kao poziv na fanatizam, ili na
irenje ideja na neodgovoran nain.
U seriji lanaka objavljenih u Pregledu poetkom devedesetih,
Elen Vajt je diskutovala o istini oienja svetinje, povezanoj sa veu
1888 i pravdom kroz veru. Svaka od ovih istina kompletira onu drugu.
Postojala je oajnika potreba za jednim dubljim razumevanjem venog Jevanelja u kontekstu nesimbolinog Dana oienja:
Nalazimo se usred Dana pomirenja i zato bi trebalo da
radimo u skladu sa delom oienja koje Hristos vri u nebeskoj Svetinji... Sada treba izneti pred narod delo u kojem, pu-
101
1888-Preispitivanje
102
5. Istina treeg anela nije bila shvaena od strane naih pastora, jer nisu napredovali u razumevanju onako kako je trebalo za vreme
etrdesetetvorogodinjeg perioda, koliko je prolo od kada je Svetinja
poela da se isti do 1888. Umesto toga, rastua svetlost je drana daleko od naroda.
6. Braa iz onog vremena su razumela podrku koju je Elen Vajt
pruila Vagoneru i Donsu, kao preporuku jedne nove svetlosti koju
su oni doneli. Tu nije bilo rei o prvobitnom razumevanju ve utvrenih
doktrina. Zar da se usprotive jednostavnom ponavljanju onoga to je ve
bilo utvreno i razumevanju koje su ve jednom bili prihvatili? Da su braa Batler, Smit i ostali to shvatali kao ponavljanje onoga to im je ve bilo
dobro poznato i to su i sami nekada prihvatali, zar ne bi bilo za oekivati
da vrsto podre tu vest, umesto da joj se usprotive, kako su to uinili?
7. Dakle, ono to su braa odbacila, bio je poziv na najodlunije
promene. Oni nisu odbili da se okrenu (i pogledaju stare i dobre puteve kojim su nekada ili), ve su odbili da idu napred. To u stvari znai
da su reili da ostanu na mestu, to je veoma teka pozicija za vojsku
koja bi morala da bude u neprekidnom maru.
103
1888-Preispitivanje
104
1888-Preispitivanje
106
1888-Preispitivanje
108
109
1888-Preispitivanje
predrasude, dok bi predstavljanje istine kao neeg to je nedavno izumljeno samo rodilo protivljenje.
Sve to, meutim, ne negira injenicu da je vest iz 1888. bila jedno vee i naprednije otkrivenje za crkvu. Dok je ubeenje sestre Vajt,
da je ova vest ispunjenje proroanstva iz Otkrivenja 18, sve vie i vie
jaalo, ona je u isto vreme uoavala kako se ova poruka usklauje sa
jedinstvenim konceptom ienja nebeske Svetinje. U tome je bila genijalnost poruke.
Upravo to je ono to braa iz protestantskog sveta nisu nikada
dokuili. Da li je injenica da im upravo mi nismo razjasnili ovaj problem, razlog njihovog nerazumevanja?
okantno je za sve pravoverne Jevreje koji se mole za dolazak Mesije da saznaju kako je On odavno doao, ali je odbaen od strane njihovih predaka. Nita manji ok nije kada adventisti sedmog dana koji
se mole za izliv poznog dada, saznaju da je taj blagoslov doao pre
jednog veka, ali je odbaen od strane naih predaka.
110
111
1888-Preispitivanje
112
Izjavila sam da put kojim se krenulo u Mineapolisu, zapravo predstavlja okrutnost ispoljenu prema Duhu Bojem.
(Ms. 30, 1890)
(Braa koja su se suprotstavljala) bili su na tom sastanku
(u Mineapolisu) pokrenuti jednim drugaijim duhom i nisu
znali da je Bog poslao ove mladie da im donesu specijalnu
vest. Oni su ih doekali sa ironijom i omalovaavanjem, ne
uzimajui na um da posmatraju nebeska bia.... Znam da je
tom prilikom Duh Boji bio uvreen. (Pismo S24, 1892)
Greh... je na vratima mnogih... Sveti Duh je uvreen, a
svetlost je odbaena. (Sved. za prop. str. 393; 1896)
Neki1 su se odnosili prema Duhu kao prema nepozvanom i neeljenom gostu, odbijajui da prime bogate darove,
odbijajui da Ga prepoznaju, okrenuli su Mu lea osuujui
Ga za fanatizam. (Sved. za prop. str. 64; 1896)
Ideja po kojoj je Sveti Duh uvreen, znai vie od obine metafore
koja ima prolazni karakter. Ova tragedija se odraava na nas danas, isto
kao to se greka Jevreja iz prolosti reflektuje na dananju generaciju
ovog naroda.
Greh koji je poinila jedna osoba protiv druge, ostaje kao teret
na njenoj savesti ak i posle mnogo godina i na taj nain utie na njen
karakter i linost. Ovo se moe deavati u vremenu merenom decenijama, odnosno sve dotle dok obe osobe ive, ili dok ne nastupi pokajanje
i primi se oprotaj.
Na isti nain, koncepcija crkve kao tela, karakter i odlike nae
zajednice, naa pozicija pred Nebom, duh koji vlada u skuptinama
sve je to proeto negativnim uticajem ovog ivotno vanog dogaaja u naoj istoriji. Efekti naeg naslea su neizbeni. Jeremija kae da
je greh... Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta
urezan... na ploi srca njihova (17,1). To se prenosi sa generacije na
1 Nikada Elen Vajt nije rekla da su neki koji su se protivili bili malobrojni, niti je
rekla da su oni koji su primili vest bili mnogobrojni. Bez poznatog izuzetka, itamo
da su oni koji su odbijali poruku bili mnogi, a oni koji su istu prihvatili, bili malobrojni.
113
1888-Preispitivanje
generaciju (2,5.9; 3,24.25; 14,20). Sve dok pokajanje ne nastupi, osueni smo da ponavljamo greh naih predaka. Otuenje Svetog Duha
direktna je posledica ove zakonitosti.
Sveti Duh je Linost a ne nekakav uticaj ili neto bezlino. Ovaj
prodorni koncept linosti Boje u manifestaciji Svetog Duha, proima
jevrejske spise. Proroci su konstantno predstavljali Boga kao Onog koji
je ljubak, razoaran, oaloen2, itd. To je jedinstvena ideja, jer ni jedna
paganska religija nije sadrala takvu predstavu boanske linosti koja
bi bila ljubomorna.
Ova istina proima i celokupan Novi Zavet, a takoe je na impresivan nain istaknuta u spisima Elen Vajt i njenim Svedoanstvima.
Ipak, ova ideja nedostaje u katolikom uenju i doktrini protestantskih pravaca. Potpuno razumevanje ove teme, dobie svoje jedinstveno
znaenje za one koji e doekati Gospoda prilikom Njegovog drugog
dolaska, jer upravo oni, kao telo (zajednica), predstavljaju nevestu koja
se konano pripravila za bliski odnos koji podrazumeva brana zajednica (Otkr. 19,7-9). Panteistika jeres, pod nazivom alfa, iz 1900.
godine, napala je ovaj koncept Svetog Duha kao Linosti; omega (poslednje slovo grkog alfabeta koje ukazuje na poslednju fazu u razvoju
ove opasne jeresi prim. prev) e sasvim sigurno obnoviti ovu zabludu.
Oaloen i uvreen On ima pravo na zadovoljenje pravde (osvetu bukv. prev). Ali kako bi On to mogao da trai i da ostane dosledan
svom karakteru, punom ljubavi? Njegovu osvetu tee je podneti nego
bilo ta drugo, jer je i ona uvek bila i bie glas ljubavi koji progovara:
Doi e i druge poruke; a oni koji su odbacili vest od
Boga ue istine koje e ih jo vie iznenaditi... Ranjeno i
uvreeno Boanstvo e progovoriti, objavljujui grehe koji su
bili skrivani. I kao to su svetenici i voe, puni nezadovoljstva i straha potraili utoite beei iz predvorja dok je Hristos istio svoj hram, isto tako e biti u delu ovih poslednjih
dana. (Specijalna svedoanstva, Serija A, br. 7, str. 54,55)
2 Vidi, na primer, 1. Samuilovu 8,7; 12,6-12; Isaija 50,5-17; 61,10; 63,9-14; Jeremija
31,1-9; Jezekilj 16; Osija.
114
115
1888-Preispitivanje
veru i istinu, kako bi na narod uzdigla na jedan vii standard.... elimo da vidimo one koji su pred svetom bili nebeski opunomoenici. (RH, 18. mart 1890)
Ali, ak i u modernoj epohi, jedan ugledni istoriar nae crkve
pokazuje omalovaavanje prema vesniku, ako ne i prema samoj vesti:
Kada pogledamo unazad na taj sukob, zapaamo da
ono to je proizvelo konflikt jeste mrnja, podstaknuta pre
odlikama odreenih linosti, nego doktrinarnim razlikama.
Batlerova, Smitova, Morisonova partija, verovala je u teoriju
opravdanja verom... Vagonerova i Donsova strana verovala
je da dobra dela imaju znaaj; ali... ovi drugi su se skoncentrisali iskljuivo na veru kao uslov spasenja. Um koji smireno
prosuuje, moe da nae sklad izmeu ova dva stanovita, ali
ni jedna od strana nije bila voljna da smireno analizira ono to
govori druga strana. (Spelding, Zapovednici vojske, str. 559)
Jedno dublje i temeljitije razmatranje otkrilo bi da su se vesnici
iz 1888 skoncentrisali skoro iskljuivo na veru koja radi kroz ljubav, tano tako kako je propovedao i Pavle (Galatima 5,6). Ova vest
sa boanskim autoritetom, nije bila nekakva kompromisna meavina
izmeu legalizma i Jevanelja. Oni su sa silom objavili pravdu koja
dolazi jedino od vere; to je vera Novog Zaveta, koja pokazuje svoju
unutranju snagu, donosei rod u poslunosti prema svim Bojim Zapovestima (Sved. za prop. str. 92).
Zar su ovi vesnici, nazvani predstavnicima naeg Gospoda, proizveli mrnju koja je zatim dovela dotle da nebo mora da okrene lice
od sramotnih scena koje su se deavale? Zar je Bog poverio boansko
punomoje vesnicima koji nisu bili u stanju da smireno prosuuju? Elen Vajt sasvim sigurno ne bi prepoznala nikakvu dragocenu
svetlost u nesvetim pokliima (u lanoj glasnoj vici), niti u iracionalnim ekstremistikim uenjima, a sve to na autor pripisuje ovoj
dvojici vesnika. (Spelding, Zapovednici vojske, str. 563,601)
116
Iza kulisa sramne scene iz Mineapolisa i senki konfuzije prouzrokovane naim dananjim neverovanjem, stoji Linost koja je bila Stena
sablazni i Kamen spoticanja na ovom fatalnom skupu. Suoeni smo sa
stvarnou:
Ljudi koji su se deklarisali kao poboni, omalovaili su
Hrista olienog u Njegovim vesnicima. Oni, kao i Jevreji,
odbacuju Boju vest. To nije bio Hristos kojeg su oekivali
Jevreji. Isto tako i danas, vesnici koje Bog alje, nisu ono to
ljudi oekuju. (Osnove hrianskog vaspitanja, str. 472; 1897)
Hristos je zapazio sve te otre, nadmene, zajedljive razgovore koji su bili usmereni protiv Njegovih slugu, a to znai
protiv Njega samog. (RH, 27. maj 1890)
Pravi Hristos je oduvek bio pogreno shvatan (neshvaen). Koliko
god puta da je pokuavao, toliko puta je bivao odbaen. Moderni Izrael
bi morao da prevazie greke koje je inio Izrael u prolosti. To e se
sigurno dogoditi, jer ivimo u vremenu oienja nebeske Svetinje. To
je specijalno delo poslednjeg vremena, delo pobede u svemu onom to
nije ostvareno u prolosti.
Telo i krv nikako nam ne mogu otkriti pravi znaaj i smisao izdanka iz suhe zemlje koji stoji pred naim oima. Ono to se desilo
1888, ui nas da bi Jevreji trebalo da nam naprave mesta u istoriji kako
bi i mi klekli na svoja kolena pored njih, u pokajanju:
Mnogi kau: Da sam iveo u Hristovim danima, ne bih
izvrtao Njegove rei i ne bih pogreno tumaio Njegove savete. Nikada Ga ne bih odbacio, niti razapeo, onako kako su to
uinili Jevreji. Meutim, sve to dokazujete nainom na koji
se danas ophodite prema Njegovoj vesti i Njegovim vesnicima. (RH, 11. april 1893)
Problem 1888 nije u tome koliko se procentualno u propovedanju akcentuje ova doktrina u odnosu na druge specijalne doktrine.
117
1888-Preispitivanje
Pravi problem se sastoji u pitanju: Kako veruje kada je Hristos u pitanju? Nema nikakvog smisla kada danas govorimo o uspostavljanju
jednog ispravnog odnosa prema Hristu, ako se nismo suoili sa realnou onoga to se desilo 1888.
Kako bismo izbegli da priznamo svoju potrebu za pokajanjem,
proizveli smo mnoge doktorske teze koje se bave time koliko mesta
u propovedima je bilo posveeno temi opravdanja verom u odnosu na
druga specifina uenja crkve. Pravljeni su grafikoni da bi se prikazalo
koliko puta su rei: pravda, opravdanje, vera, spasenje, Spasitelj i zakon, bili pomenuti u subotno-kolskim lekcijama i sve to kao
dokaz da adventisti sedmog dana nisu zanemarili da naglase spasenje
kroz Hrista. Mogu li savremeni raunari da izmere nau vernost i da
dokau kao je istiniti i verni Svedok pogreio u svojoj proceni? Ako
bi cela stvar bila samo u golim reima, rimski katolicizam bi trebalo
priznati kao hristocentrino uenje najvieg stepena. Dok Sin Boji i
dalje pati, treba li da bacamo kocku u vidu brojnih i raznovrsnih anketa, da bismo saznali kome e pripasti Njegove haljine, to jest, doktrina, ili dogma opravdanja verom u odnosu na druge specifine dogme
crkve? Pravda kroz veru je neto beskrajno uzvienije od jednostavnog verbalnog ponavljanja.
Najvelianstvenija prilika za zavrnicu dela odbaena je 1888.
Omalovaena je mogunost pomirenja i intimnog zbliavanja srca sa
Hristom, nalik onome to nevesta moe da osea prema svom ljubljenom eniku. Sve je to zamenjeno ispraznim reima i hladnom doktrinom.
Jalovo besednitvo koje deli dlaku na etvoro, u pokuaju da definie ta je to pripisana, a ta dodeljena pravda, ta je opravdanje, a
ta otkupljenje i pomirenje, dovelo je do toga da pravda kroz veru za
mnoge postane neto ogavno. Isti ovaj problem dominirao je i u periodu posle 1888. Elen Vajt govori o naporima onih koji su se suprotstavili
poruci:
Mnogi ine greku kada pokuavaju da podrobno definiu najtananije razlike izmeu opravdanja i posveenja. Tako,
118
u odreivanju ova dva pojma, oni esto unose svoje sopstvene ideje i mudrovanje. Zato pokuava da bude jasniji od
Nadahnua u pogledu tako vitalnog pitanja kakvo je pravda kroz veru? Zato nastoji da tako potanko razradi svaku
osetljivu taku, kao da spasenje dua zavisi od toga da li e
shvatiti taj predmet ba tako kako si ga ti razumeo? (Dnevnik, 27. februar 1891)
Neka nam Gospod pomogne da shvatimo da u Mineapolisu nije
uvreena nekakva hladna doktrina koju su braa pogreno shvatila,
ve ivi Hristos koji je Ljubav! Pokazali smo nepoverenje prema dirljivim
pozivima koji su nas pozivali i privlaili k Njemu i obescenili smo Onoga koji je te pozive upuivao, nazivajui Njegovu ljubav fanatizmom.
Suze, potekle iz oiju onih koji su bili dirnuti udesno privlanom silom
krsta koji je uzdignut, kod drugih su izazvale revniteljski protest protiv
preteranog oduevljenja i fanatizma (Sved. za prop. str. 80,81).
Isus poznaje nau ljudsku prirodu, jer je On Sam uestvovao u
njoj. On je Linost. I On zna ta je to lino dostojanstvo i samopotovanje. Godine 1888, On nam se veoma pribliio. Niko od nas ni ne sanja
ta se moglo dogoditi u divnim danima koji bi usledili, da smo poli
sa Njim, hodei u slavnoj nebeskoj svetlosti. esto govorimo o 1844.
godini kao o Crvenom moru razoarenja. 1888. godine dogodilo se
Njegovo razoarenje, jer itamo koliko nas On ljubi. Mi nismo imali
potrebu za tom bliskom vezom ispunjenom ljubavlju. Zato se onda
udimo to nas On ne pouruje da Ga primimo?
U Mineapolisu nam je saopteno:
Nikome se ne sme dozvoliti da zatvara kanal kojim svetlost istine treba da doe do naroda. Kada se jednom to pokua, Boji Duh biva uguen... Dopustimo da ljubav Hristova upravlja naim srcima ovde, na ovom mestu... Kada Boji
Duh ue, ljubav e zauzeti mesto raskola, jer je Isus ljubav;
ako Njegov Duh bude prihvaen ovde, na sastanak e biti
kao izvor usred pustinje. (Ms. 15, 1888; Olson, str. 300,301)
119
1888-Preispitivanje
120
121
1888-Preispitivanje
mene koje vam je Bog dao preko mene sve je to uinilo moj
posao pedeset puta teim nego to bi bio sluaj u drugaijim
okolnostima... ini mi se da ste odbacili Boju re kao neto nedostojno vae panje... Moje iskustvo od Mineapolisa
naovamo nije bilo prijatno. Molila sam Gospoda da mi da
mudrost za svaki dan, da ne budem tako uznemirena i da
ne odem u grob sa srcem koje je slomljeno bolom, kao moj
suprug. (Pismo 1, 1890)
Ovo nisu rei jedne ene koja je deluje pod uticajem preteranog
emotivnog naboja. Ona je imala realne razloge za takva oseanja:
U etvrtak ujutro, na sastanku (u Otavi, Kanzas), prenela
sam nekoliko detalja sa sabora u Mineapolisu... Bog je svom
narodu dao hranu na vreme, ali oni su je odbili jer nije dola
ba onim putem kojim su oni to eleli. Braa Dons i Vagoner
izloili su narodu dragocenu svetlost, ali predrasude i neverovanje, ljubomora i zle sumnje, zatvorili su vrata njihovog
srca tako da nita u njega ne ue nita to je sa ovog izvora...
Isto tako je bilo prilikom izdajstva, suenja i raspea Isusovog; sve mi je to prolazilo ispred oiju taku po taku. Sotonski duh je preuzeo kontrolu i snano pokretao srca ljudi
da se otvore za sumnje i ogorenost, ljutnju i mrnju. Sve to je
preovlaivalo na ovom sastanku (u Mineapolisu).
Odvedena sam u domove gde su bila smetena naa
braa. Mnogo su diskutovali, oseanja su bila razdraena i
iznosila su se zapaanja koja su po njihovom miljenju bila
inteligentna i mudra. Sluge koje je Gospod poslao bili su karikirani, izrugani, predstavljeni na podsmeljiv nain. Komentari.... su onda preli na mene; delo koje mi je Bog dao da ga
radim, ocenjivano je na svaki nain samo ne pohvalno. Ime
Vilija Vajta pominjano je u lakomislenom tonu, ismejavano
i degradirano; takoe i imena brae Donsa i Vagonera. (Pismo 14, 1889)
122
123
1888-Preispitivanje
da vernik uvia kako je nemogue i dalje iveti samo za sebe (2. Kor.
5,14.15). Neumoljiva istina ukazuje na to da takva vrsta potpunog predanja Hristu, takav stepen intimnosti sa Njim, nije bio poeljan:
Jasno je da su svi mogli da uoe koga je Bog odredio za
svoje sluge. Meutim, postoje neki koji su omalovaili ljude i
vest koji su ovi nosili. Oni su ih ironino tretirali kao fanatike,
ekstremiste i ljude koji se lako uzbuuju. (Sved. za prop. str.
97; 1896)
Ovi ljudi (protivnici) zauzimali su odgovorne pozicije i
u velikoj meri oblikovali delo na svoj nain... Puni revnosti,
oni su dizali svoj glas protiv oduevljenja i fanatizma. Vera
...koju je Bog dao Svom narodu da po njoj ivi, proglaena
je fanatizmom. Ako,meutim, ima ita na svetu to treba da
nadahne ljude revnou, onda je to istina u Isusu Hristu...
Hristos je postao naa premudrost, naa pravda, posveenje
i otkupljenje.
...Ako postoji neto na ovom svetu to bi moglo da podstakne oduevljenje, onda je to krst na Golgoti. (Isto, str.
80,81; 1895)
Na taj nain smo dovedeni do podnoja krsta Hristovog. Upravo
tu je razmea adventizma gde se vera i neverovanje razdvajaju. Od svih
ljudi na svetu, jedan sluga Jevanelja je najvie izloen najsuptilnijem
iskuenju samozadovoljstva i maskirane egoistine ljubavi prema sebi
samom. Sve dok ne pronikne u duboki znaaj tog udesnog krsta i ne
prezre svoj lini i profesionalni ponos, on e i nesvesno biti na suprotnoj strani u odnosu na ljubav agape koja je otkrivena tamo, na krstu.
Don Bunjan u Poklonikovom putovanju, video je ispred samih kapija neba jedan put koji vodi u pakao.
Elen Vajt nije smatrala da su izlaganja Donsa i Vagonera ni ekstremistika, niti radikalna, ve je pokuala da ih razjasni brai koja su
imala takva pogrena ubeenja. Izjave kao to je ova koja sledi, iroko
su rasprostranjene i odravaju jedan dugogodinji mit:
124
125
1888-Preispitivanje
saradnju kod njihove brae. Da su ova dvojica mladia videla svu svetlost u njenom savrenstvu, ta bi ostalo njihovoj brai od zadovoljstva
koje sa sobom donosi jedno takvo, potpuno otkrivenje? Bog je u Svojoj
beskrajnoj milosti eleo da to zadovoljstvo priuti svima.
Braa su ismejala ak i tu privilegiju punu milosti, optuujui pionire kopae skrivene zlatne rude istine da su fanatici i ekstremisti. Tvrditi da su vesnici jo u Mineapolisu bili nestabilni i u opasnosti da budu zahvaeni svojim sopstvenim ekstremnim shvatanjima,
znai neopravdano oklevetati ak i Elen Vajt. Zar to ne bi bilo naivno
od sestre Vajt, da je ukazala poverenje vesnicima koji to ne zasluuju?4
Ona je rizikovala svoj ugled, podravajui njihovu vest neprekidno i sa oduevljenjem. Kako je Bog mogao da izabere tako nestabilne
vesnike? Zar im je On poverio jednu vest sa takvim potencijalom za
samounitenje? Je li opasno, onda, prihvatati ulogu Bojeg vesnika?
Sigurno da Bog u Svojoj milosti ne ini takve stvari koje bi izazvale
samounitenje Njegovih vesnika, dajui im ono to bi ih unitilo!
Obratimo, nakratko, panju na to kako su govornici na jednom
zasedanju GK, otvoreno progovorili o duhu protivljenja koje se pojavilo 1888, a koji je ukljuivao i potcenjivanje onoga to je radila Elen
Vajt, vrei svoju slubu:
ta su odbacila braa u Mineapolisu kada su zauzela svoj
straan poloaj? Odbacila su pozni dad glasni pokli treeg anela.
Brao, zar to nije neto do krajnosti zlo? Naravno, braa
nisu znala ta u stvari ine, ali Boji Duh je bio tamo prisutan
da im kae ta znai to to rade, zar ne? Ali, kada su odbacili
glasni pokli, nauku o pravednosti i kada im je Boji Duh
preko svog proroka rekao da odbacuju glasni pokli, ta se
tada dogodilo? Oni su onda ostavili po strani proroka kao i
sve drugo. (A.T. Dons, Bilten GK, 1893, str. 183)
4 Vidi Aneks A o diskusiji u vezi sa insinuacijama po kojima je Dons propovedao
jeres zvanu sveto telo (holy flesh), kao i pogreno uenje o perfekcionizmu, nekoliko
meseci posle konferencije 1888.
126
127
1888-Preispitivanje
128
sloili sa potezom koji je uinjen. Gospod, meutim, ita svaije srce. Vaa elja da nam vidite lea bila je tako velika da
je Bog dopustio da se to i dogodi. Oni koji su se umorili od
svedoanstava, oslobodili su se onih koji su nosili ta svedoanstva. Nae udaljavanje iz Batl Krika imalo je za posledicu
preputanje toka stvari ljudskim eljama i njihovim sopstvenim putevima, koje su oni smatrali uzvienim putevima Gospodnjim.
Rezultat je pred vama. Da ste stajali na pravoj poziciji,
takva odluka ne bi tada bila doneta. Gospod bi delovao u Australiji preko drugih sredstava, a snaan uticaj bi se odrao u
Batl Kriku, gde se nalazi srce dela.
Tu bismo radili rame uz rame, stvarajui zdravu atmosferu koja bi se osetila u svim naim konferencijama. Nije
Gospod sainio ovaj plan. Nisam primila ni jedan zraak svetlosti o naputanju Amerike. Kada mi je Gospod izloio ovaj
problem onako kakav je on u stvarnosti bio, nikome nisam
govorila o tome, jer sam znala da niko ne bi mogao da razume problem sa svim onim to on nosi sa sobom. Kada sam
otila, mnogi su sa olakanjem odahnuli, ali je Gospod bio
oaloen, jer je On eleo da mi stojimo na kormilu mainerije u Batl Kriku.
Zbog svega reenog Vam piem. Brat Olson nije imao
dobro zapaanje, hrabrost, snagu da ponese odgovornosti; i
tamo (u Batl Kriku) nije bilo nikoga ko bi bio spreman da
izvri delo koje je Gospod eleo da mi obavimo. Piem Vam,
brate Olson, kako bih vam saoptila da je Boja elja bila da
ostanemo zajedno, da Vas savetujemo i delujemo zajedniki...
Vi to niste razumeli; eleli ste da jedno veliko iskustvo i mono poznanje koje ne dolazi sa ljudskog izvora, budu uklonjeni
i tako ste pokazali da pogreno razumete i odbacujete puteve
Gospodnje... Ovaj savet nije smatran neophodnim.
injenica da su braa iz Batl Krika odluila da nas odstrane u to vreme, bila je rezultat ljudske, a ne Boje akcije....
129
1888-Preispitivanje
Gospod je eleo da budemo uz nae izdavake kue, da imamo pristup ovim ustanovama i da moemo meusobno da se
savetujemo... O, kako je to strano kada pokazuje licemerstvo i ravnodunost prema Gospodu, kada oholo omalovaava Njegov savet, jer ljudska mudrost izgleda nadmonija!
(Pismo O.A. Olsonu, 127, 1896)
Oni koji kau da je vest 1888 bila prihvaena od strane rukovodstva crkve, mogu tumaiti godine koje je Elen Vajt provela u Australiji
kao vid saradnje izmeu Generalne konferencije i Svetog Duha. Tano
je da je Elen Vajt slala kui ohrabrujua pisma. Meutim, uskraenost
severnoamerikog polja u pogledu njene line slube, u tom kritinom
periodu, rezultirala je u velikoj meri potpunim obustavljanjem vesti
glasnog poklia.
E.D. Vagoner je doiveo slino progonstvo u Englesku, gde je
poslan u prolee 1892. Postoje takoe dokazi da uzrok njegovog premetanja nije proisticao iz iste misionarske revnosti i motivacije. Elen
Vajt je u to vreme ve bila preseljena; drugi lan posebno formiranog
tria, trebao je takoe da ode. Beleimo sledee zapaanje iz doktorske
teze Gilberta M. Valentina o V.V. Preskotu:
U skladu sa onim to je ve reeno o V.C. Vajtu (sinu
sestre Vajt prim. prev), Elen Vajt koja je, kako izgleda jo
uvek pamtila nepravde poinjene u periodu posle 1888, izjavila je da joj je pokazano kako su neki meu naom braom
bili veoma zadovoljni to je Vagoner bio udaljen iz dela u Batl
Kriku, njegovim naimenovanjem za radnika u Engleskoj.
Njega je trebalo vratiti nazad da radi kao profesor u srcu
naeg dela. (Pismo V.C. Vajta A.G. Danielsu, 30. maj 1902;
V.V. Preskot: Adventistiki vaspita, tom 1, str. 289)
Godinu dana pre nego to je Elen Vajt otila u Australiju, ona
otvara svoju duu u pismu upuenom J.S. Vobernu, jednom mladom
pastoru. Ovde, poput Jeremije, ona pie gotovo u oajanju. Dat je jedan
130
1888-Preispitivanje
132
Imamo vie svetlosti nego nai prethodnici, pa stoga i veu odgovornost. Otuenje srca od Hrista koje je dovelo do odbacivanja vesti
iz 1888, danas se pojavljuje mnogo suptilnije (u prikrivenijoj formi),
prepredenije, dublje zakopano u podsvest, ali zato nita manje realno.
Samo prosvetljenje koje dolazi od Svetog Duha moe razotkriti taj tajni
greh. Treba da nastupi vreme kada e svakome od nas krst biti predstavljen i njegovo stvarno znaenje jasno shvaeno u umovima koji su
bili zarobljeni grehom. U svetlosti Golgote sa njenom tajanstvenom
rtvom, grenici e se nai osueni (enja vekova, str. 58). Zar to ne
bi bio blagoslov kada bi danas videli krst, pre nego to bude prekasno?
Sveti Duh ini da se iskreni vernik prepozna u linostima iz starih
vremena o kojima govori Biblija. On moe da uini da vidimo sebe i
u naim precima od pre jednog veka. Po roenju, mi nismo nita bolji
nego oni. Sveti Duh moe da izlei nae slepilo, usled kojeg vidimo ono
zlo koje je dovoljno veliko i vremenski udaljeno od nas, ali ne i ono koje
je tu, pred naim nosom. Boja re je imala pravo jo od samog poetka:
Bez prosvetljenja koje je od Svetog Duha, mi nismo sposobni da razlikujemo istinu od zablude i paemo pred lukavim iskuenjima i prevarama u koje Sotona uvlai sav svet.
Skoro smo na samom svretku borbe izmeu Princa svetlosti i princa tame; uskoro e prevare neprijatelja staviti na
probu nau veru i videe se kakva je ta vera ustvari bila. (RH
29. novembar 1892)
Zakljuak
Razumevanje injenice da su nai preci uvredili ivog Isusa Hrista
i Svetog Duha, nije samo po sebi loa vest. Otvoreno iznoenje na povrinu sve realnosti jednog duboko ukorenjenog protivljenja u odnosu
na svedoanstvo Isusa Hrista, moe biti pravi blagoslov. Jedini nain
da se pripravimo za budua iskuenja, jeste da pogledamo istini u oi.
Istina je pozitivna, optimistina i ohrabrujua.
Dobra vest je da je Nebo sve vreme bilo veoma voljno da nam
izlije punu meru Svetog Bojeg Duha i to vie nego to smo ikada i
133
1888-Preispitivanje
134
135
1888-Preispitivanje
136
137
1888-Preispitivanje
1) Gde je dokaz da je vest i svetlost iz 1888 rehabilitovana i prikazana naem narodu na jasan nain, u sili, i da li su u tome uestvovala
ova pokajana braa? Gde je dokaz da je opozicija nestala i da nije delovala u tajnosti?
2) Zato delo nije zavreno ubrzo posle pokajanja i priznanja?
Opozicija iz Mineapolisa je uguila glasni pokli; pravo pokajanje, po
istoj logici, obnovilo bi isti taj pokli.
3) Kako objasniti dosledno izvetavanje i brojne izjave Elen Vajt
iz 1901, da je vest u kontinuitetu klevetana i odbacivana od strane vostva?
Jedna takva tvrdnja, koja pokazuje da se prava, autentina reforma
kao posledica istinskog pokajanja nikada nije dogodila, upravo sledi:
Naroito sam zainteresovana za odluke i akcije koje e
se preduzeti na ovoj konferenciji (1901) u pogledu onoga to
je trebalo da bude uraeno godinama unazad, preciznije pre
deset godina, kada smo se okupili na konferenciji... Braa su
se sloila sa svetlou koja je bila data, ali... nije se postupilo
u skladu sa istom. Svetlost je naila na potvrdan odgovor, ali
nije uinjena nikakva promena u cilju stvaranja takvih okolnosti koje bi omoguile da se Boja sila otkrije u Njegovom
narodu. Godinu za godinom davana su ista priznanja... Za
mene je pravo udo da danas imamo takav prosperitet, a to je
sve zbog Boje milosti, a ne zahvaljujui naoj pravdi, ve da
Njegovo ime ne bude obeaeno u svetu. (Bilten GK 1901,
str. 23)
Njena stvarna ubeenja mogu se prepoznati u izjavi koju je dala
sedam dana kasnije, podravajui dugo oekivanu reorganizaciju i reformu: Mnogi koji, vie ili manje, nisu bili na liniji posle Mineapolisa,
bie vraeni na pravi kurs. (str. 205)
Jedna od najpotresnijih prorokih poruka sestre Vajt je ovo njeno
svedoanstvo: Ono to je moglo da bude (5. januar 1903; 8. Sved.,
str. 104-106). udesno pokajanje o kojem govore nai istoriari kao
139
1888-Preispitivanje
140
141
1888-Preispitivanje
142
gih. Svi oni te citiraju, a neprijatelj pravde to posmatra sa zadovoljstvom... Ako bi ponovo zadobio veru, kako misli da
ispravi sve te pogrene utiske i neverstvo koje si posejao u
umove mnogih? Ne trudi se toliko da radi ono delo koje i
Sotona ini. To isto delo uinjeno je u Mineapolisu. Sotona je
tada trijumfovao. (Pismo 59, 1890)
Kada je Elen Vajt pokuala da mu pomogne, on je odgovorio: Napisavi mi pismo u kojem optuuje Donsa da je unitio stubove nae
vere (Pismo 73, 1890; vidi fusnotu na kraju 4. poglavlja). Na kraju,
posle 1891. godine, on je uinio priznanje pred braom i zatraio oprotaj od Elen Vajt zbog pogrenog puta kojim je do tada iao; i to je bilo
dobro. On je bio estit ovek. Enciklopedija adventista sedmog dana
pominje njegovo prvobitno protivljenje novom naglasku koji je stavljen na opravdanje verom, ali isto tako, pripisuje njegovom kasnijem
priznanju greke snagu uticaja koji je obnovio potpunu harmoniju
(str. 1201). Meutim, nije bilo tako.
Brat Smit je i kasnije imao slina iskustva. Njegovo poverenje u
delo koje je vrila Elen Vajt, ponekad nije bilo ba vrsto. On je to nepoverenje javno ispoljavao. Njegova pisma su ohrabrila D.M. Kenrajta
da dovede u pitanje nadahnutost onoga to pie i govori Elen Vajt.2
ovek se moe spotai i na veoma mali kamen.
Da li je pokajanje brata Smita iz 1891. godine bilo istinsko u trajno? Moglo je biti tako; Gospod je tako eleo. Govorei upravnom odboru asopisa Pregled i Glasnik, Elen Vajt je rekla: Gospod e obrisati
grehe onih koji su se od ovog momenta pokajali u iskrenom pokajanju.
143
1888-Preispitivanje
Idem, Gospode, a da to u stvari, ne ini. Niko ne moe dovesti u pitanje iskrenost i istotu namera kada su u pitanju braa; mi samo konstatujemo stvarnost onoga to se zbivalo u nekim dubljim slojevima
njihove due neverovanje kojeg ni oni sami nisu bili svesni. Braa su
se saglasila sa svetlou koju je Bog dao, ali oni koji su bili vrsto vezani
za nae institucije, naroito vostvo Pregleda i Glasnika i Generalna
Konferencija, uneli su elemente neverovanja, tako da nisu postupali u
skladu sa datom svetlou. (Bilten GK 1901, str. 23)
Posle Smitovog priznanja, Elen Vajt ga je hrabrila da stvari posmatra u pravoj svetlosti. Ona je znala da on kao urednik Pregleda, ne daje
jasan ton trubi. Nakon vie od godinu dana od njegovog priznanja,
Elen Vajt mu pie pismo u tonu upozorenja i saveta, otvoreno izjavljujui da se on ponovo okree prema svojoj prvobitnoj poziciji:
Neki meu naom braom... su puni zavisti i zlih pretpostavki i uvek su spremni da pokau zato i u emu se ne
slau sa Donsom i Vagonerom. Isti duh koji se ispoljavao u
prolosti, i danas se projavljuje u svakoj situaciji; ali to nije
podstaknuto Svetim Duhom...
Ako (Dons i Vagoner) padnu pod teretom neprijateljskih iskuenja.... koliko mnogo njih... e biti dovedeno u fatalnu zabludu, jer nisu pod kontrolom Svetog Duha. (Pismo
S24, 1892)
Brat Smit je smatrao da ona ima pogrean sud o duhovnom stanju crkve. Kao i u nekim ranijim vremenima (1882), on je nastavio da
gaji preterano povoljno miljenje u pogledu sadanjeg stanja (5. Svedoanstva, 80). Ne moemo ga okriviti to nije prepoznao dar prorotva.
Ipak, njegov nerealni optimizam ga je promovisao u g-dina Laodikejca. Takoe, ni njegovi nevini itaoci nisu znali mnogo vie; mi, vie
od jednog veka nakon njih, znamo o tome vie, poto je takav istorijski
sled dogaaja potvren od strane Svetog Duha koji se tako dugo borio
sa njima i njihovim stavovima. U jednoj publikaciji od 14. marta 1892,
Smit je nastupio sa frenetinim optimizmom:
144
145
1888-Preispitivanje
priznanje o kojem govorimo, Elen Vajt je pisala: Pozicija koje ste u poetku
zauzeli u pogledu vesti i vesnika, predstavljala je zamku i prepreku za vas...
Taj gubitak jo uvek je gubitak, kada ste vi u pitanju. (Pismo 24, 1892)
U narednoj epizodi ga nalazimo kako pie lanak u kojem kae da
sadanja vest nije poetak poznog dada, ve da e isti poeti tek u budunosti. Njegovo miljenje se moe podvesti pod determinizam koji
on pripisuje jednom boanskom suverenu, a to je veoma nalik onome
to propoveda moderni kalvinistiki reformizam mi, naime, ne moemo ni ubrzati, niti pak usporiti Gospodnji dolazak:
Da li je primereno da Boji narod uloi svu svoju panju
na budue blagoslove i da zapostavi sve drugo, uinivi od
ovog predmeta svoj neposredni cilj, ije e ostvarenje traiti
na specijalan nain? Usredsrediti misao na ono to e tek biti
i potom razmiljati na ovaj nain: Sada crkva treba snano
da se zaloi i da uini to i to, treba da dosegne takav i takav
nivo; i zatim, zakljuiti da ona treba, zanemarujui sve druge
dunosti, da posredstvom specijalnih sredstava zadobije tu
silu i takve sposobnosti, sada, u ovom trenutku zar je to put
kojim e doi svi ti blagoslovi?...
Sve e se to ostvariti u vreme koje je Gospod odredio.
Bog e u najpogodnije vreme izliti na Svoj narod silu koja je
ovome potrebna... On e doneti glasni pokli vesti... Ostavite
budue blagoslove da On upravlja njima, onda i onako kako
je Njemu drago, jer je delo Njegovo. (RH, 14. maj 1892)
Brat Smit, naizgled, kao da nije imao na umu da je sada vreme
koje je Bog odredio i to otkako je sedmi aneo zatrubio 1844. godine:
Vremena ve nee biti (Otkr. 10,5). Samo sedam dana posle ovoga se
pojavio lanak sestre Vajt, koji je imao sasvim suprotan ton u odnosu
na konfuzno pisanje Urije Smita. S.N. Heskel je takoe odmah poslao
lanak kojim se suprotstavio urednikovoj ideji o miru i sigurnosti
(26. juli 1892). Zatim je i predsednik Olsen, koristei privilegiju svoje
funkcije, ukorio urednika na stranicama njegovog asopisa:
146
Odavno govorimo o glasnom pokliu vesti treeg anela... Pa dobro, je li dolo vreme da se taj moni glas uje?...
Naravno da jeste... Tako da ga ne ekate vie u budunosti;
uzmite na um da je on ovde i da to neto znai. (RH, 8. novembar 1892)
U to burno vreme, kada se pruila velika prilika za zavretak dela,
urednik Pregleda je nastavio sa svojim zastarelim propovedima i argumentima, ve poznatim potovaocima nedelje kojima su bili namenjeni, a koje su oni odbacili. Ima neto patetino u celoj toj situaciji.
Upravo u vreme poznoga dada, on svojim polemikim, ratobornim
stilom ponovo izaziva gnev zajedljivih i nepromiljenih protivnika istine o suboti, predmeta koji je bio primeren trideset godina pre toga.
Moemo uti anele kako mu govore: Gospodine Laodikijac, probudi
se, molimo te!
Ukazujui na ispoljeno slepilo kada je trebalo prepoznati delo
Boje, Elen Vajt pie:
Preesto je onaj koji predvodi oklevao, kao da je hteo
rei: Ne preterujmo sa urbom. Mogla bi biti greka. Treba
da budemo oprezni i da ne diemo lanu uzbunu. Upravo
to oklevanje i ta nesigurnost s njegove strane viu: Mir je
i nema se ta bojati. Ne uznemiravajte se, ne uzbunjujte se!
Oko ovog religijskog amandmana se die vea praina nego
to je to potrebno. Bura e se stiati. Na taj nain, on (onaj
koji je na odgovornoj poziciji) potpuno negira vest koja je od
Boga dola; a upozorenje koje je trebalo da probudi crkve,
nije ispunilo svoj cilj. Straareva truba ne daje jasan zvuk i
ljudi se ne spremaju za borbu. (5. Sved., str. 715,716)
Ovakva urednika politika i ovakav nain razmiljanja nameu
neeljeni zakljuak. Urija Smit se vratio na svoju poziciju protivnika i
ponovo zauzeo stav slepe neutralnosti, poto je uticaj emocija prilikom njegovog priznanja nestao.
147
1888-Preispitivanje
148
149
1888-Preispitivanje
Zakljuak
Sve ovo ni u kom sluaju ne znai da je celokupan ivot ove drage
brae bio promaaj. Problem je u tome to su oni svoj uticaj koristili u
pravcu odbacivanja poetka poznog dada i na taj nain doprineli da
se zavretak Bojeg dela odloi za dugo vremena.
Njihovi sluajevi su veoma kompleksni. To su bili iskreni, dobri i
dragi ljudi. Ali oni su na pogrean nain bili ohrabrivani svakim talasom povrnog probuenja koji je buao iz Batl Krika.
ak i poto se vek (XIX) zavrio, a brat Smit doao blizu kraja svog
ivota, on se izjanjava da nikada nije promenio svoj stav u pogledu
dogaaja iz 1888. On je bio prototip dobro poznatih adventista naeg
vremena koji su ultra-konzervativni, pa ipak neverni.
Smitovo razumevanje proroanstava iz Danila i Otkrivenja bilo je
u skladu sa onim to su verovali pioniri. U njegovo vreme, stanje sveta
bilo je takvo da su se ova proroanstva vidno ispunjavala. Boje delo
se u to vreme moglo dovriti. Njegove knjige su dovele hiljade dua
u crkvu i pomogle irenju adventizma u svetu. Da je samo prihvatio
poetak poznog dada, on bi se mogao radovati tome to je pomogao
150
objavljivanju glasnog poklia, sa svom njegovom slavom kojom je trebalo da obasja ovaj svet.
Sigurno je to da je on razumeo opravdanje i pravdu kroz veru i da
je svo vreme to verovao; posle 1888. je napisao svoju najznaajniju knjigu na ovu temu, Gledajui u Isusa. Bez sumnje, ova knjiga je pozdravljena kao remek delo za ono vreme od strane mnogih protivnika iz 1888,
ali izvesno je da joj nedostaju elementi veoma dragocene vesti iz 1888.
Sauvano je, takoe, i svedoanstvo A.T. Donsa koje je on dao na
kraju svog ivota:
Kao in estitosti u odnosu na brata J.H. Morisona, moram da kaem da je on prekinuo vezu sa ovom opozicijom i
da se telom, duom i duhom stavio na raspolaganje istini i
blagoslovima koji dolaze od pravde koja je kroz veru. On je to
uinio, putem priznanja jednog od najplemenitijih i najlepih koje sam ikada uo. (Pismo C.E. Holmsu, 12. maj 1921)
U istom pismu Dons govori i o drugima, istiui da je promena njihovog srca bila samo privid, nikada stvarnost, jer svo vreme u
odboru Generalne konferencije, kao i u drugim telima, pod razliitim
okolnostima, negovano jedno potajno neprijateljstvo.
Nijedno protivljenje ne pada tee nego ono koje se razvija u tajnosti. Priznanja uinjena posle Mineapolisa bila su takve vrste da je duh
neverovanja, u stvari, poeo da deluje skriveno, ispod vidljive povrine.
Zbog ovog nesvesnog stanja, moemo rei da su iskrene nae
tvrdnje, da smo kao narod bogatiji za onaj doprinos koji je adventizam
dobio posle 1888, da je nae bogatstvo poraslo sa ispravnim razumevanjem pravde kroz veru i da sve to nam je sada potrebno jeste: vie para
i bolja tehnika sredstva za objavljivanje naeg shvatanja i verovanja.
Simptomi neurotinih aktivnosti nae crkve su primetni. Zakopani uzroci lee u dubokoj antipatiji prema svetlosti koja je obasjala na
put 1888 i koja je bila odsjaj Svetlosti (Hrista) koja obasjava svakoga
oveka koji dolazi na svet. Konano pomirenje, definitivno izmirenje
sa Hristom to je naa jedina ansa.
151
1888-Preispitivanje
152
153
1888-Preispitivanje
154
155
1888-Preispitivanje
156
157
1888-Preispitivanje
158
159
1888-Preispitivanje
spremni da na zasedanju 1893. godine pregaze tu nevidljivu i zastraujuu granicu. Nekoliko meseci ranije, slukinja Gospodnja koja se
nalazila u egzilu u Australiji, pie predsedniku Generalne konferencije:
elela bih da apelujem na brau koja e se okupiti na
Generalnoj konferenciji, da se sete poruke koja je data Laodikijskoj crkvi. U kakvom stanju slepila se oni nalaze; ova
tema (vest 1888) vam je ponovo i ponovo predoavana, ali
nezadovoljstvo vaim sopstvenim duhovnim stanjem nije
bilo dovoljno duboko i bolno da bi pokrenulo reformu... Krivica samoobmane poiva na naim skuptinama. Verski ivot
mnogih je prevara...
Oseam veliku duevnu bol kada vidim kojom se brzinom rei i dela brae Donsa i Vagonera izlau kritici... Prestanite da gledate na svoju brau sa sumnjom... Mnogi koji
rade u delu nemaju ljubavi ni prema Bogu, ni prema svojim
blinjima. Oni su uspavani i dok nastavljaju svoj dreme, Sotona seje kukolj. (Pismo O19, 1892)
Neki pisci su napravili poreenje izmeu iskustva starozavetnog
Izraela u Kadis-Varniji sa naom istorijom iz 1888. Ali sastanak 1893.
godine nije prepoznat kao moderna verzija pokuaja Izraela, posle
iskustva u Kadisu, da se podigne i osvoji obeanu zemlju. Izrael se
nalazio u stanju preteranog uzbuenja i nerealnog entuzijazma, a analoki slini dogaaji u modernom vremenu zabeleeni su u Biltenu iz
1893.
Isus Navin i Halev su doneli vest Izraelu:
Ako smo mili Gospodu, on e nas odvesti u tu zemlju i
dae nam je; a to je zemlja u kojoj tee mleko i med. Samo se
ne odmeite od Gospoda i ne bojte se naroda one zemlje; ...s
nama je Gospod... Tada ree sav zbor da ih pobiju kamenjem.
(4. Mojsijeva 14,8-10; uporedi sa 5. Sved. str. 383)
160
Neto kasnije, kada je bilo oigledno da se narod masovno pobunio, Gospod je bio prinuen da naredi povratak u pustinju: I
poznaete da sam prekinuo s vama (stih 34.). Izraelci su, meutim,
pretpostavili da e njihovo povrno priznanje: Zgreismo (stih 40.) i
neiskreno kajanje (narod plaka veoma stih 39.), garantovati ponitavanje presude koju je izgovorilo Boanstvo i da e im to sada omoguiti da nadvladaju svoje neprijatelje.
U svom oduevljenju, oni su tumaili vest dvojice uhoda: Gospod
je s nama, ne bojte ih se, ali bez njenog konteksta. Narod je mislio da
ovo obeanje ostaje na snazi, iako je njihova uporna pobuna ostala netaknuta povrnim pokajanjem koje su uinili. Mislili su da je Gospod
jo uvek sa njima i bez imalo grie savesti su se arogantno zaleteli u ono
zata su mislili da je iskustvo glasnog poklia u osvajanju Hanana.
Mojsije je pokuao da ih odvrati, rekavi im da je vest koju su im
Isus Navin i Halev saoptili, vaila pre njihove pobune i da to nije vie
sadanja istina: Ne idite gore, jer Gospod nije meu vama, vikao je
on. (stih 42)
Poduhvat koji je preduzeo Izrael zavrio se katastrofom. Zaista se
pokazalo da tada Bog nije bio sa njima u pokuaju osvajanja Hanana.
On ih, ipak, nije ostavio. Nameravao je da im bude pratilac na jednom
zamornom produenom, putovanju, sve dok cela jedna generacija nevernika ne izumre. Tako je, najzad, narod odustao od svojih utopistikih planova.
Entuzijazam koji se pojavio na samom kraju zasedanja Generalne konferencije 1893. godine, nije predstavljao veliku pobedu vesti
Hristove pravde, kako se to mislilo. Naprotiv, to je bila nesumnjivo lana agitacija, bez pravog pokajanja i istinske poniznosti. Naa potonja
istorija je pokazala da je to bio jedan neuspeh, jer glasni pokli nije
napredovao posle tog sastanka.
Crkva adventista sedmog dana je moderni Izrael i Gospod jeste
bio s nama. On nas nije napustio, kao to to nije uinio ni sa svojim narodom kod Kadis-Varnije. Umesto toga, On nam je bio stub od oblaka
danju i stub od ognja nou, u toku decenija zamornog hodanja po pustinji. To, meutim, nije bio deo programa za osvajanje Hanana u sili
161
1888-Preispitivanje
da je prijatno iznenaena njegovim blagim duhom: Brat Dons je govorio veoma otvoreno, ali ipak sa oseajem (odmereno), u vezi sa dogaajima iz 1888. (Pismo 84, 1890)
U ovom periodu, Elen Vajt je bila u egzilu, u Australiji, a Vagoner
u Engleskoj; Dons je praktino ostao sam:
I sada smo doli... do onog dela naeg prouavanja koji
se odnosi na svakog pojedinano... Za mene lino ova tema,
i ona sledea, su najstranije od svih kojima sam se bavio.
Nisam ih ja izabrao, od njih me obuzima jeza... ali... nemamo
koristi od toga da... na te stvari nemarno gledamo... da zatvaramo oi i da tako voljno ostanemo u neznanju u pogledu
situacije u kojoj smo...
Za poetak vas molim da me ne smatrate nekim ko je
iznad, ili odvojen od vas, ili vam govori sa visine, izuzimajui
sebe samog iz onoga o emu e biti rei. Sa vama sam u svim
tim stvarima. Ja, kao i vi, i u istoj meri, moram biti spreman
za ono to Bog namerava da nam da, kao to to mora biti i
svaki drugi ovek na ovom svetu. Stoga vas preklinjem da me
ne odvajate od vas u ovom problemu. Ako vidite greke koje
ste poinili, znajte da i ja vidim greke koje sam i sam poinio, pa vas molim, ne optuujte me, kao da sam onaj koji vam
sudi ili iznalazi greke na vama.... Ono to elim, brae, jeste
da u jednostavnosti, zajedno sa vama, potraim Gospoda celim srcem (Skup: Amin!) i da da uklonimo svaku prepreku
sa puta, kako bi Bog mogao da nam da to to ima za nas. (Bilten Generalne Konferencije 1893, str. 164,165)
Njegove propovedi su bile jasne, bez i traga mistike ili ekstremizma. Ako ih danas doivljavamo kao neobine, to je zato to smo u tako
mnogo koristili zatupljene maeve da nam ma Rei Boje i Njegovog
Duha koji direktno see, izgleda preterano otar.
Njegovi stavovi u pogledu izloenih injenica bili su uravnoteeni.
Tek posle ovog sastanka (9. aprila), Elen Vajt je nala za potrebno da ga
163
1888-Preispitivanje
164
165
1888-Preispitivanje
meuje se u ovom sluaju nikakav emocionalizam niti preterano uzbuenje, ve su to iskrene suze pokajanja. Ono to je Dons izlagao na
zasedanju 1893, bilo je istinsko i silno delovanje Svetog Duha.
Verovatno da u poslednjih sto (danas vie od sto dvadeset prim.
prev) godina na zasedanjima Generalne konferencije nikada nije predstavljena jedna tako udesna vest, voena Svetim Duhom u stubu od
ognja i oblakom koji zaklanja, upravljajui panju naroda na najskorije
ispunjenje poslednjih dogaaja.
Ali, fanatizam se uvukao gotovo na samom kraju zasedanja i to ne
preko Donsa, ve preko nekog drugog.
166
Odbacivanje svetlosti iz 1888. otvorilo je put za pojavljivanje nekih lanih ideja, preruenih u opravdanje verom. I zaista, ako okrenemo lea ono to je istinsko, autentino, nita nas nee spreiti da
primimo falsifikat.
Pre nego to je izloio dokaze o nevaljanosti jedne takve koncepcije, A.T. Dons, podsea sve prisutne na sastanku 1893. godine na odbacivanje svetlosti u Mineapolisu i posle toga, u periodu od etiri godine
koji je usledio. Zatim, on dokazuje kako um koji je potinjen ljudskom
egu, postaje um Sotonin. Taj razvojni put upeatljivo je predstavljen
poev od paganstva, a zavrno sa suptilnim katolicizmom. Postoje dva
oblika opravdanja verom, jedan pravi i drugi lani:
Videli smo... da je onda kada je hrianstvo ulo u svet,
ista ljudska logika falsifikovala to hrianstvo i da se ovo isto
ljudsko umovanje, preobuklo u vid hrianstva i to nazvalo opravdanjem kroz veru, dok je u stvarnosti to bilo samo
opravdanje delima ona ista ljudska logika. Eto, to je papstvo, tajna bezakonja. (Bilten GK, 1893, str. 342)
Zatim je Dons pratio razvoj ljudskog umovanja (onu misao koja
potie iz nepreporoenog ljudskog JA) na polju modernog spiritizma, pokazujui kako ova prevara jednako uzdie samoljublje. On je
ak mislio da to predstavlja zaetak one spiritistike ideje o Svetom
Duhu (koji je naravno imitacija pravog Svetog Duha), ideje koja je
bila veoma rasprostranjena u ono vreme, a prepoznatljiva i sada, u
ovim naim harizmatinim danima:
to se vie pribliavamo dolasku Spasiteljevom, utoliko
vie e spiritizam propovedati Hrista... sam Sotona... e se
167
1888-Preispitivanje
168
169
1888-Preispitivanje
170
171
1888-Preispitivanje
172
173
1888-Preispitivanje
Kaem vam da ako je ikada bio neki sastanak kojem neto fali, onda je to ovaj...
Sada sam potpuno svestan da govorim sa velikom jasnoom... Ako od ovoga ne uinimo predmet ozbiljne molitve, to
e znaiti smrt za nas...
Ne vredi da i dalje nastavljamo ovako i moj savet je, i
to najsveaniji, da oni koji ne mogu da iz svega ovoga ovoga sada izau sa puninom sile koja je odozgo i da nose ovu
svetlost sa neba i da sada obave posao koji Bog ima da obavi,
takvi bolje neka ostanu kod kue...
Znam da zvui veoma surovo. Ali, kaem vam, brao,
moramo primiti neto, to neto mora ovladati nama...
Pitanje je ta emo mi initi? ta emo mi uiniti, ovde,
sada, na ovoj konferenciji?... Ponavljam, ta emo uiniti mi
u tom pravcu? (Isto, str. 67)
Sa ovom veu, sluge Boje e izai lica ozarenih svetom
radou i posveenjem. elim da vidim ovu brau kako izlaze
upravo na taj nain; elim da vidim njihova lica kako svetle kao
lice Stefanovo kada je bio pred Sinedrionom. (Isto, str. 389)
Sada vam kaem sa potpunom iskrenou da treba da se
odluimo, ovde i sada, pre nego to uinimo ma koji korak,
da se suoimo sa smru i da je pobedimo... Ako se ne podignemo sada, u ovom asu, i ne kaemo da se odriemo prijatelja, kua, da nas nita nee razdvojiti od Boje ljubavi koja
je u Isusu Hristu, naem Gospodu, onda je bolje da se ovde
zaustavimo. (Isto, str. 241)
Ovaj alosni recital ekstremnih izjava otkriva kako je poeo da se
uvlai jedan diktatorski, fanatini duh koji je bio tu vesti iz 1888. Ono
mi je u Preskotovim izlaganjima imalo drugaiji prizvuk.
Neto kasnije, Preskot je skruio srce zbog fanatizma ispoljenog
pred zatvaranje ove konferencije i kao posledica toga, on je izlagao dobru vest u Australiji 1895. Ipak, ove propovedi iz 1893. su unele konfuziju i blokirale bilo kakvu mogunost za prihvatanje potpunog pokaja-
174
nja zbog vesti. Protivnici, kao Smit i Batler su, normalno, bili spremni
da iskoriste ovaj fanatizam u stilu: Nismo li vam mi govorili? (ak i
danas fanatici i takozvani reformatori utiu na mnoge iskrene lanove
da se usprotive poruci 1888. Kad god Bog pone da radi, neprijatelj
gurne u prve redove fanatike i samozvane Ilije da izazovu zbunjenost). Tri dana pre poetka konferencije, Elen Vajt je uputila opomenu
preko Pregleda i Glasnika:
Sotona sada radi sa svom svojom obmanjivakom silom.... Kad vidi da Bog blagosilja svoj narod i da ga osposobljava da uvidi njegove prevare, on tada radi koristei silu
svog lukavstva da unese fanatizam na jednoj, i hladni formalizam na drugoj strani... Neprekidno straite... kako biste primetili prvi korak Sotone meu nama...
Meu nama, pre svega, postoje opasnosti kojih se moramo uvati... Neki nee pravilno upotrebljavati uenje o opravdanju.... i zavodie na pogrean put. (RH, 24. januar 1893)
U svojim predavanjima o Svetom Duhu, Preskot je uneo jedno
tue uenje, lieno principa krsta, bez jasnih ideja o tome ta je pokajanje, sa konfuznim tvrdnjama koje su bile u meusobnom protivreju.
Njegova estina je izgledala kao prava revnost. On je podravao projekte kojima se Duh prorotva suprotstavio, iako je, u to ne sumnjamo,
bio nesvestan tog upadljivog nesuglasja.6
Takoe, on je bio nesvestan i razlike izmeu svog uenja u pogledu primanja Svetog Duha i prave istine po tom pitanju. Nekoliko
primera e ilustrovati konfuznost situacije koja je nastala. Na sreu,
Bilten Generalne konferencije iz 1893. je objavljen, tako da zainteresovani itaoci mogu sami da vide dokaze:
ta nam je initi?... Ponimo da iznosimo svoje grehe
pred Boga sa poniznim srcem i pokajanjem pred Bogom, da
6 Uporedite Bilten GK 1893, str. 279,459 sa Osnovi hrianskog vaspitanja, str. 220230.
175
1888-Preispitivanje
nain za dobijanje Svetog Duha koji je prihvatljiv ljudskom uznemirenom srcu i koji istovremeno izbegava bolno priznanje greha.
Ljudi su veoma dobro razumeli da odgovornost za odbacivanje
poetka poznog dada lebdi nad skupom kao oblak. Izvestan rezultat
Preskotovih predavanja bila je konfuzija, podizanje duhovne magle
koja je zbunila ak i Donsa.
Preskot je bio protiv greha, pa ipak se ini da je imao nejasnu percepciju onoga to predstavlja koren greha koji mui crkvu. Sadanja
istina i prihvatanje poznog dada bilo je ono to je optereivalo njegovu duu; ali, kako postupati sa aktuelnim tekoama, sa krivicom koja
je etiri godine pritiskala sve prisutne, to je izgleda bilo van domaaja
njegovog tadanjeg poimanja.
Njegovo stanje smuenosti, s druge strane, ukazuje na to da je on
shvatao donekle realnost svog problema, ali ga je bilo strah da to izrazi
pred braom iz vostva koji su imali predrasude. ak bi se i Jeremija
smeo pred jevrejskim voama da je dozvolio da ga oni zaplae (Jer.
1,17). Kada je govornik primoran da okolii, onda on neizbeno proizvodi zbrku.
Na kraju, desetak dana pre zatvaranja konferencije, Preskot poinje da razvija novi metod primanja Svetog Duha. Te ideje veoma nalikuju onome to je sadrano u knjizi Hrianska tajna srenog ivota.
Prema tom stanovitu neophodan je samo jednostavan in vere kojim bi prihvatio da ima dar poznog dada, dok je jedno vrlo odreeno
pokajanje za greh iz 1888. izgubljeno iz vida.
Oseanja su pokazivala oaj:
Dopustiu sebi da kaem da sam veoma zabrinut zbog
naeg posla ovde.... Ve skoro etiri sedmice... analiziramo
ta nas je to spreilo da primimo izlivanje Svetog Duha..... Od
tada oseam da ne postoji prava reakcija i da e to delovanje
proi pored nas. Hou da govorim za sebe samog. Neu biti
nimalo zadovoljan ako ova konferencija proe bez izlivanja
Svetog Duha u meri, veoj nego to smo to ikada do sada
doiveli...
177
1888-Preispitivanje
178
179
1888-Preispitivanje
180
Dons zbunjen
Dons je osetio letargiju koja je paralisala srca prisutnih i nije
znao ta da radi. Praktino je ostao sam, sa izuzetkom svog takozvanog kolege, iji su napori stvorili konfuziju, a moda i zlovolju. On
izraava svoju zabrinutost:
Brao, u stranoj smo situaciji na ovoj konferenciji. To je
zastraujue. Ve sam ranije rekao da veeras to oseam jo i
vie. Ne mogu da se uzdrim, brao... Niko od nas i ne sanja
kako se strana sudbina odluuje u danima koje provodimo
ovde. (Isto, str. 346)
U toku poslednja dva ili tri svoja predavanja, nalazimo ga zbunjenog, dok citira Preskota. Umoran i smeten, mislio je da treba da ga
podri i da ponovi njegove konfuzne tvrdnje.
Niko nije razumeo sutinu stvarnosti: pozni dad je morao biti
povuen, a moderni Izrael vraen u pustinju gde e izgubiti mnogo
godina (Evangelizam, 696). Obojica su izjavili da nita ne moe spreiti zavretak Bojeg dela u njihovoj generaciji. Zato su pretpostavili da
e delo ii napred uprkos protivljenju i odbacivanju. Preskotova ideja
je u sutini bila ona koju sreemo u popularnom kalvinizmu: da je na
Bojem asovniku otkucao odreeni trenutak, pa je nemogue da Njegova volja bude odloena neverstvom Njegovog naroda. Sada vidimo i
Donsa kako ponavlja ekstremne Preskotove zahteve.
Ponovo kaem da je vest koja nam je data, poruka koju
moramo primiti mi na ovoj konferenciji. I svako ko ne moe
da nosi ovu vest, poev od ovog sastanka, bolje da ne polazi...
takav pastor bolje da ne kree na svoj pastorski posao. (Isto,
str. 495)
181
1888-Preispitivanje
Uskoro, on poinje da daje nemudre predloge i da postavlja pitanja na koja nije potreban odgovor:
Je l vam On dao poznanje svoje slave? (Sabor: Da).
Zaista? (Sabor: Da.)... Onda je Sveti duh siao na one koji
mogu da gledaju u lice Isusa Hrista.
Nekoliko minuta kasnije, uz dozvolu govornika, prof. Preskot je
proitao sledee: Pogledajte gore sa verom i svetlost slave Boje e vas
obasjati. Dons je nastavio:
Sada sa snagom nekoga ko je etiri godine uvebavao,
Gospod dolazi ponovo svom narodu: Ustani, svetli se. Jer
svetlost tvoja doe, i slava Boja obasja te. Ko e se podii?
Ko? (Glasovi: Ja!) Dobro! Za koje vreme? (Glasovi: Zauvek!) Koliko e to trajati? Koliko esto e biti? (Glasovi:
Stalno!)...
Onda, ustani, svetli se. Jer svetlost tvoja doe, i slava
Boja obasja te. (Isto, str. 496,497)
Da je glasni pokli napredovao sa silom, nastale bi velike promene
u crkvi. Ovako, nalazimo Donsa kako, podran od strane Preskota,
izgovara nesrena proroanstva koja se nikada nisu ispunila. Jednog
dana e se njegove rei obistiniti, ali one nisu nale svoje ispunjenje u
toj generaciji:
Evo najblagoslovenijeg obeanja koje je po mom miljenju, dato crkvi Adventista sedmog dana. Jer nee vie odsad
dolaziti k tebi neobrezani i neisti. Slava Gospodu, on nas je
oslobodio neobraenih ljudi; ljudi koji su dovedeni u crkvu
da stvore svoju sopstvenu pravdu i koji prave razdor u crkvi.
Kuanja crkve su prola, hvala Bogu; svi koji su irili zlobne
glasove, koji su ogovarali, svi su otili...
Nee vie odsad dolaziti k tebi neobrezani i neisti...
182
U crkvi Adventista sedmog dana nema mesta za licemere. Ako srce nije iskreno, onda je crkva najopasnije mesto na
svetu gde bi se takav ovek mogao nai...
Brao, to je poruka u ovom asu... i oni koji ne mogu da
je nose neka ne polaze. Ne kreite... Neka niko ne krene ko
nije svestan tog unutarnjeg prisustva sile Svetog Duha. (Isto,
str. 498,499)
Preskot je oduevljeno predvideo ispoljavanje darova Svetog
Duha, oigledno proirujui dar prorokovanja i na druge, pored autentinog vesnika koji se nalazio u Australiji:
A sada, na zavretku Bojeg dela... darovi e se ponovo
javiti u crkvi. I Bog ne namerava, meni se tako ini, da ti darovi budu povereni jednom ovde, drugom tamo, tako da to
izgleda kao redak dar, ve kao naroiti dar koji e se ispoljiti
u crkvi... Darovi isceljivanja, injenja uda, prorokovanja, govorenja jezika, svi oni e se ponovo otkriti u crkvi. (Isto, str.
461)
Jesu li ovi udesni darovi stigli? Posle ovog zasedanja ula su se
jo neka proroanstva ovog tipa, a Preskot i Dons su bili prevareni
prorokim pretenzijama izvesne Ane Filips (Anna Rice Philips). Fanatizam je bio neizbean, jer glasni pokli treeg anela nije nastupio
posle zasedanja 1893.
Preskotov entuzijazam bio je tako velik da je ak predvideo da e
neki podizati mrtve:
elim da vam kaem da postoje osobe, ak i u ovoj prostoriji, koje e biti izvedene iz zatvora rukom anela Bojeg,
da bi ile i objavljivale poruku; oni e leiti bolesne i, takoe,
podizati mrtve iz grobova. To e se sve dogaati vezano za
ovu vest... Mi treba da verujemo u te stvari tako kako veruje
jedno dete. (Isto, str. 386)
183
1888-Preispitivanje
184
Zakljuak
Zasedanje Generalne Konferencije 1893. godine je oznailo kraj
epohe 1888. Gospod je povukao izlivanje poznog dada i glasni pokli.
Braa iz onog vremena su to prepoznala i istorija je to potvrdila. Jedno
lano oduevljenje obeleilo je zavrnicu konferencije 1893. I Dons je
bio prevaren.
Mesec dana kasnije (9. aprila), Elen Vajt mu je pisala iz Australije,
opominjui ga u pogledu ekstremnih tvrdnji, kada je re o odnosu izmeu vere i dela. Takve tvrdnje nisu izgovorene u toku zasedanja, niti
su zabeleene u Biltenu. Elen Vajt ih nigde nije proitala, ve ih je videla u svom snu. Izgonei Elen Vajt i Vagonera, opozicija je praktino
osigurala konani neuspeh vesti 1888, a metode stare zmije pokazale
su se suvie lukave i odlune da bi im se Dons, poto je ostao sam,
mogao uspeno suprotstaviti.7
7 Saglasno sa zapaanjima Elen Vajt o kontinuiranom protivljenju Batlera i Smita,
185
1888-Preispitivanje
186
187
1888-Preispitivanje
Posle zasedanja 1893, Elen Vajt je bila uzbunjena vie nago ikada
ranije, govorei: Promenili smo vou, a da to i ne znamo. Njena zabrinutost se, kako izgleda, odnosila na to da je sada neprijatelj taj koji
e raditi unutar crkve. Neki drugi, poput Kenrajta, od sada e raditi
svoj posao iznutra:
Fanatizam e se pojaviti upravo u naoj sredini. Doi e
prevaranti takvog tipa, da e pokuavati, ako to bude mogue,
da prevare ak i izabrane. Ako bi se u ovom ispoljavanju pojavile upadljive nedoslednosti i neistinite izjave koje su oigledne, onda rei koje su sile sa usana Velikog Uitelja ne bi
bile potrebne...
Samo Sveti Duh moe da stvori jedan zdrav entuzijazam.
(2 SM 16; 1894)
Nain na koji se odvijala sednica 1893, otkrio je tu mogunost
da neko propoveda o Svetom Duhu, a da Ga pri tom ne razume, ili ne
prepoznaje, pa ak i da Mu prua otpor.
Bilo bi dobro da uputimo molitvu: Gospode, da nisam ja?
188
189
1888-Preispitivanje
190
Misteriozno predvianje
Suoeni smo sa jedinstvenim problemom. Dva fenomena su oigledna: (a) Gospodarski um zla raduje se zbog ovog odbacivanja vesti
od Boga koje je, naizgled, definitivno; (b) Gospod takoe doputa, iz
tajanstvenih razloga, da ova tragedija bude kamen spoticanja za sve
koji trae razlog da odbace realnost vesti poznog dada.
Namee se jedno izuzetno teko pitanje: Zato Gospod izabira takve
glasnike koji e kasnije postati nesigurni u veri? Zato On doputa da nosioci jedne tako uporno osporavane vesti zalutaju, kada njihov pad samo
daje potvrdu opoziciji u odnosu na vest? Neto veoma znaajno je utkano
u ovu zbunjujuu istoriju. Boji postupci mogu biti tajanstveni, ali to nikako ne moe biti opravdanje da ovo udno provienje shvatimo povrno.
Pretpostavka da je Gospod nainio strateku greku kada je odabrao Donsa i Vagonera je neosnovana, jer On nikada ne grei u svojim
planovima. Pretpostavka da je On uinio da Ga proslavi gnev ljudi,
uprkos njihovoj sopstvenoj volji, takoe je neosnovana, jer je oigledno da su obojica (i Dons i Vagoner) bili iskreni, ozbiljni, ponizni hriani u periodu kada ih je Bog upotrebljavao kao svoja orua. Oni nisu
pali u prevaru Valama, iz elje za dobitkom, tako da bi im omilela
plata nepravedna (Juda 11; 2. Petr. 2,15) niti su ostavili i najmanji
trag nepotenja u svojoj slubi.
Nadahnuto svedoanstvo sugerie jedan odgovor na postavljena
pitanja, ukazujui na sledee:
1) Dons i Vagoner nisu bili voeni nikakvim ekstremnim stavovima u pogledu Hristove pravde, ve su bili uklonjeni delovanjem
uporne i nepromiljene opozicije brae koju je Bog eleo da obasja,
prosvetili preko njih dvojice.
2) Elen Vajt je prepoznala svu ozbiljnost protivljenja usmerenog
lino protiv njih, kao i protiv njihove poruke i smatrala je da konana
krivica za njihov pad koji je kasnije usledio, lei u velikoj meri na
brai koja su se usprotivila.
191
1888-Preispitivanje
192
Neka se niko ne ali na Boje sluge koji iznose vest poslatu s neba. Ne traite vie greke na njima, govorei: Previe
su kategorini, govore suvie otro. Mogue je da govore otro; ali zar to nije neophodno?...
Propovednici, ne obeaujte vaega Boga i ne alostite
Svetoga Duha Njegovog, bacajui zamerke na metode i ponaanje ljudi koje je On izabrao... On vidi temperament ljudi
koje je odabrao. On zna da samo revni, vrsti i odluni ljudi
sa nepokolebljivim ubeenjima mogu da vide ovo delo u njegovom pravom, vitalnom znaenju, i da unesu u svoje svedoanstvo takvu vrstinu i odlunost, kojima e sruiti prepreke
koje je Sotona postavio. (Sved. za prop. 410-413)
Sam Gospod je opskrbio svoje izabrane sluge neophodnim autoritetom, boanskom akreditacijom. Oni su izgubili iz vida sebe i
utopili se u ljubavi prema Hristu i Njegovoj naroitoj poruci. Ali jo
uvek ivo ljudsko Ja koje nije bilo raspeto kod onih drugih, osetilo
se povreeno:
Ako bi se dopustilo da zraci svetlosti koja je zasjala u Mineapolisu ispolje svoju delotvornu silu nad onima koji su se
usprotivili... oni bi primili najbogatije blagoslove i razoarali
bi neprijatelja, stojei uspravno kao verni ljudi, odani svojim
ubeenjima. Stekli bi bogato iskustvo; ali ljudsko Ja je reklo: Ne. Egu se nije odolelo; on se borio za prevlast. (Pismo
O19, 1892)
Dakle, princip koji stoji u osnovi odbacivanja istine je isti onaj
koji su pokazali Jevreji prilikom odbacivanja Hrista. Kajafa je Hrista
smatrao svojim rivalom; on je prema Njemu gajio linu zavist (enja
vekova orig. str. 704). Sa ovom zaviu prema Isusu, koji je izgledao
kao obian ovek, bila je isprepletena prirodna mrnja Kajafinog srca
prema Bogu i Njegovoj pravdi. Takoe, u Mineapolisu, Donsova i Vagonerova linost postala je vidljivi kamen spoticanja (ono to je svest
193
1888-Preispitivanje
195
1888-Preispitivanje
Elen Vajt je bolno oseala teret koji su oni (vesnici) nosili. Ona
pie predsedniku Generalne konferencije o njima 1892. godine:
elela bih da svi uvide da onaj isti duh koji je odbio da
prihvati Hrista svetlost koja razgoni moralnu tamu daleko
od tog da je nestao u naem vremenu...
Neki e rei: Ne mrzim svog brata; nisam tako lo. Ali
koliko njih ne poznaje svoje sopstveno srce. Oni mogu verovati da revnuju za Boga kada gaje oseanja koja su okrenuta
protiv brata ije se ideje u neemu ne slau sa njihovim; tada
izlaze na povrinu oseanja koja nemaju nita zajedniko s
ljubavlju...
Oni se mogu nai u surovoj opoziciji prema svom bratu,
a da pri tom ovaj ipak bude nosilac vesti koja je od Boga poslata narodu...
Oni... (veruju) da imaju pravo kada ispoljavaju ogorenost prema svojoj brai. Hoe li Boji vesnik izdrati pritisak
koji se vri na njega? Ako uspe, onda je to zato to Bog ini
da on stoji vrsto u Njegovoj sili i brani istinu koja je od Boga
poslata....
Ako Boji vesnici, poto su izvesno vreme vrsto stajali
na strani istine, padnu na ispitu i obeaste Onoga koji im je
poverio zadatak, hoe li to biti dokaz da Njegova vest nije bila
istinita? Ne... Greh vesnika e obradovati Sotonu, a oni koji su
odbacili vest i vesnike e trijumfovati; to, meutim, ni u kom
sluaju nee osloboditi kazne one koji su krivi za odbacivanje
Boje poruke.....
Oseam veliki duevni bol kada vidim kako brzo rei i
dela brae Donsa i Vagonera postaju predmet kritikovanja.
Kako brzo mnogi briu iz svog uma sve dobro koje su oni
(vesnici) uinili poslednjih godina i ne vide nijedan dokaz da
Bog radi kroz ova orua. Oni vrebaju neto zbog ega bi ih
osudili i njihovo ponaanje prema ovoj brai (koja su angaovana da revno rade u jednom dobrom delu prim. autora)
196
197
1888-Preispitivanje
zvoj dogaaja nedvosmisleno pokazuje da se braa iz opozicije nisu nikada istinski pokajala za greh uinjen u Mineapolisu. Njihov trijumf
zapravo je njihova fatalna samoobmana.
Neuspeh vesnika je tako posluio kao opravdanje za sve potonje
generacije onih koji su odluili da nastave putem nepokajanja, naroito kada je re o vodeim ljudima u crkvenoj administraciji, pastoralnoj
slubi i akademskim krugovima Adventista sedmog dana. Sve do danas, nesrean kraj vesnika je veoma est dokaz u ustima onih koji tvrde
da je vest 1888 opasna stvar. To je upravo i bio glavni Sotonin cilj koji
on doslovno ispunjava prema proroanstvu Elen Vajt.
6) Uspeh molitve sestre Vajt u kojoj ona trai pomo za dvojicu
vesnika kako bi izdrali iskuenja, zavisio je i od ponaanja brae iz
opozicije koji su imali nekoliko prilika za promenu svojih stavova od
1892. nadalje.
Nekoliko meseci kasnije, Elen Vajt je pisala delegatima na Generalnoj konferenciji koja je bila u toku, navodei realne uzroke eventualnog pada dvojice vesnika:
Nije nikakav sveti podsticaj taj koji navodi ljude da budu
podozrivi i sumnjiavi, da love greke koje e potom iskoristiti
kao dokaz da braa koja tumae Pismo drugaije nego oni, nemaju ispravnu veru. Postoji opasnost da ovakav vid ponaanja
proizvede upravo oekivani rezultat; a u tom sluaju, krivica
bi u velikoj meri bila na strani onih koji su oekivali greku...
Opozicija iz naih redova stavila je teak i iscrpljujui
jaram na plea Bojih vesnika; jer oni nisu bili duni da podnose tekoe i prepreke koje nije trebalo da postoje... Ljubav
i poverenje daje moralnu snagu koja bi ujedinila nae skuptine i osigurala jedinstvo u naim akcijama;ali nepoverenje i
hladnoa doneli su razdor koji nam je oduzeo silu. (Pismo, 6.
januar 1893; Bilten GK 1893, str. 419-421)
Teak i iscrpljujui jaram, sumnjiavost i podozrenje, lovljenje
greaka, ravnodunost jednih i neprijateljstvo drugih koji su traili sva-
198
199
1888-Preispitivanje
puta si ponovio da dela nita ne znae i da ne postoje nikakvi uslovi. Predmet je predstavljen u takvoj svetlosti da e,
ubeena sam u to, izazvati konfuziju u mnogim umovima...
Prenaglaava stvari u tom pravcu... Ja razumem ta eli da
kae, ali ostavlja pogrean utisak na mnoge...
U stvari, ti vidi stvari isto kao i ja, ali izrazi koje koristi
ine da ovi predmeti budu nejasno shvaeni... Prejaki iskazi
u pogledu uloge dela ne doprinose utvrivanju nae pozicije,
ve je, naprotiv slabe, jer ima mnogo onih koji e te smatrati
za ekstremistu i zbog toga e izgubiti priliku da prime vredne
pouke u vezi ovih predmeta koje eli da im prenese i koje su
im toliko potrebne... Ne stavljaj ni najmanji kamiak na put
onih dua koje su slabe u veri, koristei izlaganja koja izazivaju preterano uzbuenje, kako se niko ne bi spotakao... Imaj
na umu da su tu oni ije su oi stalno uprte u tebe, ekajui
da pree granicu, spotakne se i padne. (Pismo 44, 1893, 9.
april; 1 SM 377-39)
Paljivo pretraivanje pisama i kasnijih Donsovih propovedi ne
daje ni najmanji trag koji bi navodio na zakljuak kako dela nita ne znae, ili neto slino to bi se moglo pripisati ekstremnom stavu po ovom
pitanju. Po nekima je za oekivati bilo da takva preterivanja po pitanju
odnosa vere i dela budu deo dvadeset etiri propovedi koliko ih je Dons
odrao na zasedanju GK 1893, koje se okonalo neposredno pre nego to
je Elen Vajt uputila pismo Donsu. Meutim, stvari stoje drugaije. U
zapisanim propovedima nalazimo odmerene stavove koji predstavljaju
pravu ravnoteu izmeu vere i dela; dela koja su predstavljena ne samo
kao neto neophodno, ve kao neminovni rod prave Hristove vere.
Na zavretku zasedanja 1893. Dons je bio zaveden na pogrean
put, pod uticajem Preskota, sa fanatinom tvrdnjom da glasni pokli
ne moe biti spreen. Ovakav pristup pripremio je put za kasniji fanatizam u kojem je predvodila Ana Rajs Filips.
Pismo Elen Vajt upueno Donsu dolo je u pravo vreme kako bi
ga upozorilo da bude oprezan i on je tu opreznost pokazao. Najsnani-
200
201
1888-Preispitivanje
Mnogi koji nisu hteli da sluaju Mojsijeve savete dok je bio iv, doli
bi u opasnost da oboavaju njegovo mrtvo telo da su znali gde je sahranjeno (Isto, 477,478). Istina koju su ispovedali i znaaj pozicije koju
su imali Dons i Vagoner, bili su takvog karaktera da su to mnogi posle
1888. godine poeli da nasluuju. Ipak, pozni dad je odloen za neku
od sledeih generacija. Tako je vesnike trebalo sakriti pod pokrovom
tajne, kako bi se izbegli svi mogui razlozi za idolopokloniko potovanje vesnika od strane dolazeih generacija. Zaista nema boljeg naina da se vesnici simbolino sahrane, nego da se dopusti da oni zajedno
sa svojim ugledom nestanu u tajanstvenim dubinama istorije.
Istie se injenica da je njima nebrojeno puta doputano da javno
govore posle 1888, to bi po nekima trebalo da bude znak zvaninog
priznanja njihove poruke. Ali to je sasvim pogreno zakljuivanje. Treba imati u vidu nekoliko sledeih faktora: (1) Obini lanovi i lokalni
pastori (koji su prihvatili poruku) imali su vei uticaj na izbor govornika prilikom javnih sastanaka nego to je to danas sluaj; (2) Uticaj Elen
Vajt direktno je uticao na to da oni imaju pristup govornici na Generalnoj konferenciji; (3) Budui da su pozvani da govore, a da vest nije
prihvatila veina vodeih ljudi, vesnici su morali da nose veoma teak
emocionalni teret. Slina atmosfera dominirala je i tokom zasedanja
GK 1893, to je zabeleeno u Biltenu.
Meutim, mnogi od onih koji su sa negodovanjem odbacili njihovu vest, u vreme kada su Dons i Vagoner stajali dobro, postali su vrlo
revnosni kritiari, u stopu ih pratei onda kada su ovi poeli da pokazuju znake nestabilnosti u veri. Ovakav odnos proizveo je dodatne
posledice. Jedan bivi predsednik GK pie o njima 1912 godine:
Kada je vest o opravdanju verom poela da se objavljuje
u ovoj denominaciji2 (meu adventistima sedmog dana) neprijatelj se veoma uznemirio i uinio velike napore da sprei
njeno dalje irenje. Ne imajui uspeha u tome, on je promenio svoj plan, ispoljavajui protivljenje na nain koji je obea2 Zapazite njegov neuspeh da prepozna vest kao poetek poznog dada i jasnog
poklia.
202
1888-Preispitivanje
204
205
1888-Preispitivanje
Zahvaen duhom ove diskusije, brat J.N. Lofborov je odrao govor, podravajui Batlera. On je, takoe, sa omalovaavanjem govorio
o malo vanim ubeenjima koja istiu Dons i Vagoner.
U stavu koji su zauzeli te 1903. godine, oni se, u stvari, nisu zalagali za ukidanje organizacije koja bi poivala na pravim principima, ve
se pre ini da su imali, u to vreme moda nejasnu anticipaciju stanja u
koje smo dospeli krajem XX (sada ve poetkom XXI) stolea, kada je
postalo tako teko da oni koji sede u odborima zastupaju samo Hrista,
nasuprot snanim pritiscima, koji dolaze od pojedinih uticajnih grupa,
ili strahu od smenjivanja.
Meutim, izgleda veoma udno da je ideja, po kojoj svaki odbor
treba pre svega da se potini Hristu i da enjivo trai Boje vostvo, s
obzirom da smo svi mi braa, uplaila kako Batlera, tako i Lofborova.
Ovaj drugi je nastavio:
Ova braa kau da nemaju nameru da unite organizaciju. Dobro, ja im verujem da nemaju tu nameru, ali mi se
ini da ete na koncu konca, dospeti upravo tamo gde ne nameravate, to jest, ostati bez naela i bez poretka. Na kraju
krajeva, kau oni, (citira Donsa i Vagonera prim. prev)
svi smo mi braa. Ako budemo traili Gospoda, On e nas
voditi. (Isto. str. 164)
Da li je to bio no zaboden u njihova lea? Razumljivo bi bilo
ako su Dons i Vagoner to tako doiveli. Ba na ovom mestu u razvoju
dogaaja, itamo kako se Dons podigao i odrao jedan prilino patetian govor pred delegatima. To otkriva ranjenost srca koje nikada nije
zaceljeno:
elim da zamolim neto sve prisutne delegate i sve one
koji e itati Bilten. Kada se odtampaju ova izlaganja, molim
vas da pregledate ona koja pripadaju bratu Vagoneru, bratu
(P.T.) Meganu, i na kraju ona moja; paljivo ih itajte i ako naete u ma kojem od njih, neto to na bilo koji nain napada
206
207
1888-Preispitivanje
Ja imam isto miljenje kakvo sam imao i kada sam poeo da prouavam Bibliju... Nova ekipa koja je dola na elo
posle mog povlaenja (kao predsednika GK), preobliila je
stvari, u odreenom smislu. Brat Vagoner bio je predvodnik
u tim promenama. On se i sam, kako izgleda, preobrazio od
propovednika u doktora. To je dobro, kako za njega, tako i za
druge. elim mu sve najbolje u svakom pogledu. (Pismo, 9.
septembar 1904)
Imajui u vidu kada je datirano ovo pismo, moemo se pitati od
kakve je pomoi ono moglo da bude Dr Kelogu!
Postoje i oni koji optuuju Donsa za pretenzije na mesto predsednika GK. Ovo je moda tano, a moda i nije. U nebeskim knjigama je zabeleeno ta su bili pravi motivi srca i to mnogo preciznije
nego to mi to moemo proceniti svojim ogranienim pogledom kroz
tamne senke prolosti. Nesumnjivo da ga je savest osvedoavala, govorei mu kako nije spreman za tako visoko mesto u administraciji, ili u
urednitvu Pregleda i Glasnika. Donsovo nebesko punomoje imalo
je drugaiju svrhu. Ono mu je bilo dato kako bi se Jevanelje objavilo
crkvi i svetu u glasnom pokliu. Za jednog oveka to je sasvim dovoljno. Kada je ova misija propala, on je izgubio svoje trpljenje svetih.
208
209
1888-Preispitivanje
Zakljuak
Poslednje rei koje je Vagoner napisao pre svoje iznenadne smrti
(28. juna 1916), bile su ove reenice na svretku pisma, upuenog M.C.
Vilkoksu: Ne dovodim u pitanje, ve potvrujem nadmonost dobrote koju su ispoljila braa iz crkve. Izdao bih Boga kada ne bih priznao
svetlost koju mi je On dao; nikada nisam mogao da razumem zato je
ona ba meni data, osim na osnovu injenice da se Njegovi darovi daju
ne po zasluzi, ve prema potrebi.
Nismo mi ti koji na osnovu svojih pretpostavki treba da donesu
odluku, da li e ili ne Vagoner biti spasen. Ali, ako su zaista ovo bile
njegove zadnje rei i Gospod, u svojoj mudrosti i milosti, pronae nain da ga spase, sigurno je da e se on sam nai nedostojan. Zar e bilo
ko od spasenih videti sebe samog dostojnim spasenja?
Jedno od poslednjih Donsovih pisama koje imamo sauvano, a
koje je on napisao pre svoje smrti, otkriva jedan krotak duh, s potpunim poverenjem u adventnu vest i misiju Elen Vajt (12. maj 1921).
210
211
212
213
1888-Preispitivanje
Isti princip prevare, koji stupa na scenu nakon odbacivanja svetlosti koju Bog alje, delovao je i posle 1888. Govorei o krizi, Elen Vajt je
napisala 1889: Ni u kom sluaju ne treba da mislimo da e, kada Bog
ima svetlost za Svoj narod, Sotona stajati mirno, ne inei nikakav napor da ih (pripadnike Bojeg naroda) sprei u prihvatanju te svetlosti.
(5. Svedoanstvo, str. 728)
Bie mnogo onih, kao i u prolim vremenima, koji e se
drati tradicije, ne znajui emu se mole...
Sigurna je injenica da je kod nas dolo do odvajanja od
ivoga Boga i do okretanja ka ljudima, pri emu je ljudska
mudrost postavljena na mesto boanske.
Bog e probuditi Svoj narod; ako druga sredstva ne budu
dala rezultat, doi e jeresi meu njih, koje e dovesti do reetanja, odvajajui ito od kukolja. (Isto, 707)
Na sastanku u Mineapolisu bilo nam je saopteno da e nas proputena prilika za napredovanje pod Hristovim vostvom, izloiti opasnosti da Sotona preuzme kormilo, a da toga neemo ni biti svesni:
Ako se istina ne prihvata Gospod e povui Svoj Duh...
Htela bih da uvidite i osetite stvarnost istine da ete, ukoliko ne napredujete, sigurno nazadovati i Sotona to veoma dobro
zna; on zna kako da izvue profit iz slabosti ljudskog uma... Evo,
bitka je upravo pred nama. (Ms. 8, 1888, Olson, str. 264,265)
Govorei ponovo o Mineapolisu, Elen Vajt opisuje putanju koja
vodi u slabljenje i propast:
Sada, u nae vreme, Bog namerava da d Svom delu jedan
nov i osveavajui podsticaj. Sotona vidi to i odluan je u nameri
da to sprei... Ono to predstavlja hranu za nae skuptine, proglaeno je opasnim i nije dato onima kojima je bilo namenjeno. Maloj
razlici u miljenju doputeno je da uzdrma veru, dovede do du-
214
215
1888-Preispitivanje
216
teko d prepoznaju nebesku svetlost i bie skloni da prihvate prevaru. Njihovo (po)greno iskustvo obojie sve njihove
misli, odluke, predloge i savete. Dokazi koje im je Gospod
dao, nee imati vrednost za one ije su oi zatvorene, jer su
izabrali tamu umesto svetlosti. Poto su odbacili svetlost, oni
e lansirati teorije koje e nazvati svetlou, a koje Bog naziva
iskrama koje su takvi potpalili i u ijoj svetlosti oni hode.
Rei koje Bog alje mnogi e odbaciti, a rei koje ovek
izgovara bie primljene kao svetlost i istina. Isus kae: Ja dooh u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi doe u ime
svoje, njega ete primiti (Jovan 5,43). Ljudska mudrost nee
upuivati na samoodricanje i portvovanje, ve e izmisliti
mnogo toga samo da bi Boje poruke liila svakog efekta. Mi
ne moemo podravati ljude koji nisu u tesnoj vezi sa Bogom,
a da pri tom, ostanemo u sigurnosti. Takvi e prihvatiti ljudska miljenja, iji e uticaj mnoge odvesti u zabludu, dok glas
onog pravog Pastira nee biti prepoznat. (RH, 13. decembar
1892)
Posle sastanka odranog 1893, Elen Vajt je videla kako se nad
nama nadvija pretnja jedne prevare za koju nema presedana: Izgleda
da je mudrost nestala i (mnogi) nemaju sile da razaznaju svetlost koju
Bog alje, razlikujui je od tame koja dolazi od neprijatelja njihovih
dua. (RH, 7. avgust 1894)
Opasnost nestrpljenja
U periodu obeleenom kao 1888. (nekih petnaest godina posle
konferencije), neki su imali silnu elju da napreduju u veoj duhovnoj
radosti zajedno sa Hristom i da dovre delo Jevanelja. Ali velika veina (naroito voe) nije bila spremna. Suprotno kalvinistikom predodreenju, Gospod je morao da promeni svoj prvobitni plan i da ostane
sa svojim narodom. Ako oni nisu mogli da dre korak sa Njim, onda je
On morao da dri korak sa njima. To je bilo muno iskustvo za one koji
su po prirodi imali vie temperamenta u odnosu na druge. Takvima je
217
1888-Preispitivanje
1 Izgleda kao udan zaokret u veri da je glavni uitelj alfa jeresi bio dr. Kelog, koji
je bio potpuno obraen u Mineapolisu, kako je Elen Vajt izjavila na Generalnoj Konferenciji 1903 (GK Bilten 1903, str. 86). Preskot, koji je jedno vreme propovedao neke
aspekte poruke, takodje je uio panteizam u poetku krize. ak je i Vagoner pogreio
u nekim svojim izjavama, dajui svojim protivnicima razlog da ga nazovu panteistom iako mu Elen Vajt nikada nije prigovorila po tom pitanju. Neki danas pogreno
zakljuuju da je zlo panteizma ukljueno u poruku iz 1888-e. Potpuna tanost je osnova u izraavanju ivotne istine, jer staza lai ide veoma blizu nje. Ovo je naroito
istina za poruku koja je bila poetak poznog dada i glasnog poklia. Pojam 1888-e
naglaava kako nam je blizu Spasitelj doao u Njegovom utelovljenju i Njegovoj slubi
kroz Duha Svetoga. Odluno i stalno protivljenje je poljuljalo vesnike, stvarajui njihovu otuenost od zajednice. Nepotrebno stavljen u poloaj da se brani i u nedostatku
zdravog bratskog opominjanja, Vagoner je zalutao sa ispravne linije koja je razdvajala
dragocenu istinu od lai.
218
Svretak ovog okolianja po pustinji je jedna dobra vest. To e dovesti crkvu do pravog razumevanja svog sopstvenog stanja i do istinskog pokajanja, do jednog iskustva koje nije zabeleeno ni u jednom
periodu istorije:
Crkva Adventista sedmog dana bie izmerena na merilima Svetinje... Ako je ponueni blagoslovi ne osposobe da
dovri posao koji joj je poveren, nad njom e biti izreena
osuda: Nala si se laka...
Ako se crkva, koja je sada proeta svojim otpadnitvom,
ne pokaje i ne obrati, ona e jesti rodove svojih sopstvenih
dela dok se sama sebi ne zgadi. Kada se usprotivi zlu, a izabere dobro, kada u poniznosti potrai Boga,... ona e biti isceljena. Pojavie se u Bogom danoj jednostavnosti i istoti, bez
ikakvog zemaljskog umovanja (komplikovanja), pokazujui
da ju je istina zaista oslobodila. Tada e njeni lanovi uistinu
biti izabranici Boji, Njegovi predstavnici.
Kada reforma otpone, duh molitve e vladati svakim
vernikom i duh nesloge i suparnitva bie isteran iz crkve...
Svi e biti u skladu sa milju Hristovom. (8. Sved. str. 250,251)
Ekstremisti i paniari itaju delove ovog teksta, trudei se da dokau da je Bog odbacio crkvu. Meutim, kontekst nam otkriva da Elen
Vajt nasluuje iskustvo pokajanja denominacije.
219
1888-Preispitivanje
220
1888-Preispitivanje
nai svoj koren. Bez tog nevernog ponosa, najjaa sotonska iskuenja
su bez snage. Nije postojao ni jedan zemaljski razlog zato je crkva morala biti muena alfa otpadom, osim zbog ovog post-1888. ponosa:
Mi smo u sred opasnosti poslednjih dana, kada e glasovi dolaziti odasvud, govorei, Evo ga Hristos, Evo je istina; kada e tereti mnogih poremetiti temelje nae vere koja
nas je odvojila od crkava i od sveta...
Istina za ovo vreme je dragocena, ali oni ija srca nisu
slomljena padom na stenu koja je Isus Hristos, nee videti
niti razumeti ta je istina. Oni e prihvatiti ono to podrava
njihove ideje i poee da grade drugi temelj od onog koji je
ve postavljen. Oni e laskati svojoj tatini i samopotovanju,
mislei da su sposobni da pomere stubove nae vere i zamene ih stubovima koje su izmislili. (Elmshaven Leaflets, The
Church, No. 4; Ms. str. 28, 1890)
Opozicija u Mineapolisu je htela da ostane na starim meaima.
Nita ugodnije sotoni nee biti nego da da vidi ove ljude kako naputaju ove meae.
Ali on ima armiju termita koji e preuzeti posao kada bombaki
odred podbaci. Varljive ideje dugo drane, izumljene od strane oca otpada, mogu lukavo potkopati razumevanje istine. Ovi termiti ne mogu
potkopati stubove nae vere ali mogu izjesti njihov put u nau veru i
ostaviti nas jedino sa koljkom poruke treeg anela. Nije izvan mogunosti sotone da pokua takav posao posle 1888-e, kao sto i pokazuje panteistika istorija:
Oni koji su samodovoljni... bie naeni kako predano
rade za Boga, ali u stvarnosti oni daju svoju slubu princu
tame. Zato to njihove oi nisu pomazane nebeskim melemom za oi, njihova mo razumevanja e biti zaslepljena, te
e biti nemoni pred udesnim varljivim izumima neprijatelja. Njihova mudrost e biti izokrenuta kroz zavisnost od
222
223
1888-Preispitivanje
224
225
1888-Preispitivanje
su ga pozvale da prisustvuje predstojeem skupu u Lankesteru. Kapetan Norman postavio se kao veliki uspeh za delegate i lokalne adventiste, ukljuujui i mladu damu kojoj je ponudio brak i koja je prihvatila.
Iskrena molba je bila upuena za obeanje donacija za Boje delo.
Zapis u Biltenu iz 1899-e pokazuje da je najvea donacija koju je iko
bio u mogunosti da obea bila $100, dok su druge bile mnogo manje,
sve dok Kapetan Norman nije obeao $5000 u to vreme astronomsku sumu. Obeanja su odmah prestala da stiu. Zato bi se nai
siromani ljudi trebali rtvovati kada nam je na predivni novi obraenik obeao pedeset puta vie nego sto nai najblagosloveniji mogu da
obeaju? Kako zadovoljan Gospod mora biti sa Njegovim narodom te
ih je blagoslovio tako udesno sa bogatim novim obraenikom kao to
je Kapetan Norman!
Ljudi e se okrenuti da budu orua sotonina, rekla je Elen Vajt2.
Ali oni koji su ovako bili prevareni oruima sotonskim imali su uskoro
da budu smeteni sa onim sto je Elen Vajt opisala kao sotonske doktrine u alfa istoriji.
Poslednja dekada 19. veka bilo je vreme tame i zbrke u sreditu
naeg dela. Bilo je mnogo vanjskog napretka koji je zamaskirao duhovno siromatvo. Mervin Maxvel (Mervyn Maxwell) opisuje potpuni
kontrast izmeu poruke iz 1888-e i duhovnog stanja crkve:
Vostvo, laici, institucije, konferencije, misionska polja i
crkva u celini, je bila u oajnikoj potrebi za reformacijom...
(Elen Vajt je rekla) postojalo je znaajno klizanje nadole
Bojeg naroda. Crkva je frigidna njena prva ljubav se zamrzla. Voe u Batl Kriku su okrenuli svoja lea Gospodu;
mnogi lanovi su odbacili Njegovo vostvo i izabrali Vala.
2 Kapetan Norman je nestao sa ivotnom uteevinom svoje verenice. Ovaj incident
nam je otkrio staresina Velman (S.A. Wellman) u zimu 1949-50. U Biltenu iz 1899-e
se ne moe nai pristupnica za Kapetana Normana. Dama koja je prihvatila njegovu
prosidbu izgubila je svoju ivotnu uteevinu. Pedeset godina posle Kapetana Normana slian incident se dogodio u Takoma Parku (Tacoma Park) kada je Dr. Lig
(Dr. Legge), veti kriminalac, prevario neke voe iz Generalne Konferencije sa svojim
prividnim obraenjem, koje su takodje procenili kao predivan blagoslov od Gospoda.
226
Predsednici Konferencija se ponaaju kao srednjovekovni biskupi... udno slepilo je dolo na predsednika Generalne
Konferencije tako da i on deluje nasuprot svetlu... Celo nebo
je ogoreno. (Tell It to the World, str. 246,247)
ta je bio pravi izvor duhovnih potekoa? Oni su odbacili poetak poznog dada i glasnog poklia. Oni su odbacili najveu eshatoloku mogunost koja je ikada bila ponuena narodu.
227
228
Panteistiki otpad
229
1888-Preispitivanje
da ga osudimo i slavimo pobedu dara prorotva. Ali lekcija je uznemiravajua: stalna upozorenja davana jo od 1888-e su podbacila da
podignu veinu u naem narodu.
Stoga je panteistika kriza otkrila ukorenjenu prirodu post-mineapoliskog neverovanja u spremnosti sa kojom su mnogi oboreni prevarama dekadu kasnije. Oni koji smatraju da je tamo dolo do pokajanja
za slepilo iz 1888-e imaju problema da objasne panteistiko slepilo.
3) Na alost, panteistiki test ne moe biti poslednji. Neprestana
upozorenja u vezi prihvatanja 1888-e trebala su omoguiti naoj brai
da sami vode dobri brod kroz opasne vode panteizma. Ali lina, vanredna intervencija od strane Elen Vajt je postala potrebna, ili e brod
biti potopljen.
Sotoni stoga mora biti dozvoljeno da nas ponovo iskua, ali ovog
puta u okolnostima kada ivi vesnik odavno nije lino prisutan. To
mora biti vrhunski test koji e pokazati da li smo odrasli ili nam je kao
deci jo uvek potrebna pomo dadilje. Stoga nalazimo da je panteistika kriza bila samo alfa i da omega iskuenje tek treba da doe. Sada
nam moe biti blie nego to mislimo:
Na narod mora da razume razloge nae vere i naeg
proteklog iskustva. Kako je tuno to mnogi oigledno stavljaju svoje neogranieno poverenje u ljude koji predstavljaju
je rekao o svojoj mladosti: Kada sam video zdravstvene principe, ono su mi izgledali
tako prelepi i skladni da sam ih odmah prihvatio. A onda sam imao takvu borbu u
prepirkama za ove principe da sam poeo da ne volim one koji ne vole ove principe. Neke
od najgorih sukoba zdravstveno delo je imalo sa slubenicima u Generalnoj Konferenciji. Bilo je veliko iskuenje za nae pomonike u sanitorijumu kada bi doli slubenici
iz Generalne Konferencije za nae stolove i traili od naih pomonika, koji nisu okusili
meso dugo vremena, da im donesu kokoiji paprika ili goveu niclu. Doiveli smo da
imamo strah kada bi nam Generalna Konferencija dolazila... Konano i ja sam se poeo
plaiti da se viam sa slubenicima. Sumnjao sam u njih; jer nisam znao da li da im
verujem ili ne... Sada oseam da mogu da ti verujem i imam potpuno poverenje u tebe
(Bilten GK, 1903, str. 83). Kasnije on je izgubio mnogo od tog svog poverenja. Zlo
stalne propovednike ravnodunosti prema zdravstvenoj reformi i poruci iz 1888-e
je u mnogome uzrokovalo da Dr Kelog skrene sa svog puta. Duhovno vrenje u Batl
Kriku uzrokovano protivljenjem poruci nije moglo nahraniti duu Dr Keloga.
230
Panteistiki otpad
231
1888-Preispitivanje
232
Panteistiki otpad
233
1888-Preispitivanje
234
Panteistiki otpad
Do sada, na neprijatelj je izgradio mnoge sposobnosti. Uznemiravajue je primetiti iskrenost doktora Keloga kad je rekao da je mislio da je
uio isto to i Elen Vajt. Zato su mnoga od nae brae uhvaeni nesvesni:
Staza istine lei pored staze lai, i obe staze mogu izgledati jedno umovima koji nisu izgraeni od Duha Svetoga i
koje stoga nisu sposobni da brzo razdvoje istinu od lai...
Oni koji ire (ivi hram) izjavljuju: Ova knjiga sadri
misli koje sestra Vajt pouava. Ova tvrdnja udara direktno u
moje srce. Oseam se kao da mi je srce slomljeno...
Postoje u mojim spisima mnoge izjave koje, izvaene iz
konteksta i tumaene u skladu sa umom pisca ivi hram,
mogu izgledati u harmoniji sa uenjima ove knjige. Ovo moe
dati prividnu podrku tvrdnji da su misli iz ivi hram u
skladu sa mojim spisima. (Posebna svedoanstva, Serija B, Br.
2, str. 7, 52,53; izjave Elen Vajt koje izgledaju kao panteistike
u 8. Svedoanstva za crkvu; str. 255-261. Ne postoji panteizam u njima, ali nepaljivi italac moe misliti da ga ima)
Kad god se Omega pojavila, ona e zasigurno koristiti Duh Prorotva kao podrku i mnogi nepaljivi umovi e se sloiti. I takoe je
mogue da e neke potovane, uticajne voe podupreti prevaru. Istinski hrianski karakter e povesti one koji su u zajednici sa Hristom
ka protestu. Kada je Ja razapeto sa Hristom sveta hrabrost je mogua:
Kada ljudi koji stoje na poloajima voa i uitelja rade
pod silom spiritualistikih ideja i izopaenosti, hoemo li nastaviti utati, u strahu da ne ugrozimo njihov uticaj, dok se
due zavode?...
Hoe li ljudi u naim institucijama nastaviti utati doputajui da podmukle greke budu objavljivane, na tetu dua?
(Isto, str. 9,13,14)
Elen Vajt je smatrala da e Omega doi posle njene smrti:
235
1888-Preispitivanje
Nareeno mi je da kaem naem narodu da neki ne shvataju da avo iznosi obmanu za obmanom i da ih on iznosi na
nain na koji oni to ne oekuju. Sotonska orua e izmisliti
naine da od svetaca naprave grenike. Kaem vam sada, da
kada ja budem poloena u grob, doi e do velikih promena. Ja ne znam kada u umreti, ali elim da sve upozorim
na sotonske prevare... Oni bi trebalo da paze na svaki obmanjivaki greh koji e Sotona pokuati da ovekovei. (Pismo,
Elmshaven, 24. februar 1915)
Zakljuak
Originalna istina je uvek dobra vest. Elen Vajt bi molila, kako tvrde oni koji su je ponekad uli kako se moli, Gospode, pokai mi najgore u mom sluaju. I za nas je takoe dobro da se molimo, Gospode,
pokai nam istinu o naoj istoriji, istinu o naem sadanjem stanju.
Istina o naoj istoriji daje neprocenjivu nadu i sigurnost za budunost,
ako je budemo shvatili ispravno.
Crkva ostatka, slaba i oteena, je i dalje vrhovni objekat Gospodnje panje. Shvatajui nau grenost, naa nada je u Bojoj milosti i
nepromenljivoj ljubavi. Dugo lutanje koje smo doneli na sebe mora
dovesti do punine vremena sa Hristom koga smo s preziranjem odbacili 1888-e. U samoodbacivanju i pokajanju, mi emo Ga nai. U tom
procesu nee biti samoopravdanja.
S druge strane, Boja nada lei u iskrenosti naeg srca. On sam
je na probi u nama, pred celim svemirom. On je uloio Svoj presto u
potenje Njegovog naroda. Mi nalazimo ovu osveavajuu hristocentrinu molbu u Biltenu Generalne Konferencije iz 1893-e:
Neto veliko i obmanjujue e doi, i to e doi uskoro.
Ako doe do odlaganja, karakter Boji i Njegov presto e biti
kompromitovani.
Da li je mogue da emo rizikovati ast Bojeg prestola?
Brao, za ime Boje, i u ime Njegovog prestola, napustimo taj
236
Panteistiki otpad
put. (Dons citira Elen Vajt, str. 73; Elen Vajt je pozajmila ovu
misao iz dela Veliki Uitelj od Dona Harisa, 1836)
Moe li neka druga vrsta glasnog poklia od onog koji prati nae
pokajanje osvetliti zemlju sa slavom?
237
238
1888-Preispitivanje
240
mogu da uspeju... Velika borba e biti sve jaa i jaa, i bie sve
odlunija. Um e biti usmeren protiv uma, plan protiv plana,
principi neba protiv principa Sotone. Istina u svojim razliitim fazama e biti u sukobu sa zabludom u njenom uvek
promenljivom, uveavajuem obliku i koji e, ako bude mogue, prevariti i izabrane...
Neposveeni slubenici podiu se protiv Boga. Oni uzvisuju Hrista i boga ovog sveta u isto vreme. Dok propovedaju
da prihvataju Hrista, oni uzdiu Varavu i svojim delima kau:
Ne ovaj ovek nego Varava... Dopustimo li da sin pogibli1
i lani svedok uu u crkvu koja je imala veliko svetlo, velike
dokaze, ona e odbaciti poruku koju je Gospod poslao i prihvatiti najnerazumnije tvrdnje i lane pretpostavke i teorije...
Mnogi e stati za nae govornice sa bakljom lanog prorotva u svojim rukama, upaljenoj na paklenoj baklji Sotone...
Borba e postajati sve vatrenija i vatrenija. Sotona e
preuzeti bojite i imitirati Hrista. On e pogreno predstaviti,
lano primenjivati i izokrenuti sve to je mogue, da bi obmanuo. (Svedoanstva, str. 407-411; 1897)
ta je oboavanje Vala?
Da li su ova predvianja o oboavanju Vala jo vaea za nas danas ili je to bio samo privremen problem, ogranien na Batl Krik u 19.
veku? Naa prirodna reakcija na ovo nadahnuto predvianje e reci:
Nemogue! udesno! Mi jesmo jadni ali nismo toliko siromani
duhovno! Sa druge strane, naa savest nam tiho govori da neto nije u
redu. Moda ovo ipak, posle svega, ima smisla. Ko je Val?
Jezikom starog Izraela, Val je jednostavno bio izraz za gospodara
ili supruga:
Znaajno je da je u vreme patrijaraha... suprug bio gospodar, vaal, eni, koja je zavisila od njega celog ivota i nad
kojom je on imao vlast koju nije delio ni sa kim. (B.G. San1 Sin pogibli (2. Solunjanima 2,3) papstvo, prim. prev.
241
1888-Preispitivanje
242
Poto je Val lani mesija, oigledno je da svako slavljenje sebe prerueno u slubu Hristu i koje izbegava naelo krsta, ustvari sluenje
Valu. Koren je dubok, esto izvan nae svesnosti.
Usmeno ispovedanje imena Hristovog i drugih hrianskih termina ne znai nita ukoliko se istina ne sprovede u ivot. Hristov neprijatelj e imitirati Hrista, to znai preuzimanje Njegovog identiteta kroz izvanredno mudru obmanu. Ali mnogo pre imitacije doi e
do njegovog pogrenog prikazivanja. Neadventista Frederick A. Voigt
prepoznao je oblik ove velianstvene obmane: Hrianska etika je
antihrist Zapadnog sveta. To je najpodmuklija i najstranija pokvarenost koja je ikada zadesila svet.
Jedan mali primer je kult samoljublja. Kroz mudru manipulaciju
Pisma, grena ljubav prema sebi je transformisana kao vrlina. Tokom
zadnjih pedeset godina (pisano 1988. prim. prev) revnosno je propovedana naoj omladini kao hrianska dunost. Nebeska zapovest
da volimo svog blinjeg kao to volimo sebe je izvrnuta u zapovest o
samoljublju, dok je Gospod uio da se pobude nae uroene grene
ljubavi prema sebi sada preusmeravaju kroz istinsku veru u hristoliku
ljubav prema blinjem.
Istinsko samopotovanje zaista je vrlina, ali ono postaje pravo
kroz zahvalnost za Hristovu nesebinu ljubav otkrivenu na krstu. Pravo samopotovanje je tako ukorenjeno u Njegovom iskupljenju. Ali,
ljubav prema sebi prvo-ja, se suproti posveenju Hristu i Njegovom
delu. Za oekivati je da e neprijatelj nastojati da proturi kult sebinosti kao Hristovo uenje. Ali je neshvatljivo zato ga Adventisti sedmog
dana naveliko promoviu.
Bez sumnje, neznanje ili omalovaavanje izjava Elen Vajt o sluenju Valu je ono to je omoguilo filozofiji Nju Ejda da bude tolerisana
u samom naem sreditu tako mnogo kao to je i bila. Ali osnovno u
naoj modernoj zbrci je zamena pravog Hrista lanim kao posledica
nae tragedije iz 1888-e. Koren se prua unazad, skoro ceo vek.
Svima nam je dobro poznat opis poslednje faze sotonskog prikazivanja u kome e imitirati drugi dolazak:
243
1888-Preispitivanje
244
245
1888-Preispitivanje
247
1888-Preispitivanje
248
249
1888-Preispitivanje
250
251
1888-Preispitivanje
ku pravog jevanelja? To ukljuuje svetlo i mnogo sile, ali ne i slatke ljubavi (agape), radosti i mira. On je paljivo prouio rad pravog
Duha Svetoga i izmislio izvanrednu imitaciju koja e prevariti, ako je
mogue, i izabrane. On ima svoju lanu pravednost kroz veru, skoro
savrenu za prevaru. Naravno, nedostaje razumevanje Hristove slube
u Svetinji nad svetinjama, taj ivotni sastojak agape koji jedino moe
oistiti ljudska srca od svih strahova i samoive pobude koja ovekoveava greh.
5) Ako je Elen Vajt u pravu, mnotvo iskrenih, ljubaznih hriana e popustiti stranom pritisku da se vrati religijska netrpeljivost
mranog Srednjeg veka i postavi ig zverin. Razliite oblici terorizma
mogu to ostvariti u naciji, svetu i crkvama prodanim materijalizmu,
senzualnosti i duhovnom spiritualizmu. Elen Vajt razotkriva straan
spektar velike rasprostranjenosti lanog hrista, njegov uticaj na zemlju kroz lanu reformaciju... rad drugog duha. (Isto, 261)
6) Postoje i penica i kukolj koji zajedno rastu u Vavilonu kao i
u crkvi koja propoveda treu aneosku vest. Ali pat pozicija koja skoro
ceo vek stoji, mora biti reena. Ljudska rasa je u procesu i moralnog i
duhovnog raspadanja. Mi se suoavamo sa problemima potencijalnog
globalnog samoubistva kroz drogu, alkoholizam, preljubu, rasturene
domove, nasilje, razliku izmeu bogatih i siromanih, terorizam i uvek
prisutnu senku nuklearne katastrofe.
Velika borba izmeu Hrista i Sotone izgleda kao da e reiti samu
sebe u nadmetanju da se vidi ko moe sauvati ivot na ovoj planeti.
Zver e se postaviti kao da je ona svetski spasitelj. Stoga e njen ig
na kraju biti predstavljen kao jedini put da se sprei unitenje ljudske
rase. Lana reformacija koju je proizveo falsifikovani prvosvetenik koji nastoji da preuzme slubu u prvom odeljenju nebeske Svetinje bie nain da izdejstvuje ovu ogromnu prevaru.
7) Stoga postoje istine nerazdvojive od poruke iz 1888. o Hristovoj pravednosti koje nisu priznate od strane hriana koji ne razumeju
dvo-odeljensku slubu nebeskog Prvosvetenika. Jevanelje propovedano silom malog roga stvarno opravdava greh i takoe logiki
uzdie sotonsku pobunu. Ovo je tajna bezbonosti koja preovladava u
252
1888-Preispitivanje
254
255
1888-Preispitivanje
Zakljuak
Zahvalnost srca za Hristov krst uvek vodi ka raspeu svoga JA sa
Njim. Ali ljudska mudrost vodi daleko od samoodbacivanja, od posveenja, i izmislie mnoge stvari da sprei uticaj boanskih poruka.
(RH, 13. decembar 1892)
Mnogi u naem narodu, posebno mladi, zbunjeni su i smeteni
monotonou i duhovnom nemoi koju danas vide u crkvi Adventista
sedmog dana. I problemi podignuti od strane fanatika, nelojalnih disidenata i samozvanih voa u crkvi mogu takoe biti shvaeni i reeni
samo u svetlu ove stvarnosti.
Crkva Adventista sedmog dana nije Vavilon, i Bog nikada nije planirao da ona postane Vavilon kao ni pradavni Izrael u vreme Ilije ili
Jeremije. Oboavanje Vala bilo je i jeste zaraza tela kome je to strano i
ini ga bolesnim. Ali isceljenje je mogue kroz pokajanje i reformaciju.
Reenje za problem nije unitenje crkve nego duhovni oporavak. Zapazimo ovo ohrabrenje:
Bog izvodi narod... On e ga ukoriti i ispraviti. Poruka
Lodikejcima je poruka crkvi Adventista sedmog dana koja
ima veliku svetlost i ne hoda po njoj... Poruka koja crkvu Ad-
256
257
1888-Preispitivanje
258
259
1888-Preispitivanje
260
Od 1950. do 1970.
1950
1888-Preispitivanje (204 umnoene stranice) nije nosilo ime autora, naslova strana i datum. Namera je bila jednostavna da predoi
261
1888-Preispitivanje
1952
Epohalna Biblijska Konferencija bila je odrana u crkvi u Sligou
(Merilend) 1-13. septembra 1952. Te studije predstavljaju najbolja
razmiljanja od strane ozbiljnih, iskrenih, posveenih, lojalnih ljudi,
voa crkve, prema D.E. Reboku u Uvodu izvjetaja u dva toma pod
nazivom Na vrsti temelj. (Pregled i Glasnik, 1953, tom 1, str. 13)
Neto pre zakljuivanja konferencije, predsednik Generalne Konferencije potvrdio je istinu o nazadovanju iz 1888-e, i onda je izneo
zaprepaujuu tvrdnju:
262
Od 1950. do 1970.
263
1888-Preispitivanje
264
Od 1950. do 1970.
U meuvremenu, nairoko spontano distribuiranje 1888Preispitivanje se nastavilo. 1958-e odgovarajui zahtevi Generalnoj Konferenciji upueni od lanova crkve izmamili su jo jedan odgovor.
1958
Tako je novi odgovor bio pripremljen od strane Generalne Konferencije i postao dostupan crkvi septembra 1958-e. Naslovljen kao
Dalja procena manuskripta 1888Preispitivanje jako se suprotstavio
dokumentu. Izneemo njegov zakljuak:
Oigledno je da su autori pokazali znaajan amaterizam
u istraivanju i upotrebi injenica.1 Kroz ceo manuskript postoji model neprestanog korienja citata izvan njihovog konteksta Teza 1888Preispitivanje je ozbiljan odraz knjievne etike njenih autora Pokazavi se krivim za zloupotrebu
injenica i pogrenu upotrebu izjava iz spisa Duha Prorotva,
autori 1888Preispitivanje su proizveli manuskript koji je
tetan po crkvu, koji krnji ugled voa crkve i pogreno informie pojedince koji ga budu itali. (str. 47-49)
Kada su autori proitali Dalju procenu, oni su bili duboko zabrinuti. Da li su bili krivi za upotrebu citata izvan konteksta, zloupotrebu
injenica, proizvodnju manuskripta koji je tetan po crkvu? Ovo je
bio poziv na iskrenu molitvu, preispitivanje srca, opirnije ispitivanje
spisa Elen Vajt koje su koristili i potragu za drugim citatima.
Shodno tome, u septembru 1958-e kada su ponovo bili na dopustu u Americi pripremili su odgovor na 70 strana, Odgovor na Dalju
procenu, koji se pozabavio sa svakom takom iz Dalje procene. U nemogunosti da sprovedu istragu u Riznici Elen Vajt, dobili su pristup
privatnim kolekcijama sa mnogim, jo neobjavljenim, dokumentima
Elen Vajt u bibliotekama penzionisanih slubenika koji su je lino po1 Originalan izvetaj koji je dao Odbor za odbranu literature istakao je potpuno suprotno: Manuskript odie dokazima o iskrenom, marljivom, savesnom trudu.
265
1888-Preispitivanje
1962
Tokom naredne etiri godine, lanovi crkve su nastavili da postavljaju ozbiljna pitanja. U Proceni iz 1958-e je stajalo da se mislilo da
je izvetaj (koji je 1951 napravio Odbor za odbranu literature) od pre
sedam godina zatvorio temu (str. 3). Ali izgledalo je da provienje nije
bilo voljno da ugasi interes za 1888-u. Duh Sveti ga mora drati ivim
sve dok ne doe do pokajanja.
1962-e N.F. Pis je izdao knjigu o 1888-oj pod nazivom Samo verom. U predgovoru predsednik Generalne Konferencije je izjavio:
Zasedanje Generalne Konferencije iz 1888-e i rasprave
na tom zasedanju u vezi opravdanja verom bile su razliito
komentarisane od strane velikog broja osoba, naroito u zadnjih nekoliko meseci. ak je bilo i navoeno od strane nekolicine od njih potpuno pogreno da je Crkva Adventista sedmog dana podbacila u pokuaju da dosegne ovo veliko
sutinsko hriansko uenje. Ova knjiga postavlja stvari na
svoje mesto. (str. vii)
Dr Pis je veoma struan i paljiv teolog i Generalna Konferencija
je cenila njegov rad. Ali postoje problemi sa ovom knjigom usled neuspeha da odmereno sagleda celu eru 1888-e:
2 Jedan primer kako je Procena podrala prihvaene teorije je upotreba jedne reenice
izvaene iz Pisma 40, 1893: Mi smo stajali na borbenom polju skoro tri godine i u to
vreme odlune promene su se desile u okviru naeg naroda i kroz milost Boju izvojevali smo odlune pobede (Procena, str. 44). 1983-e celo pismo bilo je objavljeno od
strane Poverenitva Elen Vajt tako da se mogao istraiti ceo kontekst (Izdanje br. 996).
Izvaena reenica se pojavljuje u diskusiji o upotrebi sira, kako je Dr Kelog kupio celu
koliinu sira ponuenu na prodaju u prodavnici na saboru i kako su principi zdravstvene reforme postali prihvaeni od strane adventistikog naroda. Kontekst ne sadri
nita znaajno u vezi poruke iz 1888-e ili njenog prihvatanja.
266
Od 1950. do 1970.
267
1888-Preispitivanje
1966
Zatim sledi jo jedna knjiga o 1888-oj, napisana od strane potpredsednika Generalne Konferencije, A.V. Olsona. Njegova prerana
smrt 5. aprila 1963. godine ostavila je njegov praktino zavren rukopis u rukama Odbora za zaostavtinu E.G. Vajt, koji je njegovu knjigu od 320 strana objavio 1966-e pod nazivom Kroz krizu do pobede,
1888-1901.
Ozbiljno i duboko iskreno, autor je ponovo nastojao da bije bitku
sa pogreno izvedenim zakljucima u vezi 1888-e. Predgovor itaocu
objanjava da su trinaest godina izmeu Mineapolisa, 1888-e, i Generalne Konferencije 1901. bile period koji je Provienje jedino moglo
nazvati pobedom (str. 7). Ali ponovo ovde postoje ozbiljni problemi:
a) Ovih trinaest godina nisu oznaeni kao pobeda nego kao neviena nevernost u administraciji vostva crkve. Postojao je proroki
poziv na reformaciju i reorganizaciju, jasni sudovi Boji u stranoj vatri u Sanatorijumu u Batl Kriku, i u izdavakom drutvu Pregled i Glasnik. Ovo je dolo posle pobede datirane 1901. Nebrojena pisma od
strane Elen Vajt iz Australije tokom tog perioda govore o svemu osim o
naprednim godinama ukoliko su duhovnost i vernost bitni i ukoliko
su poruka iz 1888-e i iskustvo merilo.
b) Knjiga pokuava da uspostavi zakonsku osnovu za dokazivanje
da poruka iz 1888-e nije zvanino odbaena zato to nije bilo zvaninog glasanja za njeno prihvatanje ili odbijanje (str. 36). Ako je istina da ne postoji zvanini zapis o negativnom glasanju u Mineapolisu
injenica je da je do glasanja dolo i da zvanini Bilten iz 1893-e govori
o tome. A potvruje ga i Elen Vajt.
Nekoliko jasnih izjava pokazuju da je dolo do odbacivanja poruke glasanjem:
ta su braa u stranom poloaju u kojem su bili odbacila u Mineapolisu? Oni su odbacili pozni dad glasni pokli
poruke treeg anela. (str. 183)
268
Od 1950. do 1970.
269
1888-Preispitivanje
270
Od 1950. do 1970.
1969
Uskoro je Norvel F. Pis izdao nastavak na Samo verom, pod naslovom Vera koja spasava (1969). Osnovna tema je ponovo 1888-a i sadri
nove probleme:
a) Ponovo nalazimo nedostatak bilo kakvog prepoznavanja eshatolokog znaaja poruke iz 1888-e kao poetka glasnog poklia iz Otkrivenja 18. Umesto toga, autor je predstavlja kao optu zaostavtinu
protestantskih grupa, staro svetlo u svom odgovarajuem kontekstu,
prosto novi naglasak na opravdanje, isto veno jevanelje kojim su
hriani bili spasavani u svim vekovima (str. 25,39,45,54). Izgleda da
nema priznanja jedinstvene istine koja ini poruku treeg anela u
stvarnosti, nema shvatanja naroite veze sa ienjem svetinje.
b) Opet nam je reeno da se delegacija podelila na tri grupe
ukazujui da protivljenje nije bilo ozbiljno. Opovrgavajui one koji
kau da je crkva odbacila opravdanje kroz veru iz 1888-e3, autor se
oslanja na pretpostavku da nedostatak zabeleenog glasanja znai da
nije ni dolo do zvanine akcije na tu temu i da veina onih koji su
podbacili da vide svetlo iz 1888-e se kasnije pokajala za svoje slepilo i
dala entuzijastiku podrku (str. 41). Dokazi za entuzijastiku podrku nedostaju.
Ponovo se podseamo alostivog pisma Elen Vajt njenom neaku,
5. novembra 1892-e, dakle posle priznanja glavnih voa, u kojem stoji
3 Ko su ovi nije razjanjeno. Autori 1888 Preispitivanje nikada nisu izjavili da je
crkva odbacila poetak poznog dada. Oni su jedino citirali dokaze koje je dala Elen
Vajt da se vostvo suprotstavilo poruci i da je u velikoj meri poruku dralo dalje od
crkve tako da crkva nikada nije ni imala mogunost da je prihvati. (1. Odabrane
poruke, str. 234,235)
271
1888-Preispitivanje
da nijedan od glavnih protivnika nije prihvatio svetlost i prepoznao poruku (Pismo B2a, 1892). Pis je na drugom mestu priznao da na
kraju dekade nijedan Jelisije nije propovedao uspeno poruku osim
Donsa, Vagonera i Elen Vajt (Samo verom, str. 164). Pa gde je onda
bila ta navodna podrka?
c) Pokuavajui da ukloni predlog autora 1888Preispitivanje da
crkva ponovo tampa spise Donsa i Vagonera kako bismo imali koristi od njihovog uenja, Pis izjavljuje da Dons i Vagoner nisu nita
rekli to Elen Vajt nije rekla bolje Elen Vajt je mogla da predstavi
ovo isto veno jevanelje sa lepotom i jasnoom kojoj nijedan od njenih savremenika nije bio ravan. (str. 53)
Ovo pokree ozbiljno pitanje: Zato je Gospod onda uopte poslao vesnike iz 1888-e ako oni nisu mogli da predstave poruku na odgovarajui nain? Zar nije bilo mudrije postaviti Elen Vajt kao predstavnika poznog dada i vesnika poruke glasnog poklia? Sveta istorija
pokazuje da je Gospod uvek birao vesnike sa razlogom.
Elen Vajt nikada nije opisivala Donsovu i Vagonerovu poruku
kao suvinu; ona ju je odobrila skoro 300 puta i to jezikom neprevazienog entuzijazma i jasno ih je podrala kao posebno pomazane,
poslane, naimenovane od Gospoda da urade posao na koji ona
nije bila pozvana4.
4 Neki od onih koji su rekli da su prihvatili pravednost kroz veru izjavljuju da mi
ne trebamo najdragoceniju poruku koju je Gospod poslao preko stareina Vagonera i Donsa jer posedujemo spise Elen Vajt. Ali postoje problemi u ovom stavu:
(a) Crkva je 1888-e takoe posedovala njene spise, i ak vie nego mi danas oni su
uivali njeno lino prisustvo. (b) Ona je rekla da su njeni spisi manje svetlo koje
upuuje na vee svetlo, Bibliju. (c) Dalje, logiki sledi da mi ne trebamo Novi Zavet
jer su i Isus i Pavle uzeli njihova uenja o pravednosti kroz veru jedino iz Starog Zaveta; i niko ne moe da negira da su ga oni razumeli. (d) Dalje sledi da mi takoe ne
trebamo ni Velike ni Male proroke, zato to je Avram bio opravdan verom i postao
otac vernih dok je znao samo Postanje 1-11.
Ovo je naravno apsurdno. Jedini logiki zakljuak je da mi trebamo svo svetlo koje
nam je Gospod poslao. Elen Vajt nikada nije izjavila da je ona poslata da objavi pozni
dad ili poruku glasnog poklia ali je prepoznala to u Donsovim i Vagonerovim izlaganjima. Nemogue je potpuno prihvatiti Elen Vajt a ne prihvatiti njeno uzvisivanje
poruke iz 1888-e koja je propovedana od strane Donsa i Vagonera u njeno vreme.
272
Od 1950. do 1970.
273
1888-Preispitivanje
274
275
1888-Preispitivanje
276
277
1888-Preispitivanje
278
Nenadmani Svedok
c) Frum je posvetio dva poglavlja ideji da je Elen Vajt stajala
nadmono u opisivanju 1888-e (str. 443-464). Njeni spisi posebno od
1888-e bi trebalo da daju odgovore svakom razumnom umu na pitanja u vezi nae istorije (str. 444, naglasak originalan). Ovo je potpuno
tano. Ali u jedanaest strana posveenih njenom svedoanstvu (443453) ne postoji ni jedan njen citat da podri ovu premisu.
279
1888-Preispitivanje
280
i) itaocu je reeno da je ona slavila zbog narastajueg prihvatanja poruke iz 1888-e (str. 605), i da su devedesete bile obeleene
uspehom snanih probuenja i izvanrednih dostignua (str. 264).
Moramo pogledati jedan zanimljiv primer suprotnosti izmeu onoga
ta je ona ustvari rekla i Frumovog opisa vostva Generalne Konferencije posle 1888-e.
On ispravno kae da je vodeu matricu post 1888. pokretu, naravno, u velikoj meri dao dolazei predsednik Generalne Konferencije. Shodno tome mi moramo prvenstveno od njega traiti odluujue
dokaze. Drugim reima, stav stareine O.A. Olsena kao predsednika
Generalne Konferencije e prvenstveno odrediti istinu da li je poruka odbaena ili prihvaena od strane crkvenih voa. Ovo je istina.
Nastavljamo sa Frumom:
Izvetaj o Olsenovom duhovnom vostvu je jasan i
odan... Olsen je izgleda umeo da oseti duhovni smisao pokrenutih pitanja i da d tiho, ali efektivno vostvo ka njihovim
reenjima...
Godine Olsenovog rukovodstva donele su pravo probuenje i reformaciju... vreme probuenja iz laodikejskog samozadovoljstva... kroz narastajue prihvatanje poruke o Pravednosti kroz veru...
Stoga ne moe, ni sa kakvim pravom, biti reeno da je
Olsen lino odbacio ili zaustavio poruku o Pravednosti kroz
veru ili vodio ili potpomogao ili podsticao u tom smeru...
Jasno je, Olsen nije odbacio poruku. (str. 354-358)
Frum nije ponudio dokaze iz pera Elen Vajt da podri ove izjave.
italac prosto pretpostavlja da su takve nedvosmislene izjave negde
podrane nadahnutim dokazom. Razlog za nedostatak ovih izjava u
njegovoj knjizi je to one uopte i ne postoje u njenim spisima. Ovo
je neto to su ezdesetorica od naih najznaajnijih teologa koji su
odobrili knjigu propustili da primete.
281
1888-Preispitivanje
282
283
1888-Preispitivanje
1972
Dr Frum je optuio autore ovog manuskripta da odbijaju da se
javno odreknu svog insistiranja da su voe crkve odbacile poruku iz
1888-e. Njegov zahtev je otvoreno prepoznat kao naroito upuen
ovim dananjim autorima (Seminarske studije, Univerzitet Endrjus, Januar 1972, str. 121). Kae se sledee:
Propagatori obmanjivake optube, najpre protiv vostva post 1888-e, sada ve odavno zaspalog, duguju dananjoj Crkvi izriito priznanje. Osim toga, to je dug i onih u
Crkvi koji su bili zbunjeni i obmanuti ovakvom tvrdnjom.
Napokon, to ustvari predstavlja sramoenje mrtvih. Ovo je
jako ozbiljna stvar. (str. 358)
Autori su bili duni da odgovore na takav zvanini zahtev najcenjenijeg adventistikog teologa, pogotovo to je on bio podran od
visokih slubenika Generalne Konferencije. Krajem 1972-e oni su pripremili esej pod naslovom, Izriito priznanje... dug Crkvi (An Expli-
284
1973-1974
Dve godine posle ovih specijalnih odbora, Godinji Saveti su objavili veoma ozbiljne pozive crkvi na probuenje, reformaciju i pokajanje. Postojali su neobina iskrenost i oigledna sveanost u njima.
Meutim, iskrenost nam nalae da izjavimo da su rezultati bili razoaravajui.
Pozivi odbora su retko bili uspeni u izazivanju probuenja ili reformacije meu propovednicima i lanovima jer administrativna politika nikada nije dovela do pomirenja sa Hristom. Meutim, u ovim
pozivima Godinjeg Saveta bilo je ozbiljnih pogrenih tumaenja injenica iz nae denominacione istorije, koji su, logino, osujetili ciljeve
poziva. Problem na povrini izgleda neznatan, ali je u stvari znaajan.
Navodimo citat iz Poziva iz 1973-e:
etiri godine posle istorijske mineapoliske Generalne
Konferencije, sve, znaajan naglasak na pravednost kroz
veru probudio je Crkvu Adventista sedmog dana na takav
nain da je Elen Vajt mogla rei da je glasan pokli poeo!
Greka ovde nainjena nije u znaenju rei. Elen Vajt nikada nije
rekla da je poruka iz 1888-e probudila Adventistiku crkvu. Ona je
285
1888-Preispitivanje
rekla potpuno suprotno: Sotona je uspeo u uklanjanju od naeg naroda, u velikoj meri, posebne sile Duha Svetoga (1. Odabrane poruke,
str. 234,235). Poruci nikada nije doputeno da ispuni crkvu.
Ali to nije najvei problem sa logikom u ovom Pozivu. Postoji promaaj da se ispravno prepozna ta je glasan pokli. Pominjemo ovo,
ne da bi nalazili mane u ozbiljnim i iskrenim naporima, nego zato to
je vreme previe poodmaklo da bi smo sebi mogli ponovo dopustiti
istu greku.
Poetak poznog dada i glasnog poklia nije bio subjektivno
probuenje koje je ispunilo Crkvu Adventista sedmog dana; to je bila
objektivna poruka sama po sebi. Ovo je oigledno ak i iz izjave Elen
Vajt citirane u Pozivu:
Glasan pokli treeg anela poeo je otkrivenjem pravednosti kroz Hrista, Iscelitelja koji prata grehe. Ovo je poetak svetla anela ija slava e ispuniti celu zemlju. (RH, 22.
novembar 1892)
Zato je ovo vano moe se videti iz sledeeg:
a) Ako je poetak glasnog poklia bio probuenje crkve, njegovo skoro umiranje postala je veoma loa vest. To bi imalo za posledicu
shvatanje da je istinsko probuenje neuhvatljivije od leka za rak, i da
kad se Duhu Svetome dopusti da radi (kako je navodno bilo u 1890im), On sam postaje umoran i povlai oivljavanje. Zato je probuena crkva propustila da uputi glasni pokli i zavri Gospodnji nalog?
b) Ali ako se poetak glasnog poklia verno prepozna kao ono
to jeste, sama poruka iz 1888-e, odmah imamo nadu, jer se moemo
oporaviti i objaviti objektivnu poruku kako je zapisana u postojeim
izvorima. Sila Duha Svetoga se ispoljava u istini jevanelja. (Galatima 2,14; Rimljanima 1,16)
Meutim, Godinji Saveti iz 1973-e i 1974-e nisu uinili nita
praktino i delotvorno da oporave i objave samu poruku iz 1888-e.
tavie, oni nepaljivo uveravaju da se vakuum moe ispuniti sa infuzijom kalvinistikog reformacionizma. Poruka iz 1888-e nikada nije
286
1984
Jo jedna publikacija se bavila 1888-om, biografija Elen Vajt, Puste
godine 1876-1891, od Artura L. Vajta. Doprinos stareine Vajta crkvi
Adventista sedmog dana je iznad svake odgovarajue ocene. Tokom
duge i istaknute karijere on je bio sluga Gospodnji u izgradnji pove287
1888-Preispitivanje
renja crkve u Duh Prorotva. Kao unuk Elen Vajt, on uiva poseban
ugled kao najvei autoritet po pitanju njenih spisa. On je potovan na
svetskom nivou.
U tri poglavlja ovog izdanja on raspravlja o istoriji 1888-e. Kao
prvo odreene take istorije i razvoja trebaju biti razmotrene (str.
394). Zatim slede 14 taaka, od kojih neke ispituju temelje nae denominacione misije (str. 394-397). Ukratko emo izneti nekoliko razliitih taaka iz ovog dela knjige:
(1) Predmet pravednosti kroz veru... bilo je jedno od mnogih
hitnih pitanja koja su privlaila panju delegata. Taka (10) nastavlja:
Izgleda da je nesrazmeran naglasak dat iskustvu na zasedanju mineapoliske Generalne Konferencije. A mi pitamo: ta je istinski eshatoloki znaaj poruke iz 1888-e? Nije li poetak poznog dada i glasnog
poklia jedna tema od najvieg znaaja?
(4) Dok je posao konferencije... bio obiman i znaajan, oseanja
i dranje prisutnih su bili oblikovani teolokim raspravama. Da li je
potrebno da ukaemo da u ovome lei znaaj zasedanja i njegov trajan
znaaj za crkvu sada? Ali ukoliko nae teoloke rasprave nisu zdrave,
nae rukovodstvo ne moe ispuniti jevaneoski nalog i ne moe biti
blagosloveno.
(6) Informacije u vezi toga ta se zaista dogodilo u Mineapolisu...
su u velikoj meri dole iz spisa Elen Vajt i izjava iz seanja nekolicine
prisutnih. Naa sadanja dilema kao naroda izrasta iz podbaaja da
se prida duan znaaj tom nadahnutom pogledu prenetom kroz njenu
slubu i nesrazmerno pouzdanje u nenadahnuta miljenja drugih.
(7) Nije bilo nita zvanino preduzeto u vezi sa teolokim pitanjima o kojima se raspravljalo. Stoga, ova tako esto ponavljana izjava
ukazuje da nije bilo odgovornog odbacivanja. Kao to smo pre naglasili takvo glasanje se dogodilo sa uzdignutim rukama (Bilten GK 1893,
str. 244, 265) ali nije zapisano zbog izriite zabrane Elen Vajt.
Sledeu izjavu beleimo u celini:
(8) Shvatanje da je Generalna Konferencija, stoga i crkva
u celini, 1888-e odbacila poruku o pravednosti kroz veru je
288
bez temelja i nije bilo iznoeno sve do 40 godina posle sastanka u Mineapolisu i 13 godina posle smrti Elen Vajt. Ondanji
zapisi ne dozvoljavaju nagovetaj da je dolo do denominacionog odbacivanja poruke. Nigde nema izjave Elen Vajt koja
kae da se ovo dogodilo. Koncept ovakvog odbacivanja je
ubaen od strane pojedinaca, ne od onih koji su bili prisutni
u Mineapolisu, i u lice svedoenja odgovornih ljudi koji su
tamo bili prisutni. (str. 396)
Objektivni dokazi ukazuju da:
a) Pravi problem je prihvatanje ili odbacivanje poznog dada i
glasnog poklia, a ne protestantske doktrine koju su protivnici iz
1888-e propovedali da veruju.
b) Sama Elen Vajt je u Mineapolisu izjavila da je poruka bila odbaena generalno od strane pastora koji su doli na ovaj sastanak;
oni su doli na ovaj sastanak da omalovae svetlost; protivljenje... je
na dnevnom redu. (Pismo B21, 1888; Ms. 9, str. 15, 1888)
c) Bilten iz 1893-e sadri mnogo izjava savremenika koji su priznali da je poruka bila odbaena i odbijena od strane odgovornih voa
crkve ovo je bilo ve etiri godine kasnije. Niko nije podigao svoj glas
na zasedanju 1893-e da protestuje da je poruka bila prihvaena tada ili
etiri godine ranije. Bilten iz 1901-e sadri sline izjave.
Ali ovo nije sve. Poslednje izdanje Svedoanstava za propovednike sadri dodatak koga u prethodnom izdanju nema Istorijski predgovor i
Beleke u dodatku osmiljene da pomognu itaocu da izbegne jasno
ubeenje koje donosi itanje teksta Elen Vajt: Ove primedbe e pomoi itaocu u ispravnom razumevanju namere autora u ovde izloenoj poruci.
Kako ovo funkcionie vidi se na sledeem primeru. Na strani 468.
nalazi se ova jasna izjava iz 1890-e: Moda je odvojiti se od Hrista...
Kod mnogih pokli srca bio je, Mi neemo da ovaj ovek vlada nad
nama.... Pravednost kroz veru Sina Bojeg je omalovaena, osporavana, ismejana i odbaena. Dodatak upozorava itaoca da bude paljiv.
Izgleda da on ne treba da veruje ta tekst kae: Dok su neki zauzeli
ovde navedeni stav, bilo je tamo i mnogo onih koji su primili poruku i
289
1888-Preispitivanje
dobili veliki blagoslov u svom linom iskustvu (str. 533). Ovo se potpuno suproti mnogim izjavama u tekstu.
Ovo samo moe uneti zaprepatenje meu mislee lanove crkve
koji imaju pravo na knjievnu celovitost izjave jer mogu sami proitati
protivrene dokaze u punom kontekstu rei Elen Vajt.
Postoji jo jedno odbacivanje jasne izjave Elen Vajt o 1888-oj. 16.
marta 1890, ona je rekla, Hristos... ima blagoslov za nas. Imao ga je u
Mineapolisu i imao ga je u vreme Generalne Konferencije ovde (1889).
Ali nije bilo prijema (dodat naglasak). Ova izjava je dostupna u Release
No. 253, ali fusnota kae suprotno: Formulacija ove reenice je oito
pogrena, jer ako se izoluje, ona nije u skladu sa sledeim i drugim
njenim izjavama u vezi Generalne Konferencije iz 1889-e.
Meutim, celokupni dokument u svoj celovitosti jasno podrava
izjavu. Kontekst ukazuje da formulacija ne moe biti pogrena. Uvek
su neki koji su prihvatili poruku manjina sa malim uticajem, dok su
oni koji su odbacili poruku veina od uticaja.
Ali problem se ne zavrava ovde. 1890-e, Odabrane poruke, knjiga broj 3, bila je tampana sa poglavljem na 33 strane, sa naslovom
Mineapoliska Konferencija. Ponovo je sedam strana zauzeto dodatkom Istorijska osnova. Iako se u njemu nalazilo tragino pomeranje
unazad, postepena promena na bolje... nastala je pet ili est godina
posle Mineapolisa (str. 162). Ali snana svedoanstva Elen Vajt o neverovanju posle 1888-e datiraju sedam ili osam godina posle Mineapolisa (Jasno ukazivanje Elen Vajt na glasanje za odbacivanje obavljeno
u Mineapolisu, izbrisano je iz njenog Rukopisa br. 24 iz 1888, koji sainjava najvei deo poglavlja; str. 176).
Podsetimo se ponovo da svi mi moramo traiti Boje vostvo u
istraivanju bitnih istina. Izgleda da 1888-a predstavlja jedinstven problem u dugoj istoriji Bojeg sukoba sa Njegovim narodom. Postoji dragocena istina u tome koja izgleda neuhvatljivija nego bilo koja druga u
istoriji. Kako bi drugaije bilo mogue da teolozi i voe, koji poseduju
najvee mogunosti da steknu znanje u svako vreme, podbace da prepoznaju tako oigledne dokaze? Pokajanje je obavezno za sve nas; svi
mi trebamo da pitamo: Gospode, da nisam ja?
290
Uzgred, onima koji su zbunjeni izvetajima o prigodnim literarnim pozajmljivanjima Elen Vajt, prava istorija o 1888-oj moe pomoi
u reavanju njihovih sumnji. Njen integritet i kvalifikacije kao izaslanika Duha prorotva su se jedinstveno pokazali u njenoj ulozi u toj
istoriji. Bez ikakve ljudske pomoi ona je nepogreivo isklesala svoj
put kroz teoloke zamke utkane u tom tekom sukobu. Njena hrabrost
u usamljenom stajanju nasuprot gotovo svim, po poloaju visokim
pastorima na Generalnoj Konferenciji je fantastina.
Njene nepripremljene propovedi bile su odmah zapisivane i onda
prepisane za nas danas. Ko drugi moe ispropovedati deset propovedi
bez zabeleki u emotivnoj vrelini teoloke bitke gde se svaka re zapisuje, plus pisanje mnotva dugakih pisama i dnevnika, i stajati ist
bez i najmanje tekoe sto godina kasnije? Nema nepovoljnih rei ni
u jednoj od njih. Njeno oduevljeno odobravanje poruke udesno je
u skladu sa najotrijom i najstrunijom teologijom danas. Nikada ta
mala dama nije stajala tako visoko kao u istoriji 1888-e.
1888-Preispitivanje
Nama za ukor
Naa istorija je u velikoj meri deo velikog svetog zapisa bitke izmeu istine i lai kao to je i prelazak preko Crvenog mora od strane
Izraela, i kamenovanje Stefana od strane njihovih potomaka mnogo
vekova kasnije. Koren ludosti iz zadnjih sto godina nae istorije sada
poinje da se iri do crkve na svetskom nivou. Pitanje je sada: Da li
emo prihvatiti nau istoriju ili emo i mi takoe kamenovati Stefana?
Nakon jednog veka odlaganja vreme je da se uvidi koliko je Boje delo u opasnosti. Ve smo bili svedoci prvih rodova odbacivanja iz
1888-e u alfa panteistikoj krizi na poetku 20. veka. Sada smo u
vremenu kada se oekuje omega. Alfa je bila primljena ak i od
292
ljudi koji su... imali dugo iskustvo sa istinom... onih za koje smo mislili
da su vrsti u veri (Posebna svedoanstva, Serija B, br. 7, str. 37). Sledi
omega i bie primljena od onih koji nisu voljni da prihvate upozorenja
koja je Bog dao (Br. 2, str. 50). Velika borba se nastavlja a adaja je
gnevna na enu i nee tedeti truda da pobedi.
Bilo nam je reeno u alfa danima da e istina biti odbaena; bie
napisane knjige novog poretka; sistem intelektualne filozofije e biti
uveden; Subota e biti slabo potovana; voe e se sloiti da je vrlina
bolja od poroka ali e staviti svoje pouzdanje na ljudsku silu (Serija B,
Br. 2, str. 54,55).
Mi vidimo ispunjenje ovih rei danas.
Ako Gospod ne sagradi doma, uzalud se mue koji ga grade
(Psalam 127,1). On nam je rekao: Moje misli nisu vae misli, niti su
moji putevi vai putevi, govori Gospod (Isaija 55,8). Poetak poznog
dada i glasnog poklia nije strategija Medison avenije i demografije;
nego je to jasno razumevanje dobrih vesti, poruka sama po sebi, neto
to svaki vernik koliko god skroman moe delotvorno usvojiti.
Utkano u toj prelepoj poruci dobrih vesti koja upuuje pozive
naem srcu, nalazi se iskustvo konanog oienja. Krv Hristova isti
savest od mrtvih dela. Namera poruke nije da pripremi ljude za smrt
ve za promenu, a snaga poruke je u njoj samoj. Milijarde dolara potroene na najnovije elektronske i grafike komunikacije nikada nee
osvetliti zemlju slavom ukoliko svetlo anela ija slava e obasjati celu
zemlju ne bude prihvaeno i uzdignuto ponizno i celim srcem.
Gospodnji metod rasta istinske i poslednje crkve je sam po sebi
jednostavan. Zapazite kako e istinita poruka o pravednosti kroz veru
biti svetlo koje e zavriti posao:
Mi svi treba da se ujedinimo u jedinstvu nae vere i poznanja Sina Bojega; mi treba da odrastemo, teei da dosegnemo visinu Hristova rasta. Tada vie neemo biti deca, koju
ljulja i zanosi svaki vetar nauke u lai oveijoj putem prevare, koji vodi druge u zabludu trikovima koje sam izmiljaju.
Umesto toga, kroz ispovedanje istine u duhu ljubavi (agape)
293
1888-Preispitivanje
294
295
Dodatak A
Da li su Dons i Vagoner
uili jeres Sveto telo?
Uinjeni su pokuaji da se Donsova poruka o pravednosti kroz
veru predstavi kao put u jeres Sveto telo. Reeno je da je on pouavao
ovu doktrinu ve nekoliko meseci posle konferencije iz 1888. Sledi jedan
primer, bez sumnje zasnovan na istraivanju Generalne Konferencije:
Izgleda da postoje otre paralele izmeu iskustva Bojeg
naroda iz 1888 i u nae vreme. Na primer, Vagonera i Donsa
je Gospod upotrebio 1888; ali ve poetkom 1889. Donsove propovedi su poele da pokazuju neka skretanja u pravcu
zablude pod imenom Sveto telo. (Adventistiki Pregled, 6.
avgust 1981)
Ova optuba mora biti paljivo ispitana. Ako je istina, nekoliko
zakljuaka e se odmah pojaviti u svakom razumnom i logikom umu:
a) Ako je istina, to e omalovaiti poruku iz 1888. Ako je makar
jedan od ove dvojice, Dons ili Vagoner, osumnjien da je uio jeres ili
fanatizam tokom ere 1888-e, crkva bi bila nepromiljena kada bi ozbiljno obraala panju na njihovu poruku.
Dejvid P. Mek Mejhon i Dezmond Ford su u tu svrhu napravili pokuaj da omalovae Vagonera uprkos neprestanoj podrci Elen Vajt. U
njegovim Dokumentima br. 32 Ford je rekao da ve 1892. Vagoner nije
bio Adventista sedmog dana. Mek Mejhon, u svojoj knjizi Elet Dozef
Vagoner: Mit i ovek (Verdict Publications, Fallbrook, Ca, 1979), ukazuje da se Vagoner odvojio od protestantskog pogleda na opravdanje
kroz veru nekoliko sedmica posle konferencije iz 1888. i zatim poeo
da ui rimokatoliki pogled. Pogrenost ovih optubi je izloio Dr Leroj Mur u svojoj knjizi Teologija u krizi, u Dodatku A (1979). Svako ko
ita spise Donsa i Vagonera moe ovo uoiti sam za sebe.
296
b) Ako je Dons skrenuo sa puta jo rane 1889. ...u smeru zablude Sveto telo, Elen Vajt takoe mora biti diskreditovana kao naivna
i fanatina. Tokom njene duge i izuzetne karijere ona nikada i nikome nije dala takvu neprekidnu i entuzijastiku podrku kakvu je dala
Donsovoj poruci i radu od 1888. do 1896.
Iako je istina da je Dons bio ljudsko bie podlono slabostima
kao i svako od nas, ona ga nikada ne bi tako silno podrala da je gajila
i najmanju sumnju da je on skrenuo u fanatizam, tako grozan, da je
uticao i na Konferenciju u Indijani na prelazu u 20-ti vek. Ne bi nita
pomoglo u opravdavanju Elen Vajt za podrku njemu na tlu na kome
bi ona od njega bila iskreno obmanuta. Ona je imala proroki dar i
izjavljivala da ima nebesko nadahnue. Ne postoji nain na koji je mi
moemo potovati ako je pogreila u pogledu Donsa.
c) Jedina poruka ikada koju je Elen Vajt oznaila kao jedinstven
poetak dara poznog dada i glasnog poklia je poruka iz 1888-e. Ako
je ona odmah skrenula prema fanatizmu Sveto telo, kako mi onda
moemo verovati bilo kojoj slinoj poruci koju Duh Sveti moe nadahnuti u budunosti? Moemo biti potpuno sigurni da bi Sotona eleo da
crkvu zauvek odvrati od bilo kog ponovnog primanja pravih blagoslova poslatih sa neba.
1888-Preispitivanje
298
goditi metu svaki put i stati bez mrlje, bez posrednika, jer e
Hristos napustiti Svetinju malo pre Svog dolaska na zemlju.
(18.5.1889; novine su pripisale ovu propoved V.C. Vajtu)
Zapaamo sledee:
a) Paljivo prouavanje svih Donsovih propovedi iznesenih u
ovim novinama ne daje nikakav povod za sveto telo. Izjave koje neki
tumae u nastojanju da pokau skretanje jedino su u vezi sa karakterom koji se izgrauje verom u cilju pripreme za drugi Hristov dolazak.
b) U godinama posle 1889. nikada se nije pojavio bilo kakav izvetaj sa Donsovim izjavama koji se moe upotrebiti u cilju dokazivanja
njegove blagonaklonosti prema ovoj jeresi. Ako ju je uio 1889. zasigurno se to moralo pojaviti kasnije. Propovedati da je Isus pobedio
greh u telu kao to je Pavle uio nije uenje o svetom telu.
c) Gore navedena izjava od 18. maja je ona na koju je ukazivano
kao dokaz o tom kobnom skretanju. Ali novinski izvetaj ovu propoved pripisuje V.C. Vajtu. Ipak, ko god da je to izjavio, uenje je pravoverno i u skladu sa adventistikim shvatanjem ienja Svetinje.
d) I Dons i Vagoner su snano odbacili fanatizam sveto telo na
prelazu u 20. vek. U Pregledu i Glasniku od 18. aprila 1889, Dons je izdao lanak koji razotkriva zabludu tog uenja. Od 11. decembra 1900.
pa sve do 29. januara 1901. on je izdao seriju lanaka protiv te jeresi.
Voa fanatizma u Indijani, R.S. Donel, objavio je lanak u Indiana Reporter suprotstavljajui se Donsu, ukazujui da je razumeo Donsov
lanak kao napad na njegovo uenje. Vagoner se takoe suprotstavio
doktrini svetog tela u propovedi na Generalnoj Konferenciji 1901e godine (Bilten GK 1901, str. 403-422) (Zahvaljujemo se na pomoi
Defu Rajhu u istraivanju ovog materijala.)
Tako imamo jo jedan primer neprekidnog preko vek dugog
protivljenja najdragocenijoj poruci za koju je Nebo elelo da bude
dobrodola kao poetak poznog dada i glasnog poklia. To je kao
tajanstvena podzemna reka neverovanja, najverovatnije najsnanija i
najistrajnija od svih koje su plovile kroz sve milenijume Bojeg nastojanja da pomogne svom narodu. Elen Vajt je jasno rekla: Imam dubo-
299
1888-Preispitivanje
ku alost u srcu, jer sam videla kako su spremno kritikovani re ili delo
stareina Donsa i Vagonera (Pismo O19, 1892). Ovog puta nije bilo
re ili delo. Ovog puta je bio umiljaj.
300
Dodatak B
Pogled iz 1888-e
1. Poinje sa otkrivanjem Boje ljubavi na krstu. Naglasak je na uzvienim pobudama veri, priznanju
i zahvalnosti. Stoga, tenja nije samoiva.
301
1888-Preispitivanje
6. Bog te rauna izvan Boje porodice sve dok ne prihvati Hrista. Tako Njegovo prihvatanje
tebe zavisi od tvog prvog koraka.
Pogreno tumaenje Pisma ostavlja
ovakav utisak.
9. Ako neko shvati i ceni isto, pravo jevanelje kao dobru vest, lako
je biti spasen i teko biti izgubljen.
Hristov jaram je blag, a Njegovo
breme lako.
302
13. Ljudi mogu biti opravdani verom i u isto vreme mlaki ispovednici vere u Hrista.
303
1888-Preispitivanje
On je bio izuzet od naeg genetskog naslea i uzeo samo nepogreivu Adamovu prirodu, kao to je
bila pre pada (Pitanja o doktrini,
str. 383).
19. Poricati Hristovo potpuno kuanje znai poricati Njegovo potpuno utelovljenje. Nasuprot bezgrenom Adamu, On je bio iskuan
kao i mi to smo, ali bez greha. Ne
postoji grenik kome On ne moe
pomoi.
20. Tako odseen od naeg genetskog naslea, Hristos je prirodno bio dobar. Njegova volja je bila
istovetna Oevoj volji. Nema unutranje borbe. Stoga Njegova pravednost ne moe biti od vere.
21. Poto nije uzeo nau palu, grenu prirodu, Hristos se nije mogao
stvarno sresti sa seksualnim iskuenjima i pokoriti ih.
22. Nastavljanje greenja je osueno u telu kroz Hrista. Greh je postao nepotreban u svetlu Njegovog
jevanelja. Pravednost dolazi kroz
veru jer vera radi kroz ljubav. Na
problem je ili zanemarivanje jevan-
304
24. Predstavljanje Hristove sadanje slube u ienju nebeske Svetinje u vezi sa linim hrianskim
iskustvom gotovo da i ne postoji.
25. Jeftina milost je jedini mogui rezultat zbrke oko Hristove prirode, predrasuda protiv savrenog
hrianskog karaktera, zasenjivanja krsta i zanemarivanja istine o
oienju Svetinje.
305
1888-Preispitivanje
306
307
Dodatak C
308
309
1888-Preispitivanje
nenadahnutim prosuivanjem nae u suprotnosti sa nadahnutim prorokom, mi moramo verovati nadahnutoj rei jer u njoj se nalazi tako
govori Gospod. Svedoanstvo Elen Vajt je tako jasno i isto da ga i obian ovek moe razumeti. Budunost crkve lei u ovakvom pravilnom
razumevanju prorokog vostva.
Pokazatelj da je pogled o prihvatanju stekao zvaninu podrku,
naen je u izjavi V.C. Vajta u propovedi u Linkolnu, Nebraska, 25. novembra 1905. On opisuje dogaaj u Evondejlu, Australija, deceniju
ranije, kada je V.V. Preskot bio u poseti. Pota je dola iz Amerike i
on i Preskot su itali pisma Eleni Vajt od vodee brae iz Generalne
Konferencije, iz dalekog Batl Krika. Pisma su govorila o, navodno, velikom napretku u Americi i predivnim duhovnim pobedama u vezi sa
problemom iz 1888-e. V.C. Vajt se sea tog dogaaja ovako:
Godinama sam oseao da je moja prednost da uinim
sve da usmerim Majinu panju na najdivnija obeleja naeg
dela... Smatrao sam da, poto je Gospod izabrao Majku kao
svog zastupnika za ispravljanje zabluda u crkvi... i poto ova
otkrivenja mue njenu duu do smrti, ja ne mogu pogreiti
ako iznesem sve rei radosti i sve dobre vesti koje e uteiti
njeno srce i svaki dogaaj koji e pokazati silu Hristovu koja
radi u crkvi kao i najbolju stranu ljudi koji rade u crkvi i koji
nose teke terete u radu za Gospoda; stoga, ja u nastojati da
usmerim njenu panju na bolju stranu stvari...
Dakle, jednog dana dok smo jo iveli u Kuranbongu,
Novi Juni Vels, primili smo pisma od predsednika Generalne Konferencije ispunjena radosnim izvetajima, piui nam
o dobrim saborskim sastancima i kako su neki od onih biznismena koji su bili ukoreni Svedoanstvima1 ili po raznim
dravama (u SAD prim. prev) i govorili na sastancima i da
su stekli novo duhovno iskustvo i bili od velike pomoi na
tim sastancima...
1 Harmon Lindzi i A.R. Henri, su se suprotstavljali delu Bojem jo od mineapoliskog sastanka. Pismo Elen G. Vajt, 27. avgust 1896.
310
Mi (on i Preskot) smo bili veoma sreni itajui ova pisma. Bili smo prilino ushieni zbog njih pa smo se ujedinili
u slavljenju Gospoda za dobar izvetaj. Zamislite moje iznenaenje kada mi je sutradan poslepodne Majka rekla da je
pisala ovim ljudima od kojih smo primili izvetaj, i onda mi je
ona itala najdalekoseniju kritiku, najprodorniji ukor zbog
uvoenja pogrenih planova i principa u njihov rad, koji je
ikada bio napisan toj grupi ljudi.2 Ovo je bila velika pouka za
mene. (Spalding-Magan Collection, str. 470)
Elen Vajt je zabeleila tugu svog srca koja baca novo svetlo na ovaj
dogaaj. Nije poraavajue primetiti da ni V.C. Vajt ni V.V. Preskot
nisu uivali veu pronicljivost od one koja se daje Duhom prorotva.
Dar nije nasledan. Bilo je prirodno za njih, kao to je i za nas, verovati
tako vrednim pismima od predsednika Generalne Konferencije koji
sadre tako dobre vesti. Duh koji je ispunjavao crkvu uvek je bio optimistian, slavei napredak i pobede.
Ali stanje srca svih ljudskih bia prirodno je u sukobu sa svedoanstvom Isusovim ukoliko nije naroito prosvetljeno Duhom Svetim. Piui predsedniku Generalne Konferencije, Elen Vajt je opisala
kako se oseala dok su je njen sin i Preskot uveravali da su ti gorui
izvetaji iz Batl Krika bili istina:
Dragi Brate Olsen,
U oktobru sam ti napisala dugo pismo... Moj teret je bio
veoma veliki, u vezi sa tobom i sa delom u Batl Kriku. Oseala
sam da su ti i ruke i noge svezane i da si se krotko tome potinio. Bila sam tako uznemirena da sam u razgovoru sa Bratom
Preskotom iznela svoja oseanja. I on i V.C.V. pokuavali su
da razbiju moje strahove; sve su predstavili u najboljem moguem svetlu. Ali umesto da me ohrabre, njihove rei su me
uzbunile. Ako ovi ljudi ne mogu uvideti posledice afera, mi2 Primeri ovoge prepiske mogu se nai u Svedoanstvima za propovednike, str. 6377,89-98
311
1888-Preispitivanje
312
Dodatak D
ta je budunost Crkve
Adventista sedmog dana?
Istina je da je crkva Adventista sedmog dana odgodila propovedanje venog jevanelja svetu u njegovoj istoti (Evangelizam, str. 694697). Svi smo mi odgovorni za ovaj podbaaj. Postoji zajednika umeanost. Elen Vajt je esto nae padove povezivala sa padovima starog
Izraela gde je svaka generacija delila krivicu svojih predaka ne samo
zato to su uestvovali u istoj paloj ljudskoj prirodi nego su i praktikovali isto neverovanje (pogledaj poglavlje 4 ove knjige). Postoje mnogi
tragini dokazi naeg posrtanja, nepokornosti Duhu prorotva ak i
otpada. Naa istorija od 1888-e je potpuno jasna.
Da li ovo znai da je Gospod odbacio svoju crkvu ili njeno vostvo? Ili ako On to nije jo uinio, da li e to uiniti u budunosti? Da
li je Crkva Adventista sedmog dana predodreena da padne?
Kada oni koji su odluili da slede Hrista protestvuju protiv onoga
zata veruju da predstavlja otpad ili pogreno delovanje u crkvi i kada
se nau odbaeni, da li treba da zakljue da je situacija beznadena? Da
li bi trebalo da povuku svoju podrku i svoje lanstvo?
Reeno nam je u Delima apostolskim, strana 11, da su verne due
uvek sainjavale pravu crkvu. Da li e nastati nova grupa ili slobodna
zajednica sainjena od vernih dua koja e upotpuniti jevaneoski nalog i napustiti organizovanu crkvu koja e nestati u konanom otpadu?
Ako crkvu uporedimo sa brodom, da li je ona predodreena da
potone kao Titanik? Ili e biti preuzeta od strane pobunjenike posade? Da li verne due treba da napuste brod i skoe u hladnu vodu? Ili
u poslednje dane nee biti broda pa e svaki bivi putnik plivati sam
za sebe drei se za komade olupine? Ili e svaki putnik postati lan posade i pod vostvom Hrista kao Kapetana uploviti u luku vrsti brod?
Elen Vajt je slikala crkvu Adventista sedmog dana kao carski brod
koji nosi narod Boji i izjavila da e on uploviti sigurno u luku (2.
313
1888-Preispitivanje
Odabrane poruke, str. 390; 1892). ta je prava crkva? Da li je organizovana crkva ispunjenje proroanstva iz 12. glave Otkrivenja o ostatku
(eninog) semena, koje dri zapovesti Boje i ima svedoanstvo Isusa Hrista? Ili je pravi ostatak samo nejedinstvena, neorganizovana,
nezdruena masa sastavljena od vernih dua?
Osoba koja nije mudra usudila bi se da kae da prava veza sa organizovanom crkvom moe osigurati lino spasenje. Naravno da to nije
tano. Ovo nije predmet rasprave. Osnovno pitanje je da li su crkveno
lanstvo i podrka crkvi dovoljne dunosti koje Bog zahteva od vernih dua. ta je um Hristov u odnosu na Crkvu Adventista sedmog
dana? Ukoliko pronaemo odgovor na ovo pitanje mi moemo znati
kakvo stanje naeg uma treba da bude u odnosu na to.
U Pismu postoje smernice koji nam mogu pomoi kao i brojni
citati iz pera Elen Vajt:
1) Boja namera je uvek bila da Njegov narod na Zemlji bude organizovana, denominaciona vidljiva porodica. Razlog za to je da bi
oni mogli biti Njegovi svedoci, Njegovi lovci na due u svetu. Avramovo seme je bio starozavetni ekvivalent za crkvu. Gospod mu je
obeao: U tebi e se blagosloviti svi narodi na zemlji Tvom semenu
ja u dati ovu zemlju. Uspostaviu moj zavet izmeu mene i tebe i
tvog semena posle tebe po svim njihovim generacijama i sa svim
semenom posle tebe. Uspostaviu moj zavet sa Isakom. (1. Mojsijeva
12,3.7; 17,7.21)
2) Bog nikada nije promenio taj zavet i On ga ne moe promeniti.
Kroz sve vekove otpada starozavetnog Izraela i Jude Gospod je ostao
veran svom obeanju. U dane proroka Ilije, otpalog kralja Ahava i njegove bezbone kraljice Jezavelje, Izrael je i dalje bio Izrael. U najmranije doba Judine istorije, u Jeremijine dane kada ih je Gospod poslao
u zarobljenitvo u Vavilon oni su i dalje bili Boji izabrani narod. Oni
nikada nisu postali Vavilon iako su bili u ropstvu u Vavilonu. Samo oni
koji su odbili da se vrate nazad na kraju robovanja izgubili su mesto u
istoriji. Zavet je i dalje vaio za one koji su odraavali identitet izabranog naroda i kroz njih je Mesija konano i doao.
3) Ovim se ne kae da je bilo koji Avramov potomak po telu auto-
314
matski naslednik zaveta. Uvek je bilo u Isaku e se tvoje seme blagosloviti. Oni koji su od vere oni su seme Avramovo (Rimljanima 9,7;
Galatima 3,7). Pravi Izrael uvek su sainjavali oni koji su imali veru
Avramovu. Ali oni su uvek morali biti izabrani, vidljivi narod, prema
Bojem planu, tako da su mogli uspeno funkcionisati u evangeliziranju sveta. ak je i slukinja Nemanove ene gajila takav odnos u svom
robovanju i pridobijala due. (2. Carevima 5)
4) Rana hrianska apostolska crkva nije bila neki dodatak ili
ogranak od Izraela. Ona je bila pravi Izrael. I to je bilo zato to su njeni
lanovi gajili veru Avramovu (Galatima 3,7-9,29). Od njenog samog
poetka, kada je Isus pozvao prve apostole, Njegova crkva je bila organizovano, izabrano telo (Dela apostolska, str. 18; enja vekova, str.
29). Za vreme Njegove zemaljske slube ona je bila usko povezana sa
Njima kao svojim Voom.
Novi zavet ukazuje da je u apostolsko vreme crkva takoe bila
visoko organizovana i imenovana, sa apostolima, stareinama, jevanelistima, uiteljima, akonima, akonicama i ostalima sa razliitim
darovima koji su svi funkcionisali u jednoj disciplinovanoj vezi pod
vostvom Duha Svetoga (1. Korinanima 12,1-28; Efescima 4,8-16; 1.
Timotiju 3,1-15; Titu 1,5-11). Kada se Savle iz Tarsa obratio, Gospod
ga je doveo u usku vezu sa Njegovom organizovanom crkvom (Dela
apostolska 9,10-19; E.G. Vajt, Dela apostolska, str. 122,163). Verne
due su zaista sainjavale ranu crkvu, ali ta crkva nikako nije bila neorganizovana. Postoje mnogobrojni primeri o jakoj disciplini. Kada se
upotrebi kao dokaz da organizovana crkva nikako ne moe biti prava
crkva, izjava iz Dela apostolskih 11 o vernim duama biva izvuena
iz svog konteksta.
5) Zapis o Bojoj brizi nad enom koja pobee u pustinju hiljadu i dvesta i ezdeset dana ukazuje iznova da je i ova progonjena
crkva tokom srednjeg veka sledila novozavetni sistem organizacije i
discipline (Velika borba, str. 62,63,67-69). Pravi vernici su uvek funkcionisali kao jedno telo, iako precizni detalji o organizaciji variraju.
6) U ranim danima Crkve Adventista sedmog dana, bitka oko
organizacije voena je sa fanatinim anarhistima koji su se suprotstav-
315
1888-Preispitivanje
316
7) Sebina motivacija srca zvana pod zakonom dolazi od podbaaja da se prihvati pravednost kroz veru. Ona je zatrovala uvoenje
principa crkvene organizacije. Dejms i Elen Vajt su molili da se Hristos prepozna kao pravi voa crkve:
Nikada za vreme svoje zemaljske slube Hristos nije
objavio da iko od njegovih uenika treba da bude postavljen kao voa i ne postoji nagovetaj da je iko od apostola
naimenovao ijednog od kasnijih uenika za vou Stoga je
Hristos voa svog naroda kroz sve vekove Hristos e voditi
Njegov narod ako oni dopuste da budu voeni. (Dejms Vajt,
RH, 1. decembar 1874)
Nije bila namera Boja da postoji i jedan sistem organizacije u hrianskoj crkvi koji bi preuzeo vostvo od Hrista.
Slubenik koji se stavi pod upravu bilo kog odbora u
Konferenciji, izvlai se iz Hristovih ruku. Neka nam Bog sauva nau organizaciju i formu crkvene discipline u njenom
izvornom obliku. (Isto, 4. januar 1881)
Ali priznati Hrista kao Poglavara crkve, koji vodi njenu organizaciju, zahteva pokoravanje srca Njemu; ovo postaje potpuno nemogue
ako se dobra vest o pravednosti kroz veru potpuno ne razume. Motivacija pod zakonom istiskuje motivaciju pod blagodau pa i voe i
narod trpe tetu. Ispoljava se carska vlast gde se i pastori i vernici ue
da gledaju za vostvo u pogreiva ljudska bia, sledei njihove naloge i
hvalei ih. Prevejana sluba Valu ispunjava ljubavlju prema sebi dok u
isto vreme ispoveda vernost Hristu. (Uobiajena praksa zaposlenih u
Konferenciji koji svoje predsednike nazivaju efom tipian je primer
direktnog krenja Hristovog saveta iz Jevanelja po Mateju 30,25-28)
Motivacija pod zakonom moe tako duboko obuzeti crkvu da iskreni
vernici misle da je prosto nemogue imati bilo koji drugi vid delotvornog vostva (Svedoanstva, str. 359-364)
8) Vana istina koja e nam pomoi da razumemo um Hristov
prema Crkvi adventista sedmog dana je naa istorija 1888-e. Uprkos
317
1888-Preispitivanje
318
od organizovane crkve posle 1903-e nego je ostala odana sve do svoje smrti 1915-e. Ovo je ostala uprkos injenici da je ona bila duboko
razoarana sa duhovnim rezultatima zasedanja iz 1901-e (8. Sved. str.
104-106; Pismo sudiji Desu Arturu, 15. januar 1903). Gospod je nastavio kroz sve te godine da ukazuje ast ovoj crkvi slubom svog sluge.
Reenje za na problem ne lei u unitavanju ili menjanju tehnnikog sistema nae uspostavljene organizacije ve u nalaenju pokajanja i
sjedinjavanju sa Hristom u okviru nje. Sve je bezuspeno ukoliko se sekirom ne udari u koren stabla. Slabosti ili greke organizacije bie uklonjene gotovo preko noi kada Duh Sveti uspe da nas dovede do pokajanja.
11) Bukvalno milioni ljudi mogu svedoiti da ih je jedino Crkva
adventista sedmog dana dovela do poznanja venog jevanelja iz Otkrivenja 14, uprkos njenim promaajima. Najbolja nada za potpuno
uspeno objavljivanje poslednje poruke svetu jeste pokajana Crkva
adventista sedmog dana koja, ne samo da objavljuje poruku u njenoj
istoti, nego i svojim primerom neosporno pokazuje da poruka deluje.
Ovo je bilo ubeenje Elen Vajt; u vreme neverovanja iz ere 1888-e ona
se nadala reformaciji:
Bog je na elu dela i On postavlja sve u red. Ako su potrebne ispravke na elu dela, Bog e se time pozabaviti i raditi da ispravi svaku pogreku Bog e uvesti plemeniti brod
koji nosi Boji narod bezbedno u luku. (2. Odabrane poruke,
str. 390; 1892)
Iako zlo postoji u crkvi i bie ga sve do kraja sveta, crkva
u ove poslednje dane je svetlo svetu koji je zatrovan i demoralisan grehom. Crkva, oslabljena i nesavrena, koja ima potrebu za ukorom, upozorenjem i savetom, jedini je objekat na
zemlji kojem Hristos poklanja svoju vrhovnu panju Neka
svi budu paljivi da ne podignu viku na one koji jedini ispunjavaju dati opis o ostatku koji dri zapovesti Boje i ima
veru Isusovu, koji uzdiu merila pravednosti u ove poslednje
dane. Bog ima izabrani narod, crkvu na zemlji, bolju od svega, iznad svih u svojim mogunostima da pouava istinu, da
319
1888-Preispitivanje
320
321
1888-Preispitivanje
Mi smo daleko od mesta gde bi trebali biti da je nae hriansko iskustvo bilo u skladu sa svetlom i prilikama koje su
nam date Da smo hodali u svetlu koje nam je dato naa
bi staza bila sve svetlija i svetlija
Na merilima Svetinje Crkva Adventista sedmog dana
e biti izmerena. Njoj e biti sueno po prednostima i mogunostima koje je imala Ako je dodeljeni blagoslovi ne
osposobe da uradi posao koji joj je poveren, nad njom e biti
izreena presuda naao si se lak. (8. Sved. str. 247)
Obeanja pradavnom Izraelu nisu bila nita manje uslovna. Generacija za generacijom je naena laka i umrli su kao gubitnici. Istorija
Kadis-Varnije ponovljena je mnogo puta, kada je cela generacija izuzev
dve osobe morala da izgine u pustinji. Ipak, Bog koji dri zavet ostao
je odan Izraelu kada je Izrael bio nepokoran Njemu. On je uvek iznova
pokuavao sa novom generacijom. On nikada nije uzeo drugi narod da
bude seme Avramovo.
Zato to je pradavni Izrael ponavljao pad isto kao i crkva u moderna vremena ne znai da e sistem nazadovanja i otpada trajati zauvek.
Padovi Bojeg naroda su uvek ukljuivali prljanje nebeske Svetinje; Sotona je imao priliku da se podsmehne Bojoj odgovornosti za promaaj Njegovog naroda.
Temelj Crkve Adventista sedmog dana je verovanje u dobru vest
iz Danila 8,14, onda e se svetinja oistiti. Tada e ovaj neprestani
oblak promaaja koji prekriva Boji Izrael biti uklonjen; Boje ime bie
bez ljage onda kada Njegov narod pokae da je plan spasenja uspean;
tada e Hristovo rtvovanje biti opravdano. Ciniki stav koji govori:
Pretpostavimo da crkva padne i da se uslovi ne ispune je isto to i
rei, pretpostavimo da Svetinja ne bude oiena. Boja ast zahteva
da e Svetinja biti oiena!
Ovo je osnovni problem u velikoj borbi. Mi imamo prednost da
ostanemo potpuno odani Hristu i Njegovoj buduoj Nevesti.
Gore navedeno Svedoanstvo ima naslov Da li emo se nai lakim?
Elen Vajt sama je dala odgovor na svoje pitanje zavravajui poglavlje:
322
323
I -
,
279
271888
,
1888 - preispitivanje : sukob izmeu Boga i Njegovog
naroda star vie od jednog veka / Robert J. Wieland & Donald
K. Short ; [preveo sa engleskog Branko R. uri, elimir
Petrovi]. - Revidirano i doraeno izd. - Novi Sad : Eden
kua knjige, 2015 (Beograd : Apollo graphic production). 323 str. ; 21 cm
Prevod dela: 1888 Re-examined. - Tira 50.
ISBN 978-86-85197-30-7
1. , []
a) b) - 1888
COBISS.SR-ID 295324423